ugovor o trgovinskom zastupanju
Post on 19-Jun-2015
3.861 Views
Preview:
TRANSCRIPT
1. UVOD – pojam i karakteristike
Ugovor o trgovinskom zastupanju (agenturi) je takav ugovor o obavljanju privrednih
usluga u kome se jedna ugovorna strana-zastupnik (agent) obavezuje da se stalno stara da treća
lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem (komitentom, principalom), i da u tom
slučaju posreduje između njih i nalogodavca, kao i da po dobijenom ovlašćenju zaključuje
ugovore sa trećim licima u ime i „za račun“ nalogodavca, a druga ugovorna strana –
nalogodavac se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu
(proviziju). Ovaj ugovor je imrnovan, formalan, dvostrano-obavezan, teretan i komutativan. Iz
definicije ovog ugovora proizilazi da su njegove bitne karakteristike i vršenje poslova
posredovanja i zastupanja (prema koncepciji našeg zakona stalni posrednički poslovi čak ulaze
u njegov pretpostavljeni delokrug), dok zastupničke poslove može obavljati samo po izričitom
ovlašćenju vlastodavca – nalogodavca, stalnost odnosa sa nalogodavcem (ova vezanost za
jednog nalogodavca, te nemogućnost da na istom području i za istu vrstu poslova, bez
pristanka nalogodavca, obavlja iste poslove za drugog i razlikuje zastupnika od posrednika,
koji to vrši ad hoc i za sva lica koja mu se obrate); postojanje poslovnog područja
(nalogodavac može imati, za istu vrstu poslova i na i istom poslovnom području, više
zastupnika, ali zastupnik na istom području i za istu vrstu poslova može zastupati samo jednog
nalogodavca, izuzev u slučaju drukčijeg ugovora ili saglasnosti nalogodavca – ugovor o
isključivom zastupništvu od strane jednog zastupnika na određenom području i za određenu
vrstu poslova ili saglasnost nalogodavca za zastupanje i drugih nalogodavaca na istom
području i za istu vrstu poslova). Nepostojanje radnog odnosa između nalogodavca i
zastupnika (po ovom zastupnik razlikuje od punomoćnika i organa pravnog lica u svojstvu
zastupnika – reč je o posebnom ugovoru sa profesionalnim zastupnikom, koji ovu delatnost
obavlja na profesionalnoj osnovi i kao registrovano zanimanje).
Prof.dr Milutin Srdić – poslovno i finansijsko pravo – str.142
Prof.dr Zlatko Stefanović – poslovno pravo za ekonomiste i menadžere- str.441
1
2. ZAKLJUČENJE UGOVORA
Pošto zakon o obligacionim odnosima prihvata koncepciju formalnosti ugovora o
trgovinskom zastupanju, to ovaj ugovor nije zaključen i pored sporazuma stranaka o bitnim
elementima ovog pravnog posla (predmet zastupanja i obim ovlašćenja), sve dok ne bude
sačinjen u pismenoj formi. U smislu ovog zakona, međutim, zahtev pismene forme je ispunjen
ako ugovorne strane izmenjaju pisma ili se sporazumeju teleprinterom ili nekim dugim
sredstvom koje omogućava da se sa izvesnošću utvrde sadržina i davalac izjave (telefaks,
kompjuter). U svakom slučaju, ovaj se ugovor zbog svog formalnog karaktera i prirode
delatnosti ne bi mogao zaključiti ćutanjem zastupnika po nalogu vlastodavca.
Sankcija propuštanja udovoljenju ovoj zakonskoj formi čini se da ne bi trebalo da bude
stroga. Pošto je naime, cilj ove zakonske forme prvenstveno zaštita interesa ugovornih strana,
to neudovoljenje ovoj formi ne bi trebalo da vodi nevažnosti takvog ugovora i izvršenje
ovakvog ugovora treba da vodi konvalidaciji nedostajućeg elementa pismene forme. U
protivnom, zastupnik bi mogao, i pored dobijenog ovlašćenja, često da bude u poziciji „falsus
prokuratora“. Izuzetno, međutim kad je reč o zastupanju u spoljnotrgovinskom prometu,
propisane pismene forme sastoji se u vršenju državnog nadzora nad spoljnotrgovinskim
prometom te bi nedostatak propisane forme vodio nevažnosti samog pravnog posla.
3. VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPNIŠTVA
Polazeći od zakonske regulative, sudske i poslovne prakse, u stručnoj i naučnoj
literaturi se vrše raznovrsne deobe ovog pravnog posla.
Prvo polazeći od kriterijuma područja obavljanja pravnog posla zastupništva može se
razlikovati lokalni i generalni zastupnik. Lokalni zastupnik ovlašćen je na zastupanje na
određenom području u jednoj zemlji. Generalni zastupnik ovlašćen je na zastupanje u jednoj
zemlji ili više zemalja. Drugo, prema obimu delatnosti mogu se razlikovati posebni i opšti
zastupnici. Posebni zastupnik ovlašćen je na obavljanje tačno određenih poslova za
2
vlastodavca, dok je opšti zastupnik ovlašćen na obavljanje svih poslova zastupanja iz
delatnosti svog vlastodavca.
Treće, zavisno od lokacije obavljanja delatnosti trgovinskog zastupnika, razlikujemo
stalne – fiksirane trgovačke agente (obavljaju delatnost samo u jednom mestu) i putujuće
trgovačke agente (obavljaju delatnost putujući od mesta do mesta u potrazi za poslovnim
partnerima). Trgovački agenti – zastupnici koji obavljaju delatnost i na jedan i na drugi način
nazivaju se mešoviti.
Četvrto, zavisno od predmeta zastupanja razlikujemo agente u robnom prometu, agente
u prometu novca i hartija od vrednosti – berzanski agenti, pomorski agenti, agenti osiguranja,
agenti u turizmu i drugi.
Peto, zavisno od odgovornosti zastupnika razlikujemo obično zastupništvo (zastupnik
odgovara samo za stručan izbor trećeg lica – culpa in eligendo) i zastupnike del credere
(zastupnik koji ugovori ovakvu ugovornu klauzulu odgovara i za izvršenje obaveze trećeg
lica).
Šesto, zavisno od mesta obavljanja delatnosti i izvora prava koji se primenjuju
razlikujemo zastupnike koji zastupaju domaće privredne subjekte i zastupnike koji zastupaju
inostrane privredne subjekte. Zastupnici inostranih subjekata, ako je predmet zastupanja
oprema ili trajna dobra za ličnu potrošnju, dužni su da obezbede servis uvezenih proizvoda i
da drže konsignaciono skladište za prodaju strane robe i za obezbeđenje rezervnih
delova,potrošnog materijala i pribora neophodnog za tehničko održavanje tih proizvoda.
Sedmo, zavisno od odnosa konkurencije razlikujemo isključive i konkurentne zastupnike.
Isključivi zastupnik ovlašćen je na zastupanje celog proizvodnog programa jednog
nalogodavca, dok je u slučaju konkurentnih zastupnika to povereno nekolicini zastupnika.
Pravilo je da je generalni zastupnik i isključivi zastupnik. Izuzetno, međutim, moguće je da se
predvidi da i lokalni zastupnik bude isključivi zastupnik na određenoj teritoriji.
Prof.dr Mirko Vasiljević – poslovno pravo- str.573
Konvenc.o zastupanju u međunarodnoj prodaji robe i Zakon o obigac.odnosima,Privreda i pravo,str.487
3
4. PRAVNI ODNOSI
Pravna konstrukcija pravnog posla zastupanja po pravilu je tročlana:nalogodavac
(vlastodavac, principal,komitent), zastupnik i treće lice. U kontinentalnoj koncepciji
prihvaćeno je rešenje o dvostrukom pravnom odnosu iz celovitog posla zastupanja: unutrašnji
pravni odnos, koji se zasniva na nalogu (mandatu) i koji ustvari i predstavlja odnos iz ugovora
o zastupanju (odnos zastupnik-nalogodavac) i spoljašnji pravni odnos, koji je punomoćničke
prirode i koji nastaje izvršenjem zaključenog ugovora o zastupanju od strane zastupnika,
tj.zaključenjem nekog pravnog posla iz predmeta ovog ugovora. U ovom pravnom odnosu
zastupnik je dužan da obavesti treće lice s kojim sklapa ugovor da istupa u ime zastupanog
(nalogodavca) i drugu stranu, ako je ova znala ili je iz okolnosti mogla da zaključi da on istupa
kao zastupnik. Reč je o tzv.direktnom zastupništvu, gde se od samog početka uspostavlja
direktan pravni odnos između zastupanog (nalogodavca) i trećeg lica, kad se zastupnik kreće u
granicama ovlašćenja.
Kontinentalna koncepcija poznaje, međutim i pravni posao indirektnog – posrednog
zastupništva (ugovor o komisionu), gde se zbog istupanja zastupnika u svoje ime (ali
ekonomski za račun nalogodavca) ne uspostavlja u spoljašnjem pravnom odnosu direktan
odnos između zastupanog (nalogodavca) i trećeg lica, već je u tom odnosu zastupnik
(komisionar) i treće lice. Direktni pravni odnos zastupani (nalogodavac) – treće lice
uspostavlja se samo u slučaju stečaja posrednog zastupnika (komisionara) ili kad on izvrši
cesiju prava i obaveza iz zaključenog ugovora na zastupanog (nalogodavca).
Za razliku od cepanja posla zastupanja u kontinentalnoj pravnoj školi na indirektno
zastupanje (ugovor o komisionu) i direktno zastupanje (ugovor o zastupanju), anglosaksonska
pravna praksa poznaje jedinstveni institut zastupništva – Law of agency. Naime,
anglosaksonsko pravo celu konstrukciju posla zastupništva shvata jedinstveno, bez dvojnosti
pravnih odnosa karakterističnih za kontinentalno pravo – zastupanje je uvek posledica volje
nalogodavca (ne samo izričite, već i prećutne, kada se na osnovu postupaka vlastodavca –
nalogodavca može primenom neoborive procesne pretpostavke – tzv. Estroppel – zaključiti da
je on ovlastio agenta na zastupanje, iako agent takvo ovlašćenje nije izričito dobio) i otuda je
neodvojivo od njega (teorija identiteta agenta i principala: agent je samo „alter ego“
principala).
4
Dok je u kontinentalnoj koncepciji osnovni kriterij za ocenu da li nastaje neposredni
odnos između zastupanog (nalogodavca) i trećeg lica pitanje u čije ime istupa zastupnik, u
anglosaksonskoj koncepciji je za to relevantno samo pitanje za čiji račun istupa zastupnik.
Pošto zastupnik istupa za račun svog nlogodavca, onda se u svakom slučaju uspostavlja
direktna veza između nalogodavca i trećeg lica: kad agent trećem licu otkrije ime i postojanje
principala (otkriveni agentski posao sa označenim principalom);
Kad agent otkrije trećem licu samo postojanje, ali ne i ime principala, a takođe i u
slučaju kad agent ne otkriva trećem licu postojanje svog principala već sklapa ugovor u svoje
ime (neotkriveni agentski posao). Ovakvo razlikovanje dve pravne škole u vezi posla
zastupništva pokušala je da pomiri Konvencija o zastupanju u međunarodnoj prodaji robe iz
1983.godine Ženevska konvencija.
5.OBAVEZE ZASTUPNIKA-ZAKONSKE
Obaveza izvršavanja naloga – Kako ugovor o zastupanju ima za svoju građanso pravnu
osnovu ugovor o nalogu (mandatnu, punomoćstvu), to je osnovna obaveza zastupnika
izvršavanje naloga svog nalogodavca (vlastodavca). Zastupnik bi mogao, u principu, da
odstupi od dobijenih naloga samo uz saglasnost nalogodavca ili kad to zahtevaju interesi
nalogodavca. Nepropisno odstupanje od dobijenih naloga znači po pravilu i prekoračenje
zastupničkih ovlašćenja, na što se primenjuju opšta pravila građanskog prava iz sfere
zastupanja. Zastupnički ugovorni odnos ima značajne elemente ugovora, te je zastupnik dužan
da dobijeni nalog izvrši lično. Izuzetno, on može da izabere podagenta ako je na to prinuđen
okolnostima ili kad se sa tim saglasi nalogodavac. U ovim slučajevima, zastupnik odgovara
samo za izbor podzastupnika, dok u slučaju nepropisnog ustupanja izvršenja naloga (ili
njegovog dela) trećem licu, zastupnik odgovara i za njegov rad (kao da je reč o sopstvenom
izvršavanju). U izvršavanju naloga iz ugovora o zastupanju zastupnik je, prema koncepciji
ovog ugovora prihvaćenoj u Zakonu o obligacionim odnosima, posebno dužan de se stalno
stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem.
Prof.dr Mirko Vasiljević – poslovno pravo- str.574
5
Ova obaveza sadržinski je identična obavezi posrednika i u osnovi obuhvata sledeće
poslove: a) prikupljanje obaveštenja o stanju na tržištu u pogledu robe ili usluga koje su
predmet ugovora čijem zaključenju posreduje, b) ispitivanje ponude i tražnje za takvom
vrstom robe ili usluga, v) ispitivanje uslova prodaje ili kupovine ove robe ili usluga, g)
iznalaženje potencijalnih partnera nalogodavcu i ispitivanje njihovog boniteta, d) ispitivanje
uslova pod kojima bi ti partneri zaključili ugovor sa nalogodavcem, đ) obaveštavanje
nalogodavca o svim ovim činjenicama, e) dovođenje u vezu nalogodavca sa potencijalnim
partnerom ili partnerima za zaključenje određenog ugovora i slično. Sve ove poslove
zastupnik je dužan da izvrši pažnjom dobrog stručnjaka. Obaveza zastupnika spada međutim u
obaveze sredstava, te zastupnik ne odgovara ako i pored pokazane strukovne pažnje ne uspe
da nađe odgovarajućeg saugovarača za svog nalogodavca.
5.1. OBAVEZA UČESTVOVANJA U ZAKLJUČIVANJU POSLOVA SA TREĆIM LICEM
Za razliku od posrednika, zastupnik je po samom zakonu dužan da učestvuje, po
uputstvima nalogodavca, u zaključivanju poslova sa trećim licem (učešće u pregovorima,
formulisanje uslova ugovora itd.) i to sve do njihovog potpunog okončanja. Ovo praktično
znači da bi zastupnik bio dužan da postupi i po naknadnim nalozima nalogodavca (izmena
ugovora, raskid ugovora, primanje ispunjenja i slično).
5.2. OBAVEZA STARANJA O INTERESIMA NALOGODAVCA
Pošto zastupnik istupa u ime nalogodavca dužan je u svakom pogledu i u svim
poslovima koje preduzima da se stara samo o interesima svog nalogodavca. Ovo staranje,
zavisno od konkretne situacije, može da ima različiti pravni izražaj: provera solventnosti i
poslovnog ugleda saugovarača, isticanje prigovora i vršenje drugih parničnih i vanparničnih
radnji, obebeđivanje bonifikacije, refakcija ili izvoznih premija i slično. Upravo zbog potreba
što boljeg udovoljenja ovoj obavezi je i isključena mogućnost da zastupnik može istovremeno
zastupati dva nalogodavca, osim uz njihovu obostranu saglasnost (npr.kupca i prodavca).
Prof.dr Mirko Vasiljević – poslovno pravo- str.576
6
5.3.OBAVEZA OBAVEŠTAVANJA NALOGODAVCA
Zastupnik je dužan da daje nalogodavcu sva potrebna obaveštenja koja su od značaja
za pojedini posao (uslovi zaključenja ugovora, solventnost partnera), kako bi olakšao
nalogadavcu da zaključi ugovor sa trećim licem pod što povoljnijim uslovima. Za razliku od
posrednika, zastupnik je na osnovu samog zakona dužan da pruža nalogodavcu i obaveštenja o
stanju na tržištu, što je uslovljeno trajnošču zastupničkog odnosa. U ugovorenim rokovima ili
prema odgovarajućim običajima, zastupnik je dužan da izveštava nalogodavca o zaključenim
ugovorima i o stanju njihovog izvršenja.
5.4.OBAVEZA VOĐENJA ZASTUPNIČKOG DNEVNIKA I IZDAVANJA ZAKLJUČNICE
Trgovinski zastupnik dužan je da vodi zastupnički dnevnik, u koji hronološkim redom
upisuje sve ugovore (i njihovu sadržinu) koje je zaključio za svog nalogodavca, ili koje je
nalogodavac zaključio uz njegovo posredovanje. Zastupnički dnevnik je jedan od značajnih
dokaza o postojanju i sadržini ugovora koji se zaključuje sa trećim licima.
Zastupnik sastavlja i izdaje zaključnicu za svaki zaključeni ugovor sa trećim licem.
Pošto zaključnica sadrži sve sastojke zaključenog ugovora, to ona služi kao dokaz o
zaključenom ugovoru sa trećim licem, a ne kao eventualna bitna forma takvog ugovora.
Zaključnicu potpisuje zastupnik u ime nalogodavca i treće lice (odbijanje potpisivanja ne utiče
na punovažnost zaključenog ugovora, budući da ona služi samo kao dokazna forma). Jedan
primerak zaključnice predaje se nalogodavcu, jedan zadržava zastupnik i jedan ostaje kod
trećeg lica.
5.5. OBAVEZA VREDNOSTI-ČUVANJE POSLOVNE TAJNE
Trajnost odnosa zastupnika sa nalogodavcem pruža mu mogućnost da sazna mnoge
poslovne tajne svog nalogodavca, te otuda postoji i zakonska obaveza čuvanja saznatih
poslovnih tajni i neotkrivanja trećim licima. Ova dužnost postoji čak i posle prestanka ugovora
o trgovinskom zastupanju i sankcionisana je obavezom naknade štete. Dužnost čuvanja
poslovne tajne posebno je aktuelna u slučaju kad zastupnik sa dozvolom nalogodavca, zastupa
7
više nalogodavca za istu vrstu poslova. Neka prava dužnost čuvanja poslovne tajne povezuju
sa mogućnošću ugovaranja uzdržavanja od rada za neku konkurentsku firmu i određeno vreme
po prestanku zastupničkog odnosa, uz plaćanje određene odštete. Pošto naše pravo o
određenom pitanju neme izričitih normi, na sudskoj praksi je da se opredeli o eventualnoj
punovažnosti takvih klauzula iz ugovora o zastupanju. Prema nekim shvatanjima izraženim u
teoriji, takve klauzule trebale bi da budu ništave, budući da vode nedozvoljenom ograničenju
konkurencije.
5.6.OBAVEZA VRAĆANJA STVARI DATIH NA UPOTREBU
Zastupnik je dužan da vrati nalogodavcu sve stvari koje mu je ovaj predao na upotrebu
i korišćenje za vreme trajanja ugovora (uzorci, reklamna sredstva, evidencija klijantele,
sajamski eksponati, prevozna sredstva i dr.), po prestanku ugovora trgovinskog zastupanja.
Ovom obavezom se ne dira u pravo zadržavanje koje imaju ugovorne strane.
5.7.OBAVEZA POLAGANJA RAČUNA NALOGODAVCU
Pošto zastupnik istupa za račun nalogodavca, dužan je, u određenim vremenskim
razmacima ili po izvršenom svakom poslu, da položi račun nalogodavcu i da mu preda sve što
je primio od trećeg lica. Obračun zastupnika sadrži i označenje iznosa koje nalogodavac
duguje zastupniku i po osnovu čega može i da ostvaruje i svoje pravo zaloge.
6.OBAVEZE ZASTUPNIKA – UGOVORNE
Obaveza zaključenja ugovora sa trećim licem – Pošto prema koncepciji zastupništva
prihvaćenoj u Zakonu o obligacionim odnosima u pretpostavljeni krug ovlašćenja ne ulazi i
zaključenje ugovora, da bi zastupnik mogao da zaključi ugovore sa trećim licima u ime i za
račun svog nalogodavca, mora bi za to da bude posebno ovlašćen od nalogodavca posebnim ili
generalnim ovlašćenjem. Ipak, i kada trgovinski zastupnik nije eventualno ovlašćen na
8
sklapanje ugovora, tj.ograničen je na stalno posredovanje, razliku je se od posrednika jer ima
obavezu da učestvuje u poslu do njegovog izvršenja, te zbog toga ima niz obaveza koje nema
obični posrednik (davanje i primanje izjava u vezi s izvršenjem ugovora, sa tim dejstvom kao
da su date nalogodavcu i slično).
6.1.OBAVEZA PRIMANJA ISPUNJENJA
Pošto u pretpostavljeni krug ovlašćenja zastupnika ne spada ni primanje ni zahtevanje
ispunjenja potraživanja nalogodavca prema trećem licu (saugovaraču), to zastupnik za
preduzimanje ovih pravnih radnji mora da ima posebno ovlašćenje nalogodavca. Ovlašćenje
na zaključenje ugovora takođe ne pokriva ovo ovlašćenje. Iako se naš Zakon neizjašnjava da li
bi posebno ovlašćenje na primanje ispunjenja obaveze trećeg lica sadrži i ovlašćenje na
davanje popusta, odlaganje izvršenja, zamenu predmeta izvršenja ili drugu izmenu ugovora,
čini se da bi odgovor trebao da bude negativan, te bi zastupnik mogao da vrši ove pravne
radnje samo ako je i na njihovo vršenje posebno ovlašćen.
6.2.POLAGANJE RAČUNA PRE ODREĐENOG ROKA
Iako zastupnik po pravilu podnosi izveštaj o stanju poslova i vrši finansijski obračun sa
nalogodavcem po okončanju svakog posla ili u utvrđenim ili uobičajenim rokovima, izuzetno,
na zahtev nalogodavca, zastupnik bi bio dužan da to učini i pre određenog vremena (ovo je
posebno značajno u slučajevima kada se na tržištu dešavaju nagle i neočekivane promene u
obimu poslova koji se obavljaju preko zastupnika).
7.PRAVA ZASTUPNIKA – OBAVEZE NALOGODAVCA
Pravo omogućavanja obavljanja posla – Kad je zastupniku za obavljanje njegovih
poslova koji proizilaze iz ugovora o trgovinskom zastupanju potreban određeni materijal ili
određena dokumentacija (prospekti, uzorci, cenovni katalozi, atesti o kontroli, carinska
9
dokumentacija, uverenje o poreklu robe i dr.) nalogodavac je dužan da mu to stavi na
raspolaganje. Neblagovremena i nekompletna predaja ove dokumentacije ili materijala može
prouzrokovati umanjenje prometa i određenu štetu zastupniku (umanjenje mogućnosti za
sticanje provizije), koju bi nalogodavac bio dužan da naknadi.
7.1.PRAVO OBAVEŠTENJA
Nalogodavac kao gospodar posla ne mora da zaključi ugovor koji je u svemu
pripremljen posredovanjem zastupnika, kad zastupnik nije ovlašćen da ugovor i zaključi, ali je
dužan da bez odlaganja o tome obavesti zastupnika. Nalogodavac takođe može „po svom
nahođenju“ da smanji obim poslova koje obavlja posredovanjem zastupnika, kako bi on
smanjio svoju preduzimljivost u odgovarajućoj meri. Neudovoljenje ovoj obavezi, u oba
slučaja rađa pravo zastupnika na naknadu prouzrokovane štete.
7.2.PRAVO NA NAKNADU (PROVIZIJU)
Nalogodavac je dužan da isplati zastupniku naknadu (proviziju) za ugovore zaključene
njegovim posredovanjem kao i za ugovore koje je sam zastupnok zaključio, ako je za to bio
ovlašćen. Visina provizije utvđuje se ugovorom ili tarifom, a u nedostatku ovakvog
određivanja važi uobičajena provizija. Kao i u slučaju posredovanja i provizija trgovinskog
zastupnika, koja je nesrazmerno velika prema učinjenoj usluzi, može biti snižena od strane
suda na pravičan iznos, na zahtev nalogodavca. Zastupnik ima pravo na proviziju i kod
tzv.direktnih poslova koje nalogodavac zaključi neposredno sa klijentima koje je zastupnik
obrađivanjem tražio i posredovanjem na tržištu našao. U ovom slučaju radi se o ugovorenom
isključivom zastupništvu od strane određenog zastupnika na određenom području ili za
određenu klijentelu, te direktno zaključenje poslova od strane nalogodavca ne oslobađa ga
obaveze naknade određene provizije. Pošto nikakvih ograničenja nema, zastupnik bi u ovom
slučaju dugovao punu proviziju. Vremenski momenat sticanja prava na proviziju određen je u
uporednom pravu različito. Po jednoj koncepciji zastupnik stiče pravo na proviziju kada posao
bude punovažno zaključen sa klijentom, što odgovara posredničkom karakteru zastupništva.
10
Iako Zakon o obligacionim odnosima prihvata ovakvu koncepciju zastupništva, ipak se
opredeljuje za drugi momenat sticanja prava zastupnika na proviziju:kad ugovor bude izvršen.
Delimično izvršenje ugovora daje pravo na delimičnu proviziju srazmerno izvršenju ugovora.
Od ovako postavljenog pravila postoje dva izuzetka. Prvo vremenski momenat sticanja prava
na proviziju od strane zastupnika moguće je drugčije ugovoriti – npr.vezati ga za kaključenje
ugovora. Drugo, ako do neizvršenja ugovora dođe iz uzroka koji je na strani nalogodavca
(rizik više sile na strani je zastupnik) zastupnik takođe ima pravo na proviziju. Principijelno
vezivanje prava zastupnika na proviziju za momenat izvršenja ugovora u pravnoj teoriji je,
čini se, s pravom kritikovano, budući da zastupnik, osim kad se na to izričito ugovorom
obavezao, ne preuzima odgovornost za izvršenje obaveze trećeg lica (saugovarača).
7.3.POSEBNI VIDOVI PROVIZIJE
U određenim ugovorenim slučajevima zastupnik ima pravo na posebne vidove
provizije: inkaso provizija i provizija za klijentelu. Zastupnik koji na ugovornoj osnovi
preuzme odgovornost prema nalogodavcu za ispunjenje obaveze trećeg lica iz ugovora za čije
je zaključenje posredovao ili koje je po ovlašćenju on zaključio u ime nalogodavca ima pravo
na uvećanu proviziju – delcrdere provizija.
Zastupnik koji je po ovlašćenju nalogodavca izvršio naplatu nekog potraživanja ima
pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote (inkaso provizija).
7.4.PRAVO NA NAKNADU TROŠKOVA
Prema zakonu o obligacionim odnosima zastupnik nema pravo na naknadu troškova
koji proizilaze iz redovnog vršenja posredničkih poslova (npr. PTT troškovi), osim ako je
drukčije ugovoreno, dok ima pravo na naknadu posebnih troškova (troškovi carine, transporta,
troškovi vađenja izvoznih dozvola i slično), koje je učinio u korist nalogodavca, ili po
njegovom nalogu. Pravo na naknadu troškova nezavisno je od ostvarivanja prava na proviziju.
Pravo na predujam troškova, iako izričito nije pomenuto, ne bi trebalo da se isključi, budući da
11
bi njihovo snošenje od strane zastupnika značilo kreditiranje nalogodavca, što je suprotno
prirodi ugovora o trgovinskom zastupanju.
8.POSEBNI NAČINI PRESTANKA UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU
Određeno ili neodređeno vreme – Zavisno od toga da li je ugovor o trgovinskom
zastupanju zaključen na određeno (duže od jedne godine) vreme ili na neodređeno vreme
regulisan je i poseban način njegovog prestanka. Ako je ugovor o trgovinskom zastupanju
zaključen na određeno vreme, on prestaje samim protekom vremena. Ako se međetum, ovaj
ugovor prećutno produži, nastavljanjem ispunjavanja ugovornih obaveza i po proteku roka na
koji je zaključen, smatraće se da je ugovor dalje zaključen na neodređeno vreme. Kad je
ugovor o trgovinskom zastupanju zaključen na neodređeno vreme, on može prestati otkazom
(jednostran raskid) od strane svake ugovorne strane. Ovaj otkaz se može dati krajem svakog
tromesečja (kalendarskog), sa otkaznim rokom od najmanje mesec dana. Iz ozbiljnih uzroka
(neostvarivanje ugovorenog obima poslova, odavanje poslovne tajne, učestalo nezaključivanje
poslova sa trećim licem od strane nalogodavca i slično), svaka ugovorna strana može,
navodeći te uzroke, da raskine ugovor i bez otkaznog roka. Neosnovani okaz jednog
ugovornika daje pravo drugoj strani da raskine ugovor bez otkaznog roka, kao i pravo na
naknadu prouzrokovane štete.
Prof.dr Mirko Vasiljević – poslovno pravo- str.579
12
9. PRIMER FORME UGOVORA
UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU
Zaključen dana ________________ godine u __________________ izme:
1. _________________________ (firma - naziv i sedište), koju zastupa
___________________
(dalje: Principal) i
2. ______________________________(firma - naziv i sedište), koju zastupa
_______________
__________ (dalje: Zastupnik)
Predmet ugovora
Član 1
Ovim ugovorom Principal poverava Zastupniku generalno zastupanje za teritoriju
___________
_______________________(naziv zemlje ili grupe zemalja).
Član 2
Principal poverava Zastupniku generalno zastupanje u pogledu svih proizvoda iz
proizvodnog
asortimana Principala.
Obaveze Zastupnika
Član 3
Zastupnik se obavezuje da u ime i za račun Principala obradi tržište na teritoriji koja je
utvr na
članom 1 ugovora i da nastoji da prona kupce za Principalove proizvode.
Član 4
Zastupnik se obavezuje da će zajedno sa predstavnicima Principala učestvovati u
pregovorima
13
za zaključenje ugovora i prisustvovati zaključenju ugovora izme Principala i treć ih lica,
kao i
da će sam zaključivati ugovore i preduzimati druge obaveze u ime i za račun Principala,
kada ga
Principal za to izričito ovlasti.Do dobijanja ovlašćenja iz prethodnog stava, Principal je
dužan da
preduzme sve potrebne radnje kako bi se održali dobri izgledi za zaključenje ugovora.
Član 5
Zastupnik se obavezuje da će u obavljanju poverenih mu poslova, uvek štititi interese
Principala,
postupajući pritom savesno i sa pažnjom dobrog privrednika.
U skladu sa ovim, Zastupnik se posebno obavezuje:
- da će stručno i savesno ispitivati povereno tržište, posebno u pogledu stanja ponude i
tražnje za
Principalovom robom i da će o svim uočenim promenama blagovremeno obaveštavati
Principala;
- da će se angažovati na promociji Principalove robe na poverenom tržištu, a naročito da će
organizovati reklamiranje, promotivne izložbe i učešće na sajmovima, uz prethodni
dogovor sa
Principalom;
- da će u pronalaženju kupaca za Principalovu robu posebno voditi računa o njihovom
poslovnom bonitetu;
- da će pratiti izvršavanje zaključenih ugovora, redovno obaveštavati Principala o toku
izvršenja
i preduzimati sve radnje potrebne za eventualno očuvanje Principalovih prava iz tih
ugovora.
Član 6
Na zahtev Principala, Zastupnik se može obavezati da će u pogledu pojedinih ugovora
odgovarati Principalu za njihovo uredno izvršenje.
Saglasnost Zastupnika za preuzimanje obaveze iz stava 1 ovog člana ugovora, mora biti
data u
pismenoj formi.
Član 7
14
Na zahtev Principala, Zastupnik se može obavezati da u pogledu pojedinih ugovora primi
sva
plaćanja Principalovih saugovarača.
Saglasnost Zastupnika za preuzimanje obaveze iz stava 1 ovog člana ugovora, mora biti
data u
pismenoj formi.
Član 8
Zastupnik se obavezuje da će redovno, a najmanje jedanput mesečno, podnositi Principalu
izveštaj o stanju poslova koji su u toku, kao i obračun plaćanja primljenih ili izvršenih po
nalogu
i za račun Principala.
Član 9
Zastupnik se obavezuje da će čuvati poslovne tajne Principala za koje dozna u obavljanju
poslova zastupanja.
Član 10
Zastupnik se obavezuje da za vreme trajanja ugovora neće zastupati druga lica koja se
bave
proizvodnjom istih ili sličnih proizvoda.
Obaveze principala
Član 11
Principal se obavezuje da će Zastupniku omogućiti obavljanje poverenih poslova, a
naročito da
će
Zastupnika redovno snabdevati uzorcima robe, propagandnim materijalom, katalozima,
cenovnicima,
tehničkom dokumentacijom i sl.
Član 12
Principal se obavezuje da će Zastupnika blagovremeno obaveštavati o svim izmenama u
pogledu
uslova prodaje svojih proizvoda, kao i u pogledu naloga datih Zastupniku.
Član 13
U slučaju da Zastupnik uputi zahtev Principalu da ga ovlasti na zaključenje pojedinih
ugovora,
15
Principal je obavezan da mu pismeno odgovori u roku od ___ dana.
Član 14
Principal se obavezuje da Zastupniku isplati proviziju u visini od _____% od vrednosti
zaključenog ugovora, najkasnije u roku od ___ dana od dana njegovog zaključenja.
Principal se
obavezuje da Zastupniku isplati umanjenu proviziju u visini od _____% u slučaju da je
neposredno sklopio ugovor na teritoriji poverenoj Zastupniku.
Principal se obavezuje da Zastupniku isplati uvećanu proviziju u visini od _____% kada se
Zastupnik obavezao da će odgovarati za uredno izvršenje ugovora, odnosno _______%
kada se
Zastupnik obavezao da će primiti plaćanja po osnovu odrenog ugovora. Vrednost
ugovora u
odnosu na koju se odreje provizija Zastupnika, jednaka je visini kupoprodajne cene
utvrne
ugovorom.
Član 15
Principal se obavezuje da će Zastupniku nadoknaditi sve troškove nastale u izvršavanju
Principalovih naloga, osim redovnih troškova poslovanja Zastupnika.
Vreme trajanja ugovora
Član 16
Ovaj ugovor je zaključen na vreme od ___________ godina.
Član 17
Važnost ugovora se može produžiti nakon isteka roka iz člana 16 pismenim sporazumom
ugovornih strana.
Član 18
Ugovor se može raskinuti i pre isteka roka važenja, sporazumom ugovornih strana ili
jednostrano, uz ostavljanje otkaznog roka koji ne može biti kraći od ____ meseca.
Sporazum o
raskidu ugovora i jednostrani otkaz ugovora moraju biti sačinjeni u pismenoj formi.
Rešavanje sporova
Član 19
Ugovorne strane će nastojati da sve sporove koji eventualno proiza iz izvrš enja ovog
ugovora
16
reše sporazumno, mirnim putem. Ukoliko se spor ne može rešiti sporazumno, ugovorne
strane
su saglasne da se njegovo rešavanje poveri Arbitraži ________________________ (naziv i
adresa arbitraže).
Arbitraža iz stava 2 ovog člana ugovora će za rešavanje sporova iz ovog ugovora
primenjivati
materijalno pravo __________________________ (navesti izabranu zemlju).
Član 20
Ovaj ugovor pošto ga ovlašćeni predstavnici ugovornih strana zaključe, stupa na snagu
danom
dobijanja saglasnosti od strane nadležnih nacionalnih organa ugovarača.
Član 21
Ovaj ugovor je sačinjen u ________ istovetnih primeraka, od kojih po ____ primerka
pripada
svakoj od ugovornih strana.
ZASTUPNIK PRINCIPAL__________________ __________________
http://ekonomskisavetnik.com
10.LITERATURA
1. Dr Zlatko Stefanović 2003,Bor,štamparija Bor, Poslovno pravo za ekonomiste i
menadžere sa elementima uvoda u pravo,stvarnog i obligacionog prava
2. dr Mirko Vasiljević 2001, Beograd,udruženje pravnika u privredi SR
Jugoslavije, Poslovno pravo
3. dr Milutin Srdić 2007, Čačak, VPŠ Čačak, Poslovno i finansijsko pravo
4. http://poslovniforum.hr/tp/ugovor
5. http://ekonomskisavetnik.com
6. http://www.poslovni-programi.com
17
18
top related