rousseau_društveni ugovor

8/3/2019 Rousseau_drutveni ugovor

1/41

JEAN JACQUES ROUSSE U

RASPR 'V A 0 PO RIJE I(LI O SNOV AM A NEJEDNA I O ST I

liE lU LJlID IM A

D RU STV E U GO VO R

~. SKOLSKA KNJIGA 1978

. .


2/41

RASPRAVAo PORlJEKLUIOSNOVAMA NEJEDNAKOSTI

MEDU LJUDIM:A

,

O covjeku eu govcriti, ipitanje koje ispitujem uci me da se obracam lju-dima, jer nista ne nudimo bliznjima ako se bojimo uvazavatl istinu. Bra-nit C :U dakle, s povjerenjem stvar covjecanstva pred mud rima koji su me na topozvali i neeu bitt nezadovoljan sarnim soborn budern 1i se osjetio dostojnimmag predrneta isvojih sudaca,

U Ijudskorn rodu sagladavam dvije vrste nejednakosti: onu koju zovemprirodna ili fizicka, jer ju je uspostavila priroda, iona se sastoji u razlici u go-dinama, zdr.avlju, snazi tijela .i kakvoci dUM iduse; ionu koju moiemo nazvatimoralnom ili politick{)ID nejednakoseu, jer ovisi 0 nekoj vrsti sporazuma kojise uspostavlja ili harem potvrduje privolom ljudi. Ona se sastoji od razlicitihpovlastlca koje neki uzivaju na stetu drugih, kao biti bogatiji, stQvaniji, moe-niji od drugih, H i ih cak prisillti na poslusnost.

Ns moramo se pitati iz cega proizlazi prirodna ne [cdnakcsb, jer cerno od-govor naei iskazan u obieno] definiciji rijeci. Jos manje moramo istrafivat! po-stoji Ii kakva bitn a veza izmedu dviju nejednakosti. Znacilo bi to, drugim ri-[ecima, da se roorarno zapitati ne vrijede Ii oni koji zapovijedaju vise od onihkoji 5U im podredeni ine nalazi lise snaga tijela ili duha, mudrost illvrlinauvdjek u istim osobama, razrnjerno njihovoj moei Hi bogatstvu, sto je mosdadobro pitanje da 0 njemu rnedu soborn raspravljaju robovl u prisutnosti svojihgospodara, ali one ne prilici razumnirn islobodnirn ljudima koji tragaju zaistinom.

Sto [e, dakle, pravi sadrza] ove rasprave? Da naznaCi u razvitku stvaritrenutak kada je pravo nastijedilo nasilje, a priroda postala podvrgnutazakonu, i da objasni kakvom se curlesnQm vezom snazni mogu privoljeti dasluie slabima i da narod stekne spokojstvo u mislirna usporedo sa stvarnimblaienstvom.Svi filozofi koji su ispitivali drustvene osnove osjecali su potrebu da dodudo prirodnog stanja, ali nijedan od njih do njega nije stigao, Jednl se nisu ko-lebali da covjeku pripisu da je u tom stanju razlikovao pravedno od nepraved-noga, ali nisu marili pokazati sto bi taj pojam trebao znaciti, pa cak ni komebi bio karistan. Drugi su govorili 0 prirodnom pravu koje svatko ima da sacuvaono sto mu pripada, ali nisu objasnili sto razumijevaju pod pripadanjem. Trecisu, dajuei najprije jacima pravo nad slabijima, odmah stvorili vladavinu a danisu ni pomislili na vrijeme koje je trebalo protect prije nego sto su se rijecivlast ivladavina mogle pojaviti roedu Ijudima. Svi SU, konaeno, govoreei o bl-jedi, lakomosti, tlaeenju, zudnjama i oholosti, u prirodno stanje prenosili idejestvorene u drustvu, govorili su 0 divljaku, a uljepsavali civiliztranog covjeka.U duhu vecine nas nije se cak ni moglo naslutiti da je prirodno stanje posto-jalo, jcr je citanjem svetih knjiga bilo oeito da prvi covjek, primivs! od boga

29


3/41

odrnah spoznaje ipoukc, nije ni bio u tom stanju, i aka Majsijevim zapisimadodamo vjeru koju im duguje svaki krscanski Iilozof, treba nijekati da su secak iprije potopa ljudi ikada nalazili u c.istorn prirodnom stanju, osim aka unj nisu zap ali nekim izvanrednim dogadajem, sto je dcsta nezgndan paradoksda bi se branio ikoil je posve namoguce dokazati.!Pocnimo, dakle, odbaeujuci sve cinjenice, jer one uopce ne dcticu pitanje.2Istraiivanja u koja se u ovom predmetu mora ucl ne treba uzimati kao povi-jesne istine, vee samo kao hipotetska i uvjetna prosudivanja, prlli/:nija da seosvijetli priroda stvari nego da se pokase istinsko porijeklo, sllena onima kojasvakodnevno izvode nasi fizic.ari 0 stvaranju svijeta. Vjera nam nalaze da vje-rujerno da su IjPcIi, zato sto ih je sam bog izvukao iz prirodnog stanja odmahposlije stvaranja, nejednaki jer [e on htio da takvi budu, ali nam ona ne branida stvararno pretpostavke sto protzlaze iz same prirode covjeka I bica koja gaokruzuju, a kakav je rnogao postati iljudski rod da je bio prepusten samomesebi. Evo 0 cemu se pitam i sto sam sew predlozio da Ispitam u ovoj raspravi.Buduci da se moj predmet tice covjeka uopce, nastojatcu govoriti iezikorn kojiodgovara svim narodima ili, stovise, zaboravivsi vrijerne imjesto da bih raz-misljao sarno 0 ljudirna 0 kojima govorim, zamislit cu da se nalazim u aten-skom liceju, ponavljajuci lekcije svojih ueitelja, imajuci Platona iKsenokrate'za suce, a Ijudski rod za slu_satelja.0, covjece, rna iz kojeg kraja da si, rna kakva bila tvoja misljenja, poeu]:evo tvoje povijesti onakve kako drzim da je treba cita.ti, ne u knjigama tvojihbliZnjih. koji su Iasci, vee u prircdi" koja nikada ne laze, Sve sto ee biti od nje,bit ce istinito, bit ce pogresno samo ono sto CU, nenamjerno, pomijesat! sa svo-jim. Vremena 0 kojima e u govoriti davno su prosla, kohko 51 se promijenio odonoga sto sl bio l Opisat eu tl, da taka kazem, zivot tvoje vrste prema svojstvirnakoja si poprimio, koja su tvoj odgoj I navike mogll izopaciti, ali ih nisu mogliunistiti. Postoji, osjecam to, doba u kojem bi se svaki pojedini covjek zeliozaustaviti, ti ces potrazit! doba u kojem bi .:ielio da se zaustavila tvoja vrsta.Nezadovoljan svojim sadasnjim stanjem, razlozima koji tvom nesretnom: po-tomstvu najavljuju jo~ veca nezadovoljstva, mozda bi zelia da se moz.es vratiti,a tajosjeca] treba da bude pohvala tvojih predaka, kritika tvojih suvremenikaiusas onih koji ce imati nesrecu da zive posllie tebe.

I U '~itavu ovom odlomku treba uzeti U obzir da je niegovo pisanje nalagao razum.

Tvrdnja poput; prvl i!ovjek, primivsi odmah od boga saznanja ipouke odvtse se pro-tlvi Rousseauovtrn Idejarna da bismo je mogl] ozbiljno shvatiti. Uostalorn, Rousseau, kOjije nastojao osnovati svoiu rcligiju na razumu imoralnoj svljestl, uvllek je odbijao ob-iavu, premda u cvandeljima otkriva nesto bozansko.

Zbog ove reeonice prulrlo se mnogo tinte, i to ;5 punim pravom. Prema prvorn tu-ma/:enju, Rousseau ovdje mlsli na cinjeriice lz Geneze. Joll bi ga tu nadahnjivala razbo-rttost. Vjerujemo da ta teza sadri. i dio Istlrie, dajuci miesto ovoj reeenlcl u Raspraui.Dna se javlja kao zakliucak 8to projstje~e iz prethodnih redaka: pol:nlmo dllkle .

Ali to nije dovoljno, Rousseau cilja i na mnoge ~injcnice opai:anja. Primje~ujemoda [e on upotrijebio sve moguee cinjeni.ce: zapise putnika, idrugo. To je istina. Ali nlje-dan putopis ne opisuje zivot osamljenog dlvljaka. Zbog toga cinjenicc ne doti~u pitanje.Rousseau [e, dak1e, zarntjenlo povijesnu i etnogratsku anketu analiti{:kirn rasudlvanjern.Rousseau potazi od drustvenog covjeka svoga ...rernena, skrda svoiom rnastom sve sto uniernu ualazl drustveno i teti prazno] apstrakciji, prirodnom 1!ovjeku.Bitno je dokaxat!da su sve dru~lvene ustanove moguce.

KSENOKRAT iz Kalcedoni.je (396-31


4/41

DRUGI DIO

Prvi kojj se, ,ograd'ujuci neko zemljiste, usudio reci: Ovo ie moje, inarsaona davoI~noglupe Ijude da u to povjeruju, hio je istinski osnivae civiliziranagdruStva. Nije li zIacine, ratove, ubojstva, bijedu I uzase netko mogao ustedjetiIjudskom rodu cia je, cupajuCi kolee izatrpavajue; [arak, doviknuo bliznjima:Ne ,slusa.jte tog varalicu! Izgubljeni ste aka zaboravlte da plodovi pripadajusvima,a zemlja nikomeJl Ali vrlo je vjerojatno da su stvari vee hile dosle dotocke u kojoj vise nisu magle trajati onaka kako 5U trajale. Jer ta ideja vla-snistva, ovisna 0 mnogim prethodnim idejama koje 5U se magIe rodlti samosukce,sivno, nije se stvortla odjednom u ljudskorn duhu, Trebalo je znatno na-predovati, steCi dosta vjestine iznanja, iz godine u godinu Ih prenasiti iuve-cavati, prije nego sto se stiglo do tog posljednjeg mei1asa prlrodnog stanja, Vra-timo se, dalde, vise u prosIost i pokusajmo jednim pogledom sagledati taj sperislijed dogadaja ispoznaja u njihovu najprirodnijem redu.

Prvicovjekov osjecaj bic je osjeca] da zivi, prva niegova briga bila jeodrzanje. Proizvodi zemlje QPskrbljivall su ga svime !ito mu je bilo najnuznije,a instinkt ga je UCla kako da Ih iskorist.i. Glad idrugi apetiti ukaaivali su mupostepeno na razlicite naclna opstojanja, bia je i jedan koji ga je pozivao daodrzi SVQ'ju vrstu, ita slljepa sklonost, lillena svakog esjecaja srca, proizvodllaje posve zivotinjskicin. Kada bi .zadovoljila pctrebs, dva se spola vise nisupoznavala, pa f u l k ni dijete viSe niSta nijeznaciIo majci cU n se maglo adijelitiod nje.

Takvo je bllo stanjecov}eka u zacetku, takav je hio zivot jedne zivotinje,ogranicene najprije na ciste osiete, koja se s rnukom koristila darovima koje Vidiu En.ciklopediji (Dlderotov) ~Ianak Banion_iU: .Po~lo Je medu nitma odstra-

nie kobna razU!{ovanja t1 . l ' oQa imag!!, njemu je ostalo da napravt jos malostvari da ne blviie imao ra.zloga strepiti i da bude toliko, sretan koliko je to cDvjeku dOzvoljello dabude.c (Teztes choi.sis, t. n, strana 124,)

(Vi.d.i takoCfer MORELLY, Zakonik Prlrod~K'Ultura-:;;-Beog!'ad,-1957Y Rousseau, kaol IoreUy, misU da je USpostavlja:nje privatnog vlasni~tva Izvor svakoga drutvenog zla.Ali na tome se njlhovo slaganje zavr~ava, jer MoreUypravi planDve 0 komunisti{!komdrustvu, a Rousseau procjenjuje da se svako drustvo mora temeljiti na privatnorn vlas-niStvu i u svojlm se snovtma ogxanil!ava na .smanjenje nelednakostt u Imanju, U ovomso tekstu on snazno dize protiv pravnlka koii nastoje opravdat] prtvatno vlasnistvo; cinise da Ie to l izravan napad na Lockea (Ese) 0 ora1!anskoj vladavini, VII poglavlje, po-sebno 37).

SUfne ideje, s e o se te~k'a mogIo ol!,ekivaU,nalazlmo i u BOSSUETA, Pohvala $uetomFrunji Asi!cQm (1652): Ako bismo htjeli pokazatt porijeklo stvari, mazda bismo atkrilida ani (sit'omailni) nemaju manj@ prava ad vas na dobra kocjs posjedujete. Prlrcda iIi,bolje re~ell.o, da govorimo kr~6ansk[je, bog, otac svth Ijudl, dao je ad pocetka svoj svojo]djecl jednako pravo na sve stvart sto su lrn potrebne za odr:l:anje njihova iil/Dta. Nitkase ad nas De maze hvalttl da je PO priradi u prednostj pred drugima. all nezasitria zeljaza zgrlanjem nije dazvoIila da to lijepo bratstvo u svljctu duze potraje. Moralo je doci.do diobe j do vlasnistva, !lt~ je iZ3Zvalo sve svade isporova: odalle je nastao ta] Izraztvoje i.moje, te taka hladaa rijec ...

51


5/41

je nudila priroda, daleko od pomisli da ista od nje otrgne. Ali ubrzo su iskrslepoteskoce, trebalo je nauciti prevladati Ih. Visina stabala, koja je sprecavalada se dosegnu nj.ihovi plodovi, konkurencija zivotinja, koje su se takoder njimahranile, krvoloenost zivotinja, kojima je on bio plijen, sve ga je to nagoniloda vjezba tijelo, da postane cio, brz u trku, srcan u okrsaju. Uskoro su se unjegovim rukama nasla prirodna oruzja, grane stabala ikamenje. Naueio jeprevladavati prirodne zapreke, pobjedivati, aka ustreba, druge zivotinje, pre-pirati se zbog hrane isa samim ljudima, nadoknadivati ono !lt~ je morao ustu-piti jacemu.

Sto se Ijudski rod vise povecavao, umnozavale su se nevolje. Razlika u tlu,klimi, godisnjim dobirna primorala ih je da vode racuna 0 tome u svom naeinuzivljenja. Neplodne godine, duge .i jakezdme, zarka ljeta koja sve sazizu zahti-[evalala su od njih iponeku novu vjestin:u. Uz mora i rijeke otkrit ce tunju.i udicu, te postati ribari i rlhojed.i. U sumama uvjezball su se u luku istrijeli,te postali level iratnici. U hladnljim predjelima pokrivali su se kozama zivo-tinja kaje su ubili. Grom, neki vulkan Ili kakav drugi sretan sluca] upoznaoih je s vatrom, novim sredstvom kojim su se suprotstavili surovosti zime. Nau-cH i su da sacuvaju taj element, zatim da ga stvaraju i, najzad, da pripremajumeso koje su pr.ije prozdtrali sirovo,

To opetovano susretanje raznih bica s njim samim, ijednog ('!ovjeka s dru-giro, mcrala je prirodno Izazvatt u ljudskom duhu osjete odredenih odnosa. Tiodnosi, koje izraiavamo rijecima velik, malen, snasan, slab, brz, spor, plasljiv,hrabar, idruge sliene ideje, koje se po potrebi mogu gotovo bez razmisljanjausporedivati, proizveie su konacno u njemu neku vrstu razmisljanja Hi, boJjereceno, neku makinalnu opreznost koja je davala najnuznlja upozorenja nje-gO~j sigurnosti,\Jt.ove spoznaje koje su proizlazile iz tog razvoja poveeat ce njegovu nad-mocfiost nad drugim iivotinjama. time sto je postao svjestan toga. Naucio je

da im priprema zamke ida imdoskace na tisuce naeina, pa premda su ga mno-ge od onih koje su ga mogle sluiitl Ili mu naskoditi nadrnasivale snagorn uborbi ili brzinom u trku, on s vremenom postaje gospodar prvih I prava na-past za drug7.\I tako je prvi pogled koji je bacia na sebe izazvao u njemu prvtsrs gordosti,~ taka se, premda je J D S s mukom razlikovao redoslijede izado-voljavao se prvim mjestom za svoju vrstu, pripremao izdaleka da se ion kaolicnost nametne.

Premda mu bliinji nisu bili one !ito BU za nas iprernda nije lmao vise od-nosa s njima nego s drugtrn zivoUnjama, on ih nije zaboravljao U svojim raz-matranjima, Slicnosti koje je s vremenom mogao uociti izmedu njih, svojezenke isebe, navele su ga da prosudi i0 onima koje nije uocavao, i vidjevsida se svi oni ponasaju popui njega u slicntm prJ1ikama, zakljucio je da njihovnacin razmiSljanja iosjeeanja potpuno sukladan njegovu. I ta vazna istina,cvrsto usadana u njegovu svijest, ucinila ga je da slijed.i, slutnjom isto takoslgurnom a okretnijom od dijalektike, najbolja pravila vladanja koja su mu,na njegov probitak islgurnost nalagala da se dri:i njih,

Iskustvo ga ie naucilo da je ljubav prerna hlagostanju jedini pckretaeIjudskog djelovanja,2 pa se nasao u polozaju da razUkuje rijetke prilike u

Rousseaucva psihologija mnogo [e bUza Hobbesovo], po kojoj je I\ovjek u prirod-nom stanju prepusten svojim strastima, nego psihologiji pravnlka, Putendortovc], na pri-mjer, kOjl misl! da je razum sposoban ovladatt strastlrna. Ali Rousseau aamjera Hobbesusto prirodnom stanju p.ripisuje strasli koje au ponikle u drustvu.I 52


6/41

kojima ga je zajednickl interes primoravao da racuna na pomoc bJi~njih odonih joi'i rjedih u kojima ga je konkurencija tjerala da zazire ad njih. U prvornslucaju on se 5 rr[irna udruzlvao u eopcr," Hi najvise u neku vrstu slobodnogudruzenja koje nikoga nije obavezivalo i koje je trajalo samo toltko kolikoiprolazna potreba zbog koje jc bile stvoreno, U drugom slu


7/41

su postale VIse vczane za kucu, navikle su se da cuvaju kolibu idjecu, doksu muskarci odlazili da priskrbe hranu za sve, Oba spola pocela SU, tako-der, s m.irnijim Zivatam gublti pones to od svoje surovasti isnage. Ali aka jesvatko odvojeno postajao manje sposoban da se bori 5 divljim zvljerirna, za-uzvrat im je bila laksc okupiti se da bi im 5e zajadnidki suprctstavlli.

U tom novam stanju, u jednostavnom isamntnickorn ztvotu, s vrlo ogra-nicenim potrebama, s orudima kaje su izumili cia bi se njirna akaristili, ljudisu uzivali u dosta vclikoj dokclici koristeci se njome da bi sebi priskrbilirazne lagadnosti nspoznate njihovim oeevima, A to joe bio prvi jaram kojisu sebi, Ii ne sanjajuci, nametnuli i prvi izvor zala koji su pripremili svajimnasljednicima. Jet', osim sto 51l nastavljali tako mlitaviti duh itijelo, s navika-vanjam na te lagodnosti guhlli 5U isay uzltak u njima, a istodobno su otupJeliza istinske potrebe od kojih je Iisavanje postajalo okrutnijs, dok njihovo za-dovoljavanje nije bivalo slabije. I pastajali su nesretni aka hi ih izgubili, a nisuhili sretni kada hi ihzadovoljili.

Sada mozemo malo bolje nazrett kako se u krugu svake poradice ucvrSci-val a iusavrsavala upotreba rijeCi, mozemo i predmnijevati kako su razni po-sebni uzrcci mogli prosirit! jezik j ubrzati mu napredak, cineci ga jos potreb-nijim. Velike poplave iIi zernljctreai okr ufit ce vodama iIi provalijama na-seljena podrucja, okretanje globusa adijelit ce ipretvarati u otoke dijelovekontinenta. Shvacamo da se medu taka priblizenim Ijudima, prisiljenlma dazajedno zive,G morae stvoriti neki zajednicki jezik, prlje nega medu onimakoji su bill slobodni usumarna na kopnu. Tako je vrlo rncguee da su namposlije prvih pokusaja da zaplove otocanl donijeH upotrebu rjj


8/41

" Vrlo vazna naznaka. Pogresno je, dakle, misliti da je covjek bio najsretniji u pri-rodnorn stanju, Drustvo koje se rada na~blize ie zlatnome dobu. Istlna, Rousseau je ka-snije poiednostavnio svoiu tezu: :oNjegovo veliko naceto jest da je prlroda !::ovjeka u~inBasretnlrn idobrim, ali ga je drustvo iskvar ilo i ul!inllo bijednikom. (Dijalozi, IlL) acus-seau je, dakle, pry! odgovoran za Lskrivljenapojednostavnjenja koja je pretrpjelo nie-govo ucenie., Ovdje Rousseau cilia na Hobbesa. Ovo rnjesto [e ponesto nejasno. Koji j.e stadij Ijudskog razvoja posrijedi? Na pry}pogled, to ne mcze biti prvotno stante. u kojem se ~ovjek nije sluzio razumom, A ipakje to stadij koji prethodi pojav! vlasnlstva. Problem se moze ukloniti sarno ako rijeeirazum dame ograniceniji smtsao . Rousseau [e rekao da [e covjek po prirodi prepusten..samo Insttnktu, ali ie vee , nasuprot zlvoUnjama, -slobodni dielatnlk~ l. moze tnsunkt,kada mu on nedostaje, nadQmjesUU drugim spcsobnosttrna. To b1 trebao biti tal razumo kojem je rijee. Ovdje se prvi put lsti~e koliko va.i.nu ulogu lma vla:snitvo u fovjekovoj po-vijesti. (Vldi LOCKE, Ese; 0 l;udskom TClzumu, IV, 3, 18.)

dokonih iokupljenih ljudi izena. vatko je pceeo gledati druge izeljetl da isam bude video, [avno postovanje dobilo je na cijeni. Onaj koji je p:evaa Hiplasao naibolje, najljepse, najsnainije, najvjestije Hi najuvjerljivije postajao [enajuvazeniji, Bio je to prvi kcrak prema nejednakosti, a istodobno iprema po-roku, Iz tih prvih prednosti rodili su se s jedne strane tastina i prezi r, a sdrugc stid izavist, ivrenje uzrokovano tim novim klicama konaeno je proizvelosmj~e kobne za sreeu inevinost.~im su se ljudi pocell uzajamno poiltovati i cim se u njihovu duhu zaeelaideja-uvazavanja, svatko je smatrao da na to ima pravo i nikome vise nijebilo moguce nekaznjeno zbog nje pogrijesiti. Odatle su proizasle, cak imedudivljacima, prve duznosti pristojnosti, i odatle je svaka svjesna nepravdapostajala uvreda, jer [e u zlu kojim je rezultirala nepravda uvrijedenl gle-dao prezir svoje osobe, sto je ces6e bilo nesnoliljivije iod samog zla. I zbogtoga, buduei da je svatko kaznjavao prezir na razmjeran nacin cineci isto,osvete su postajale uzasne, a ljudi krvclocnl iokrutnl. Evo tacna stupnja dokojega je stigla vecina nama poznatih divljih naroda, Gzbog toga 5to nlsumogli dovoljno razlikovati ideie izamijetiti koliko su ti ibrrodi vee daIeko odprvotnog prlrodnog stanja, mnogi su se pozurill zakljuciti da [e covjek poprlrodi .okrutan ida je potrebna polid~ da ga smeksa,? dok nltko nije takokrotak poput njega u primitivnom stanj_~ Smjesten po prirodi na jednak raz-mak od otupielosti marve ikobnih spoznaja civiliziranog covjeka, te ogradenjednako instinktom irazumom" da se oeuva od zla koje rnu prijeti, on se uzdr-zavao pr~rod~nim mil~srd,em da ~sam nanese zlo ik.2R.e. a da ga niilta na. to nijenavelo, cak 1 kada bi njernu bilo naneseno zIo.~, prema naeelu mudrogaLockea ne bi se zna10 sto je nepravda da: nije bilo vlasnistvW@ treba primijetiti da su druiltvo U zacetku ivee uspostavljeni odnosimedu ljudima iziskivali od njih znacajke razlicite od onih koje su irnali uprlmitivnom ustrojstvu, da se u ljudska djelovanja poeela uvlaeiti moralnost i,buduei da je svatko prije zakona bio sam sudac iosvetnik nanesenih mu uvre-da, dobrota koja je odgovarala ciswm prirodnom stanju vl.SQnije odgovaraladrustvu koje ie nastajalo, da je bilo potrebno da kazne postanu stroze sto suprilike za uvredu postajale c e s c e , i da je teror osveta trebalo zamjenjivatiuzdama zako~ I tako, premda su Ijudi postajali manje izdrzljivi, a prirodenomilosrde vec~pretrpjelo odredeno kvarenje, to je razdoblje razvitka ljudskihsposobnosti, drZec.i se tocno sredine izmedu nehajnosti prlrnitivnog stanja ,jneobuzdane aktivnesti naseg samoljublja, morale biti najsretnija i S obziromna trajanje najduza epoha.P Sto se 0 njoj vise razrnislja, sve vise se dolazi do


9/41

aakljucka da je to stanje bila najrnanje podlozno preokretima, najbolje za c o -vjeka tv ) ida je on iz njega morae izae; same nekim kobnim slucajem koj] se,zbog epee koristi riikada nije smio dogoditi. Prlmjer divljaka, koji se gotovosvi nalaze na toj tocki razvitka, cini se da potvrduje da je Ijudski rod bio stvo-ren da tu zanavijek ostane, da je to stanje istinska mladost svijeta ida je saykasniji napredakoclto isto tollko blo korak prema usavrsaveniu pojedinca ko-liko iprema oronulosti vrste,

Dok 8U se Ijudi zadovoljavaH grub.im kolibama, dok su se ogranieavali dasiju koznu odjeeu badljama iribljim kostima, da se kite perjem iskoljkama,oalikavaiu svoja tijela raznim bojarna, usavrsavaju iuljepsavaju lukove istrl-jele, dubu naostrenim kam.enjem ribarske camce iIi grube glazbane Instru-mente,11 jednom rijecju dok se ne laeaju diela koja sami ne bi mogli napravitii ovladavaju sarno vjestinama u kojirna nije potrebno vi~e ruku, om su zivj'elislobodni, zdravi, dobri isretni onoliko kol:iko to mogu biti po svajoj prirodi inastavlli su medusobno uiivati blagodati neovisnog odnosa, Ali ad trenutkakada je co.vjek osjetio po:trebu z~. pomoci ~:ugo~, kada [e o~azio da. ~i njemusamome bilo korisno da una zaliha za dVO]lcu,~dnakost je lscezla pojavilo sevlasnlstvo, rad je postao nuida iprostrane ~e pretvorile su se u ljupka po-lja koja je trebalo zalljevati Ijudskim znoje~ na kvjima if:.ese uskoro vidjetikako s ljetinama klijaju i rastu ropstvo I bijeda.12

Metalurgija iagrikultura bile 8U vjestine eije je otkriee pokrenulo tu ve-liku revoluciju.'3 Za pjesnika su srebro I zlato, ali za filozofa 2elj,ezo iZito ci-vllizira.h l~ude iupropastill liudski rod. I jedno I drugo bile je nepoanato arne-rickim divljacima, pa su zato oni jos ostall takvi, Drugi. narcdl ostajali SU, 6nise, barbarski sve dok su primjenjivali jednu od tih vjes,tina bez druge. I mazdaje jedan ad najjacih razloga :tasta je Evropa,ako ne najranije a ana baremnajtrajnlje, prosvjecenija ad drugih krajeva svijeta u tome 8tO je ana Isto-dobno najbogatlja zelJezom .i najplodnija Zitom.

Teko je pogoditi kako su ljudi dosli do toga da upoznaju I iskoriste z e -ljezo.. Jer nije vjerojatno da su oni sarnl pronasll nacin kaka izvlaNti rudu izrudnika i kakoje pripremiti da 101se cna mogla taliti prije nego 8to su znalisto ce iz toga proizact, S druge strane, to se otkrice jos manje moze pripisatinekom s]ucajnom pozaru, [er se rudniei stvarajuU samo u neplodnim kraievi-rna, u kojima nema ni stab ala. ni stabljika, pa kao da nam ito kaze da je pri-roda poduzela miere predostrosnosti da hi ad nas sakri1a tu kabnu tajnu ..Osta-je, dakle same izuzetna okolnost da je neki vulkan, hljujuci rastaljene metalnetvari, dao promatracima ideju da cponasaju tu prirodnu operaciju. Jos hi tre-balo pretpostavtti da su imali dosta hrabrosti ividovitosti da sa late taka muc ...nog poala .i sagl,edo.ju vzlo dulcke m.oguc.l'l.oati koje bi iz njega mogli izvuci, !:itobi viSe odgovaralo izvjezbanijem duhu nego sto su ga ani mogll imati,

" Dospiev~i do ovcg stadija l!ov.lekove povljesti, Rousseau potkrepljuje svoje deduk-tivne zakljucke podaclrna koje je mogao nati. u BuffonovuPrirouoptsu iu putoplsima ... Rousseau [asno vidi da, u k:rajojoj liniji, ekcnomskl razlozt objasnjavaju drunve~no ugnietavanje. PoHticko nasilje nije najvazniji uzrok,"Ovdje se prldale vaillost razvoiu proizvodnlh snaga da hi se obfasnlla povijest.Rousseau ovdje rasuduje materija1isti~ki.,. sStvar'aju .se:u 18, stoljeeu postojalo [e misljenje da rude nlsu odvajkada posto-

jale, vee da IO U se stvarale. U plodnim k.rajevima treba kopati zem]ju dOlbi. .se nala .fuda,Rousseau se trudi da poveh pote~koce razvoja civUizacije; pdroda je .I IB oprezu, Danasse pretpo,stavUa da je i50vjek dosao na pomisao da taU mdu kada je vidlo kako metaltel:e iz ognjista koja su ga sadrzavala,56


10/41

Sto se tice zemljodjelstva, za nacelo se znalo davno prije nego lito se po-celo primjenjivati inije nemoguee da su ljudi, stalno pribavljajuci svoje zalihs drveca i1 Z biljaka, vrlo brzo shvatili nacin na koji priroda obnavlja raslinje,AU sama vjestina zacela se vjerojatno mnogo kasnije, bilo zato sto stabla kojasu ih, zajedno s Iovom iribolovom, opskrbljivala hranom nisu davala dovoljnoza njihovu skrb, bllo zato sto su slucajno upoznali koristi od zita iii upotrebualata kojim ce ga obraditi, Hi su slueajno predvidjeli potrebe koje ce dcei, H i,konaeno nacine na koje ce natjerati druge da rade i oteti im plodave rada,Buducl da su postali vjestiji, pretpostavimo da su naostrenim kamenjem iza-siljenim koljem poceli uzgajati nesto povrca iIi korijenja oko svojih kolibadavno prije nego 5t O su znali pripremiti zita ialate potrebne za obradu nave-liko, ali ne racunajmo pri tome da su se, kako bl se upustili u to zanimanje ikako bl zasijali zernljijite, oni trebali odluciti da najprija nesto izgube kako hiu buducnosti mnogo dobill, [er je ta smotrenost prilrcno daleka od duha divljegcovjeka koj:i je, kao !ito sam rekao, jiedva ujutro mislio na svoje potrebe uvecer,

Pronalaienje drugih viestina bilo je, dakle, neophodno da prisili ljudski rodda se Iati poljodjelstva. Otkako je trebalo ljudi koji ce taliti ikovati zeljezo,bili su potrebni ioni koji t:e ih hraniti, Sto se broj radnika povecavao, bilo jemanje ruku da priskrbe svima manu, ali nije bilo manje usta koja ce [e jesti.I kako su jednima trebale namirnice u zamjenu za zeljezo, drugi c e konacnootkriti tajnu iskoristavanja z~ljeza da povecaju kolicinu namimica.Odatle SU, s jedne strane, proizasLi obrada zemlje ipoljodjelstvo, a s druge

vjeStina obradivanja metala ipoveeavanje njihova primjene,efi obrade zernljista nuzno je proizasla njegova dioba, a iz [edanput pri-znatog vlasniiltva prva pravila~va. Jer da hi se dalo svakame svoje, potrebnoje da svatko mose nesto ima~tovtse, kada su ljudi poceli sagledavati svojzivot u buducnosti iuvidjeli koliko hi dobara mogli izgubiti, nije bilo nijed-nog koji se za sebe nije uplasio odmazde zbog stete koju je mogao nanijetidrugome. Takvo porijeklo je to prircdniie sto je nemoguCe zamisliti da hi seideja 0 vlasnistvu rodlla iz bilo cega drugog osim rada.ls Jer ne vidimo 5to hicovjek, da prisvoji stvari koje jos nisu napravljene, u njih ulofio vise od svogarada. Sarno je rad, dajue! pravo rataru na proizvod zernlje koju [e obradivao,dao pravo ina. zemljiste, barern do zetve, i tako iz godine u godinu, .sto se, iztrajnog posjeda, lako pretvorilo u vlasnistvo. Kada su preci kase Grotius, daliCereri nadimak Zakonodavka, a jednoj svecanosti koja se odclavala u njenucast ime t,ezmoforija1B, oni su time stavili do znanja da je dioba zemljista stvo-rila novu vrstu prava, to jest pravo vlasnistva, sasvim razlieito od onega stoproizlazi iz prirodnog zakona.

Sve je u tom stanju moglo ostati [ednako da su i talenti svih bili jednakiida SU, na primjer, upotreba zeljeza ] potrosnja namirnica bile tocno uravno-tezene. Ali ta] ornjer, koji nista nije st.itilo uskoro je bio porerneeen. Najsnaz-U Prije Rousseaua postojale su uglavnom dvije teorije 0 postanku vlasniStva. 1. .ZaGrotiusa .! Putendorfa to se postlzaln di.obom iIi zauzlmanjem zemljista ipravo vlasnistvaje odrfavalo, slijedeci uglavak, pravo onega koji je prvl zauzeo. Grotius dopusta da jcu pocetku postojao primilivni komunlzam. Nastaianie poljoprivrede nagnalo Ie (jude dasporazumno podijele zemlju. 2. Za Lockea, koiega sltjcdt Barbeyrac, vlasnlstvo se te-melji na radu i.nlje bio potreban sporazurn, Vidimo da je Rousseau ovdje nadahnutLockenrn."Tezmoiorija: sveeanost u cast Zakonodavke. Grci su tako zvall boilcu Demetru(lat inski: Cerera), jer je Dna naueija Ijude poljoprivredl i ustanovlla brak, te tako zasno-vala civilizi:rano drustvo, .

57


11/41

n1]1 je najvise uradio, najvjesuji je za sebe izvlacio n ajbolji dlo, najostroum-niji je prcnasao nadine da skrati fad, rataru je trebalo vise zeljeza, Hi kovaeuzita, iradeci jednako, jedan [e dobivao mnogo, dok je drugi jedva ~ivotario.I taka se prirodna nejednakost neosjetno sirila s nejednakoseu u razmjeni, arazhka menu ljudima, koje su se razvile iz razl.ika u okolnostima postajale susve osjetnije i trajnije u svojim ucincima, te su pocele u istom razmjeru utje-cati na sudbinu pojedinaca.

Kada su stvari dosle do te tocke, lako je zamlslitl nastavak. Necu se za-ustavljatl na opisivanju postepenog pronalaaenja drugih vjestina, razvitka je-zika, iskusavanju ikortstenju urnijeea, nejednakosti u imucnosti, upotrebe illzlaupotrebe bogatstava, ni svih onih pojedinosti lito su iz toga slijedile, a kojesvatko maze Iako zamisliti. Ogramcit eu se same na to da bacim pogled naljudsk; rod u tom novom poretku stvari.

Qvo nas, dakle, s razvijenim svim sposobnostlrna, s raztgranim pamcenjemimastom, sa sebicnim samoljubljem, s razumom koji je postao djalatan is du-hom koji j.e gotovo dosegao savrsenstvo za koje je sposoban. Sve SU, eto, pri-rodne sposobnosti bile pokrenute, odredeni su svakome covieku mjesto i polo-hj, ne samo s obzirom na kolic.inu dobara isposobnosti cia bude od pornoei ilida naskodi, vee iS obzirorn na duh, ljepotu, snagu i1i okretnost, zasluge iIiumiie;?I buduei da su se tc sposohnosti mogle samo uvazavati, uskoro ih jetrebalo imati ili naglasavati, trebalo se, zbog vlastitog probitka, prikazatt dru-gacijim nego sto si 4 biti bio. Biti iizgledati postale su dvije posve razlieltestvarP1 iiz tog razlikovanja protzasle su sjajna raskos, prijetvoma rumba isviporoei koji ih prate. S druge strane, evo covjeka koji je pr.ije bio slobodan inezavisan kako mnostvorn svojih potreba, pokonivsi tako reci citavu prlrodu,a osim toga isebi slicne, postaje u stanovitom smislu rob, premda im [e pcstaogospodar: bogatas ne moze bez svojih slugu siromahu je potrebna pomoc bo-gatih, a onaj osrednjih prilika jos nije u stanju da prolazi bez njlh, On, dakle,neprestano nastoji da ih pr.idobije za svoju sudbinu inastoji, zaista ill naiz-gled, otkriti njihov probitak da radi za njegov. To ga cini prijetvornim ine-prirodnim prema jednima, a oholim ineumoljivim prerna dugima, i prisiljavaga da Iskortstava sve one kojima [e pctreban, kad ih ne moze prisiliti strahom,niti naci interes da irrr korisno sluzi, Konacno, nezasitna ambicija, strast dapoveea svoj razmjerni imetak, rnanje iz prave potrebe a vise zato da se lzdigne'mad drugih, nadahnjuje sve Ijude mracnom sklonoscu da stete jedan dru-gome, skrivenom Ijubomorom, to opasniiom sto ona, da bi sigurnije zadalaudarae, cesto navlaci masku naklonosti: jednom rijecju, s [sdne strane kon-kurencija i rivalstvo, s druge sukob intcrcsa iuvijek prikrlvena zelja da seo corisn na stetu bliznjega. Sva ta zIa prva su posljedica vlasnistva ineodvo-[iva pratnja nejednakcsti koja se pojavljuje.18

Prije nego 5 tO su izmislili vidljive znakove bogatstva, oni su se mogli sa-stojati sarno od zemliista .i zivotinja, [edinlh stvarnih dobara koje sa Ijudi mo-gli posjedovati. A li kada su nasljedstva ibrcjem i opsegom porasla do tocke ukojoj su prekrila (!itavo tlo idoticala se svih ostalih, neki se viSe nisu moglijr Bitna lerna u Rousseauove] misl!. tovjek koji je saeuvao prirodna svolstva Iskrenje. On je 1 . 1 . oba smisla te rijel:l prirodan. Dru~tvo navla~i pojedincima uniformnu rnasku.Na tu misao dolazl t Diderat. Ramea1LOV necak saeuvao je ltsvoju prlrodnu osobenoste.(Vldi izdanje u Btbllotheque de ta Pleiade, Edit. Gallimard, Paris, strana 426.) Isla ma-nifestacija burzoaskog [ndivfdualtzma kod dva I::ovjeka.U Ova slika moralnog ponizenja u reiimu privatnog vlasniSlva jos vie osUkava bur-.koasko drustvo od feudalnoga: "konkurencijac, kaife Rousseau.r" "

58


12/41

siriti nego na stctu drugih. I prekobrojni, koje su slabost iIi l i j ( ' lHlSt o rru.lr: dan e s to p r id o b i j u z a sebc k a d a im [ e b lo r e d , postali su si r o r n a s n i n c ia n ix u niilttlizgubili, jer, kako se aka njih sve prornijcnilo osim njih samih, bili su prrsi-ljeni radi odrZanja da primaju illotimaju lz ruku bogatih. I iz toga su sc pn-celi, prerna razlleitosti znacaja [ednih idrugih, razvijati gospodstvo iropstvoH i. nasilje 1 pljaeke, Bogati, s druge strane, tek sto su upoznali uzitke. vladanja,koji su uskoro zasjenili sve os tale, vee su, sluzeci se svojim starim robovirnada bi stekli nove, sanjali samo a tome kako da podjarme ipokore svoje su-sjede, nalik na one izgladnjele vukove koji, posto su jedanput okusili Ijudskomeso, odbijaju svaku drugu hranu inezele nista do raadirati ljude.

Buduei da su najmocniji i najbjedniji stvarali sebi, silorn ili potrebama,neku vrstu prava na stetu drugih, koje [e, po njima, bilo jednako pravu vla-snistva, slomljenu. jednakost slijedio je jos gori nered: otimacine bogatih, raz-bojstva sirornasnih, razularene strasti svih zagusili su prirodeno milosrde ijosslabasan glas pravdev, te ucinili ljude skrtima, slavohlepnima i zIima. Izmeduprava [acega iprava prvog posjednika lzbio je trajnl konflikt koji se zavrsavaosame okrsajirna iubojstvima ( 1 ' ) . Drustvo koje se formiralo postalo je popristenajufasnljeg ratnog stanja. Ljudski rod, ponizen iocajan, ne mogav.!li sa vratitipo svojim tragovima, nih se odreci nesretnih tekovina koje je stekao, i dje-lujuei samo na svoju sramotu zloupotrebama sposobnosti koje su ga resile, samse doveo U predvecerje svoga pada,

59

Attonitus novitate mali, divesque. miserque,Efiugere optat opes, et quae modo voveTat odit.2oNemoguce je da Ijudi nisu konacno poceli razrnisljat; 0' tako [adno] situa-ciji inevoljama kojima su se opteretili. Narocito su bogati uskoro osjetili kako

lm ne ide naruku vjecni rat kojega su oni sami snosili sve troskove iu kojemusu svi ielagali pogibll zivote, a oni posebno isvoja dobra. Uostalom, rna kakvuisprlku ani nasl! za svoie otimaeine, dobro su osjecali da su one osnovane nalabavom izloupotrebljavanom pravu, J da ee im sve to, buduei da su stjecalisamo sHorn, silom bill i oteto a da se ani na to nece moci zaUti. Qni pak kojisu se obogatil.i same vlastitom umjesnoscu nisu vise rnogli na najbolji nacinemeljiti svoje vlasnistvo, Oni hi lijepo rekli: Ja sam sagradio ovaj zid, stekaosam 0.... zemljiSte svojlm radorn. Tko vam [e odredio granicee, mogll su im~ go\"ori " .ina osnovi cega vi smatrate da ste nagradeni na nasu stetu radom ;~ "am nitko nije naredio? Zaboravljate Ii da mncstvo vase brace strada ili_' od oskudice onoga cega vi imate .i previse, te da hi trebao hitan i[edno-uSan pristanak ludskog roda da yam se za zajadnicko izddavanje oduzme

o 0 :ito Ide preko vasih potreba? Lisen valjanih razloga da se opravda ipo-trebnih snaga da se obr ani, lako dotukavsi nekog pojedinca, ali I sam dotucenad grupa razbojnika, sam protiv svih ine mogavsi se, zbog uzajamne Ijubo-more, ujediniti sa sebi jednakima protlv neprijatelja sjedinjenih zajedniekim.. Covjek s pnjav ljivanjern vlasniftva iborbom klasa .koja iz njega proistje/!e zapadaiz najsretnijeg razdoblja u najjadnlje. Vidimo na cijoj su stranl Bousseauove slmpattje:bogate usporeduie s vukovirna. Ali prclazearecovjeka iz prirodnog u drustveno stanjenije trajno propadanie: ,.jos slabasan glas pravdee. To znaf! da ce kasntie bit! moguceosnovatl drustveni po:redak koji ce pocivati na nacellma potpuno oprecnim od prirodnih:suprotstavljanje pravde milosrdu ... Preslravljen nekim tako novim 7:1om, istodobno bogat i jadao, on sarno zeli da

izbjegne bogatstvo iODO sto Ie donedavna priieljklvao, to sada mrzl. (OVIDIJE, Meta.-morf02e, XI, 127.)


13/41

izgledom za pljacku, bogatas je, pritisnut nuzdom, konacno smislio najdomi-sljatiji projekt koji se ikada zaceo u Ijudskom rodu: iskortstiti za sebe snageupravo onih koji su ga napadali, uciniti braniocima svoje protivnike, nadah-nuti ih drugirn naeelirna idati im drugc institute, koji su mu isto toliko iSli uprilog koliko im se prirodno pravo protivilo.S takvim planom, a posto je svojirn susjedima izloziouzas stanja koje Ihsve naoruzava jedne protiv drugih, koje njihove posjede cini isto toliko tegob-

nima kao i njihove potrebe iu kojima nitko ne nalazi sigurnosti, ni u bogatstvuni u sircmastvu, on je Iako izmislio toboze istinite razloge da ih privede svomecilju. Ujedinimo SC, rekao im [e, -da bismo od tlacenja zas1itili slabe, zadr-zaU castohlepne i osigurali svakome posjed koji mu pripada, ustanovimo pra-vila pravde imira kojima ce se svi biti duzni pokoravati, koja neee ni za kogapravltl izuzetak ikoja ce na stanovit nacln ispravljati !Urove sreee, potcinja-vajuc.i zajednickim. duznostima jednako moenog islabog~dnom rljecju, umje-sto da okrecerno nase snage protiv nas samih, okupimo ih u [adnu vrhovnuvlast koja ce nam vladati po razumnim zakonlma, koji ce stititi ibraniti sveelanove udruzenja, odbijati zajednieke neprijatelje iodrsavati nas u vjecnoj.51oz~

I rnnogo manje vjest mogao bi prldobitl proste Ijude, koje je bilo Iako za-vesti, koji SU, uostalom, imali da razrnrse odvdse posala medu sobom da bi mo-gli hiti suci ikoji su bih odvise skrti islavopohlepni da hi dulje vrijeme rnogl1i.izlgravatt gospcdare. Svi su potrcafi u susret okovima, vjerujuci da Im osigu-ravaju slobodu. Jer, premda su bil.i dovoljno razumnl da shvate prsdnostl po~Iitiekog uredanja, nisu bili dovoljno iskusni da predvide njegove opasnosti,Najsposobniji da naslute zloupotrebe bili su upravo ani koji su racunall da iznjih izvuku koristi, a cak su i mudd uvidjeli da se mora .zrtvovati die slobodekako bi se saeuvao drugi, kao sto ranjenik pristaje da mu se odsijece ruka kakohi sacuvao ostatak tijela.21

kvo je bilo, ill je trebalo biti, porijeklo drustva izakona, koji su sla-bome stvarali nove okove, a bogatome dali nove snage (s), bespovratno unistiliprirodnu slobodu, zasvagda ucvrstili zakon vlasnistva inejednakostb1od spretneotimacine ueinil! neopozivo pravo iotada potcinili, u korist nekdfi'cine -slavo-hlepnih, citav Ijudski rod u radu, sluzenju ibijedi. Mozemo lako vidjeti kakoje ustanovljenje same jednog drustva uCinilo neizbjefnim stvaranje svih dru-gih ikako se, da bi se zajednickim snagama prkosilo, morale isa svoje straneujediniti.!2 Drustva ce uskoro, brzo se umnazajuci i sire6i, pokriti oita"vuZemljinu povrainu, i vU!e se nije mogao naci ni kutak u svjetu u kojem bi seoslobodili jarma isakrili glavu od maca, koji je cesto bio lose upravljen, takoda je svaki covjek zjvio u trajnoj neizvjesnosti hate Ii je saeuvati, Buduei da.je gradansko pravo postalo zajednieko pravilo za gradane, prirodnorn zakonubila jeomjesta jo~ samo medu razliCitim drustvima, gdje je, pod imenom me-

l! Rousseau dobra vldi da je drzava, aka nije onakva 0 kvakvoj ee on .sanjati uDruUv.enom ugovoru. barem takva kakva se javlja u povijesti. ustanova namijenjenada slu!l jcdnoj klasl prouv druge. ldea.listicka obmana je u tome !ito se ona stvara spora-zumom,Ali zamamlitvi govori koje bogatl drle ovdje slrcmasnima nisu nezanimljivi. V1a-dajuce klase vladale su ne sarno nasiljem, ve~ i lazima, te su prtkrlvale svoie sebicnenakane velom opCeg interesa ... Vidl u StClnju rata (izdanje Vaughan I, strana 122): ~Poslije stvaranja prvoga dru-stva nusno slijedl stvaranje svih drugih. U njernu treba sudjeJovati Ui se ujedlniti da bimu se oduprlo . Dru~tveni ugovor nlle, dakle, potpuno slobodan, primjei!uje opravdanoVaughan.

60


14/41

61

dunarodnog prava, bilo ublazeno nekim konvencijama, kako bi omogucilo trgo-vinu i nadcmjestalo prirodnu sueut koja je, izgubivsi od drustva do drustvasvu snagu koju je imala ad covjeka covjeku, prebivala jos samo u nekolikosirokih kozmopolitskih du.sa23 koje su prekoracile zamisljene gran ice sto su od-vajale narode j koje su, po primjeru Vrhovnog bica koje ih je stvorilo, svojomdobrohctnoscu obgrlile eitav ljudski rod.

Politicka tijela, ostavs, taka rnedu sobom u prirodnom stanju, uskoro suosjetila smetnje koje su prrsiljavale pojedince da dz njih iziau. I izmedu tihvelikih tijela takvo je stanje postalo jos kobnije nego sto je bllo prije izmeduosoba koje su Ih cinHe. Odatle su proizasli nacionalni ratovi, bitke, ubojstva,odmazde, ad kojih [e strepila prlroda i izoblicavao se razum, i sve one uzasnepredrasude koje su prolijevanje ljudske krvi uzvisile do vr1ina casE. Najea-sniji Ijudi naudili su da u svoje duzncsti uvditavaju iklanje svojih bliznjih ..Vidimo, konacno, kako se na tisuca Ijudi kolju, a . ne znamo zasto@:samo u jed-nom danu bitke pocim se viSe ubcistava a. pri zauzeeu nekog grada vise usasanego lito je pccinjeno u prlrodnom stanju u toku citavih stoljeca na cijeloj Ze-mljinoj povrsini.~j Takvi su bili prvl ueinci podjele ljudskog roda na razli-Cita druStv'a~Vratimo se njihovu ustanovljivanju.

Znam < f a : su mnogi pronalazili razliCita porijekla pol.itiekih drustava, kaosto' su osvajanja .mocnljih ili ujedinjavanje slabih, Svejedno je koji od tih uz-roka odaberemo s obztrorn na ono sto ja zelim utvrditi. Medut.im, one sto ze-lim izloi:iti Cini mi se najprirodnije zbog ovih razloga: 1. U prvom slueajupravo osvajanja, jer nije nikakvo pravo, nije ni mogio zasnovati bilo kakvodrugo, pa su osvajae i porobljeni narodi os tali uvijek medu soborn u ratnomstanju, barem dok nacija nije, U potpunoj slobodl, dobrovoljno izabrala svogpobjednika za vodu. Dotad ueinjene kapitulacije, buduCi da su bile zasnovanena nasilju i, dosljedno tome, samom torn Cinjenicom nistavne, nisu, po toj pret-postavci, mogle stvoriti ni istinsko drustvo, ill politicko tijelo, ni drugi zakonosim zakona jacega.z52. Rijeci sna.wn.i slab u drugom slucaju dvosmislene su .U meduvremenu, izmedu uspostavljanja prava vlasnistva i prvih pasjednikaiuspostavlja:nja polltiekih vladavina, znaeenje tih izraza holje se Iskazuje rl-[eeuna siromasan ibogat, [er zapravo prije zakoaacovjek nije imao nikakvihdrugih sredstava da pcteini sebi jednake nego da napada na njihovo imanjeill Ih ueini [ednim dijelom svojega. 3. Buduei da sirernasni nisu mogli izgubitinista doli svoje slobode, za njih bi bila velika ludost da su se Iisili jedinogdobra koje irn [e ostalo a da u zamjenu ne dobiju nista. Buduci da su, naprotiv,bogati bill, taka reci, osjetljivi na sve dijelove svojih imanja, njima [e bilomnago Iakse nanijeti zlo, Prema tome, ani su morali bit! mnogo oprezniji dabi se za.stitill. Konaeno, razumno [e vjerovati da su neku stvar izmislili anikojima je korisna, a ne oni kojima nanosi stetu.

Vlada se nije stvarala u trajnom ipravilnom obliku. Nedostatak filozo-fije iiskustvapridonio [e da se primjeeuju same prisutne teskoce, a na drugese nije mislilo sve dok se ne hi pojavile. Unatoe svim naporima najmudrijihzakonodavaca, politteko stanje ostat Ce uvijek nesavrseno, jer je one bila go-.. Danas u tom srnislu upotrebljavamo rijec .humanistiCkk Rousseau osuduje koz-mopolitizam, Ier smatra da je ravan preziru naroda. Ali rodoljublje koje slavi nije usko-grudn! sovtnizam. On saddi osjccanje ljudskog zajednii!tva ... Rousseau je, kao isvl filozoii niegova vremena, nep:rijatelj rata.K Ova sjajna krltlka prava osvajanja pobija Grotiusa i Pufendoria, kOj,i ga odo-

bravaju.


15/41

pred ocima, a da ine pornisle da je sloboda poput nevinosti ivr1ine, kojimase ne zna cijena dok se u njima uziva, a eiji okus nestane odmah bm se izgube.~Upoznao sam uzitke tvoj e zemlje, rekao [e Braaldas" jednom satrapu kojije usporedivao Zivot Sparta iPersepolisa, ah ti ne mazes upoznati zadovolj-stva moje.

Kao lito neukrotiv at nakostrijesi grivu, udara kopltom 0 tlo irita se silo-vito kada mu se same pribliii uzda, dok neki obuceni konj strpljivo podnosibie iostruge, tako i barbar ne sagiba glavu pod jaram, koji civillzirani covjeknasi bez mrmljanja ipretpostavlja najuzburkaniju slobodu mirnoj potcinjeno-sti. Ne smije se, dakle, po ucmalosti potcinjenih naroda suditi a prirodnim sklo-nostima covjeka prema ropstvu iliprotiv ropstva, vee po ~udima koja su stva-rali svi slobodni narodi da bi se oeuvali od tlacenja. Znam da prvi bez pre-stanka samo hvale mir ipoemak koji uzivaju u svojim okovima ida miserri-mam servitutem pacem appeUant.3J Ali kada vidim druge da .zrtvuju uzitke.,pocinak, bogatstvo, moe, pa cak I ilvot da hi ocuvali to jedino dobro, koje pre-ziru oni koji su ga izgubili, kada vidim zivotinje, koje su rodene slobodne izaziru od ropstva, kako razbijaju glavu 0 sipke svoga kaveza, kada vidim kakomnogi potpuno goU divljaci preziru evropske slasti iprkose gladi, vatri, celikuismrti, sarno da bi oeuvall svoju nezavisnost, osieeam da robovima ne priHCida razrnlsljaju 0 slobodi.

Sto se tice oClnske vlasti,S4 iz koje mnogi izvode apsolutnu vladavinu isvako drustvo, a da se ne utjeeu suprotnim dokazima Lockea iSidneya, do-vcljno je primijetiti cia na svijctu nije nista dalje od okrutnog duha despoti-zrna no blagost te vlasW~ koja vise pazi na probitak onega koj.i joj se podre-duje nego na korist onoga koji zapovijeda, da je po prirodnom zakonu otacgospodar djetetu same done dok mu je njegova pomoc nuina, da poslije togroka oni postaju ravnopravni d da sin oeu, posve neovisan 0 njemu, dugujesame postovanje, ali ne ipokoravanje. A zahvalnost je zaista duznost koju tre-ba postovati,ali ne ipravo kojim se nesto :mozezahtijevati. Umjesto da se kazeda je civilizirano drustvo proisteklo Iz ocinske vlasti, trebalo hi, naprotiv, reeida iz njega ta vlast crpi svoju glavnu snagu, Neki pojedinac rnoze se priznatiza oca mnogih sarno kada ani ostanu okupljeni aka njega. Oceva dobra, ciji jeon istinski gospodar, veze su kojc zaddavaju njegovu djecu U ovisnosti. 1 onim moze dati udio u nasljedstvu samo u razmjeru u kajem su gaod njega za-slusil! stalnim postovaniem njegovih .zelja. A podanici su daleko od toga da

63

.. BRASIDAS, spartanskl vojskovoda Iz V stoljeca prije nase ere .

.. ~Oni mirom zovu ropstvo najbjednijih. (TACIT, Historije, IV, 17)... Neki teoreUcari apsolutne monarhtje 'U 1 ' 1 . stoljeeu poku!;all su po prirodi zasno-van k:raljevs.ku vlast, jer je ta vlast iste vrste kao vlast oca nad djecom. Posebno En-glez FILMER, Patri;arhtj(l Hi prirodn.a vlast kraijev4 (1680), BOSSUET, PoZttika na OS-novi svetOg pisma (1679~1709) iRamsay, engleski [akobtt, Fi.!ozofski: ese; 0 grai%anskojv ladavini (1719).

Locke je posvetic svoiu prvu RaSpTlIvu 0 grudclnsk;oj vladavinipobijanju FilmeI'B.(Vidi takoder Ese; 0 graaanskoj vladavini (VII, 71.)Algernon SIDNEY [e englesklpollU~a:r, pogubljen 1662, koji jc ostavio Ra.spro.vu 0

vlado.vini (1696), prevednu na francuski 1702.Rousseau Ie podrobnije kritizirao tu mcnarhistlcku leoriju u Rasp'ravi < 0 ekonoms1o;oj

politici, u koj o] navodl Fflmcrovo ime. Istu, sumarntiu krit iku nalazlmo U DlderotovuClanku .Po1iti~ka vlaste, Textes choisis, ~Class!ques dupeuple., t. II, strana 164.Ii Usporedi .Bossueta (navedeno djelo, III knjiga, ~lanak 3): .Kraljevska vlast je ocin-

ska iosobina njezina znaeaja je dnbrota.e


16/41

mogu ocekivati slicnu milost ad svog despota, jer mu pripadaju i oni sami isveana sto posjeduju, ili barem on taka smatra, Oni su prlsiljeni da kao milostprime one sto Im on ostavlja ad njihova vlastitog dobra. On vrsi pravdu kadaih do koze oguli, cini milost kada ih ostavlja na ZlvotU.I nastavljajuci taka s pravom ispltivati cinjenice, u dobrovoljnom uspo-stavIjanju tiranije necemo naei vise osnovanosti nego is-tine. Bilo bi tesko do-kazati valjanost ugovora koji bi obavezivao same jednu ad stranaka, u kojembi se sve dopustalo jednoj strani a nista drugoj ikoji bi sarno nanosio stetuonome koji se obavezuje.P" Taj grozni sustav vrlo je dalekovcak idanas, odtoga da bude sustav mudrih idobrih vladara, nadasve francuskih kraljeva, sto

se maze vidjeti na mnogim stranama njihovih edlkata, posebno u ovom od-lomku poznatcg splsa, izdanog 1667. u ime i na naredbu Louisa XIV:Neka se ne kaZe, dakle, da vladar nije podlozan zakonima svoje dri.ave,jer joesuprotna tvrdnja istina medunarodnog prava, koje joe laskanje katkadanapadalo, ali koje su dobri vladani uvijek branili kao za!ltitnieko bozanstvosvo-jih dJ:'zava. aliko je zakonitije reei, 5 mudrim Platonorn, da [e savrsena srecanekog kraljevstva kada se vladar pokorava svajirn podanicima, kada se vladarpokorava zakonu i kada je zakon Ispravan .i uvijek voden [avnirn dobromj!YNeeu se vise zaustavljati na istraZivanju ne znaci li, S obzirorn na to da je slo-boda najuzvisenije svojstvo cQvj,eka, srozavanje njegove prirode na rezinuzi-votinja zarobljenjh instinktom uvredu cak tvorca njegova biea, bezobzirno seodreci najdragocjenijih ad njegovih darova, pokoriti se ipocinitI sve one do-Cine koje nam on brani, da bl se zadovoljio okrutan ili bezuman gospodar, ineznae; lida ce taj uzvlseni stvaralac biti razljucen kada vidi kako se ne samo

obesoascuje, vee unistava njegovo najljepse djelo. Propustlt eu, a.ko hocete,autoritet Barbeyracaj" koj:i jasno, prema Lockeu, izjavljuje da nitko ne mazeprodati svoju slobodu, oak iaka se podredi nekoj samovoljnoj vlasti koja s njimmu&icavo postupa: jer, dodaje on, znacilo bi to prodati vlastiti Zivot kojega ni-ste gospo4ar. Upitat eu samo s kojim su pravom oni koji samt nisu prezall dase ponize u toj mjeri mogli potcinit; svoje potomstvo istoj sramoti iodreei seu njihovo dme dobara koje im sami nisu dali i bez kojih je isam zivot tegobansvima anima koji su ga dostojni.

Pufendod kaze da se Isto take kao lito se svoje imanje moze sporazumimaiugovorima prenljeti na drugoga moze odrel:.l slobode u neciju korist. Sve tomi se C in i lose umovanje. Jer, prije svega, imanje koje otudujem postaje miposve strana stvar o j njegova se zloupotreba mene ne tiee, ali mene se tice dase ne zloupotrebljava moja sloboda i ja se ne mogu, a da se ne osjetim kriv zazlo koje me [e natjeralo da to ueinirn, izloz.iti da postanem orude zlocina. Osimtoga, buduei da je pravo vlasnistva same ljudsko utanacenje .i ustanova, svakiH Za Hobbesa svaki pojedinac zakljul!uje ugovor sa svim drugim pojedincima kojizele stvoriti civilizirano drustvo. Po tom ugovoru, on se obavezuje da potpuno otUl1isvofuslobodu u korist treeega (covjeka iiizajcdnice), uz uvjct da i svt ostali ucine Isto, Takoje .svaki podanik vezan za suverena koji se, sa svoje strane, nina ilto ne obavezuje," Raspt(lvu 0 pnwima najkTscan.skije kraL:iice na razne drZave spanjo!.ske monar-

hi;e (1667).ROl.!)lseau Je nasao ovaj navad kod Barbeyraca koji, zajedno IS Pufendorfom, a pro-tivno Hobbesu, smatra da se kralj sam podvrgava temeljnim zakonima drzave ... Barbeyrae ~udnom nedosljednocu, posto je podrlao PutendorfovQ misljenje (vidigore), podupire obmuto Lockeovo ml;Ujenje (0 gnl!!ansk.oj 'IJla4alJini. IV poglavlje, 2 3 ) , . ,Ova pozivanje na Barbeyraca pojavljuje se samo u Izdanju od 1782. Rousseau je 0

tom pltanju u cijelostt prthvatlo Lackeovu teoriju. On je takoder mogao prof:Hati u Mon-tesquieua (Dun zakona, XV, 2): _Nlje Istina da bl se slobodan (!ovjek mogao prodatf.e64


17/41

covjek moze po svom nahodenju raspolagati onirn sto posjeduje. Ali nije istos bitnirn darovima prirode, kao sto su zivot i sloboda, u kojima je svakomedopusteno u~ivali, ali je u najmanju ruku sumnjivo Irna liprava cia se njihodrekne: otudujuei jedno, ponizava svoje bice, otudujuei drugo, unistava sveone sto jest sarno po sehi. I kako nikakvo prolazno dobro ne moze nadoknaditini jedno ni drugo, znacilo bi istodobno uvrijediti I prircdu i razum tim odrtca-njem, pa rna kakva bila eijena.39 Ali kada bi se slobcda imogla otuditl, poputirnania, vellka bi razlfka bila za djecu, koja uzivaju oceva dobra same preno-senjem njegova prava: njihovi roditelji ne bi Imah nikakva prava da se u nji-hova ime nje odreknu, jer je sloboda dar koji ona primaju od prirode da bi bililjudi. Na taj nacin, buducl da je za uspostavljanje ropstva bilo potrebno uci-niti nasilje nad prirodom, trebalo [u je izmijen.i.ti 4a bi se ovjekovj ecilo to pra-vo, I pravnlei koji su donijeli tesku presudu da se dijete neke robinje rada kaorob odludih SU, drugim rijecima, da se covjek ne rada kao coviek.40

elni mi se, dakle, slgurno da vladavlne nisu pocinjale samovoljnom vlascu,kojoj je korupcija samo krajnji izraz ikoja ih konaeno vodi do zakona jacega,protiv cega su najpnlje trebale biti lijek. Ali makar one zaista taka pocele, tavlast, jer je po prirodi nezakonita, ne bi mogla sluziti zasnivanju drustvenihprava, pa prema tome ni nejednakosti ustanova,

Ne ulaaeei sada u istrai:ivanja, koja jos treba provesti, 0 prircdl osnovnogsporazuma 0 svakoj vladavinl, ogranicit ell se, slijedsci opce misljenje, da ovdjerazmotrim uspostavljanje polttlekog tijela kao istlnskcg ugovora izmedu narodaivoda koje on sebi bira, ugovora kojim se dvije stranke obavezuju na postova-nje zakona koji su ustanovljeni .i koji tvore veze njihova jedinstva.u~duCida je narod, u pogledu drustvenihcdnosa, sjedinio sve svoje volje u jednu, sviclanovi kojlma se objasnjava ta volja postali su time osnovni zakoni koii oba-vezuiu sve pripadnike drzave bez izuzet~ a jedan ad njih propisuje izbor ,ivlast magistrata zaduienih da bdiju nad izvrSavanjem drugih, Ta se vlast pro-tcze na sve s t o maze ocuvati ustroistvo, ali ne i promijeniti gao Tome valja do-dati casti koj cine da se postuju zakoni injihovi izvrsitelji, a ovima osobno ipovlastlce koje su .im naknada za muene poslove koje iziskuje svako dohroupravljanje, Magistrat se, sa svoje strane, obavezuje da ee upotrijebiti vlastkoja mu [e povjerena samo prema nakani povjeritelja iocuvati svakoga u ne-smetanom uzivanju onega sto mu pripada, te da ce u svakoj prilici pretpostav-Ijati javnu korist vlastitom interesu,

II Suprotno pravnictrna prlrodnog prava, Rousseau ovdje pronalazi !stinski dub rim-skog prava, koje smatra prljestupom otu~~nje svcie slobode ... Ovaj put po!)ijajl.l se i rimslti pravnicl, kao I GroUus j Pufendorf. Sloboda je pravofovjeka, a ne, kao 1. 1 Rimu, pravo gradanlna. Ovaj tekst je [edan ad najljep~e naplsanlhtekstova u 18. stotjecu u korlst slobode." Tradicionalno se razlfkovao sporazum 0 udruiivanju, po kojem poiedinct stvarajucivil!zirano drustvo, i sporazum a podanitvu, po kojem se pcdeuici odrteu svojih pravau kortst neke Izdvoiene vlastt, posredavanjem odredenih uvieta, temeljnih zakona. 'I'ako

su pravnici u pravu utemeljili monarhistitki rezim s ograIlicenom vla~cu. Enciklopedlsti,poput Diderota u clank.u ~Politi~ka vlast u Enciklapediji, prihvaeaiu tu teoriju. IIobbesie, dakle, jedini nije(!e. Rousseau se ovdje, dakle, svrstava uz gledlste enciklopedista,protlv Hobbesa, na straau ogranidene monarhlje, protiv apsolutne. Ali on to eini i izra-alma Itoli pokazuju da c e an to sve uskoro prevladaU. Teza 0 dvostrukom ugovoru jeproturjecna jer te:U za podjelom suverenostt Izrncdu vladara i podanika. Hobbesov genijshvatlo je da se suverenost ne mozepadije1itl bez opasnostl za drlavu. Rousseau c c us-kora pristatiuz njegavo gledlSte. On ee adbaciti sporazum 0 podantstvu, ali iz njcgovaUgollo'ra nece prolzacl apsolutna monarhija kao u Habbesa, vee demokracija.

Poeetak reccnic pokazuje dB Rousseau jo~ nije prouCio svoju teoriju dru.Uvenogugovara, ali da vet; smatra apce misljenjel nedovoljnim.5 Rasprava 65


18/41

I prije nego sto je iskustvo pokazalo, ili poznavanje ljudskog srca pred-vidjelo, neizbjczne zloupotrebe takva ustrujstva, ono se moralo ciniti utolikobolje ukoliko su oni koji su bili zaduzeni da bdiju nad njegovim ocuvanjemsamiza to bili najzainteresir arriji. I zbog toga, buduci da su rnagistratura irue-zina prava bile osnovane samo na temeljnimza.konima, eim bi one bile povri-[edene, maglstrati hi prestajali biti zakoniti, a narod vise ne bi bio obavezanda ih slusa, A kako nije magistrat, vee zakon ustanovljivao bit drzave, svatkcse zakonito mogao vratiti u svoju prlrodnu slobodu.Da malo bolje razmlslimo, to bi se potvrdilo inov.im razlozima, a jz prirodeugovora vidjeH bismo da on fie maze bitd necpoztv. ,Jer da nema vrhovne vlastikoja bi mogJa biti jamac vjerncsti ugovornih strana iprisiliti dh da ispunjavajusvoje uzajamne obaveze, stran.ke bi ostale jedini sud u svojim rasprarna isvakabi ad njih uvijek imala pravo odustatioa ugovora ctm bl pronasla da drugakrsi njegove uvjate i1i hi se obje prestale njime sluziti. Clni se da se na tomnadelu maze osnovati pravo odustajanja. Ne treba ni razrnatr ati, ?itoiciniroo,da je od ljudske ustanove kao sto je maglstrat, kojl Irna svu vlast u rukamaikcojije prisvojdo sve prednosti ugovora, a Ipak ima pravo odreei se vlasti, ja.c.iraziog naroda, koji placa sve greske voda, da ima pravo odrcei se ovisnosti.Ali uzasne nesuglaslce, t.rajni neredi koje ta opasna vlast4 1o ! nuZno izaz.iva viSenego bilo sto drugo, pokazuiu koUko je ljudskim vladavlnama bila potrebnacvrsca osnova ad sarncg razuma ikcliko [e javnom rniru hilo potrebno daboija valja posreduje 1 dade suverenoj vlasti svet inepcvrediv znacaj, koji [epodanicima oduzeo kobno pravo da njome raspolaiu. Da je vjera uCinila. samoto dobra ljudlma, bifo bi dovaljno da fe svi oni 1jube iprihvate, cak is njezinimzloupotrebama, jer je ona ipak ustedjela. vise krvi nego 1Ito je fanatizam zbognje proUo.4lI Ali slijedimo dalje nit nase pretpostavke.

RazliCiti oblici. vladavina vuku svoje porijeklo iz manjih illveeih razlikakoje cerna naci medu pojedincima u trenutku ustanovljivanja, Kad bi se nekicovjek isticao moei, hrabroseu, bogatstvorn iii ugledom,. onda hi bio samizabran u magistrat idrzava bi postala monarhija, Ako hi :ih se vise, medu so-born gotovo jednakih, uzvisilo nad svdma drugima, bili bl zajedno Izabrani itvorili bi aristokraciju. Oniclja su imanja iumjesnost bile manje nerazmjerne ~koji su hili manje udaljeni ad pl'irodnog stanja drZali su zajeanicki vrhovnuupravu itvorili demokraeiju. Vrijeme je pokaaalo koji j'e ad lih obIika bio lju-dima najprikladnlji, Jedni ceostati podredeni samo zakonima, drugi ce se us-koro pokoriti gospodarima. Gradani 6e htjeti sacuvati svoju slobedu, pcdanicice sarno sanjati 0 tome da j'e. oduzmu svojim susjedima, ne mogavsi atrpjeti da

nOvdje BU vidlj'iva Rou.sseauova oklij,evanja. On se ne usuduje proglaslti pravo na-reda da se odupre tlacenju iu tome se slaz,e s enciklopedistima. AU on ce kasnije oprav-dati pobunu protiv despota. Cini se da smo u dvije raz!iclte etape razvoja drustva. Alipocevsi ad kajeg trenutka magistrat, ~koji Ima svu vlast u rukama, Izlazi Iz podrucjaprava da bi USeD u to novo, kasnlje opisane, prirodno stanje? Ima tu neiasnoea. 'U f e -nevskom rukoplsu Rousseau ce reel: Dok je narod prlrnoran da slusa. i on slusa, cinidobra; elm on maze strestl [aram i strese ga, c i n l jos bolje. Vfdljiv je napredak. ~

.. Da Iije same razborttost nalagala oval odlomak?' Nije nemoguce da Rousseau, PO-slije Pureudorfa, dopusta ovdje teoriju 0 bO.i:anskom pravu, ali ne kao osnovu suvere-nostt, vee kao naeln vladavine. To ne hi trebalo toUko cuditi kao !lto se oa prvi pogIed!clni. Rousseau vidi proturjecnosti u teoriji ugovora koju u tam trenutku odobrava. Su- ver'cnQst je ozbiljIlO podijeljena. A nj'egov dijaleldH:ki genii ne pristaje na proturjec-nosti. Ne mogavlH doci do jcdne tcorije dcmokracije p.oJaz'efl ad spOnl~uma 0 podani:Uvu,on odlazi u drugu krajnost, u bo.zansko .pravo. Kasnlje ce, budl.icl da. je izmijenJo pola-zi~ta, islodobno nestaU takvihzakljui':aka.66


19/41

drugi u.zivaiu dobra koje ani sami vise ne uZlvaju.H Jednom djecju, na jednojstrani hila su bogatstva iosvajanja, ana drugoj sreca ivrllna.U tim razliCitim vladavinarna sve su magistrature bile najprije izborne,idok bcgatstvo nijo stakln prednost, ona je pripadala zasluz] koju je irnao pri-

rodni predak ilj dobi koja je davala iskustvo u poslovima ihladnokrvnost uodlueivanju, Starci u Jevreja, geronti u Spart], senat u Rimu, pa cak I etimo-logija nase rijeci seigneu.r pokazuju koliko se nekada postovaJa starost. Ali stosu Ijudi poodmakle dobi bil; vise hlrani, to sa izbori postajall ce!U!'ii stvarallsu sve vise neprilika. Uvlaeile su sa aaviere, stvarale su se pobunjenicke grupe,stranke su se zak; vile, rasplamsavall su se gradanski ratovi. Konaeno je zatoboznju srecu driB.ve htvovana krv gradana ipostcjala je opasnost da se svesvall u anarhiju nekadasnjlh vremena, Iz tih okolnosti kcrlst sa izvlacili ambi-ciozni glavari isvoje duinosti trajnozaddavali za svoje porodica. Narad, kojise vee bio navikao na ovisnost, spokoj i Iagodnost; Zlvota, vise nijs bio kadarzbaciti svoje okove, pa je pr.istao da mu se ropstvo povecava kako bi saeuvaosvo] mir. I tako sa se vode, postavsi nasljedne, navikli smatrati svoje magi-strature pcrcdicnim dobrom a sebe vlasnicima drzave koje SIl najprije bill slu-zbenici. Sugradane su drzal! svojim robovlrna, racunali su ih, poput stoke, me-a u brojne stvari koje su im pripadale, a sam! su se smatrali jednaki bogovima,kraljevima kraljeva. .

Slijedimo lirazvo] nejednakosti kroz te razne promjsns, otkrrt cemo da)je njezin prvi Iskaz bio ustanovljenje zakona iprava vlasnistva, drugi uspo-~ stavljanje magistrature, a treei iposljednji bilo [e pretvaranje zakonite vlasti u~

samovlasce, TaJm je u prvom razdoblju bile moguce postojanje bogatih .i sire-masn.ih, u drugom mocnlh i slabih, a u trecem gospodara :i robova, 5to [e VT-hunski stupanj nejednakosti i njezin dzraz u kojem se konacno stapaju svi dru-L . . gi, sve '~ok nove promjene posve ne ukinu vladavinu ill j'e pl'ibliz'e zakon.itojustanovi.Da bisrno shvatili nuznost tog razvitka, treba manja razmatrati motivestvaranja politickog tijela a vise obllke koje ono uzima u svojoj provedbi ipo-tesko(:e koje povlace za sobom..Jer zla koja cine neophodn.ima drustvene usta-

nove cine neizbjeznlm injihovu zloupotrebu. I kako su zakoni, esim u Spartigdje jezakon bdio prije svega nad oclgojem djece a Likurg ustanovio ohicajekoji su ga gotovo -rijesi1i potrebe da se sluii zakonlma, opcenito slabiji adstrasti, te obuzdavaju Ijude a ne mijenjaju ih, hilo bl lako dokazati da je svakavladavina koja se kreee uvijek toeno prema cilju svog ustanovljenj.a, ne korum-pir:a'uci se nlti kvareci, ustanovljena bez potrebe, i da zemlja u kojoj nitko nerli zakone ni.tizloupotrebljava magistraturu nema potrebe ni za magistra-tima ni za zakenima,1'PoliliCka razUkovanja nufno dovcde do gradanskih razllkovan.ja. Sve vaca

ne~~nakost tzmedu naroda i njegovih veda osjeti se uskoro medu pojedincimai. tu se preinaeuja na tisu6e nal!ina. prema strastima,umijecima i pri1ika~Magistrat ne hi mogao prisvojiti neku nezakonitu vlast a da za sebe ne prido-bije niStarlje kojima [e prisiljen ustupiti neki dio..Uostalom, gradani dopustajuda ill se tlaci same dok ih vodi slljepo castohleplje i kada Im, dok gledaju visei.znad sebe negoispod sehe, vlast postaje draaa od nezavisnosti pa pristaju da

Plodotvorna Ideja: narod koji dopusta da ga Ua.~esprernan je da Ide I drugdjeunitm slobodu, Ista ideja se javljB ] u marksizmu, preti:!:i1.!je: NBrod kojt ugnjetavadruge narode ne maze bitl. slobodan, (Vldi LENJIN, 0 nacionalnom pO . 1 I 0SU vellkoru sa...u knjb:i 0 nacionalnom j_ koloni,jaLnom. pltanju, Naprijed, Zagreb, 19:18,strana 198.)CUaV'ovaj pasl.lS t~Il.om cUdno odudara od prethodnog.


20/41

nose okove da bi Ih mngli stavljati kada na njih dade red, Tesko joe pokorltionaga koji sam ne zeli zapovijedati, pa ni najlukavija politika nece uspjetipoteiniti ljude knji same zele biti slobodni. Ali nejednakost se lako sid rneducastohlepnim inlskim dusarna koje su uvijek spremne da tree za rlzlcima sreeeikojima je svej,edno da livladaju ili sluze, prerna tome sto Im se ad toga dvogacini pogcdno. Taka [e irnoglc daCi vrljeme u kojem su oel naroda bile tclikozablijestane da su n:jegove vade mogle reci najmanjem medu ljudirna: Budivelik, ti isay tvoj rod". ion je odmah .svima .izgledao velik, pa [ sebl samome,a njegovi potomci su se idalje uzdiaal i, .5to su se viSe od niega udaljavalL $toje pavod bio zatamnjeniji inesigurniji, ucinak se vise povecavac, .sto se viseu nekoj porodici moglo lzbrojiti lijenCina, una je postajala slavnija.

Da se na ovom mjestu ulazi u pojedinosti, objasnio bih Iako kako je, cakda se vladavina u to nije mijesala, nejednakost u ut}ecaju. iugledu postala me-au pojedincima neizbjezna (S ) elm su oni, ckupljen! u isto drustvo, bili prisi-ljeni usporedrvatl se medu soborn ivodrti racuna 0 razlikarna koje su nalaziliu svakodnevnom ophodenju jedni s drugima. Tih razlika ima vise vrsta, Alikako su u nacelu glavna razlikovanja Kojima se mjerlmo u drustvu bogatstvo,plemicka titula iHein, te osobna moe ~ zasluznost, dokazao hih da je slaganieilisukob tih razlil':itih silnica najsigurniji pokazatel] da li[e neka d:dava dobroiii lose utemeljena. Pokazao bih da je rnedu te cetiri vrste nejednakosti, a osob-na svojstva su Izvoriste svih drugih, bogatstvo krajnje, ono na koje se sve onena kraju svode - buduci da najneposrednije koristi blagostanju inajlak:Se jeza uspostavijanje veza, njime se lako sluzi da se kupi sve ostalo45 - ina osnovitog opazanja vrfo se tacna moze prosuditi u kojoj se mjeri svaki narod udaljiood svog primitivnog zacetka. i0 putu kojim se kreee prerna krajnjem cilju, ko-rupciji, Primijetio bih kolikota sveopcazelja za stovanjem., castima i povlastl-cama, koja nas sve razdire, izostrava iusporeduje urmjeca isnage, koliko raa-gara iumnogostrucuje strasti, -i koliko ana, pretv-oriv1!ii sve ljude u takmace,sup arnike, pa cak ineprijaielje, svakodnevno uzrokuje nesreea i katastrofasvake vrste, prisiljavajuCi ih da tree u trku stoliko pretendenata. Pokazao bihda zbog te revnosti kajom govorimc 0 sebi, te porname da se razltkujemo, atonas gotovo stalno cmi da smo izvan sebe, mi moramo Irnati ono 5tO [e najboljeione sto je najgore u Ijudlma, vrline i poroke, spoznaje i zablude, osvajaeeifllozofe, to jest mnostvo losih stvari na malen broj debrih, Dokazao bih, na-pokon, da je to sto vidimo S_acicumccnih i bogatih na vrhuncu eastl ibogat-stva, dok svjetina gmiZe u rnraku i bijedi., zbog toga sto prvl cijene stvari, ukojimauzivaju samo zato sto su ihoduzell od drugi.h, te da bi oni, a da se sta-oje I ne promijeni, prestali I::liti sretni kada bi narod pres tao zivjeti u bijedi,

All te pojedinosti rnogle bi same biti tema jednog znacajoog djela, u ko-jem bi se odvagnule prednosti itesko6e svake vladavine, u odnosuprema pra-vima iz prirodnog stanja, iotkrilJ svi r.a.zHciti obllci u ko!ima se pojavljuje ne-jednakost sve do nasih dana, a mogla bi se pokazati iu idueim sto]jecima, pre-rna prirodi tih vladavina ipromjena koje 'ce Ih s vremenom nufno zadesiti.Vidjelo hi se kaka je mnostvo tlaeeno :iznutra nizom mjera poduzetih da bi seeno zastitilo od onih izvana. Vidjelo bi se da se tlacenje neprestano povecava,a da potlaceni ne mogu nikako saznati kakav mu je cilj, ni koja im zakonskasredstva osta.ju da ga sprijece. Vidj,elo bi. se da pomalo trnu grad:anska prava inacionalne slobode, a prituzbe slabih smatraju 5e buntovnicltim gundanjem.Vidjelo bi se da politika svodi cast naroda da brani zajednicku stvar na najam-

.. Marx ce reCi da se u kapitalisti(':icom poretku sve moze kupili, pa cak i savjesti.,68


21/41

nicki udio.40 VidjeJo bi se da iz toga prorst] ecc necphodnost namcta, pa obes-hrabreni ratar napusta polje, cak i u vrijeme mira, iostavlja plug da hi pri-pasao mac. Vldjelo bi se kako se radaju kobna icudna pr avila 0 casti. Vidjelibi se branlteljl domovinc kako joj prije Hi kasruje postaju neprijatelji, drzecistalno noz pod grlom svojim sugradanima. I doslo hi vrijeme u kojam bi seculo kako kazu tlacilelju svoje zemlje:

Pectore si fratris gladium juguloque parentisCondere me ju.beas, gravidaeque in viscera partuConjugis, invita peragam tamen omnia dextra,~7

Iz krajnje nejednakosti podrijetla iimetaka, raznolikosti strasti ivjcstina,beskorisnih i pogubnih umijeea te rspraznih znanosti proizlaze mnostva pred-rasuda jednako suprotnih razumu, sreci ivrlini. Vidjelo bi se da vode poticusve one !ito maze oslabiti okupljene Ijude, kako bi ih razjedinih, sve ono !itodrustvu maze dati izgled prividne sloge 'a u njemu sije sjeme stvarne podije-ljenosti, sve lito maze nadahnutl razlicite staleze nepovjerenjem iuzajamnommrfnjorn, u suprotnosti s njihovim pravima i interesima, i, prema tome, ucvr-stiti vlast kojaih sve drii u pokornosti.

Iz tog nereda itih buna uspjet ce konacno despotizam, koji je pomalo po-dizao svoju straSnu glavu iunistavao sve s t o [e izgledalo dobro izdravo u svirndijelovlrna drzave, da srusi 1 zakone i narod, te da na rusevinama republikeuspostavi svoju vladavinu. Vremena koja c e prethoditi toj posljednjoj promjenibit ce vremena pokora inevolja, no na kraju ce cudoviste sve prozdrijeti, ina-rodi vise nece imati nl voda 11 ' i zakona, vee same tirane. Od tog trenutka necese vise postavljati pitanje obicaja ivrldne. Jer posvuda gdje vlada despotizam,cui ex honesto nulla est spes,48 on ne podnosi nikakva drugoga gospodara. Cimon progovorr, nije ni ~asno ni obavezno davati savjete. Jedina vrlina kojapreostaje robovima jest slijepa poslusnost,

I to je konacn] stupanj nejednakosti, krajnja toeka sio zatvara krug ido-diruje tocku 5 koje smo krenuli. Tada svi pojedinci ponovo postaju [ednaki, jervise nisu nista, a buduci da kao pcdanici nemaju nikakva drugog zakona dovolje gospodara, ni gospodar drugog ravnanja do svajih strasti, iznova se gubepojmovi dobra i nacela pravednosti. A sve to ponovo vodi sarno zakonu jace-ga i, prema tome, novom prirodnom stanju posve razliertom od onaga od kojegsmo poceli, to je bilo prirodno stanje u svoj svojoj cistoci, dok je ovo pcsljed-nje plod razuzdane korupcije. Uostalom, izmedu ta dva stanja 1ma tako malorazlike, a ugovor 0 vladavini je despotizmom toliko ponisten da je despot go-spodar samo dotle dok je najjaci, ida se on, cim se moze otjerati, nema razlogatuiiti protiv nasilja. Pobuna koja se zavrsava davljenjem Hi svrgavanjem sul-tana cin [e isto toliko pravican kolika ioni kojima je on raspolagao prije togaiivotima idobrima svojih podanika. Gola sila ga je odrzavala, gola sila ga jeisrusila,4D Sve stvari se tada zblvaju po prirodnom poretku, i, bez obzira na to

Ovdje se naznacuje Ideja 0 narodnoj armlji, stvorenoj revolucljom. Ona se po-j-a.vljuje vee u lVfACH1AVELLIJEVU Vlada-ru." .Aka ml ti naredis da zarijem mac u utrobu meg oca, u trbuh moje trudne zene,moja ruka ce se tome protivin, a Ipak e:e svc i~vrslti. (LUKAN, I, 376.).. Koji nema sto ocekrvatt od (!asli.. Prema Vaughanu, ova je moZda iskrivljenosjecanjc na Tacita (Historije, I, 21): cui compositis rebus nulla spes - .koji nije n1litaot!ekivae od dobrog por'etka s ,.. Diderot u clanku "Politicka vlaste u EnC'ik!opediii na Isti naetn opravdava pabunuprotiv despottzrna" (cilireno djela, strana 164).69

l


22/41

kakav bi mogao biti ishod tih brzih j cestih promjena, nitkc se ne maze za-liti na nepravednost drugoga, vee sarno na vlastitu nerazboritost Hi nesrecu.

Otkrivajuel islijedeci take zaboravljene iizguhljene putove koji au moralicovjeka odvcsti od pr irodnog u elvilizirano stanje, rekonstruirajuei, s prijelaz-nim stanjima koja sam uspio oznacltl, putove koje mi je vrijerne, goneei me,dopustilo ili na koie me je naputila masts, svaki pazIjivi citalac moei ce sarnobiti iznenaden beskrajnim prestorum sto dliell ta dva stanja. U tom spororn slije-du stvari naeiea I'jesenie beskonaeno mnogih moralnih ipolitickih problema kojefilazofi nisu uspjeli rijesiti. Uvidjet ce da Ijudski rod iz jednog doba nije l!ud-ski rod iz drugoga, sto [e razlog zbog kojeg Diogen nije nigdje nasao covjeka,jer je medu svojlm suvrernenlcima trazio covjeka iz vremena kote je proslo.Reei ce da jc Katon propao s Rimom isa slobodom zato sto ga je njegovo sto-Ijece preteklo. I najveci ad ljudi samo ee ~ zacuditi kako se vladalo svlietompdje pet stotina godina. Jednom rliecju, objasnit ce kako su ljudska dusa ~strasti, neosjetno se mijenjajuci, tako reel izmijenile prirodu, zasto su nasepotrebe i strasti s vremenorn promijenile svrhu, zasto je, [er ie nepatvorenicovjek postepeno nestajao, drustvo oCima mudrth moglo ponuditi same skupizvjestacenih ljudi inenaravnih strasti, koji su djelo svih tih novih odnosa jnemaju nikakve istinske osnove u prirodi. Ono na to nas navodi razmisljanje,promatranje savrseno potvrduje: divlji iuljudeni ~ovjek taliko'se u dnu SIcaisklonostima razlikuju da bi ono 5to bi za [ednoga bile najveca sreca drugogabacilo u ocaj. Prvi osieca samo spokoj islobodu, on zeli same zivjeti ibiti do-kon, pa mu cak ni ataraksija stoika, sa svojom dubokom ravncdusnoscu premasvakoj drugoj svrsi, nije ravna. Nasuprot njemu uvijek ie djelatan gr,adanin,50znejeei se, uznemiren, rnuceei se da pronade jos vrednija zanimanja. On radido smrti, pa inju cak goni da bi se odrsao u zivotu, ill secdriee zivota da blstekao besmrtnost. Udvara se velikima, koje mrzi, ibogatima, koje prezire, nestedi truda kako bi stekao cast da ih slub, oholo se hvalise svojom niskoscuinjihovom zastitom, i, ponoseei se svojim ropstvom, govori s prezirom 0 onimakoji nemaju casti da ga dijele. Kakav hi prizor za jednog Karipca bill muen;poslovl nekog evropskog ministra, na kojima mu zavide? Koliko hi taj lijenidivljak okrutnlh smrti pretpostavio uzasu takva zivota, koji cak cesto nije nizasladen uzitkorn postenjal Ali de: hi vidio cilj tolikim brigama, trebale hi unjegovu duhu nesto znaoiti rijeCi. moe iugled, imorao bi shvatitl da postojiVista Ijudi kojima nesto znaci paznja ostaloga svijeta, koji umiju biti sretni izadovoljni vise po iskazu drugoga nego po viastitom uvjerenju. U tome [e, za-pravo, istinski uzrok svih tih razlika: divljak zivi sam po sebi, drustvenieo-vjek, uvijek izvan sebe, zna zivjeti same po misljenju drugih, Io je, take reel,njima jedini sud koji izvlace lz osjeeaja vlastitog Zlvljenja.St Nije ml tema dapokafem kako takvo raspolozenje stvara tol1ku ravnodusnost prema dobru izlu, s taka lijepim moralnim raspravama, kako ave, jer se svodl na prlvidnosti-ic8stl, 'i prijateljstvo, ;i vrlina - postaje hinjeno i glumljeno, ~esto ido sa-mih poroka, u KOjima se konacno nalazi taina uspjeha; kako, [ednorn ri.jecju,buduci da se uvijek kod drugih pitamo sto srno, ne usudujuei se nikada Ispitatio tome sebe same, usred toliko filozofije, covje~nosti, ugladenosti i tananihnacela imamo samo neiskrenu itastu vanjstinu, cast bez vrline, razum bez mu-

.. Ri.je{i nema isti srnisao kakav ce ima.ti u D?'u~t1Ienom u.golloru. Ovdje je to ~ovjekgradanskog drustva niegova vremana .

. . To je naiveel porok drustva osnovanog na nejednakosti. Samoljublje lisava ~ovjekanjega samoga. CLt.av Rousseauov nap or svodi se na to da pouci (:ovjeka kako da pe novonade svore unutrasnje vrijednosti.70


23/41

drosti, uzttak bcz srcce. Dovoljno mi je !ito sam dokazao da to nije izvarno sta-nje covjekovo te da upravo drustveni duh inejednakost koju On stvara mije-njaju ikvare sve nase prirodne sklonosti.Trudia sam se da izloz.im nastanak j razvoj nejednakosti, uspostavljanjeizloupotrebu pol.itlekih drustava, u onoj mjeri u kojoj se tc stvar imogu tzvesti

iz covjekove prirode sarno spoznajarna razuma inezavisno od svetih dogmi kojevrhovnoj vlasti daju potvrdu bozanskog prava. Iz ovog izlaganja slijedi da ne-jednakost, gotovo nepostojeea u prirodnorn stanju, jaea iraste s razvitkorn na-sih spcsobnostl is napretkorn Ijudskog duha, te konacno postaje trajna izako-nita s uspcstavljanjem vlasnistva j zakona. Nadalje, iz toga proizlazi da je mo-ralna nejednakost, odebrena tek pozitivnim pravorn, u supratnosti s prirodnimpravom svaki put kada nije razrnjerna fizil:koj nejednakosti, To razlikovaniedovoljno odreduie sto utom pogledu treba misliti 0 neiednakosti koja vladamedu svim udaljenim narodima, buduci da je ocito protiv prirodnog zakona,rna na koji ga nacin ~dredili,s2 da dijete zapovijeda starcu, da glupan vodi pa-metnoga ida sacica Ijudi ima u izobilju nepotrebnih stvarl, dok izgJadnjelornmnostvu nedostaje najpotrebnije.

gPitanje je bllo, nema sumnje, lose postavljeno. Ali ni Rousseau na nj ne odgovarajasno. Ovaj je cude.sni zavrsetak, sam po sebi, opravdao castan peraz koJi je plsac naniodlfonsko] akademiji. Posljednji reel podsjecaju na MONTArGNOVE F;seje: 0 ljudotde-'l'ima, 1, 31: Onl su primijetill da medu nama ima Ijudl zasieenlh i prenatrpanih svimvrstama ugodnostt, a da su druga polovlea prosract prcd njihovim vratima, mrliav.l odgladi ibIjede; ismatralt su l!udnim kako U Jjudi koji iive u takvo] oskudlci meg.u trpjetitakvu nepravdu. Ali to je sarno S1iI: I lO. Bousseauov zakljucak je potpuno njegev,

71


24/41

Foederias aequasDicamus leges!Aeneid, XI

o DRUSTVENOM UGOVORU ILl 0NACELIMA POLITICKOG PRA VAOD J. J. ROUSSEAUA,GRAE>ANINA 2ENEVE

.91

Predlozlmo sporazum t\iji 6e uvjeti bitt za live jednakl (VIROILIJE, Enejlda, XI,321). _.


25/41

NAPOMENA

Ova ma~a rasprava izvadak je iz jedn"g opseznijeg rada', kojega samsenekada poduhvatio, a da nisam ispitao svoje mage, pa.sam ga nakon du.zegvremena naptLstio. Od raznih ulomaka koji su se mogti izvuCi iz onaga sto jeucinjeno, ova; je najznaca;jniji inajmanje nedostojan da se ponudi ;avnosti.Ostatak vise ne postaj:i ..

'9 3

PRVA KNJIGA

2elim istraziti da ll u eivilizlranom poretku' moze postojati neko pravHozakonitog isigurnog upravljanja aka se uzmu Ijudi anakvi kakvt su izakon!takvi kakvi mogu biti, U ovom Istrazivanju nasto jat eu uvijek povezati onosta pravo dopusta s anima sta interes nalaze, kako pravda I karist nikada nebi bile razdvojene.s

Opsirniji rad: Po!itil!ke tlsta7love. Odnosno: .u javnom pravu , Radi se a proueavanfu nacela ustrojstva svakoga dru-!wa (BEAULA Yom. Kada Rousseau upotrebljava rijec pravda, on ima na umu dva razllei.ta zna~enja:

1. Ona je potreba unlverzalnog uma. Nju nalale bog koji [u je u zametku cstavtc usvijesti svib !judI. Ta.j se zamctakmofe razviti same u civiUiiranom stanju.2. Ona je sirup pravila elje izvrSavanje mora druStvenom tijelu omcguelt] da oeuvasvoju I:vrstocu ida se odrzi.U dvostrukom smislu ri.jelli pravda nalaztmo, dakle, na rnoralnom p]anu Istu protu-['jei!nost koju eemo naet na rellgtoenom izrnedu lspovijedanja vjere savojskol1 vikata ipoglavlja 0gralla7lsko; reliaijt.Ovdie su dva smisla suprotstavljena. Rousseau. dakle, postavlja sredisnJI problemItoji je predmet njegovili istraZlvanja ovlrn izraztma:Rako lzrnlrtti zahtjeve pravde sa zahtjevima prirode eovjeka, vodenog instinktima,a zatim strastlma, pri.je ugovora? Ne raw se a suzdrzavanju strastl (071-0 to inte,.es na~i-ale), bilo bi to proUvno prlrodl, v ee da se ona uskladi sa zahtjevima pravde (kako nikada ne bi biti r.a;zd1>ojefli), Ako gra

vezl s pravdorn, drunveni poredak nije stabllan,


26/41

Lllazirn U ovu stvar ne dokazujuer vaznost tog predmeta. Pitat c e me daIi sam vladar iIi zakonodavac kada pisem 0 politici. Odgovorit ell da nisarn ida bas zbog toga ipiSem 0 politic! ..Da sam vladar iIi zakonod-avac, ne bih gu-bio vrijeme govoreei sto treba raditi: to bih ucinio iIi bih sutlo.

Ma kako se slabo ~uo glas mene, rodenog kao gradanina [edne slobodnedrzave i (!lana suverena", u javnirn poslovima, pravo glasa [e dovoljno da minametne duznost da se u tome poducim, sretan, svaki put kada r,azmiSljam '0vladavinama, sto u svojim istr.aZivanj.ima uvijek iznova nalazim nove razlogesto volirn vladavinu svoje zsmljel

I POGLAVLJEPREDME~ OVE PRVE KNJIGE

Covjek se rada slobodan, a posvuda je u okovima.! Tako se on smatra go-spodarom, a :ipak [e ~stina da je rob vise od njih.5 Kako je doslo do te pro-mjene? Zanemarujem to.. Sto bi je moglo uciniti zakenitom?" Vjeru:jem damogu odgovoriti na to pitanje.

Kada blh se obazrrao same na sllu iu&nak sto, ~z nje prolalazi., rekao bib:Dok je jed an narod primoran da se pokorava ipokorava se, dobro Mni.Cimrnoze stresti jaram istrese ga, cini jos bolje. Jer, nanovo stjecuci slobodu s is-tim pr.avom s kojim mu je oduzeta, on ima osnova da [e ponovo zadobije, iIi[e nije ni tmao pa mu se ndje mogla oduzeti.e Ali drustveni poredak je sveto8pravo koje je osnova svrm drugima. Medutim., to pravo ne proizlazi jz prirode,ono je, dakle, zasnovano na konvencijama. Treba saznatl koje su to konven-oije. Prije nego sto stignem dotle, moram obrazloZiti ovu svoju tvrdnju.

I Suveren: Opee vijece, suverena skupstLna :2.enevske Republlke. Rousseau se odlikuje sposobnoscu da izlaganje zapo~ne nekom sjajnom misli. Cini.se natzgted, da ova reeenica proturjeci onome ~ro Ie on rek.ao 0 Zenevi: 1'oiten k40 pn -padnik ;edne slobodne drzave. :2:eneva je Izuzetak.Covj,ek se Tac . ta s,!obodafl. Za nas bi se to moglo ciniti pogresno: prlmltivnl covjek pot-~injen je prtrodnim silama. Ali Rousseau razlikuje dvlje vrste cvtsnosti: ovisnost 0 stva-rima, buducl da :nema nikakova moralnog znacenj a, ne liked! slobodl i tie stvara po-ruke: a buduci da ovtsnost 0 IlUdima rerneti sve 1 stvara poroke, zbog nje su i gospodari rob uzaiamno navedeni na 1.10. (ItmHe, II, strana 7~O, :oZnanje., Beograd, 1950. )Rousseau, dakle, ovdj,e pod slobodom smatra samo slabadu u odnosu prema drugirn

Ijudima. Rousseau je cesto izlagao ideju da u drustvu bogatt imoent takoder trpe ad dru-!hrenog poreska, Oni su robovi shvacanja. PrimljeUt cerno da prva ;re~enica~ ima politickl,a druga moralnl smisao. To ie ostalo omiljelo ponasanje graClanskih ,publicista, !tojl talenesreeu mllijardera ina kao ijad onih kaje oni Iskorlstavaju. On [e to ipak obfasnlo u RaspravL 0 flejedllalcosti. All 'to djelo bila je povijesnapretpoatavka, koju ie ovdie namjerno estavlo po strani. Ne radi se 0 (':injenicama, vel: 0pravu.1 Ovdje je postavljen sredi!inji problem DTUstvef lOg uaovora: u kojim se uvjetlmapromjena kojom .je i!evjek izgubio 5VOju .pi'lradnu slobodu mofe smatrati zakonitom? Od-govor ce bilt!; treba postovatl drustveni ugavor ~to daje i!ovjelru gradansku slcbodu U

zarmjenu loaprlrcdnu. . Svetoe, to jest one lito ne nalazi s-vo}e opravdanje nigdje drugdje do \I. sebl samom.Rousseau ovdje optu!uje one koJi pravdaju monarhisti~i poredak cinjen11!nlm stanjem.

I {

94


27/41

II POGL VUEo PR DRU$TVIMANajstarije od svih drusta 'a, _ jedino prrrodno, jest porodicno, [er ne os-

taju Iidjeca vezana uz oca dotle dnk im )e on potreban da bi sa odrZala. Cimta potreba prestane, prirodna veza e ra kida, Djeea, oslobodena poslusncstikoju su dugovala ocu, iotac, osloboden brige koju je dugovao djeei, stjecuposve ravnopravno nezavisnost. Ako nastave Zivjeti zajedno, to vise nije pri-rodno, vee dobrovoljno, isarna se porodica onda oddava sporazumomt.~---~ Ta opca sloboda je posljedica covjekove prirode. Prvi rnu je zakon da bdijenad vlastitim adrZanj~m, prve su mu skrbi one koje duguje samome sebi, icimje on u razumnoj dobi, pa sam maze prosuditi koja su mu sredsiva potrebnaza odrianje, postaje time iviastlti gospodar.w

Porodica je, dakle, ako hocemo, prvi model politiekih drustava, Voda jena slikuoca, narod na priliku djece, I svi, buduci da su rodent [ednaki i510-bodni, otuduju slobodu sarno zbog vlastite konisti. Sva razUka je u tome 5to uporodioi Ijubav oca prema djeci naplaeuje napore kojima se on oko njm trudi,a u drsavi uzitak u zapovijedanju nadomjesta ljubav koju voda nema za svojenarode.

Grotius-! nijece da je sva ljudska vlast uspostavljena u korist onih ko-jima se vlada, kao prirnjer 'On navodi ropstvo. Njegov [e ustrajni naCin raz-misljanja da uvijek uspostavlja pravo Oi.njenicom.a) Mogli hismo upotrijebitidosljedniju metodu, ali ne pogodniju tiramma. .

Dvojbeno je, dakle, prema Grotiusu, pripada 1i Ijudski rod nekoj statiniljudi i1i to stotinjak ljudi pripada ljudskom rodu. A Cini se da se u cijeloj svo-joj knjizi on priklanja prvome gledistu, takvo je iHobbesovo mlSljenje. I taka,eto, Ijudske vrste podijeljene na stada stoke,od kojih svako ima svog vodukoji ga cuva da bi ga prozdro.

Kako [e pastir po prirodi nadreden svom stadu, pastiri ljudi, a to su nji-hove vode, takoder su po prircdi nadredeni svojim narodima. Tako je, premaFilonovuJ2 iskazu, rasudivao car Kaligula, z,akljucujuci dosta dobra iz teana-logije da su kraljevi bogovi, narodi stoka.Umovanje tog Kaligule podsjeca na Hobbesovo iGrotiusovo. AristotellJl

je takoder prije svih njih rekao da se Ijudi ne radaju po prirodi jednaki, veese jedni radaju da budu robovi, a drugi da gospcdare.

9 5

"Sporazumom . Raspravo 0 tome [e u to doba bila vrlo vazna. Rousseau odbacuiemcnarhlsticku tezu po kojoj je kraljevska vlast nad podanlcima iste prirode kao vlastoea nad djecom. To je teza Bossueta, te Engleza Filmer-a I Ramsaya. Suprotna teza: Al-gernon Sidney iLocke. (Vid.i Raspravu. 0 ne;edf1.akosti, strana 86-87.)It Covjekova sloboda vezana je uz njegovo odrzanje. Prema Rouaseauu, priroda muje dala zivot kojim on nema prava raspolagati, kao ni sa slobodom sto mu omcgucavada 'U~vrsti svoje oddanje. Rousseau se ovdie nadahnuo Loekeom. (Esej 0 graMllsko; vla

davini, 23.)II GROTIUS, nlzozemski pravnik koji je 2:ivio na dyoru Louisa XlII objavio je 1625.o ptl1VU. rata i mira (na latinskom).p.osto je odbacio pnigovcr 0 porodici, Rousseau raspravlja 0 pravu ja~ega, a nareettoo ropstvu, On sa obara na Grotiusa s ostr inom kakve nije bilo u RIlspravi 0 nejednakosti.II FILON Iz Alekeandrlje iii Filon Zidov, umro oko S4. godlrre prije nalle erc ... ARISTOTEL, Politika., I kn;iga, l poglav~;e. Rousseau najprije gOVOr1 0 takozva-nom prtrodnom ropstvu, prlje nego ~to pristupl ropstvu zasnovanom na sporazumu (IV

poglavlje). Aristotel je ptsao: .Priroda je zbog odr1snja stvorIla izvjesna biea da zapo-vijedaju, a drug a da slusaju. On Je bio teoreW!ar robovlasntekog drustva,


28/41

Aristotel je imao pravo, ali on je uzeo posljedicu za uzrok. Nista nije si-gurnijc nego da lie svaki covjek rotten u ropstvu rada da bude rob. Robovi Usvojim okovima gube sve,cak i~elju da iz njih ,izadu14, oni vole da sluze kaosto su Odisejevi drugovi voljeli lito su bili zagluplieni.P' Ako, dakle, ima robovapo pr irodi, to je zato !lto je bilo robova protiv prirode. Sila je stvorila prverabove, nj~e u tome.odrzao, --- -------

Nista nisam rekao 0 gospodaru Adamu ni 0 caru Noji, ocu triju velikihvladara koji ce medusobno podijeliti svijet, kao sto su ucinila Saturnova djeca,pa se vjerovalo da je to po uglcdu na njih. Nadam se da ce mi netko bitl za-hvalan na ovoj umjerencsti, jer !lto znam ne bih N, spu~,tajuci se izravno odnekog od till vladara Hi mozda niz sporednu lozu, nasao, provjeravajuei titule,da sam zakonitl kralj ljudskog roda. Bilo kako bilo, ne moze se poricati da jeAdam bio vladar svijeta, kao Robinson svog otoka, dotle dok je bio jedini nie-gov stanovnik, a to :ito se u svom carstvu osiecao udobno bilo je zato !ito sevladar, siguran u svoj prljesto, nije morae bojati ni pobuna, ni ratova, niurotnika.P .

lIT POGLA VLJE0' PRAVU JACEGA

~ Najjaci nikada nije toliko jak da bi zauvijek mogao postati gospodar nepretvori Iisvoju snagu u pravo, a poslusnost u dufnost, OdatIe pravo jacega,koje se na izgled cini ironicno1e , .ali se u naceluzaista uspostavl~No hoce linam se ikada objasniti ta rijec? Sila je fizicka moe, ne vidim kakva moralnostmoze proizlazifi iz njezinih ucinaka. Ustuknuti pred silom je cin nuznosti, a nevolje, to [e nadasve cin razboritosti, U kojem srnislu to mcze biti obaveza?

Pretpostavimo [edarr trenutak tog toboinjeg prava. Tvrdim da bl iz njegaproizisao samo neobjasnjivi galimatijas. Jer Cim silastvori pravo, posljedlcase zamjenjuje uzrokom, svaka sila koja nadvlada prvu nasljeduje je u njezinupravu. eim se mose otkazati poslusnost nekaznjeno, maze se to izakonito.I kako najjaci uvijek ima pravo, radi se sarno 0 tome da djelujemo taka dabudemo najjaci. Ali kakvo je to pravo koje nestaje kada prestane sila? Akatreha sluilio.ti po Gili, ncrna pot:rebe d.a slu~arno po duznosii. I ako rrisrno pr.i-siljeni pokoravati se, na to vise nismo ni obaveznl, Vidimo, dakle, da rijecpraVD niSta ne dodaje sili, ana ovdje bas nista ne znaci.Pokorrte se vlastirna, Aka to znaci Ustulrnite pred silome, savjet je do-bar, ali suvisan, pa smatram da on nikada neee biti narusen. Svaka vlast do-Iazi od boga", priznajem, ali Ii svaka halest dolazi od njega. Je listoga zabra-

" 'I'eza se protivi i::injenicama. Rimska povhestje puna pobuna robova, Ali Rousseau.za to nije znao. I

u Rousseau ovdje isrnijava, s mante lakoce nego ilto ie to i':inio Voltaire, all s jed-nako drskirn tonom prema Svetom pism1L, teoretii' :are nasljedne monarhfle.

" To [est da je Izraz ,.pra.vo jal!ega trontcan. (Vldi LA FONTAINE: .Raz:log jacegaj e uvijek najbolji.)

" Sveti Pavao je rekao: .Nem

rousseau_društveni ugovor

Documents