novi poloŽaj visokoŠkolskih ustanova iz oblasti...
Post on 21-Oct-2019
4 Views
Preview:
TRANSCRIPT
Mr Gordana Radić
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA
U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
(doktorska disertacija)
Komentori:
Prof. dr Dušan Starčević Prof. dr Zoran Ž. Avramović
Banja Luka, 2007.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 2 (201)
Podaci o doktorandu:
Ime i prezime: GORDANA RADIĆ
Datum i mesto rođenja: 12. 6.1949. Beograd
Naziv fakulteta i datum završene nastave II stepena:
Elektrotehnički fakultet, Banja Luka, 2. 11. 1974. godine
Tema diplomskog rada: Oblast opštih osobina generalisanih brzih transformacija (GBT)
Magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu
Tema rada: Prepoznavanje uzoraka i modeliranje određenog stroja za identifikaciju govornika
Komisija za odbranu rada:Doc. dr Džemal Kolonić, mentor Prof. dr Vladimir Matković Prof. dr Zvonimir Vuković
Datum odbrane rada: 2. 3.1984. godine
Doktorska disertacija, Univerzitet APEIRON
Tema disertacije:Novi položaj visokoškolskih ustanova iz oblasti informacionih tehnologija u jedinstvenom evropskom obrazovnom prostoru
Komisija za odbranu disertacije:Prof. dr Dušan Starčević Prof. dr Zoran Ž. Avramović Prof. dr Esad Jakupović
Datum odbrane disertacije: 16.12.2007. godine
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 3 (201)
SADRŽAJ:
APSTRAKT....................................................................................................................... 5 POPIS SLIKA..................................................................................................................... 8 POPIS TABELA:................................................................................................................ 9 AKRONIMI: ..................................................................................................................... 10 1. UVOD................................................................................................................... 14 2. BOLONJSKI PROCES I OBRAZOVANJE ZA 21. VEK................................... 17 2.1. Obrazovanje kao osnov razvoja i napretka društva .............................................. 17 2.2. Bolonjski proces i ostali relevantni dokumenti..................................................... 20 2.2.1. Magna Charta (septembar 1988)........................................................................... 22 2.2.2. Lisabonska konvencija (april 1997)...................................................................... 23 2.2.3. Sorbonska deklaracija (maj 1998) ........................................................................ 24 2.2.4. Bolonjska deklaracija (juni 1999) ......................................................................... 25 2.2.5. Salamanska konvencija o evropskim institucijama visokog obrazovanja (mart
2001) ..................................................................................................................... 26 2.2.6. Praška izjava (maj 2001)....................................................................................... 27 2.2.7. Berlinska izjava (septembar 2003)........................................................................ 28 2.2.8. Bergenska izjava (maj 2005). ............................................................................... 28 2.2.9. Londonska konferencija (maj 2007) ..................................................................... 29 2.3. Obrazovanje za 21. vek......................................................................................... 30 2.3.1. Fenomen globalizacije .......................................................................................... 31 2.3.2. Društvo znanja ...................................................................................................... 32 2.3.3. WSIS Svetski samit o informacionom društvu..................................................... 35 2.3.4. Informaciono-komunikacione tehnologije – IKT ................................................. 37 2.3.5. Digitalno obrazovanje........................................................................................... 40 2.3.6. Izgradnja evropskog informacionog društva – eEvropa 2005 i 2010 ................... 40 2.3.7. Obrazovanje u informacionom društvu i za njega − moderni univerziteti ........... 42 3. EVROPSKI PROSTOR VISOKOG OBRAZOVANJA – EHEA........................ 45 3.1. Postojeće stanje u Bosni i Hercegovini i u okruženju........................................... 46 3.1.1. Zakoni u oblasti visokog obrazovanja .................................................................. 48 3.1.2. Zemlje u okruženju ............................................................................................... 49 3.2. Ciljevi Bolonjskog procesa ................................................................................... 53 3.3. Univerziteti i visokoškolske ustanove u Bolonjskom procesu ............................. 57 3.3.1. Evropski univerziteti, Evropska univerzitetska asocijacija .................................. 59 3.4. Evaluacija, osiguranje kvaliteta i akreditacija ...................................................... 61 3.4.1. Kvalitet.................................................................................................................. 62 3.4.2. Evaluacija.............................................................................................................. 64 3.4.3. Akreditacija........................................................................................................... 68 3.4.4. Dokumentacija u procesu akreditacije. ................................................................. 70 3.5. Mobilnost studenata, nastavnika i diplomaca ....................................................... 74 3.5.1. Priznavanje kvalifikacija....................................................................................... 75 3.5.2. Ciklusi obrazovanja .............................................................................................. 77 3.5.3. ECTS − Evropski sistem prenosa bodova............................................................. 79 3.5.4. Informacioni paket, Ugovor o učenju i Prepis ocena............................................ 85 3.5.5. Dodatak diplomi.................................................................................................... 87 3.6. Učenje na daljinu .................................................................................................. 89 3.6.1. Virtuelni univerzitet .............................................................................................. 95
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 4 (201)
3.7. Doživotno učenje .................................................................................................. 96 3.8. Projekti koji su pratili Bolonjski proces................................................................ 99 4. IT OBRAZOVANJE U SVETU......................................................................... 103 4.1. Istorijat studijskih programa u računarstvu......................................................... 103 5. RAČUNARSTVO U BOLONJSKOM PROCESU............................................ 108 5.1. Visokoškolske ustanove iz oblasti informacionih tehnologija............................ 113 5.1.1. Fakulteti informacionih tehnologija.................................................................... 114 6. PREDLOG REŠENJA........................................................................................ 121 6.1. Fakultet informacionih tehnologija..................................................................... 123 6.2. Pravna regulativa visokoškolskih ustanova ........................................................ 126 6.3. Studijski programi............................................................................................... 127 6.3.1. Projekcija studijskog programa........................................................................... 131 6.4. Sistem obezbeđenja kvaliteta − kontrolni proces................................................ 132 6.4.1. Strategija sistema obezbeđenja kvaliteta ............................................................ 132 6.4.2. Standardi i postupci obezbeđenja kvaliteta......................................................... 133 6.4.3. Obezbeđenje kvaliteta ......................................................................................... 133 6.4.4. Kvalitet studijskog programa.............................................................................. 133 6.4 5. Kvalitet nastavnog procesa ................................................................................. 134 6.4.6. Kvalitet naučnoistraživačkog i stručnog rada ..................................................... 135 6.4.7. Kvalitet nastavnika i saradnika ........................................................................... 136 6.4.8. Kvalitet studenata................................................................................................ 136 6.4.9. Kvalitet udžbenika, literature, biblioteke i informatičkih resursa....................... 138 6.4.10. Kvalitet upravljanja visokoškolskom ustanovom i kvalitet nastavne podrške ... 139 6.4.11. Kvalitet prostora i opreme .................................................................................. 139 6.4.12. Finansiranje visokoškolske ustanove.................................................................. 140 6.4.13. Uloga studenata u internoj evaluaciji i proveri kvaliteta .................................... 141 6.4.14. Sistemsko praćenje i periodična provera kvaliteta.............................................. 141 6.5. Moralna načela i načela profesionalne etike − Etički kodeks............................. 142 6.5.1. Osnovna načela Etičkog kodeksa........................................................................ 143 6.5.2. Etička pravila u nastavnom i naučnom procesu rada.......................................... 143 6.5.3. Tela Etičkog kodeksa.......................................................................................... 143 6.6. Mobilnost studenata i nastavnika u jedinstvenom evropskom obrazovnom
prostoru ............................................................................................................... 144 6.6.1. ECTS koordinatori i savetnici............................................................................. 145 6.6.2. ECTS etiketa ....................................................................................................... 145 6.6.3. Dodatak diplomi i Zajednička diploma............................................................... 146 6.7 Informacioni sistem visokoškolske ustanove...................................................... 147 6.7.1. Učenje na daljinu ................................................................................................ 147 6.7.2. Biometrija i smart kartica ................................................................................... 149 7. ZAKLJUČAK..................................................................................................... 155 8. LITERATURA I URL LINKOVI ...................................................................... 157 9. PRILOZI ............................................................................................................. 172
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 5 (201)
APSTRAKT
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 6 (201)
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 7 (201)
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 8 (201)
POPIS SLIKA
Slika broj: Strana:
1. Akademske i stručne studije 79
2. Šematski prikaz Ugovora o učenju 86
3. Blok šema Web sajta učenja na daljinu 93
4. Računarske discipline koje su se proučavale u Sjedinjenim Američkim Državama šezdesetih godina dvadesetog veka i oblast njihovih primena
104
5. Oblasti primene računarskih disciplina nakon 1990. godine
108
6. Informacione tehnologije 116
7. Kompjuterske nauke 117
8. Bolonjski proces 122
9. Blok dijagram potrebnih zahteva u obrazovanju 123
10. Blok dijagram modela rada visokoškolske ustanove 124
11. Blok dijagram modela fakulteta informacionih tehnologija
124
12. Ciklusi akademskih studija 128
13. Proučavanje teme u sistemu učenja na daljinu 148
14. Šematski prikaz logičke strukture učenja na daljinu 149
15. Uticaj smart kartice i biometrije na sigurnost 152
16. Model sistema za personalnu verifikaciju identiteta 153
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 9 (201)
POPIS TABELA:
Broj tabele: Strana:
Tabela 1. Stepen implementacije Bolonjskog procesa 50
Tabela 2. Implementacija tri osnovna načela Bolonjskog procesa u bivšim republikama SFRJ na osnovu izveštaja iz Bergena 2005. godine
52
Tabela 3. Rezultati ankete o implementaciji Bolonjskog procesa prezentovani na konferenciji u Londonu, maj 2007
53
Tabela 4. SWOT analiza uvođenja učenja na daljinu 67
Tabela 5. ECTS skala ocenjivanja 84
Tabela 6. Uporedna tabela predmeta sa težinskim vrednostima 109
Tabela 7. Ne-računarski predmeti sa težinskim vrednostima 110
Tabela 8. Performanse diplomaca u pojedinim računarskim disciplinama
112
Tabela 9. Šema izračuna broja ECTS bodova 129
Tabela 10. Primer studijskog programa za I ciklus na fakultetu informacionih tehnologija
130
Tabela 11. Projekcija predloženog studijskog programa 131
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 10 (201)
AKRONIMI:
AAOM Alternativna Akademska Obeazovna Mreža Srbije
ACA Academic Cooperation Association
ACM Association for Computing Machinery
AIS Association for Information Systems
AULA Asociacion de las Universidades de Latinoamerica
ARPA Advanced Research Project Agency
BFUG (Bologna Follow-Up Group) - Grupa za promovisanje Bolonjskog
procesa
BK Body of knowledge - Katalog znanja
BP Bolonjski proces
CARDS Community Asssistance Recognition Defelopment and Stabilisation
CEB UN-Chief Executives Board
CEPES (European Centre for Higher Education) - Evropski centar za visoko
obrazovanje
COM communique – saopštenje
CRE Association of European Universities
CS credit system - sistem bodovanja-kreditiranja
DAI Digital Access Index
DS (Diploma Supplement) - Dodatak diplomi kojeg su definisali Evropska
komisija, Veće Evrope i UNESCO. Dodatak opisuje stečenu kvalifikaciju, te je
povezuje sa sistemom visokog obrazovanja unutar kojeg je stečena.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 11 (201)
ECA (European Consortium for Accreditation in Higher Education) -
Evropski konzorcijum za akreditaciju u visokom obrazovanju
ECTS (European Credit Transfer System) - Evropski sistem prenosa bodova
EFGM European Foundation for Quality Management
EHEA (European Higher Education Area) - Evropski prostor visokog
obrazovanja
ELLLA (European Life Long Lerning Area) - Evropski prostor doživotnog
obrazovanja
ENIC European Network of Information Centres
ENQUA (European Network for Quality Assurance) - Evropska mreža za
osiguranje kvaliteta
ENQAHE European Network for Quality Assurance in High Education
EGF European Quality Framework
ERA Europan Research Area - Evropski istraživački prostor
ERASMUS (European Community Action Scheme for the Mobility of
University Students) - Program Evropske unije za mobilnost u području visokog
obrazovanja
ESIB (The National Unions of Students in Europe) - Nacionalno udruženje
studenata Evrope
EUA (European University Association) - Udruženje evropskih univerziteta
EURASHE (European Association of Institutions in Higher Education) -
Evropsko udruženje visoko obrazovnih institucija koje nisu univerziteti
EURIDYCA informaciona mreža obrazovanja Evrope
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 12 (201)
E4 (ENQA, EUA, EURASHE, ESIB) - formiranje zajedničkih standarda,
procedura i smernica za osiguranje kvaliteta na evropskom nivou
graduate course diplomske studije
HEIs High Edcation Insitutions
ICT Information Communication Technology,
IEEE-CS Computer Society of the Institute for Electrical and Electronic
Engineers
IKT Informaciono komunikacione tehnologije
INQAAHE (International Network for Quality Assurance Agencies in Higher
Education) - Međunarodna mreža agencija za osiguranje kvaliteta u visokom
obrazovanju
ITU International Telecommunication Union
IUC International University Cooperation
JRC European Commission’s Joint Research Centre
KS Knowledge Society - društvo znanja
LLL (Lifelong Learning) - doživotno obrazovanje
MMF Međunarodni monetarni fond
NARIC National Academic Recognition Information Center - obezbeđuje
informacije o uporedivosti međunarodnih kvalifikacija u preko 180 zemalja širom sveta
OECD Organization for Economic Cooperation and Development
PIV Personal Identity Verification
QA Quality Assurance - osiguranje kvaliteta
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 13 (201)
TEMPUS (Trans European Mobility Scheme for University Studies) - program
međunarodne saradnje u oblasti visokog obrazovanja jugoistočne Evrope
TQM Total Quality Management
UNDP United Nations Development Programme
UNESCO (Unated Nations Eeducational, Scientific and Cultural Organisation)
- Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu
UNGIS United Nations Group on the Information Society
UNIDO United Nations Industrial Development Organization
UNITWIN University Twinning - šema umrežavanja univerziteta, University
education twining and networking scheme.
UTI International Telecommunication Union
WB World Bank - Svetska banka
WCHE World Conference on High Education
WSIS World Summit on the Information Society
WWW World Wide Web
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 14 (201)
1. UVOD
Velika ekspanzija visokog obrazovanja obeležila je drugu polovinu prošlog
veka. Prema podacima UNESCO-a, 1960. godine je u svetu bilo 13 miliona studenata, a
1995. godine 82 miliona studenata, što je više nego šestostruko povećanje. U tom
periodu rasla je i razlika između razvijenih i nerazvijenih zemalja u svetu, socijalno-
ekonomsko raslojavanje je izraženije, što je potaknuto i razlikama u pristupu visokom
obrazovanju u samim zemljama, bilo razvijenim ili nerazvijenim. Bez odgovarajućeg
sistema visokog obrazovanja i naučnoistraživačkih institucija koje obezbeđuju kritičnu
masu stručnih i obrazovanih ljudi, ni jedna zemlja ne može obezbediti pravi unutrašnji
održivi razvoj, a pogotovo to ne mogu zemlje u razvoju.
U XIX veku visoko obrazovanje u Evropi dobija novu formu, formiraju se
univerziteti pod državnom upravom i imaju ulogu sve otvorenijeg obrazovanja.
Univerzitet, kao sinonim visokog obrazovanja, postaje jedan od ideoloških državnih
aparata, proizvođač znanja i čuvar nacionalne kulture. Tokom vremena, ovakav sistem
visokog obrazovanja u Evropi nije pratio tehnološki i socijalni razvoj društva.
Bez obzira na to što se sistemi visokog obrazovanja u zemljama Evrope temelje
na različitim nacionalnim i kulturnim tradicijama, oni dele iste ili slične probleme.
Osnovni problem je neefikasnost studiranja. Studij traje od 6 do 8 godina, a od ukupnog
broja upisanih studenata samo 30% njih diplomira. Nastavni programi ne prate
promene, nisu dovoljno fleksibilni stoga ne odgovaraju potrebama tržišta rada i nisu
dobra osnova za kreativan naučnoistraživački rad.
Barijere između nerazvijenih i razvijenih zemalja u mogućem pristupu i
korišćenju znanja predstavljaju problem koji je kočio napredak i produbljivao podele
među zemljama. Zbog tromosti univerziteta da prate potrebe pojedinaca i društva u
celini, najtalentovaniji studenti odlaze iz Evrope u Sjedinjene Američke Države i
najčešće tamo i ostanu. Nemali broj produktivnih evropskih profesora odlazi i svoj
naučnoistraživački i nastavni rad nastavlja van Evrope. Ovaj egzodus naučne elite u
velikim razmerama stvarao je negativne trendove u razvoju kvalitetnog naučnog rada
kako u njihovim zemljama tako i u Evropi u celini. Univerziteti Evrope gubili su korak
u takmičenju sa američkim univerzitetima na mnogim planovima, te američki
univerziteti postaju prestižne obrazovne ustanove. Proces globalizacije krajem prošlog
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 15 (201)
veka dovodi visokoškolske ustanove neevropskih zemalja u Evropu, nudeći svoje
studijske programe, različite od programa evropskih visokoškolskih ustanova.
Visoko obrazovanje je suočeno sa izazovima i poteškoćama u pogledu
finansiranja, jednakih uslova studiranja, usavršavanja nastavnog osoblja, povećanja i
obezbeđenja kvaliteta obrazovanja i istraživanja, zapošljavanja diplomaca i
uspostavljanja međunarodne kompetencije. Nove tehnologije su novi izazov visokom
obrazovanju za promenu načina na koje se znanje stiče, rasprostire, kako se znanju
može pristupiti i kako se znanje može kontrolisati.
Tradicionalna percepcija univerziteta u Evropi bila je da se na univerzitetu
okupljaju ljudi koji slobodno i kritički razmišljaju o raznim temama i stiču određena
znanja sa kojima će jednog dana nešto uraditi, dok su za direktno rešavanje poslova
masovno korišćeni ljudi sa završenim srednjim stručnim školama. Razvoj tehnologije
nameće zahtev za velikim brojem ljudi koji su sposobni da se nakon školovanja odmah
uključe u praksu, kao i za smanjenjem broja ljudi koji razmišljaju o problemima
sutrašnjice. Evropa je suočena sa činjenicom da zanemarljiv broj studenata sa drugih
kontinenata dolazi da studira na evropskim univerzitetima, a isto tako i sa činjenicom
da evropska industrija nerado ulaže novac u naučnoistraživački rad.
Za razliku od Evrope, velike međunarodne korporacije i fondacije u Sjedinjenim
Američkim Državama finansiraju obrazovanje za kojim one imaju potrebu, to jest za
onim obrazovanjem i naučnoistraživačkim radom koji odgovaraju promenama na
tržištu rada kao odgovor na globalne promene u svetu.
Ovakvo visoko obrazovanje u Evropi je skupo. Države nisu više ni u
mogućnosti, a i ne žele da finansiraju ovakav sistem visokog obrazovanja. Potrebna je
reforma, potrebno je stvoriti veće evropsko univerzitetsko tržište koje bi omogućilo
povezivanje evropskih univerziteta i stvorilo kompetenciju među njima, a samim tim i
na globalnom planu. Potrebna je internacionalizacija visokog obrazovanja u Evropi,
integracija nacionalnih i kulturnih dimenzija evropskih zemalja u obrazovanju i
naučnoistraživačkom radu obrazovnih institucija. Osnovni problemi, prepoznati u
neprohodnosti kako studenata i profesora tako i diplomaca u evropskom obrazovanju,
naučnoistraživačkom radu i tržištu rada, uzrokovani različitim nastavnim programima i
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 16 (201)
stečenim kvalifikacijama, identifikovani su kao osnova za reformu, za kreiranje
jedinstvenog evropskog prostora visokog obrazovanja.
Drugim rečima, potreba za uspostavljanjem kompletnije, kao i intelektualno,
kulturno i akademski ujedinjene Evrope kroz reformu visokog obrazovanja nastaje kao
posledica globalnih promena, naglog tehnološkog i socijalnog razvoja društva. Reforma
je dugotrajan proces u kojem se definišu evropski standardi za kvalitetno i efikasno
obrazovanje.
Proces reforme visokog obrazovanja, kao odgovor Evrope na globalne promene
u svetu, iniciran je Magna Charta [2] poveljom iz 1988. godine potpisanom u Bolonji
od strane rektora evropskih univerziteta na proslavi 900-godišnjice najstarijeg
univerziteta u Evropi, a potom i Sorbonskom deklaracijom [3] koju su potpisali ministri
obrazovanja Nemačke, Francuske, Italije i Engleske 1998. godine na 700-oj godišnjici
Sorbonskog univerziteta u Parizu. Nadajući se dugoročnoj međusobnoj saradnji
evropskih država i verujući da će univerziteti igrati značajnu ulogu u
internacionalizaciji društva, ovim aktima oni postavljaju osnovna načela na kojima se
promene u obrazovanju moraju temeljiti. Na kraju drugog milenijuma države Evrope su
spoznale da budućnost čovečanstva zavisi od kulturnog, naučnog i tehnološkog razvoja
sistema obrazovanja čije je težište na univerzitetima. Zadatak univerziteta je da šire
znanje novim naraštajima i osposobe ih da budu „naoružani“ novim veštinama,
znanjima i idealima (i time budu konkurentni na tržištu rada), a istovremeno da
omogući i ostaloj populaciji unapređivanje znanja kroz sistem doživotnog učenja. Bitan
preduslov za prenošenje tog znanja jeste autonomija univerziteta (moralna i
intelektualna nezavisnost od političkog autoriteta i ekonomske moći), kao i
međuuniverzitetska saradnja (razmenom znanja, iskustava, studenata i nastavnog
osoblja). Uočeni problem nepovezanosti nastave i naučnoistraživačkog rada uzrokuje
inertnost evropske ekonomije. Pored navedenog, i geografske podele su bile uzrok
podela u obrazovanju.
Potpisivanjem Bolonjske deklaracije 1999. godine [4] u Bolonji od strane
ministara 29 zemalja, započeo je proces reforme visokog obrazovanja sa ciljem
kreiranja Evropskog prostora visokog obrazovanja do 2010. godine, poznat kao
Bolonjski proces, a kao odgovor na proces globalizacije u svetu.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 17 (201)
2. BOLONJSKI PROCES I OBRAZOVANJE ZA 21. VEK
2.1. Obrazovanje kao osnov razvoja i napretka društva
Obrazovanje je ključni deo razvoja i napretka svih civilizacija. Koncepciju i
sadržaj obrazovanja definiše svaka država sama za sebe, kako bi preko ovog važnog
instrumenta pojedinci prihvatili vrednost i norme sistema države. Kroz obrazovanje se
utvrđuju društvene norme i vrednosti, a sa tim i pripadnost pojedinca društvu, religiji,
razvija se osećanje za vlastitu kulturu, gledište pojedinca o procesima u društvu i
sistemu vlasti.
Deklaracijom o ljudskim pravima1 zagarantovano je obrazovanje svakog
pojedinca bez obzira na pol, veru i nacionalnu pripadnost.
Obrazovni sistemi su utemeljeni na istoriji, kako znanja tako i društva.
Zasnovani su na nizu pravila i vrednosti, a ogledaju se kroz stečena znanja i veštine
pojedinca u procesu obrazovanja. Sistem obrazovanja menja strukture društva i
porodica pa i samih profesija; drugim rečima, obrazovanje je suština samog društvenog
sistema, ono pruža jednake šanse svim članovima društva u sticanju znanja i
ostvarivanju identiteta svakog pojedinca. Stečena znanja i veštine pojedinac primenjuje
u životu i radu, a ona su bogatsvo i svih članova društvene zajednice. Može se reći da je
to jedina vrednost pojedinca koja postaje zajednička vrednost društva u celini.
Pojedinac kroz obrazovanje ne stiče samo znanje i veštine, već prihvata i najvažnija
pravila života. Stečena znanja i obrazovne veštine su veoma primenljivi i upotrebljivi u
svakodnevnom životu i radu obrazovanog čoveka. Iako se znanje individualno stiče,
ono je postalo bogatstvo svih pripadnika zajednice. To je skoro jedina individualna
osobenost koja u praksi postaje zajednička vrednost i korist cele zajednice.
Za obrazovanje možemo reći da je središte socijalizacije pojedinaca u modernim
društvima. Prihvatanje različitih normi vrednovanja je važno za uključivanje u svet
odraslih gde je pojedinac jedan među jednakima, a da poređenje sa drugima definiše
1 Universal Declaration of Human Rights, United Nations 1948. član 26
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 18 (201)
njegov položaj u društvu, položaj koji nije zagarantovan poreklom ili porodičnim
statusom. Znači, dostignuća pojedinca su vrednovana sa stanovišta opštih merila koje
definiše društvo, a ne posebnim merilima, kao što su pripadnost rasi ili religiji.
Moderna društva su heterogena sa razvijenom podelom rada i različitim
ulogama pojedinaca koje predstavljaju njihove različitosti. Ovu različitost nije moguće
sprečiti, te je potrebno uneti određenu količinu homogenosti, ujednačenosti, kako bi se
osigurala integracija društva.
U savremenom sistemu obrazovanja poštuju se nepristrasna, objektivna merila
vrednovanja znanja, dostignuća i sposobnosti pojedinca.
„U temelje evropske učenosti ugrađena je viševekovna istorija visokog školstva
Drevne Grčke, Rima i Vizantije. Doprinos srednjevekovne učenosti u očuvanju
dugovekovne tradicije ne može se razumeti bez visokog školstva Starog sveta.“2
Obrazovanje u svojoj modernoj formi, što podrazumeva nastavu u posebno
izgrađenim zgradama, počelo je da se razvija postepeno.
U starim društvima obrazovanje je bilo dostupno samo malom broju ljudi koji
su imali novca ili vremena. Osobe koje su imale privilegiju da se opismenjuju pripadale
su verskim velikodostojnicima, a stečeno znanje se koristilo za tumačenje verskih
tekstova. Obrazovanje se najčešće svodilo na učenje od starijih. Uobičajeno je bilo da
deca rano počnu da pomažu u domaćinstvu ili zanatskim radionicama, gde nije bilo
potrebno ni čitati a ni pisati. U to vreme tekstovi su se umnožavali ručno, što je bio
dugotrajni proces. Despot Stefan Lazarević, sin kneza Lazara Hrebeljanovića,
početkom XV veka podiže manastir Manasiju (Resava), koji u to vreme postaje kulturni
centar despotovine, centar gde su se prevodili i prepisivali tekstovi, kod nas poznat kao
„Resavska škola“.
Kina je bila po svojim naučnim, tehnološkim i inženjerskim pronalascima prva
na svetu i sam centar civilizacije. Kinesko pismo je najstarije od svih pisama koja se
danas koriste u svetu, tako da Kinez može čitati književna dela koja su napisana i pre
hiljadu godina. Revolucionarni kineski pronalazak u I veku naše ere je papir, koji je
2 Čović, B. Retorika str 21, Banja Luka 2007
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 19 (201)
omogućio jednostavnije beleženje misli i podataka i time olakšao obrazovanje. Još
davne 124. godine pre nove ere otvoren je Carski univerzitet u Kini u kojem su se
proučavali konfucijski3 klasici, kineska tradicija te komplementarne sile Jin i Jang.
Stara Grčka je današnjem svetu ostavila mali deo svoje književnosti, ali i taj
mali deo veličanstven je po svojoj raznovrsnosti, plemenitosti i suptilnosti. Današnja
nauka počiva na teorijama koje su postavili naučnici stare Grčke. Iz grčkog pisma,
helenskog alfabeta, razvila su se druga pisma poput ćiriličnog, latinskog, gotskog i
koptskog.
U IV veku pre nove ere u maslinjaku Akademosu, koji je dobio naziv po
grčkom heroju Akademu, otvorena je Platonova filozofska škola, nazvana Akademija,
gde se pored filozofije proučavala i matematika. Pored Platonove Akademije u Atini su
bile i Aristotelov likeo, stoička škola i Epikurov vrt4.
Grčki vojskovođa Aleksandar Veliki (356–323. p.n.e), koji je proslavljen kao
ratnik, ima ogromne zasluge za širenje grčke kulture velikim prostranstvima starog
sveta. Najstarija i najpoznatija biblioteka starih naroda bila je ona u Aleksandriji, koja i
danas predstavlja značajnu kulturnu tekovinu helenističke epohe, dok je poznata
Aleksandrijska škola obuhvatila sve naučne oblasti.
Sistem rada starih helenističkih škola bio je model koji je primenjivan i
ugrađivan u univerzitete koji su vremenom osnivani u Evropi.
U starom Rimu najveći broj dece rimskih građana imao je opšte obrazovanje,
ali samo su dečaci mogli da se usavršavaju dalje od osnovnog obrazovanja, te su sticali
znanja u čitanju, pisanju i aritmetici. Rimljani su osvajanjem Grčke preuzeli grčku
kulturu i, kako je jedan rimski pesnik rekao, „bilo je to kao da je Grčka zarobila svog
osvajača“.
Vizantijski car Teodosije II, poznatiji kao Teodosije Mlađi, osnovao je 425.
godine naše ere Carski univerzitet u Carigradu, čiji je naziv bio Auditorium. Na
univerzitetu se nastava na 31 katedri odvijala na dva jezika, latinskom i grčkom. Uspeh
3 Konfucije, polulegendarni kineski mislilac koji je živeo u VI veku pre naše ere i po kome je religiozno-
filozofska nauka nazvana konfucionizam 4 Epikur, filozof helenističko-rimskog razdoblja, 341–270. p.n.e.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 20 (201)
i razvoj Carskog univerziteta vezivani su za zainteresovanost careva sve do pada
Carigrada u turske ruke.
Pronalazak papira i pisanje mastilom unapredili su obrazovanje, dok je
štampanje, koje je u Evropu došlo iz Kine, olakšalo umnožavanje tekstova i
obrazovanje podiglo na viši nivo. Revolucionarni pronalazak štamparske mašine, koju
je konstruisao Nemac Johan Gutenberg5, brzo se širio. Tako je kod južnoslovenskih
naroda prva ćirilična štamparija i prva državna štamparija u svetu, Štamparija
Crnojevića, počela sa radom na Obodu nedaleko od Cetinja i u januaru 1494. godine
objavljuje Oktoih – Prvoglasnik.
2.2. Bolonjski proces i ostali relevantni dokumenti
Neefikasni sistemi visokog obrazovanja u Evropi, koji se nisu prilagođavali
promenama u društvu i nisu pratili tehnološki razvoj, nisu stvarali kritičnu masu
diplomaca koji su oboružani adekvatnim znanjem, veštinama i kvalifikacijama bili
spremni da ravnopravno konkurišu na tržištu rada. Evropski sistem istraživanja je
praktično odvojen od potreba tržišta i ne doprinosi efektivnom obrazovanju i razvoju.
Velika migracija talentovanih studenata i nastavnika u Ameriku postavila je Evropi
pitanje kako dalje. Promene su neminovne.
Bolonjski proces je proces reforme visokog obrazovanja u Evropi sa ciljem da
promoviše mobilnost studenata i profesora uspostavljanjem Evropskog prostora
visokog obrazovanja do 2010. godine. Proces dobija naziv po Bolonjskoj deklaraciji iz
juna 1999. godine, koju su potpisali ministri zaduženi za visoko obrazovanje iz 29
država Evrope, a formalni naziv je Evropski prostor visokog obrazovanja – EHEA.
Proces je nacionalno-internacionalnog karaktera, a provode ga nacionalna ministarstva
obrazovanja, univerziteti, profesori i studenti i svoj rad prezentuju Veću Evrope i
Evropskoj komisiji.
U početku se na obrazovanje gledalo kao na nacionalno pitanje pa, shodno
tome, prvi sporazum koji se odnosio na obrazovanje u Evropskoj uniji (Kopenhagen
1992), navodi da svaka zemlja ima pravo da samostalno odlučuje o njemu. Ma koliko
5 Nemac Johan Gutenberg konstruisao je štamparsku mašinu i 1455. godine objavio Bibliju
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 21 (201)
se evropske zemlje razlikuju jedna od druge u društvenom i obrazovnom smislu, one
ipak dele iste ili slične probleme. Dužina studiranja je jedan od problema koji muči
većinu evropskih država. Usled novih izazova pred kojima se našla Evropska unija i
njene članice, sa ciljem da postanu jedan od političkih i ekonomskih lidera u vremenu
izražene globalizacije, uvidele su potrebu za njihovim koordinisanim pristupom i jakom
integrativnom politikom u obrazovanju u celini a posebno u visokom obrazovanju.
Očekivano proširenje Evropske unije i produbljivanje odnosa sa ostalim
zemljama Evrope Bolonjskom procesu daju šire dimenzije. Evidentno je povećanje
svesti, kako dela političke i akademske javnosti tako i javnog mnjenja, o potrebi
stvaranja savršenije Evrope, i izgradnji i jačanju njenih kulturnih, intelektualnih,
društvenih i naučno-tehnoloških dimenzija.
Razvojne tendencije Evropskog obrazovnog prostora formulisane su u
evropskim univerzitetskim konvencijama, koje počinju dokumentom Magna Charta
Universitatum iz 1988. godine, deset godina kasnije donesena je Sorbonska deklaracija
(Paris, 1998), a još godinu dana kasnije Bolonjska deklaracija (Bologna, 1999). Ove
konvencije su dobra podloga za reformu visokog obrazovanja i njegovog usklađivanja s
evropskim obrazovnim prostorom.
Evropa znanja je nezamenjivi faktor ljudskog i društvenog razvoja, sposobna
da svoje građane pripremi za izazove trećeg milenijuma, naglašavajući zajedničke
vrednosti i pripadnosti istom društvenom i kulturnom prostoru.
Obrazovanje i saradnja u obrazovnom prostoru su važni za razvoj i jačanje
demokratskog društva.
Osnovni dokumenti Bolonjskog procesa definišu područja koja su prepoznata
kao prioritetna u procesu stvaranja Evropskog prostora visokog obrazovanja:
osiguranje kvaliteta;
jedinstveni sistem prenosa kredita – ECTS (European Credit Transfer System);
dva osnovna ciklusa obrazovanja – dvostepeni studij (Bachelor i Master) i
sistem lako razumljivih i uporedivih diploma.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 22 (201)
2.2.1. Magna Charta (septembar 1988)
Magna Charta Universitatum6 (Velika povelja) je dokument koji prethodi
Bolonjskoj deklaraciji. Potpisan je od strane rektora evropskih univerziteta koji su se
sastali u Bolonji na devetstotu godišnjicu najstarijeg7 univerziteta u Evropi, Alma
Mater, a polazi od ključne uloge univerziteta kao središta kulture, znanja i istraživanja u
prenošenju onih znanja mlađim naraštajima koja doprinose razvoju društva. Kao bitan
preduslov za prenošenja tog znanja Magna Charta ističe autonomiju univerziteta, te
neophodnost moralne i intelektualne nezavisnosti od političkog autoriteta i ekonomske
moći. Upravo nezavisnost i autonomnost univerziteta obezbeđuju sistemu visokog
obrazovanja i istraživanja permanentno prilagođavanje promenljivim potrebama,
zahtevima društva i napretku naučnih spoznaja.
Magna Charta je nastala četiri godine pre konačnog ukidanja granica između
zemalja Evropske zajednice.
Osnovna načela dokumenta Magna Charta su sledeća:
nezavisnost i autonomija univerziteta;
međusobna povezanost nastave i istraživanja na univerzitetima;
sloboda naučnoistraživačkog rada i nastave;
uloga univerziteta u postizanju sveopštih znanja koja prevazilaze geografske i
političke granice i
potreba različitih kultura za međusobnim upoznavanjem i uticajem.
Rektori, potpisnici Velike povelje − Magna Charta, objavljuju svim državama i
stavljaju na savest svim narodima osnovna načela koja moraju, sada i zauvek,
podržavati ostvarivanje poziva univerziteta. Prihvatajući izazov, nameću univerzitetima
vodeću ulogu u stvaranju evropskog obrazovnog prostora. Autonomija univerziteta
omogućava sistemu visokog obrazovanja i istraživanja permanentno prilagođavanje
potrebama društva i njegovom napretku. Ciljeve svoje autonomije univerzitet ostvaruje 6 Magna Charta Univerisitatum, Bolonja 18. 9.1988. godine 7 „Nedovoljno upućeni smatraju da je istorija evropskog univerziteta započela otvaranjem univerziteta u
Bolonji 1119. godine“ Čović, B. Retorika, str 21, Banja Luka 2007
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 23 (201)
slobodom u nastavi i istraživanju, te njihovom međusobnom interakcijom. Univerziteti
u Evropi su čuvari evropske tradicije, teže da postignu univerzalno znanje i prevaziđu
geografske i političke granice, kao i da afirmišu potrebu različitih kultura za
međusobnim poznavanjem i uticajem.
2.2.2. Lisabonska konvencija (april 1997)
Lisabonska konvencija8 je konvencija o priznavanju visokoškolskih
kvalifikacija na području Evrope koju je postavio Savet Evrope i UNESCO, a usvojili
predstavnici zemalja na konferenciji u Lisabonu. Prema ovoj konvenciji, svaka bi
zemlja, njena potpisnica, morala priznavati stečene kvalifikacije (uslovi za upis na
visokoškolsku ustanovu, trajanje studija, priznavanje diplome), kao slične
odgovarajućoj kvalifikaciji u svom sistemu obrazovanja, sem u slučajevima kada
postoje značajne razlike između postojeće kvalifikacije u zemlji potpisnici i stečene
kvalifikacije. Priznavanje stečene kvalifikacije omogućava pristup daljnjem
obrazovanju u zemlji u kojoj se kvalifikacija priznaje, pod jednakim uslovima kao i za
kandidate iz te zemlje. Isto tako, priznavanje će omogućiti korišćenje akademskog
naziva, prema zakonu i pravilima zemlje u kojoj se priznavanje traži, te na taj način
olakšati i pristup tržištu rada.
Zemlje potpisnice su svesne činjenice da je pravo na obrazovanje elementarno
ljudsko pravo koje služi kao sredstvo sticanja i unapređenja znanja a predstavlja
izuzetno kulturno i naučno blago kako pojedinca tako i društva. Lisabonska konvencija
ih obavezuje da daju informacije o svojim visokoškolskim ustanovama i programima
visokog obrazovanja, te da uspostave nacionalni informacioni centar koji će, između
ostalog, davati informacije o priznavanju inostranih kvalifikacija studentima,
diplomcima, poslodavcima, visokoškolskim ustanovama i drugim zainteresovanim
stranama. Prema Lisabonskoj konvenciji, sve zemlje potpisnice će motivisati
visokoškolske ustanove da svojim studentima izdaju Dodatak diplomi (eng. Diploma
supplement), kako bi olakšali priznavanje kvalifikacija.
8 Convention on the Recognition of Qualifications concerning Higher Education in the European Region
CETS No.: 165, Lisabon 11.4.1997. – prevod dat u Prilogu
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 24 (201)
Lisabonska konvencija se zasniva na prethodno usvojenim konvencijama
UNESCO-a i Saveta Evrope o:
jednakosti diploma koje daju pravo prijema na univerzitete (1953. godina ETS
15),
jednakosti dužine trajanja studija (1956. godina ETS 21);
akademskom priznavanju univerzitetskih kvalifikacija (1959. godina ETS 32);
priznavanju studija, diploma i zvanja u oblasti visokog obrazovanja u državama
regiona Evrope (1979. godine) i
opštoj jednakosti dužine trajanja univerzitetskog studija (1990. godine ETS
138).
2.2.3. Sorbonska deklaracija (maj 1998)
Sorbonska deklaracija9 je potpisana od strane četvorice ministara, zaduženih za
visoko obrazovanje u Francuskoj, Nemačkoj, Italiji i Velikoj Britaniji, a naslanja se na
načela dokumenta Magna Charta, ističe ključnu ulogu univerziteta u kreiranju Evrope
znanja, i ima intelektualne, kulturne i tehničke dimenzije. Deklaracija je istakla
centralnu ulogu univerziteta u razvoju evropske kulturne dimenzije i naglasila da je
kreiranje Evropskog prostora visokog obrazovanja od ključnog značaja za
promovisanje mobilnosti građana i njihovo zapošljavanje. Sorbonska deklaracija, za
razliku od Magna Charte, studenta postavlja u centar harmonizacije visokog
obrazovanja i time pridonosi konkretizaciji Bolonjskog procesa. Ona prenosi naglasak
razvoja sa makronivoa univerziteta na mikronivo studenta. Novi sistem visokog
obrazovanja će omogućiti studentima najbolje uslove studiranja i pronaći područja u
kojima će oni istaći svoje sposobnosti.
Opšta načela Sorbonske deklaracije su:
mobilnost univerzitetskih nastavnika i studenata;
doživotno učenje;
9 Sorbonne Joint Declaration, Joint declaration on harmonization of the architecture of the European
Hhigher education system, Paris, the Sorbonne, 25. maj 1998
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 25 (201)
organizovanje sistema studiranja u dva ciklusa koji treba da budu međunarodno
uporedivi i priznati i
sistem kredit bodova, te raznovrsnost programa studiranja, uključujući i
mogućnosti multidisciplinarnog studija, razvoj jezičkih veština i sposobnosti
korišćenja novih informacionih tehnologija.
2.2.4. Bolonjska deklaracija (juni 1999)
Bolonjska deklaracija10 je ključni dokument u kreiranju prioriteta evropskog
obrazovnog prostora, koji su potpisali ministri obrazovanja 29 zemalja. Konkretni
ciljevi koje je Bolonjska deklaracija postavila su:
prihvatanje sistema lako prepoznatljivih i uporedivih nivoa obrazovanja;
uvođenje Dodatka diplomi (DS – Diploma Supplement);
prihvatanje sistema temeljenog na dva glavna ciklusa (dodiplomski i diplomski)
gde prvi ciklus mora trajati najmanje tri godine;
uvođenje Evropskog sistema transfera i akumulacije bodova (ECTS)11,
promovisanje mobilnosti kako studenata tako i nastavnika, istraživača i
administrativnog osoblja;
promovisanje evropske saradnje u osiguranju kvaliteta, te
promovisanje evropske dimenzije u visokom obrazovanju.
Sistem lako razumljivih i usporedivih nivoa i Dodatak diplomi promovišu
mobilnost građana Evrope i međunarodnu konkurenciju evropskog sistema visokog
obrazovanja. Prihvatanje dva ciklusa studiranja, prvi ciklus u trajanju od najmanje tri
godine koji je relevantan evropskom tržištu, i drugi ciklus koji vodi master diplomi.
Sistem bodova ECTS je sredstvo koje omogućava mobilnost studenata. Bodovi
se mogu steći i u kontekstu neformalnog obrazovanja, uključujući i doživotno učenje,
pod uslovom da ih priznaju univerziteti koji primaju studente. Nastavnom osoblju,
10 The Bologna Declaration on the European space for higher education, Bologna 19. juni 1999 11 European Credit Transfer System (ECTS) uveden je kao alat unutar okvira ERASMUS/SOCRATES
programa između 1988. i 1995. godine
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 26 (201)
istraživačima i administrativnom osoblju treba omogućiti priznavanje i valorizaciju
semestara provedenih u svrhu istraživanja, predavanja ili pak samog učenja.
Saradnja u osiguranju kvaliteta je u cilju razvijanja uporedivih kriterijuma i
metodologija, a unapređenje evropske dimenzije visokog obrazovanja bazira se na
izradi nastavnog plana i programa, saradnje među institucijama, mobilnosti i
integrisanih programa studija, obuke i istraživanja.
Uz puno uvažavanje različitosti kultura, jezika, nacionalnih sistema obrazovanja
i autonomije univerziteta, međuvladina saradnja zemalja potpisnica pridonosi kreiranju
Evropskog prostora visokog obrazovanja.
Deklaracija postavlja 2010. godinu kao rok do kojeg bi se ciljevi morali ispuniti.
Ali, ispunjenje ciljeva Bolonjskog procesa ne podrazumeva uniformnost Evropskog
prostora visokog obrazovanja. Naprotiv, ističu se principi autonomije i raznolikosti.
2.2.5. Salamanska konvencija o evropskim institucijama visokog obrazovanja
(mart 2001)
Više od 300 evropskih visokoškolskih institucija i njihovih glavnih predstavnika
okupilo se u Salamanki u Španiji krajem marta 2001. radi pripreme za praški sastanak
ministara koji su zaduženi za visoko obrazovanje u zemljama uključenim u Bolonjski
proces. Konvencija12 kritikuje postojeću preteranu regulativu te zagovara autonomiju
univerziteta. Kako je obrazovanje javna odgovornost, konvencija ističe istraživačku
ulogu univerziteta. Različitosti institucija i programa visokog obrazovanja u Evropi
konvencija definiše kao prednost, ali zagovara harmonizaciju svih razlika kako ne bi
postojala prevelika razilaženja u definiciji i provođenju bodovanja, nivoa glavnih
akademskih kategorija i kriterijuma kvaliteta. Kao ključne teme konvencija u
Salamanki navodi kvalitet, izgradnju poverenja u provođenju kvaliteta, značenje
visokog obrazovanja na tržištu rada, mobilnost, kompatibilne kvalifikacije na
dodiplomskim i diplomskim studijama, te osiguranje privlačnosti Evropskog prostora
visokog obrazovanja.
12 Salamanca Convention of European higher education institutions, SHAPING THE EUROPEAN
HIGHER EDUCATION AREA
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 27 (201)
2.2.6. Praška izjava (maj 2001)
Praška izjava13 daje ocenu napretka u provođenju Bolonjskog procesa, te
postavlja daljnje smernice u stvaranju evropskog obrazovnog prostora. Na ovoj
ministarskoj konferenciji zaključeno je da su ciljevi zacrtani u Bolonjskoj deklaraciji
široko prihvaćeni. Većina potpisnika Deklaracije, univerziteti i ostale institucije
visokog obrazovanja, iskoristili su ciljeve Bolonjske deklaracije kao osnovu za razvoj
visokog obrazovanja.
Praško saopštenje potvrđuje šest ciljeva Bolonjske deklaracije, sa manjim
dopunama. Ovo saopštenje podržava usvajanje sistema lako čitljivih i uporedivih
diploma, te poziva postojeće organizacije i mreže, kao što su NARIC i ENIC14, da na
institucionalnom, nacionalnom i evropskom nivou promovišu jednostavno, efikasno i
pošteno priznavanje diploma uz svu raznolikost kvalifikacija.
Ministri su podržali ideju da visoko obrazovanje treba smatrati javnim dobrom i
da ono jeste i da će ostati javna odgovornost, ističući da su studenti ravnopravni članovi
zajednice visokog obrazovanja.
Prihvatajući Bolonjsku deklaraciju, uzevši u obzir Konvenciju o evropskim
institucijama iz Salamanke i preporuke Konvencije evropskih studenata iz Geteborga15,
te uvažavajući aktivno učešće Asocijacije evropskih univerziteta (EUA) i Nacionalnih
unija studenata u Evropi (ESIB), Praška konvencija definiše svoje smernice:
doživotno učenje;
jačanje institucija visokog obrazovanja i jače uključivanje studentskih
organizacija u Bolonjski proces i
promovisanje atraktivnosti Evropskog prostora visokog obrazovanja.
13 Communiqué of the meeting of European Ministers in charge of Higher Education TOWARDS THE
EUROPEAN HIGHER EDUCATION AREA, Prague 19.05.2001. 14 European Network of Information Centers - ENIC National Academic Recognition Information Centre - NARIC 15 Deklaracija studenata, Goteborg 25. mart 2001.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 28 (201)
2.2.7. Berlinska izjava (septembar 2003)
Delegacije zemalja potpisnica Bolonjske deklaracije, predstavnici studenata,
predstavnici Evropske komisije i Saveta Evrope i druge međunarodne organizacije
odredile su prioritete i nove ciljeve Bolonjskog procesa. Potvrđeni su prethodno
postavljeni ciljevi Bolonjske deklaracije i ministarskog saopštenja iz Praga, i time se
pridonelo daljnjoj konkretizaciji Bolonjskog procesa. Istaknuta je potreba za
intenziviranjem napora na institucionalnom, nacionalnom i evropskom nivou. Dodatna
aktivnost je osiguranje čvršće veze između sistema visokog obrazovanja i
naučnoistraživačkog rada u zemljama potpisnicama Berlinske izjave16. Definisani su i
prioriteti:
uspostavljanje nacionalnih sistema kvaliteta sa definisanim zajedničkim
standardima;
uvođenje dvostepenog studija i
prihvatanje sistema priznavanja diploma i trajanja studija.
Na Berlinskoj konferenciji dodat je novi cilj u Bolonjski proces – doktorske
studije i sinergija Evropskog prostora visokog obrazovanja i Evropskog istraživačkog
prostora (ERA – European Research Area).
U Berlinu je u članstvo primljena i Bosna i Hercegovina, što je obavezuje da
provede reformu visokog obrazovanja.
2.2.8. Bergenska izjava (maj 2005).
Bergenska konferencija17 je treća u nizu ministarskih bijenalnih konferencija o
Bolonjskom procesu, a značajna je zbog srednjoročne revizije provođenja procesa koji
treba biti završen 2010. godine. Prisustvo predstavnika četrdeset i pet zemalja u radu
konferencije pokazuje uspešnost procesa. Naglasak je bio na procesu uvođenja dva
glavna visokoškolska ciklusa, stvaranju sistema osiguranja kvaliteta u visokom
obrazovanju i prepoznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija. 16 “Realizing the European Higher Education Area” Communiqué of the Conference of Ministers responsible for Higher Education in Berlin on 19. septembar 2003. 17 Communiqué of the Conference of European Ministers Responsible for Higher Education, Bergen, 19-20. maj 2005, The European Higher Education Area - Achieving the Goals
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 29 (201)
Centralnu ulogu, kao partnera u Bolonjskom procesu, pri optimizaciji promena
nastavnih programa i uvođenju inovativnih procesa poučavanja i učenja koje Evropa
treba, imaju institucije visokog obrazovanja i studenti.
Nakon konferencije u Berlinu grupa za praćenje Bolonjskog procesa BFUG18
(Bologna Folow-Up Group) fokusirala se na tri naglašena cilja – stepenovanom sistemu
studija, kvalitetu i priznavanju stepena i perioda studiranja. Iz izveštaja o napretku
procesa koji je napravila BFUG za period 2003–2005, Trend IV19 izveštaj Evropske
univerzitetske asocijacije EUA i ESIB-ovom izveštaju Bolonja studentskim očima 2005
naglašen je značajan napredak u pravcu postizanja ciljeva Bolonjskog procesa.
Konferencija je pokazala uspeh Bolonjskog procesa da je doneo više promena u
evropskom prostoru visokog obrazovanja nego ijedan drugi i da predstavlja odgovor
Evrope na proces globalizacije. Naglašene su nove aktivnosti koje treba da osiguraju
stalni napredak procesa.
2.2.9. Londonska konferencija (maj 2007)
Cilj ove konferencije, kao i svih prethodnih konferencija, jeste praćenje
implementacije postavljenih ciljeva Bolonjske deklaracije i kreiranje Evropskog
prostora visokog obrazovanja kao odgovora na proces globalizacije u svetu.
U periodu između Bergenske i Londonske20 konferencije napravljen je značajan
iskorak ka Evropskom prostoru visokog obrazovanja – EHEA u oblasti učešća
studenata u osiguranju kvaliteta obrazovanja, implementacije dvostepenog studija i
priznavanja diploma.
Prioriteti za naredni dvogodišnji period, do 2009. godine, jesu razvoj sistema:
mobilnosti studenata i nastavnog osoblja;
nacionalnih kvalifikacionih okvira i
18 Aktivnosti koje se vode u okviru Bolonjskog procesa reforme visokog obrazovanja organizuje, nadzire
i vodi telo koje se zove Bologna Follow-Up Group – BFUG, sastavljeno od predstavnika – eksperata svake od zemalja potpisnica Bolonjske deklaracije
19 Trend IV izveštaja EUA o implementaciji Bolonjskog procesa na univerzitetima u Evropi 20 London Communiqué Towards the European Higher Education Area: responding to challenges in a
globalised world, London 18. maj 2007.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 30 (201)
doživotnog učenja.
Bazirajući se na bogato a raznoliko evropsko kulturno nasleđe, EHEA se
zasniva na institucionalnoj autonomiji i akademskoj slobodi, a jednake mogućnosti i
demokratski principi će potpomoći mobilnost i ojačati atraktivnost i takmičarski
evropski duh. Usvojena je strategija „Evropski prostor visokog obrazovanja u
globalnom kontekstu“.
Sledeća konferencija ministara visokog obrazovanja zakazana je u Luvenu 28. i
29. aprila 2009. godine, a domaćini su zemlje Beneluksa.
2.3. Obrazovanje za 21. vek
Dvadeset prvi vek je nazvan stolećem znanja u kojem univerziteti imaju misiju
proizvodnje i širenja znanja.
Savremeni svet započinje proces transformacije iz industrijskog u informaciono
društvo, a informaciono društvo21 je društvo u kojem su ekonomski i kulturni život
vezani za informaciono-komunikacione tehnologije (Information and Communication
Technology) – IKT. Razvijene informaciono-komunikacione tehnologije su osnova i
pokretač novog društvenog poretka. Osnovna karakteristika postindustrijskog,
informacionog društva ogleda se u činjenici da u njemu znanje i informacije postaju
ključni motivatori predstojećeg društvenog razvoja. Za ljude, svesna bića, razmena
informacija je oduvek bila od izuzetnog značaja.
Mnogi eksperti su se složili da se obrazovanje u 21. veku mora fokusirati sa
više inteziteta na mogućnost međusobne komunikacije, timski rad, kritičko razmišljanje
i prilagođavanje promenama, mora da bude više inovativno, kreativno i blisko novim
tehnologijama. Obrazovanje je sastavni deo razvoja i igra važnu ulogu u prevazilaženju
prepreka na putu napretka.
Može se reći da obrazovanje stoji na četiri stuba učenja:
učenje da živimo u zajednici;
učenje da znamo;
21 Information Society
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 31 (201)
učenje da radimo i
učenje da postojimo.
Grupa za praćenje Bolonjskog procesa je napravila izveštaj o napretku procesa u
periodu od 2005. do 2007. analizirajući Trends V izveštaj EUA22 asocijacije i ESIB-ov
izveštaj Bolonja studentskim očima 200723 te Eurydice dokument Focus on the
Structure of Higher Education in Europe24, u kojima je naglašen značajan napredak u
pravcu postizanja ciljeva Bolonjskog procesa.
2.3.1. Fenomen globalizacije
Globalni svetski poredak još juče nam je delovao tako daleko i strano kao da se
događa u nekom drugom svetu, kao da se dešava nekim drugim ljudima, a ne nama.
Danas globalizacija postaje nova sudbina, sila koja pokreće konce svakodnevnog
života25. Svet koji je vladao pet vekova i izgledao večit, svet nacionalnih ekonomija,
savremenih država sa svojim kulturama, pripada prošlosti. Sada nezadržive ekonomske
sile, transnacionalni finansijski kapital, korporacije i svetski ekonomski gigant MMF
(Međunarodni monetarni fond) pretvaraju nacionalne ekonomije u svoje lokalne
jedinice. Drugim rečima, ovu savremenu globalizaciju pokreću ekonomski motivi,
koncept otvorenog društva zasnovanog na načelima civilnog društva, građanske
demokratije, ljudskih prava, i kulturnih raznovrsnosti baziranih na vrednostima
nacionalnih tradicija. Globalizacijom nestaju nacionalne države, njihova autonomija i
suverenitet. Informatičko-medijska revolucija i njeni kulturni proizvodi kao što su TV
serije, vesti i filmovi najavljuju, na žalost, kraj nacionalne kulture i identiteta. Tržište i
demokratija postali su univerzalna socijalna formula koja preovladava na svim
prostorima sveta. Umesto višepolarnog stvoren je uniformni, unipolarni svet. U svetu
postoji više teorija o procesu globalizacije, one koje su za i one koje su protiv njega, ali
neminovnost promena je tu. Najzad, globalizacija označava i širenje istovetnih formi,
industrijalizma, a zatim i postindustrijalizma, na gotovo celokupni socijalni prostor
22 Trend V izveštaja EUA o implementaciji Bolonjskog procesa na univerzitetima u Evropi 23 Bologna With Student Eyes 2007, ESIB 24 Eurydice, The Information network on education in Europe 25 T. Friedman (1999): The Lexus and the Olive Tree, Understanding globalization, Farrar Straus Giroux,
New York.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 32 (201)
sveta. Rasprostiranje sličnih formi nastaje kao plod difuzije, usvajanja superiornijih
formi kroz proces modernizacije, ili pak dominacije, odnosno nasilnog nametanja.
Definisanje globalizacije kao objektivnog planetarnog procesa, iako bitno, nije
jedino obeležje globalizacije. Njena druga i presudna dimenzija oslikana je u socijalnoj
dimenziji koju globalizacija poprima.
Danas se postavlja vrlo važno pitanje za države i za regione, a to je pitanje
načina kojim će se doći do uključenja u ovaj globalni proces.
Obrazovanje ne može da izbegne priključenje procesu globalizacije, ono mora u
tom procesu uzeti u obzir sve različitosti kako nacionalne, kulturne tako i zakonodavne.
U procesu globalizacije obrazovanje bez granica vođeno je tehnologijama za
učenje na daljinu i liberalizacijom u visokom obrazovanju, a poboljšanje kvaliteta je
glavna briga učesnika, kako studenata tako i univerziteta i akademskog osoblja.
2.3.2. Društvo znanja
Znanje je osnovna proizvodna snaga društva i glavni uslov za uspeh kako
pojedinca tako i samog društva.
UNESCO26 je jedino telo u Ujedinjenim nacijama odgovorno za visoko
obrazovanje. U njegovom sedištu u Parizu od 5. do 9. oktobra 1998. godine održana je
svetska konferencija o visokom obrazovanju u 21. veku. Preko 180 zemalja,
predstavnika akademske zajednice, dalo je doprinos radu ove konferencije, čiji je cilj
bio postaviti osnovne principe detaljne reforme sistema visokog obrazovanja u svetu i
na taj način doprineti transformaciji visokog obrazovanja, u njegovom materijalnom i
virtuelnom smislu, u okruženje doživotnog učenja, kulturološke debate, afirmacije i
očuvanje različitosti kao potvrde vrednosti postavljenih principa pri konstituisanju
UNESCO-a.
26 United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization – Organizacija Ujedinjenih nacija
za obrazovanje, nauku i kulturu
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 33 (201)
Strateški ciljevi UNESCO-a u oblasti obrazovanja za 21. vek istaknuti u
dokumentu WCHE27 su:
visoko obrazovanje i razvoj:
• održivi razvoj i visoko obrazovanje;
• učešće visokog obrazovanja u nacionalnom i regionalnom razvoju i
• stalna misija usavršavanja nastavnog osoblja u visokom obrazovanju.
novi trendovi u visokom obrazovanju:
• visoko obrazovanje i novo društvo očima studenata;
• od tradicionalnog ka virtuelnom – nove informacione tehnologije;
• izazovi i mogućnosti visokog obrazovanja u oblasti istraživanja i
• učešće visokog obrazovanja u sistemu obrazovanja uopšte.
visoko obrazovanje, kultura i društvo:
• mobilizacija snage kulture u razvoj visokog obrazovanja;
• autonomija, odgovornost društva i akademska sloboda;
• promocija kulture i mira i
• žene i visoko obrazovanje – problemi i perspektive.
Danas u Društvu znanja visoko obrazovanje, a posebno univerziteti, ima
značajno učešće u unapređivanju mogućnosti istraživanja. Izazov koji prihvataju
univerziteti je istraživanje u prevazilaženju barijera mogućeg pristupa znanju i
njegovog korišćenja koji postoji u nerazvijenim zemaljama, u smanjivanju procepa u
znanju između razvijenih i nerazvijenih društava. Veliki odliv mozgova (eng Brain
drain) razlog je ovakvom odnosu prema pristupu i korišćenju znanja. Ovaj egzodus
naučne elite velikih razmera uzrokovao je negativne trendove u razvoju kvalitetnog
naučnog rada u njihovim zemljama.
27 WCHE World Conference on High Education in the Twenty-first Century, Paris, 5-9. octobar 1998
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 34 (201)
Konačno, može se reći da je misija i vrednost visokog obrazovanja obrazovanje,
obuka i istraživanje, a naročito učešće u održivom razvoju i poboljšanju društva u
celini. U Bolonjskoj deklaraciji su definisane misija visokog obrazovanja i prioritetne
aktivnosti koje menjaju i razvijaju samo visoko obrazovanje, visoki kvalitet
obrazovanja, doživotno učenje, širenje znanja kroz istraživanje, razumevanje,
promovisanje i širenje internacionalne istorijske kulture u kontekstu kulturnog
pluralizma i razlučitosti, učešće u razvoju i unapređenju obrazovanja na svim nivoima,
uključujući i obuku učitelja, etička uloga visokog obrazovanja, autonomija i
odgovornost akademskih institucija, njihovog personala i studenata.
Reforma i unapređenje visokog obrazovanja zahtevaju, pre svega, zakonski
okvir prilagođen standardima i regulacionim instrumentima koji podržavaju i vode ovaj
proces promena. Ranije su države bile zadužene za razvoj visokog obrazovanja i, malo
pomalo, odgovornost je postala zajednička, nacionalna i internacionalna. UNESCO je
agencija Ujedinjenih nacija koja je preuzela ulogu kreatora i motivatora u izgradnji
održivog sistema visokog obrazovanja saglasno Milenijumskoj deklaraciji i njenim
ciljevima razvoja28.
Vizija visokog obrazovanja je i obezbediti jednake mogućnosti shodno
Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima29.
U ovom globalnom procesu transformacije društva važnu ulogu ima visoko
obrazovanje, a posebno savremeno organizovani fakulteti informacionih tehnologija.
Složena tehnologija zahteva obrazovanje koje je u koraku sa vremenom. Osnovu
uspešnog obrazovanja čine moderno organizovani univerziteti i fakulteti sa aktuelnim
nastavnim planovima i programima.
Uspostavljanje modernog sistema visokog obrazovanja, u skladu sa
Milenijumskom deklaracijom, koja definiše strateške ciljeve Evrope u oblasti visokog
obrazovanja, zahteva postizanje glavnih ciljeva društva znanja kao strategije globalne
transformacije društva u celini.
28 UN Millenium Déclaration, UNGA Res. A/55/2, 8. septembar 2000 29 Universal Declaration of Human Rights, United Nations 1948. član 26
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 35 (201)
2.3.3. WSIS Svetski samit o informacionom društvu
Prepoznajući dinamične promene u procesu globalizacije, ITU (The
International Telecommunication Union – Međunarodna telekomunikaciona unija), na
konferenciji u Mineapolisu 1998. godine daje predlog (Rezolucija 73), da se održi
svetski samit o informacionom društvu, WSIS, o čemu treba da odluče Ujedinjene
nacije. Na Milenijumskom samitu u Njujorku 2000. godine definisana je kritična
vremenska distanca do 2015. godine za postizanje postavljenih ciljeva u raznim
oblastima.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija je rezolucijom 58/183 od 21. decembra
2001. godine donela odluku o održavanju svetskog samita o informacionom društvu u
dve faze. Prvi samit je održan u Ženevi od 10. do 12. decembra 2003. godine, a drugi u
Tunisu od 16. do 18. novembra 2005. godine. Na ovim zasedanjima je definisan
razvojni okvir informacionog društva, izgradnja infrastrukture i promovisanje ciljeva
Milenijumske deklaracije.
Brzi razvoj informaciono-komunikacionih tehnologija i inovacije u digitalnim
sistemima predstavljaju revoluciju koja fundamentalno menja način razmišljanja,
ponašanja, komunikacije, rada i zarađivanja za život. Ova, takozvana digitalna
revolucija, restruktuiše način na koji se u svetu upravlja ekonomijom i poslovnom
praksom. Kako je pristup znanju i informacijama preduslov za postizanje
Milenijumskih razvojnih ciljeva, digitalna revolucija omogućava poboljšanje životnog
standarda milionima ljudi širom sveta. Bolja komunikacija između ljudi pomaže pri
rešavanju sukoba i postizanja mira u svetu.
Ukratko, cilj Samita je stvaranje zajedničke platforme koju će usvojiti
predsednici država, najviši predstavnici vlada, multilateralnih organizacija, akademija,
civilnog društva i privatnog sektora. Time su označene osnovne karakteristike,
mogućnosti i izazovi informacionog društva i definisani novi putevi i buduće akcije,
kako bi u koristima informacionog društva uživale sve zemlje.
Uzevši u obzir postojeća ograničenja prostora i vremena, IKT u principu
omogućava učenje bilo gde i u bilo koje vreme, čineći informaciono-komunikacione
tehnologije značajnim u procesu reforme obrazovanja. Za većinu obrazovnih eksperata,
nove digitalne tehnologije daju velike mogućnosti učenja bez obzira na različite kulture
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 36 (201)
i granice država, kako učenicima i studentima tako i nastavnicima. Uče jedni od drugih
i pristupaju širokom opsegu informacija. Nastavnik dobija ulogu vodiča kroz učenje,
pomaže istraživanju, izboru i rešavanju problema.
Završni dokument prve faze Svetskog samita o informacionom društvu30
održanog pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija u Ženevi, nudi sledeće razumevanje
koncepta informacionog društva: Informaciono društvo je društvo u kome svako može
da stvara, pristupa, koristi i deli informacije i znanje, omogućavajući tako
pojedincima, društvima i narodima da razviju svoje potencijale potpuno u promociji
sopstvenog održivog razvoja i unapređenju kvaliteta života.31 Ovakvim pristupom se
naglašava iskorišćenje ljudskih potencijala.
Za globalnu razmenu informacija potrebno je mnogo više od samog mogućeg
pristupa Internetu32, osnovna pismenost, prethodno obrazovanje, poznavanje stranih
jezika i nadasve informatička pismenost.
UNGIS33, grupa koja deluje kao međuagencija u sistemu UN-a i sada ima 28
članica, formirana je da prati realizaciju akcionog plana WSIS-a. Na svom prvom
sastanaku u Ženevi 14. jula 2006. godine, pod predsedavanjem ITU, UNESCO, UNDP,
i WHO organizacija, definisala je aktivnosti podrške procesu uspostavljanja
informacionog društva. Temeljni zadatak grupe je da pri uspostavljanju globalnog
informacionog društva vodi računa o sledećim ciljevima i ishodima:
uloga javnih ličnosti i ostalih zainteresovanih u promociji razvoja informaciono-
komunikacionih tehnologija;
informaciono-komunikaciona struktura;
pristup informacijama i znanju;
izgradnja kapaciteta;
30 WSIS Declaration of Principles and Plan of Action 31 Declaration of Principles. Building the Information Society: a global challenge in the new Milenium.
Document WSIS-03/GENEVA/DOC/4-E, 12. decembar 2003. 32 Internet je globalna mreža kompjutera koja komunkaciju uspostavlja preko TCP/IP protokola. Koreni
Interneta počinju još davne 1969. godine, kada je ministarstvo odbrane SAD uspostavilo online mrežu svog projekta ARPA sada poznatu kao ARPAnet. Lasnsiranje SSSR-ovog Sputnjika potaklo je SAD da u februaru 1958. godine objavi početak rada projekta ARPA – Advanced Research Project Agency
33 UNGIS United Nations Group on the Information Society
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 37 (201)
izgradnja poverenja i sigurnost u korišćenju IKT-a;
osposobljavanje okruženja;
primena IKT-a (e-vlada, e-poslovanje, e-obrazovanje, e-zdravstvo, e-
zapošljavanje, e-okruženje, e-poljoprivreda, e-nauka);
kulturna različitost i identitet, jezičke razlike, sadržaj;
mediji za IKT;
etičke dimenzije informacionog društva i
međunarodna i regionalna saradnja.
2.3.4. Informaciono-komunikacione tehnologije – IKT
Moderno društvo je danas ono što jeste baš zahvaljujući svim naprecima koji su
bili obuhvaćeni i usavršavani u svom vremenu. Današnje vreme je vreme informaciono-
komunikacionih tehnologija do kojih se došlo primenom najboljih ideja i dostignuća
dosadašnjih napredovanja raznih naroda i oblasti. Naše društvo danas zovemo i
informaciono društvo, kako bismo istakli rastući uticaj informaciono-komunikacionih
tehnologija (IKT), društvo u kojem su jeftina informacija i IKT u širokoj upotrebi, ili
društvo znanja34, da bi se istakla činjenica da najveću dobit donosi investicija u
nematerijalno, ljudski i socijalni kapital, i da su ključni faktori razvoja društva znanje i
kreativnost. Ovo novo društvo nudi velike mogućnosti: nove mogućnosti za zaposlenje,
novo oruđe za obrazovanje i trening, lakši pristup javnim servisima, veće uključivanje
ljudi sa posebnim potrebama i veće povezivanje regiona.
U razvijenom informacionom društvu, kreacija, distribucija i manipulacija
informacijama postaje značajna ekonomska i kulturna aktivnost. Posedovanje
odgovarajućih informacija u pravom trenutku danas, više nego ikada, znači uslov za
prednost u bespoštednoj ekonomskoj trci. Brzina i sama efikasnost razmene informacija
omogućile su znatno povećanje osetljivosti aktera ekonomije i na najmanje tržišne
promene – trenutnu reakciju na uočeni nepovoljan razvoj događaja.
34 Knowledge Society
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 38 (201)
Najznačajnija i najraširenija informaciona tehnologija je svakako Internet sa
velikim potencijalom primene. Svi iole relevantni problemi vezani za razmenu i značaj
informacija u savremenom društvu prolaze kroz prizmu Interneta. Univerzalnost
Interneta čini da druge tehnologije konvergiraju ka njemu, kao radio ili TV, ili ga pak
uključuju kao deo svoje ponude, na primer mobilni telefoni, te se može očekivati da u
dogledno vreme on postane osnovna infrastruktura preko koje će se odvijati svi oblici
telekomunikacija i razmena informacija.
Internet se može smatrati jednim od najčistijih i najdoslednijih proizvoda
savremene globalizacije. Nastao je kao informaciona mreža akademske zajednice ne
očekujući da postane globalna svetska mreža, gotovo potpuno relativizirajući
vremenske, prostorne ili pak kulturne distance. Internet se preobrazio iz neobaveznog u
obavezan, neizostavan elemenat ljudskog življenja. Sve savremene komunikacione
tehnologije konvergiraju ka Internetu kao integrišućem sistemu. Pitanje zaštite ljudskih
prava i privatnosti još uvek je aktuelno, i na to pitanje se što pre mora dati prihvatljiv
odgovor.
Moglo bi se reći da su informacione i komunikacione tehnologije suštinska
načela savremene globalizacije, bitni činioci ekonomskog, kulturnog i društvenog
života.
Termin informaciono društvo se pojavljuje sedamdesetih godina dvadesetog
veka, a posebno je prisutan u poslednje dve decenije, mada razvoj društvenih i
tehnoloških formacija, mreža, koje karakterišu informaciono društvo, počinje sa
revolucijom matematičke logike dvadesetih i tridesetih godina XX veka ili tek kasnije,
razvojem kibernetike kao opšte teorije sistema.
Još 80-ih godina prošlog veka često korišćen termin informaciono društvo je
ključni opis socijalnog, kulturnog, ekonomskog i tehničkog koncepta današnjeg sveta.
U Evropi se na pojavu informacionog društva gledalo kao na prirodni razvoj evropske
liberalne tradicije ili kao na američku tehnološku modernizaciju.
Bez obzira na to da li je informaciono društvo dobrodošlo ili se pak osporava,
ono je tu, te je neophodno jasno definisati njegove fundamentalne elemente i principe.
Principi su organizovani u tri grupe: vizija, infrastruktura i primena informacionog
društva.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 39 (201)
Informacije35 i znanja36 su oduvek bili vezani za ljudsko društvo i bili pokretači
njegovog napretka. Danas, zahvaljujući prednostima informaciono-komunikacionih
tehnologija, znanje neometano kruži, bez obzira na geografske i vremenske udaljenosti,
i prenosi velike količine informacija sa jednog kraja sveta na drugi; drugim rečima,
informaciono-komunikacione tehnologije su uobličile novo društvo – informaciono
društvo.
Međunarodna zajednica, između ostalog, informaciono-komunikacione
tehnologije vidi kao most između razvijenih i nerazvijenih država, kao alat za
ekonomski i socijalni razvoj, kao pokretača opšteg napretka, kao centralni stub
ekonomije bazirane na znanju i kao sredstvo za prevazilaženje geografskih prepreka.
Principi jednostavnog i laganog pristupa informaciono-komunikacionim
tehnologijama omogućavaju razvoj i unapređenje informacionog društva. Ovi principi
su definisani i razrađeni na WSIS-u37 i drugim globalnim forumima, koji su definisali
akcione planove, te donosili određene deklaracije i relevantne dokumente. Stoga,
informaciono-komunikacione tehnologije zahtevaju reorganizaciju tradicionalnih škola,
ekonomskih i političkih struktura u smislu fleksibilnosti, decentralizovanosti i uzajamne
saradnje38.
Sam termin informaciono društvo implicira centralnu ulogu informacije,
značenja koje dodeljujemo podatku, kao i njen interaktivan, povratni odnos sa
tehnologijom. Možemo reći da je informacija oduvek predstavljala ključni faktor u
svim društvima sveta, a sada, kada na raspolaganju ima informaciono-komunikacione
tehnologije koje omogućavaju trenutnu obradu, dupliciranje i distribuciju informacija i
znanja, ona je suštinski pokretač informacionog društva39.
Tehničko poreklo informacionog društva i njegova srodnost sa izrazom
informatika redukuje njegov sadržaj na tehnološki aspekt. Međutim, informaciono
35 Informacija je primljena i shvaćena poruka. 36 Znanje je sve ono što je poznato. Sticanje znanja uključuje kompleksne kognitivne procese: percepciju,
učenje, komunikaciju, asocijaciju i rezonovanje. 37 World Summit of the Information Society 38 Conclusions of G-7 Ministerial Conference on the Information Society, Brussels, 1995. 39 Flach, M The Information Society: The Role of Networks and Information
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 40 (201)
društvo podrazumeva mnogo više od same tehničke, odnosno tehnološke
modernizacije, to je svet znanja i informacija, svet u stalnoj promeni.
Može se reći da su najvažnije osobine informacionog društva moderna
informaciona i komunikaciona tehnologija koje omogućavaju brzo procesuiranje
informacija, umnožavanja mesta proizvodnje informacija i znanja, umrežavanje
tehnologija i informacija, drugim rečima umrežavanje globalnog znanja.
Od procesa umrežavanja znanja se očekuje mnogo. To nije lak proces jer je
znanje mnogo složenije od informacije, jer zavisi od konteksta, teže se strukturira od
informacije i nalazi se u više raznovrsnih dokumenata.
2.3.5. Digitalno obrazovanje
Kako su u nekim zemljama uslovi obrazovanja ograničeni, informaciono-
komunikacione tehnologije daju nove mogućnosti za obrazovanje, marginalizujući
društvene probleme i probleme osoba sa specijalnim potrebama.
Širom sveta postoje mnoge inovacije u obrazovanju fokusirane na
informaciono-komunikacionim tehnologijama koje zahtevaju moderan obrazovni
sistem koji priprema studente za uključivanje u informaciono društvo. U početku su
ciljne grupe bile osnovne i srednje škole. Uprkos mnogim preprekama sa kojima se
susreću, zemlje u razvoju nastoje da modernizuju svoje obrazovne sisteme.
Korišćenjem informaciono-komunikacionih tehnologija u obrazovanju, zemlje
premošćuju obrazovne podele i velike globalne digitalne procepe.
Moderno organizovana visokoškolska ustanova iz oblasti informacionih
tehnologija, prateći procese Bolonjske deklaracije i druge procese reforme, postaje
ravnopravni partner u globalnom evropskom obrazovnom prostoru.
2.3.6. Izgradnja evropskog informacionog društva – eEvropa 2005 i 2010
U Sjedinjenim Američkim Državama digitalna tehnologija je devedesetih
godina prošlog veka popravila položaj američkih preduzeća među svetskom
konkurencijom i zemlja je doživela spektakularan rast. Evropski političari su odlučili da
Evropa počne intenzivnije da gradi svoju digitalnu privredu.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 41 (201)
Evropska komisija je još u novembru 1999. godine započela inicijativu eEvrope
2005 koja je podrazumevala: obezbediti da svako u Evropskoj uniji, svaki građanin,
svaka škola, svako preduzeće, svaki organ vlasti, dobije pristup novim informaciono-
komunikacionim tehnologijama i nauči kako da ih koristi. Konačni cilj eEvrope 2005 je
da Evropska unija 2010. godine postane najkonkurentniji privredni prostor u svetu,
oslonjen na znanje i informaciono-komunikacione tehnologije.
Prepreka za realizaciju ove inicijative bilo je mnogo, pa su postavljena tri
glavna cilja: obezbediti jeftin, brz i siguran pristup Internetu, investirati u ljude i
njihove veštine i podsticati upotrebu Interneta. Ovo je moguće ostvariti uz podršku
zakonske regulative, pa je stoga Evropa, marta 2002. godine, donela pravni okvir za
elektronsku komunikaciju. Intezivnije se radilo i na zaštiti podataka, zaštiti informacija
i mreža.
Novo društvo znanja mora da bude društvo u kojem učestvuju svi. Proširenjem
Evropske unije povećava se i broj stanovnika, socijalna integracija je bitan preduslov
uspešnog proširenja. Važno stanovište socijalne integracije je digitalna integracija.
Evropska komisija sledi jedan koncept koji će učiniti informaciono društvo Evrope
značajno različitim od ostalih u svetu, svoje aktivnosti uvezuje na regionalnom,
nacionalnom i evropskom nivou. Integracija ima za cilj da visokim nivoom društvene
podrške ojača i očuva kulturnu i jezičku nezavisnost Evrope, da sve kulture i svi jezici
pronađu svoje mesto u Evropi 2010. godine.
Osnova za razvoj informacionog društva je prethodno definisanje e-strategije,
uvođenje informaciono-komunikacionih tehnologija u sve segmente jednog društva,
koje treba da se zasniva na nekim od definisanih osnovnih principa. Jedan od principa
je razvoj kadrovskih resursa kroz obrazovanje u oblasti informaciono-komunukacionih
tehnologija.
Znanje je postalo ključni izvor. Ono ima vrednost, kao što vrednost ima i samo
saznanje o značaju znanja. Vrednost saznanja o značaju društva znanja neprocenjivo je.
Stoga postavljamo osnovno pitanje: zašto je, zapravo, važno prepoznati značaj društva
znanja?
Težnja da se stvori informaciono društvo u kome se ljudi nalaze u interakciji sa
raspoloživom tehnologijom u cilju razmene informacija na globalnom nivou sve više se
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 42 (201)
realizuje. Za sada, prepreke ostvarenju tog cilja su jezičke, kulturne i ekonomske
barijere. Osnovna pismenost, poznavanje stranih jezika, obrazovanje i informatička
pismenost su neki od uslova koje prethodno treba ispuniti.
2.3.7. Obrazovanje u informacionom društvu i za njega − moderni univerziteti
Za znanje se može reći da nije samo neka gomila informacija već je sposobnost
pojedinca da deluje na osnovu tih informacija. Razlike u znanju i njegovoj primeni su
temelj podela između razvijenih i nerazvijenih, bogatih i siromašnih. U društvu znanja
postoji izuzetna odgovornost univerziteta za sopstveni razvoj i razvoj društva u celini,
ali, jednako tako, i odgovornost društva za razvoj univerziteta.
Obrazovanje i raznovrsne obuke su preduslov za korišćenje informaciono-
komunikacionih tehnologija, a sa druge strane informaciono-komunikacione
tehnologije mogu pomoći u učvršćivanju obrazovnih ciljeva zahvaljujući fleksibilnosti
IKT-a kao i njihovoj interakciji. Inovativan pristup obrazovanju, koji omogućuju
informaciono-komunikacione tehnologije, utemeljen je u Florijanopoliskoj
deklaraciji40. Deklaracija vidi učenje na daljinu, neformalno obrazovanje, kao osnovu
za osposobljavanje populacije za učešće u privredi baziranoj na znanju. U istom
dokumentu je počela i promocija informaciono-komunikacionih tehnologija kao alata
za unapređenje obrazovanja, marginalizujući uslove života, siromaštvo ili pak bogatsvo.
Proces stvaranja društva znanja koji se odvija u razvijenom svetu zahteva
društvene promene zasnovane na promenama sistema obrazovanja. Naučni rad,
povezan sa obrazovanjem i privrednim razvojem, jedan je od osnovnih zadataka
univerziteta. Za to je potrebna kvalitetna infrastruktura (prostor, oprema, biblioteka,
laboratorije), nastavno osoblje i finansijska sredstva za sam sistem visokog
obrazovanja.
Trendovi globalizacije povezuju informacioni, tehnološki i privredni svet u
celine u kojima se primenjuju isti vredonosni sistemi.
40 Florianopolis Declaration - Joint appeal to faster convergence, links and mobility between Eoropen and
Latin American universities: Santa Clara, Brasil, 25.08.2000. potpisana od strane predstavnika COLUMBUS programa, AULA i CRE
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 43 (201)
Prvi korak ka društvu znanja je razvoj obrazovanja i nauke prema svetskim
standardima kvaliteta.
Globalni trend obrazovanja u 21. veku je orijentacija na prenosni potencijal
učenja, na kvalitetno sticanje manjih količina trajnog znanja koje se aktivno usvajaju i
trajna su podloga za dalje doživotno učenje. Na taj način razvijaju se sposobnosti
rešavanja problema bez gomilanja nepotrebnih sadržaja.
Visoko obrazovanje je glavni učesnik u procesu stvaranja društva znanja, jer se
u njemu prepliću obrazovanje i nauka. Osnovni zadatak savremenog visokog
obrazovanja je da poveže obrazovanje i nauku sa razvojem privrede, jer neefikasan
sistem visokog obrazovanja predstavlja „kamen spoticanja“ i teret društvu, a ne osnovni
razvojni potencijal zemlje.
Univerziteti moraju imati aktuelne nastavne planove i programe u skladu sa
visokoškolskim standardima Evropske unije i Evrope u celini. Ulaganje u znanje i
nauku, više nego ikada, predstavlja garanciju budućnosti − za koju se razvijene zemlje
užurbano pripremaju. Uspešna budućnost se vezuje za kulturu znanja i ekonomiju, za
proizvodnju znanja.
Međuuniverzitetska saradnja je dinamičan i efektivan pokazatelj razvoja i
sveopšte saradnje u području obuke i istraživanja za održiv nacionalni, regionalni i
internacionalni razvoj. Uspostavljena je mreža podrške i saradnje univerziteta i civilnog
društva kao partnera preko UNITWIN41 mreže i predsedavanja UNESCO-a.
Solidarnost i internacionalna kooperativnost podržana inteligentnom i
odgovarajućom upotrebom informaciono-komunikacionih tehnologija koje prevazilaze
granice i omogućavaju pristup novim znanjima, značajan su činilac u izgradnji boljeg i
lepšeg sveta, zasnovanog na vrednostima.
Savremeno visoko obrazovanje je obrazovanje koje je fleksibilno,
interdisciplinarno, kreativno i doživotno. Zasnovano je na infrastrukturi nauke, na
podsticanju i reprodukciji kreativnosti.
41 University Twinning Projects, šema akademskog umrežavanja univerziteta
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 44 (201)
U svim organizacionim promenama najsloženiji proces je proces promene ljudi,
promene njihovog shvatanja. U 21. veku glavno oružje u nadmetanju sa konkurencijom
je znanje zaposlenih i vladanje informacijama. Proizvodnja znanja je odlučujući faktor
u konkurentnoj poziciji. Ovakva koncepcija zahteva institucionalizovano stalno
obrazovanje.
Osnovni resursi univerziteta i naučnoistraživačkih institucija su znanje,
obaveštenost, inovativnost, kreativnost, proces učenja čiji je rezultat znanje, podsticanje
učesnika da prihvate znanja, prepoznavanje grupe korisnika, stalno prilagođavanje
inovacijama i sistemsko obrazovanje osoblja i korisnika.
Veoma je važno razvijati svest o potrebi doživotnog učenja i obnavljanja znanja.
Za to je neophodna informatička pismenost koja obuhvata i svest o potrebi za
informacijama, kao i sposobnost da se informacije pronađu, vrednuju i koriste. Nastavni
planovi i programi moraju podsticati studente da koriste različite izvore informacija.
Jedan od osnovnih problema sa kojima se susreće savremeni svet je kako
pronaći najpovoljniji sistem stvaranja, diseminacije i korišćenja znanja. U sistem treba
ugraditi kriterijume vrednovanja i povratne funkcionalne veze sa njegovim korisnicima.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 45 (201)
3. EVROPSKI PROSTOR VISOKOG OBRAZOVANJA – EHEA
Proces reforme visokog obrazovanja u Evropi uspostavljanjem Evropskog
prostora visokog obrazovanja do 2010. godine promoviše mobilnost studenata i
profesora. Proces reforme je poznat kao Bolonjski proces, a naziv je dobio po
Bolonjskoj deklaraciji iz juna 1999. godine koju su potpisali ministri zaduženi za
visoko obrazovanje iz 29 zemalja Evrope, a formalni naziv je Evropski prostor visokog
obrazovanja − EHEA.
Evropska dimenzija je značajna odrednica Bolonjskog procesa.
Prelazak u društvo znanja i promene u sistemu visokog obrazovanja imaju
dalekosežne posledice na društvo u celini. U implementacij prihvaćenih ciljeva
Bolonjskog procesa uključene su, pored visokoškolskih ustanova, i merodavnih
ministarstava, i vlade i društvena zajednica.
Preduslov za uspostavljanje evropske dimenzije u visokom obrazovanju je i
savladavanje postojećih prepreka na tom putu.
Jezična barijera na mnogim skupovima u Evropi savladava se simultanim
prevođenjem i prevođenjem usaglašenih dokumenata. Najčešće se koristi engleski
jezik, ali ravnopravnost ostalih jezika je od izuzetne važnosti u procesu uspostavljanja
Evropskog prostora visokog obrazovanja. Ovakav pristup prevazilaženja jezičke
barijere otvara nove mogućnosti studiranja, a nakon studija zapošljavanje diplomaca.
Poznavanje istorijskog i kulturnog razvoja zemlje i Evrope uslov je za
kvalitetno funkcionisanje, a samim tim i povećanje konkurentnosti, Evrope na
međunarodnom tržištu i za kvalitetniji život svih građana. Shvatanje istorije je
preduslov za poznavanje kulture, kulturnih i društvenih razlika, što je neophodno za
uspostavljanje kvalitetnije saradnje na svim područjima pa i na području visokog
obrazovanja i nauke.
Radi boljeg snalaženja u prostoru visokog obrazovanja, potrebno je upoznati i
razne zakonodavne sisteme koji nisu jednoobrazni. Ovo pak dovodi do uspostavljanja
novih studija, što povećava interdisciplinarnost visokog obrazovanja.
Razlike u načinu života u različitim delovima Evrope uslovljavaju i različite
sisteme visokog obrazovanja. Sam način finansiranja visokog obrazovanja se razlikuje
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 46 (201)
od zemlje do zemlje, a uslovljen je kako različitošću zemalja tako i njihovim
zakonodavstvom. Finansijski aspekt studiranja utiče na dužinu školovanja, što
Bolonjski proces upravo želi da izbegne.
Za uspešno uspostavljanje Evropskog prostora visokog obrazovanja potrebno je
uočiti i upoznati sve razlike, povećati mobilnost studenata kako za vreme studiranja
tako i pri njihovom zapošljavanju, kreirati međuuniverzitetsku saradnju i stvoriti
kvalitetan sistem osiguranja kvaliteta i kompatibilnih diploma. Međunarodna saradnja
univerziteta i partnera iz privrede povećava broj i kvalitet zajedničkih programa, te
mobilnost studenata, profesora i istraživača.
Evropske studije se kao interdisciplinarni studijski programi otvaraju na
mnogim univerzitetima u Evropi i predstavljaju metod sa kojim se ostvaruje bolje
kulturno, istorijsko, jezičko i zakonodavno upoznavanje između naroda. Postoji veliko
interesovanje za ovakve studijske programe, pa se ulaganje u njih smatra ulaganjem u
bolju Evropu.
Zajednički studijski programi su, uz kvalitetno rešeno finansiranje, izuzetno
važni za ostvarivanje evropske dimenzije Bolonjskog procesa, a kroz sinergiju različitih
institucija čije se kompetencije kvalitetno nadopunjuju i kroz samu međunarodnu
saradnju daju veliki doprinos Evropskom prostoru visokog obrazovanja i istraživanja.
Evropska unija podstiče takve programe i studenti se mogu usmeriti na područja
kulture, lingvistike i evropskih integracija.
3.1. Postojeće stanje u Bosni i Hercegovini i u okruženju
U bivšoj SFRJ bilo je jedinstveno obrazovanje u svim tadašnjim republikama,
danas samostalnim državama. Obrazovanje koje se sticalo na fakultetima ondašnjih
univerziteta važilo je za modernije u svetu, i studenti iz inostranstva, najviše iz zemalja
nesvrstanog bloka, Azije i Afrike, dolazili su, studirali i sticali diplome iz raznih
oblasti. Nastavni planovi i programi međusobno su bili usklađeni, bio je uspostavljen
jugoslovenski prostor visokog obrazovanja i istraživanja. Do početka ratnih sukoba na
prostorima bivše SFRJ postojala je mobilnost studenata, diplomaca i profesora,
postojalo je zajedničko tržište rada. Pored navedenih prednosti sistema visokog
obrazovanja, postojali su problemi koji su mučili i evropski sistem visokog
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 47 (201)
obrazovanja, kao što su prosečno vreme studiranja od 8 do 10 godina i mali procenat
studenata koji stiču diplomu. Visoko obrazovanje je bilo okrenuto profesoru, a ne
studentu, bilo je potrebno memorisati veliku količinu nepotrebnih podataka i postojala
je nedovoljna usklađenost sa tržištem rada.
Dok su ratna događanja s kraja prošlog veka unazadili ekonomski, socijalni,
kulturni i humani život ljudi na našim prostorima, u državama Evropske unije radilo se
na reformi visokog obrazovanja i njihovom međusobnom usaglašavanju.
Fakulteti i naučne institucije u Bosni i Hercegovini radili su u teškim uslovima,
a o praćenju nekih reformskih procesa nije bilo moguće ni razmišljati. Finansijski
zapostavljeno visoko obrazovanje gubilo je svoje kadrove i svoje studente. Uslovi za
rad su bili ispod svih standarda, tako da se o nekom kvalitetu nije moglo ni govoriti.
Mlađi univerzitetski nastavnici su napuštali ovo područje, oprema na fakultetima je
zastarela, radilo se u vrlo teškim uslovima. Trend stagnacije sistema visokog
obrazovanja je rastao.
Rat u Bosni i Hercegovini završio se Dejtonskim sporazumom iz 1995. godine
koji kaže da se država BiH sastoji od dva entiteta, Republike Srpske i Federacije Bosne
i Hercegovine, a Federacija Bosna i Hercegovina od deset kantona. Naknadno je
formiran i Distrikt Brčko.
Posle rata, promene na svim nivoima obrazovanja bile su neminovnost.
Propustili smo proces evropskog usaglašavanja potrebnih promena sa kraja prošlog
veka. Razvijene zemlje Evrope trasirale su reformski put koji smo mi prihvatili bez
obzira na to koliko se slažemo sa svim predviđenim reformskim ciljevima.
Reforma sistema obrazovanja po Bolonjskim principima donosi podizanje
kvaliteta obrazovanja, priznavanje kvalifikacija, povećava mobilnost studenata,
profesora i diplomaca, omogućava doživotno obrazovanje, a time doprinosi rešavanju
socijalnih pitanja u Bosni i Hercegovini.
Krajem 1999. godine Savet Evrope i Svetska banka objavljuju izveštaj koji
postaje osnova za modernizaciju sistema visokog obrazovanja. Početkom 2000. godine
pokrenuti su razvojni projekti za osnovno, srednje i visoko obrazovanje u Bosni i
Hercegovini.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 48 (201)
Za osnovno i srednje obrazovanje razvijen je EMIS (eng. Education Managment
Information System) projekat. Ovaj projekat je implementiran u sve osnovne i srednje
škole u BiH, a pilot projekat Finasiranje škola po učeniku testiran je u Banjoj Luci i
Tuzli. Pored ovog projekta razvijani su i projekat malih grantova Fonda za kvalitet za
osnovno obrazovanje i uspostavljena je Agencija za standarde i ocenjivanje.
U okviru projekta za visoko obrazovanje finasiran je projekat uspostavljanja
Odbora za koordinaciju visokog obrazovanja u kojem su bili zastupljeni rektori svih
sedam univerziteta u Bosni i Hercegovini. Praktično, Odbor je postao Rektorska
konferencija kojoj je 2003. godine odobreno pridruženo članstvo u Udruženju
evropskih univerziteta (EUA).
Planirani su bili i projekti koji bi podržali bolje upravljanje resursima u visokom
obrazovanju, ali kao i u prethodnim projektima, teško se dolazilo do usaglašenih
stavova na nivou BiH, čime je dovedena u pitanje implementacija projekta.
U Republici Srpskoj visoko obrazovanje je centralizovano − postoji jedno
ministarstvo prosvete.
Kako je Federacija Bosne i Hercegovine sastavljena od deset kantona, sistem
visokog obrazovanja je decentralizovan, pa pored entitetskog ministarstva obrazovanja
postoji i deset kantonalnih ministarstava, s tim što nema visokog obrazovanja u svakom
od kantona. Reforma visokog obrazovanja u Federaciji BiH mora uključiti saglasnost
kantonalnih vlasti.
3.1.1. Zakoni u oblasti visokog obrazovanja
Kako je proces obrazovanja podržan zakonima, svaki od pomenutih sistema
visokog obrazovanja ima i prateću legislativu koja daje dovoljno prostora za radikalne
reforme ka boljem sutra.
Nastanak Republike Srpske zahtevao je donošenje niza zakona, pa i zakona koji
reguliše visoko obrazovanje u celini i zakon koji reguliše rad univerziteta. Zakon o
univerzitetu usvojen je 1993. godine, a objavljen u „Službenom glasniku RS“ broj
12/93, po kome univerzitet, pored države, može osnovati i domaće pravno ili fizičko
lice. Osnivanje fakulteta je uslovljeno pripadnošću univerzitetu. Kako državni
univerziteti nisu želeli dati saglasnost za osnivanje privatnih fakulteta, iako je to
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 49 (201)
zakonom bilo predviđeno, niti su prihvatali privatne fakultete kao članove univerziteta,
privatni fakulteti su morali ili da osnuju svoje univerzitete ili da se odreknu svega
onoga iz svoje delatnosti za šta je potreban univerzitet. Sve ovo pokazalo je potrebu za
promenama u postojećem zakonu o univerzitetu i potrebu za donošenjem novog zakona
o visokom obrazovanju Republike Srpske, tim pre što ni u BiH, niti u Republici
Srpskoj, ne postoji nadležno telo za licenciranje i akreditaciju visokoškolskih ustanova.
Zakon o izmenama i dopunama Zakona o univerzitetu donesen je 2005. godine i
reguliše način akreditacije visokoškolskih ustanova i prilagođavanje kompletnog
informacionog sistema međunarodnim mrežama ENIC/NARIC42.
U Bosni i Hercegovini reforma visokog obrazovanja regulisana je Okvirnim
zakonom o visokom obrazovanju BiH, kao i entitetskim zakonima. Zakon o visokom
obrazovanju Republike Srpske43 donesen je 2006. godine, a Zakon o izmenama i
dopunama Zakona o visokom obrazovanju Republike Srpske44 usvojen je 2007. godine.
Nedonošenje Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini
bila je prepreka implementaciji projekata Svetske banke iz oblasti visokog obrazovanja
u 2004/2005. godini i predstavljalo je usporavanje zacrtanih procesa evropske reforme
visokog obrazovanja koje je Bosna i Hercegovina prihvatila pridruživanjem
Bolonjskom procesu 2003. godine na bijenalnom ministarskom sastanku u Berlinu.
3.1.2. Zemlje u okruženju
Nisu sve novonastale države iz bivše SFRJ imale isti reformski put sistema
visokog obrazovanja.
Slovenija je svoju reformu visokog obrazovanja počela potpisivanjem Bolonjske
deklaracije 1999. godine45 zajedno sa još 28 evropskih država, učestvovala je u
profilisanju reformskih ciljeva, i najviše je učinila da se njeno visoko obrazovanje
reformiše po Bolonjskom principu. Republika Hrvatska je potpisala Bolonjsku
42 European Network of Information Centres i National Academic Recognition Information Centre 43 Slušbeni gralnik Republike Srpske broj 85/06 od 31. avgusta 2006. godine 44 Slušbeni gralnik Republike Srpske broj 30/07 od 20. aprila 2007. godine 45 The Bologna Declaration on the European space for higher education, Bologna 19. juni 1999
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 50 (201)
Deklaraciju 2001.46 godine na Konferenciji ministara u Pragu, a Republika Srbija,
Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija i Bosna i Hercegovina na sastanku
ministara u Berlinu 2003. godine47. Na sastanku u Londonu 2007. godine48 Bolonjskom
procesu pridružila se i Republika Crna Gora.
Najslikovitiji pregled o primeni Bolonjskog procesa u državama bivše SFRJ
uobličila je, na osnovu kriterijuma međunarodnih izveštaja za praćenje Bolonjskog
procesa, AAOM − Alternativna akademska obrazovna mreža Srbije.
U tabeli 1 prikazan je stepen implementacije Bolonjskog procesa u kojoj je
stepenu dodeljena numerička interpretacija i interpretacija bojom.
Tabela 1. Stepen implementacije Bolonjskog procesa
U primeru implementacije dva ciklusa akademskog obrazovanja boja označava
dogovoreni procenat upisa studenata na oba ciklusa visokog obrazovanja:
zelena boja označava najmanje 90% upisanih studenata na prvi i drugi ciklus
studija,
svetlozelena označava od 60% do 89% upisanih studenata;
žuta boja označava 30% do 59%;
narandžasta boja označava manje od 30% upisanih studenata u prvi i drugi
cuklus studija, a
46 Communiqué of the meeting of European Ministers in charge of Higher Education TOWARDS THE
EUROPEAN HIGHER EDUCATION AREA, Prague 19. 5.2001. 47 “Realizing the European Higher Education Area” Communiqué of the Conference of Ministers responsible for Higher Education in Berlin on 19. septembar 2003 48 London Communiqué Towards the European Higher Education Area: responding to challenges in a
globalised world, London 18 May 2007
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 51 (201)
crvena boja pokazuje da nema ni jednog upisanog studenta.
Uporedni prikaz implementacije tri fundamentalna cilja Bolonjskog procesa,
osiguranje kvaliteta, dva ciklusa studija i priznavanje kvalifikacija izradila je BFUG, i
prikazan je u tabeli 2.
Iz pregleda prikazanog tabelom može se zaključiti da je Slovenija najuspešnija u
primeni Bolonjskih standarda, a da Bosna i Hercegovina treba da uloži još dosta truda.
Prema prikazanim podacima u osiguranju kvaliteta najviše je postigla
Makedonija, a najmanje Srbija i Bosna i Hercegovina. U implementaciji dva ciklusa
studija najviše je uradila Slovenija, a u priznavanju kvalifikacija po svim kriterijumima
prednjači Crna Gora jer je ocenjena najvišom ocenom.
Bosna i Hercegovina najviše je uradila u procesu priznavanja kvalifikacija, a
najmanje u uspostavljanju dva ciklusa studiranja.
U tabeli 3 prikazani su sumirani odgovori na postavljena pitanja ankete
provedene u 48 zemalja Evrope. Rezultati ankete koju je sprovela BFUG grupa za
praćenje Bolonjskog procesa su prezentovani na ministarskom sastanku u Londonu
maja 2007. godine.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 52 (201)
Tabela 2. Implementacija tri osnovna načela Bolonjskog procesa u bivšim republikama
SFRJ na osnovu izveštaja iz Bergena 2005. godine
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 53 (201)
Tabela 3. Rezultati ankete o implementaciji Bolonjskog procesa prezentovani na
konferenciji u Londonu, maj 2007.
3.2. Ciljevi Bolonjskog procesa
Cilj Bolonjskog procesa je kreiranje Evropskog prostora visokog obrazovanja −
EHEA do 2010. godine, kada će se izbrisati granice između nacionalnih prostora
visokog obrazovanja i povećati međunarodne kompetencije nacionalnih univerziteta. U
toku deset godina trajanja procesa razvijaju se aktivnosti za postizanje postavljenih
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 54 (201)
ciljeva samom Bolonjskom deklaracijom i ciljeva koji su se nametnuli sami po sebi kao
deo reformskog procesa.
Očekuje se da od 2010. godine, kada se uspostavi zacrtani Evropski prostor
visokog obrazovanja i kada se uspostavi međunarodna kompetencija evropskih
univerziteta, neke nove dimenzije u unapređenju samog prostora i modernizaciji
univerziteta budu ciljevi nekog novog procesa koji bi Evropska komisija stavila pred
sebe i pred samo visoko obrazovanje Evrope.
Uspeh Bolonjskog procesa zavisi od obrazovanja, veština i kompetencija
učenika koji ulaze u visoko obrazovanje. Bolonjski proces je nacionalnog i
internacionalnog − evropskog karaktera. Nacionalno, proces sprovode ministarstva
zadužena za visoko obrazovanje, univerziteti, fakulteti, profesori i studenti. Smernice
Bolonjskog procesa postavljaju se na internacionalnom nivou konsenzusom ministara,
predstavnika institucija visokog obrazovanja, predstavnika studenata, Saveta Evrope i
Evropske komisije.
Bolonjski proces je najveći reformski proces visokog obrazovanja u Evropi do
danas, proces koji usklađuje međusobne obrazovne procese u tri oblasti:
povećanja kvaliteta visokog obrazovanja;
povećanja kompetencije Evrope u odnosu na druge delove sveta i
povećanja mobilnosti studenata, nastavnog i administrativnog osoblja.
Bez obzira na okolnosti života i rada u Evropi, za svakog pojedinca koji je
završio svoje studije će se znati šta je studirao i koje su mu kvalifikacije. Proces je
dinamičan i neminovne promene se događaju u samom procesu implementacije,
rešavaju se kroz rad Grupe za praćenje Bolonjskog procesa, BFUG, komiteta koji prati i
razrađuje proces i priprema i organizuje ministarske konferencije zemalja potpisnica
Deklaracije, koje se održavaju svake dve godine.
U Deklaraciji nije zacrtano da sve zemlje imaju istovetne sisteme visokog
obrazovanja. Jedna od značajnih vrednosti Evrope jeste da balansira između različitosti
i jedinstvenosti zemlje i njenog obrazovnog sistema i podrži prohodnost studenata kroz
različite sisteme visokog obrazovanja, a sam razvoj unutar Bolonjskog procesa
podržava prenos sa jednog na drugi sistem.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 55 (201)
Tradicionalna percepcija evropskih univerziteta je bila da se stiču odgovarajuća
znanja koja će jednog dana biti iskorišćena. Razvoj tehnologije je nametnuo zahtev za
velikim brojem ljudi koji su sposobni da se odmah nakon školovanja uključe u
praktičan rad, a potreban je sve manji broj ljudi koji razmišljaju samo o problemima
sutrašnjice.
Evropa je bila pred dilemom koji je pravi put − put obrazovanja ljudi za sutra ili
put obrazovanja kadrova za danas. S druge strane, Evropa je spoznala da na evropskim
univerzitetima ima malo studenata sa drugih kontinenata i da evropska industrija ne
ulaže dovoljno u istraživanje i nauku. Univerziteti nisu sagledali ovaj problem i nisu ni
reagovali na adekvatan način sve do proslave 900-godišnjice univerziteta u Bolonji,
1988. godine, kada je iniciran proces reforme evropskih univerziteta, a započet je 1999.
godine potpisivanjem Bolonjske deklaracije o uspostavljanju Evropskog prostora
visokog obrazovanja. Bolonjska deklaracija se razlikuje od drugih dokumenata po
postupku, odnosno po proceduri razvoja i inplementacije samog procesa. Planirano je
da se do 2010. godine ostvare postavljeni ciljevi.
Ukratko, glavni ciljevi Bolonjskog procesa su:
uspostavljanje sistema lako razumljivih i uporedivih akademskih zvanja i
kvalifikacija preko implementacije Dodatka diplomi;
uvođenje sistema zasnovanog na dva ciklusa studija − osnovne i master studije
(3+2 ili 4+1);
uspostavljanje Evropskog sistema prenosa kredita − ECTS za vrednovanje
studija;
unapređenje mobilnosti studenata, nastavnog i akademskog osoblja;
unapređenje sistema osiguranja kvaliteta i saradnje na nivou Evrope u
osiguranju kvaliteta;
promocija evropske dimenzije visokog obrazovanja kroz međunarodnu saradnju
i posebne studijske programe;
promocija koncepta doživotnog učenja;
učešće visokoškolskih institucija i studenata u odlučivanju;
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 56 (201)
promovisanje evropske dimezije u visokom obrazovanju i
uključivanje trećeg ciklusa, doktorskih studija i sinergija Evropskog prostora
viskokog obrazovanja sa Evropskim prostorom istraživanja.
Posebna pažnja posvećuje se socijalnoj dimenziji Bolonjskog procesa.
Visoko obrazovanje je delatnost od posebnog društvenog značaja za svaku
zemlju, a regulisano je Zakonom o visokom obrazovanju.
Organizovati univerzitet i visokoškolske ustanove na moderan i efikasan način
koji podržava primenu evropske škole znanja, primenu svih segmenata Bolonjske
deklaracije, nameće izazov koji stoji pred svim sistemima visokog obrazovanja i
njihovim visokoškolskim ustanovama.
U vremenu procesa globalne transformacije industrijskog društva u
informaciono društvo, fakulteti na kojima se izučavaju informacione tehnologije
zauzimaju svoje prepoznatljivo značajno mesto. Samo uspostavljanje informacionog
društva menja definiciju pismenosti − čovek je pismen ako zna da čita, piše, računa i da
koristi računar u svakodnevnom životu i radu. Drugim rečima, pismenost odavno ne
podrazumeva samo klasičnu, već i digitalnu pismenost, koju karakteriše sposobnost
upotrebe računara i Interneta.
Visoko obrazovanje je oduvek bilo idealno za razmenu ideja i znanja i
okarakterisano je mobilnošću studenata i akademskog osoblja. Usluge obrazovanja se
pružaju kako na novim visokoškolskim ustanovama tako i sa novim načinima učenja,
kao što je učenje na daljinu, te novim načinima provere znanja, kao što su testovi.
Na konferenciji ministara visokog obrazovanja evropskih zemalja u Londonu
2007. usvojena je strategija „Evropski prostor visokog obrazovanja u globalnom
okruženju“ i aktivnosti koje treba preduzeti u periodu do 2009. godine.
Do kraja 2010. godine mobilnost studenata i akademskog osoblja će omogućiti
nastavak studija ili pak lakše zapošljavanje diplomaca i postdiplomaca u zemljama
Evropskog prostora visokog obrazovanja. Atraktivnost evropskog visokog obrazovanja
privući će studente iz neevropskih zemalja da studiraju i/ili da se zaposle u Evropi.
Evropski prostor visokog obrazovanja baziran na raznovrsnom, kvalitetnom i
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 57 (201)
naprednom znanju obezbeđuje budući razvoj Evrope kao stabilnu, mirnu i tolerantnu
zajednicu.
Ciljna 2010. godina je momenat kada će Bolonjski proces preći u Evropski
prostor visokog obrazovanja. Kako proces globalizacije neće stati 2010. godine, tako
neće stati ni proces razvijanja Evropskog prostora visokog obrazovanja, te će se
nastaviti afirmacija visokog obrazovanja i njegovo usaglašavanje sa procesima koji će
se javljati u budućnosti.
Izuzetno je važno praviti i pratiti izveštaje kako Grupe za praćenje Bolonjskog
procesa (BFUG), tako i nacionalnih i evropskih studentskih udruženja, univerziteta i
evropskih visokoškolskih akademskih asocijacija, Evropske komisije, Saveta Evrope,
UNESCO-a.
U mnogim delovima sveta Bolonjski proces je podstaknuto zainteresovane
učesnike u visokom obrazovanju na razmišljanje o zacrtanim principima i aktivnostima
Deklaracije. Značajno je istaći da priznavanje kvalifikacije, mobilnost studenata i
akademskog osoblja, međusobno poverenje, saradnja zasnovana na partnerstvu,
ulaganje u nauku i istraživanje, uspostavljanje Evropskog prostora visokog obrazovanja
motivišu neke vanevropske zemlje da približe svoje sisteme visokog obrazovanja
okviru Bolonjskog procesa.
Bolonjski proces visoko obrazovanje Bosne i Hercegovine vodi ka evropskom
nivou samo ukoliko se reforma shvati kao nacionalni projekat i ukoliko se obezbedi
adekvatno finansiranje i kvalitetni kadrovski resursi.
3.3. Univerziteti i visokoškolske ustanove u Bolonjskom procesu
Bolonjska deklaracija u centar procesa stavlja studenta i rezultate − ishode
njihovog učenja, teži stvaranju uslova za kontrolu i unapređivanje kvaliteta u visokom
obrazovanju, teži priznavanju i prihvatanju nacionalnih univerzitetskih kvalifikacija u
Evropi, i najzad, unapređenju ugleda i privlačnosti Evropskog prostora visokog
obrazovanja u svetu.
Ne očekuje se od država i ministarstava da definišu i provode reforme.
Delimično da, postavljanjem zakonskih okvira visokog obrazovanja, ali glavni akteri
reforme su univerziteti i visokoškolske ustanove u saglasnosti sa potrebama društva.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 58 (201)
Napuštanje klasičnog modela univerziteta koji je jedan od ideoloških državnih
aparata, čuvara nacionalne kulture i proizvođača novih znanja, jeste neminovnost, jer
univerzitet nije više mesto na kojem se reprodukuje kultura, sa tog mesta istiskuju ga
masovni mediji, pa on mora da pronađe novo opravdanje za svoje postojanje.
Transformaciju klasičnog univerziteta u moderan univerzitet inicirala su dva razvojna
procesa u drugoj polovini dvadesetog veka − globalizacija i tehnološki razvoj, procesi
koji menjaju način na koji pojedinac živi, radi i uči.
Univerziteti sve više postaju korporacije na čijem se čelu nalaze sposobni
menadžeri koji na politiku obrazovanja gledaju kao na jedan uspešan poslovni projekat,
koristeći neumoljive pokazatelje prihoda i rashoda, pokazatelje efikasnosti uloženog
novca. Tradicionalna misija univerziteta se menja i prihvata savremene izazove na koje
treba savremeno i odgovoriti. Univerzitet mora da napravi kompromis između velikih
korporacija koje žele da finasiraju samo ono što se njima isplati i države koja nije u
mogućnosti finansijski da prati savremene tokove u obrazovanju.
Studentu nije svejedno šta će da studira i koliko dugo, nije mu svejedno da li će
po završetku studija pronaći svoje radno mesto na tržištu rada i, ako ga nađe, koliko će
moći odgovoriti zahtevima poslodavca. Studenti shvataju da samo dobrim
obrazovanjem mogu sebi prokrčiti put kroz život.
Demografija savremenog sveta pokazuje da je u većini zemalja više od polovine
stanovništva starosne dobi ispod 20 godina. Univerziteti u tim zemljama su svesni da
mladi ljudi prihvataju činjenicu da je visoko obrazovanje ključ za budućnost, koji pruža
velike mogućnosti.49
Obrazovano društvo je imperativ budućnosti i uslov opstanka svakog društva.
Zemlje sa većim brojem visokoobrazovanog stanovništva čine sve da taj broj povećaju.
Praksa je u tim zemljama pokazala da je znanje najskuplja roba, da su prihodi veći sa
novim tehnologijama, da se u ovako povezanom svetu ne može raditi bez poznavanja
drugih kultura i znanja jezika. Doduše, i u tim zemljama u državnim budžetima stavka
49 First Global Forum on International Quality Assurance, Accreditation and Recognition of
Qualifications in Higher Education, Final report, Paris, 2002
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 59 (201)
za visoko obrazovanje je sve niža, ali budžeti međunarodnih fondacija za finasiranje
univerziteta, i razvojnih projekata su sve veći.
Deklaracija o visokom obrazovanju WDHE50 kaže da se bez adekvatnog sistema
visokog obrazovanja i istraživačkih institucija koje obezbeđuju kritičan broj
obrazovanih i stručnih ljudi, ne može obezbediti i originalan i održiv razvoj. U
Deklaraciji se ističe da su visokoobrazovne institucije lideri u uspostavljanju novih
informaciono-komunikacionih tehnologija kreiranjem novog okruženja za učenje,
počev od mogućnosti učenja na daljinu do kompletnih virtuelnih visokoškolskih
institucija i sistema.
Moderni univerziteti koji se temelje na interakciji nastavnog i naučnog procesa
usvajaju i uvode nove modele učenja i rada. Svi novi modeli rada zasnovani su na
savremenim informaciono-komunikacionim tehnologijama. Jedan od savremenijih
modela učenja je učenje na daljinu (eng. Distance Learning), koje otvara novi pristup
kreativnom učenju.
Ciljeve svoje autonomije univerzitet ostvaruje slobodom u nastavi i istraživanju,
te njihovoj međusobnoj interakciji.
3.3.1. Evropski univerziteti, Evropska univerzitetska asocijacija
Reformom, u skladu sa Bolonjskim procesom, evropsko visoko obrazovanje
treba da postane privlačno u globalnim razmerama. Opšta je procena da evropski
univerziteti zaostaju za američkim univerzitetima u mnogim planovima. Danas
američki univerziteti imaju premoć, kako u privlačenju studenata za studij na njihovim
fakultetima, tako i u preuzimanju evropskih profesora za značajne projekte i studije.
Ovakav trend je moguć zbog finansiranja prestižnih univerziteta, značajnih projekata i
dobrih studenata od strane međunarodnih fondacija i korporacija.
Stvaranje jakih univerziteta u Evropi će omogućiti i njihovo povezivanje i
jačanje međusobne konkurentnosti, a samim tim i jačanje kompetentnosti na globalnom
planu.
50 World Declaration on Highe Education for 21th Century, 1998
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 60 (201)
EUA51, Evropska univerzitetska asocijacija, reprezentativna organizacija
univerziteta i nacionalnih rektorskih konferencija 45 zemalja Evrope, na sastanku u
Glazgovu 2005. godine, donela je deklaraciju „Jaki univerziteti za jaku Evropu“52.
Preko 600 predstavnika visokog obrazovanja doprinelo je uobličavanju evropskog
društva znanja. Po prvi put je istaknuto pitanje finasiranja univerziteta u cilju
promovisanja kulturnih, socijalnih i tehničkih inovacija. Evropa se ne može takmičiti sa
obrazovanjima u drugim delovima sveta ukoliko budžeti za obrazovanje i istraživanje
ne budu tretirani kao investicija u budućnost. Takođe, univerziteti moraju:
u potpunosti učestvovati u programima Evrope za stvaranje globalnog
okruženja;
poboljšati svoju unutrašnju strukturu radi povećanja efikasnosti i novih
kapaciteta u postizanju svoje višestruke misije (kreacija, čuvanje, diseminacija i
korišćenje znanja) i
biti otvoreni za saradnju sa društvenom zajednicom.
Institucionalna autonomija i višestruka misija su osnovni preduslovi za
obezbeđenje efektivnog angažovanja univerziteta u procesima reforme.
UNITWIN program je ustanovljen 1992. godine u saglasnosti sa rezolucijom
koju je usvojila Generalna konferencija UNESCO-a 1991. godine. Cilj programa je
proširenje kapaciteta kroz razmenu znanja i širenja solidarnosti.
Uspostavljanje mreže podrške, saradnje univerziteta i civilnog društva kao
partnera preko UNITWIN53 mreže, doprinosi internacionalizaciji samih univerziteta i
postavljanju zajedničkih ciljeva, programa i saradnji u naučnim istraživanjima. Glavni
učesnici u UNITWIN programu su univerziteti i istraživačke institucije kao partneri
važnim nevladinim organizacijama iz oblasti visokog obrazovanja, fondacijama i
organizacijama iz javnog i privatnog sektora. Ovakvom saradnjom otvara se širok put
visokoškolskoj zajednici da ujedinjenim snagama sa UNESCO-om dostigne globalne
ciljeve.
51 European Univerities Assotiation 52 EUA Convention of High Education 31. mart do 2. aprila 2005. usvaja Glazgovsku Deklaraciju 53 University education twinning and network scheme, šema akademskog umrežavanja univerziteta
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 61 (201)
Program obuhvata obuku, istraživanje i razmenu akademskog znanja i osoblja,
nudeći time platformu podele informacija u svim oblastima u kojima značajnu ulogu
ima UNESCO. Razvijene zemlje nude svoju akademsku pomoć, kako u nastavi tako i u
naučnoistraživačkom radu, i primenjive projekte nerazvijenim zemljama uz podršku
UNESCO-a. Korist od ovakve mreže najviše imaju visokoobrazovne institucije u
zemljama u razvoju i zemljama u tranziciji. Većina projekata su interdisciplinarni i
uključuju programe ostalih UNESCO-ovih sektora, kako u njegovom sedištu u Parizu
tako i u kancelarijama na terenu, njegovim institutima i centrima.
3.4. Evaluacija, osiguranje kvaliteta i akreditacija
Globalne promene koje se dešavaju u Evropi utiču i na oblast viskog
obrazovanja, pojavljuju se nove obrazovne institucije, novi obrazovni programi i načini
obrazovanja. Bolonjski proces postavlja zahtev za uvođenje standarda u Evropski
prostor visokog obrazovanja u obezbeđenju kaliteta u visokom obrazovanju, kako za
obrazovne institucije tako i za nastavne planove i programe. Osiguranje kvaliteta je
jedan od osnovnih ciljeva Bolonjske deklaracije i njime su se bavile i međunarodne
organizacije.
Pilot projekat za ocenu kvalifikacija u visokom obrazovanju Evrope iz 1994/95.
godine prikazao je vrednosti koje se mogu koristiti i stekao iskustva u oblasti osiguranja
kvaliteta, te je inicirao ideju o stvaranju mreže za razvoj sistema osiguranja kvaliteta.
Ova ideja podržana preporukama Saveta Evrope54 o saradnji u osiguranju kvaliteta u
visokom obrazovanju i Bolonjskom deklaracijom inicirala je uspostavljanje ENQAHE
mreže 2000. godine koja je 2004. godine prešla u ENQA55.
Institucionalni evaluacioni program Evropske asocijacije univerziteta, EUA,
započeo je još 1993. godine ocenjivanjem 110 univerziteta u 35 zemalja. Cilj ovog
programa bio je da univerzitetima ponudi eksternu evaluaciju koju bi sami univerziteti
koristili u svom internom i eksternom okruženju. Stvoreni su evaluacioni timovi čije su
centralne ličnosti bili rektori univerziteta koji imaju znanja i iskustva različitih
visokoobrazovnih sistema.
54 98/561/EC, 24.9.1998. 55 ENQA − European Network for Quality Assurance, krovna Evropska mreža za osiguranje kvaliteta
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 62 (201)
Lisabonskom konvencijom o priznavanju kvalifikacija u visokom obrazovanju u
zemljama Evrope iz 1997. godine regulisano je pitanje prava studenata na upis ili
nastavak studija na nekoj visokoškolskoj ustanovi u drugoj zemlji. Visokoškolske
ustanove u zemljama imaju svoje specifičnosti i međusobno se razlikuju, te je
Lisabonskom konvencijom predviđeno uspostavljanje nacionalnih centara za
informisanje koji će pružati informacije o visokoškolskim ustanovama. Za potrebe ovih
centara za informisanje, definisani su standardi i metode ocenjivanja visokoškolskih
ustanova.
Grupa E4 (ENQA, EUA, EURASHE, ESIB)56 na ministarskoj konferenciji u
Berlinu 2003. godine dobija zadatak uspostavljanja zajedničkih standarda, procedura i
smernica za osiguranje kvaliteta na evropskom nivou i prikazivanja načina
obezbeđivanja adekvatnog peer-review sistema u osiguranju kaliteta (QA − Qality
Assurance) i akreditacionih agencija ili tela.
3.4.1. Kvalitet
Kvalitet u visokom obrazovanju predstavlja višedimenzionalan i dinamičan
koncept koji se odnosi na kontekstualne postavke obrazovnog modela, misiju i ciljeve
ustanove, te specifične standarde datog sistema, visokoškolske ustanove, studijskog
programa ili naučnog područja. Kvalitet stoga može poprimiti različita značenja
zavisno od interesa različitih delova ili učesnika u sistemu visokog obrazovanja,
referencama kao što su ulazni zahtevi, procesi, obrazovni izlazi, misija i ciljevi,
obeležja akademske zajednice koja vredi analizirati i istorijskog perioda u razvoju
visokog obrazovanja.
Drugim rečima, ka visokoškolskim institucijama upravljeni su zahtevi
studenata, nastavnog osoblja, društva i tržišta rada. Njihova očekivanja i zahtevi
predstavljaju misiju i ciljeve univerziteta. Realizacija misije i ostvarivanje ciljeva i
namera predstavlja kvalitet. U cilju zadovoljenja ovih zahteva, obrazovne institucije
imaju zadatak da ostvare kvalitet usluga na svetskom nivou i da pruže dokaz svim
56 ENQA − European Network for Quality Assurance EUA − European University Assotiation, EURASHE zastupa interese visokoškolskih ustanova, koje nisu univerziteti, na evropskom nivou ESIB − Evropska studentska organizacija
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 63 (201)
zainteresovanim grupama u obrazovanju da će njihove potrebe i zahtevi za kvalitetnim
obrazovanjem biti ostvarene.
Pojam kvaliteta u visokom obrazovanju se najčešće grupiše u nekoliko
kategorija:
kvalitet kao mera vrednosti postavljena od same akademske zajednice;
kvalitet kao mera prilagođavanja krajnjem, dugoročnom ili kratkoročnom cilju
studenata i
kvalitet kao vrednost postignutog visokoobrazovnog praga (definisani standardi
koji, ukoliko su ispunjeni, instituciju označavaju kao kvalitetnu obrazovnu
instituciju).
Osnovna načela upravljanja kvalitetom su: planiraj, postavi, proveri i deluj.
Jačanje kvaliteta i efikasnosti sistema visokog obrazovanja, kao i promovisanje
evropske saradnje u osiguranju kvaliteta, osnova su za priznavanje obrazovnih
kvalifikacija na evropskom nivou. Jedinstveni standardi za obezbeđenje kvaliteta
visokog obrazovanja jedini mogu osigurati održivost mehanizama mobilnosti, poput
Evropskog sistema prenosa bodova, ECTS i Dodatka diplomi.
Odgovornost za uspostavljanje kvaliteta je pre svega na zemljama članicama
Evropske unije koje upravljaju kvalitetom u skladu sa nacionalnim načelima,
potrebama, prioritetima i resursima, a moraju voditi računa i o očekivanjima Evropske
unije i međunarodne zajednice.
Osnovna načela sistema za vrednovanje kvaliteta odnose se na održavanje
autonomije i nezavisnosti tela odgovornih za vrednovanje i osiguranje kvaliteta,
promovisanje internih i eksternih evaluacija, te uključivanje svih učesnika u proces.
Evropska mreža za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju, ENQA, sastavljena je
od nacionalnih ENQA tela za osiguranje kvaliteta i ima za cilj promovisanje saradnje
na području osiguranja kvalitete u Evropi.
U većem broju zemalja Evrope visokoobrazovni prag se definiše minimalnim
brojem standarda koji sadrže opšte definicije znanja i veština koje student treba da
postigne po završetku svojih studija.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 64 (201)
Nivo i kvalitet nekog univerziteta određuje i njegova međunarodna i
međuuniverzitetska saradnja, koja na univerzitetima pre svega uključuje razmenu
studenata, nastavnika i naučnih radnika. Oni će prepoznati posebnosti i kvalitete koje
nudi pojedini univerzitet i izabrati za svoj studij, ili deo studija, onaj univerzitet koji će
im u datim okolnostima pružiti bolje obrazovanje i stručno ili naučno usavršavanje kao
osnovnu pretpostavku buduće uspešnije akademske ili stručne karijere.
Prema Zakonu o visokom obrazovanju Republike Srpske uspostavlja se
Komisija za informisanje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja i
radi u okviru Ministarstva prosvete i kulture RS.
3.4.2. Evaluacija
Evaluacija, kontrola kvaliteta ima za cilj ocene kvaliteta analiziranjem različitih
indikatora, posle čega se daje jasno formulisana ocena. To je proces koji dovodi do
ocene kvaliteta i preporuka za dalja poboljšanja. Ocenjivanje može biti institucionalno,
fokusirano na upravljanje institucijom u akademskom i finansijskom smislu, i
programsko, koje se odnosi na jedan studijski program u okviru kojeg se stiče određeni
akademski stepen, procenjujući sadržaj programa i način njegovog izvođenja. Izbor
indikatora, podataka koji će se u procesu evaluacije prikupiti, zavisi od metode
vrednovanja.
Indikatori mogu biti merljivi kao:
ulazni indikatori, oprema za nastavu i kvalifikacija nastavnog osoblja;
procesni indikatori, nastavni planovi i programi, prolaznost studenata;
izlazni indikatori, stečeno znanje i veštine diplomaca i
indikatori izvođenja, prosečna dužina studiranja, studentska ocena nastave,
procenat prolaznosti na ispitima.
Suština ocenjivanja nije u prikupljanju svih pomenutih indikatora, već u
njihovoj relevantnosti, načinu na koji se indikatori kombinuju pri formiranju konačne
ocene.
Ocenjivanje visokoškolske ustanove ima i internu i eksternu dimenziju, dva
osnovna elementa uspešne procedure evaluacije:
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 65 (201)
interna − unutrašnja;
eksterna − spoljašnja i
eksterna formalna − akreditacija.
Proces evaluacije visokoškolske ustanove počinje internom evaluacijom.
Interna evaluacija sama po sebi predstavlja dragoceno iskustvo koje je potreban, a
najčešće i dovoljan, uslov da bi se postigao cilj unapređenja kvaliteta visokoškolske
ustanove. Ova evaluacija se sastoji od prikupljanja podataka, anketiranja studenata i
nastavnog osoblja, nakon čega se sagledavaju postavljeni ciljevi i zahtevi. Potrebno je
ispuniti postavljene standardne uslove za obezbeđenje kvaliteta visokog obrazovanja.
Strategiju obezbeđenja kvaliteta utvrđuje visokoškolska ustanova i dostupna je
javnosti. Visokoškolska institucija utvrđuje standarde i postupke za obezbeđenje
kvaliteta i izgrađuje strukturu za obezbeđenje kvaliteta.
Postupke i načine za obezbeđenje kvaliteta svog rada utvrđuje sama
visokoškolska ustanova. Visokoškolska ustanova izgrađuje organizacionu strukturu za
obezbeđenje kvaliteta.
Kvalitet studijskog programa visokoškolska ustanova obezbeđuje kroz praćenje
i proveru njegovih ciljeva, radnog opterećenja studenta, kroz osavremenjivanje sadržaja
i stalnim prikupljanjem informacija o kvalitetu programa.
Kvalitet nastavnog procesa se obezbeđuje kroz interaktivnost nastave,
uključivanjem primera u nastavu, kroz profesionalni rad nastavnog osoblja, donošenje
planova rada po predmetima, praćenje kvaliteta nastave i preduzimanje odgovarajućih
mera u slučaju pada kvaliteta.
Kvalitet naučnoistraživačkog i stručnog rada visokoškolska ustanova
obezbeđuje kroz potrebne uslove za rad, podsticanjem i proveravanjem
naučnoistraživačkog rada i njegovim uključivanjem u proces nastave.
Kvalitet nastavnog osoblja visokoškolska ustanova obezbeđuje pažljivim
planiranjem i izborom kandidata na javnom konkursu, zatim obezbeđuje stalnu
edukaciju i razvoj nastavnog osoblja i saradnika, i proverava kvalitet njihovog rada u
nastavi.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 66 (201)
Kvalitetno finasiranje se obezbeđuje kroz kvalitetni izvor finansiranja, kroz
finansijsko planiranje i transparentnost u upotrebi finansijskih sredstava, a time se
obezbeđuje dugoročna finansijska stabilnost.
Ulogu studenata u procesu osiguranja kvaliteta visokoškolska ustanova
obezbeđuje kroz rad studentskih organizacija i njihovih predstavnika u telima
visokoškolske ustanove.
Kvalitet udžbenika, literature, bibliotečkih i informatičkih resursa se
obezbeđuje donošenjem i sprovođenjem odgovarajućeg podzakonskog akta.
Kvalitet upravljanja visokoškolskom ustanovom se obezbeđuje utvrđivanjem
nadležnosti i odgovornosti organa upravljanja i proverom njihovog rada.
Kvalitet prostora i opreme se obezbeđuje kroz njihov adekvatan obim i
strukturu.
Prikupljanje informacija o obezbeđenju kvaliteta visokoškolska ustanova vrši
kontinuirano i sistematski − u svim oblastima obezbeđenja kvaliteta.
Pre uvođenja novih strategija obrazovanja i novih edukativnih metoda svaki
univerzitet ili visokoškolska ustanova mora da sagleda sve prednosti i mane sistema
koji želi da uspostavi. U savremenom poslovnom svetu takva analiza poznata je kao
SWOT57 analiza. Analiza je predstavljena konfrontacionom tabelom koja sadrži samo
nekoliko glavnih sagledanih prednosti, slabosti, prilika i pretnji. Primer SWOT analize
za slučaj uvođenja učenja na daljinu prikazan je u tabeli 4.
57 SWOT (S-strengths, W-weaknesses, O-opportunities, T-threats)
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 67 (201)
Tabela 4: SWOT analiza uvođenja učenja na daljinu
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 68 (201)
Cilj SWOT analize je da se minimiziraju slabosti a istovremeno poveća snaga,
to jest što bolje iskorištavanje šansi uz istovremeno smanjenje pretnji iz okruženja.
Savet za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta58 utvrđuje i provodi
procedure eksterne evaluacije visokoškolskih ustanova, a prema utvrđenim standardima
za osiguranje kvaliteta.
Spoljašnja provera kvaliteta, eksterna evaluacija, polazi od rezultata
samoocenjivanja, odnosno interne evaluacije. Proverava se ispunjenost utvrđenih i
objavljenih standarda kvaliteta visokoškolske ustanove i njenih programa. Provera se
vrši u unapred definisanim oblastima (nastava, nastavno osoblje, prostor i oprema,
literatura, proces upravljanja, javnost rada) na osnovu poznatih i jasnih kriterijumima, a
u skladu sa zakonom.
Eksterna evaluacija mora biti organizovana na način koji obezbeđuje
unapređenje kvaliteta visokoškolske ustanove, a učesnici provere kvaliteta moraju imati
jasno određenu nadležnost i odgovornost. Postupak provere mora biti konciptualno
takav da obezbeđuje svrsishodnost postupka u smislu unapređenja nivoa kvaliteta
visokoškolske ustanove.
Izveštaj o eksternoj evaluaciji mora biti jasno i razumljivo napisan sa
naglašenim odlukama, nalazima i preporukama.
Spoljašna provera visokoškolskih ustanova se periodično odvija po unapred
utvrđenom i objavljenom terminskom planu.
Postupak spoljašnje provere kvaliteta se unapređuje i prilagođava promenama u
sistemu visokog obrazovanja.
3.4.3. Akreditacija
Akreditacija je proces eksterne provere kvaliteta visokoškolske institucije i
studijskih programa. Kredibilitet i objektivnost Komisije za akreditaciju59 u procesu
akreditacije i provere kvaliteta visokoškolskih ustanova je od suštinske važnosti.
58 Zakon o visokom obrazovanju RS, član 121. 59 Zakon o visokom obrazovanju RS, član 123 stav 2
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 69 (201)
Uobičajeni ishod procesa akreditacije je dodela statusa priznavanja, da ili ne odluka, i
izdavanje, ili ne, Uverenja o akreditaciji60 s vremenskim ograničenjem.
Početkom dvadesetog veka u Sjedinjenim Američkim Državama prvi put se
počela primenjivati akreditacija kao metod priznavanja kvaliteta obrazovne ustanove
radi uspostavljanja reda u obrazovnom sistemu. Uočilo se da evaluacija, koja prethodi
akreditaciji, istakne slabosti i prednosti ustanove te omogući studentima da odaberu
fakultet na kojem će studirati. Postojale su jasno formulisane procedure i standardi u
ocenjivanju kvaliteta obrazovne ustanove koji su pomogli studentima da se upišu na
bilo koju visokoškolsku ustanovu i da, ukoliko žele, tokom studija promene ustanovu
na kojoj studiraju. Američka akreditacija je jedna od najsistematičnijih provera
kvaliteta visokoškolskih ustanova.
U Evropi se nije osećala potreba za evaluacijom i akreditacijom. Kako je
vremenom univerzitet širio svoju autonomiju, nametnula se potreba za evaluacijom
rada visokoškolskih institucija, studijskih programa, kvaliteta nastave i realizovanja
ciljeva obrazovanja. Metode i standardi ocenjivanja su se odnosili na jednu zemlju i bile
su različiti od zemlje do zemlje.
Proces globalizacije koji je počeo krajem prošlog veka doveo je visokoškolske
ustanove neevropskih zemalja u Evropu, nudeći svoje studijske programe, različite od
programa evropskih visokoškolskih ustanova. Primena informaciono-komunikacionih
tehnologija omogućila je efikasno učenje na daljinu i nagovestila transnacionalni
obrazovni sistem. Ove promene motivišu većinu visokoškolskih ustanova da povećaju
svoju kompetenciju uspostavljanjem integralnog sistema kontrole kvaliteta.
Uspostavljanje Evropskog prostora visokog obrazovanja, kao rezultata
Bolonjskog procesa, definiše standarde i procedure za osiguranje kvaliteta. U zemljama
potpisnicama Bolonjske deklaracije formirane su nezavisne agencije za ocenjivanje i
akreditaciju, sa ciljem poboljšanja kvaliteta obrazovnih institucija i programa, a krovna
je Evropska mreža za osiguranje kvaliteta − ENQA (European Network for Quality
Assurance).
60 Zakon o visokom obrazovanju RS, član 123, stav 6 a
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 70 (201)
Postoje dve vrste akreditacija, akreditacija visokoškolske ustanove i akreditacija
studijskih programa.
Akreditacija visokoškolske ustanove je akreditacija celokupne visokoškoske
ustanove sa svim njenim obrazovnim programima, lokacijama, metodama prenosa
znanja, isključujući kvalitet pojedinih studijskih programa.
Akreditacija studijskih programa podrazumeva akreditaciju pojedinog
studijskog programa koji se planira provesti na akreditovanoj visokoškolskoj ustanovi,
pri čemu se uzima u obzir kvalitet programa i sposobnost programa da stvori studente s
visokim izlaznim kompetencijama koje se mogu primeniti u praksi.
Postupak akreditacije uglavnom uključuje provođenje posebnih aktivnosti na tri
nivoa − samovrednovanje, eksterno vrednovanje i ocenjivanje predočenih dokaza, i
predlog za akreditaciju.
Visokoškolska ustanova mora ispuniti sve postavljene uslove u osiguranju
kvaliteta same ustanove i njenih studijskih programa, nakon čega dobija Uverenje o
akreditaciji.
Standardi koje treba visokoškolska ustanova da ispuni za uspešnu akreditaciju
su podeljeni u dve grupe:
standardi za akreditaciju visokoškolskih ustanova i
standardi za akreditaciju studijskih programa visokoškolskih ustanova.
3.4.4. Dokumentacija u procesu akreditacije.
Nakon uspešne interne i eksterne evaluacije sledi proces akreditacije. U tu svrhu
potrebno je kompletirati propisanu dokumentaciju.
Za akreditaciju visokoškolske ustanove potrebna su propisana dokumenta, a uz
svaki od standardnih dokumenata prilažu se tabelarni prikazi pripadajućih podataka:
opis osnovnih zadataka i ciljeva visokoškolske ustanove i prilozi koji to
potkrepljuju;
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 71 (201)
za ostvarivanje postavljenih ciljeva visokoškolska ustanova vrši planiranje
kontrole rezultata svih oblika svojih obrazovnih, naučnih, istraživačkih i
stručnih aktivnosti u okviru svojih delatnosti;
opis organizacione strukture i sistema upravljanja koji obezbeđuju postizanje
postavljenih zadataka i ciljeva visokoškolske ustanove;
sadržaj kvalifikacija i diploma pojedinih vrsta i nivoa studija koji odgovaraju
karakteru visokoškolske ustanove. Studijski programi su u skladu sa osnovnim
zadacima i ciljevima i služe njihovom ispunjenju. Visokoškolska ustanova
sistematično i efektivno planira, sprovodi, nadgleda, vrednuje i unapređuje
kvalitet studijskih programa. Prilog ovom dokumentu su tabelarni pregledi;
visokoškolska ustanova koja ostvaruje akademske studije ima organizovan
naučnoistraživački rad koji je dokumentovan tabelarnim prikazom
naučnoistraživačkih projekata koji se trenutno realizuju na univerzitetu, listom
saradnika uključenih u naučnoistraživački rad, kao i zbirnim pregledom
naučnoistraživačkih rezultata postignutih u prethodnoj godini;
nastavnici, istraživači i saradnici zaposleni u visokoškolskoj ustanovi svojom
naučnom i nastavnom delatnošću omogućavaju ispunjenje osnovnih zadataka i
ciljeva ustanove. Nastavno osoblje kompetentno ostvaruje studijske programe i
ispunjava ostale dodeljene zadatke. U prilogu ovog dokumenta su liste
angažovanih nastavnika i saradnika po zvanju, lista nastavnika i saradnika
angažovanih sa punim radnim vremenom i lista nastavnika i saradnika sa
nepotpunim radnim vremenom, kao i organizacija nastave;
visokoškolska ustanova ima i nenastavno osoblje koje svojim stručnim i
profesionalnim radom obezbeđuje uspešnu realizaciju studijskih programa,
osnovnih zadataka i ciljeva visokoškolske ustanove. Prilog dokumentu je spisak
nenastavnog osoblja po zvanjima i radnim mestima;
saglasno osnovnim zadacima, visokoškolska ustanova utvrđuje uslove za upis
studenata i na osnovu toga vrši izbor kandidata. Visokoškolska ustanova
obezbeđuje studentima potrebne uslove za uspešno savladavanje studijskih
programa;
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 72 (201)
standardi za prostor i opremu neophodnu za kvalitetno izvođenje svih oblika
nastave visokoškolska ustanova obezbeđuje po obrazovno-naučnim oblastima;
visokoškolska ustanova ima odgovarajuću biblioteku snabdevenu potrebnim
udžbenicima za izvođenje nastave i informacione resurse i servise koje koristi u
cilju ispunjenja osnovnih zadataka;
izvori finansiranja visokoškolske ustanove su dovoljni da obezbede kvalitetno
izvođenje nastave najmanje za period zakonom propisanog trajanja studijskog
programa, što se potkrepljuje finansijskim izveštajima prethodne godine i
finansijskim planom za tekuću godinu;
visokoškolska ustanova donosi i realizuje strategiju obezbeđenja kvaliteta u
svome radu, za šta predočava izveštaj o rezultatima samovrednovanja obrazovne
ustanove, kao i javno publikovan dokument o politici obezbeđenja kvaliteta;
konačno, visokoškolska ustanova objavljuje potpunu, preciznu, jasnu i dostupnu
informaciju o svom radu koja je namenjena studentima, potencijalnim
studentima i ostalim zainteresovanim licima.
Za akreditaciju studijskih programa potrebna su propisana, standardna
dokumenta. Za svaki standard se prilaže niz tabela koje dokumentuju ispunjenost datog
standarda:
opis strukture i sadržaja studijskog programa sa metodama izvođenja nastave;
studijski program ima jasno definisanu svrhu i ulogu u sistemu obrazovanja,
dostupnu javnosti;
ciljevi studijskog programa su jasno definisani i prikazani u publikaciji
ustanove;
savladavanjem studijskih programa student stiče opšte i predmetno-specifične
sposobnosti koje su u funkciji kvalitetnog obavljanja stručne i naučne delatnosti.
Opis ishoda učenja je u prilogu ovom standardu;
kurikulum studijskog programa sadrži listu i strukturu obaveznih i izbornih
predmeta i modula, kao i njihov opis;
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 73 (201)
studijski program je usklađen sa savremenim svetskim tokovima i stanjem
struke i nauke u odgovarajućem obrazovno-naučnom polju i uporediv je sa
sličnim programima u inostranim visokoškolskim ustanovama, a posebno u
okviru evropskog prostora visokog obrazovanja;
visokoškolska ustanova u skladu sa društvenim potrebama i svojim resursima
upisuje studente na odgovarajući studijski program na osnovu uspeha u
njihovom prethodnom školovanju i provere njihovog znanja, sklonosti i
sposobnosti, a po raspisanom konkursu za upis u akademsku školsku godinu;
ocenjivanje studenata vrši se neprekidnim praćenjem rada studenata i na osnovu
poena stečenih u ispunjavanju predispitnih obaveza, te polaganjem ispita, što se
dokumentuje statističkim podacima o napredovanju studenata na studijskom
programu i zbirnom listom poena po predmetima koje student stiče kroz svoj
rad;
za realizaciju studijskog programa obezbeđeno je nastavno osoblje sa potrebnim
naučnim i stručnim kvalifikacijama, što se dokazuje priloženim spiskom
nastavnika po naučnim oblastima studijskog programa;
za izvođenje studijskog programa obezbeđuju se odgovarajući ljudski,
prostorni, tehničko-tehnološki, bibliotekarski i drugi resursi koji su primereni
karakteru studijskog programa i predviđenom broju studenata;
kontrola kvaliteta studijskog programa sprovodi se redovno i sistematično
putem samovrednovanja i eksternom proverom kvaliteta, o čemu brine Komisija
za kontrolu kvaliteta visokoškolske ustanove i o čemu redovno izveštava;
studijski program zasnovan na metodama i tehnologijama učenja na daljinu
podržan je resursima koji obezbeđuju kvalitetno izvođenje studijskog programa.
Visokoškolska ustanova može organizovati studijski program učenja na daljinu
za svaku oblast i za svako obrazovno-naučno polje ukoliko se nastavni sadržaj,
podržan raspoloživim resursima, može kvalitetno usvojiti kroz studije na daljinu
i ako se obezbeđuje isti nivo znanja diplomiranih studenata, ista efikasnost
studiranja i isti kvalitet diplome kao i u slučaju uobičajenog načina realizacije
studijskog programa.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 74 (201)
3.5. Mobilnost studenata, nastavnika i diplomaca
Evropa ima preko 500 univerziteta i preko 100 miliona studenata, što je veliki
konkurentski potencijal koji Evropa nije iskoristila na svetskom tržištu. Postojale su
velike jezičke barijere i obrazovni sistemi zatvoreni unutar granica zemlje.
Ideja o neophodnosti međunarodne saradnje i mobilnosti unutar i između
sistema visokog obrazovanja došla je od same Evrope. Uspostavljanje mobilnosti
studenata i nastavnika u Bolonjskom procesu imao je najveću podršku evropskih
zemalja. Za postizanje ovog cilja Evropska unija je promovisala programe
Socrates/Erasmus/Phare koji su podržavali napore zemalja potpisnica Bolonjske
deklaracije u uspostavljanju uslova za postizanje mobilnosti. Često se o mobilnosti
visokoobrazovanih ljudi razmišljalo kao o „odlivu mozgova“ iz nerazvijenih zemalja ili
iz zemalja koje nisu članice Evropske unije. Ovaj odlazak obrazovanih ljudi ka Evropi i
razvijenim zemljama nije bio paralelan dolasku visokoobrazovanih u nerazvijene
zemlje. Mobilnost je postojala, ali je bila jednosmerna.
Evropski programi za razmenu studenata su omogućili međustudentsku saradnju
različitih univerziteta. Nažalost, neki programi koji su podsticali razmenu studenata su
zatvoreni.
Bolonjski proces promoviše visoko obrazovanje u čijem je centru student. Stoga
bez adekvatnog učešća studenata nema ni kvalitetne reforme visokog obrazovanja.
Mobilnost, kao načelo Bolonjskog procesa, odnosi se na studente, nastavnike,
diplomce, istraživače. Kad se govori o studentskoj mobilnosti, onda se misli na period
studiranja van svoga matičnog univerziteta, te na povratak nakon uspešno završenih
studija na drugom univerzitetu u zemlji ili inostranstvu. Mobilnost može biti
horizontalna, kad student provodi određeno vreme u nekoj drugoj obrazovnoj ustanovi
bilo u zemlji bilo u inostranstvu, i vertikalna kada student završi celo svoje studiranje u
nekoj drugoj zemlji.
Mobilnost o kojoj se govori u Bolonjskom procesu reforme visokog
obrazovanja nije samostalan cilj reforme. Načelo mobilnosti se može ispuniti ukoliko se
ispune i druga postavljena načela, ako je uspostavljen sistem prenosa bodova (ECTS),
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 75 (201)
osiguranje sistema kvaliteta, ciklusi studiranja i priznavanje kvalifikacija. Sva ova
načela su međusobno povezana i uslovljena jedno sa drugim.
Veća mobilnost u visokom obrazovanju unutar Evropske unije omogućava bolju
razmenu i protok informacija i ideja, te usvajanje dobrih praksi u sistemima visokog
obrazovanja zemalja članica. Praksa pokazuje da veća saradnja i mobilnost na području
visokog obrazovanja u Evropi doprinosi uspostavljanju novih i reformisanju već
postojećih studijskih programa.
Mobilnost je sredstvo za povećanje efektivnosti i kvaliteta sistema obrazovanja
zemalja članica Evropske unije i drugih zemalja Evrope, jer omogućava bolju razmenu
i protok znanja i ideja, te usvajanje dobrih praksi.
Nacionalni ENIC/NARIC61 centar je izveštajni centar o akademskoj mobilnosti
studenata, domaćih i inostranih kvalifikacija.
3.5.1. Priznavanje kvalifikacija
Najčešći problemi sa kojima se studenti susreću kada žele da studiraju van
matičnih univerziteta su prepoznavanje i priznavanje njihovih kvalifikacija sa kojima
odlaze da studiraju u drugu zemlju.
Kvalifikacija obuhvata širok raspon akademskih stepena stručne spreme koji se
stiču na visokoobrazovnoj ustanovi na različitim nivoima i u različitim zemljama.
Kvalifikacija je bitna u smislu onoga što ona označava: stepen kompetencija, raspon
znanja i veština. U nekim slučajevima kvalifikacija može biti ekvivalent licenci.
Okvir kvalifikacija je sveobuhvatan okvir politike sistema visokog obrazovanja
koji u smislu radnog opterećenja, nivoa, kvaliteta, ishoda učenja i profila studija
definiše sve vrste kvalifikacija priznatih na nacionalnom nivou u sistemu visokog
obrazovanja. Okvir kvalifikacija mora biti razumljiv i da koristi posebne deskriptore za
svaku kvalifikaciju, uzimajući u obzir kompetencije povezane s ishodima učenja i nivoa
kvalifikacije. Okvir je organizovan horizontalno, kako bi se obuhvatile sve kvalifikacije
61 ENIC/NARIC European Network of Information Center/National Academic Recognition Information
Centre
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 76 (201)
koje je moguće steći u okviru jednog sistema, i vertikalno, po nivoima studija. Svrha
okvira kvalifikacija je da omogući:
izgradnju kurikuluma i studijskog programa;
mobilnost studenata i diplomiranih studenata i
priznavanje razdoblja studiranja i uverenja kojima se studiranje dokazuje.
Iako u nekim zemljama sistemi visokog obrazovanja imaju svoj okvir
kvalifikacija, mnogi sistemi dopuštaju razvoj različitih kvalifikacija bez uspostavljanja
eksplicitnog okvira.
CIP, Centar za informisanje i priznavanje diploma iz oblasti visokog
obrazovanja Bosne i Hercegovine62 je samostalna upravna organizacija nadležna za
informisanje i priznavanje u okviru Lisabonske konvencije63. Centar kroz međunarodne
mreže centara za informisanje ENIC/NARIC, u kojima predstavlja BiH, pruža
informacije o visokoškolskim ustanovama u BiH, a u vezi sa inostranim
visokoškolskim ustanovama i programima kao osnov za priznavanje stepena diploma
radi nastavka školovanja u BiH. CIP koordiniše razmenu studenata, akademskog
osoblja i programa u oblasti visokog obrazovanja.
Formalno priznavanje pojedinih akademskih ili profesionalnih kvalifikacija,
programa visokoškolskih ustanova, agencija za osiguranje kvaliteta je od strane
ovlaštenog tela koje vrši priznavanje, odnosno odobrava određene standarde i vrednosti
s obzirom na posebnu svrhu koja označava posledice priznavanja.
Postupak priznavanja obično ima međunarodni ili širi institucionalni karakter.
Razlikujemo barem dve vrste priznavanja, priznavanje za akademske i profesionalne
potrebe i priznavanje programa koji se obično odnosi na priznavanje posebnog
studijskog programa jedne visokoškolske ustanove od strane druge. Ovo uzajamno
priznavanje se provodi prema načelu priznavanja od strane kolega stručnjaka, te ima za
cilj omogućiti studentu nastavak studija na novoj ustanovi ili oslobađanje studenta od
ponovnog studiranja predmeta i materijala koji se značajno ne razlikuju od jedne do 62 Okvirni zakon o visokom obrazovanju BiH, član 44 63 Convention on the Recognition of Qualifications concerning Higher Education in the European Region
CETS No.: 165, Lisbon 11.04.1997.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 77 (201)
druge ustanove. U pogledu ustanova, priznavanje se odnosi na priznavanje agencija za
osiguranje kvaliteta ili agencija za akreditaciju koje se smatraju odgovornim i
institucijama od poverenja koje garantuju kvalitet po propisanim standardima.
Akademsko priznavanje predstavlja odobravanje studija, kvalifikacija ili
diploma sa domaće ili inostrane visokoškolske ustanove. Ono je potrebno zbog
akademske karijere na drugoj obrazovnoj ustanovi ili pak zbog profesionalnih potreba i
konkurencije na tržištu rada.
U kontekstu Evropskog prostora visokog obrazovanja, razlikuju se tri osnovna
nivoa priznavanja:
priznavanje kvalifikacija, uključujući i prethodno učenje i profesionalno
iskustvo radi prijema ili ponovnog prijema u visoko obrazovanje;
priznavanje kratkih studijskih razdoblja povezanih sa studentskom mobilnošću,
pri čemu se kao osnovni instrument priznavanja koriste ECTS bodovi i
priznavanje potpunog akademskog stepena, pri čemu se kao osnovni instrument
priznavanja koristi Dodatak diplomi o čemu će kasnije biti reči.
Profesionalno priznavanje se odnosi na profesionalan status usklađen sa
kvalifikacijama koje osoba poseduje, a izdaje se zbog prava obavljanja prakse.
Priznavanje de iure je priznavanje koje se izdaje zbog prava na rad u određenoj zemlji,
a profesionalno priznavanje de facto se odnosi na situacije u kojima nema nacionalno-
pravne autorizacije ili se pak ona ne zahteva.
Formalno priznavanje je priznavanje stečenog znanja, veština i kompetencija
koje se stiču kroz radno iskustvo, životno iskustvo i neformalno obrazovanje.
Priznavanje diploma može uslediti tek nakon detaljne analize Dodatka diplomi
(eng. Diplome Supplement) koja je po Bolonjskim principima svojevrsna obaveza
zemalja potpisnica.
3.5.2. Ciklusi obrazovanja
Nema jedinstvenog modela sadržaja, načina i trajanja studiranja. Podstiče se
različitost u svim spomenutim elementima, ali uvek uz prihvatanje osnovnih trendova
za optimalno delovanje.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 78 (201)
Jedno od osnovnih načela Bolonjskog procesa je uspostavljanje sistema visokog
obrazovanja zasnovanog na tri ciklusa obrazovanja.
Ciklus studija predstavlja celovit studijski program nakon kojeg se dobija
određeno akademsko ili stručno zvanje. Svakom od ciklusa prema Bolonjskom procesu
dodeljen je odgovarajući broj ECTS bodova.
Prvi ciklus studija najčešće se naziva osnovnim studijama. Ciklus može trajati
tri ili četiri godine, a dodeljeno mu je 180 ili 240 ECTS bodova. Prvi ciklus organizuju
univerziteti i visoke škole. Na kraju prvog ciklusa student stiče akademsko ili stručno
zvanje završenog dodiplomskog studija. Postoje izuzeci u slučaju studija medicine, kod
kojih prvi ciklus može biti vrednovan do 360 ECTS bodova64.
Drugi ciklus studija se naziva postdiplomskim studijem i traje jednu ili dve
godine i vrednuje se sa 60 ili 120 ECTS bodova, tako da zajedno sa prvim ciklusom
predstavlja 300 ECTS bodova. I ovaj ciklus studija se može organizovati i na
univerzitetu i na visokoj školi. Student na kraju drugog ciklusa dobija akademsko ili
stručno zvanje zavisno od visokoškolske ustanove.
Treći ciklus podrazumeva doktorske studije u trajanju od tri godine koje se
vrednuju sa najmanje 180 ECTS bodova. Ovaj ciklus se organizuje samo na
univerzitetima i vodi do akademske titule doktora nauka.
Kratki ciklus studija se odnosi na programe koji traju dve godine sa
opterećenjem studenta od ukupno 120 ECTS bodova. U kontekstu Bolonjskog procesa
postojanje kraćih ciklusa je dopušteno u okviru kvalifikacija kako bi visokoškolske
ustanove iz neuniverzitetskog sektora mogle zadržati svoje programe. Ovo ipak ne
znači da su kratki ciklusi deo Bolonjskog procesa niti da ih dalje treba razvijati. Više
škole u Republici Srpskoj su dužne da podnesu zahtev za promenu svog statusa ukoliko
žele da nastave sa radom65.
Na slici 1 prikazana je organizacija tri ciklusa studija na univerzitetu i visokoj
školi.
64 Zakon o visokom obrazovanju RS 65 Zakon o visokom obrazovanju RS, član 150
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 79 (201)
Slika 1. Akademske i stručne studije
3.5.3. ECTS − Evropski sistem prenosa bodova
U procesu stvaranja Evropskog prostora visokog obrazovanja došlo se do
zaključka da je potrebno jedinstveno vrednovanje opterećenja studenta koje bi se
koristilo za definisanje potrebnog rada studenta radi uspešnog savladavanja jednog
predmeta, jedne godine i celog studijskog programa. Ova mera je u početku Bolonjskog
procesa uvedena radi ostvarivanja mobilnosti studenata, te je i dobila naziv Evropski
sistem prenosa bodova. Kako se proces reforme razvijao, tako se došlo da zaključka da
se ovom merom može meriti i opterećenje u okviru jednog programa.
Kroz ECTS sistem visokoškolska ustanova obezbeđuje autonomiju,
transparentnija je, može menjati i prilagođavati svoje programe i ima jednostavan
pristup inostranim programima.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 80 (201)
Harmonizacija nacionalnih sistema visokog obrazovanja sa evropskim sistemom
sastoji se od uvođenja ECTS sistema, Evropskog sistema prenosa bodova, koji
omogućava lakše definisanje studijskih programa i povećava mobilnost studenata i
univerzitetskih profesora unutar univerziteta i između univerziteta, kako na domaćem
tako i na međunarodnom nivou. ECTS nacionalnim sistemima obezbeđuje
tranparentnost u odnosu na druge obrazovne sisteme i tržište rada u Evropi i
omogućava efikasnu mobilnost kako studenata tako i nastavnika.
Bod ili kredit je usaglašena numerička vrednost koja se dodeljuje predmetu da
bi se opisao koeficijent operećenja studenta pri savladavanju predmetnog gradiva kako
bi postigao očekivane rezultate. Vrednost boda je ekvivalent ukupnom uloženom radu
(predavanja, praktičan rad, seminarski radovi, samostalno učenje u biblioteci ili kod
kuće), i ukupno iznosi 30 bodova za semestar i 60 bodova za godinu studija što
predstavlja njegovu relativnu vrednost.
Apsolutna vrednost boda se izračunava iz određenog broja sati koji predstavljaju
vremensko opterećenje studenta tokom akademske godine. To vreme uključuje sve
aktivnosti vezane za učenje, a zavisno od obrazovne ustanove godišnji fond sati se
kreće od 1500 do 1800 radnih sati, što znači da jedan bod označava 25 do 30 radnih
sati66.
Student stiče bodove uspešnim završavanjem delova studijskog programa i
takvom akumulacijom bodova stiče kompetencije, znanja, veštine i sposobnosti, koje
odgovaraju određenoj kvalifikaciji. Ova akumulacija bodova je značajna kod studijskih
programa kod kojih se napredak ne meri godinama studija, gde se sistem ne zasniva na
kontinuiranom studiranju, nego na trajnom sticanju kompetencija.
Ukoliko postoji dogovor između visokoškolskih ustanova, moguće je
priznavanje bodova u celini ili delimično, tako da student može preneti priznate bodove
sa jedne visokoškolske institucije na drugu, čime se unapređuje mobilnost.
66 http://ec.europa.eu/education/programmes/socrates/ects/doc/ectskey_en.pdf
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 81 (201)
Kod izračunavanja bodova koje treba dodeliti predmetu polazi se od dva
standarda, prvog da akademska godina vredi 60 bodova odnosno semestar 30 bodova, i
drugog da student ne treba više od osam radnih sati dnevno ili 40 sati nedeljno.
Ako akademska godina traje 45 sedmica po 40 radnih sati onda je potrebno
1800 radnih sati za godinu studija i 60 kredit bodova koji označavaju uspešno stečene
kompetencije u toku te akademske godine. Ako za uspešno savladavanje gradiva jednog
predmeta treba 150 radnih sati onda se može izračunati broj kredit bodova X koji se
dodeljuje tom predmetu po sledećoj formuli:
X / 60 = 150 / 1800
X = 9000 / 1800
X = 5 bodova
Znači, za uspešno savladavanje predviđenog opterećenja za ovaj predmet
student stiče 5 bodova.
Kod izračunavanja bodova potrebno je izbegavati decimalne brojeve kako bi se
omogućio lakši odabir predmeta i potrebna akumulacija bodova. Ukoliko se koriste
modularni sistemi, potrebno je izvršiti konverziju bodova.
Kvantitativna metoda procene opterećenja studenta pri savladavanju određenog
studijskog programa je promenjiva i zavisi od naučne discipline i složenosti
predviđenog programa. Kod pripremanja kurikuluma treba voditi računa o potrebnom
opterećenju studenta, polazeći od globalnih pravila o vremenu potrebnom za
savladavanje gradiva.
U nekim evropskim zemljama primenjuju se modularni studijski programi koji
su vrednovani nacionalnim sistemom kredit bodova. Na primer, u Norveškoj je jedna
akademska godina po nacionalnom sistemu kredita vrednovana sa 20 bodova, dok je u
Velikoj Britaniji u upotrebi CATS67 sistem kredita i akademska godina vredi 120
bodova, a ECTS je u upotrebi u cilju unapređenja mobilnosti.
Modularan studijski program predstavlja niz modula povezanih u jednu
logičnu, svrsishodnu strukturu koja ima definisane ishode učenja na nivou programa. 67 CATS Credit Accumulation and Transfer Scheme in GB
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 82 (201)
Cilj modularne nastave je bolje definisanje nastavnih sadržaja, a njihovo međusobno
povezivanje je usmereno ka postizanju ciljeva ukupnog nastavnog programa. Modul
može biti sastavni deo više studijskih programa, na primer modul računarstvo. Suština
modula jeste da omogući studentu izbor modula, u skladu sa pravilima visokoškolske
ustanove, sa kojima se osigurava koherentnost i svrsishodnost studijskog programa u
celini. Moduli obuhvataju blok nastavu, praktičnu nastavu, rad na projektima, i
seminarske radovi usmerene ka sticanju specifičnih znanja, veština i sposobnosti.
Za svaki modul definisani su uslovi koji se moraju zadovoljiti kako bi student
mogao izabrati dati modul. Izborom pojedinih modula vrši se postepeno usmeravanje
studenata tokom studiranja, pa studenti različitih smerova uče isti modul, ako je to
studijskim programom predviđeno.
Načini modularizacije nastave su različiti i nema generalnih preporuka za
njihovo profilisanje. Neki slučajevi modularizacije podrazumevaju samo grupisanje
manjih nastavnih celina iz određene oblasti, a u drugim slučajevima vrši se podela
velikih blokova nastave na manje celine radi ravnopravne raspodele opterećenja
studenta. I moduli mogu biti obavezni i izborni, ali je poželjno i da nose približno isti
broj ECTS bodova.
Pomenuti modularni studijski programi u Norveškoj vrede 20 bodova za
akademsku godinu i za njihovo prebacivanje u ECTS potrebno ih je samo pomnožiti sa
tri kako bi se dobilo 60 ECTS bodova.
Prenos ECTS bodova je važan instrument u Bolonjskom procesu za
unapređenje mobilnosti.
Transparentnost kriterijuma i procedura profilisanja vrednosti predmeta
izraženih u ECTS bodovima, postiže se obezbeđenjem dodatnih informacija o
kurikulumu68 i njegove relevantnosti za akademski stepen stručne spreme.
U sistemu evropskog prenosa bodova ECTS koordinatori igraju veoma važnu
ulogu. Univerziteti imenuju osobu koja je zadužena za administraciju ECTS-a, koja
vodi brigu o opštim principima i prihvaćenim mehanizmima ECTS-a, informiše
68 Kurikulum je širi pojam od nastavnog plana i programa i studijskog programa. On daje odgovore na
pitanja ko uči, šta uči i kako uči.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 83 (201)
studente o mogućnostima koje pruža ECTS, promoviše sistem i priprema i izrađuje
Informacioni paket o kojem će kasnije biti reči. ECTS koordinator pomaže stranim
studentima da se uključe kako u obrazovne programe na univerzitetu, tako i u ukupan
život i rad na univerzitetu. Koordinatori stalnim kontaktima sa svojim studentima, koji
su studije nastavili na nekoj drugoj obrazovnoj ustanovi, brinu o njihovom
napredovanju u studijama i pomažu u rešavanju drugih problema vezanih za njihov
boravak u toj instituciji.
ECTS predstavlja osnovu za priznavanje studija u inostranstvu. ECTS skala
ocenjivanja razvijena je kao jedinstven prikaz postignutog uspeha studenta sa ciljem da
institucijama omogući adekvatnu procenu i prenos ocena dobijenih u nekoj drugoj
instituciji i u drugom sistemu ocenjivanja. Potrebno je naglasiti da ECTS ne zamenjuje
nacionalnu, lokalnu ocenu već daje dodatne podatke uz ocenu institucije.
U tabeli 5 prikazana je ECTS skala ocenjivanja u kojoj je ocena predstavljena
slovom, brojem i opisno. U posebnoj koloni je procentualno prikazana projektovana
prolaznost studenata za svaku ocenu (Gausova raspodela).
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 84 (201)
Tabela 5. ECTS skala ocenjivanja
Skala olakšava prenos ocena dobijenih po lokalnim skalama ocenjivanja, ali ih
ne zamenjuje. Nije moguće postaviti jedinstven odnos među nacionalnim skalama
ocenjivanja koje se primenjuju u zemljama Evrope. Skala prolaznosti varira od
institucije do institucije.
ECTS skala ocenjivanja omogućava, zbog svoje definisanosti i razumljivosti,
obrazovnim institucijama da same donesu odluku o njenoj primeni.
U praksi se primena ECTS podržava sa tri osnovna dokumenta:
Informacioni paket;
Ugovor o učenju i
Prepis ocena.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 85 (201)
3.5.4. Informacioni paket, Ugovor o učenju i Prepis ocena
ECTS sistem se bazira na tri osnovna elementa − informaciji o studijskim
programima i postignućima, sporazumu između partnerskih institucija, i upotrebi ECTS
bodova. Ova tri elementa su efektivna postavkom tri ključna dokumenta, i to su
Informacioni paket, Ugovor o učenju i Prepis ocena.
Institucija koja koristi ECTS sistem nudi zainteresovanim studentima i
akademskom osoblju Informacioni paket, informator o visokoškolskoj instituciji,
studijskim programima, mogućnostima studija i drugim aktivnostima na univerzitetu i
njegovim fakultetima. Informator treba da bude sveobuhvatan, da pruži dovoljno
informacija i da bude objavljen na jeziku zemlje i na bar jednom od svetskih jezika.
Cilj Informacionog paketa je da studentima i njihovim mentorima objektivno
predoči studijski program obrazovne institucije, procenu opterećenja studenta, način
polaganja ispita, što je po pretpostavci dovoljno za pravilan izbor studijskog programa
u međuuniverzitetskoj razmeni.
Student koji želi da svoje studije nastavi na nekoj drugoj visokoškolskoj
ustanovi po modelu razmene, treba da popuni prijavu u kojoj navodi na koju
visokoškolsku ustanovu želi da ide i koji studijski program je odabrao.
Ugovor o učenju potpisuju student, matična institucija i institucija domaćin
nakon postignutog međusobnog dogovora i pre odlaska studenta na studije. Na slici 2.
prikazan je šematski prikaz ugovora o učenju.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 86 (201)
Slika 2. Šematski prikaz Ugovora o učenju
Ugovorom student prihvata studije u inostranstvu kao integralni deo svojih
studija po usaglašenom delu studijskog programa domaćin institucije od strane
studenta, matične institucije i institucije domaćina.
Matična institucija garantuje studentu da će u potpunosti priznati sve uspešno
završene kurseve navedene u Ugovoru.
Institucija domaćin Ugovorom potvrđuje da je program studija prihvatljiv i da
nije u koliziji sa njenim pravilima studiranja.
Postoji mogućnost promene ugovorenog programa studija iz opravdanih razloga
o čemu se usaglašavaju sve tri strane.
Prepis ocena ili transkript je dokument kojim se prikazuje ukupno opterećenje
studenta u savladavanju određenog studijskog programa i postignut uspeh pre odlaska
na studije i nakon povratka studenta sa stranog univerziteta. Ovaj dokument je važan
kod priznavanja stečenih ECTS bodova pri razmeni studenata, odnosno kod podrške
mobilnosti.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 87 (201)
Potrebno je naglasiti da je Prepis ocena sastavni deo Dodatka diplome, koji
doprinosi lakšem priznavanju stečenih kvalifikacija.
3.5.5. Dodatak diplomi
Dodatak diplomi (eng. DS − Diploma Supplement) je dokument koji se prilaže
uz određenu diplomu i pruža detaljniji uvid u sadržaj, sistem i pravila studiranja, a
posebno o postignutim rezultatima pojedinca kome je ovaj dokument izdat. Dokument
je komplementaran diplomi izdatoj pojedincu, a po pravilu sadrži kratke biografske
podatke studenta.
Ovaj dokument je fleksibilan alat razvijen od strane Evropske komisije, Saveta
Evrope i UNESCO-CEPES69 da uštedi vreme, novac i napor kod sagledavanja
postignutih rezultata i priznavanja završenih studija. Dodatak diplomi podržava
implementaciju Lisabonske konvencije o priznavanju kvalifikacije visokog obrazovanja
u Evropi.
Cilj uvođenja Dodatka diplomi jeste unapređenje transparentnosti i olakšavanje
akademskog i profesionalnog priznavanja i procene postignute kvalifikacije u
završenom studijskom programu. Informacije koje se nalaze na Dodatku diplomi
omogućavaju različitim akademskim institucijama u zemlji i inostranstvu da
samostalno procene stečene veštine i usvojena znanja diplomca.
U dinamičnom razvoju tehnoloških i ekonomskih promena menjaju se i
strukture nacionalnih sistema visokog obrazovanja, a sa tim i sistem kvalifikacija. Na
tržištu radne snage Dodatak diplomi diplomcu omogućava lakše zapošljavanje.
U diplomi osnovnih studija nema dovoljno informacija potrebnih za detaljnu
procenu nivoa stečenih znanja, veština i njihove primene. Dodatak diplomi omogućava
objektivnu procenu o stečenim kvalifikacijama, što olakšava zapošljavanje ili nastavak
studija na različitim visokoškolskim institucijama u Evropi, pa i u svetu.
Dodatak diplomi je zvaničan dokument sačinjen najmanje na dva jezika,
nacionalnom i nekom od svetskih jezika, a izdaje ga visokoškolska institucija uz
osnovnu diplomu. Ovaj prateći dokument omogućava upoređivanje diploma i njima 69 CEPES European Centre for Higher Education − Evropski centar za visoko obrazovanje
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 88 (201)
stečenih kvalifikacija u različitim sistemima visokog obrazovanja što omogućava
njihovo lakše priznavanje u inostranstvu.
Na osnovu preporučene forme svaka visokoškolska ustanova može sadržaj
prilagoditi lokalnim potrebama. Dodatak diplomi doprinosi afirmaciji same
visokoškolske ustanove na internacionalnom planu i vrednovanju različitih univerziteta.
Dodatak diplomi se sastoji od osam poglavlja u kojima se nalaze svi neophodni
podaci:
informacije o nosiocu diplome;
informacije koje određuju kvalifikaciju;
informacije o nivou kvalifikacija;
informacije o sistemu i sadržaju studija i postignutim rezultatima;
informacije o akademskim i profesionalnim mogućnostima koje pruža
kvalifikacija;
dodatne informacije;
overu dodatka diplomi i
informacije o nacionalnom sistemu visokog obrazovanja.
Studentu Dodatak diplomi:
olakšava razumevanje njegove diplome u inostranstvu;
daje precizan opis stečenih znanja, veština i kompetencija;
omogućava realnu procenu postignutih rezultata;
olakšava zapošljavanje i
daje mogućnost nastavka studija.
Dodatak diplomi nudi prednosti i visokoškolskoj instituciji:
olakšan proces akademskog i profesionalnog priznavanja, što povećava
transparentnost kvalifikacija;
zaštitu institucionalne autonomije zajedničkim međunarodno priznatim okvirom
kvalifikacija;
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 89 (201)
promociju visokoškolske ustanove, univerziteta na međunarodnom planu i
uštedu vremena u procesu priznavanja diploma.
Dodatak diplomi je odgovor na izazove promena pošto promoviše
transparentnost u visokom obrazovanju, prilagođava kvalifikacije promenama, pomaže
mobilnost, doživotno učenje i promoviše objektivno informisanje o procenjivanju
kvalifikacija.
3.6. Učenje na daljinu
Obrazovanje je važno područje koje treba razvijati u najbolje postignutom
odnosu cene obrazovanja i njegove efektivnosti.
Krajem 19. veka u Sjedinjenim Američkim Državama počelo se sa
obrazovanjem na daljinu na univerzitetskom nivou. U to vreme pokrenuto je više
inicijativa za obrazovanje putem dopisnih studija. Početkom 20. veka kreirani su novi
pedagoški modeli za dopisne studije i standardi kvaliteta za provođenje ovih studija.
Obrazovanje na daljinu70 uvek je bilo alternativno obrazovanje, često
osporavano i neretko odbacivano. Ovaj stav se u zadnjih deset godina prošlog veka
menja, i to pre svega u zemljama zapadne Evrope i Severne Amerike, kada se u koncept
ovog akademskog obrazovanja na daljinu ugrađuju informaciono-komunikacione
tehnologije.
Visoko obrazovanje je okarakterisano mobilnošću i idealno je za razmenu ideja
i znanja. Usluge u visokom obrazovanju daju visokoškolske ustanove koristeći novi
način učenja, kao što je učenje na daljinu pomoću Interneta, računara, radija, televizije,
pošte, i sa novim načinima provere znanja, kao što su testovi.
Učenje na daljinu71 ne poznaje granice i prkosi nacionalnim i internacionalnim
zakonskim okvirima postavljenim za svet sa granicama. Mnogi javni i privatni
univerziteti su formirali konzorcije i partnerstva sa privatnim sektorom radi iskorišćenja
njihove globalne inicijative za elektronsko učenje, ili pak da zajednički koriste on-line
70 Distance Education − DE − institucija u kojoj su nastavnik i student na različitim lokacijama, a u
međusobnoj su interakciji uz pomoć informaciono-komunikacionih tehnologija 71 Distance Learning − DL − sticanje željenih ishoda obrazovanjem na daljinu
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 90 (201)
obrazovne resurse. Učenjem na daljinu minimizirana su ograničenja vremena i prostora,
čime se proces učenja približio velikom broju ljudi. Studentu učenje na daljinu
omogućava praćenje izabranog studijskog programa sa udaljene lokacije.
Mnoge studije su se bavile pedagoškim modelima učenja na daljinu kao i
različitim strukturama učenja, ali se malo pažnje posvetilo uticaju institucionalnog
konteksta adaptiranja učenja na daljinu i elektronskog učenja u visokom obrazovanju.
Organizacioni model obrazovanja koji se odavno koristi, i koji lako integriše
ponuđene prilike informaciono-komunikacionim tehnologijama za isporuku sadržaja
učenja i komunikaciju između studenata i nastavnika, jeste obrazovanje na daljinu.
Virtuelna učionica bi mogla da predstavlja veliku podršku klasičnim oblicima
nastave na fakultetu. Putem usko specijalizovanih kurseva studenti u virtuelnim
učionicama bi jednostavno, pritiskom na dugme, dolazili do saznanja iz celog sveta.
Studenti bi lako pratili tok nastave i na drugim univerzitetima ovoga tipa. Jednostavno,
ovakav vid nastave otvara nove vidike u pogledu lakšeg i kvalitetnijeg sticanja znanja.
E-učenje, elektronsko učenje, definisano je od strane Evropske komisije72 kao
korišćenje novih multimedijalnih tehnologija73 i Interneta u cilju poboljšanja kvaliteta
učenja, dostupnih ljudima koji ne mogu koristiti bogata obrazovna okruženja, i
kreiranje novih obrazovnih formi dostupnih svima. Elektronsko učenje treba biti više
nego novi alat formalnog obrazovanja u učionici. Na osnovu ovako široke definicije
može se reći da će visokoobrazovne institucije prilagoditi e-učenje, s obzirom na
uvedene aplikacije, u određenom stepenu i sa određenim konsekvencama njihovih
aktivnosti.
Sistem učenja na daljinu zasnovan je na korišćenju savremene informaciono-
komunikacione tehnologije u gotovo svim elementima procesa učenja. Osnovna ideja
ovog sistema je učenje u mreži računara preko Interneta koji omogućava interakciju
korisnika sa sadržajem, sa predavačima i drugim učesnicima u procesu učenja na
daljinu, omogućava dvosmernu komunikaciju i razmenu podataka. Internet je uneo
najveće i najkorisnije promene u obrazovanju. Ova digitalna infrastruktura, neophodna
72 E-Learning CEC 2001:2 73 Različiti metodi predstavljanja informacija na računaru uključujući tekst, zvuk, slike i animacije
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 91 (201)
u procesu učenja na daljinu, predstavlja skup alata i mogućnosti koji podržava
interakciju učenja.
Studenti mogu pristupiti kursevima ili potrebnim informacijama dvadeset i četiri
sata na dan i sedam dana u nedelji. Softverski programi, koji podržavaju elektronsko
učenje, raznovrsni su po složenosti i mogućnostima, a svaki dan su sve kompleksniji.
Programi podrške moraju biti razumljivi i jednostavni za korišćenje prosečnom
studentu, ali se mora voditi računa da se njihovim pojednostavljenjem ne izgubi
akademski nivo, tako da je, zavisno od nivoa programskog paketa podrške, učenje na
daljinu više ili manje kompleksno. Važno je da studenti, koji su upisani na određene
studije na daljinu, nemaju ograničenje u pristupu informacijama.
Kod tradicionalnog učenja na daljinu studenti koriste tekstualne udžbenike, dok
savremena pedagogija koristi multidisciplinarne alate vodeći računa o interaktivnom
nastavnom planu, multimedijalnoj grafici i multimedijalnom programiranju.
Može se reći da učenje na daljinu ima svoj razvojni put. Počinje prikupljanjem
informacija sa Interneta, čija brzina motiviše njegovo dalje korišćenje. Druga faza u
prihvatanju učenja na daljinu jeste uključivanje u forume koji pokazuju da Internet nije
sredstvo za kontrolu i usmeravanje razmišljanja. Treća faza je učenje na daljinu.
Učenje na daljinu zahteva fleksibilnu infrastrukturu − time povećava dostupnost
ovog oblika učenja svakom studentu, podiže opšti nivo digitalne pismenosti akademske
populacije i razvija visoko kvalitetni obrazovni sadržaj.
U odnosu na tradicionalno obrazovanje, kod obrazovanja na daljinu gradivo se
lakše osavremenjuje, do informacija se brže dolazi, a pristup informacijama je lakši.
Ovakvo obrazovanje, učenje na daljinu, može koristiti student u kući, ukoliko je
bolestan i u bolnici, a u svetu često i u zatvoru.
Savremeno obrazovanje nije određeno ni vremenski a ni prostorno; savremeno
obrazovanje je virtuelno. Ovim načinom obrazovanja, teleedukacijom, podiže se
globalni obrazovni nivo i dobija se kadrovski potencijal koji može dalje razvijati
savremene obrazovne tehnologije bez obzira na vreme i prostor.
Kod učenja na daljinu studenti mogu imati češću interakciju sa predavačem
putem e-maila nego što je to moguće u učionicama i amfiteatrima. Elektronska nastava
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 92 (201)
je efikasnija i može se distribuirati bez promene mesta boravka pa je dostupna
studentima iz malih sredina.
Obrazovanje na daljinu može biti:
sinhrono − učenje u istom vremenu na različitom mestu, povratna veza je
trenutna i istovremena, svi učesnici su istovremeno na vezi i
asinhrono − učenje u različito vreme na različitim mestima, dozvoljava
fleksibilnost u izboru vremena pristupa mreži.
Sinhrono učenje na daljinu podržavaju aplikacije (programi), koje
omogućavaju komunikaciju u realnom vremenu. Potrebna je vremenska sinhronizacija
aktivnosti učesnika učenja na daljinu. Najčešće korišćen program za sinhrono učenje je
bela tabla (eng. white board) koja omogućava da dve ili više osoba istovremeno čitaju
ili ažuriraju elektronski sadržaj prikazan na njihovim monitorima. Audio/video
konferencije u sinergiji sa belim tablama daju udaljenim učesnicima mogućnost
istovremenog učešća u okruglim stolovima ili rešavanju određenog zadatka.
Asinhrono učenje na daljinu podržavaju Internet aplikacije u kojima nema
vremenske sinhronizacije aktivnosti, tako da je moguća saradnja učesnika na različitim
lokacijama u različitim vremenskim zonama. Primer asinhronog rada je elektronska
pošta, prenos datoteka, diskusione grupe, elektronski kalendari.
Elektronska pošta, e-mail, najrasprostranjeniji je Internet servis. Ovaj servis
predstavlja korisno sredstvo učenja na daljinu, jer omogućava jednostavnu razmenu
tekstualnih poruka, kao i razmenu različitih multimedijalnih sadržaja u prilogu
tekstualne poruke.
Internet servis koji omogućava prenos velike količine podataka, datoteka i
dokumenata naziva se prenos datoteka (FTP File Transfer Protocol).
Web je najpopularniji Internet servis, koji putem svojih pretraživača (eng.
browser) omogućava pristup Web serverima sa raznovrsnim sadržajem širom sveta.
Diskusione grupe su servis koji unapređuje razmenu znanja, iskustva,
omogućuje postavljanje pitanja i davanja odgovora.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 93 (201)
Elektronski kalendar je servis učenja na daljinu, koji u formi programskog alata
omogućava planiranje aktivnosti kako studenta tako i nastavnika. Ovaj kalendar
predstavlja svojevrstan podsetnik planiranih aktivnosti na fakultetu, odnosno
univerzitetu.
Ukoliko visokoškolska ustanova želi uvesti učenje na daljinu kao svoj obrazovni
model, neophodno je uspostaviti Web sajt74 učenja na daljinu. Na Web sajtu bi se
nalazile sve informacije o polaznicima, nastavnicima i kursevima. Veoma važan deo
Web sajta je elektronska oglasna tabla, koja pored neophodnih obaveštenja učesnicima
učenja na daljinu omogućava njihovu međusobnu komunikaciju. Ono što Web sajt čini
neophodnim u učenju na daljinu kao savremenoj formi obrazovanja, jeste segment
interaktivne diskusione grupe, sinhrone, on-line, i asinhrone, bazirane na e-mail
komunikaciji. Pojednostavljena blok šema ovakvog Web sajta učenja na daljinu
prikazana je na slici 3.
Slika 3. Blok šema Web sajta učenja na daljinu 74 Globalna računarska mreža koja omogućava pretraživanje velikog broja interesantnih informacija
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 94 (201)
Definisane smernice za organizovanje učenja na daljinu daju fakultetu određene
standarde ili pokazatelje za kreiranje, razvoj, pružanje i procenu programa učenja na
daljinu.
Evidentno je da učenje na daljinu, bazirano na Internet servisima, zahteva veća
početna ulaganja. Podrška ovakvom metodu je dobra telekomunikaciona infrastruktura,
kompjuterska i mrežna oprema i adekvatan softver.
Razvoj civilizacije postavio je izazov koji se mora prihvatiti. Učenje na daljinu
je neminovnost, kako u tradicionalnom obrazovanju tako i u doživotnom učenju. Da bi
proces učenja na daljinu implementirali, potrebno je raditi na:
kompjuterskoj pismenosti;
prihvatanju novih informaciono-komunikacionih tehnologija;
kreiranju digitalnih udžbenika, multimedijalnih predavanja;
prevazilaženju udaljenosti studenata i profesora zbog geografske udaljenosti;
pronalaženju motivacija polaznika zbog nedostatka direktnog kontakta studenta
sa profesorom i
osposobljavanju pojedinaca da istražuju i rešavaju problem i stiču prihvatljivo
znanje.
U procesu učenja na daljinu obrazovni kadar menja svoj položaj, potrebno je da
se prilagodi novom načinu rada i odnosa sa studentima, da prihvati veću količinu novih
informacija. Nastavno osoblje uspostavlja partnerski odnos sa svojim studentima.
Učenje na daljinu se pokazalo efikasnim koliko i tradicionalno učenje, a
uspešnije je kada se izabere adekvatna tehnologija, kada se student nađe u interakciji sa
drugim studentom i kada ostvare obostranu komunikaciju sa nastavnikom.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 95 (201)
Inovativan pristup obrazovanju koji omogućavaju nove tehnologije, postavljen
je Florijanskom deklaracijom75.
Ovakav pristup elektronskom obrazovanju je osnova za uspostavljanje
virtuelnog univerziteta.
3.6.1. Virtuelni univerzitet
Učenje na daljinu, u početku njegove primene, najčešće je korišćeno kao
podrška postojećem sistemu nastave, „licem u lice“. Raznovrsni oblici korišćenja
informaciono-komunikacionih tehnologija u obrazovanju bazirani su na modelu učenja
na daljinu i prethode kreiranju novih obrazovnih modela kao proširenje tradicionalnom
univerzitetu.
Fokus obrazovanja se kreće ka rasprostranjenoj nastavi, koja je moguća uz
podršku informacionih tehnologija postojećim kurikulumima na univerzitetu. Postoji
kontinuitet u prilagođavanju informaciono-komunikacionih tehnologija u cilju podrške
tradicionalne nastave. Najčešće se koristi kombinacija nekoliko obrazovnih aktivnosti,
tako da možemo reći da se vrši hibridizacija tradicionalnog obrazovanja i obrazovanja
na daljinu.
Virtuelni univerzitet je fenomen u oblasti visokog obrazovanja. Ovaj fenomen
podrazumeva studiranje putem Interneta koji omogućava studentima iz celog sveta da
na njemu studiraju. Studenti na virtuelnim univerzitetima nemaju tradicionalan raspored
predavanja, vežbi, konsultacija sa profesorima. Studenti virtuelnog univerziteta, kad
žele da uče, ne moraju da listaju knjigu, dovoljno je da aktiviraju CD, disk sa
literaturom koja im je potrebna za savladavanje studijskog programa. Postoji potpuna
interakcija studenta, mogućnost da postavlja pitanja, dobije odgovore, ili bude ispitan.
Student fakultetska predavanja na Internetu posećuje kada mu to odgovara,
postavlja pitanja u bilo koje doba dana i noći. Svoje viđenje određene teme može da
proveri i o njoj prodiskutuje uključivanjem u interakcione diskusione grupe, forume
75 Florianopolis Declaration, Santa Catarine, Brasil, 25.08.2000, Joint appeal to faster convergence, links
and mobility between European and Latin American Universities, potpisana od strane predstavnika programa COLUMBUS, AULA i CRE
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 96 (201)
studenata i profesora. U forumu možda već postoji zapisana diskusija koja studenta
interesuje a, ako ne postoji, može je inicirati.
Virtuelne zajednice su sve popularnije. One predstavljaju sinergiju svih
potencijala od kojih zavisi dalji razvoj visokog obrazovanja.
Procesom globalizacije kreira se društvo kontrole76 u kojem se odvija proces
razmeštanja znanja, gde univerziteti gube svoj obrazovni monopol i novi obrazovni
modeli se sve više usvajaju. Stvaraju se virtuelni modeli obrazovanja u kojima digitalne
obrazovne mreže upućuju na drugačije forme obrazovanja.
3.7. Doživotno učenje
Evropa je prihvatila izazov uspostavljanja Društva znanja. Globalizacija,
tehnološke i demografske promene, upućuju na permanentno unapređivanje stečenih
znanja i veština u cilju konkurentnosti na svetskom nivou, smanjenja nezaposlenosti i
socijalne podeljenosti.
Savet Evrope, u svom izveštaju u proleće 2001. godine, daje konkretne
dugoročne ciljeve sistema obrazovanja i obučavanja:
obezbediti kvalitetnije obrazovanje i podučavanje u Evropi;
poboljšati pristup obrazovanju i podučavanju u Evropi svim ljudima bez obzira
na starosnu dob i
obrazovanje i podučavanje u Evropi otvoriti ka svetu.
Ovakvim dugoročnim ciljevima, Evropa omogućava svim ljudima bolju
pripremu za budući život i rad.
Države, koje funkciju obrazovanja vide u funkciji razvoja i napretka, promovišu
i unapređuju sistem doživotnog učenja.
Doživotno obrazovanje je realnost svakodnevnog života i rada. Ono objedinjuje
formalno obrazovanje kroz obrazovne institucije, neformalno obrazovanje kroz različite
nenastavne oblike, samoobrazovanje, informalno obrazovanje koje je spontano i
neplanirano učenje kroz različite životne situacije. 76 Gilles Deleuze, Postscript on the Societies of Control, članak objavljen oktobra 1992. godine
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 97 (201)
U savremenom svetu reforme sve više postaju kontinuirani proces
prilagođavanja, menjanja i traženja rešenja. Savremeni sistem obrazovanja postaje
dinamičan, prilagodljiv i elastičan, što uravnotežava tendencije improvizacije u
visokom obrazovanju.
Obrazovanje mora dati odgovor na pitanja zašto učiti, šta učiti i kada učiti.
Opšti ciljevi obrazovanja kroz ceo život istaknuti su u Izveštaju međunarodne
komisije UNESCO-a za razvoj obrazovanja za 21. vek, pod nazivom „Obrazovanje
skrivena riznica“ (1996).
Sveobuhvatni ciljevi obrazovanja daju odgovor na pitanje zašto učiti.
Unapređenje kvaliteta života cilj je svakog čoveka, a moguće ga je postići
usvajanjem širokih znanja, intelektualnih i praktičnih veština. Usvajanje novih znanja i
veština za praktičnu primenu, unapređivanje tehničke kulture i informatičkih znanja,
procesi su koji se permanentno uče celog života.
Čovek tokom svog života ostvaruje četiri osnovna odgovora na pitanje šta učiti.
Učiti znati, odnosno učiti radi znanja, obuhvata učenje potrebno za razumevanje
okoline i samostalno učenje.
Učiti raditi, sticati radne veštine i osposobiti se za praktičnu primenu stečenog
znanja u različitim životnim uslovima, primeniti stečeno znanje u praksi.
Učiti živeti zajedno, učiti se toleranciji, zajedničkom radu i ostvarivanju
zajedničkih ciljeva.
Učiti biti, učiti opstati, podrazumeva razvoj celokupne ličnosti.
Odgovor na pitanje kada učiti, daje obrazovna koncepcija. Navedeni dugoročni
ciljevi se mogu ostvariti jedino obrazovanjem kroz ceo život.
Visokoobrazovne institucije moraju preispitati svoj odnos prema doživotnom
učenju, moraju približiti učenje i uspostaviti interakciju sa lokalnim zajednicama i
privredom i, konačno, moraju doživotno učenje uključiti u svoju sveobuhvatnu
strategiju.
Državne institucije koje su odgovorne za visoko obrazovanje, trebaju jasno
definisati ciljeve doživotnog učenja i razviti odgovarajuće implementacione strategije.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 98 (201)
Međunarodne institucije i organizacije, kroz ENIC i NARIC mreže, treba da
traže dobre razvojne prakse za promovisanje priznavanja kvalifikacija stečenih kroz ceo
život, koristeći principe Lisabonske konvencije za priznavanje kvalifikacija.
Bolonjski proces podvlači važnost pružanja mogućnosti svim građanima da uče
kroz ceo život, uspostavljajući put doživotnog učenja u kvalifikacioni okvir.
Socijalni aspekt doživotnog učenja je kompleksan, ne odnosi se samo na
društveni problem već i na različitost obrazovnih ponuda širokih mogućnosti sa ciljem
uspešnog zapošljavanja. Ključno pitanje u procesu doživotnog učenja je kvalitet.
Kvalitet zavisi od mogućnosti obrazovne institucije da odgovori različitim potrebama
građana. Institucije visokog obrazovanja moraju kreirati svoje obrazovne ponude
širokog spektra sa kvalitetnim programima i nastavnim osobljem u cilju uspešnog
sticanja kvalifikacija studenata u procesu doživotnog učenja.
Novi oblici kvalifikacionih okvira treba da budu transparentni, a proces
doživotnog učenja fleksibilan. Ovi kvalifikacioni okviri stvaraju nove alate Bolonjskog
procesa, u sinergiji sa Evropskim sistemom prenosa bodova i Dodatka diplomi, za
izgradnju Evropskog prostora visokog obrazovanja.
U većini evropskih zemalja, iako su zakoni prilagođeni, nema jasne koncepcije
nacionalnih kvalifikacionih okvira pripremljenih za podršku procesa doživotnog učenja.
Institucije visokog obrazovanja nemaju jasnu koncepciju nacionalnih kvalifikacionih
okvira, a mnoge institucije ni ne znaju da li postoje nacionalni kvalifikacioni okviri u
njihovim zemljama.
Većina evropskih institucija visokog obrazovanja podržava koncept doživotnog
učenja, ali je njegova implementacija izuzetno kompleksna. Institucije ponovo
razmatraju svoje kurikulume u svetlu trenutnih potreba društva, a svoja saznanja trebaju
da ugrade u programe studija u smislu njegove strukture, procene i podrške
tradicionalnog obrazovanja.
Evropski prostor visokog obrazovanja će, procesom promena unutar arhitekture
visokog obrazovanja koja se sada razvija, obezbediti ogromne mogućnosti zemljama i
institucijama.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 99 (201)
Među instrumentima koji podržavaju fleksibilnost, transparentnost, mobilnost i
akademski kvalitet su brojni alati i procesi za priznavanje prethodno stečenih
kvalifikacija. U budućnosti će se ova priznavanja izražavati ECTS bodovima, kao izraz
vrednosti ishoda prethodnog učenja, i povezati ih sa različitim nivoima kvalifikacionih
okvira.
Može se reći da se kreira i Evropski prostor doživotnog učenja (ELLLA)
3.8. Projekti koji su pratili Bolonjski proces
Evropska unija je, više od decenije, fokusirana na programske podrške
institucijama i sistemima visokog obrazovanja, ceneći važnost procesa ekonomske i
socijalne tranzicije, kao i kulturnog razvoja zemalja Evrope.
U Evropskoj uniji, uz aktivno učešće odgovarajućih tela Saveta Evrope u
Strazburu, postepeno je razvijan niz projekata koji su imali za cilj približavanje i
povezivanje do tada, prilično nekompatibilnih akademskih sistema. Taj proces je počeo
s već pomenutim dokumentom Magna Charta Universitatum 1988. godine, a nastavio
se projektom ERASMUS/SOCRATES, u periodu između 1989. i 1995. godine. U
njemu je uzelo učešće 145 univerziteta iz raznih delova Evrope. Postignuti rezultati
pokazali su da ovu vrstu akademske saradnje i razmene treba podići i na međunarodni i
međudržavni nivo, dakle, i na visoko institucionalne aktivnosti. U tom trenutku
naglasak je bio na uspostavljanju jednostavnijeg sistema za međusobno uvažavanje
postojećih sistema obrazovanja, priznavanju kvalifikacija koje su stečene u toku studija
na matičnom univerzitetu i dotičnoj zemlji, te omogućavanju slobodnijeg protoka
studenata i nastavnika u oba smera. Dotadašnji međunarodni pravni instrumenti su
pretežno uvažavali priznavanje kvalifikacija, uključujući prethodno obrazovanje i
profesionalno iskustvo, u cilju upisa na univerzitet.
SOCRATES je program koji se bavi razmenom znanja i informacija o
sistemima sveobuhvatnog obrazovanja i obrazovnoj politici. On predstavlja plan
Evropske unije za obrazovanje, deo je strategije koja podstiče stalno učenje. Provodi se
u državama članicama Evropske unije, Lihtenštajnu, Islandu i Norveškoj.
TEMPUS program je program saradnje Evropske unije i zemalja istočne i
srednje Evrope vezan za razvoj visokog obrazovanja. Iniciran je 1990. godine i
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 100 (201)
finansira projekte koji su vezani za upravljanje univerzitima, saradnju među
preduzećima i univerzitetima, reformu visokog obrazovanja i dodelu stipendija
studentima i nastavnom osoblju. Deo je porgrama Evropske unije za ekonomsku i
socijalnu obnovu srednje i istočne Evrope (PHARE program) i Zajednice nezavisnih
država i Mongolije (program TACIS).
TEMPUS program nastoji doprineti promovisanju ciljeva Bolonjske deklaracije
i uspostavljanju Evropskog prostora visokog obrazovanja do 2010. godine. Program je
projektovan da podrži procese tranzicije i modernizacije visokog obrazovanja. Kroz
program TEMPUS se, između ostalog, finansira i uspostavljanje novih studijskih
programa.
Evropska komisija promovisala je novu generaciju programa komunikacije za
podršku obrazovanju i obučavanju. Nova generacija se sastoji od Integrisanog
programa za podršku mobilnosti i doživotnog učenja i novog TEMPUS Plus programa.
Novi, TEMPUS Plus program proširuje aktivnosti TEMPUS programa kroz
spektar aktivnosti doživotnog učenja, podržava modernizaciju i mobilnost i
multilateralne projekte. Cilj programa je da do 2013. godine podrži mobilnost najmanje
sto hiljada pojedinaca77. Program treba da pripremi zemlje zapadnog Balkana za učešće
u Integralnom programu.
Program ERASMUS je deo Integralnog programa, i odnosi se na sve forme
obrazovanja na univerzitetima. Program podržava održivu mobilnost kako studenata
tako i nastavnika, multilateralne projekte, uspostavljanje raznovrsnih mreža u visokom
obrazovanju, sa ciljem razvoja novog obrazovnog koncepta, i merenja postignutog. Cilj
programa je da do 2013. godine dostigne broj od tri miliona „Erasmus“ studenata.
ERASMUS Mundus program nudi evropskim i neevropskim studentima bogate
kulturološke mogućnosti u visokom obrazovanju i podstiče saradnju i veću mobilnost
između Evropske unije i drugih zemalja. Program podržava najkvalitetnije master
kurseve i naglašava atraktivnost evropskog sistema visokog obrazovanja, promoviše
njegove odlike i kvalitet zemljama trećeg sveta.
77 COM (2004) 156 final, The New Generation of Community Education and Training Programmes after
2006, Brussels, 9.3.2004.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 101 (201)
TUNING projekat uspostavljen je kao pilot projekat u leto 2000. godine, od
strane nekoliko univerziteta kao odgovor izazovu Bolonjskog procesa u području
obrazovnh ciklusa. U okviru projekta, kao deo metodologije, razvijene su referentne
tačke koje definišu deskriptore ciklusa studija. U okviru Tuning projekta ECTS se
razvijao kao sistem akumulacije vezujući kredit bodove sa ishodima učenja. Projekat je
razvio novi pristup merenju opterećenja studenta, uspešno je povezao nove
metodologije sa predavanjem, učenjem i obezbeđenjem nivoa kvaliteta programa.
CARDS program u oblasti visokog obrazovanja podržava uvođenje sistema
osiguranja kvaliteta i usaglašavanja informacionih sistema institucija visokog
obrazovanja sa sistemima visokog obrazovanja u zemljama članicama Evropske unije.
ATLANTIS program je program koji podržava saradnju Evropske unije i
Sjedinjenih Američkih Država u oblasti visokog i stručnog obrazovanja. U Beču je u
junu 2006. godine na EU-US samitu potpisan dogovor o međusaradnji Evropske unije i
Sjedinjenih Američkih Država. Primarni cilj programa je promovisanje razumevanja
među narodima Evropske unije i SAD-a i unapređenje razvoja ljudskih resursa. Glavne
aktivnosti ovog programa usmerene su ka multilateralnom partnerstvu uspostavljanjem
udruženih studija (joint study) uključujući i sticanja zajedničke diplome (joint diplome).
Unapređenje mobilnosti u transatlantskoj saradnji i obezbeđivanje stipendija visoko
kvalifikovanim profesionalcima za studiranje ili obuku na drugoj strani Atlantika cilj je
koji se želi postići.
Virtual COPERNICUS-CAMPUS je projekat za razvoj evropskih virtuelnih
kampusa u održivom razvoju podržan od konzorcijuma pet evropskih univerziteta:
University of Graz, Austrija;
University of Lüneburg, Nemačka;
University of Macedonia, Grčka;
Open University of the Netherlands i
Charles University Prague,
koji prednjače u oblasti učenja na daljinu. Program nudi studentima ovih pet
univerziteta nove mogućnosti učenja koristeći postojeće resurse elektronskog učenja,
kao i znanja i iskustva univerzitetskih nastavnika, čime će podržati mobilnost studenata.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 102 (201)
Program deluje u tri oblasti − oblast internacionalizacije, oblast poboljšanja kvaliteta
visokog obrazovanja i oblasti efektivnosti. Očekuje se da studenti univerziteta, članova
konzorcijuma, prihvate ovu mrežu univerziteta i uživaju u beneficijama koordinisanih
virtuelnih kurseva, lakšem pristupu mogućnostima učenja, uzajamnom priznavanju
kredita i saradnji na internacionalnom, interkulturalnom i interdisciplinarnom pristupu
obrazovnju.
E-xellence program će pomoći u kreiranju boljeg pristupa evropskom visokom
obrazovanju na svim nivoima i u svim oblastima, obezbeđujući saradnju među
univerzitetima, povećavajući takmičarski duh univerziteta. Dugoročni ciljevi su
kreiranje standarda izvrsnosti kao:
alata za procenu institucija i programa;
alata za poboljšanje internog sistema kvaliteta i
alata za akreditaciju.
Standardi će predočiti institucionalne aspekte, aspekte kurikuluma i kurseva,
evropskim institucijama za istraživanje i razvoj, kao i institucijama za osiguranje
kvaliteta i akreditacije.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 103 (201)
4. IT OBRAZOVANJE U SVETU
Računarstvo se sastoji od nekoliko grupa disciplina. Od devedesetih godina
prošlog veka pa do danas dogodile su se značajne promene u kompjuterskim i
komunikacionim tehnologijama. Ovaj tehnološki napredak imao je veliki uticaj na
društvo, što je dovelo do velikih promena u disciplinama računarstva.
Računarstvo kao oblast uključuje projektovanje i izgradnju opreme, hardvera, i
softverskih sistema. Izgradnja sistemskih i aplikativnih programa široke primene
primenjuju se za:
obradu podataka;
strukturisanje i upravljanje različitim vrstama informacija;
izradu naučnih studija o korištenju računara;
izradu inteligentnih sistema kompjuterske primene, kreiranje i korištenje
komunikacija i medija;
pronalaženje i prikupljanje informacija relevantnih za određene namene.
Lista mogućnosti je gotovo beskrajna.
Računarske discipline imaju i druga značenja koja su specifična u kontekstu
njhovih primena. O računarstvu treba razmišljati ne samo kao o profesiji, već o njemu
treba razmišljati i u kontekstu naučne discipline. Kada student završi dodiplomske
studije u jednoj od računarskih disciplina, potrebno je da se pripremi za ulazak u
profesiju računarstva, u kojoj je teško bilo kome da postane stručan u svim
disciplinama.
Računarske dodiplomske studije za kompjutersko inženjerstvo, kompjuterske
nauke, informacione sisteme, informacione tehnologije i softverski inženjering jesu
najčešći, najrašireniji akademski dodiplomski stepeni u svetu.
4.1. Istorijat studijskih programa u računarstvu
Početkom šezdesetih godina prošlog veka počeli su se pojavljivati dodiplomski
studijski programi u oblasti računarstva. U prvo vreme postojala su tri studijska
programa u Severnoj Americi, što je prikazano na slici 4, i to:
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 104 (201)
kompjuterske nauke;
elektroinženjerstvo i
informacioni sistemi.
Slika 4. Računarske discipline koje su se proučavale u Sjedinjenim Američkim
Državama šezdesetih godina dvadesetog veka i oblast njihovih primena
Svaka od ovih disciplina imala je definisano svoje područje u računarstvu.
Studentima je bilo lakše izabrati disciplinu koju će studirati jer je svaka disciplina imala
svoje područje rada i uticaja. Elektro i kompjutersko inženjerstvo bavilo se hardverom,
kompjuterske nauke softverom, a informacioni sistemi poslovnom problematikom.
Ukoliko je student želeo da postane ekspert u razvoju softvera, sistemskih ili
aplikativnih programa, ili pak specijalista u teorijskim aspektima računara, jasno je da
je trebao izabrati kompjuterske nauke. Studentima koji su želeli da korišćenjem
računarske i programske opreme, hardvera i softvera, reše poslovne probleme, izbor je
bio studijski program informacioni sistemi.
Svaka od disciplina ima svoj domen primene. Iz praktičnih razloga specijalisti
kompjuterskih nauka i elektroinženjeri blisko sarađuju, jer se bave razvojem novih
tehnologija.
Specijalista informacionih sistema vezuje se za poslovne škole i nema puno
interakcije sa kompjuterskim naukama i elektroinženjerstvom.
Do devedesetih godina dvadesetog veka u Sjedinjenim Američkim Državama
razvijala se samo disciplina kompjuterskog inženjerstva. Sredinom sedamdesetih
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 105 (201)
godina prošlog veka, pronalaskom mikroprocesora78, kompjutersko inženjerstvo postaje
jedno od područja specijalizacije elektroinženjera, a nakon 1990. godine prelazi u
samostalnu disciplinu računarstva.
Kompjutersko inženjerstvo (eng Computer Engineering − CE). Dramatična
ekspanzija primene mikroprocesora, čipova sa digitalnom logikom, u raznovrsnim
uređajima, izdvojila je kompjutersko inženjerstvo u samostalnu disciplinu.
Kompjuterski inženjeri dizajniraju i programiraju mikroprocesore koji omogućavaju
kontrolu uređaja u kojima su ugrađeni.
Kompjuterske nauke (eng. Computer Science − CS) naglo se razvijaju i postaju
akademska disciplina. Razvijene su strukture znanja, istraživanja i inovacija koje su
značajno povećale rastojanje između teorije i prakse i time kompjuterskoj nauci dale
akademski legitimitet. Potrebe industrije za diplomcima kompjuterskih nauka su naglo
rasle, tako da se znatno povećao broj fakulteta kompjuterskih nauka na univerzitetima u
Americi.
Softverski inženjering (eng. Software Engineering − SE) razvio se kao područje
unutar kompjuterskih nauka. Računarstvo je korišćeno za rešavanje brojnih
kompleksnih problema, a kreiranje pouzdanih programskih paketa, softvera, postajalo
je sve teže. Vremenom je postalo jasno da je proizvesti dobar softver jako teško, veoma
skupo, ali neophodno. Ova saznanja su vodila ka kreiranju discipline softverskog
inženjeringa.
Kompjuterske nauke su bile fokusirane na kreiranju novih znanja, a softverski
inženjering je bio fokusiran na rigorozne metode dizajniranja i izgradnje određenih
rešenja pouzdanih da će uraditi ono što se od njih traži.
Softverski inženjering je postao značajna komponenta kompjuterskih nauka na
mnogim obrazovnim institucijama. Postaje samostalna akademska disciplina
računarstva. Dodiplomski program za softverski inženjering uspostavljen je u Velikoj
Britaniji i Australiji još osamdesetih godina dvadesetog veka, kao prethodnica
današnjim studijskim programima iz oblasti softverskog inženjeringa. Kasnije su se 78 Mikroprocesor je izveden u obliku jednog samostalnog integrisanog sklopa. Savremeni mikroprocesor
može da sadrži preko milion tranzistora u paketu integrisanih kola čija je površina približno 1 kvadratni santimetar. Mikroprocesori su srce svih personalnih računara.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 106 (201)
studijski programi razvijali u pravcu obezbeđenja mnogo više od osnovnog znanja koje
je pružano kroz kurikulum kompjuterskih nauka.
Informacioni sistemi (eng. Information System − IS). Specijalisti informacionih
sistema su u početku, šezdesetih godina prošlog veka, primarno bili fokusirani na
potrebe svetske privrede, kao što su potrebe knjigovodstvenih sistema, platnih sistema,
inventara.
Pojavom mreže personalnih računara kompjuteri postaju integralni deo radnog
okruženja svih zaposlenih, na svim organizacionim nivoima. Problem upravljanja
informacijama postaje izuzetno kompleksan, pa potreba za pravilnim korišćenjem
informacija i tehnologija u cilju podrške organizacione efikasnosti i efektivnosti,
postaje krucijalan problem. Informacioni sistemi, kao računarska oblast, posvećuju
značajnu pažnju korišćenju kompjuterskih tehnologija kao sredstva u komunikaciji i
doprinose donošenju odluka u organizaciji.
Studijski program informacione tehnologije (eng. Information Technology −
IT) počeo se razvijati kasnih devedesetih godina, kada računar postaje osnovno sredstvo
za rad na svim nivoima u većini organizacija, a mreža računara postaje informaciona
kičma preduzeća. Kako postojeći akademski studijski programi nisu proizvodili
diplomce koji, kombinacijom svojih znanja i veština, mogu zadovoljiti esencijalne
potrebe organizacija, univerziteti su ovu prazninu popunili uvođenjem kurikuluma za
informacione tehnologije.
Razvoj ovih pet računarskih disciplina promenio je profil računarstva. Velika
sredstva su uložena u implementaciju i iskorišćenje informacionih tehnologija u svim
industrijskim društvima iz različitih razloga, uključujući nezadrživu ekspanziju weba,
problem prelaska u novi milenijum Y2K, kao i uvođenje nove valute u Evropsku uniju.
U ovom trenutku više ne postoji sumnja gde će student studirati ukoliko želi da
završi neku od računarskih disciplina.
Kompjuterski inženjering postaje oblast koja proučava hardver i softver. Kod
projektovanja digitalnih uređaja, fokus je na uređajima.
Softverski inženjering podržava kreiranje softvera koji ispunjava zahteve
realnog okruženja.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 107 (201)
Kompjuterske nauke kreiraju softver kojim se rešava široka paleta problema
kojima su izloženi kompjuteri i njihova primena. Informacione tehnologije i
informacioni sistemi su fokusirani na softver i hardver, a koriste tehnologiju kao
kritični instrument za prepoznavanje potreba organizacija.
Specijalista informacionih sistema računarstvo posmatra na drugačiji način od
softverskog inženjera.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 108 (201)
5. RAČUNARSTVO U BOLONJSKOM PROCESU
Računarstvo je imalo dramatičan uticaj na napredak u nauci, inženjerstvu,
privredi i drugim oblastima.
Danas je potreba za kompjuterskim obrazovanjem imperativ društva u celini.
Razvoj informacionog društva utiče i na razvoj programa obrazovanja na svim nivoima.
Postavljana su pitanja kakve su sličnosti a kakve razlike u studijskim
računarskim programima, kako objasniti njihove nazive, na kojim visokoškolskim
ustanovama se studiraju, i koja zvanja studenti stiču, akademska ili profesionalna.
Kada se posmatra visoko obrazovanje, u svetu su se fakulteti za proučavanje
kompjuterskih disciplina pojavili krajem dvadesetog veka i to u disciplinama:
kompjutersko inženjerstvo (Computing Engineering − CE);
kompjuterske nauke (Computing Science − CS);
informacioni sistemi (Information Systems − IS);
informacione tehnologije (Information Technology − IT) i
softverski inženjering (Software Engineering − SE).
Gore navedene discipline su danas najistaknutiji studijski dodiplomski programi
u svetu. Na slici 5 prikazane su oblasti delovanja diplomaca pomenutih računarskih
disciplina.
Slika 5. Oblasti primene računarskih disciplina nakon 1990. godine
Naučna disciplina računarstvo obuhvata paletu računarskih i opštih predmeta
koji su više ili manje sastavni deo studijskih programa pojedinih računarskih disciplina.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 109 (201)
Njihovo učešće u studijskim programima, izraženo težinskim vrednostima od 0 do 5,
prikazano je u tabeli 6.
Tabela 6. Uporedna tabela predmeta sa težinskim vrednostima
Tabela 7 prikazuje težinske vrednosti učešća ne-rečunarskih predmeta u
studijskim programima računarskih nauka.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 110 (201)
Tabela 7. Ne-računarski predmeti sa težinskim vrednostima
Za svaki od pet studijskih programa predmeti su težinski vrednovani brojevima
od 0 do 5, a upisani su u kolonama min i max.
Minimalna težinska vrednost, upisana u koloni min, predstavlja minimalan
uticaj u znanjima i veštinama u studijskom programu, odnosno predstavlja minimum
potreba jedne računarske discipline u odnosu na ostale discipline.
Maksimalna vrednost, kolona max, predstavlja najistaknutiji uticaj u
računarskoj naučnoj disciplini. Svaka disciplina ostavlja studentu određeni prostor za
izbor njegove specijalizacije u računarskim oblastima.
Razlika između minimalne i maksimalne vrednosti može biti značajno
promenljiva. Studijski programi iste računarske discipline razlikuju se onoliko koliko
su studijski programi obuhvatili određene oblasti znanja i veština kod kojih je raspon
između min i max veći, koliko opterećenje ima student za isti predmet u studijskim
programima različitih visokoškolskih ustanova.
U tabeli 8 fokus je na pregledu performansi diplomaca u jedanaest kategorija,
vrednovanih u rasponu od 0 do 5, u pojedinim računarskim disciplinama. Pregled
pokazuje da:
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 111 (201)
kompjuterski inženjeri mogu da dizajniraju i implementiraju sisteme što
uključuje integraciju softvera i opreme;
diplomci kompjuterskih nauka izvršavaju zadatke iz teorijskih oblasti pa do
zadataka razvoja kompjuterskih programa;
specijalisti informacionih sistema mogu analizirati zahteve privrede i mogu
dizajnirati sisteme koji zadovoljavaju organizacione ciljeve;
diplomac informacionih tehnologija može efektivno planirati, konfigurisati,
implementirati i održavati računarsku infrastrukturu a
softver inženjeri mogu voditi računa o životnom ciklusu različitih softverskih
sistema.
Tabela 8 sumira relativne mogućnosti diplomaca u pet računarskih disciplina
shodno njihovim ishodima obrazovanja.
U Sjedinjenim Američkim Državama svaka računarska disciplina ima jasno
definisano jezgro studijske grupe sa ciljem definisanja fundamentalnog znanja
diplomaca kao ishoda njihovog obrazovanja. Ovakav pristup profilisanja ishoda učenja
pomaže kod kreiranja očekivanih mogućnosti diplomaca i podrška je mobilnosti
studenata. Sa druge strane, u Velikoj Britaniji se stečeni stepen obrazovanja posmatra
kao jaka marketinška prilika.
Najpoznatiji i najprihvatljiviji kurikulum računarskih disciplina je Computer
Curricula 2005 [105], koji obuhvata pet računarskih disciplina, a pripremile su ga
američke računarske asocijacije ACM, AIS i IEEE-CS. U ovom kurikulumu urađena je
detaljna analiza potrebe diplomaca u računarskim naučnim disciplinama. Koristeći ove
analize, mnogi univerziteti su osnovali fakultete za obrazovanje diplomaca u
računarskim disciplinama, ili su dodali studijske grupe nekih računarskih oblasti
postojećim fakultetima tehničkog profila.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 112 (201)
Tabela 8. Performanse diplomaca u pojedinim računarskim disciplinama
Analiziranjem računarskih disciplina, oblasti znanja koja se proučavaju,
potrebnog opterećenja studenata za sticanje znanja i veština i njihovih očekivanih
performansi, definišu se studijski programi prilagođeni Bolonjskom procesu. U
kontekstu podrške kreiranju informacionog društva, studijski programi računarskih
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 113 (201)
disciplina imaju važnu ulogu. Univerziteti i fakulteti informacionih tehnologija svoje
kurikulume treba da prilagode formalnom i neformalnom obrazovanju, kao i
obrazovanju kroz ceo život, doživotnom učenju.
Svaka visokoškolska institucija kreira svoj studijski program prema potrebama
društva i privrede.
5.1. Visokoškolske ustanove iz oblasti informacionih tehnologija
Visoko obrazovanje je sastavni deo sistema obrazovanja kroz ceo život.
Preduslov visokog obrazovanja je završeno srednje obrazovanje, pa od njegovog
kvaliteta zavisi i kvalitet visokoškolske produkcije. Proizvod visokog obrazovanja je
ulaz u svet rada i u sistem daljnjeg formalnog i neformalnog obrazovanja.
Opšti ciljevi svakog visokog obrazovanja su optimizacija nacionalnog razvoja i
proizvodnja novog znanja koje nije uvek odraz potreba društva. Uticaj visokog
obrazovanja na nacionalni razvoj je velik i povećava se sa razvojem društva Koliko
društvo dobija kvalitetnim visokim obrazovanjem sa aspekta razvoja privrede, tako se
kvalitetnim visokim obrazovanjem razvija i ljudski potencijal. Visoko obrazovanje
deluje na glavne komponente nacionalnog razvoja.
U visoko obrazovanje treba investirati jer je investicija isplativa.
Univerzitet je autonomna obrazovna institucija u društvu, različito organizovana
zbog geografskog i istorijskog nasleđa, on proizvodi, preispituje, procenjuje i prenosi
kulturu putem poučavanja i istraživanja. Kako bi univerzitet zadovoljio potrebe sveta
koji ga okružuje, istraživanje i obrazovanje na univerzitetu mora biti moralno i
intelektualno nezavisno od svakog političkog autoriteta i ekonomske moći. Na
univerzitetima je visoko obrazovanje usko vezano sa naučnoistraživačkim radom, pa se
visoko obrazovanje i naučno istraživanje moraju usklađeno razvijati. Nastava i
istraživanje na univerzitetima moraju biti međusobno povezani kako nastava ne bi
zaostala za potrebama koje se menjaju sa zahtevima društva i napretkom nauke.
Sloboda istraživanja i obrazovanja osnovna su načela rada univerziteta, pa nacionalne
vlade i univerziteti moraju, koliko je to svakome od njih moguće, osigurati poštovanje
ovakvog zahteva. Nastavni kadar univerziteta je sposoban da prenese svoje znanje
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 114 (201)
studentima voljnim i sposobnim da se tim znanjem obogate, da dalje usavršavaju svoja
znanja stalnim istraživanjem i inovacijama.
Fakultet je institucija visokog obrazovanja, sastavni deo univerziteta, na kojoj se
studenti, kroz studije različitih naučnih disciplina, obrazuju i stiču znanja i veštine za
šta im fakultet izdaje diplome, čime im garantuje određeno zvanje u oblasti koju su
izučavali.
Evropa je sagledala prednosti kvalitetnog visokog obrazovanja pa je započela
proces njegove reforme u cilju stvaranja jedinstvenog prostora visokog obrazovanja u
Evropi.
Za sistem visokog obrazovanja odgovorne su nacionalne vlade. Za strukturu i
sadržaj visokog obrazovanja odgovorne su visokoobrazovne institucije.
Bolonjski proces je potaknuo reforme visokog obrazovanja u evropskim
zemljama. Ove reforme potaknule su visokoškolske institucije da razmotre
kompatibilnost svojih kurikuluma u smislu strukture, programa i same nastave.
Zahtevani akademski i profesionalni profili, kao i potrebe društva, igraju važnu ulogu u
kreiranju Evropskog prostora visokog obrazovanja.
5.1.1. Fakulteti informacionih tehnologija
Proces globalizacije i široka primena informaciono-komunikacionih tehnologija
postavljaju jasne zadatke sistemima visokog obrazovanja. Organizovanje studijskih
programa iz oblasti računarstva za formalno, neformalno i doživotno učenje je
imperativ kako razvijenim zemaljama, tako i zemaljama u razvoju. U Republici Srpskoj
i celoj Bosni i Hercegovini potrebe su okrenute ka informacionim tehnologijama i
kompjuterskim naukama, ka uspostavljanju studijskih programa iz oblasti
informacionih tehnologija i kompjuterskih nauka.
Informacione tehnologije, u širem smislu, obuhvataju sve ono što se odnosi na
računarstvo. Sa akademskog aspekta, savladavanjem studijskog programa
informacionih tehnologija, diplomac je spreman da primeni informacione tehnologije u
oblasti ekonomije, u administrativnim poslovima, sektoru obrazovanja, zdravstvu i
mnogim drugim oblastima.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 115 (201)
Računarska disciplina informacione tehnologije, IT, nova je oblast koja je
inicirana kao odgovor na svakodnevne potrebe društva, ekonomije i drugih
organizacija. Danas organizacije, bilo koje vrste, zavise od informacionih tehnologija.
Sistem koji će zadovoljiti postojeće potrebe treba biti adekvatan, siguran, nadogradiv i
nadasve održiv. Podrška osoblja iz sektora informacionih tehnologija u preduzećima, u
smislu rešavanja problema vezanih za računarske i programske opreme, mora biti
adekvatna. Diplomci na akademskim studijama informacionih tehnologija stiču znanja i
veštine da mogu rešiti postavljene zahteve.
Fokus delatnosti diplomca računarskih disciplina može se grafički prikazati
dijagramom. Po horizontalnoj osi delatnost se kreće od teorije, principa i inovacija ka
aplikacijama, razvoju i konfigurisanju. Po vertikalnoj osi delatnost se kreće od
kompjuterske opreme i arhitekture ka organizovanju i informacionim sistemima.
Razmatranjem vertikalne i horizontalne dimenzije delatnosti kreiraju se područja rada
za svaku od računarskih disciplina.
Studijski programi za sticanje IT akademskog stepena omogućavaju diplomcima
informacionih tehnologija posedovanje znanja i praktičnih ekspertiza, a u cilju vođenja
brige o infrastrukturi informacionih tehnologija u preduzećima i njihovog korišćenja od
strane zaposlenih.
Specijalisti informacionih tehnologija su odgovorni za izbor opreme i
programskih proizvoda koji će zadovoljiti kako potrebe preduzeća, tako i njegovu
infrastrukturu. Odgovorni su za instalaciju, kastomizaciju i održavanje onih aplikativnih
rešenja koja su neophodna preduzeću.
Odgovornosti specijaliste informacionih tehnologija su:
instalacija računarskih mreža;
administracija i zaštita računarskih mreža;
dizajniranje web stranica;
razvoj multimedijalnih resursa i
planiranje i održavanje životnog ciklusa informacionih tehnologija u smislu
njihovog održavanja, nadogradnje i zamene.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 116 (201)
Na slici 6 grafički je prikazano područje delatnosti diplomca informacionih
tehnologija, što je jedna od najprimenjenijih računarskih disciplina. Osenčena površina
predstavlja područje rada. Diplomac informacionih tehnologija praktično primenjuje
svoje stečeno znanje i veštine.
Slika 6. Informacione tehnologije
Kompjuterske nauke, CS, povezuju oblasti, od teorijskih i algoritamskih
osnova, ka kompjuterskim vizijama, robotici, inteligentnim sistemima, bioinformatici.
Diplomci kompjuterskih nauka se dele u tri kategorije.
Prva kategorija obuhvata dizajniranje i implementaciju softvera, izazovne
poslove programiranja, supervizije drugih programera i njihovo motivisanje novim
pristupima.
Druga kategorija obuhvata oblikovanje novih načina korišćenja računara.
Napredak kompjuterskih nauka ide u pravcu umrežavanja, kreiranja i korišćenja baza
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 117 (201)
podataka i veze čoveka i računara u cilju razvoja weba. Istraživači u kompjuterskim
naukama, zajedno sa istraživačima iz drugih oblasti, rade u pravcu postavljanja robota
za praktičnu i inteligentnu pomoć, u pravcu korišćenja baza podataka kod kreiranja
novih znanja i korišćenja računara kao pomoći pri odgonetanju DNK tajni.
Treća kategorija diplomaca teži razvoju efektivnih načina rešavanja računarskih
problema − problemi pronalaženja najboljeg načina smeštanja informacija u baze
podataka, slanja podataka kroz mrežu, prikazivanja kompleksnih slika. Teoretsko
znanje ovih diplomaca dozvaljava im da odrede najbolje moguće performanse, a
njihovo proučavanje algoritama omogućava im razvoj novih pristupa ka postizanju
boljih performansi.
Slika 7. Kompjuterske nauke
Kompjuterske nauke obuhvataju širok opseg, od teorije do programiranja. Ove
nauke nude sveobuhvatni osnov koji omogućava diplomcu adaptaciju novim
tehnologijama i novim idejama.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 118 (201)
Osenčena površina na slici 7 označava delatnost diplomca kompjuterskih nauka.
Kompjuterske nauke se bave sistemskom infrastrukturom, softverskim metodama i
tehnologijama i aplikativnim tehnologijama.
Fakulteti računarskih nauka imaju svoje opšte, obrazovne i naučne ciljeve.
Ciljevi fakulteta informacionih tehnologija su proizvesti diplomce sposobne za
uspešno obavljanje zadataka u oblasti računarstva, postavljenih od strane društva i
privrede. Stečene kvalifikacije bazirane na konkurentnosti diplomci fakulteta uspešno
plasiraju, kako na nacionalno tržište rada, tako i na tržište rada zemalja Evrope.
Kroz moderne studijske programe, tradicionalne i programe učenja na daljinu,
sa postavljenim standardima i važećim principima, a u skladu sa svojim potrebama,
student nakon studija započinje svoju uspešnu karijeru.
Dobro organizovani fakulteti, sa modernim i kvalitetnim studijskim
programima, doprinose razvoju obrazovanja stručnjaka u oblasti računarskih nauka.
Prateći potrebe društva, privrede i interesovanja samih studenata, fakultet kontinuirano
prilagođava svoj sistem obrazovanja, ugrađujući u njega standarde i načela Bolonjskog
procesa.
Rezultate svoga rada fakultet sagledava prateći karijere svojih diplomaca.
Fakultet promptno reaguje da prevaziđe uočene nedostatke, uspostavljanjem
najsavremenijih metoda za sticanje praktičnih znanja, kao i modernizovanjem studijskih
programa u cilju kreiranja konkurentnih kompetencija.
Bolonjski proces ima za cilj kreiranje jedinstvenog prostora visokog
obrazovanja u Evropi. Cilj se može postići primenom visokih standarda u obrazovanju
na visokoškolskoj instituciji pojedinačno i u nacionalnim sistemima visokog
obrazovanja. Prihvatajući visoke standarde i metode, svaka visokoobrazovna institucija
ugrađuje najbolje u svoj statut baziran na modernom zakonu o visokom obrazovanju.
Osnovni obrazovni ciljevi visokoobrazovne institucije su da:
uspostavi kurikulume koji studentima nude kvalitativno više mogućnosti;
njeni diplomci doprinesu razvoju društva;
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 119 (201)
njeni diplomci primene svoja stečena znanja i veštine u praksi i budu
konkurentni na globalnom tržištu rada;
razvije, unapredi i prenese znanja metodama najsavremenijeg obrazovanja i
naučnog rada u skladu sa svetskim standardima visokog obrazovanja;
proizvede visokoobrazovane kadrove sposobne da se uključe u naučno-
tehnološki razvoj društva;
uključi studente u naučnoistraživački rad na visokoškolskoj ustanovi;
motiviše studente na inventivnost;
uspostavi saradnju sa drugim visokoobrazovnim institucijama u cilju kreiranja
zajedničkih programa, koji kao rezultat daju zajedničku diplomu;
obezbedi značajnu mobilnost studenata i nastavnog osoblja;
primeni sistem obezbeđenja kvaliteta i
uključi studente u projekte.
Kvalitetna visokoobrazovna ustanova ima, pored opštih i obrazovnih ciljeva, i
naučne ciljeve. Naučnoistraživački rad na visokoškolskoj ustanovi može biti i timski i
individualan, a ogleda se kroz rad na značajnim projektima koji doprinose ostvarenju
dodatnih referenci studentima i nastavnom osoblju uključenom u projekat.
Naučnoistraživački rad može biti i u saradnji sa drugim visokoobrazovnim
institucijama.
Da bi visokoškolska ustanova ispunila opšte, obrazovne i naučne ciljeve,
potrebno je da ispuni i funkcionalne ciljeve koji definišu strukturu fakulteta. Fakultet je
potrebno organizovati tako da ispuni sveobuhvatnu funkcionalnost sa aspekta samog
obrazovnog cilja, saradnje sa drugim visokoobrazovnim ustanovama, prilagođavanja
zahtevima privrede i društva, i zahtevima studenata, te transparentnosti svog rada.
Visokoškolska ustanova mora imati svoj statut. Delatnost i organizacija
visokoobrazovne ustanove uređuju se njenim statutom.
Primena Bolonjskog procesa nameće nove funkcionalne ciljeve visokoškolske
ustanove. Posmatrajući već pomenuta osnovna načela Bolonjskog procesa, sa ciljem
kreiranja Evropskog prostora visokog obrazovanja, po svom značaju mogu se izdvojiti:
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 120 (201)
višeciklusni sistem studija sa priznatim kvalifikacijama;
evropski sistem prenosa i akumulacije bodova i
evropska akreditacija visokog obrazovanja sa usvojenim standardima kvaliteta i
evaluacije.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 121 (201)
6. PREDLOG REŠENJA
Obrazovanje je sastavni deo razvoja i igra važnu ulogu u kreiranju društva
znanja.
Osiguranje kvaliteta u obrazovanju je osnovni element reforme visokog
obrazovanja i osnovni preduslov za kreiranje Evropskog prostora visokog obrazovanja.
Kod uvođenja osiguranja kvaliteta u visoko obrazovanje mora se početi od dva
osnovna pitanja − kako studenti percipiraju cilj visokog obrazovanja, i kakva je uloga
obrazovanja u društvu.
Visoko obrazovanje nije jednoznačno određeno, ono odražava svu
kompleksnost društva. Položaj visokog obrazovanja u društvu zavisi od njegovog
sistema osiguranja kvaliteta. Svaki sistem osiguranja kvaliteta, kroz dogovaranje
državnih standarda koje visoko obrazovanje mora ispuniti i kroz procedure unutar
institucije obrazovanja i eksterne evaluacije, odražava ciljeve i ulogu visokog
obrazovanja.
Stalnim praćenjem promena u društvu, visoko obrazovanje se menja u skladu sa
zahtevima društvenih promena, a kako sistem osiguranja kvaliteta služi unapređenju
visokog obrazovanja, i on mora biti dinamičan.
Svaki sistem osiguranja kvaliteta odražava nacionalni sistem visokog
obrazovanja i lokalni društveni okvir u kojem se visoko obrazovanje nalazi i
funkcioniše. Stvaranjem Evropskog prostora visokog obrazovanja, povećanjem
mobilnosti studenata, profesora i naučnih radnika, globalizacijom visokog obrazovanja
i stvaranjem evropskog tržišta rada, i sistem osiguranja kvaliteta diže se na evropski
nivo. Uspostavljeni su evropski standardi sistema osiguranja kvaliteta79, koji se moraju
primenjivati u svim zemljama koje su se uključile u Bolonjski proces reforme visokog
obrazovanja.
79 Standardi i smernice za osiguranje kvaliteta u evropskom prostoru visokog obrazovanja, ENQA u
saradnji sa EUA, EURASHE I ESIB 2005
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 122 (201)
Osiguranje kvaliteta daje kvalitet, daje relevantne informacije o visokom
obrazovanju, o stečenim diplomama studenata, i od velike je koristi akademskim
radnicima, studentima, poslodavcima i društvu u celini.
Na slici 8 prikazani su procesi koji su inicirali reformu visokog obrazovanja,
procesi koji su kreirali Evropski prostor visokog obrazovanja, i aktivnosti koje treba
permanentno provoditi u cilju održavanja i unapređenja nacionalnih sistema visokog
obrazovanja i Evropskog prostora visokog obrazovanja.
Slika 8. Bolonjski proces
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 123 (201)
Blok dijagram potrebnih zahteva koje obrazovanje treba da zadovolji prikazam
je na slici 9.
Slika 9. Blok dijagram potrebnih zahteva u procesu obrazovanja
6.1. Fakultet informacionih tehnologija
Cilj visokoškolske ustanove je ostvariti konkurentnu prednost svojih diplomaca
na nacionalnom i internacionalnom tržištu rada. Fenomen izgradnje ovakvog sistema
visokog obrazovanja usklađenog sa Evropskim prostorom visokog obrazovanja −
EHEA, može se posmatrati sa više aspekata:
organizacionih, materijalnih i finansijskih;
kadrovskih i
programskih.
Iz teorije sistema opšti model rada visokoškolske ustanove može se prikazati
blok dijagramom datim na slici 10.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 124 (201)
Slika 10. Blok dijagram modela rada visokoškolske ustanove
Ulazne veličine obrazovnog procesa su studenti i svi resursi koji ulaze u proces
obrazovanja sa posebnim osvrtom na upisane studente.
Izlazne veličine su diplomirani studenti.
Kontrolni proces predstavljaju postupci samoevaluacije kod kojih su osnovna
načela upravljanja kvalitetom planiranje, uspostavljanje, provera i delovanje.
Model fakulteta informacionih tehnologija u jedinstvenom evropskom
obrazovnom prostoru predstavljen je blok dijagramom na slici 11.
Slika 11. Blok dijagram modela fakulteta informacionih tehnologija
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 125 (201)
Vizija visokoškolske ustanove je njen dugoročan pogled na naučno-obrazovni
proces usaglašen sa globalnim promenama i procesima, kako u svom okruženju tako i u
društvu u celini, organizovanje obrazovnog procesa koji mora dati odgovor na pitanja
zašto učiti, šta učiti, kako i kada učiti uz mogućnost međusobne komunikacije, timski
rad, kritičko razmišljanje i prilagođavanje promenama, uz više inventivnosti,
kreativnosti, a sve podržano novim tehnologijama.
Misija visokoškolske ustanove je ostvarivanje studijskih programa uz primenu
savremenih pedagoških tehnologija baziranih na interaktivnoj nastavi, virtuelnog
nastavnog okruženja i primenu informaciono-komunikacionih tehnologija i tehnologije
učenja na daljinu. Principi doživotnog učenja i ostvarivanje demokratskog prava na
učenje i promovisanje Evropske transparentnosti i mobilnosti studenata i nastavnog
osoblja u Evropskom prostoru visokog obrazovanja i tržišta rada su deo misije
visokoškolske ustanove.
Tržišnu prednost visokoškolska ustanova ostvaruje ispunjenjem sledećih
podciljeva:
visok kvalitet obrazovanja uz minimizaciju troškova obrazovanja sa
maksimalnim odnosom postignute performanse diplomiranih studenata i cene
koštanja obrazovanja i
visoka prolaznost studenata u minimalnom trajanu studiranja.
Prvi podcilj je visok kvalitet obrazovanja koji sa sobom nose diplomirani
studenti sa minimiziranjem prosečnih troškova školovanja po studentu; drugim rečima,
to je dobiti najbolji odnos ostvarene performanse sa minimiziranjem troškova
ostvarivanja te performanse, što se ogleda u atraktivnosti i rejtingu visokoškolske
ustanove u ostvarivanju postavljenih zahteva i predstavlja eksterni pokazatelj kvaliteta.
Atraktivnost se meri brojem studenata koji konkurišu na jedno mesto.
Rejting visokoškolske ustanove meri se sa više pokazatelja od kojih je veoma
značajna brzina zapošljavanja i plata koju njeni diplomci ostvaruju na tržištu rada.
Drugi podcilj je da rasipanje od srednje vrednosti trajanja obrazovnog ciklusa
bude malo; drugim rečima, ostvarivanje visoke prolaznosti u nominalnom vremenu
trajanja obrazovnog procesa studenta.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 126 (201)
Osnovni elementi obrazovnog procesa su:
pravna regulativa;
nastavno i nenastavno osoblje i
prostor i oprema.
6.2. Pravna regulativa visokoškolskih ustanova
Pravna regulativa obezbeđuje da se proces obrazovanja studenata odvija u
skladu sa obavezujućim pravnim normama.
Deo pravne regulative obezbeđuje sistemske karakteristike visokoškolske
ustanove kao bilo kojeg drugog poslovnog sistema, kao što su statut, pravilnik o
sistematizaciji radnih mesta i ostala obavezna ili opciona akta. Drugi deo pravne
regulative je specifičan za obrazovnu delatnost i može se reći da je aplikativnog
karaktera, u kojem su najvažniji studijski programi.
Statut visokoškolske ustanove je opšti akt kojim se regulišu pitanja značajna za
obavljanje delatnosti same ustanove. Ovim aktom se definišu vizija i misija
visokoškolske ustanove u dugoročnom periodu.
Delatnost, naziv i sedište visokoškolske ustanove, njene organizacione jedinice,
stručni organi i organi rukovođenja ustanovom definisani su statutom, a u skladu sa
nacionalnim zakonom o visokom obrazovanju i zakonom o univerzitetu.
Obrazovna delatnost, naučnoistraživački i stručni rad, regulisani su u statutu
visokoškolske ustanove. U statutu su definisana prava i obaveze studenata i nastavnog i
nenestavnog osoblja kroz proces obrazovno-naučnoistraživačkog rada i stalnog
stručnog obrazovanja i usavršavanja.
Statut visokoškolske ustanove reguliše, u skladu sa zakonom, potrebnu
nostrifikaciju diploma stečenih obrazovanjem u inostranstvu, kao i ekvivalenciju svojih
javnih isprava sa ispravama stečenim u inostranstvu, a u skladu sa vrstom studija.
Organi visokoškolske ustanove donose pravilnike, poslovnike, uputstva,
preporuke, odluke, pravila i druga potrebna akta u cilju usklađivanja nastavnih i
poslovnih procesa.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 127 (201)
Poslovnici su akta kojima se reguliše rad kolektivnih organa visokoškolske
ustanove i specifične procedure u radu uz obezebeđenje standarda kvaliteta.
Pravilnicima se definišu pravila i standardi u pojedinim segmentima obrazovnih
procesa. Neophodni pravilnici koje treba visokoškolska ustanova da donese u cilju
promovisanja i podržavanja procesa kreiranja Evropskog prostora visokog obrazovanja
jesu: pravilnik o osiguranju i upravljanju kvalitetom, pravilnik o standardima za internu
evaluaciju i ocenjivanje kvaliteta, pravilnik o načinu i postupku sticanja zvanja i ostala
relevantna akta u obrazovnom procesu.
6.3. Studijski programi
Studijski program definiše plan i program rada sa studentima koji će biti
usklađen sa preporukama vodećih autoriteta u svetu iz oblasti visokog obrazovanja i iz
oblasti računarstva. Cilj Bolonjskog procesa je uspostavljanje Evropskog prostora
visokog obrazovanja koji ima svoje standarde i principe u visokom obrazovanju, a
asocijacije ACM i IEEE su autoriteti iz oblasti računarstva.
Bolonjski proces definisao je cikluse studija, akademskih i stručnih. U ovom
radu urađen je primer fakulteta informacionih tehnologija kao organizacione jedinice
univerziteta. Prvi ciklus studija, osnovne studije, traje tri godine i dodeljeno mu je 180
ECTS bodova, 60 ECTS bodova za svaku godinu. Na kraju prvog ciklusa student stiče
akademsko zvanje završenog dodiplomskog studija. Na slici 12 prikazani su akademski
ciklusi studija.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 128 (201)
Slika 12. Ciklusi akademskih studija
Studijski program fakulteta obuhvata, pored predmeta iz struke, i opšte
društvene predmete, kvantitativne predmete i jezičke predmete.
Primer studijskog programa prvog ciklusa prikazan je u tabeli 10. Predmeti su
jednosemestralni i u prve dve godine nema izbornih predmeta. U trećoj godini, pored
četiri obavezna, jezgrena predmeta, planirano je još maksimalno pet izbornih predmeta
od kojih se preporučuje praktičan rad, odnosno jedan kompleksan projekat koji je
vrednovan sa 8 ECTS kredita. Kredit je usaglašena numerička vrednost koja se
dodeljuje predmetu kako bi se opisao koeficijent operećenja studenta pri savladavanju
predmetnog gradiva u cilju postizanja očekivanih rezultata. Vrednost boda je
ekvivalentna ukupnom uloženom radu (predavanja, vežbe, rad u laboratoriji, seminarski
radovi ili projekti) i ukupno iznosi 30 bodova za semestar i 60 bodova za godinu
studija, što predstavlja njegovu relativnu vrednost.
Algoritam izračunavanja metrike predmeta, vrednovanje opterećenja studenta,
odnosno šema izračunavanja broja ECTS bodova, prikazan je u tabeli 9.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 129 (201)
Tabela 9. Šema izračunavanja broja ECTS bodova
Kolone označene slovima predstavljaju:
P − broj kontakt časova
V − broj časova za vežbe
L − broj časova provedenih u laboratoriji
R − broj radova, projekata koje treba uraditi u predmetu.
Jednačina po kojoj se izračunava broj ECTS bodova X:
X = 2xP + V + L + R.
U primeru 1 iz tabele 10 predmet ima 6 ECTS kredit bodova, 2x2 + 2 = 6.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 130 (201)
Tabela 10. Primer studijskog programa za I ciklus na fakultetu informacionih
tehnologija
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 131 (201)
6.3.1. Projekcija studijskog programa
Projekcija predloženog studijskog programa prikazana je u tabeli 11. Predmeti
su iz grupe opštih i kvantitativnih predmeta, iz grupe jezika, i stručni predmeti. Iz tabele
se vidi da od 180 ECTS kredita koje student mora da ostvari da bi savladao studijski
program I ciklusa, 66,11% pripada stručnim predmetima, 19,45% opštim predmetima,
8,89% kvantitativnim predmetima, dok je 5,55% pripalo engleskom jeziku u kojem je
naglašen stručni aspekat.
Tabela 11. Projekcija predloženog studijskog programa
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 132 (201)
6.4. Sistem obezbeđenja kvaliteta − kontrolni proces
U ravni opisanog obrazovnog procesa (slika 9), treba da postoji i komponenta sa
posebnim zadacima nadzora nad radom obrazovnog procesa.
Osnovni zadatak ove komponente je da blagovremeno, potpuno i verodostojno
izveštava o odstupanjima delova obrazovnog procesa od planiranih i očekivanih. Ova
komponenta predstavlja osnovni element sistema obezbeđenja i kontrole kvaliteta.
Visokoškolska ustanova obezbeđuje kvalitet koji podržava pouzdanost i kvalitet
kvalifikacija unutar usvojenog kvalifikacionog okvira. Samo priznavanje kvalifikacija
od esencijalne je važnosti za mobilnost i prohodnost svih studenata kroz različite nivoe
kvalifikacionog okvira. Priznavanje kvalifikacija je moguće samo ukoliko postoje
pouzdane informacije o kvalitetu visokoškolske institucije koja pruža studijski program
koji vodi do te kvalifikacije.
Usvojeni kvalifikacijski okvir podrazumeva da standardi i postupci za
obezbeđenje kvaliteta koriste iste deskriptore i iste obrazovne ciljeve u proceni kvaliteta
nastavnog procesa u različitim visokoškolskim institucijama.
Politika osiguranja kvaliteta odražava misiju visokoškolske institucije i
predstavlja sveobuhvatne namere i vođenje organizacije obezbeđenja kvaliteta.
Visokoškolska ustanova donosi Pravilnik o standardima za internu evaluaciju i
ocenjivanje kvaliteta. Pravilnik definiše standarde i procedure za njihovu primenu u
cilju obezbeđenja sistema kvaliteta. Ustanova formira Komisiju za obezbeđenje
kvaliteta koja predlaže standarde i postupke obezbeđenja kvaliteta i usklađuje ih sa
evropskim standardima.
6.4.1. Strategija sistema obezbeđenja kvaliteta
Strategija sistema obezbeđenja kvaliteta sadrži opredeljenje visokoškolske
ustanove da sistematski i neprekidno radi na unapređenju kvaliteta svojih programa uz
primenu propisanih mera. Subjekti obezbeđenja kvaliteta, stručna tela, nastavno osoblje
i studenti, i njihova prava i obaveze, definisani su u strategiji sistema obezbeđenja
kvaliteta. Studijski programi, nastava, istraživanje, vrednovanje studenata, udžbenici,
literatura, nenastavna podrška i proces upravljanja, jesu oblasti obezbeđenja kvaliteta.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 133 (201)
U strategiji su definisane organizacione strukture kvaliteta, kao i povezanost obrazovne,
naučnoistraživačke i stručne delatnosti visokoškolske ustanove.
Organ upravljanja visokoškolske ustanove donosi strategiju sistema
obezbeđenja kvaliteta. Visokoškolska ustanova objavljuje i promoviše strategiju
sistema obezbeđenja kvaliteta kako u samoj ustanovi, tako i u javnosti. Visokoškolska
ustanova periodično unapređuje strategiju sistema obezbeđenja kvaliteta.
6.4.2. Standardi i postupci obezbeđenja kvaliteta
Standarde i postupke obezbeđenja kvaliteta utvrđuje visokoškolska ustanova u
cilju obezbeđenja kvaliteta u svom radu, i dostupni su javnosti. Ovi standardi sadrže
minimalni nivo kvaliteta visokoškolske ustanove, postupci za obezbeđenje kvaliteta
određuju se posebno za svaku oblast, a detaljno se utvrđuju standardi i postupci u
sistemu obezbeđenja kvaliteta subjekata visokoškolske ustanove.
Ove standarde i postupke za obezbeđenje kvaliteta donosi stručni organ
visokoškolske ustanove na predlog komisije za obezbeđenje kvaliteta. Standardi i
postupci su dostupni nastavnom osoblju, studentima i javnosti, a visokoškolska
ustanova periodično ih unapređuje i ispituje.
6.4.3. Obezbeđenje kvaliteta
Visokoškolska ustanova izgrađuje organizacionu strukturu za obezbeđenje
kvaliteta. Svojim statutom visokoškolska ustanova utvrđuje poslove i zadatke
nastavnog osoblja, saradnika i studenata, svojih stručnih organa, katedri i komisije za
obezbeđenje kvaliteta u donošenju i sprovođenju strategije usvojenog sistema
obezbeđenja kvaliteta. Posebnim merama obezbeđuje se učešće studenata u donošenju i
sprovođenju strategije, standarda i postupaka obezbeđenja kvaliteta.
Komisija za obezbeđenje kvaliteta formirana je iz reda nastavnika, saradnika,
nenastavnog osoblja i studenata.
6.4.4. Kvalitet studijskog programa
Studijski program visokoškolske ustanove je srž obrazovnog procesa. Kvalitet
studijskog programa obezbeđuje se kroz praćenje i proveru njegovih ciljeva, strukture
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 134 (201)
programa, radnog opterećenja studenata, kroz unapređivanje njegovog sadržaja i kroz
permanentno prikupljanje informacija o kvalitetu programa od kompetentnih
organizacija iz okruženja.
Visokoškolska ustanova mora redovno i sistematski da proverava, i po potrebi
ponovo određuje, ciljeve svojih studijskih programa i njihovu usklađenost sa osnovnim
ciljevima same ustanove. Strukturu studijskih programa proverava u smislu opšte
akademskih, naučno-stručnih i stručno primenjivih disciplina. Opterećenje studenata se
izražava i meri ECTS bodovima. Ishode studiranja i stručnost koju studenti dobijaju
kada završe studije, kao i mogućnost njihovog zapošljavanja, visokoškolska ustanova
permanentno proverava i usklađuje sa potrebama tržišta rada.
Utvrđeni postupci omogućavaju visokoškolskoj ustanovi da prati i kontroliše
programe studija. Povratne informacije od poslodavaca, tržišta rada i drugih
odgovarajućih organizacija o kvalitetu studija i studijskih programa, omogućavaju
visokoškolskoj ustanovi da unapređuje kvalitet svojih programa. Studenti su važni
učesnici u ocenjivanju i u osiguranju kvaliteta studijskih programa.
Visokoškolska ustanova obezbeđuje permanentno osavremenjivanje sadržaja
kurikuluma i njihovu uporedivost sa kurikulima stranih visokoškolskih ustanova, kako
evropskih, tako i američkih. Kurikulumi studijskih programa podstiču studente na
stvaralački način rada i razmišljanja, na istraživanje i primenu stečenih znanja i veština
u praksi. Definisani uslovi i postupci, koji su neophodni za završavanje studija i sticanja
diplome određenog nivoa obrazovanja, dostupni su na uvid javnosti u elektronskoj
formi, a usklađeni su sa ciljevima, sadržajima i obimom akreditovanja studijskih
programa.
6.4 5. Kvalitet nastavnog procesa
Kvalitet nastavnog procesa obezbeđuje se kroz interaktivnu nastavu, praktične
primere i vežbe u nastavi, profesionalni rad nastavnika i saradnika, kroz kvalitetne
planove rada po predmetima, kroz neophodno praćenje kvaliteta nastave i preduzimanje
potrebnih mera u slučaju kada se utvrdi da kvalitet nastave nije na odgovarajućem
nivou.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 135 (201)
Nastavnici i saradnici u toku predavanja i vežbi postupaju profesionalno i imaju
korektan odnos prema studentima. Plan i raspored nastave, predavanja i vežbi,
usklađeni su sa potrebama i mogućnostima studenata, poznati su pre početka
odgovarajućeg semestra i dosledno se sprovode. Nastava na visokoškolskoj ustanovi je
interaktivna, obavezno uključuje primere iz prakse, podstiče studente na kreativnost i
razmišljanje, na samostalan rad, i, što je najvažnije, na primenu stečenih znanja.
Visokoškolska ustanova obezbeđuje da se za svaki predmet, pre početka
semestra, donese plan rada koji je dostupan studentima, a uključuje:
osnovne podatke o predmetu;
ciljeve predmeta;
sadržaj i strukturu predmeta;
plan i raspored izvođenja nastave, predavanja i vežbi;
način ocenjivanja predmeta;
udžbenike, obaveznu i dopunsku literaturu i
podatke o nastavnicima i saradnicima na predmetu.
Svaka visokoškolska ustanova sistematski prati sprovođenje plana nastave,
planove rada na pojedinim predmetima i preduzima korektivne mere ukoliko dođe do
odstupanja od planiranog. Visokoškolska ustanova upozorava nastavnike, koji se ne
pridržavaju plana rada na predmetu ili ne postižu odgovarajući kvalitet predavanja i
vežbi, na potrebu poboljšanja i usavršavanja svog rada.
6.4.6. Kvalitet naučnoistraživačkog i stručnog rada
Visokoškolska ustanova neprekidno radi na podsticanju, obezbeđenju uslova,
praćenju i proveri rezultata naučnoistraživačkog i stručnog rada i na njihovom
uključivanju u proces nastave. U svom radu visokoškolska ustanova ostvaruje jedinstvo
obrazovnog, naučnoistraživačkog i stručnog rada, osmišljavajući, pripremajući i
realizujući naučnoistraživačke programe, kao i nacionalne i međunarodne projekte.
Visokoškolska ustanova sistematski prati i ocenjuje obim i kvalitet istraživačkog rada
nastavnika i saradnika. Sadržaji i rezultati naučnih, istraživačkih i stručnih aktivnosti
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 136 (201)
usklađeni su sa strateškim ciljem same visokoškolske ustanove, kao i sa nacionalnim i
evropskim ciljevima i standardima visokog obrazovanja.
Znanja do kojih visokoškolska ustanova dolazi sprovođenjem određenih
naučnih, istraživačkih i stručnih aktivnosti uključuju se u postojeći nastavni proces.
Visokoškolska ustanova podstiče svoje zaposlene da se aktivno bave naučnim i
istraživačkim radom i da što češće objavljuju rezultate svoga rada promovišući kvalitet
visokoškolske ustanove u svom okruženju i jedinstvenom evropskom obrazovnom
prostoru.
6.4.7. Kvalitet nastavnika i saradnika
Kvalitet nastavnika i saradnika obezbeđuje se pažljivim planiranjem i izborom
na osnovu javnog postupka, stvaranjem uslova za permanentnu edukaciju nastavnika i
saradnika, kao i proverom kvaliteta njihovog rada u nastavnom procesu.
Postupak i uslovi za izbor nastavnika i saradnika utvrđuju se unapred, javni su i
dostupni oceni stručne i šire javnosti. Visokoškolska ustanova se prilikom izbora
nastavnika i saradnika u zvanje pridržava propisanih postupaka i uslova putem kojih
ocenjuje naučnu, istraživačku i pedagošku aktivnost nastavnika i saradnika. Nastavnike
i saradnike visokoškolska ustanova sistematski prati, ocenjuje i podstiče naučnu,
istraživačku i pedagošku aktivnost. Visokoškolska ustanova sprovodi dugoročnu
politiku kvalitetne selekcije mladih kadrova, politiku njihovog daljeg napretka i
usavršavanja. Nastavnicima i saradnicima obezbeđuje permanentnu edukaciju i
usavršavanje putem studijskih putovanja, specijalizacija, razmena, učešća na naučnim i
stručnim skupovima.
Pri izboru i unapređenju nastavno-naučnog i istraživačkog kadra, visokoškolska
ustanova posebno vrednuje pedagoške sposobnosti nastavnika i saradnika.
6.4.8. Kvalitet studenata
Kvalitet studenata obezbeđuje se selekcijom studenata na unapred propisan i
javan način, ocenjivanjem studenata tokom rada u nastavi, kontinuiranim praćenjem i
proveravanjem rezultata ocenjivanja i prolaznosti studenata, kao i preduzimanjem
odgovarajućih mera u slučaju propusta.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 137 (201)
Visokoškolska ustanova svojim upisanim i potencijalnim studentima
obezbeđuje sve relevantne informacije i podatke koji su povezani sa njihovim
studijama. Pri upisu, visokoškolska ustanova vrednuje rezultate postignute u
prethodnom školovanju i rezultate postignute na prijemnom ispitu ili ispitu za proveru
sposobnosti i sklonosti, a u skladu sa zakonom.
Ravnopravnost studenata po svim osnovama (rasa, boja kože, pol, seksualna
orijentacija, etničko, nacionalno ili socijalno poreklo, jezik, veroispovest, politčko ili
drugo mišljenje, status stečen rođenjem, postojanje senzornog ili motornog hendikepa i
imovinsko stanje) zagarantovana je kao i studiranje studenata sa posebnim potrebama.
Visokoškolska ustanova unapred upoznaje studente sa obavezom praćenja
nastave. Studenti se ocenjuju pomoću unapred objavljenih kriterijuma, pravila i
procedura. Visokoškolska ustanova sistematično analizira, ocenjuje i unapređuje
metode i kriterijume ocenjivanja studenata po predmetima, a posebno ispituje da li je
metod ocenjivanja studenata prilagođen predmetu, da li se prati i ocenjuje rad studenata
tokom nastave, kakav je odnos ocena rada studenta tokom nastave i na završnom ispitu
u ukupnoj oceni, i, što je veoma važno, da li se ocenjuje sposobnost studenata da
primene stečeno znanje. Metode ocenjivanja studenata i njihova usvojena znanja tokom
nastavno-naučnog procesa usklađeni su sa ciljevima, sadržajima i obimom
akreditovanih studijskih programa.
Ustanova visokog obrazovanja obezbeđuje korektno i profesionalno ponašanje
svojih nastavnika tokom ocenjivanja studenata, objektivnost, etičnost i korektan odnos
prema studentu. Visokoškolska ustanova sistematično prati i proverava ocene studenata
po predmetima i preduzima odgovarajuće mere ukoliko dođe do nepravilnosti u
ocenjivanju (suviše visoke ili niske ocene i neravnomerna raspodela ocena u dužem
periodu).
Sistematično se prati i proverava prolaznost studenata po predmetima,
programima, godinama studija i preduzimaju se odgovarajuće korektivne mere u
slučaju niske prolaznosti ili drugih nepravilnosti u ocenjivanju; drugim rečima, teži se
ostvarivanju visoke prolaznosti u nominalnom vremenu trajanja obrazovnog procesa
studenta.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 138 (201)
Visokoškolska ustanova omogućava studentima odgovarajući oblik njihovog
organizovanja, delovanja i učešća u odlučivanju u skladu sa državnim zakonom o
visokom obrazovanju.
6.4.9. Kvalitet udžbenika, literature, biblioteke i informatičkih resursa
Donošenjem i sprovođenjem odgovarajućeg akta obezbeđuje se kvalitet
udžbenika, literature, biblioteke i informatičkih resursa. Sve udžbenike i drugu
literaturu visokoškolska ustanova obezbeđuje na vreme i u potrebnoj količini.
Nastava iz svakog predmeta je pokrivena odgovarajućim udžbenicima i drugim
učilima koji su unapred poznati i objavljeni. Visokoškolska ustanova donosi opšti akt o
udžbenicima, i u skladu sa tim aktom ustanova prati i ocenjuje kvalitet udžbenika i
učila sa aspekta kvaliteta sadržaja (tačnost, savremenost), strukture (primeri, pitanja,
rezime), stila i obima (usklađenost sa brojem ECTS bodova). Udžbenici i učila koji ne
zadovoljavaju standard bivaju poboljšani ili povučeni iz nastave i zamenjeni
kavalitetnijima.
Visokoškolska ustanova obezbeđuje studentima biblioteku opremljenu
potrebnim brojem jedinica, kao i potrebnom opremom za rad, i kontinuirano prati,
ocenjuje i unapređuje strukturu i obim bibliotečkog fonda. Broj zaposlenih u biblioteci i
pratećim službama, kao i vrsta i nivo njihove stručne spreme, usklađeni su sa
nacionalnim i evropskim standardima za pružanje ove vrste usluga. Kompetentnost i
motivisanost osoblja za rad u biblioteci, čitaonici i IT kabinetu ili centru, kontinuirano
se prati, ocenjuje i unapređuje.
Prostorije namenjene za smeštaj bibliotečkog fonda, arhivskog i ostalog
elektronskog materijala, a naročito studentske čitaonice, smeštene su u odgovarajućem
delu zgrade kako bi studentima, nastavnom i nenastavnom osoblju i ostalim korisnicima
pružile adekvatne uslove za rad. Korišćenje biblioteke i pristup njenom kompletnom
fondu obezbeđen je najmanje dvanaest sati dnevno.
Ustanova obezbeđuje neophodne informatičke resurse za savladavanje
planiranog gradiva, potreban broj računara odgovarajućeg kvaliteta, drugu informatičku
opremu, pristup Internetu i ostalu komunikacionu opremu u cilju obezbeđenja kvaliteta
obrazovnog procesa.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 139 (201)
6.4.10. Kvalitet upravljanja visokoškolskom ustanovom i kvalitet nastavne
podrške
Utvrđivanjem nadležnosti i odgovornosti organa upravljanja i jedinica za
nastavnu podršku, kao i kontinuiranim praćenjem i proverom njihovog rada,
obezbeđuje se kvalitet upravljanja visokoškolskom ustanovom i kvalitet nastavne
podrške.
Organi upravljanja, njihove nadležnosti i odgovornosti u organizaciji i
upravljanju visokoškolskom ustanovom, utvrđeni su opštim aktom visokoškolske
ustanove u skladu sa zakonom. Struktura, organizacione jedinice i njihov delokrug rada,
kao i njihova koordinacija i kontrola, utvrđeni su opštim aktom visokoškolske ustanove
u skladu sa zakonom.
Visokoškolska ustanova sistematski prati i ocenjuje organizaciju i upravljanje
ustanovom i preduzima mere za njihovo unapređenje. Ustanova sistematski prati i
ocenjuje rad upravljačkog i nenastavnog osoblja i preduzima mere za unapređenje
kvaliteta njihovog rada, posebno prati i ocenjuje njihov odnos prema studentima i
motivaciju u radu sa studentima.
Uslovi i postupak zasnivanja radnog odnosa i napredovanja nenastavnog osoblja
utvrđuju se opštim aktom visokoškolske ustanove i dostupni su javnosti. Rad i
delovanje upravljačkog i nenastavnog osoblja su dostupni oceni nastavnika,
nenastavnog osoblja, studenata i javnosti. Ustanova obezbeđuje upravljačkom i
nenastavnom osoblju kontinuirano obrazovanje i usavršavanje na profesionalnom
planu. Broj i kvalitet nenastavnog osoblja u skladu je sa standardima za akreditaciju
visokoškolske ustanove.
6.4.11. Kvalitet prostora i opreme
Kvalitet prostora i opreme, primerenih prostornih kapaciteta (učionica, kabineta,
biblioteke, laboratorije, čitaonice i drugih prostora za kvalitetno obavljanje svoje
delatnosti koje visokoškolska ustanova poseduje), obezbeđuje se kroz njihov adekvatan
obim i strukturu. Ustanova poseduje adekvatnu i savremenu tehničku, laboratorijsku i
drugu specifičnu opremu koja obezbeđuje kvalitetno izvođenje nastave na svim
studijskim grupama i stepenima studija visokog obrazovanja.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 140 (201)
Visokoškolska ustanova kontinuirano prati i usklađuje svoje prostorne
kapacitete i opremu sa potrebama nastavnog procesa i brojem studenata. Studentima i
svim zaposlenima obezbeđen je neometan pristup različitim vrstama informacija u
elektronskom obliku i informacionim tehnologijama kako bi se te informacije koristile
u naučno-obrazovne svrhe. Ustanova u svom sastavu poseduje najmanje jednu
prostoriju opremljenu savremenim tehničkim i ostalim uređajima koji studentima i
osoblju omogućavaju rad na računarima i korišćenje usluga centra za fotokopiranje,
štampanje, skeniranje, narezivanje CD i DVD materijala.
6.4.12. Finansiranje visokoškolske ustanove
Kroz kvalitet izvora finansiranja, finansijsko planiranje i transparentnost u
upotrebi finansijskih sredstava, što dovodi do finansijske stabilnosti u dužem periodu,
obezbeđuje se kvalitet finansiranja visokoškolske ustanove. Visokoškolska ustanova
ima dugoročno obezbeđena sredstva neophodna za realizaciju nastavno-naučnog
procesa i naučnoistraživačkih projekata.
Izvori finansiranja visokoškolske ustanove mogu biti:
sredstva koja obezbeđuje osnivač;
školarine, donacije, pokloni i zaveštanja;
sredstva za finansiranje naučnoistraživačkog rada;
projekti i ugovori u vezi sa realizacijom nastave, istraživanjima i
konsultantskim uslugama;
naknade za komercijalne i druge usluge;
osnivačka prava iz ugovora sa trećim licima i
drugi izvori finansiranja u skladu sa zakonom.
Visokoškolska ustanova samostalno planira raspored i namenu finansijskih
sredstava, tako da obezbeđuje finansijsku stabilnost i likvidnost u dužem periodu. Kroz
izveštaj o poslovanju i godišnji finansijski obračun visokoškolska ustanova obezbeđuje
javnost i transparentnost svojih izvora finansiranja i načina upotrebe finansijskih
sredstava.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 141 (201)
6.4.13. Uloga studenata u internoj evaluaciji i proveri kvaliteta
Visokoškolske ustanove obezbeđuju značajnu ulogu studenata u procesu
obezbeđenja kvaliteta i to kroz rad studentskih organizacija i studentskih predstavnika u
telima visokoškolske ustanove, kao i kroz periodično anketiranje studenata o kvalitetu
same ustanove.
Predstavnici studenata su članovi komisije za obezbeđenje kvaliteta
visokoškolske ustanove. Studenti na odgovarajući način daju svoje mišljenje o
strategiji, standardima, postupcima i dokumentima kojima se obezbeđuje kvalitet
visokoškolske ustanove, uključujući i rezultate samovrednovanja i ocenjivanja
visokoškolske ustanove.
Obavezan element samovrednovanja visokoškolske ustanove jeste anketa kojom
se ispituju stavovi i mišljenja studenata o pitanjima iz svih oblasti koje se proveravaju u
procesu samovrednovanja, u kontrolnom procesu. Visokoškolska ustanova je obavezna
da organizuje i sprovede anketu i da njene rezultate učini dostupnim javnosti i uključi ih
u ukupnu ocenu samovrednovanja i ocene kvaliteta.
Studenti su aktivno uključeni u proces kontinuiranog osmišljavanja, relizacije
razvoja i evaluacije studijskih programa u okviru kurikuluma, kao i u razvoj metoda
ocenjivanja.
6.4.14. Sistemsko praćenje i periodična provera kvaliteta
Kontrolni proces u ravni obrazovnih procesa sa slike 10 visokoškolska ustanova
sprovodi stalnim i sistematskim prikupljanjem potrebnih informacija o obezbeđenju
kvaliteta vršenjem periodične provere u svim oblastima obezbeđenja kvaliteta.
Visokoškolska ustanova obezbeđuje sprovođenje utvrđenih standarda i
postupaka za ocenjivanje kvaliteta i obavljanje svih zadataka koje u tom procesu imaju
subjekti u sistemu obezbeđenja kvaliteta te ustanove. Ona obezbeđuje uslove i
infrastrukturu za redovno, sistematsko prikupljanje i obradu podataka potrebnih za
ocenu kvaliteta u svim oblastima koje su predmet samovrednovanja. Ustanova
obezbeđuje redovnu povratnu informaciju od poslodavaca, predstavnika nacionalne
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 142 (201)
službe zapošljavanja, svojih diplomaca i drugih odgovarajućih organizacija o
kompetencijama diplomiranih studenata.
Ustanova visokog obrazovanja obezbeđuje podatke potrebne za upoređivanje sa
stranim visokoškolskim ustanovama u pogledu obezbeđenja kvaliteta propisanog kroz
Bolonjski proces.
Periodičnim samovrednovanjem i proverom nivoa kvaliteta visokoškolska
ustanova proverava sprovođenje utvrđene strategije i postupaka za obezbeđenje
kvaliteta, kao i dostizanje željenih standarda kvaliteta. U periodičnim
samovrednovanjima obavezno je uključivanje rezultata anketiranja studenata.
Samovrednovanje mora da se sprovodi najmanje jednom u tri godine.
Sa rezultatima samovrednovanja visokoškolska ustanova upoznaje nastavnike i
saradnike putem katedri i stručnih organa, studente preko studentskih organizacija,
Komisiju za akreditaciju i proveru kvaliteta, i javnost.
6.5. Moralna načela i načela profesionalne etike − Etički kodeks
Kao sastavni deo sistema obezbeđenja kvaliteta, Etički kodeks visokoškolske
ustanove sardži moralna načela i načela profesionalne etike kojih se u svom
profesionalnom i javnom delovanju treba pridržavati nastavno osoblje, naučni radnici,
administrativno osoblje − jednom rečju svi zaposleni. Načela Etičkog kodeksa se na
neki način primenjuju i na studente i druge osobe koje učestvuju u radu visokoškolske
ustanove kao spoljni saradnici.
Cilj donošenja Etičkog kodeksa je promovisanje vrednosti specifičnih za rad
visokoškolske ustanove u širem smislu, kao i preduzimanje mera u slučaju povrede
Etičkog kodeksa.
Niz standarda ponašanja koji treba da budu prilagođeni potrebama
visokoškolske ustanove čine Etički kodeks. Etički kodeks obuhvata:
osnovna načela sa aspekta moralnog ponašanja;
etička pravila u nastavnom i naučnom procesu rada visokoškolske ustanove i
odredbe o sastavu i postupku tela koja prate poštovanje Etičkog kodeksa i
postupke koji se pokreću za davanje mišljenja.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 143 (201)
6.5.1. Osnovna načela Etičkog kodeksa
Kad se govori o osnovnim etičkim načelima, onda se govori o:
poštovanju ljudskih prava i prava zagarantovanih Ustavom i Zakonom;
poštovanju integriteta i dostojanstva osobe;
autonomiji nastavno-naučnog rada;
načelima jednakosti;
pravu na akademsku slobodu;
načelu profesionalnosti;
poštovanju zakona i pravnih postupaka i
nedopuštenosti pravljenja diskriminacije, uznemiravanja i uticaja predrasuda na
objektivnost u radu.
6.5.2. Etička pravila u nastavnom i naučnom procesu rada
Etička pravila u nastavno-naučnom procesu rada na visokoškolskoj ustanovi su:
profesionalne obaveze u radu i napredovanje;
transparentnost i poverljivost;
neprihvatljive prakse u nastavi;
neprihvatljivo krivotvorenje, plagijat, izmišljanje i prepravljanje preporuka;
primanje mita;
sukob interesa;
javni nastupi i
odgovornost prema visokoškolskoj zajednici.
6.5.3. Tela Etičkog kodeksa
Značajan deo Etičkog kodeksa su odredbe koje definišu sastav i postupke tela
koja prate primenu Etičkog kodeksa. Sve organizacione jedinice visokoškolske
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 144 (201)
ustanove dužne su brinuti o poštovanju načela Etičkog kodeksa svaka u svom domenu.
Potrebno je formirati tela koja će podržavati primenu načela Etičkog kodeksa.
6.6. Mobilnost studenata i nastavnika u jedinstvenom evropskom obrazovnom
prostoru
ECTS sistem predstavlja jedinstveno vrednovanje opterećenja studenta koje se
koristi za definisanje potrebnog rada studenta radi uspešnog savladavanja jednog
predmeta, jedne godine i celog studijskog programa. Ova mera je na samom početku
Bolonjskog procesa uvedena radi ostvarivanja mobilnosti studenata. Kroz ECTS sistem
visokoškolska ustanova pored obezbeđivanja autonomije i transparentnosti ima i
jednostavan pristup inostranim programima.
ECTS sistem akumulacije bodova pomaže studentima u kretanju kroz
visokoškolske ustanove unutar grada, regije i zemlje, u kretanju između zemalja
Evrope, jer omogućava prenos prikupljenih studijskih bodova.
U procesu mobilnosti studenata visokoškolska institucija odlučuje koje će
bodove priznati iz pojedinih studijskih programa. ECTS Prepis ocena i Dodatak diplomi
pomažu priznavanju ECTS prikupljenih bodova. Zemlje potpisnice Bolonjskog procesa,
pridržavajući se osnovnih Bolonjskih principa, priznaju stečene bodove sa
akreditovanih visokoškolskih ustanova iz jedinstvenog Evropskog prostora visokog
obrazovanja.
U cilju kvalitetne primene ECTS sistema, visokoškolska ustanova objavljuje
svoj informator, Informacioni paket, na domaćem i jednom od stranih jezika. Ove
informacije kao svojevrstan vodič za domaće i strane studente usmeravaju, informišu i
podržavaju sadašnje i potencijalne studente, akademsko osoblje i partnere iz zemlje i
inostranstva, pomažu studentu da se odluči za studije na određenoj visokoškolskoj
ustanovi.
Informator mora biti dostupan svim studentima i ostalim zainteresovanim u
pisanom obliku i na Web stranici ustanove. Informacioni paket mora biti sveobuhvatan
i da pruži dovoljno informacija o:
visokoškolskoj ustanovi;
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 145 (201)
studijskim programima koji vode ka diplomi i
opštim podacima za studente.
Informacioni paket studentima i njihovim mentorima svojim sadržajem pruža
dovoljno podataka za pravilan izbor studijskog programa u međuuniverzitetskoj
razmeni.
Student koji želi da svoje studije nastavi na nekoj drugoj visokoškolskoj
ustanovi po modelu razmene, treba da:
popuni prijavu u kojoj navodi na koju visokoškolsku ustanovu želi da ide i koji
studijski program je odabrao i
potpiše Ugovor o učenju sa matičnom institucijom i domaćin institucijom nakon
postignutog međusobnog dogovora i pre odlaska studenta na studije.
6.6.1. ECTS koordinatori i savetnici
Svaka visokoškolska ustanova koja se svojom strategijom obezbeđenja kvaliteta
želi visoko pozicionirati u jedinstvenom evropskom obrazovnom prostoru imenuje
ECTS koordinatora koji je odgovoran za implementaciju ECTS načela i mehanizama
unutar konteksta prenosa i akumulacije bodova. ECTS koordinator nadgleda
mehanizme za pravilno korišćenje ECTS alata.
Koordinator je kontakt osoba za studente i akademsko osoblje visokoškolske
ustanove i bavi se stručnim i akademskim aspektima ECTS sistema, zadužen je za sve
propisane procedure i dokumente koji podržavaju mobilnost, kao što su Dodatak
diplomi, Prepis ocena i Ugovor o učenju.
ECTS koordinator je i savetnik i deo je tima koji promoviše Bolonjski proces u
cilju pružanja saveta o primeni različitih aspekata reformskog procesa.
6.6.2. ECTS etiketa
Visokoškolska ustanova koja pravilno primenjuje ECTS sistem u svim svojim
studijskim programima, aplicira za ECTS etiketu (eng. ECTS Label Criteria). ECTS
etiketa povećava atraktivnost i rejting visokoškolske ustanove. Da bi aplicirala za ECTS
etiketu, ustanova mora ispuniti sledeće uslove:
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 146 (201)
omogućen pristup Informacionom paketu na Web stranici;
ispravno korišćenje ECTS bodova u skladu sa opterećenjem studenta i
korektno upotrebljavanje Prepisa ocena i Ugovora o učenju.
ECTS etiketa je svojevrstan sertifikat koju visokoškolska ustanova poseduje i
važi tri akademske godine. ECTS kordinatori, savetnici nadgledaju rad ustanove u
smislu poštovanja uslova pod kojim je ECTS etiketa dodeljena, jer u suprotnom etiketa
može biti oduzeta.
Visokoškolska ustanova koja poseduje ECTS etiketu ima mogućnost učešća u
projektima u kojima se doživotnom učenju implementira ECTS sistem.
6.6.3. Dodatak diplomi i Zajednička diploma
Dodatak diplomi se prilaže uz određenu diplomu, komplementaran je izdatoj
diplomi i dodatno objašnjava kvalifikaciju stečenu tom diplomom. Korektno popunjen,
ovaj dokument pruža sve informacije za procenu bilo kojeg ciklusa studija. Dodatak
diplomi je napisan i na jednom od evropskih jezika. Sadržaj Dodatka diplome su
informacije kojima se poboljšava transparentnost i akademsko priznavanje
kvalifikacija. Dokument opisuje prirodu, nivo, kontekst, sadržaj i status studijskog
programa koji je diplomac uspešno završio.
Visokoškolska ustanova koja ispravno izdaje Dodatak diplomi svakom
diplomcu i promoviše je među studentima i u društvu, može dobiti Etiketu Dodatak
diplomi (eng. Diploma Supplement Label Criteria).
Etiketa Dodatak diplomi važi tri akademske godine i njeno posedovanje
pridonosi povećanju ugleda visokoškolske ustanove i pokazuje da je ona pouzdan
partner.
Zajednička diploma je još jedna komponenta u okviru stečenih kvalifikacija.
Zajedničku diplomu izdaju najmanje dve visokoškolske ustanove koje su usaglasile
svoje studijske programe, čime promovišu mobilnost i jedinstveni Evropski prostor
visokog obrazovanja.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 147 (201)
6.7 Informacioni sistem visokoškolske ustanove
Kao sastavni deo sistema informisanja visokoškolske ustanove, integralni
informacioni sistem daje kvalitet obrazovnom procesu i procesu kontrole kvaliteta
visokoškolske ustanove.
Savremena visokoobrazovna institucija permanentno unapređuje rad svih svojih
službi. Kvalitet usluga visokoškolske institucije, pored kvaliteta nastavnog procesa,
sastoji se i od kvaliteta usluga svih delova organizacione strukture institucije.
Važan modul ovakvog sistema, u kontekstu promovisanja mobilnosti studenata i
obezbeđenja sistema kvaliteta, jeste Web stranica na kojoj se nalaze sve potrebne
informacije o visokoškolskoj ustanovi i njenim studijskim programima.
Preduslov kreiranja i implementacije integralnog informacionog sistema je
standardizacija procesa nastave i administrativnih poslova.
Integralni informacioni sistem visokoškolske ustanove je mrežno orijentisan
modularni sistem za obradu podataka i komunikaciju. Moduli sistema se grupišu u
javne module i interne module kojima pristupaju samo ovlaštene osobe. Mogući pristup
pojedinim modulima putem Interneta olakšava administrativne poslove studenata,
nastavnog i nenastavnog osoblja.
Studenti on-line, putem Interneta, vrše upis na studije, prijavljuju ispite, dobijaju
potvrde za razne namene, proveravaju raspored nastave i ispita.
6.7.1. Učenje na daljinu
Važna komponenta integralnog informacionog sistema je podrška učenju na
daljinu.
U poglavlju 6.1. prikazan je model fakulteta informacionih tehnologija u kojem
se pored konvencionalnog procesa obrazovanja implementira i učenje na daljinu.
Pristup obrazovnom procesu postiže se putem smart kartice sa biometrijskim podatkom
otiska prsta koja daje jedinstvenu i skoro stopostotnu sigurnost identifikacije.
Kvalitet obrazovnom procesu daje i siguran sistem učenja na daljinu kojim su
minimizirana vremenska i prostorna ograničenja, čime se proces učenja približio
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 148 (201)
velikom broju ljudi. Učenje na daljinu studentu omogućava praćenje izabranog
studijskog programa sa udaljene lokacije.
Web sajt visokoškolske ustanove sadrži sve neophodne informacije o
polaznicima, nastavnicima i kursevima, a veoma važan deo Web sajta je elektronska
oglasna tabla koja pored neophodnih obaveštenja, učesnicima učenja na daljinu
omogućava njihovu međusobnu komunikaciju. Ono što Web sajt visokoškolske
ustanove čini neophodnim u učenju na daljinu, jesu interaktivne diskusione grupe,
sinhrone, on-line, i asinhrone, bazirane na e-mail komunikaciji.
U predstavljenom modelu fakulteta informacionih tehnologija primenjuje se
sinhroni i asinhroni model učenja na daljinu. Pristup sistemu je zaštićen. Student
pristupa sistemu učenja na daljinu kod svoje kuće ili u testnim centrima visokoškolske
ustanove. Ukoliko student koristi sistem učenja na daljinu samo za slušanje nastave
prijavljuje se u sistem samo svojim PIN kodom i lozinkom. U slučaju polaganja ispita
na visokoškolskoj ustanovi ili u njenom dislociranom testnom centru koristi se
infrastruktura koja podržava biometrijsku smart karticu. Ovakav sistem pristupa ispitu
obezbeđuje kvalitet u proveri znanja i povećava kredibilitet visokoškolske ustanove.
Jedan od metoda proučavanja teme u sistemu učenja na daljinu prikazan je na
slici 13.
Slika 13. Proučavanje teme u sistemu učenja na daljinu
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 149 (201)
Na slici 14 prikazana je generalna logička struktura učenja na daljinu u kojem
su aktivni učesnici i studenti i nastavnici. Svaki nastavnik snima svoja predavanja koja
su dostupna svim upisanim studentima.
Slika 14. Šematski prikaz logičke strukture učenja na daljinu
6.7.2. Biometrija i smart kartica
Od početka civilizacije identifikacija ljudskog tela bila je krucijalna u stvaranju
ljudskog društva. Stoga je identifikacija osobe integralni deo infrastrukture koja
podržava finansijsko poslovanje, brigu o ljudskom zdravlju, učenje na daljinu,
komunikacije, sudstvo, granične službe i još mnoge oblasti.
Kako društvo postaje elektronski povezano i predstavlja veliku globalnu
zajednicu, neophodno je omogućiti pouzdano prepoznavanje udaljene osobe metodom
automatskog prepoznavanja. Predstavnici takve surogat identifikacije su lozinke, koje
se pretežno koriste kao elektronska kontrola pristupa, i kartice, najčešće korišćene u
bankarskim aplikacijama i aplikacijama uprave. Kartice i lozinke mogu koristiti i druge
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 150 (201)
osobe osim onih kojima su dodeljene, čime se ne obezbeđuje jedinstveno
prepoznavanje osobe.
Moćni Bil Gejts je izjavio: „Katkad me ljudi pitaju u kojoj oblasti bih radio da
nisam u oblasti računarstva. Mislim da bih radio u biotehnologiji. U naredne dve
decenije očekujem vrtoglavi napredak u medicini koji će nas ostaviti bez daha, a centar
tog progresa je istraživanje u biotehnologiji.“80
Biometrija koja upućuje na automatsko prepoznavanje osobe na osnovu njene
distinktivne anatomske karakteristike i njenih karakteristika ponašanja, može postati
esencijalna komponenta efektivnog prepoznavanja osobe.
Biometrijske komponente efektivnog rešenja u prepoznavanju osobe se ne mogu
zajednički koristiti od strane više osoba, ne mogu se deliti niti izgubiti, one suštinski
predstavljaju telesni identitet osobe.
Biometrija predstavlja automatske metode identifikacije osobe bazirane na
fizičkim karakteristikama ili na ponašanju.
Biometrija nije samo fascinantno područje istraživanja u prepoznavanju
uzoraka, već je i tehnologija koja može obezbediti sigurnije društvo, može da redukuje
provere i predstavlja jednostavan odnos čovek − mašina, obezbeđujući tri osnovne
funkcionalnosti:
Pozitivnu identifikaciju − da li je osoba poznata sistemu prepoznavanja. U
ovom slučaju je visoka pouzdanost prepoznavanja, po principu prihvati ili
odbaci prezentovanu identifikaciju upoređivanjem ponuđenog uzorka sa
uzorcima u sistemu. Ova metoda se primenjuje u mnogim aplikacijama, pa i u
sistemima koji podržavaju učenje na daljinu.
Identifikaciju širokog opsega − da li se osoba nalazi u bazi podataka. Ponuđeni
biometrijski uzorak se proverava u velikoj bazi podataka u kojoj se može
nalaziti i preko milion zapisanih uzoraka. Primenjuje se kod aplikacija ličnih
karata, vozačkih dozvola, potrage za nestalim osobama. Ovakav sistem
80 Times, New York, 18. juni 1996. godine
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 151 (201)
podržava veliki protok informacija uz što je moguće manje kontrole od strane
čoveka.
Proveravanje, trijaža − da li je to tražena osoba. Ova funkcionalnost se
primenjuje kao sistem sigurnosti na aerodromima i u svim aplikacijama za
sigurnost i praćenje.
Ni sistem identifikacije širokog opsega niti sistem trijaže ne mogu se
implementirati bez podrške raznih metoda biometrije.
Prošlo je više od jednog veka od kada je Alfons Bartiolion [114] prvi došao na
ideju i praktično je primenio, da biometrijske pokazatelje koristi kod identifikacije
osobe.
Dizajniranje kompleksnog biometrijskog sistema sastoji se od tri osnovna
zahteva:
tačnost;
veličina baze podataka i
iskorišćenost.
Bilo koji pouzdan sistem prepoznavanja osoba mora uključiti biometrijske
komponente. Biometrija ima važnu ulogu u aplikacijama za prepoznavanje uzoraka.
Postoji mnoštvo korisnih biometrijskih rešenja primenjenih u praksi.
Problem prepoznavanja kroz istoriju bio je neuhvatljiv i neshvaćen u smislu
ulaganja napora za postizanje zadovoljavajućih rešenja. Pored toga, sve dok je čovek
prepoznavao osobu sa velikom tačnošću, biometrija se smatrala nepotrebnom.
Preduslov za biometrijsko prepoznavanje je kreiranje baze podataka sa
uzorcima koji će služiti za upoređivanje i, konačno, za prepoznavanje.
Identifikacija je prepoznavanje upoređivanjem sa uzorcima iz baze podataka,
upoređivanjem jedan sa mnogo.
Verifikacija je potvrđivanje identiteta upoređivanjem jedan prema jedan
metodom. Ova metoda se najčešće koristi kod pristupa računarskim mrežama.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 152 (201)
Smart kartica je kartica standardnih dimenzija sa ugrađenim čipom, integralnim
kolima koja mogu da obrađuju informacije. Ova kartica je prepoznata kao jedan od
najsigurnijih i najpoznatijih oblika elektronske identifikacije. Dodavanjem
biometrijskog podatka na smart karticu povećava se sigurnost identifikacije. Biometrija
se smatra esencijalnom tehnologijom kod definisanja sigurnog sistema identifikacije,
jer obezbeđuje najviši stepen tajnosti kod verifikacije identiteta.
Na slici 15 prikazan je uticaj smart kartice i biometrije na sigurnost
identifikacije.
Slika 15. Uticaj smart kartice i biometrije na sigurnost
Smart kartica je projektovana tako da zaštiti podatke koje sadrži, najčešće
zahteva PIN kod (engl. Personal Identification Number), radi verifikacije identiteta
korisnika kartice pre odobravanja pristupa informacijama na kartici.
Kompjuterski čip na kartici zahteva čitač smart kartice da bi komunikacija sa
kompjuterskom platformom bila moguća. Primenjuje se posebna tehnologija za zaštitu
sadržaja čipa. Biometrija podiže nivo zaštite sistema smart kartice i predstavlja veoma
pouzdano rešenje sa aspekta privatnosti.
Na slici 16 prikazan je mogući model sistema za personalnu verifikaciju
identiteta.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 153 (201)
Slika 16. Model sistema za personalnu verifikaciju identiteta
Otisak prsta je idealan akreditiv za logičku kontrolu pristupa mreži računara jer
obezbeđuje stalnu zaštitu kartice. Na smart kartici se memorišu šabloni uzoraka otiska
prsta čime se obezbeđuje njihova prenosivost i potvrda identiteta vlasnika kartice
metodom uparivanja. Sistem kojem se pristupa smart karticom sa biometrijskim
identifikatorom, na ulazu ima čitač kartice.
Među biometrijskim tehnikama, identifikacija na bazi otiska prsta je najstarija
metoda koja je uspešno korišćena u brojnim aplikacijama. Jedinstvenost otiska prsta
predstavljena je vijugama, petljama, lukovima, odnosno sitnim detaljima na koži prsta.
Skoro da ne postoji greška kod identifikacije.
Otisak prsta je biometrijski identifikator koji se ne može falsifikovati. Čak ni
blizanci nemaju iste otiske prsta. Časopis „Scientific American“ je 1911. godine
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 154 (201)
napisao da se dva ista otiska prsta mogu pojaviti jednom u 1048 godina. Evidentno je da
su provedena ispitivanja pokazala da je sistem koji koristi otisak prsta najpouzdaniji sa
više aspekata81.
Biometrijski podatak je jedinstven za svaku osobu. Lozinka ili PIN broj može se
zaboraviti, kartica se može izgubiti, ali biometrijski podatak se ne gubi i niko drugi ga
ne može koristiti za pristup sistemu.
U ovom radu se ne govori o samom principu prepoznavanja uzoraka, o principu
prepoznavanja otiska prsta. Ovaj biometrijski elemenat je dovoljno posmatrati kao
jedinstveni sigurnosni ključni podatak za identifikaciju pristupa sistemu učenja na
daljinu ili nekom drugom aplikativnom sistemu.
U cilju efikasne mobilnosti studenata potrebno je kreirati smart karticu studenta
tako da pored Prepisa ocena, Ugovora o učenju i Informacionog paketa sadrži i
biometrijski podatak nosioca smart kartice.
Struktura sadržaja informacija na smart kartici se standardizuje u cilju
mobilnosti, jednostavnog korišćenja kartice u Evropskom prostoru visokog
obrazovanja.
Ovakav model se može usvojiti kao standard Evropskog prostora visokog
obrazovanja zbog sadržaja koji je memorisan na kartici, a koji je već strukturno
propisan kroz principe Bolonjskog procesa:
Prepis ocena;
Dodatak diplomi;
Ugovor o učenju i
Informacioni paket visokoškolske ustanove studenta ili diplomca.
81 http//:biolab.csr.unibo.it
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 155 (201)
7. ZAKLJUČAK
Moje istraživanje u doktorskoj disertaciji posvećeno je reševanju problema
pozicioniranja visokoškolskih ustanova u kontekstu procesa reforme visokog
obrazovanja u svetu, a posebno na području Evrope, odnosno Evropske unije.
Istraživanje je potvrdilo da je visoko obrazovanje briga kako države same po sebi, tako
i Evrope. Visoko obrazovanje je suočeno sa izazovima i poteškoćama kako u pogledu
finansiranja i jednakih uslova studiranja, tako i u pogledu usavršavanja nastavnog
osoblja, povećanja i obezbeđenja kvaliteta obrazovanja i istraživanja, konkurentnosti
diplomaca na tržištu rada i uspostavljanja međunarodne kompetencije. Nove
tehnologije su novi izazov visokom obrazovanju sa aspekta načina na koje se znanje
stiče, plasira, kako se znanju može pristupiti i kako se znanje može kontrolisati. Visoko
obrazovanje nije obavezno obrazovanje, ali se ono stimuliše znajući vrednost znanja
visokoobrazovanih ljudi i mora biti prihvaćeno kao proizvodni proces, proces u čijem
centru je student.
Prvi moj doprinos je u pronalaženju, odabiru, klasifikaciji, kritičkoj analizi i
prezentovanju relevantnih dokumenata iz obimne građe koja se odnosi na Bolonjski
proces i obrazovanje za 21. vek. Analizirala sam međusobne veze izabranih
dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja i širih društvenih promena koje karakterišu
fenomen globalizacije i društvo znanja sa posebnim akcentom na značaj i ulogu
informaciono-komunikacionih tehnologija u tom društvu. Napredak društva
podrazumeva i dalji razvoj obrazovanja uopšte, a posebno visokog obrazovanja.
Drugi moj naučni doprinos odnosi se na analizu evropskog procesa visokog
obrazovanja i identifikaciju ključnih parametara ovog, Bolonjskim procesom
projektovanog, jedinstvenog Evropskog prostora visokog obrazovanja. O ovim
parametrima se mora voditi računa kod modeliranja i implementacije visokoškolske
ustanove koja mora biti kompatibilna sa Evropskim prostorom visokog obrazovanja
ukoliko želi da postane njegov integralni deo. Osobine ovog jedinstvenog obrazovnog
prostora, na koje sam posebno obratila pažnju, esencijalne su u procesu evaluacije, u
procesu obezbeđenja kvaliteta i u procesu akreditacije visokoškolske ustanove i njenih
studijskih programa.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 156 (201)
U radu sam eleborirala važnost koncepta mobilnosti studenata i nastavnika kao
jedne od vezivnih komponenti jedinstvenog Evropskog prostora visokog obrazovanja
omogućenog prethodnim uvođenjem ECTS sistema, Evropskog sistema prenosa
bodova, i standardizovanim ciklusima akademskog obrazovanja u ukupnom trajanju od
osam godina. U sklopu koncepta mobilnosti, posebno sam obradila i eksplicitno
postavila veze između dokumenata koji podržavaju koncept mobilnosti, a to su
Informacioni paket, Dodatak diplomi, Ugovor o učenju i Prepis ocena.
Analizirajući neke razloge koji su doveli do reformskih procesa u oblasti
visokog obrazovanja, uvidela sam značaj i ulogu sistema studija na daljinu u
visokoobrazovnom procesu i procesu doživotnog učenja.
Značajan moj doprinos je u delu doktorske disertacije koji obrađuje
problematiku pozicioniranja visokoškolske ustanove iz oblasti informacionih
tehnologija. Prikupila sam i kritički predstavila najvažnije izvore koji obrađuju problem
kreiranja i implementacije aktuelnih studijskih programa iz oblasti računarstva.
Sintemom svih prethodno elaboriranih elemenata esencijalnih za uspostavljanje
i održavanje visokoškolske ustanove iz oblasti učenja o informacionim sistemima i
tehnologijama u jedinstvenom Evropskom prostoru visokog obrazovanja − EHEA, dala
sam konzistentan predlog rešenja slučaja izučavanja fakulteta informacionih
tehnologija. Istakla sam aspekte studijskih programa, kao i sistema obezbeđenja
kvaliteta koji je u većini postojećih obrazovnih sistema zapostavljen. Sistem
obezbeđenja kvaliteta je detaljnije elaboriran i predstavlja moj značajan doprinos u
doktorskoj disertaciji. Stoga sam posebnu pažnju posvetila moralnim načelima i
načelima profesionalne etike. Predloženo rešenje sadrži i praktične aspekte koncepta
mobilnosti.
Naučni i stručni doprinos u doktorskoj disertaciji je u delu koji obrađuje
integralni informacioni sistem visokoškolske ustanove, posebno mogućnost
implementacije novih tehnoloških rešenja, smart kartice, koja koristi biometrijske
podatke u realizaciji sistema studija na daljinu i koncepta mobilnosti studenata.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 157 (201)
8. LITERATURA I URL LINKOVI
Literatura:
1. Universal Declaration of Human Rights, United Nations 1948
2. Magna Charta Univerisitatum, Bolonja, 1988.
3. Sorbonne Joint Declaration, Joint declaration on harmonization of the
architecture of the European higher education system, Paris, 1998
4. The Bologna Declaration on the European space for higher education, Bologna
1998
5. Zoran Ž. Avramović, Miroslav M. Stojković, Stanislav D. Stanković:
„Ingenieurausbildung fuer die Jugoslawischen Eisenbahnen“, Signal+Draht,
Tetzlaff Verlag, Hamburg, 88 (1996), 7/8, 31-34.
6. Zoran Ž. Avramović, Miroslav M. Stojković: „Univerzitet u funkciji
obrazovanja inženjera za potrebe železnice“, Osmi kongres Saveza inženjera i
tehničara Jugoslavije, Beograd, Tehnika 52 (1997) 9-10, strana 54-57.
7. Zoran Ž. Avramović, Stanislav D. Stanković, Miroslav M. Stojković:
„Obrazovanje kadrova telematičke struke za potrebe železnice“, Zbornik radova
simpozijuma: Multidisciplinarni pristup usklađenosti ljudskih potencijala sa
zahtevima razvoja železnice i Železnice 51 (1995), 9, strana 965-969.
8. Zoran Ž. Avramović: „Računarstvo u nastavi na Univerzitetu u Beogradu“,
Međunarodna konferencija: Pravci razvoja Univerzitetske nastave, Univerzitet
DIIT, Dnjepropetrovsk, Ukrajina (1998), 25-30.
9. Zoran Ž. Avramović i drugi: Harmonisation of Higher Education in
Telecommunications, Stability Pact funds, Technical University of Sofia,
Faculty of Communication Technologies, Sofija, Bugarska, 2001. godine.
10. Zoran Ž. Avramović i drugi: Studija programa razvoja kadrova ŽTO-a Priština
za period do 2005. godine, Saobraćajni fakultet − Institut Saobraćajnog
fakulteta, Beograd, 1984. godine
11. Čović, B. Retorika, str 21, Banja Luka, 2007
12. T. Friedman (1999): The Lexus and the Olive Tree, Understanding
globalization, Farrar Straus Giroux, New York.
13. Flach, M The Information Society: The Role of Networks and Information
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 158 (201)
14. Evropski univerzitet 2010, AAOM 2001
15. The Virtual University. Models and Messages/Case Studies, UNESCO
Publishing/IIEP, May 2003
16. V. Pantovic, S. Dinic, D. Starcevic, Business and Internet Technologies –
Introduction to Digital Economy, (Belgrade, Sebia: Energoprojekt, 2002.)
17. D. Tapscott, The Digital Economy - Promise and Peril in the Age of Networked
Intelligence, (McGrow-Hill, 1995)
18. D. Tapscott, A. Lowy, D. Ticoll, Blueprint to the Digital Economy - Creating
Wealth in the Era of EBusiness, (McGraw-Hill, 1998.)
19. V. Pantovic, S. Dinic, Lifelong Learning and New Technologies in
Energoprojekt, Energoprojekt Journal, No. 9, Yugoslavia, Belgrade, 1999, 37-
43.
20. T. Stewart, Intellectual Capital, (Currency and Doubleday, New York, 1997.)
21. D. Tsichritzis, Reengineering the University, Communications of the ACM,
Vol. 42, No. 6, June 1999, 93-100.
22. B. Furht, Handbook of Internet and Multimedia Systems and Applications,
(CRC Press & IEEE Press, 1999.)
23. S. Alessi, S. Trollip, Multimedia for Learning, (Allyn & Bacon 2001).
24. C. McCormack, D. Jones, „Web-Based Education System“, John Wiley & Sons,
1997.
25. V. Pantovic, N.Lazovic, D. Starcevic, The Role of Software Agents in
Distributed Virtual University, Proc.SNPD ‘00, Reims, France, May, 2000, 85-
89.
26. V. Pantovic, D. Starcevic, N. Lazovic, I. Uros, Corporate Virtual University
and Software Agents, Proc. ICEUT 2000, World Computer Congress, Beijing,
China, August, 2000, p. 263.
27. V. Pantovic, N. Lazovic, D. Starcevic, Improved Indexing for Distributed
Virtual University, Proc. IEEE Frontiers in Education Conference 2000, Kansas
City, MO, USA, October, 2000.
28. M. Davydov, Corporate Portals and E-Business integration, (McGraw-Hill
Companies, 2001).
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 159 (201)
29. S. Mellor, K. Scott, A. Uhl, D. Weise: MDA Distilled: Principles of Model-
Driven Architecture, (Addison Wesley Professional, 2004.)
30. C. Larman: Applying UML and Patterns: An Introduction to Object-Oriented
Analysis and Design and Iterative Development, Third Edition, (Addison
Wesley Professional, 2004.)
31. Bourgeois, E, Higher Education and research for ERA: Current trends and
challenges for the near future, Brussels, European Commision, 2002
32. Martin, E. Changing academic work: Developing the Learning Univerity,
Buckingham, UK: Society for research into Higher Education and Open
University Press, 1999
33. Van Damme, D. Standards and indicators in institutional and programme
accreditation in higher education. A conteptual framework and proposal. Paris:
UNESCO/CEPES, 2003.
34. American Federation of Teachers. (2000). Distance Education: Guidelines for
Good Practice. Washington, DC: AFT (AFL-CIO)
35. American Federation of Teachers. (2001). Is Online Education off Course? New
AFT Report Proposes Standards for Online Colleges. Press Release.
Washington, DC: AFT (AFL-CIO).
36. Bates, A. (2000). Managing Technological Change. San Francisco: Jossey-Bass
Higher and Adult education Series.
37. Berge, Z. (2001). Sustaining Distance Training: Integrating Learning
Technologies into the Fabric of the Enterprise. San Francisco: Jossey-Bass.
38. Bindé, J. (1998). Communication and Intelligence: Distance education and
culture, Futures 30(8), 843 – 851.
39. Bloom, B. (1964). Taxonomy of Educational Objectives: The classification of
educational goals. New York: Longman.
40. Eaton, J. (2000). Core Academic Values, Quality, and Regional Accreditation:
The challenge of distance learning. Washington, DC: Council for Higher
Education Accreditation.
41. Gibson, C. C. (1998). Distance Learners in Higher Education. Madison, WI.:
Atwood
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 160 (201)
42. Gilbert, S. D. (2001). How to be a Successful Online Student. New York:
McGraw-Hill
43. Innovations in Distance Education. (1998). An Emerging Set of Guiding
Principles and Practices for the Design and Development of Distance
Education. University Park, PA: Pennsylvania State University.
44. Institute for Higher Education Policy. (2000). Quality on the Line: Benchmarks
for success in Internet-based distance education. Washington, DC: IHEP.
45. Institute for Higher Education Policy. (1999). What’s the Difference? A Review
of Contemporary Research on the Effectiveness of Distance Learning in Higher
Education. Washington, DC: IHEP.
46. Keegan, Desmond. (2000). Distance Training: Taking stock at a time of change.
London: Routledge: Falmer.
47. National Education Association. (2001). Focus on Distance Education. Update
7(2).
48. Schank, R. (2002). Designing World Class e-Learning. New York: McGraw-
Hill.
49. Smith, S. (1999). An Overview of Internet-Based Education: Challenges facing
online education providers. Berkeley, CA.: E-Curriculum Corporation.
50. Southern Regional Education Board (2000-2001). Essential Principles of
Quality: Guidelines for Web-based courses for middle grade and high school
students. Atlanta, GA: SREB Educational Technology Cooperative.
51. Toffler, A. (1970). Future Shock. New York: Random House
52. University of Illinois. (1999). Teaching at an Internet Distance: The pedagogy
of online teaching and learning. Chicago, IL.:Faculty Seminar
53. Wahlstrom, C., Williams, B., and Shea, P. (in press). The Successful Distance
Learning Student. Belmont, CA: Wadsworth.
54. Western Interstate Commission for Higher Education. (2001). Best Practices for
Electronically Offered Degree and Certificate Programs. Boulder, CO:
WICHE.
55. Main_doc/980525SORBONNE_DECLARATION.PDF
56. S. Hartad. Maximizing Research Impact by Maximizing Research Access Open
Access Archivangelism Friday, March 3. 2006
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 161 (201)
57. A. Bernuy. Collaborative Model in e-Learning, WCC 2006. 19th IFIP WORLD
COMPUTER CONGRESS. Santiago de Chile 2006.
58. Murtha Baca, Introduction to metadata : pathways to digital information (Los
Angeles, Calif.: Getty Information Institute, 1998).
59. James Rumbaugh , Ivar Jacobson , Grady Booch, The Unified Modeling
Language reference manual (Essex, UK: Addison-Wesley Longman Ltd.,
1998).
60. Colin Smythe, Frank Tansey, Robby Robson, IMS Learner Information Package
Best Practice & Implementation Guide, IMS Global Learning Consortium,Inc.,
2001.
61. ADL Technical Team, Sharable Content Object Reference Model (SCORM),
Advanced Distributed Learning (ADL), 2004.
62. Mark Norton, Jutta Treviranus, IMS Learner Information Package Accessibility
for LIP Best Practice and Implementation Guide, IMS Global Learning
Consortium, Inc., 2003.
63. Dillenbourg P., What do you mean by collaborative learning?, Collaborative-
learning: Cognitive and Computational Approaches, (Oxford: Elsevier, 1999, 1-
19).
64. C. Counterman et al, Sakai Java Framework, Technical Report Sakai Project,
2005. Available in: http://cvs.sakaiproject.org/release/1.5.1/docs/Sakai-Java-
Framework-1.5.0.pdf
65. D. Beder et al. The Tidia-AE Portifolio Tool: a case study of its development
following a component-based layered architecture. II Workshop Tidia FAPESP,
2005.
66. D. F. Ferraiolo, Proposed NIST Standard for Role-Based Access Control. ACM
Transactions on Information and System Security, 4 (3), 2001, 224–274.
67. G. Bressan et al., Tool Manager, Tool Interface and Metadata for Tidia-ae
Learning Management System. II Workshop Tidia FAPESP, 2005.
68. JISC E-Learning Focus. Available in: http://www.elearning.ac.uk/elp
69. JISC E-Learning Framework. Available in:
http://www.elframework.org/framework/
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 162 (201)
70. L. Zaina et al. Designing the student interaction in eletronic learning. II
Workshop Tidia FAPESP, 2005.
71. L. Zaina et al. Designing the student interaction in eletronic learning. II
Workshop Tidia FAPESP, 2005.
72. M. J. Norton, The Sakai Architecture, NERCOMP Workshop. Sakai Special
Interest Group, 2004. Available in:
http://www.sakaiproject.org/documents/Nercomp9-23-04.pdf
73. Open Knowledge Initiative, O.K.I. ArchitecturalConcepts (Draf). Available in:
http://okicommunity.mit.edu/staticpages/index.php?page=docOKI 2003.
74. Open Knowledge Initiative. Available in: http://www.okiproject.org/.
75. S. Britain, A Review of Learning Design: Concept, Specifications and Tools.
JISC E-learning Pedagogy Programme, 2004. Available in:
http://www.jisc.ac.uk/uploaded_documents/ACF83C.doc.
76. Service Oriented Architecture Portal. Available in: http://www.service-
rchitecture.com/index.html.
77. Tidia-ae Portal. Available in: http://www.tidia.fapesp.br/portal. (španski)
78. IEEE Learning Technology Standards Committe (LTSC).Draft Standard for
Learning Object Metadata. Final Draft,
http://ltsc.ieee.org/wg12/files/LOM_1484_12_1_v1_Final_Draft.pdf .
79. POLSANI, P. R. Use and Abuse of Reusable Learning Objects. Journal of
Digital Information, v. 3, n. 4, Article No.164, 2003.
80. Mikulecká, J.;Poulová, P..The Innovative Teaching Methods in the Databases
Courses on FIM UHK. University of Hradec Králové. Czech Republic.
81. IEEE LTSC P1484.12.1 Learning Object Metadata (LOM) specification,
version 1.0 ,Ed: Draft 6.4, August 2002.
82. Sutton, S.; Mason, J.. The Dublin Core and Metadata for Educational
Resources. Proceedings of the International Conference on Dublin Core and
Metadata Applications, October 2001.
83. Baruque, C.B. and MELO, R.N. Using Data Warehousing and Data Minining
Techniques for the Development of Digital Libraries for LMS. Proceedings of
the IADIS International Conference. Madrid, Spain. 6-9 October 2004.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 163 (201)
84. Vladoiu, M. Learning Objects need badly Instructional Digital Libraries
Support; Informatics in Education International Journal Vol. 2, No. 2, 291-316.
85. Muramatsu, Brandon; Manduca, Cathryn A; Mardis, Marcia; Lightbourne,
James H; McMartin, Flora P. Panel: The National SMETE Digital Library
Program.
86. Mikulecka, J, e-DILEMA – Socrates Project No 90683-CP-1-2001-Minerva,
University of Hradec Králóve, Czech Republik. Roma, september 2003.
87. Dublin Core Metadata Initiative. Dublin Core Metadata Element Set, Version
1.1: Reference Description, July 1999.
88. Cooley, R., Mobasher, B., Srivastava, J.; Web Mining:Information and Pattern
Discovery on the World Wide Web, 1997,
89. Fayyard, U.; Piatetsky-Shapiro, G. and Padraic, S. From Data mining to
Knowledge Discovery in Databases. American Association for Artificial
Intelligence, 1996, pp. 37-54.
90. Peña, J.; Lozano, J. and Larrañaga, P. An Empirical Comparison of Four
Initialization Methods for the K-Means Algorithm. Pattern Recognition Letters,
Vo. 20, 1999, pp. 1027-1040
91. A.S.C. Leh, & A. Jobin, Striving for Quality Control in Distance Education,
Computers in Schools 19(3/4), 2002, 88-102.
92. B.S. Trice, Why Teach Online? Proc. E-Learn World Conference on E-
Learning in Corporate, Government, Healthcare, & Higher Education,
Phoenix, 2003.
93. W. Lan, M.K. Tallent-Runnels, W. Fryer, J. Thomas, S. Cooper, & K Wang, An
examination of the relationship between technology problems and teaching
evaluation of online instruction, The Internet and Higher Education, 6(4), 2003,
365-375.
94. A.P. Roval, A practical framework for evaluating online distance education
programs. The Internet and Higher Education, 6(2), 2003,109-124.
95. R. Hill & P. Serdyukov, Accelerated online methodology courses: Their
structure, procedures, and implementation issues, Proc. Commission for
Accelerated Programs Conference, Chicago, 2005.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 164 (201)
96. Y. Yang & L.F. Cornelius, Preparing Instructors for Quality Online Instruction,
Online Journal of Distance learning Administration, 8(1), 2005.
97. P. Serdyukov & R. Hill, Building Relationships: A Model for Faculty Online
Professional Development Communities, Proc. E-Learn World Conference on
Elearning in Corporate, Government, Healthcare, & Higher Education,
Vancouver, B.C., 2005.
98. L. A. Heaton, R. Pauley & R. Childress, Quality Control for Online Graduate
Course Delivery: A Case Study, Computers in the Schools, 19(3/4), 2002, 103-
114.
99. P. Deubel, Learning from Reflections-Issues in Building Quality Online
Courses. Online Journal of Distance Learning Administration, 6(3), 2003.
100. N. Bowling, K. Ries, & L. Ivanitskaya, How effective are compressed
courses? On Target, 1(3),2002.
101. P. Serdyukov & N. Serdyukova, N., Intensive short term learning: some
approaches to contemporary adult education. Int. J. Cont. Engineering
Education and Lifelong Learning, 14(1/2), 2004, 58-67.
102. C. Greiner, N. Serdyukova, I. Subbotin, I. & P.Serdyukov, P., A changing
paradigm of adult learning: Accessible, accelerated, adaptable, applicable.
Proc.WCCE World Conference on Computers in Education,Cape Town, 2005.
103. I. Kabakci & H.F. Odabasi, H.F., Evaluation of an Online Faculty
development Course from the Point of View of Participants. Proc. E-Learn
World Conference on E-Learning in Corporate, Government Healthcare, &
Higher Education, Washington, D.C., 2004.
104. Computing Curricula 2005, The Overwiev Report, ACM, IEEE, 2006
105. IEEE Standard Glossary of Software Engineering Terminology, ANSI/IEEE
Standard 729-1983, TheInstitute of Electrical and Electronics Engineers, Inc.,
NY, 1983.
106. ACM/IEEE-Curriculum 2001 Task Force. Computing Curricula 2001,
CC2001, Computer Science. IEEE Computer Society Press and ACM Press,
December 2001. http://www.computer.org/curriculum or
http://www.acm.org/education/curricula.html
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 165 (201)
107. IEEE/ACM Joint Task Force on Computing Curricula. Computer Engineering
2004. Curriculum Guidelines for Undergraduate Degree Programs in
Computer Engineering, CE2004. IEEE Computer Society Press and ACM
Press, December 2004. http://www.computer.org/curriculum or
http://www.acm.org/education/curricula.html
108. Standard Glossary of Software Engineering Terminology. The Institute of
Electrical and Electronics Engineers IEEE Std 610.12-1990, Inc., NY, 1990.
109. The ACM SIGITE Task Force on IT Curriculum. Information Technology
2006, IT2006, Curriculum Guidelines for Undergraduate Degree Programs in
Information Technology. http://www.acm.org/education/curricula.html .
110. Quality Assurance Agency for Higher Education Computing. A Report on
Benchmark Levels for Computing UKQAA, 2000. Southgate House,
Gloucester, England, April 2000.
http://www.qaa.ac.uk/academicinfrastructure/benchmark/honours/computing.a
sp
111. A. K. Jain, R. Bolle, S. Pankanti (i drugi), Biometrics: Personal Identification
in Networked Society. Kluwer Academic, Decembar 1998.
112. R. M. Bolle, J. H. Connell, S. Pankanti, N. K. Ratha, A. W. Senior, Guide to
Biometrics. Springer, 2003.
113. .H. T. F. Rhodes, Alphonse Bertillon: Father of Scientific Detection. Abelard-
Schuman, New York, 1956.
114. R. Germain, A Califano, and S. Colville,“Fingerprint matching using
transformation parameter clustering“, IEEE Computational Science and
Engineering, Vol. 4, No. 4, pp. 42-49, 1997.
116. J.L. Wayman, „Multi-Finger Penetration Rate and ROC Variability for
Automatic Fingerprint Identification Systems“, in N. Ratha and R. Bolle
(eds.), Automatic Fingerprint Recognition Systems, Springer-Verlag, 2003.
117. L. Wayman, „Technical Testing and Evaluation of Biometric Identification
Devices“, in Biometrics: Personal Identification in Networked Society.
Kluwer Academic, December 1998
118. D. Maltoni, D. Maio, A.K.Jain, S.Prabhakar, Handbook of Fingerprint
Recognition, Springer, New York, 2003
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 166 (201)
119. T.C. Reeves, Alternative assessment approaches for online learning
environments in higher education, Educational Computing Research, 23(1),
2000, 101-111.
120. C.C. Chang, Construction and evaluation of a Webbased learning portfolio
system: An electronic assessment tool, Innovations in Education and
Teaching International, 38(2), 2001, 144-155.
121. UniSA, UniSAnet - the online learning environment of the University of South
Australia, Accessed: 10/4/2006; Available from:
http://www.unisa.edu.au/unisanethelp/quiz/default.asp.
122. N. Iahad & G.A. Dafoulas, The role of feedback in interactive learning
systems: A comparative analysis of computer-aided assessment for theoretical
and practical courses, Proc. IEEE International Conference onAdvanced
Learning Technologies (ICALT’04), 2004, 535-539.
123. T.G. Cleaver & L.M. Elbasyouni, Student online assessment behaviors, IEEE
Transactions on Education, 48(3), 2005, 400-401.
124. IEEE Learning Technology Standards Committee –http://ltsc.ieee.org
125. Hezemans, M. and Ritzen, M. (2002): „Learning Environments: Three types
of Learning Environment“, Tele-Learning: The Challenge for the Third
Millennium, IFIP Congress, Montreal, August 2000, Kluwer Academic
Publishers, Boston, pp. 185-192.
126. Hawryszkiewycz, I.T. (2004): „Agent Support for Learner Groups“
Proceedings of the 7th. IASTED International Conference on Computers and
Advanced Technology in Education, Hawaii, August 2004, pp. 432-437.
127. Hiltz, R. and Turoff, M. (2002): „What makes learning networks effective?“
Communications of the ACM, Vol. 45, No. 4, April, 2002, pp. 56-59.
128. Baylor, A., Kim, Y. (2003): „Validating Pedagogical agent roles: Expert,
Motivator, and Mentor“ (2003): ED-Media 2003, 15th. Annual Conference on
Educational Multimedia, Hypermedia and Telecommunications, Hawaii, June
2003. 2003.
129. McArdle, G. (2005): „Conceptual Agent Models for a Virtual reality and
Multimedia Learning Environment“ IASTED International Conference on
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 167 (201)
WEB-BASED-EDUCATION, (WBE), Grindelwald, Switzerland, Feb. 2005,
pp. 119-124.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 168 (201)
URL Linkovi: http://conventions.coe.int (ETS165)
http://europa.eu.int/comm/education/Tuning.html
http://europa.eu.int/comm/education/policies/2010_/doc/jir_concil_final.pdf
http://europa.eu.int/comm/education/socrates/ects.html
http://europa.eu.int/comm/education/programmes/socrates/ects_en.html
http://europa.eu.int/comm/education/Tuning.html;
http://ec.europa.eu./education/programmes/socrates/ects/index_en.html za ECTS
http://europa.eu.int/comm/education/programmes/socrates/ects_en.html ECTS
http://ec.europa.eu/education/programmes/socrates/ects/doc/ectskey_en.pdf REFERENCA
http://ec.europa.eu./education/policies/rec_qual/recognition/diploma_en.html DS
http://ec.europa.eu/education/policies/educ/bologna/bologna_en.html
http://ec.europa.eu/education/programmes/socrates Socrates
http://ec.europa.eu/education/programmes/socrates/ects/doc/ectskey_en.pdf
http://ec.europa.eu/education/programmes/llp/structure/erasmus_en.html Erasmus
http://ec.europa.eu/research/era/index_en.html
http://portal.unesco.org/education/en/ev.php-
URL_ID=40219&URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html unesco
http://www.aaen.edu.yu
http://www.bologna-bergen2005.no/Bergen/050509_Stocktaking.pdf
http://www.businesseurope.eu
http://www.coe.int/t/dg4/highereducation/ Council of Europe Higher Education section, High
Education and Research
http://www.cepes.ro UNESCO European Centre for Higher Education (CEPES)
http://www.enic-naric.net Mreža ENIC/NARIC
http://www.enqa.eu European Association for Quality Assurance in Higher Education (ENQA)
http://www.eurashe.be European Association of Institutions in Higher Education (EURASHE)
http://www.feani.org/EUR_ACE/EUR_ACE_Main_Page.htm EUR-ACE-Accreditation of
European Engineering Programmes and Graduates
http://www.itcilo.org/pub/ ILO Torino
http://www.itu.int/osg/spu/tnt/Documents
http://www.intconfhighered.org
http://www.sus.ba/qa/default.htm Jačanje kvalteta u BiH
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 169 (201)
http://www.un.org/millennium/declaration/ares552e.htm Milenijumska Deklaracija Ujedinjenih
Naroda
http://www.uni-dortmund.de/Web/en/index.html The Chemistry Eurobachelor Label CEBL
www.jointquality.org
www.dfes.gov.uk/bologna/ The Bologna Process
www.esib.org National Unions of Students in Europe (ESIB)
www.itu.int/digitalife/ ITU
www.let.rug.nl/TuningProject/index.htm
www.relint.deusto.es/tuningproject/index.htm
www.relint.deusto.es/TuningProject/index.htm University of Deusto, Bilbao Španija
www.let.rug.nl/TuningProject/index.htm University of Groningent, Holandija
www.onesco.org UNESCO
www.braintrack.com Worldwide University index on internet
www.tuwien.ac.at Tehnički univerzitet u Beču
www.eua.be European University Association (EUA)
http://www.voanews.com/croatian/archive/2005 -08/2005-08-13-voa5.cfm Barbara Klein
http://www.ond.vlaanderen.be/hogeronderwijs/bologna/ Nova Web stranica Bolonjskog
procesa :
http://www.bologna2009benelux.org/ Oficial Bologna Homepage 2007-2009
www.dfes.gov.uk/londonbologna/ Bologna stocktaking
www.international.TUGgraz.at ofice of International Relations at TU Graz
http://www.international.tugraz.at/en/Bologna_TUGrazeng.htm Bologna Process at TU Graz
http://www.bmwf.gv.at/submenue/wissenschaft_aktuell/internationalisierung/ Bologna Process
in Austria
http://europa.eu.int/comm/education/policies/educ/bologna/bologna_en.html Bologna Process
http://europa.eu.int/comm/education/policies/educ/bologna/bologna.pdf Bologna Declaration
http://europa.eu.int/comm/education/prague.pdf Prag Communiqué
http://www.bologna-bergen2005.no/Docs/00 Sorbonne Declaration
http://www.bologna-bergen2005.no/Docs/00-Main_doc/030919Berlin_Communique.PDF
Berlin Communiqué
http://www.bologna-bergen2005.no/Docs/00-Main_doc/050520_Bergen_Communique.pdf
Bergen Kommuniqué
http://www.dfes.gov.uk/bologna/uploads/documents/LC18May07.pdf London Kommuniqué
http://www.enqa.net/ European Association for Quality Assurance
http://www.international.tugraz.at/en/ECTSeng.htm ECTS at TU Graz
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 170 (201)
http://www.bmbwk.gv.at/universitaeten/diplomasupplement/index.xml Diploma Supplement in
Austria
http://europa.eu.int/comm/education/policies/rec_qual/recognition/diploma_en.html Diploma
Supplement
http://www.unesco.org/iau/onlinedatabases/index.html International Association of
Universities - Higher Education Systems
http://www.icn.org/resources/glossary.html .Glossary of Terms for Higher Education and
Distance Learning, Indiana College Network Web Site,
http://www.unesco.org/education/studyingabroad/index.shtml UNESCO The Studying Abroad site on Access, Mobility and Quality Assurance in Higher Education http://www.obhe.ac.uk/ The Observatory on Borderless Higher Education http://www.aca-secretariat.be/02projects/Quality_Review.htm ACADEMIC COOPERATION ASSOCIATION Internationalisation Quality Review: Strengthening internationalisation strategy: A service for higher education institutions offered by ACA - EUA – IMHE in cooperation with INQAAHE http://www.aca-secretariat.be/05publications/aca_papers.htm ACA Papers on International Cooperation in Education
http://www.acenet.edu/programs/international/ AMERICAN COUNCIL ON EDUCATION
http://www.eaie.nl/publications/ EUROPEAN ASSOCIATION FOR INTERNATIONAL EDUCATION The Journal of Studies in International Education; The Occasional Papers- EAIE. http://opendoors.iienetwork.org/ INSTITUTE OF INTERNATIONAL EDUCATION Open Doors izveštaji koji uključuju sveobuhvatne podatke o stranim studentima u US i američkim studentima koji studiraju u inostranstvu. http://www.oecd.org/EN/about/0,,EN-about-624-20-no-no-no-624,00.html OECD. Centre for Educational Research and Innovation OECD Forum on Trade in Educational Services http://www.unesco.org/general/eng/infoserv/db/hedbib.shtml BIBLIOGRAPHIC DATABASE ON HIGHER EDUCATIO (HEDBIB) http://www.kaner.com/pdfs/dissertationStds.pdf C. Kaner. Dimensions of Excellence in a Dissertation. Empirical research Methods. Florida Institute of Technology. 2002 http://www.dlib.org/dlib/september96/theses/09fox.html E. Fox. et al. National Digital Library of Theses and Dissertations: A Scalable and Sustainable Approach to Unlock University Resources. D-Lib Magazine September,1996). http://polaris.gseis.ucla.edu/pagre/network.html P. Agre P. Networking on the Network: A Guide to Professional Skills for PhD Students. Department of Information Studies, University of California, Los Angeles Los Angeles, California USA, 2005
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 171 (201)
http://etd.vt.edu/background/ ETD: The Electronic Theses and Dissertations at Virgina Tech.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 172 (201)
9. PRILOZI
BOLONJSKA DEKLARACIJA
EVROPSKO PODRUČJE VISOKOOG OBRAZOVANJA
Zajednička deklaracija evropskih ministara obrazovanja
okupljenih u Bolonji 19. juna 1999.
Evropski proces, zahvaljujući izvanrednim postignućima poslednjih nekoliko
godina, postaje sve više konkretna i relevantna realnost za Evropsku uniju i njene
građane. Izgledi za proširenje, zajedno sa odnosima koji se produbljuju sa drugim
evropskim zemljama, pružaju još i šire dimenzije toj realnosti. U međuvremenu,
svedoci smo sve veće svesti u velikom delu političkog i akademskog sveta i u javnom
mišljenju potrebe da se uspostavi potpunija i dalekosežnija Evropa, naročito gradeći na
njenim intelektualnim, kulturnim, društvenim i naučnim i tehnološkim dimenzijama, i
jačajući iste.
Evropa znanja sada je uveliko priznata kao nezamenjiv faktor za društveni i
humani razvoj i kao neizbežna komponenta za konsolidaciju i obogaćivanje evropskog
građanskog državljanstva, kadra da svojim građanima da neophodne sposobnosti da se
suoče sa izazovima novog milenijuma, zajedno sa svešću o zajedničkim vrednostima i
pripadanju zajedničkom društvenom i kulturnom prostoru.
Značaj obrazovanja i saradnje u obrazovanju u jačanju stabilnih, miroljubivih i
demokratskih društava je univerzalno priznat kao najvažniji, utoliko više s obzirom na
situaciju u jugoistočnoj Evropi.
Sorbonska deklaracija od 25. maja 1998. godine, koja je poduprta ovim
obzirima, naglasila je centralnu ulogu univerziteta u razvoju evropskih kulturnih
dimenzija. Ta konvencija je istakla stvaranje evropskog područja visokoškolskog
obrazovanja kao ključni način promovisanja mobilnosti i mogućnosti zapošljavanja
građana i ukupnog razvoja Kontinenta.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 173 (201)
Nekoliko evropskih zemalja je prihvatilo poziv da se obavežu na postizanje
ciljeva postavljenih u toj deklaraciji, potpisivanjem iste, ili izražavajući svoje slaganje u
principu. Pravac kojim je krenulo nekoliko reformi visokoškolskog obrazovanja, koje
su pokrenute u međuvremenu u Evropi, dokazao je odlučnost mnogih vlada da deluju.
Evropske institucije visokoškolskog obrazovanja, sa svoje strane, prihvatile su
izazov i uzele glavnu ulogu u izgradnji evropskog područja visokoškolskog
obrazovanja, takođe kao posledica fundamentalnih principa postavljenih u Bolonjskoj
Magna Charta Universitatum od 1998. Ovo je od najvećeg značaja, s obzirom na to da
nezavisnost i autonomija univerziteta osigurava da se sistemi visokoškolskog
obrazovanja i naučnoistraživačkog rada neprekidno prilagođavaju promenama potreba,
zahtevima društva i napretku naučnog znanja.
Određen je tok u pravom smeru i sa razumnom svrhom. Ostvarenje veće
kompatibilnosti i uporedivosti sistema visokoškolskog obrazovanja, međutim, zahteva
stalan zamah da bi se sasvim postiglo. Mi treba da to podržimo kroz promovisanje
konkretnih mera za postizanje konkretnih koraka napred. Na sastanku od 18. juna
učestvovali su autoritativni eksperti i naučnici iz svih naših zemalja i dali nam vrlo
korisne predloge za inicijative koje treba preduzeti.
Mi posebno moramo gledati na cilj povećavanja međunarodne konkurentnosti
evropskog sistema visokoškolskog obrazovanja. Vitalnost i efikasnost svake civilizacije
može se meriti atraktivnošću svoje kulture za druge zemlje. Mi treba da osiguramo da
sistem evropskog visokoškolskog obrazovanja stekne svetski nivo atraktivnosti jednak
našim izvanrednim kulturnim i naučnim tradicijama.
Potvrđivanjem svoje podrške opštim principima postavljenim u Sorbonskoj
deklaraciji, mi se uključujemo u koordinaciju naše politike da za kratko vreme
dostignemo, a u svakom slučaju tokom prve decenije trećeg milenijuma, sledeće
ciljeve, za koje smatramo da su od primarnog značaja za uspostavljanje evropskog
područja visokoškolskog obrazovanja i promociju evropskog sistema visokoškolskog
obrazovanja širom sveta:
- usvajanje lako razumljivih i uporedivih sistema stepena studija, takođe kroz primenu
Dodatka diplomi, kako bi se promovisala mogućnost zapošljavanja evropskih
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 174 (201)
građana i međunarodna konkurentnost evropskog sistema visokoškolskog
obrazovanja;
- usvajanje sistema koji se u suštini zasniva na dva glavna ciklusa, dodiplomskom i
postdiplomskom. Pristup drugom ciklusu zahteva uspešno završavanje prvog
ciklusa studija, koje traje najmnaje tri godine. Stepen koji se dodeljuje nakon prvog
ciklusa je relevantan i za evropsko tržište rada kao odgovarajući nivo kvalifikacije.
Drugi ciklus treba da vodi do stepena magistra i/ili doktora, kao u mnogim
evropskim zemljama;
- uvođenje sistema kredita – kao što je ECTS sistem – kao pravog načina
promovisanja najraširenije studentske mobilnosti. Krediti bi se mogli steći i izvan
konteksta visokoškolskog obrazovanja, uključujući učenje tokom celog života, pod
uslovom da ih priznaju dotični univerziteti prijema;
- promocija mobilnosti prevazilaženjem prepreka do delotvorne primene slobodnog
kretanja sa posebnom pažnjom na:
- za studente, pristupu mogućnostima za studij i obuku i srodnim službama;
- za nastavnike, istraživače i administrativno osoblje, priznavanju i valorizaciji
perioda provedenog u evropskom kontekstu vršeći naučna istraživanja, u nastavi
i obuci, bez štete po njihova statutarna prava;
- promocija evropske saradnje na osiguranju kvaliteta u pogledu razvijanja
uporedivih kriterijuma i metodologija i
- promocija neophodnih evropskih dimenzija u visokoškolskom obrazovanju,
naročito u pogledu razvoja nastavnog plana i programa, međuinstitucijske saradnje,
planova mobilnosti i objedinjenih programa studija, obuke i naučnog istraživanja.
Mi se obavezujemo na postizanje ovih ciljeva – u okviru naših institucionalnih
sposobnosti i uz potpuno uvažavanje raznolikosti kultura, jezika, nacionalnih
obrazovnih sistema i autonomije univerziteta – da konsolidiramo evropsko područje
visokoškolskog obrazovanja. U tom cilju, mi ćemo slediti puteve međuvladine saradnje,
zajedno s nevladinim evropskim organizacijama koje imaju nadležnosti u
visokoškolskom obrazovanju. Mi ponovo od univerziteta očekujemo da brzo i pozitivno
reaguju i aktivno doprinesu uspehu naših nastojanja.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 175 (201)
Ubeđeni da uspostavljanje evropskog područja visokoškolskog obrazovanja
zahteva konstantnu podršku, nadzor i prilagođavanje potrebama koje neprekidno
iskrsavaju, odlučujemo da se ponovo sastanemo za dve godine, kako bismo ocenili
postignuti napredak i nove korake koje treba poduzeti.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 176 (201)
LISABONSKA KONVENCIJA
KONVENCIJA O PRIZNAVANJU KVALIFIKACIJA IZ OBLASTI VISOKOG OBRAZOVANJA U REGIONU EVROPE
Lisabon, 11. IV 1997.
Zemlje potpisnice ove konvencije,
Svesne činjenice da je pravo na obrazovanje elementarno ljudsko pravo i da
visoko obrazovanje, koje služi kao sredstvo sticanja i unapređenja znanja, predstavlja
izuzetno veliko kulturno i naučno blago kako pojedinaca tako i društva;
Smatrajući da visoko obrazovanje treba da igra vitalnu ulogu u promovisanju
mira, međusobnog razumevanja i tolerancije i stvaranju uzajamnog poverenja među
narodima i nacijama;
Smatrajući da velika raznovrsnost obrazovnih sistema na području Evrope
odražava njenu kulturnu, društvenu, političku, filozofsku, versku i ekonomsku
raznovrsnost, što je izuzetno blago koje treba u potpunosti uvažavati;
U želji da omoguće stanovništvu čitavog regiona da u potpunosti iskoristi veliku
vrednost raznovrsnosti tako što će žiteljima svake države i studentima obrazovnih
institucija svake od zemalja potpisnica olakšati pristup obrazovnim resursima drugih
zemalja potpisnica, tačnije tako što će olakšati njihova nastojanja da nastave svoje
obrazovanje ili dovrše određeni period studija u institucijama visokog obrazovanja
drugih zemalja potpisnica;
Smatrajući da priznavanje završenih studija, sertifikata, diploma i zvanja
stečenih u drugoj zemlji evropskog regiona predstavlja važnu meru u promovisanju
akademske mobilnosti između zemalja potpisnica;
Pridajući veliku važnost principu institucionalne autonomije i svesne potrebe
očuvanja i zaštite ovog principa;
Uverene da je nepristrasno priznavanje kvalifikacija ključni element prava na
obrazovanje i društvene odgovornosti;
Imajući u vidu konvencije Saveta Evrope i UNESCO-a koje se tiču akademskog
priznavanja u Evropi:
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 177 (201)
Evropsku konvenciju o jednakosti diploma koje vode sticanju prava prijema na
univerzitete (1953, ETS No.15)i njen Protokol (1964, ETS No.49);
Evropsku konvenciju o jednakosti dužine trajanja univerzitetskih studija (1956,
ETS No.21);
Evropsku konvenciju o akademskom priznavanju univerzitetskih kvalifikacija
(1959, ETS No.32);
Konvenciju o priznavanju studija, diploma i zvanja u oblasti visokog
obrazovanja u državama regiona Evrope (1979);
Evropsku konvenciju o opštoj jednakosti dužine trajanja univerzitetskih studija
(1990, ETS No.138);
Imajući takođe u vidu „Međunarodnu konvenciju o priznavanju studija, diploma
i zvanja u oblasti visokog obrazovanju u arapskim i evropskim državama koje se
graniče sa Mediteranom“ (1976), usvojenu u okviru UNESCO-a, a koja delimično
obuhvata akademsko priznavanje u Evropi;
Vodeći računa o tome da ovu Konvenciju takođe treba razmatrati u kontekstu
UNESCO-ovih konvencija i Međunarodnih preporuka koje se odnose na druge regione
sveta, kao i u kontekstu potrebe za boljom razmenom informacija između tih regiona;
Svesne opsežnih promena u oblasti visokog obrazovanja u regionu Evrope od
vremena usvajanja pomenutih konvencija, promena koje su dovele do znatno uvećane
diverzifikacije unutar nacionalnih sistema visokog obrazovanja i među njima, kao i
potrebe za prilagođavanjem pravnih sredstava i postupaka koji bi odrazili ove pravce
razvoja;
Svesne potrebe za iznalaženjem zajedničkih rešenja za praktične probleme
priznavanja u regionu Evrope;
Svesne potrebe za poboljšanjem tekućih postupaka priznavanja i potrebe da se
oni učine transparentnijim i bolje prilagođenim aktuelnoj situaciji u kojoj se nalazi
visoko obrazovanje u regionu Evrope;
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 178 (201)
Uverene u pozitivan značaj Konvencije izrađene i usvojene pod zajedničkim
pokroviteljstvom Saveta Evrope i UNESCO-a, koja obezbeđuje okvir za dalji razvoj
postupaka priznavanja u regionu Evrope;
Svesne važnosti obezbeđivanja stalnih mehanizama implementacije u cilju
sprovođenja principa i odredbi ove Konvencije;
Usvojile su sledeće:
Glava I: Definicije
Član I
Za potrebe ove Konvencije, sledeći pojmovi imaće sledeće značenje:
Pristup (visokom obrazovanju)
Pravo kvalifikovanih kandidata da konkurišu i budu uzeti u obzir za prijem u
institucije visokog obrazovanja.
Prijem (u institucije i programe visokog obrazovanja)
Akt omogućavanja kvalifikovanim kandidatima da pohađaju visokoškolske
studije u datoj instituciji i/ili u okviru datog programa, ili sistem kojim se to omogućuje.
Ocenjivanje (institucija ili programa)
Proces kojim se ustanovljava obrazovni kvalitet institucije ili programa visokog
obrazovanja.
Ocenjivanje (individualnih kvalifikacija)
Pismena ocena ili evaluacija individualnih kvalifikacija stečenih u inostranstvu
od strane nadležnog tela.
Ustanova nadležna za priznavanje
Telo zvanično ovlašćeno da donosi obavezujuće odluke o priznavanju
kvalifikacija stečenih u inostranstvu.
Visoko obrazovanje
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 179 (201)
Sve vrste studijskih kurseva ili grupe studijskih kurseva, obuke ili obučavanja za
naučna istraživanja na nivou višem od srednjeg, koji odgovarajuće nadležne ustanove
zemlje potpisnice priznaju kao deo svog sistema visokog obrazovanja.
Institucija visokog obrazovanja
Ustanova za sticanje visokog obrazovanja koju nadležna ustanova zemlje
priznaje kao deo svog sistema visokog obrazovanja.
Program visokog obrazovanja
Studijski kurs koji nadležna ustanova zemlje potpisnice priznaje kao deo svog
sistema visokog obrazovanja i čije završavanje obezbeđuje studentu kvalifikaciju
visokog obrazovanja.
Period studija
Svaki deo programa visokog obrazovanja koji je bio ocenjen i dokumentovan, i
koji, iako sam po sebi ne predstavlja kompletni program studija, predstavlja značajnu
potvrdu znanja ili sposobnosti.
Kvalifikacija
a) Kvalifikacija visokog obrazovanja
Svako zvanje, diploma ili drugi sertifikat izdat od strane nadležne ustanove koji
svedoči o uspešnom završetku programa visokog obrazovanja.
b) Kvalifikacija koja omogućava pristup visokom obrazovanju
Svaka diploma ili drugi sertifikat izdat od strane nadležnih vlasti koji svedoči o
uspešnom završetku obrazovnog programa i daje nosiocu kvalifikacije pravo da se
kandiduje za pristup visokom obrazovanju (upor. definiciju pristupa).
Priznavanje
Zvanična potvrda nadležne ustanove o vrednovanju obrazovne kvalifikacije
stečene u inostranstvu radi pristupanja obrazovnim i/ili radnim aktivnostima.
Zahtevi
a) Opšti zahtevi
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 180 (201)
Uslovi koji u svim slučajevima moraju biti ispunjeni da bi bio omogućen pristup
visokom školstvu ili datom nivou istog, ili da bi se stekla kvalifikacija visokog
obrazovanja na datom nivou.
b) Posebni zahtevi
Uslovi koji, pored opštih zahteva, moraju biti ispunjeni da bi se ostvario prijem
na određeni program visokog obrazovanja ili da bi se stekla posebna kvalifikacija
visokog obrazovanja u određenoj oblasti studija.
Glava II: Nadležnost ustanova
Član II-1
1. Tamo gde je centralna vlast zemlje potpisnice ovlašćena da donosi odluke o
slučajevima priznavanja, tu zemlju potpisnicu treba odmah obavezati odredbama ove
Konvencije i preduzeti neophodne mere da bi se osigurala njihova primena na njenoj
teritoriji.
2. Tamo gde se donošenje odluka u pogledu priznavanja nalazi u nadležnosti
konstitutivnih delova zemlje potpisnice, zemlja potpisnica dužna je da jednom od tela
kod kojih će Konvencija biti deponovana uputi kratku izjavu o svojim konstitutivnim
delovima ili strukturi u vreme potpisivanja Konvencije ili pri deponovanju instrumenata
ratifikacije, usvajanja, odobravanja ili pristupa ovoj Konvenciji, ili nakon toga. U tom
slučaju, nadležni organi konstitutivnih delova zemlje potpisnice koji budu tako
označeni preduzeće neophodne mere kako bi obezbedili implementaciju odredaba ove
Konvencije na svojoj teritoriji.
3. Tamo gde je donošenje odluka u pogledu priznavanja u nadležnosti
pojedinačnih obrazovnih institucija ili drugih tela, svaka zemlja potpisnica u skladu sa
svojom konstitutivnom strukturom preneće tekst ove Konvencije tim institucijama ili
telima i preduzeće sve potrebne korake da podstakne povoljno razmatranje i primenu
njenih odredbi.
4. Odredbe paragrafa 1 i 2 ovog Člana primenjivaće se, mutatis mutandis, na
obaveze zemalja potpisnica koje proističu iz sledećih Članova ove Konvencije.
Član II-2
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 181 (201)
U vreme potpisivanja ili prilikom deponovanja instrumenta ratifikacije,
usvajanja, odobravanja ili pristupa Konvenciji, ili nakon toga, svaka država, Sveta
stolica ili Evropska zajednica obavestiće bilo deponenta ove Konvencije bilo organe
ovlašćene da donose različite vrste odluka u pogledu priznavanja.
Član II-3 Odredbe ove Konvencije ne mogu derogirati bilo kakve povoljnije odredbe koje
se tiču priznavanja kvalifikacija izdatih u nekoj od zemalja potpisnica, a koje su
sadržane ili proističu iz postojećih ili budućih ugovora kojih zemlja potpisnica ove
Konvencije jeste ili može postati potpisnica.
Glava III: Osnovni principi koji se tiču ocenjivanja kvalifikacija
Član III-1
1. Nosioci kvalifikacija izdatih u nekoj od zemalja potpisnica imaće, po
podnetom zahtevu odgovarajućem telu, adekvatan pristup ocenjivanju tih kvalifikacija.
2. U ovom pogledu neće biti nikakve diskriminacije po bilo kom osnovu kao što
je kandidatov pol, rasa, boja kože, hendikepiranost, jezik, veroispovest, političko ili
drugo ubeđenje, nacionalno, etničko ili društveno poreklo, pripadnost nacionalnoj
manjini, imovinski, status po rođenju ili neki drugi, ili na osnovu bilo kojih drugih
okolnosti koje nisu merodavne za kvalifikaciju čije se priznavanje traži. Da bi osigurala
ovo pravo, svaka od zemalja potpisnica obavezuje se da načini odgovarajuće uredbe o
ocenjivanju molbe za priznavanje kvalifikacija isključivo na osnovu stečenih znanja i
sposobnosti.
Član III-2
Svaka od zemalja potpisnica obezbediće da procedure i kriterijumi koji se
koriste pri ocenjivanju i priznavanju kvalifikacija budu transparentni, koherentni i
pouzdani.
Član III-3
1. Odluke o priznavanju treba donositi na osnovu odgovarajućih informacija o
kvalifikacijama čije se priznavanje traži.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 182 (201)
2. Na prvom mestu, odgovornost za pribavljanje adekvatnih informacija snosi
kandidat koji treba da obezbedi takve pravovaljane informacije.
3. Nezavisno od odgovornosti kandidata, institucije koje su izdale pomenute
kvalifikacije imaće dužnost da, postupajući po zahtevu kandidata i u razumnom roku,
pruže relevantne informacije nosiocu kvalifikacija, instituciji ili nadležnim ustanovama
zemlje u kojoj se priznavanje traži.
4. Zemlje potpisnice treba da upute ili podstaknu sve obrazovne institucije u
okviru svojih obrazovnih sistema da udovolje svakom razumnom zahtevu za
informacijama potrebnim radi ocenjivanja kvalifikacija stečenih u pomenutim
institucijama.
5. Odgovornost da dokaže da prijava ne ispunjava relevantne zahteve, snosi telo
koje preduzima ocenjivanje.
Član III-4
Svaka zemlja potpisnica će, da bi olakšala priznavanje kvalifikacija, obezbediti
adekvatne i jasne informacije o svom obrazovnom sistemu.
Član III-5
Odluke o priznavanju biće donete u okviru razumnog vremenskog roka koji će
unapred odrediti ustanova nadležna za priznavanje, a koji će se računati od trenutka
kada sve neophodne informacije o predmetu postanu dostupne. Ukoliko se priznavanje
uskraćuje, moraju se navesti razlozi za odbijanje priznavanja kvalifikacije i dati
informacije u vezi sa potrebnim merama koje kandidat može preduzeti kako bi stekao
priznanje u sledećoj etapi. Ukoliko je priznavanje uskraćeno, ili nije doneta nikakva
odluka, kandidat može podneti žalbu u odgovarajućem vremenskom roku.
Glava IV: Priznavanje kvalifikacija kojima se stiče pristup visokom
obrazovanju
Član IV-1
Svaka od zemalja potpisnica priznaće one kvalifikacije izdate u drugim
zemljama potpisnicama koje ispunjavaju opšte uslove za pristup visokom obrazovanju
u tim zemljama, a u cilju pristupanja programima iz oblasti svog sistema visokog
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 183 (201)
obrazovanja, osim ako se ne utvrdi da postoji suštinska razlika između opštih uslova
pristupa u zemlji u kojoj je stečena kvalifikacija i u zemlji u kojoj se traži njeno
priznavanje.
Član IV-2
U svakom drugom slučaju, za zemlju potpisnicu će biti dovoljno da po
podnetom zahtevu omogući nosiocu kvalifikacije izdate u nekoj od drugih zemalja
potpisnica da dobije stručnu ocenu kvalifikacije, i odredbe Čl. IV-1 primenjivaće se
mutatis mutandis na takav slučaj.
Član IV-3
Tamo gde kvalifikacija omogućava pristup samo posebnim tipovima institucija
ili programa visokog obrazovanja u zemlji potpisnici u kojoj je stečena, svaka druga
zemlja potpisnica odobriće nosiocu takvih kvalifikacija pristup sličnim posebnim
programima u institucijama koje pripadaju njenom sistemu visokog obrazovanja, osim
ako se ne utvrdi da postoji suštinska razlika između uslova pristupa u zemlji u kojoj je
kvalifikacija stečena i u zemlji u kojoj se traži njeno priznavanje.
Član IV-4
Tamo gde prijem u određene programe visokog obrazovanja, pored opštih
uslova pristupa, zavisi od ispunjenja posebnih uslova, nadležne ustanove zemlje
potpisnice o kojoj je reč mogu bilo propisati dodatne uslove nosiocima kvalifikacija
stečenih u drugim zemljama bilo oceniti da li kandidati sa kvalifikacijama stečenim u
drugim zemljama potpisnicama ispunjavaju ekvivalentne uslove.
Član IV-5
Tamo gde sertifikati o završenoj školi, u zemlji potpisnici u kojoj su stečeni,
obezbeđuju pristup visokom školstvu samo u kombinaciji sa dodatnim kvalifikacionim
ispitima kao preduslovima za pristup, druge potpisnice mogu taj pristup usloviti istim
tim zahtevima ili ponuditi alternativu u okviru svojih obrazovnih sistema, kako bi se
zadovoljili ti dodatni uslovi. Svaka država, Sveta stolica ili Evropska zajednica može, u
trenutku potpisivanja ili prilikom deponovanja instrumenta ratifikacije, usvajanja,
odobravanja ili pristupa ovoj Konvenciji, ili nakon toga, obavestiti jedno od tela kod
kojih je ona deponovana, da će iskoristiti pogodnosti određenog stava ovog Člana,
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 184 (201)
navodeći ime zemlje potpisnice u pogledu koje namerava da primeni ovaj Član, kao i
odgovarajuće razloge za to.
Član IV-6
Bez kršenja odredaba Članova IV-1, IV-2, IV-3, IV-4 i IV-5, prijem u datu
instituciju visokog obrazovanja, ili dati program u okviru takve institucije, može biti
ograničen ili selektivan. U slučajevima kada je prijem u instituciju i/ili program visokog
obrazovanja selektivan, procedure prijema treba odrediti tako da se obezbedi da se
ocenjivanje kvalifikacija stečenih u inostranstvu sprovede u skladu sa principima
pravednosti i nediskriminacije opisanim u Glavi III.
Član IV-7
Bez kršenja odredaba Članova IV-1, IV-2, IV-3, IV-4 i IV-5, prijem u datu
instituciju visokog obrazovanja može se usloviti kandidatovim pokazivanjem dovoljnog
poznavanja jezika ili jezika nastave u dotičnoj instituciji ili ostalih naznačenih jezika.
Član IV-8
U zemljama potpisnicama u kojima se pravo na pristup visokom obrazovanju
može steći na osnovu netradicionalnih kvalifikacija, slične kvalifikacije stečene u
drugim zemljama potpisnicama biće ocenjene na sličan način kao netradicionalne
kvalifikacije stečene u zemlji potpisnici u kojoj se traži priznavanje.
Član IV-9
U svrhu prijema u programe visokog obrazovanja, svaka od zemalja potpisnica
sprovešće priznavanje kvalifikacija koje izdaju inostrane obrazovne institucije koje rade
na njenoj teritoriji zavisno od posebnih uslova nacionalnog zakonodavstva ili posebnih
sporazuma zaključenih sa matičnom zemljom potpisnicom takvih institucija.
Glava V: Priznavanje određenih perioda studija
Član V-1
Svaka od zemalja potpisnica priznaće određene periode studiranja u okviru
programa visokog obrazovanja u drugoj zemlji potpisnici. To priznavanje obuhvatiće
takve periode studiranja usmerene na završetak visokoškolskog programa u zemlji
potpisnici u kojoj se priznavanje traži, osim ako se ne utvrdi da postoji suštinska razlika
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 185 (201)
između perioda studiranja okončanih u drugoj zemlji potpisnici i dela
visokoobrazovnog programa koji bi te periode zamenio u zemlji potpisnici u kojoj se
traži priznavanje.
Član V-2
U svakom drugom slučaju, za zemlju potpisnicu će biti dovoljno da po
podnetom zahtevu omogući osobi koja je okončala period studiranja u okviru programa
visokog obrazovanja u drugoj zemlji potpisnici da dobije ocenu tog perioda studiranja i
odredbe Člana V-1 primeniće se mutatis mutandis u tom slučaju.
Član V-3
Svaka od zemalja potpisnica treba da posebno olakša priznavanje perioda
studiranja:
a) ukoliko je postojao prethodni sporazum između, s jedne strane institucije
visokog obrazovanja ili nadležne ustanove odgovorne za relevantan period studiranja i,
s druge strane, institucije visokog obrazovanja ili nadležne ustanove odgovorne za
priznavanje koje se traži; i
b) ukoliko je institucija visokog obrazovanja u kojoj je period studiranja
okončan izdala sertifikat ili uverenje o pohađanoj nastavi i položenim ispitima koji
svedoče da je student uspešno ispunio postavljene uslove za dati period studiranja.
Glava VI: Priznavanje visokoškolskih kvalifikacija
Član VI-1
U meri u kojoj je odluka o priznavanju zasnovana na znanju i sposobnostima
osvedočenim u kvalifikacijama visokog obrazovanja, svaka od zemalja potpisnica
priznaće kvalifikacije visokog obrazovanja dodeljene u drugoj zemlji potpisnici, osim
ako se ne utvrdi da postoji suštinska razlika između kvalifikacije čije se priznavanje
traži i odgovarajuće kvalifikacije u zemlji potpisnici u kojoj se ono traži.
Član VI-2
U svakom drugom slučaju, biće dovoljno da zemlja potpisnica po podnetom
zahtevu omogući nosiocu kvalifikacije visokog obrazovanja koja je izdata u nekoj od
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 186 (201)
drugih zemalja potpisnica da dobije ocenu te kvalifikacije i odredbe Člana VI-1
primenice se mutatis mutandis na takav slučaj.
Član VI-3
Priznavanje u jednoj od zemalja potpisnica kvalifikacije visokog obrazovanja
koja je izdata u drugoj zemlji potpisnici imaće jednu ili obe od sledećih posledica:
a) pristup daljim studijama visokog obrazovanja, uključujući relevantne ispite
i/ili pripreme za doktorat pod istim uslovima koji važe za nosioce kvalifikacija u zemlji
potpisnici u kojoj se traži priznavanje;
b) korišćenje akademske titule u skladu sa zakonima i propisima zemlje
potpisnice ili nadležnost nad tim korišćenjem u zemlji potpisnici u kojoj se traži
priznavanje. Pored toga, priznavanje će olakšati pristup tržištu rada koje podleže
zakonima i propisima zemlje potpisnice ili je u nadležnosti zemlje potpisnice u kojoj se
traži priznavanje.
Član VI-4
Ocena kvalifikacije visokog obrazovanja izdate u drugoj zemlji potpisnici, od
strane neke zemlje potpisnice, može biti u vidu:
a) uopštenog mišljenja za potrebe zaposlenja;
b) mišljenja upućenog obrazovnoj instituciji u cilju prijema u njene programe;
c) mišljenja upućenog bilo kojoj drugoj ustanovi nadležnoj za priznavanje.
Član VI-5
Svaka zemlja potpisnica može priznati kvalifikacije visokog obrazovanja koje
su izdate u inostranim obrazovnim institucijama koje deluju na njenoj teritoriji zavisno
od posebnih uslova nacionalnog zakonodavstva ili posebnih sporazuma zaključenih sa
matičnom zemljom potpisnicom takvih institucija.
Glava VII: Priznavanje kvalifikacija izbeglica, raseljenih lica i lica sa statusom
izbeglice
Član VII
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 187 (201)
Svaka zemlja potpisnica preduzeće sve izvodljive i razumne korake u okviru
vlastitog obrazovnog sistema i u skladu sa njegovim konstitutivnim, pravnim i
regulativnim odredbama kako bi usavršila procedure pravednog i efikasnog ocenjivanja
da li izbeglice, raseljena lica i lica sa statusom izbeglica ispunjavaju relevantne uslove
za pristup visokom obrazovanju, daljim programima visokog obrazovanja ili radnim
aktivnostima, čak i u slučajevima kada se kvalifikacije stečene u jednoj od zemalja
potpisnica ne mogu dokazati odgovarajućom dokumentacijom.
Glava VIII: Informacije o ocenjivanju institucija i programa visokog
obrazovanja
Član VIII-1
Svaka zemlja potpisnica treba da obezbedi adekvatne informacije o svakoj
instituciji koja pripada njenom sistemu visokog obrazovanja i o svakom programu koji
vode te institucije, kako bi nadležnim ustanovama drugih zemalja potpisnica omogućile
da konstatuju da li kvalitet kvalifikacija izdatih u tim institucijama opravdava
priznavanje u zemlji potpisnici u kojoj se priznavanje traži. Takve informacije će biti
dostavljene u sledećem vidu:
a) u slučaju zemalja potpisnica koje imaju ustanovljen sistem formalnog
ocenjivanja institucija i programa visokog obrazovanja: informacije o metodima i
rezultatima ovog ocenjivanja i standardima kvaliteta specifičnog za svaku pojedinu
vrstu sticanja kvalifikacija visokog obrazovanja ili programa koji vode ka sticanju tih
kvalifikacija;
b) u slučaju zemalja potpisnica koje još nisu ustanovile sistem formalnog
ocenjivanja institucija i programa visokog obraozvanja: informacije o priznavanju
različitih kvalifikacija stečenih u bilo kojoj instituciji visokog obrazovanja ili u okviru
nekog programa visokog obrazovanja koji pripada njihovim sistemima visokog
obrazovanja.
Član VIII-2
Svaka zemlja potpisnica doneće adekvatne odredbe u vezi sa razvijanjem,
održavanjem i obezbeđivanjem:
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 188 (201)
a) pregleda različitih tipova institucija visokog obrazovanja koje pripadaju
njenom visokoškolskom sistemu sa svojstvenim karakteristikama svakog pojedinačnog
tipa institucije;
b) spiska priznatih institucija (javnih i privatnih) koje pripadaju njenom sistemu
visokog obrazovanja uz ukazivanje na ovlašćenja tih institucija da dodele različite vrste
kvalifikacija i uslova za pristup svakom pojedinom tipu institucije i programa;
c) opisa programa visokog obrazovanja;
d) spiska obrazovnih institucija smeštenih izvan njene teritorije koje zemlja
potpisnica smatra delom svog obrazovnog sistema.
Glava IX: Informacije u vezi sa problemima priznavanja
Član IX-1
Da bi se olakšalo priznavanje kvalifikacija na polju visokog obrazovanja, zemlje
potpisnice će se obavezati da ustanove transparentne sisteme za celovit opis stečenih
kvalifikacija.
Član IX-2
1. Priznajući potrebu za relevantnom, preciznom i aktuelnom informacijom,
svaka zemlja potpisnica će ustanoviti ili održavati nacionalni informacioni centar i
obavestiti jedno od tela kod kojih je Konvencija deponovana o ustanovljavanju takvog
centra ili o svim promenama u vezi s tim.
2. U svakoj zemlji potpisnici, nacionalni informacioni centar treba da:
a) olakša pristup ovlašćenim i preciznim informacijama o sistemu visokog
obrazovanja i kvalifikacijama visokog obrazovanja u zemlji u kojoj se nalazi;
b) olakša pristup informacijama o sistemima visokog obrazovanja i
kvalifikacijama drugih zemalja potpisnica;
c) pruži mišljenje ili informacije u vezi sa problemima priznavanja i ocenjivanja
kvalifikacija u skladu sa nacionalnim zakonima i propisima.
3. Svaki nacionalni informacioni centar treba da ima na raspolaganju neophodna
sredstva koja će mu omogućiti da ispuni svoje funkcije.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 189 (201)
Član IX-3
Zemlje potpisnice će preko nacionalnih informacionih centara ili na neki drugi
način unapređivati korišćenje Dodatka o diplomama UNESCO-a ili Saveta Evrope ili
nekog drugog sličnog dokumenta od strane institucija visokog obrazovanja zemalja
potpisnica.
Glava X: Mehanizmi implementacije
Član X-1
Sledeća tela imaće zadatak da nadziru, unapređuju i olakšavaju implementaciju
ove Konvencije:
a) Komitet Konvencije o priznavanju kvalifikacija u oblasti visokog
obrazovanja u regionu Evrope;
b) Evropska mreža nacionalnih informacionih centara o akademskoj mobilnosti
i priznavanju (ENIC Network) ustanovljena odlukom Komiteta ministara Saveta
Evrope 9. VI 1994. i Regionalnog komiteta za Evropu UNESCO-a 18. VI 1994.
Član X-2
1. Komitet Konvencije o priznavanju kvalifikacija u oblasti visokog
obrazovanja u regionu Evrope (u daljem tekstu: Komitet) se ovim ustanovljava. On će
se sastojati od po jednog predstavnika svake zemlje potpisnice.
2. U svrhu primene Člana X-2, termin „zemlja potpisnica” neće se primenjivati
na Evropsku zajednicu.
3. Države pomenute u Članu XI-1.1 i Sveta stolica, ukoliko se ne nalaze među
zemljama potpisnicama ove Konvencije, Evropska zajednica i predsednik ENIC
Network-a mogu učestvovati na sastancima Komiteta kao posmatrači. Predstavnici
vladinih i nevladinih organizacija angažovanih na polju priznavanja kvalifikacija u
regionu Evrope takođe mogu biti pozvani da posete sastanke Komiteta kao posmatrači.
4. Predsednik Regionalnog komiteta UNESCO-a za primenu Konvencije o
priznavanju studija, diploma i zvanja u oblasti visokog obrazovanja u državama koje
pripadaju regionu Evrope biće pozvan da učestvuje na sastancima Komiteta kao
posmatrač.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 190 (201)
5. Komitet će unapređivati primenu ove Konvencije i nadgledati njenu
implementaciju. U tom cilju on, voljom većine zemalja potpisnica, može da usvoji
preporuke, deklaracije, protokole i vidove delovanja dokazane u praksi kako bi pokazao
put nadležnim organima zemalja potpisnica za implementaciju ove Konvencije i
razmatranje zahteva za priznavanje kvalifikacija visokog obrazovanja. Iako ti
dokumenti neće biti obavezujući za zemlje potpisnice, one treba da ulože velike napore
da ih primene, skrenu pažnju nadležnih ustanova na pomenute tekstove i podstaknu
njihovu primenu. Komitet će zatražiti mišljenje ENIC Network-a pre donošenja svojih
odluka.
6. Komitet će izveštavati relevantna tela Saveta Evrope i UNESCO-a.
7. Komitet će održavati veze sa Regionalnim Komitetom UNESCO-a za
primenu konvencija o priznavanju studija, diploma i zvanja iz oblasti visokog
obrazovanja usvojenih pod pokroviteljstvom UNESCO-a.
8. Većina zemalja potpisnica sačinjavaće kvorum.
9. Komitet će usvojiti svoj statut. Sastajaće se na redovnim sednicama barem
svake tri godine. Komitet će se po prvi put sastati u roku od godinu dana nakon
stupanja ove Konvencije na snagu.
10. Sekretarijat Komiteta će biti zajednički poveren Generalnom sekretaru
Saveta Evrope i glavnom direktoru UNESCO-a.
Član X-3
1. Svaka od zemalja potpisnica će kao Člana Evropske mreže nacionalnih
informacionih centara o akademskoj mobilnosti i priznavanju kvalifikacija (ENIC
Network) naimenovati nacionalni informacioni centar ustanovljen ili održavan u skladu
sa Članom IX-2. U slučajevima kada su u zemlji potpisnici u skladu sa Članom IX-2
ustanovljeni ili se održavaju različiti nacionalni centri, svi oni biće Članovi Mreže, ali
će takvi nacionalni informacioni centri raspolagati samo jednim glasom.
2. ENIC Network će, zahvaljujući svom sastavu ograničenom na nacionalne
informacione centre zemalja potpisnica Konvencije, potpomagati i učestvovati u
praktičnoj implementaciji Konvencije, koju će sprovoditi nadležne nacionalne
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 191 (201)
ustanove. Mreža će se okupljati barem jedanput godišnje na plenarnoj sednici. Mreža će
izabrati svog predsednika i administraciju u skladu sa poverenim mandatom.
3. Sekretarijat ENIC Networka će biti zajednički poveren generalnom sekretaru
Saveta Evrope i generalnom direktoru UNESCO-a.
4. Zemlje potpisnice će preko ENIC Network sarađivati sa nacionalnim
informacionim centrima drugih zemalja potpisnica, naročito tako što će im
omogućavati da prikupe sve informacije korisne za nacionalne informacione centre u
aktivnostima koje su u vezi sa priznavanjem akademskih diploma i akademskom
mobilnošću.
Glava XI: Završne odredbe
Član XI-1
1. Ovu Konvenciju mogu potpisati:
a) države Članice Saveta Evrope
b) države Članice evropskog regiona UNESCO-a
c) bilo koja druga potpisnica, država ugovornica ili zemlja potpisnica Evropske
konvencije o kulturi Saveta Evrope i/ili potpisnica Konvencije UNESCO-a o
priznavanju studija, diploma i zvanja u oblasti visokog obrazovanja u državama koje
pripadaju regionu Evrope, koja je pozvana na Diplomatsku konferenciju kojoj je
povereno usvajanje ove Konvencije.
2. Te države i Sveta stolica mogu izraziti svoju spremnost da se obavežu:
a) potpisom koji ne uslovljava ratifikaciju, usvajanje ili odobravanje; ili
b) potpisom koji je podložan ratifikaciji, usvajanju ili odobravanju, a koga prati
ratifikacija, usvajanje ili odobravanje; ili
c) pristupanjem Konvenciji.
3. Potpisi će biti deponovani kod jednog od predviđenih tela. Instrumenti
ratifikacije, usvajanja, odobravanja ili pristupanja ovoj Konvenciji biće deponovani kod
jednog od tih tela.
Član XI-2
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 192 (201)
Ova Konvencija će stupiti na snagu prvog dana u mesecu po isteku
jednomesečnog perioda od trenutka kada pet država, uključujući najmanje tri države
Članice Saveta Evrope i/ili evropskog regiona UNESCO-a izraze svoju spremnost da se
obavežu Konvencijom. Za svaku drugu državu ona će stupiti na snagu prvog dana u
mesecu po isteku jednomesečnog perioda od datuma njihovog pristanka da budu
obavezane ovom Konvencijom.
Član XI-3
1. Nakon stupanja ove Konvencije na snagu, svaka država osim onih koje
potpadaju pod jednu od kategorija nabrojanih u Članu XI-1, može da zatraži pristupanje
Konvenciji. Svaki zahtev u ovom smislu biće upućen jednom od tela kod kojih je
Konvencija deponovana, koji će ga proslediti zemljama potpisnicama najmanje tri
meseca pre sastanka Komiteta Konvencije o priznavanju kvalifikacija u oblasti visokog
obrazovanja u regionu Evrope. Telo kod koga je Konvencija deponovana će takođe
informisati Komitet ministara Saveta Evrope i Izvršni odbor UNESCO-a.
2. Odluka da se država koja uputi takav zahtev pozove da pristupi ovoj
Konvenciji biće doneta na osnovu dvotrećinske saglasnosti zemalja potpisnica.
3. Nakon stupanja na snagu ove Konvencije, Evropska zajednica može joj
pristupiti na osnovu zahteva svojih Članica koji će biti upućen jednom od tela kod kojih
je Konvencija deponovana. U ovom slučaju, Član XI-3.2. se neće primenjivati.
4. Što se tiče bilo koje države koja pristupa ili Evropske zajednice, Konvencija
će stupiti na snagu prvog dana u mesecu po isteku jednomesečnog perioda po polaganju
instrumenta pristupanja Konvenciji kod jednog od tela kod koga je ona deponovana.
Član XI-4
1. Zemlje potpisnice ove Konvencije koje su istovremeno zemlje potpisnice
jedne ili više sledećih konvencija:
Evropska konvencija o jednakosti diploma koje vode sticanju prava prijema na
univerzitete (1953, ETS No.15), i njen Protokol (1964, ETS No. 49);
Evropska konvencija o jednakosti dužine trajanja univerzitetskih studija (1956,
ETS No. 21);
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 193 (201)
Evropska konvencija o akademskom priznavanju univerzitetskih kvalifikacija
(1959, ETS No. 32);
Međunarodna konvencija o priznavanju studija, diploma i zvanja u oblasti
visokog obrazovanja u arapskim i evropskim državama koje se graniče sa Mediteranom
(1976);
Konvencija o priznavanju studija, diploma i zvanja u oblasti visokog
obrazovanja u državama koje pripadaju regionu Evrope (1979);
Evropska konvencija o opštoj jednakosti dužine trajanja univerzitetskih studija
(1990, ETS 138)
a) primeniće odredbe ove Konvencije u svojim uzajamnim odnosima;
b) nastaviće sa primenom gore navedenih konvencija čije su potpisnice u
odnosima sa drugim državama potpisnicama tih konvencija ali ne i ove Konvencije.
2. Zemlje potpisnice ove Konvencije obavezne su da se uzdrže od potpisivanja
bilo koje od konvencija pomenutih u paragrafu 1, čije već nisu potpisnice, sa izuzetkom
Međunarodne konvencije o priznavanju studija, diploma i zvanja u oblasti visokog
obrazovanja u arapskim i evropskim državama koje se graniče sa Mediteranom.
Član XI-5
1. Svaka država može, u trenutku potpisivanja ili deponovanja svojih
instrumenata ratifikacije, usvajanja, odobravanja ili pristupanja Konvenciji, odrediti
područja na koja će se primeniti ova Konvencija.
2. Svaka država može bilo kad kasnije, izjavom upućenom jednom od tela kod
kojih je Konvencija deponovana, proširiti primenu ove Konvencije na bilo koje drugo
područje navedeno u izjavi. Što se tiče tog područja, na takvo područje Konvencija će
stupiti na snagu prvog dana u mesecu po isteku jednomesečnog perioda od trenutka
kada telo kod koga je Konvencija deponovana primi takvu izjavu.
3. Svaka izjava data u smislu prethodna dva paragrafa može biti opozvana u
pogledu svake teritorije određene takvom izjavom podneskom upućenim jednom od
tela kod kojih je Konvencija deponovana. Opoziv će postati pravosnažan prvog dana u
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 194 (201)
mesecu po isteku jednomesečnog perioda od dana prijema takvog podneska od strane
dotičnog tela.
Član XI-6
1. Svaka zemlja potpisnica, u bilo kom trenutku, može istupiti iz ove
Konvencije putem objave upućene jednom od tela kod kojih je ona deponovana.
2. Takvo istupanje postaće pravosnažno prvog dana u mesecu po isteku
vremenskog perioda od dvanaest meseci od dana prijema obaveštenja od strane
dotičnog tela. Ipak, takvo otkazivanje neće uticati na odluke o priznavanju prethodno
donete na osnovu odredbi ove Konvencije.
3. U pogledu prekida ili suspenzije pravovaljanosti ove Konvencije kao
posledica kršenja odredbe bitne za ispunjenje cilja ili svrhe ove Konvencije od strane
zemlje potpisnice, postupiće se u skladu sa međunarodnim pravom.
Član XI-7
1. Svaka država, Sveta atolica ili Evropska zajednica može, u trenutku
potpisivanja ili deponovanja instrumenata ratifikacije, usvajanja, odobravanja ili
pristupanja, objaviti da zadržava pravo da u celosti ili delimično ne primeni jedan ili
više od sledećih Članova ove Konvencije: Član IV-8, Član V-3, Član VI-3, Član VIII-2,
Član IX-3.
Druga prava ne mogu se zadržavati.
2. Svaka zemlja potpisnica koja je na osnovu prethodnog paragrafa zadržala
pravo može ga u potpunosti ili delimično povući putem objave upućene jednom od tela
kod kojih je Konvencija deponovana. Povlačenje će postati pravosnažno od dana
prijema obaveštenja od strane tog tela.
3. Zemlja potpisnica koja je zadržala pravo u pogledu neke od odredbi ove
Konvencije ne može tražiti primenu te odredbe od strane bilo koje druge potpisnice;
ona ipak može, ako je delimično ili uslovno zadržala pravo, tražiti primenu te odredbe u
onoj meri u kojoj je i sama prihvata.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 195 (201)
Član XI-8
1. Nacrt izmena ove Konvencije može usvojiti Komitet Konvencije o
priznavanju kvalifikacija iz oblasti visokog obrazovanja u regionu Evrope koji se
sastoji od dvotrećinske većine zemalja potpisnica.
Svaki nacrt izmena usvojen na takav način biće priključen Protokolu
Konvencije. Protokol treba da odredi modalitete njegovog stupanja na snagu i u svakom
slučaju će zatražiti da zemlje potpisnice izraze saglasnost da budu obavezane njime.
2. Na osnovu procedure iz gore pomenutog paragrafa br. 1 ne mogu se donositi
izmene Glave III ove Konvencije.
3. Svaki predlog izmena će biti saopšten jednom od tela kod kojih je Konvencija
deponovana, a koji je dužan da ga prosledi zemljama potpisnicama najmanje tri meseca
pre održavanja sastanka Komiteta. To telo takođe mora obavestiti Komitet ministara
Saveta Evrope i Izvršni odbor UNESCO-a.
Član XI-9
1. Generalni sekretar Saveta Evrope i glavni direktor Obrazovne, naučne i
kulturne organizacije Ujedinjenih nacija (UNESCO) biće tela kod kojih će ova
Konvencija biti deponovana.
2. Telo kod koga je deponovan neki akt, objava ili predstavka, obavestiće
zemlje potpisnice ove Konvencije, kao i ostale države članice Saveta Evrope i/ili
Evropskog regiona UNESCO-a o:
a) svakom potpisivanju;
b) deponovanju bilo kog instrumenta ratifikacije, usvajanja, odobravanja ili
pristupanja;
c) svakom datumu stupanja na snagu ove Konvencije u skladu sa odredbama
Članova XI-2 i XI-3.4;
d) svakom zadržavanju prava pri sprovođenju odredbi Člana XI-7 i povlačenju
svakog zadržanog prava pri sprovođenju odredbi Člana XI-7;
e) svakom istupanju iz ove Konvencije pri sprovođenju Člana XI-6;
f) svim objavama načinjenim u skladu sa odredbama Člana II-1 ili Člana II-2;
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 196 (201)
g) svim izjavama načinjenim u skladu sa odredbama Člana IV-5;
h) svakom zahtevu za pristupanje ovoj Konvenciji podnetom u skladu sa
odredbama Člana XI-3;
i) svakom predlogu iznetom u skladu sa odredbama Člana XI-8;
j) svakom drugom aktu, objavi ili predstavci koja se tiče ove Konvencije.
3. Telo kod koga je deponovana Konvencija, koje primi predstavku ili obavesti
zemlje potpisnice u skladu sa odredbama ove Konvencije, smesta će o tome obavestiti i
druga tela kod kojih je deponovana Konvencija.
Dole potpisani predstavnici, budući ovlašćeni po propisu, potpisali su ovu
Konvenciju.
Zaključeno u Lisabonu 11. aprila 1997, na engleskom, francuskom, ruskom i
španskom jeziku, čije su verzije podjednako punovažne, u dve kopije, od kojih će jedna
kopija biti deponovana u arhiv Saveta Evrope, a druga u arhiv Obrazovne, naučne i
kulturne organizacije Ujedinjenih nacija. Overena kopija biće poslata svakoj od država
spomenutih u Članu XI-1, Svetoj stolici, Evropskoj zajednici i Sekretarijatu Ujedinjenih
nacija.
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 197 (201)
Formular za opis studijskog predmeta
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 198 (201)
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 199 (201)
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 200 (201)
NOVI POLOŽAJ VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA IZ OBLASTI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U JEDINSTVENOM EVROPSKOM OBRAZOVNOM PROSTORU
Str. 201 (201)
top related