cjeloživotno učenje i promjene u odgojno-obrazovnom planiranju i

Europski okvir ključnih kompetencija za cjeloživotno

učenje

Dani AgencijeOpatija, 8. – 9. studenoga

2007.Nevenka Lončarić Jelačić

Temeljni pojmovi vezani za suvremene procese u obrazovanju i učenju

U društvima koja uče (u društvima utemeljenim na znanju) razvijaju se novi koncepti učenja usmjereni prema osobi i njezinim sposobnostima

Učenje u društvu znanja postaje trajni proces koji počinje rođenjem, ne završava svjedodžbama i diplomama već postaje neophodno kroz cijeli život – učenje od “kolijevke do groba”

Odgojno-obrazovni sustavi prolaze kroz strukturne i proceduralne promjene da bi mogli uspješno uključiti koncept cjeloživotnog učenja

Učenje - pojam usmjeren osobi, obrazovanje - sustavu Pod pojmom obrazovanje podrazumijeva se institucionalizirani

obrazovni proces sa sustavnim obrazovnim aktivnostima i on (prema International Standard Classification of Education- ISCED-u) pokriva formalno i neformalno obrazovanje

Pojam učenje se odnosi na osobu i znači određeno poboljšanje u ponašanju, informacijama, znanju, razumijevanju, stavovima, vrednotama ili vještinama stečenim u svim vrstama i oblicima obrazovanja i učenja - formalnim, neformalnim, informalnim (ISCED, paragraf 9). - Odatle pojam cjeloživotno učenje

Legitimitet pojma cjeloživotno učenje temelji se na instrumentima priznavanja i vrednovanja svih oblika učenja osobe: u formalnim programima, neformalnim, učenje na radnom mjestu, kroz kulturu i umjetnost, kroz medije (Europski kvalifikacijski okvir, Hrvatski kvalifikacijski okvir)

Zašto nastaje Europski okvir ključnih kompetencija/osposobljenosti/ i čemu služi ?

Prema odlukama Europskog vijeća Europski sustavi obrazovanja trebaju se prilagoditi zahtjevima društva koje počiva na znanju i potrebi za zapošljavanjem i očuvanjem zaposlenosti

Europsko vijeće je u Lisabonu (2000.) pozvalo države članice, Vijeće i Europsku komisiju da donesu europski okvir i definiraju “osnovne kompetencije”

U Barceloni 2002. donesen je Radni program “Obrazovanje i izobrazba 2010” kako bi se do 2010 mogli ostvariti zajednički ciljevi

Europska komisija osnovala je stručne skupine sastavljene od stručnjaka iz država članica , zemalja EFTE, zemalja kandidatkinja, europskih institucija da rade na utvrđivanju mjera za provođenje ciljeva Radnog programa “Obrazovanje i izobrazba 2010”

Radna skupina za ključne kompetencije završila je 2004. godine Europski referentni okvir ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje.

Njegova je svrha: biti korisna potpora nacionalnim obrazovnim

politikama u reformama kurikuluma i uspješnog ugrađivanja ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje (kurikulum temeljen na kompetencijama, novi oblici dodiplomskog i stalnog stručnog usavršavanja nastavnika, novi oblici ocjenjivanja učeničkih postignuća, primjereno oblikovanje udžbenika)

U različitostima obrazovnih sustava osigurati jednakost šansi za uspješan radni život i kompetentno uključivanje u društveni život

Koja je filozofija i u čemu je novost Europskog referentnog okvira ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje ? Europski obrazovni sustavi su veoma različiti.

Osam ključnih kompetencija prepoznato je kao minimum zajedničkog standarda u svim obrazovnim sustavima koji će svim građanima omogućiti jednake šanse za stalno učenje u društvu znanja, za zapošljavanje, međugraničnu mobilnost i očuvanje zaposlenosti, za razvoj kvalitetne osobnosti i aktivno uključivanje u društvo.

Ključne kompetencije su operacionalizacija filozofskog okvira učenja kako ga je prepoznao J. D. u knjizi “Učenje blago u nama” u često citiranim riječima da je danas potrebno: učiti znati, učiti činiti, učiti biti i učiti biti za drugoga.

Određenje ključnih kompetencija u Europskom referentnom okviru

Prema Europskom referentnom okviru ključne kompetencije /osposobljenosti/ za cjeloživotno učenje sastoje se od

znanja vještina i stavovaPrimjenjuju se u predškolskom odgoju osnovnoj školi srednjoj školi - općeobrazovnoj i strukovnoj u visokoškolskom obrazovanju

Kompetencije/osposobljenosti za cjeloživotno učenje su: komuniciranje na materinjem jeziku, komuniciranje na stranom jeziku, matematička i prirodoslovna pismenost, digitalna kompetencija, umijeće organiziranja i uređivanja

vlastitog učenja,

međuljudska i građanska kompetencija, poduzetništvo, kulturološko izražavanje (glazba, mediji,

tjelesna kultura i očuvanje zdravlja, književnost, umjetnosti)

Ključne kompetencije su po naravi generičke ili transverzalne – temelje se na ciljevima koji se ugrađuju u sve predmete i obvezuju veći broj ili sve nastavnike na njihovo ostvarivanje

Promjene koje se događaju u učiteljskoj profesiji pod utjecajem razvoja sustava cjeloživotnog učenja

Da bi se ključne kompetencije mogle valjano uključiti u odgojno-obrazovni sustav i promijeniti njegovu narav, potrebne su primjerene metodološke promjene u sljedećim područjima učiteljske profesije: U dodiplomskom obrazovanju i stručnom

usavršavanju učitelja U metodici poučavanja U metodologiji planiranja i programiranja U načinu poučavanja i učenja U sustavu stručne podrške učiteljima

Obilježja nastavnog procesa usmjerenog na razvoj kompetencija

Za razliku od tradicionalnog planiranja i programiranja usmjerenog na obrazovne sadržaje (content based curriculum), na kognitivne procese koji vode reproduktivnom znanju, u konceptu cjeloživotnog učenja polazi se od utvrđivanja kompetencija učenika i odgoja cjelovite osobe (student based curriculum ili competence based curriculum).

U cilju razvoja kompetencija planira se cijeli nastavni proces.

Da bi se kod učenika razvila određena kompetencija, potrebno je utvrditi:

koja su mu znanja/obrazovni sadržaji/ potrebni, koje vještine za primjenu znanja koji stavovi vezani za predmetna znanja i

kroskurikularne kompetencije, kojim će se metodama i postupcima oni ostvariti, kako će se vrednovati ostvarenost kompetencije, koji su nastavni mediji potrebni za takav proces

itd.

Nastavni proces više nije sam sebi svrha već treba dobiti upotrebnu vrijednost za učenikovo cjeloživotno

učenje U planiranju odgojno-obrazovnog procesa polazi od učenika i njegovih ciljnih osposobljenosti U ishodište poučavanja i učenja postavljena je osoba

učenika a znanosti i iz njih izvedeni predmetni i kroskurikularni obrazovni sadržaji postaju sredstva

Pristup učenju i poučavanju temeljen na razvoju kompetencija znači kvalitetan izlaz iz preopterećenosti obrazovnim sadržajima u uvjetima geometrijskog rasta znanstvenih spoznaja i prevelike količine obrazovnih sadržaja u programima

Neke naučene lekcije tijekom rada u Klasteru EK za cjeloživotno učenje Uloga članova Klastera: Učenje jednih od drugih

o reformama obrazovnih sustava od obrazovno-političke do provedbene razine

Uočavanje korisnih pristupa u ugrađivanju ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje

Posebnosti pronalaženja modela primjerenih mogućnostima i zatečenom stanju obrazovnog sustava

Identificiranje i diseminiranje važnih zaključaka Klastera koji mogu biti primijenjeni u nacionalnom obrazovnom sustavu

Programiranje razvoja ključnih kompetencija – Primjer Flandrije Završni ciljevi (final objectives) u

predmetnim područjima Nizozemski Francuski Stvaralačko izražavanje Biološko-kemijske-fizikalne znanosti Matematika Tjelesni odgoj

Završni ciljevi za kroskurikularne teme Učiti kako učiti Društvene vještine

Završni ciljevi prema predmetima Nizozemski Umjetnosti Strani jezici Geografija Povijest Matematika Prirodne znanosti Tjelesni odgoj tehnologija

Završni ciljevi za kroskurikularne teme

Učiti kako učiti Društvene vještine Građanski odgoj Zdravstveni odgoj Odgoj za okoliš Ekspresivno-kreativni odgoj Tehničko-tehnološki odgoj

Bitna obilježja kroskurikularnih završnih ciljeva

Razvijaju ključne kompetencije Nisu vezani za jedan predmet Protežu se kroz nekoliko predmeta ili pedagoških

projekata Uključuju obvezu škole za njihovo ostvarivanje –

škole ih trebaju razvijati kod svoji učenika što je više moguće

Referiraju se na kompetencije koje ne pripadaju sadržajima jednog ili više predmeta već mogu biti poučavani, prakticirani i primijenjeni u njima – kao što su učiti kako učiti, društvene vještine i dr.

Kroskurikularni završni ciljevi također trebaju biti komplementarni predmetnim završnim ciljevima. Oni omogućavaju veću jasnoću i unutarnju povezanost s predmetom

Često uključuju ciljeve za koje je odgovorna cijela škola i za koje škola ima ulogu uzora za odgoj takvih vrijednosti kod učenika

Povećavaju horizontalnu povezanost kurikuluma Zahtijevaju koordinaciju i suradnju na svim razinama u

školi Promoviraju timske pristupe u predmetnoj razdijeljenosti

kurikuluma Zahtijevaju i predstavljaju drugačije oblike organizacije

kurikuluma

Oblici organiziranja kurikuluma u školama

Prvi model: kroskurikularne teme uključene kroz jedan predmet:

predmet

Kroskurikul.temaKroskurikul.

predmet

Drugi model

Kroskurikul. tema

predmet

predmet

predmet predmet

Organizacija kurikuluma u školi - treći model – teme uključene u velik broj predmeta zbog vrste ključne kompetencije koja ne može biti pokrivena samo jednim školskim predmetom

Treći model

Četvrti model- Teme u izolaciji

p p

p p

p p

p pk.t.

Krosk. t.

Peti model: kroskurikularne teme pojavljuju se u školi u različitim predmetima

K.T.

K.T.

K.T.

K.T.

P P

P P

Razvijeni su modeli evaluacije razine ostvarenosti planiranih završnih ciljeva u predmetnim područjima i kroskurikularnim temama u obrazovnom sustavu Flandrije

Razvijen je sustav stručne potpore nastavnicima