citati i biljeŠke
Post on 26-Nov-2014
634 Views
Preview:
TRANSCRIPT
CITATIRANJE
Definicija:
Pod citiranjem se podrazumijeva od riječi do riječi navođenje tuđih dijelova teksta ili riječi koje se
mogu izvorno provjeriti.
Osnovno pravilo:
U znanstvenom i stručnom pisanom djelu tuđi se tekst mora jasno i nedvosmisleno odvojiti od autorova
teksta. Stoga tuđi tekst stavljamo u znakove navoda!
Kako citirati?
Pri uporabi citata autor mora paziti na omjer tuđega u odnosu na vlastiti tekst. Vlastito razmišljanje ne smije
biti podređeno citatima. Rad ne smije biti gomila prikupljena i nabacana materijala! Citati se moraju
skladno inkorporirati u cjelinu izložene tematike.
1
Koristan savjet:
Ako je citat kratak (do četiri retka), stavlja se u vlastiti tekst pod navodnim znakovima. Ako je citat veći od
četiri retka, onda se redovito izdvaja na sljedeći način:
Citat se odvoji od prethodnoga teksta s dva razmaka između redova; isto se tako odvojiti i od teksta koji slijedi iza njega. Tekst citata bit će uvučen u odnosu na lijevu i desnu marginu otprilike za jednu tabularnu jedinicu. Razmak između redova u tom citatu jest jedan, a ne veći. Radi li se kompjutorski, ovakvi se citati redovito pišu manjim slovima (primjer: veličina slova teksta 12, citata 10). U tom se slučaju tekst ne mora nužno stavljati u navodne znakove.
Uvijek imati na umu:
Citate treba pisati vjerno i brižljivo. Jedan od najvažnijih pokazatelja nečije sposobnosti za znanstveni rad jesu
točnost, vjernost, jasnoća i ispravnost kojom ta osoba citira u svojim pisanim radovima.
Intervencije u tuđem tekstu (citatu):
a) ako se u citatu ispušta koja riječ ili dio teksta, na to svakako treba upozoriti i to trima točkicama u uglatim
zagradama […]. Pritom treba imati na umu da istrgnuti citati mogu biti vrlo opasni jer se njima može bitno
izmijeniti smisao autorovih misli.
2
- Primjerice:
Aristotel o tome kaže sljedeće: «Činim se da se dobro sastoji kako u kojoj radnji i vještini: drugo je npr. dobro
u medicini, drugo u strategiji itd. Što je dakle dobro u svakoj vještini? Zasigurno ono radi čega se u svakoj sve
ostalo događa. To je u medicini zdravlje […] u drugim vještinama opet nešto drugo, u svakom djelovanju i
htijenju cilj. […] Ako, dakle, za sve što pripada ljudskom djelovanju postoji neki cilj, onda je on dobro koje
treba postići djelovanjem.»
b) Ako je autor kojega citiramo napravio očitu pogrješku u odnosu na stil ili na informaciju, u citatu treba
prenijeti tu pogrješku (citat je vjerna reprodukcija tuđega teksta!), ali na tu pogrješku treba upozoriti, ito
stavljajući odmah iza riječi u kojoj se nalazi pogrješka u uglatu zagradu izraz sic! napisan masnim slovima ili
u kurzivu [sic!].
- Primjerice:
Jaspersov stav prema masi možda najbolje ilustrira sljedeći tekst: «Sve sam više sumnjao u rečenicu: 'Glas
naroda je glas Božiji [sic!]', ukoliko taj 'glas naroda' potiče od masa. Nisam mogao a da u duši ne prezrem
svakog koga je obuzeo taj zanos.»
3
c) Ako se u citatu nalazi neka nerazumljiva riječ ili rečenica, na njih se može upozoriti masnim upitnikom (ili u
kurzivu) u uglatim zagradama [?]. Želimo li pak čitateljevu pozornost svratiti na određenu riječ ili rečenicu u
citatu, iza njih ćemo staviti uskličnik, masnim slovima ili u kurzivu, u uglatim zagradama [!].
d) Ako je citat u originalu napisan kurzivom ili masnim slovima (bold), takvim ga moramo i mi donijeti.
Međutim, ako citat nije napisan masnim slovima ili kurzivom, a mi želimo istaknuti neki dio teksta ili riječ
koju citiramo, u tom slučaju u kutnim zagradama odmah nakon naše intervencije stavimo [istaknuo autor], ili
[podvukao autor], ili [kurziv je autorov]. To se isto može napisati u pozivnoj bilješci.
e) Sve interpunkcijske znakove kojima završava citirani tekst možemo prilagođavati našem tekstu, samo upitnik i
uskličnik ostaju nepromijenjeni.
- Primjer:
Tekst: «Pati bez suze, živi bez psovke, / i budi mirno nesretan.» koji završava točkom, u našem će tekstu
ostati bez te završne točke: «Pati bez suze, živi bez psovke, i budi mirno nesretan», uskliknuo je Ujević u
trenutku posvemašnjega razočarenja vlastitom sudbinom.
4
No, sljedeći citat završava uskličnikom pa ga i u samom citatu moramo sačuvati: «Čovječe pazi / da ne ideš
malen / ispod zvijezda!» poručuje nam veliki Šimić.
f) Početna riječ jedne citirane rečenice koju unosimo u svoj tekst tako da se više ne nalazi na početku rečenice
može se napisati malim slovom.
- Primjerice:
Dostojevski piše da onaj «tko voli ljude, taj voli i radost njihovu». Originalni tekst: «Tko voli ljude, taj
voli i radost njihovu.»
g) Također, neki citat može početi velikim slovom iako se njegova prva riječ u originalom tekstu nalazi u sredini
rečenice i napisana je malim slovom. No, obično se u tom slučaju stave navodni znakovi, zatim tri točkice i u
nastavku citat kako je u originalu, malim slovom. Uvrštavanje nekoga citata (riječi ili rečenice) u kontekst
naše rečenice zahtijeva ponekad promjenu u padežu ili u licu. Npr. originalni tekst: «Tehnički je napredak
zapravo Damoklov mač koji svima prijeti». Naš tekst: Suvremenu tehnologiju autor naziva
«Damoklovim mačem».
5
h) Nekada je nužno u citiranom tekstu učiniti neko objašnjenje radi boljega shvaćanja teksta. Takav, kao i svaki
drugi dodatak u originalni tekst, treba staviti u kutne zagrade.
- Primjerice:
«Išao je i sam pješice [Rašica], ali još u alkarskom odijelu, da se umije i opraši.»
Citat unutar citata:
Ako postoji citat unutar citata, tada ćemo uporabiti polunavodnike ('…') ili neku drugu vrstu navodnih
znakova.
Izostavljanje navodnika:
U nekim slučajevima, ako je tekst kratak, mogu se izostaviti navodni znakovi. Tada se citat stavlja u kurziv: U
Matejevu Evanđelju Isus govori: Dajte caru što je carevo, a Bogu što je Božje.
Važno pravopisno pravilo:
Navodni znak kojim završava citat treba staviti prije interpunkcijskih znakova ako ti znakovi nisu sastavni dio
citata i prije broja koji upućuje na podnožnu napomenu. «Smrt je preseljenje iz kuće u kuću»1, napisao je
Meša Selimović. A ako su interpunkcijski znakovi dio citata, navodni znak treba staviti iza njih.
6
BILJEŠKE (NAPOMENE, REFERENCE, FUSNOTE)
Postoje tri vrste pozivnih bilježaka:
1. Dokumentarne ili bibliografske napomene.
One moraju precizno uputiti čitatelja na bibliografski izvor kojim smo se služili.
2. Eksplikativne napomene.
Služe kao dopunska objašnjenja pojedinih dijelova izlaganja, određenih podataka, informacija,
stavova, činjenica ili spoznaja koji se nalaze u tekstu. Mogu sadržavati dopunske informacije, razne
ideje, usporedbe, primjedbe i slično.
3. Komparativne napomene.
Služe za upućivanje čitatelja na neki drugi izvor koji obrađuje istu ili sličnu problematiku.
7
Važno je znati:
U radovima kraćega opsega podnožne se bilješke nižu u jedinstvenome nizu; u opsežnijem radu (knjizi,
doktorskoj radnji i sl.) svako poglavlje ili veća cjelina može se odbrojčavati zasebno, od 1 nadalje.
Oznaka za bilješku može se pisati s lijeve ili s desne strane interpunkcijskog znaka.
a) s lijeve se strane interpunkcijskog znaka piše ako se bilješka vezuje na riječ koja prethodi interpunkcijskom
znaku ili kad se citira tekst kraći od rečenice, a bilješka se odnosi upravo za navedeni dio:
Primjeri:
Nakon što je korektura zadovoljavajuće napravljena, autor ili urednik daju svoju suglasnost za tisak, tzv.
imprimatur15, tako da potpišu stranice otiska.
__________________15 Latinski imprimatur – neka bude tiskano!
Ona [ljubav] se naime odvija između egzistencija u trajnom procesu potvrđivana i otkrivanja vlastite
egzistentnosti: to je uzajamna borba u kojoj "dolazimo k samima sebi"104.
______________________104 Karl JASPERS, Kleine Schule des philosophischen Denkens, R. Piper & Co. Verlag, München, 1965., str. 52.
8
b) s desne se strane interpunkcijskoga znaka piše ako se bilješka vezuje uz veću cjelinu – rečenicu ili odlomak
ispred pravopisnoga znaka
Primjer:
Prema Zimmermannovu mišljenju, svoju poziciju o ubačenosti u svijet i tjeskobnom stanju nezaštićenosti
Jaspers baštini od Schopenhauera i Kierkegaarda koji na život i opstanak u svijetu gledaju izrazito
pesimistički. Tomu treba pridodati i Nietzscheov utjecaj. On naime smatra da je u osnovi svijeta bol i
proturječje te da čovjek sam od sebe unosi vrijednosti u stvarnost dajući joj ljudski smisao. Slično rezonira
i J. P. Sartre za koga opstanak nije drugo doli "ubačenost" ("Geworfensein", po Heideggeru) u vremensku
neodoljivu struju gdje je besmisleno pitati za neki smisao.108
___________________108 Usp. isto, str. 5.
9
Katkada se u istom tekstu mogu upotrijebiti dva načina obilježavanja bilježaka – brojčanim oznaka i
zvjezdicama.
Primjer:
PREGLED KATOLIČKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 1878. DO 1918.
S POSEBNIM OSVRTOM NA ČASOPIS BALKAN*
(…) Iako je tematika periodičnih izdanja u BiH prilično dobro proučena te su objavljene i neke bibliografije,1
ipak u svim dosadašnjim studijama, pa i onim najozbiljnijima, ima ozbiljnih previda koje treba popraviti.
_____________________* Prikazani rezultati proizašli su iz znanstvenoga projekta "Katolicizam, islam i pravoslavlje u identitetskim procesima u BiH", provođenoga uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.1 Usp. npr. Đorđe PEJANOVIĆ, Štampa Bosne i Hercegovine 1850-1941, Sarajevo, 1949.
10
EUROPSKI SUSTAV PISANJA POZIVNIH BILJEŽAKA
Njegova glavna obilježja:
a) pisanje bilježaka na dnu stranice, eventualno na kraju poglavlja ili na kraju cijeloga rada
b) podatci o bibliografskoj jedinici prvi se put donose cjelovito, a svaki drugi put u skraćenom obliku
c) uporaba kratica
Važno pravilo:
Fusnota mora biti barem toliko koliko se na popisu literature nalazi bibliografskih jedinica!
Pravopisno-tehnička pravila:
a) bilješke, iako kratke, uvijek se stavljaju jedna ispod druge
b) razmak unutar bilježaka uvijek je jedan, odnosno najmanji mogući
c) bilješke uvijek nakon broja počinju velikim slovom i uvijek završavaju točkom.
11
ELEMENTI BILJEŽAKA
Za knjige:
- Meša SELIMOVIĆ, Derviš i smrt, IP Veselin Masleša, Sarajevo, 1977., str. 111.
- Ratko ZELENIKA, Metodika i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela, Ekonomski fakultet u
Rijeci, Rijeka, 42000., str. 487.
- Branko BOŠNJAK, Povijest filozofije, sv. 1, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1993., str. 323.
- Immanuel KANT, Kritika čistoga uma, prev. Viktor D. Sonnenfeld, Nakladni zavod Matice hrvatske,
Zagreb, 1984.
12
Mogući nedostatci:
a) ako nije upisano ime autora, bilješka počinje naslovom djela
b) ako na knjizi nije otisnuta godina izdanja, a autor je odnekud za nju doznao, onda se godina stavlja u uglatu
zagradu; ne znamo li za godinu, u uglatu ćemo zagradu staviti [b.g.] (b.god.) – bez godine, ili lat. [s.a.] (sine
anno = bez godine izdanja)
c) ne znamo li za mjesto izdanja, u zagrade staviti kraticu [b.mj.] ili lat. [s.l.] (= sine loco – bez mjesta)
d) ako je na djelu upisan pseudonim, a znanstvenik je doznao pravo ime, stavit će to pravo ime u uglatu zagradu
iza pseudonima; radi li se o prijevodu, u tom se slučaju obično navodi i ime prevoditelja (iza broja izdanja!)
13
Iznimno važno:
Svaki sljedeći put informacije o istom djelu donose se u skraćenom obliku!
a) ako je korišteno samo jedno djelo od jednoga autora, onda možemo napisati ovako:
M. SELIMOVIĆ, nav. dj., str. 65.
M. SELIMOVIĆ, n. dj., str. 65.
ili
M. SELIMOVIĆ, op. cit., p. 65.
M. SELIMOVIĆ, o. c., p. 65.
b) ako smo se služili dvama ili više djela istoga autora, u skraćenom obliku citiranja moramo paziti da ne dođe do
zbrke; u tom slučaju ne možemo pisati: op. cit. ili nav. dj. jer ne bismo znali na koje se djelo ta kratica odnosi; tada
moramo napisati ime i prezime autora (za ime je dovoljan inicijal) te barem prvu riječ djela (ako je naslov duži) iz
kojega citiramo i, naravno, broj stranice (netko osim toga još stavlja i kraticu nav. dj./op. cit.):
Primjer:
14
R. ZELENIKA, Metodologija…, str. 488.
ili
R. ZELENIKA, Metodologija…, nav. dj., str. 488.
c) ako je sljedeća bilješka iz djela koje je navedeno u prethodnoj bilješci, onda se piše ovako:
Isto, str. 90.
ili
Ibidem, p. 90.
ili
Ibid., p. 90.
ili
Ib., p. 90.
d) ako je sljedeća bilješka iz istoga djela i na istoj stranici kao prethodna, dovoljno je napisati kraticu: Nav. mj.
ili Loc. cit. (loco citato)
15
e) ako se od jednoga autora citiraju dva ili više djela jedno za drugim, drugi i svaki sljedeći put, umjesto da se
ponovno pišu ime i prezime, može se napisati kratica: Isti, Idem (Id.).
Treba razlikovati:
- kratica Isti (Idem) označava istoga autora, ali ne i isto djelo kao u prethodnoj fusnoti
- kratica Isto (Ibidem) označava istoga autora i isto djelo, ali različitu stranicu
- kratica Nav. mj. (Loc. cit.) označava istoga autora, isto djelo i istu stranicu kao u prethodnoj
bilješci.
Cilj uporabe kratica jest izbjegavanje nepotrebnih ponavljanja istih podataka, no pritom se čitatelja ni u kojem
slučaju ne smije dovesti u dvojbu.
16
- Klasične autore redovito treba navesti u skraćenom obliku, pa i prvi put. Treba navesti ime autora (redovito
skraćen), naslov djela (kurziv i obično skraćen), broj knjige, poglavlja, paragrafa, eventualno redaka, tako da
bude jasno gdje tekst započinje i gdje završava. Slijede prezime uređivača izvora (kritičkoga izdanja) ili zbirke
u kojoj je izvor izdan, broj sveska ako je potreban, zatim stranica početka i završetka teksta.
Primjeri:
Arist., Metaph. IV 12, 1019a,15 – 1020a,6; Jaeger, str. 103-106.
Plato, Resp. VI 18,506b; Chambry, str. 134.
Thomas Aq., Sum. theol. II, q. 64, a. 7, ad 3.
- Knjige Svetoga pisma Staroga i Novoga zavjeta citiraju se tako što se naslov knjige piše općevažećim
skraćenicama, u kurzivu, s početnim velikim slovom, a zatim slijedi broj poglavlja i retka, navedeni arapskim
brojevima i međusobno odvojeni zarezom (Mk 3,5-7; Job 2,12).
17
Posredno citiranje:
Ako u tekstu donosimo citat koji nismo uzeli direktno iz djela autora kojemu pripada nego iz nekoga drugoga
autora koji donosi taj citat, to trebamo naznačiti u bilješci.
- Primjer:
René DESCARTES, Rasprava o metodi, Zagreb, NZMH, 1951., str. 33; citirano prema: Branko BOŠNJAK, Povijest
filozofije, sv. 1, Zagreb, NZMH, 1993., str. 150.
Parafraziranje:
Ako smo dio teksta nekoga autora parafrazirali, a ne doslovno citirali, onda ćemo bilješku započeti s Usp. ili
Cf. (Cfr. = confer) – usporedi. Pritom svakako treba izbjegavati citiranje neodređenoga broja stranica. Nije
dobro pisati npr.: str. 23 ss. (i sljedeće stranice), nego: str. 23-31. Ali je ispravno napisati 29 s. (i sljedeća), što
je isto ako napišemo 29-30. Želimo li čitatelja uputiti na neko djelo koje nismo citirali niti parafrazirali,
napisat ćemo: Vidi.
18
Za članke:
Za razliku od naslova knjige koji dolazi u kurzivu, naslov članka, bilo da se nalazi u nekoj knjizi, časopisu ili
novinama, piše se u navodnim znakovima, a naziv knjige, časopisa ili novina piše se u kurzivu.
a) iz knjige:
- Ivan SUPIČIĆ, «Humanizam i politika», u: Stjepan BALABAN (ur.), Kršćanstvo, Crkva i politika,
CPSNC, Zagreb, 1999., str. 17.
b) iz časopisa:
- Ivan KEŠINA, «Evolucionizam u prosudbi Antuna Bauera», Obnovljeni život, Zagreb, god. LIV (1999.),
br. 2, str. 193.
- Bonifac BADROV, «Teistički egzistencijalizam Karla Jaspersa», Dobri pastir, Sarajevo, god. XI-XII
(1962.), sv. 1-4, str. 25.
c) iz novina:
- Milan VUKADIN, «Pao prvi snijeg», Slobodna Dalmacija, Split, 11. prosinca 2002., str. 12.
19
Za enciklopedije i leksikone:
- Josip HAMM, «Archiv für slavische Philologie», Enciklopedija Jugoslavije, Leksikografski zavod,
Zagreb, 1958., sv. 3., str. 351.
- «Tehnika», Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1959.,
sv. 6., str. 378.
- Bratoljub KLAIĆ, «Tehnika», Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2002., str.
1332.
20
Za propise:
- Konvencija Ujedinjenih naroda o prijevozu robe morem, 1978. (Hamburška pravila), «Međunarodni
ugovori – Narodne novine», 1992., 1, čl. 4.
- Zakon o visokim učilištima, «Narodne novine», 1993., 96, čl. 35.
21
Citiranje s interneta:
Citiranje s interneta ili drugoga on line sustava prilično je komplicirano pitanje koje do danas nije primjereno
riješeno. No, ustaljeno je navesti sljedeće elemente: 1. ime autora (ako je poznato), 2. potpuni naslov dokumenta u
navodnicima, 3. naslov rada u kurzivu (ako postoji), 4. datum publiciranja i posljednjih prepravaka, 5. potpunu
adresu unutar izlomljenih zagrada, 6. datum «posjeta» web stranici u zagradama.
Primjerice:
«Povijest Hrvata: Hrvatski kralj Dmitar Zvonimir», Kralj Dmitar Zvonimir, 15. 10. 2003.
<http://www.hrvati.virtualave.net/hr/vladari/zvo.html>
(17. 1. 2004.).
22
Pozor:
Način pisanja pozivnih bilježaka u znatnoj mjeri varira od autora do autora i od tiskare do tiskare. Pisac
znanstvenoga rada može se opredijeliti po svom ukusu i nahođenju za neki od tih načina, ali kada se već za njega
odluči, onda je dužan dosljedno ga i provoditi. Dosljednost je bitan zahtjev metodologije!
Pri pisanju bilježaka autor stalno treba voditi računa da se čitatelja mora precizno i nedvosmisleno uputiti na
bibliografski izvor iz kojega je preuzeta tuđa spoznaja, ideja i dr. Dobra metodologija odlika je dobroga i savjesnoga
istraživača i pisca znanstvenih i stručnih radova.
Ovdje valja reći i to da su elementi i redoslijed pisanja tih elemenata identični u pozivnim bilješkama i u
popisu korištene literature (literaturi, bibliografiji). Jedina je razlika što se u fusnotama piše broj stranice s
koje se citira, a toga nema u popisu literature. Zato se u popisu literature za članke navodi od koje do koje
stranice se nalaze u dotičnoj ediciji.
23
EUROPSKI PODSUSTAV POZIVNIH BILJEŽAKA U TEKSTU
Njegovo glavno obilježje:
Citat se direktno povezuje s bibliografskom jedinicom u popisu literature tako što se na kraju rečenice koja
sadrži tuđe podatke, spoznaje ili ključne riječi stavlja u uglate zagrade broj koji označuje redni broj
bibliografske jedinice, a bibliografske se jedinice u popisu literature slažu abecednim redom i tako dobivaju
broj prema mjestu koje zauzimaju u tome redu.
Primjer:
«Dva su bitna pravila citiranja. Prvo, citirati treba samo objavljene podatke. Neobjavljene podatke, članke koji su u
tisku, sažetke, teze ili sekundarne informacije treba izbjegavati. Ako ih je ipak prijeko potrebno navesti, može ih se
spomenuti u tekstu, u zagradi ili u bilješci ispod teksta. Drugo, svaki citat treba provjeriti prema originalu prije nego
li se rukopis pošalje u tisak. Najčešće su pogreške i najviše ih je baš u Popisu citirane literature!» [5:50]
Literatura:
[5] Vlatko SILOBRČIĆ, Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo, četvrto, dopunjeno izdanje,
Medicinska knjiga, Zagreb, 1998.
24
AMERIČKI ILI HARVARDSKI SUSTAV POZIVNIH BILJEŽAKA
Glavna obilježja:
a) bilješke se pišu odmah nakon citata u zagradama
b) pretpostavlja popis korištene literature
Elementi bilješke: prezime autora (bez imena ili inicijala), godina objavljivanja citiranoga djela te broj
stranice (ili stranica) s koje se preuzima tuđi tekst.
Primjer:
"Iz filozofije polazimo u život i iz života u filozofiju." (Zimmermann, 1945., 213)
Ovdje posebno treba voditi računa o slučajevima kada se rabe dvije ili više bibliografske jedinice istoga autora
koje su objavljene iste godine. Tada se svaka bibliografska jedinica označi s početnim malim slovom abecede:
(Zelenika, 1995a, 36).
25
U popisu literature redoslijed elemenata nešto je drugačiji negoli u europskome načinu. Naime, godina izdanja
dolazi odmah nakon prezimena i imena autora u malim zagradama.
Primjer:
ZELENIKA, Ratko (2000.) Metodika i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela, četvrto izdanje, Rijeka,
Ekonomski fakultet u Rijeci.
26
KRATICE U BILJEŠKAMA
Najčešće kratice u bilješkama su slijedeće:
a) hrvatske:
b. br. – bez broja
b. g. (b. god.) – bez godine
bilj. – bilješka
br. – broj
god. – godina
isti – isti autor
isto – isto djelo
izd. – izdanje
knj. – knjiga
mj. – mjesto
n.d. (nav. dj.) – navedeno djelo
nav. – navedeno (citirano)
par. – paragraf
pogl. – poglavlje
prev. – preveo, prevedeno
r. – redak
st. – stupac
str. – strana
sv. – svezak
tom – tom
usp. – usporedi
v. – vidi
27
b) latinske:
all. – allegatio = dodatak
alt. – drugo
ap. – apud = kod
art. – articulus = član
ca (cca) – circa = oko
cap. – caput = poglavlje
cf. (cfr.) – confer = usporedi
corr. – correxit = ispravio
etc. – et cetera = i tako dalje
i.e. – id est = to jest
ib. (ibid.) – isto (na istom mjestu)
idem – isti (autor)
loc. – locus = mjesto
loc. cit. (l.c.) – loco citato = nav.
mjesto
N.B. – nota bene = pripazi
N.N. – nomen nescio = ne znam
imena
num. – numerus = broj
op. cit. (o.c.) – opus citatum =
nav. dj.
p. (pag.) – pagina = strana
P.S. – post scriptum = naknadno
napisano
s.a. – sine anno = bez godine
s.l. – sine loco = bez mjesta
vid. – videtur = treba vidjeti
vol. – volumen = svezak
28
top related