ODABRANA DJELA ALEXANDRA DUMASA NAPOLEON Naslov originala ALEXANDRE DUMAS NAPOLEON ALEXANDRE DUMAS Preveli A. MAKSIMOVIĆ i B. KACANSKI

Ilustracije i oprema MARIJAN JEVŠOVAR EPOHA — ZAGREB PROGRES — NOVI SAD 1966 BHEMOTEfCA SEHMUA

NAPOLEON BONAPARTE

etnaestog augusta 1769. rodi se u Ajacciu (Ajaĉo) jedno dijete, koje po roditeljima dobi ime Bo-naparte, a

na krštenju Napoleon. Prvi dani njegove mladosti protekli su u onom grozniĉavom nemiru koji prati revoluciju. Korzika, koja je

već pola vijeka sanjala o nezavisnosti i doţivjela da je pola bude pokoreno a pola prodano, oslobodila se

Ċenov-skog ropstva, da bi odmah zatim potpala pod francusku vlast. Paoli, pobijeĊen kod Ponte-Nuova,

potraţio je, sa svojim bratom i svojim nećacima, utoĉište u Engleskoj, gdje mu je Alfieri posvetio svoga

Timoleona. Zrak što ga je novoroĊenĉe udisalo bio je zagrijan mrţnjom graĊana, a zvono koje je objavilo

njegovo krštenje još je drhtalo od zvonjenja na uzbunu. Karlo Bonaparte, njegov otac, i Leticija Ramolino, njegova majka, oboje plemićkog porijekla, a rodom iz

onoga divnog sela San-Miniata koje se uzdiţe nad Firencom, bijahu Paolijevi prijatelji, no pošto su napustili njegovu stranku, pokoriše se francuskom utjecaju. Tako im nije bilo teško da dobiju preporuku

gospodina Marboeufa (Marbef), koji je kao guverner došao na otok na koji se prije deset godina iskrcao

kao general. Zahvaljujući toj preporuci mogao je mladi Napoleon stupiti u vojnu školu u Brienneu (Brijan).

Molba je bila primljena i nakon nekog vremena Berton, pomoćnik upravitelja zavoda, zapisao je u svojim

knjigama ovu bilješku:»Danas, 25. aprila 1779, stupio je u Kraljevsku vojnu školu u Brienne-le-Chateauu

(Brijan-Šato) Napoleon Bo-naparte, star devet godina, osam mjeseci i pet dana.«

Novajlija je bio Korzikanac, to jest došao je iz zemlje koja se još i danas s tako silnom ustrajnošću bori

protiv civilizacije, što joj je oĉuvalo karakter iako joj nije moglo oĉuvati i nezavisnost. On je govorio samo

narjeĉjem svoga rodnog otoka; put mu je bila kao u gorštaka. To je bilo više no što je bilo potrebno da

pobudi radoznalost njegovih drugova i da uzburka njihovu uroĊenu neobuzdanu narav; jer, djeĉja

radoznalost je podrugljiva i ne zna za milost. Neki profesor, imenom Dupuis (Dipi), ganut stanjem jadnog

usamljenika, prihvatio se da mu daje posebne satove iz francuskog jezika. I, tri mjeseca kasnije, dijete je u

jeziku toliko napredovalo da je moglo poĉeti s uĉenjem osnovnih elemenata latinskog jezika. Ali dok je mališan u samom poĉetku pokazao odvratnost prema mrtvim jezicima, koju će zauvijek zadrţati,

u isto vrijeme kod njega se, već od prvih satova, razvija smisao za matematiku. U tome se toliko istakao da je, kako je to već uobiĉajeno u zavodima, rješavao svojim drugovima matematiĉke zadatke, a oni su njemu,

zauzvrat, izraĊivali teme i prijevode koji su mu bili toliko odvratni. Usamljenost u kojoj se neko vrijeme nalazio mladi Bonaparte, a koja je proizlazila iz nemogućnosti da

izrazi svoje misli, podigla je izmeĊu njega i njegovih drugova neku vrst pregrade, koja se nikad nije mogla

potpuno ukloniti. Ovaj prvi utisak, koji je u njegovoj duši ostavio muĉnu uspomenu, nalik na mrţnju,

prerano je od njega stvorio ĉovjekomrsca i primorao ga da traţi usamljeniĉka zadovoljstva, u kojima su

neki htjeli da vide proroĉanske snove jednog genija na pomolu. Uostalom, mnoge okolnosti koje bi u ţivotu

bilo koga drugog ostale nezapaţene, davale su neku osnovu priĉama onih koji su mislili da ţivotu

neobiĉnog ĉovjeka mora prethoditi i neobiĉno djetinjstvo. Mi ćemo navesti dvije od njih. Jedna od najobiĉnijih zabava mladog Bonapartea bila je ureĊivanje jednog malog vrta ograĊenog koljem,

kamo se obiĉno povlaĉio u slobodno vrijeme. Jednoga dana, jedan od njegovih mladih drugova, koji je htio

saznati šta bi to Bonaparte tako usamljen mogao raditi u svom vrtu, popeo se na ogradu i spazio ga kako se

pomoću kamenĉića igra vojnika, odreĊujući im ĉinove prema veliĉini. Na šum koji je izazvao radoznalac,

Bonaparte se okrene, pa videći kako ga drug promatra, zapovjedi mu da siĊe. Ali ovaj, umjesto da posluša,

poĉe da se podruguje mladom strategu, koji, neraspoloţen za šalu, dohvati najveći šljunak, koji mu je

predstavljao vojskovoĊu, i njime udari posred ĉela podrugljivca, a ovaj se, opasno ranjen, odmah sruši. Poslije dvadeset i pet godina, dakle u vrijeme njegova najvećeg uspona, javiše Napoleonu da jedna osoba koja se predstavlja za njegova školskog druga, ţeli govoriti s njim. Kako su se već više puta kojekakvi

smutljivci sluţili ovim naĉinom da doĊu do njega, Napoleon zapovjedi aĊutantu da tog ĉovjeka upita za

ime. No to ime u Napo-leonovu sjećanju nije pobudilo nikakvu uspomenu. — Vratite se — reĉe on — i zapitajte tog ĉovjeka moţe li navesti neke okolnosti koje bi me mogle

podsjetiti na njega. AĊutant isporuĉi poruku, a onda se vrati i saopći da mu je molitelj, umjesto odgovora, pokazao jedan

oţiljak na -ĉelu. — A, sad se sjećam — reĉe car — tome sam s jednim svojim vojskovoĊom razbio glavu! ... Zimi izmeĊu 1783. i 1784. pao je tako visok snijeg da je bilo kakva razonoda napolju bila nemoguća.

Bonaparte je bio prisiljen da u buĉnim zabavama svojih nestašnih drugova trati vrijeme, koje je inaĉe

provodio zabavljajući se u svom vrtu, pa predloţi nekima da odu na izlet te lopatama i pijucima u snijegu

naprave tvrĊavu koju će jedni napadati a drugi braniti. Prijedlog bijaše tako primamljiv da se nije mogao

odbiti. Bonapartea, koji je iznio pri-jedlog, razumije se, izabraše za voĊu jedne od dviju stranaka. Grad što

ga je opsjedao Napoleon, poslije herojskog otpora branilaca, na kraju je ipak bio osvojen. Sutradan snijeg

se rastopio, ali je ova nova zabava ostavila dubok trag u sjećanju uĉenika. Kad su postali odrasli ljudi, gle-

dajući kako pred Napoleonom padaju zidine tolikih gradova, sjećali su se te djeĉje igre i snjeţnih bedema

koje je nekada probijao Bonaparte. Što je bivao stariji, u Bonaparteu su sve više sazrijevale ideje kojih su se zameci javili još u najranije doba,

nagovještavajući plodove koje će jednog dana donijeti. Njemu je bila mrska i sama pomisao na to da je

Korzika pokorena od Francuske, jer ga je podsjećala, njega, jedinog Korzikanca, da je sam pobijeĊeni

meĊu pobjednicima. Jednoga dana na ruĉku kod oca Bertona, profesori, koji su već u više navrata opazili

veliku nacionalnu osjetljivost svoga uĉenika, dogovoriše se da namjerno ruţno govore o Paoliju. Rumen

obli lice mladića, koji se više nije mogao suzdrţavati, te reĉe: »Paoli je bio velik ĉovjek, koji je, kao i stari

Rimljani, volio svoju zemlju, i nikada neću oprostiti svome ocu, koji je bio njegov aĊutant, što je pridonio

pripajanju Korzike Francuskoj. Trebalo je da slijedi sudbinu svoga generala i da padne zajedno s njim.« MeĊutim, poslije pet godina, bio je mladi Bonaparte na ĉetvrtoj godini. Znao je matematiku koliko i njegov

nastavnik otac Patrault (Patro). Sada je već bio u godinama kad se prelazilo iz brijanske u parišku školu: za-

daćnice su mu bile dobre, i gospodin Keralio, inspektor vojnih škola, poslao je kralju Ljudevitu XVI

ovakav izvještaj : »Gospodin Bonaparte (Napoleon), roĊen 15. augusta 1769, visok ĉetiri stope, deset

palaca i deset linija1, svršio je ĉetvrtu godinu; dobre je konstitucije, odliĉnog zdravlja, smjernog karaktera,

ĉastan i plemenit. Vladanja je vrlo dobrog, uvijek se odlikovao sposobnošću i marlji-vošću u matematici,

priliĉno zna historiju i geografiju, ali Dvanaesti dio palca.

u lijepoj knjiţevnosti i latinskom jeziku znanje mu je nedovoljno, te je jedva dotjerao do ĉetvrte godine. Bit

će odliĉan mornar. Zasluţuje da bude primljen u vojnu školu u Parizu.« Na temelju ove svjedodţbe mladi je Bonaparte primljen u vojnu školu u Parizu. I, na dan njegova odlaska,

u knjigama je zapisana ova napomena: »17. oktobra 1784* izišao je iz Kraljevske škole u Brienneu

gospodin Napoleon Bonaparte, plemić, roĊen u gradu Ajacciu na otoku Korzici 15. augusta 1769, sin

plemića Karla Marije Bona-partea, izaslanika plemstva Korzike, koji ţivi u spomenutom gradu Ajacciu, i

gospoĊe Leticije Ramolino, prema aktu priloţenom registru (N° 31) primljen je u ovaj zavod 23. aprila

1779. godine.« Bonapartea su optuţivali da se hvalio izmišljenim plemstvom i da je krio svoje godine. Obje optuţbe oba-

raju navedene isprave. Bonaparte je u prijestolnicu stigao koĉijom iz No-gent-sur-Seinea. Nešto što naroĉito obiljeţava Bonaparteov boravak u vojnoj školi u Parizu jest jedna obavijest koju je

poslao svom negdašnjem inspektoru, ocu Bertonu. Mladi zakonodavac uoĉio je u organizaciji ove škole

nedostatke preko kojih nije mogla prijeći šutke njegova uroĊena sposobnost za upravljanjem. Jedna od

pogrešaka, najopasnija od svih, jest raskoš kojom su bili okruţeni uĉenici. Bonaparte se odluĉno protivio

toj raskoši. »Umjesto — kaţe on — što drţe veliki broj posluţitelja oko uĉenika, umjesto što svakodnevno daju po dva

jela, što paradiraju, kako u odnosu na konje tako i u odnosu na jahaĉe, veoma skupom školom jahanja, ne bi

li bilo bolje, bez bojazni da će se poremetiti tok njihova uĉenja, nauĉiti ih da se sami posluţuju, a da samo

kuhinja bude ostavljena drugima; da im za jelo daju dvopek ili kakav drugi sliĉan kruh; navikavati ih da

sami ĉetkaju svoja odijela i ĉiste svoje cipele i ĉizme? Budući da susiromašni i namijenjeni vojnoj duţnosti,

to je jedini odgoj kakav treba da im se daje. Kad bi se navikli na jednostavniju hranu i sami se brinuli za

svoju odjeću, postali bi snaţniji, ne bi se bojali vremenskih nepogoda, podnosili bi hrabro ratne zamore i

ulijevali bi poštovanje i slijepu odanost potĉinjenim vojnicima.« Bonaparteu je bilo petnaest i po godina kad je predloţio ove reforme, a dvadeset godina kasnije osnovao je

vojnu školu Fdntainebleau (Fontenblo). Godine 1785, poslije izvrsno poloţenih ispita, Bona-parte je postavljen za potporuĉnika u Ferskom puku,

ĉiji je garnizon bio tada u Dauphineu (Dofine). Pošto je bio neko vrijeme u Grenobleu, gdje od njegova uzgrednog boravka nije ostalo nikakva traga osim jedne apokrifne uzreĉice o Tureni, stalno se nastani u

Valenceu na Rhoni. Ovdje su neke sjajne zrake budućnosti osvijetlile tamu u kojoj se još tada nalazio

neznani mladić. Bonaparte je, kao što se zna, bio siromašan, ali je ipak smatrao da bi mogao pomoći svojoj

porodici, te je pozvao u Francusku svoga brata Louisa, koji je bio devet godina mlaĊi od njega. Obojica su

stanovala kod gospoĊice Bon, u Velikoj ulici broj 4. Iznad Bonaparteove spavaće sobe, na tavanu, stanovao

je mali Louis. Svakoga jutra, vjeran svojim zavodskim navikama koje je kasnije trebalo pretvoriti u

vojniĉku vrlinu, Bonaparte je budio svoga brata udarcem palice u strop i davao mu satove iz matematike.

Jednoga dana mladi Louis, koji se s velikim naporom privikavao ovakvom naĉinu ţivota, bješe zlovoljan,

te gore ostade duţe nego obiĉno. Bonaparte je lupao u strop sve dok oka-šnjeli uĉenik nije sišao. — E dobro — reĉe Bonaparte — kako se osjećaš jutros? Ĉini mi se da smo danas priliĉno tromi!

— Ah, brate — odgovori djeĉak — sanjao sam tako lijep san! — Šta si sanjao? — Sanjao sam... da sam kralj. 10 — A šta sam onda bio ja? Car? — reĉe mladi potpo-ruĉnik, slijeţući pri tom ramenima. — Hajdemo na

posao! Bonaparte je stanovao preko puta jedne knjiţare, u kući koja je sagraĊena 1530. godine i koja je jedan od

bisera renesanse. Tu je proteklo gotovo sve vrijeme u kojem su ga njegova vojniĉka sluţba i satovi što ih je

davao bratu ĉinili nekom vrsti gospodara. Ovo vrijeme nije bilo nipošto izgubljeno, kao što će se to kasnije pokazati. Sedmog oktobra 1808. Napoleon je davao ruĉak u Erfurtu. Njegovi uzvanici bili su car Aleksandar, kraljica

vestfalska, kralj bavarski, kralj virtenberški, kralj sak-sonski, veliki vojvoda Konstantin, knez primas, kralj

Wil-helm Pruski, vojvoda od Oldenburga, knez magdenburški, vajmarski vojvoda i knez Tallevrand

(Taljeran). Povede se razgovor o zlatnoj buli koja je do osnivanja Rajnskog saveza sluţila kao uredba za

biranje rimskih careva i koja je odreĊivala broj i osobine biraĉa. Knez primas ušao je u neke detalje ove

bule pri ĉemu je tvrdio da ona potjeĉe iz 1409. godine. — Uvjeren sam da se varate — reĉe smiješeći se Napoleon. — Bula o kojoj vi govorite proklamirana je

1336. godine, za vlade cara Karla IV. — To je istina, Sire — odgovori knez primas — i ja se sada sjećam; ali odakle Vaše Veliĉanstvo zna tako

taĉno ove stvari? — Kad sam bio obiĉan artiljerijski poruĉnik... — reĉe Napoleon. Pri ovim rijeĉima pripovjedaĉ primijeti opće znake ĉuĊenja meĊu visokim gostima i nehotice zastane, ali

poslije jednog trenutka, smiješeći se, nastavi: — Kad sam imao ĉast da budem obiĉan poruĉnik u artiljeriji, ostao sam tri godine u garnizonu u Valenceu.

Malo sam volio svijet i ţivio sam veoma povuĉeno. Sretnim sluĉajem stanovao sam blizu jednog

obrazovanog i vrlo usluţnog knjiţara. Dva puta sam proĉitao njegovu biblioteku za te tri godine i nisam ništa zaboravio, ĉak ni 11stvari koje nisu imale nikakve veze s mojom strukom. Priroda me je uostalom obdarila sposobnošću da

pamtim brojeve. Dešavalo mi se vrlo ĉesto da sam svojim ministrima navodio stanovite pojedinosti i

ukupne svote njihovih najstarijih raĉuna. To nije jedina uspomena koju je Napoleon saĉuvao iz Valencea. MeĊu malim brojem osoba s kojima se Bonaparte viĊao u Valenceu bio je i gospodin Tardiva, opat samo-

stana svetog Rufa, ĉiji je red ukinut neko vrijeme prije toga. On je kod njega sretao gospoĊicu Gregoire de

Colom-bier (Gregoar de Kolombje), u koju se i zaljubio. Porodica ove mlade djevojke stanovala je na

jednom poljskom imanju koje je bilo udaljeno pola milje od Valencea i zvalo se Bassiau (Basijo). Mladom

poruĉniku dozvoljen je pristup u kuću pa im je više puta išao u posjetu. MeĊutim, pojavio se sa strane neki

plemić iz Dauphinea, gospodin de Bressieux (Bresije). Bonaparte je shvatio da je vrijeme da se izjasni ako

neće da bude preduhitren. Zbog toga je napisao gospoĊici Gregoire jedno dugaĉko pismo u kome je izrazio

svoje osjećaje, moleći je da to saopći svojim roditeljima. Ovi pak, našavši se u nedoumici da li da daju

svoju kćer vojniku bez budućnosti ili dobrom plemiću koji ima neko imanje, naposljetku iza-braše plemića.

Bonaparte je uljudno odbijen, a njegovo mu je pismo vraćeno po onoj istoj osobi koja se prihvatila toga da

ga preda. Ali Bonaparte ne htjede da ga primi. — Ĉuvajte ga — reĉe on toj osobi — ono će jednog dana biti svjedoĉanstvo moje ljubavi i ĉistoće mojih osjećaja prema gospoĊici Gregoire. Pismo je zadrţano i ta ga porodica još i danas ĉuva. Tri mjeseca kasnije gospoĊica Gregoire se udala za gospodina de Bressieuxa. Godine 1806. gospoĊa de Bressieux primljena je u dvor za cariĉinu poĉasnu damu; njen brat poslan je u 12 Torino za okruţnog naĉelnika, a njen muţ imenovan barunom i postavljen za upravnika drţavnih šuma. Druge osobe s kojima je Bonaparte drugovao za vrijeme boravka u Valenceu bila su gospoda de Montalivet

(Montalive) i Bachasson (Bakason), od kojih je jedan postavljen za ministra unutrašnjih poslova a drugi za

nadzornika opskrbe u Parizu. Nedjeljom su se ova tri mlada ĉovjeka šetala gotovo uvijek izvan grada i

tamo su se po koji put zaustavljali da gledaju ples na otvorenom za koji je svaki plesaĉ plaćao dva sua za

jednu kadrilu. Taj je ples davao jedan gradski trgovĉić, koji je ujedno bio i sviraĉ. Bio je to neki bivši

vojnik, koji se, istupivši iz vojske, nastanio u Valenceu, tamo se oţenio i tako u miru vršio svoja dva

zanimanja. Ali kako mu je to još uvijek bilo nedovoljno, on je traţio i dobio, kad su bili osnovani

departmani, mjesto prepisivaĉa sluţbenih akata u kancelariji glavne uprave. Sa tog mjesta pošao je godine

1790. s prvim bataljonima dobrovoljaca. Od tog bivšeg vojnika, trgovĉića, sviraĉa i prepisivaĉa postao je poslije nekoliko godina maršal Victor,

vojvoda de Bellune (de Belin). Bonaparte je napustio Valence ostavivši tri franka i deset sua duga kod svog slastiĉara Coriola (Koriol). Neka se ĉitaoci ne ĉude ako opet tragamo za sliĉnim anegdotama. Kad se piše biografija o jednom Juliju

Cezaru, Karlu Velikom ili Napoleonu, Diogenova svjetiljka ne sluţi više traţenju ĉovjeka; budućnost

otkriva ĉovjeka, i on se pojavljuje u oĉima svijeta sjajan i uzvišen. To je dakle put koji je on prešao prije no

što se popeo na pijedestal prema kome je trebalo ići. I ukoliko su slabiji tragovi koje je ostavljao na izvjesnim mjestima svoga puta, utoliko su oni nepoznatiji i, prema tome, mame radoznalost. Bonaparte je stigao u Pariz u isto vrijeme kad i Paoli. Ustavotvorna skupština sastala se da prizna i na

Korzici jednaku valjanost francuskih zakona. Mirabeau 13(Mirabo) je s govornice objavio da je vrijeme da se vrate odbjegli rodoljubi koji su branili nezavisnost

otoka, i Paoli se vratio. Bonapartea je stari prijatelj njegova oca primio kao sina. Mladi idealist naĊe se

licem u lice sa svojim junakom. Ovoga pak postaviše za namjesnika i vojnog komandanta Korzike. Bonaparte je dobio odsustvo i to iskoristio da prati Paolija i da posjeti svoju porodicu, koju je napustio prije

šest godina. Rodoljubivog generala primiše oduševljeno sve pristalice nezavisnosti. I mladi poruĉnik

prisustvovao je slavnom trijumfu izgnanika. Oduševljenje je bilo takvo da je Paoli jednoglasnim

pristankom postavljen u isto vrijeme i na ĉelo nacionalne garde i za predsjednika okruţne uprave. Tu je

ostao neko vrijeme u potpunoj slozi sa zakonodavnim tijelom. Ali jedan prijedlog abbea Ch^ir-riera

(Šarije), koji je predlagao da se Korzika ustupi vojvodi od Parme u zamjenu za Piacenzu (Piaĉenca) koju je

papa dobio kao naknadu za gubitak Avignona (Avinjon), bio je za Paolija dokaz koliko je glavnom gradu

malo stalo do interesa njegove zemlje. Ovo se dogaĊalo u vrijeme kad je engleska vlada, koja je primila

izgnanog Paolija, ušla u pregovore s novim predsjednikom. Francuskoj upravi Paoli je pretpostavljao englesku, te otada datira rascjep izmeĊu mladog poruĉnika i

starog generala. Bonaparte je ostao francuski graĊanin, a Paoli je opet postao korzikanski general. Bonaparte se vratio u Pariz poĉetkom 1792. Tamo je našao Bourriennea (Burijan), svoga starog školskog

druga, koji je došao iz Beĉa pošto je prošao Prusku i Poljsku. Nijedan od dvojice školskih drugova nije bio

sretan. Oni odluĉiše da zajedniĉki snose svoju zlu sudbinu ne bi li je smanjili. Jedan je traţio sluţbu u

vojsci a drugi u ministarstvu vanjskih poslova. Budući da se ni jednome ţelja nije ispunila, poĉeli su sanjati

o trgovaĉkim špekulacijama, ali ih je novĉana oskudica spreĉavala da svoje zamisli provedu u djelo.

Jednom se odluĉiše da uzmu u zakup 14 nekoliko kuća u ulici Montholon, pa da ih zatim izdaju pod najam. No, zahtjevi vlasnika ĉinili su im se tako

pretjerani da su bili prisiljeni da napuste ovu špekulaciju, iz istih razloga iz kojih su ostavili i mnoge druge.

Kad su izišli iz graĊevinarove kuće, obojica primijetiše da ne samo što nisu ruĉali nego da nemaju ni što da

jedu. Bonaparte je zaloţio svoj sat te se izvukoše iz te neprilike. MeĊutim, došao je dvadeseti juna, muĉna

predigra desetog augusta. Dva mlada ĉovjeka zakaţu sastanak u jednom restoranu u ulici Saint-Honore

(Sent-Onore). Pri kraju objeda privuĉe njihovu paţnju velika galama s uzvicima: »Ca ira! Ţivio narod!

Ţivjeli sankiloti1! Dolje veto!« To je bila gomila od šest hiljada ljudi, koju su predvodili Santerre i markiz

de Saint-Hurugues (Sent-Irig), i koja se spuštala iz predgraĊa Saint-Antoine (Sent-Antoan) i Saint-Marceau

(Sen Marso) u pravcu Skupštine. — Hajdemo za ovom ruljom — reĉe Bonaparte. I dva mlada ĉovjeka uputiše se odmah prema Tuile-rijama i zaustaviše se kod terase, pored obale.

Bonaparte se nasloni na jedno drvo a Bourrienne sjede na jedan niski zid. Odatle nisu mogli vidjeti što se dešava ali su zato lako mogli pogoditi. Otvorio se jedan prozor okrenut

prema vrtu i na njemu se pojavio Ljudevit XVI s crvenom kapom na glavi koju mu je prethodno na vrhu

koplja pruţio jedan ĉovjek iz naroda. — Glupane, glupane! — mrmljao je svojim korzikan-skim narjeĉjem mladi poruĉnik koji je dotle stajao

nijem i nepomiĉan. — Šta bi po tvom mišljenju trebalo da radi? — upita Bourrienne. — Trebalo je — odgovori Bonaparte — da ĉetiri ili pet stotina oĉisti topom, a ostatak bi se razbjeţao. 1 Sankiloti, ime ekstremnih republikanaca iz 1793, koje su im dali rojalisti zato što su dotadašnje hlaĉe do

koljena zamijenili dugim hlaĉama. 15Cijeloga dana on je govorio samo o toj sceni koja ga je toliko impresionirala, sceni kakvu nikada nije

doţivio.

Bonaparte je vidio kako se pred njegovim oĉima odvijaju prvi dogaĊaji francuske revolucije. On je

prisustvovao kao obiĉan promatraĉ strijeljanju 10. augusta i pokoljima 2. septembra. Zatim, videći da ne

moţe dobiti sluţbu, odluĉi da ponovo otputuje na Korziku. Paolijeve intrige s engleskom vladom razvijale su se u Bonaparteovoj odsutnosti, tako da se više nije moglo

sumnjati u njegove namjere. Jedan sastanak što su ga mladi poruĉnik i stari general imali kod guvernera

Corte završen je raskidom. Dva stara prijatelja se rastadoše da bi se vidjeli tek na bojnom polju. Iste veĉeri

neki laskavac htjede da ogovara Bonapartea. — Pst! — reĉe general prinoseći prst ustima. — Taj mladi ĉovjek roĊen je za stari vijek. Uskoro Paoli podiţe zastavu pobune. 26. juna 1793. pristaše Engleza postaviše Paolija za vrhovnog starješinu i predsjednika vijeća u Corti, ali ga je 17. jula Narodni konvent stavio van zakona. U to vrijeme

Bonaparte je bio odsutan. On je napokon dobio sluţbu koju je toliko puta traţio. Postavljen za komandanta

Narodne vojske, našao se na laĊi flote admirala Trugueta (Triget) i za to vrijeme osvojio je tvrĊavu Saint-

Etienne (Sent-Etjen), koju su pobjednici ubrzo morali napustiti. Kad je Bonaparte došao na Korziku, našao

je otok pobunjen. Salicetti (Sali-seti) i Lacombe Saint-Michel (Lakomb Sen-Mišel), ĉlanovi Konventa

kojima je stavljeno u zadatak da provedu odluke donesene protiv odmetnika, bili su prisiljeni da se povuku

u Cal vi (Kalvi). Bonaparte ih je tamo našao i s njima poduzeo napad na Ajaccio, ali je bio odbijen. Istoga

dana izbio je poţar u gradu. Porodica Bonaparte je gledala kako gori njihova kuća, a uskoro zatim bude

osuĊena na doţivotno progonstvo. Poţar ju je ostavio bez krova nad glavom, a progonstvo ju je lišilo

domovine. Tada oni upriješe oĉi u Bonapartea, a ovaj u Francusku. 16 i Cijela prognana porodica ukrcala se na jedan slabi brod, kojim je krenuo budući Cezar, štiteći svojom

sudbinom ĉetvoro braće, od kojih će trojica postati kraljevi, i tri sestre, od kojih će jedna biti kraljica. Porodica se zaustavila u Marseilleu traţeći pomoć od one Francuske zbog koje je bila prognana. Vlada se

nije oglušila o ovu molbu. Joseph i Lucien dobili su sluţbu pri vojnoj upravi. Louis je postavljen za

podoficira, a Bonaparte je prešao kao prvi poruĉnik, to jest unaprijeĊen, u IV regimentu pješadije. Nedugo zatim, po pravu godina sluţbe, unaprijeĊen je u ĉin kapetana u Drugoj ĉeti istoga roda, koja je tada

logorovala u Nici. Nastupila je devedeset treća, godina s krvavim datumima. Jedna polovina Francuske bori se protiv druge.

Istok i jug su u plamenu. Lyon je upravo osvojen poslije opsade od ĉetiri mjeseca. Marseille je otvorio

svoja vrata Konventu, a Toulon prepustio svoje luke na milost i nemilost Englezima. Vojska od 30.000 ljudi, sastavljena od trupa koje su pod Kellermannovim zapovjedništvom opsjedale

Lyon, to jest od nekoliko regimenti alpske i talijanske vojske kojima su dodani svi vojnici što su

mobilizirani iz susjednih okruga, pošla je na izdani grad. Borba otpoĉe u oliulskim klancima. General

Dutheil (Ditej), koji je trebalo da upravlja artiljerijom, bio je odsutan; general Dommar-tin (Domarten),

njegov zamjenik, izbaĉen je iz stroja još pri prvom sukobu. Prvi oficir bio je Bonaparte. Ovoga puta sluĉaj

je išao na ruku geniju pretpostavljajući pri tom da za genija sluĉaj ne znaĉi providnost. Bonaparte je primio imenovanje, otišao u štab gdje je uveden generalu Cartauxu (Kartou), ĉovjeku taštu i u

zlatu od glave do pete, koji ga upita zbog ĉega je došao. Mladi oficir mu predoĉi dekret kojim mu se

nareĊuje da po vlastitom nahoĊenju upravlja artiljerijskim operacijama. 2 Napoleon 17— Artiljerija! — reĉe hrabri general. — Nije nam potrebna. Mi ćemo još veĉeras zauzeti Toulon na

bajonet i sutra ćemo ga spaliti. MeĊutim, ma kakvo bilo uvjerenje glavnog komandanta, Toulon se nije mogao zauzeti bez prethodnog

izviĊanja, te se strpljivo ĉekalo do sutradan. Sutradan general Cartaux pozove svoga aĊutanta Dupasa

(Dipa) i majora Bonapartea u svoja poljska kola da paţljivo pregledaju prve ofenzivne rasporede. Na

Bonaparteove primjedbe, on je, mada teško, odustao od napada prsa o prsa i vratio se artiljeriji. Prema

tome, zapovijedi je davao izravno glavni komandant — pa je zato došao da ih. sam provjeri i da im osigura

uspjeh. Tek što su iza sebe ostavili visove s kojih se mogao vidjeti Toulon, sakriven kao u nekom istoĉnjaĉkom

vrtu kojega su podnoţje zapljuskivali morski valovi, general sa dva mlada ĉovjeka siĊe s kola i izgubi se u

jednom vinogradu. Tu je u zaklonu bilo sakriveno nekoliko topova. Bonaparte se osvrtao oko sebe što se

zapravo dešava. General je trenutak uţivao u iznenaĊenju svoga majora. Zatim, okrenuvši se sa

zadovoljnim osmijehom,, reĉe svome aĊutantu: — Jesu li tu naše baterije? — Da, generale — odgovori ovaj.

— A naše topništvo? — Na ĉetiri koraka odavde. — A uţarena tanad? — Usijava se u obliţnjim kućicama. Bonaparte nije vjerovao svojim oĉima, ali je morao vjerovati svojim ušima. Mjerio je udaljenost okom

izvjeţbana stratega i ustanovio da od baterije do grada ima najmanje milja i po. U poĉetku je mislio da

general, kako se to kaţe zavodskim i vojnim rjeĉnikom, iskušava svoga majora. Ali kad vidje kako Cartaux

nastavlja ozbiljno rasporeĊivanje, ni trenutka više nije bio u nedoumici. 18 Tada paţljivo izrazi sumnju da će tanad dospjeti do grada. — Misliš? — upita Cartaux. — Sumnjam, generale — odgovori Bonaparte. — Uostalom, moglo bi se, prije no što imadnemo

neprilika s uţarenom tanadi, pokušati sa hladnom i uvjeriti se o njihovu domašaju. Cartaux uvidje da je ideja dobra i naredi da se napuni i opali jedan top. I dok je gledao kakvo će biti dje-

lovanje na gradskim bedemima, Bonaparte mu pokaţe, gotovo na tisuću metara ispred njega, kako tane

lomi maslinova stabla, brazda zemlju i odskaĉe od nje; kako polako pada, odskaĉe i jedva dospijeva na

trećinu udaljenosti koju je predvidio general. Dokaz je bio jasan, ali se Cartaux nije htio predati i reĉe: »To su aristokrati iz Marseillea pokvarili barut.«

MeĊutim, bio barut pokvaren ili ne, tane nije moglo da dobaci; trebalo je uzeti neku drugu udaljenost.

Vratiše se u glavni stan. Bonaparte zatraţi plan Toulona, raširi ga na stolu i pošto je neko vrijeme izuĉavao

poloţaj grada i razna utvrĊenja koja ga brane, od glavnog šanca podignutog na vrhu brijega Farona koji

dominira gradom do utvrĊenja Lamalgue (Lamalg) i Malbousquet (Mal-buske), koja brane njegovu lijevu i

desnu stranu, mladi major upre prstom na jedan novi šanac koji su sagradili Englezi i reĉe brzinom i

odluĉnošću genija. — Ovdje je Toulon. Budući da Cartaux nije mogao tako brzo pratiti njegove misli, shvatio je doslovce Bonapartove rijeĉi, okre-nuo se svom vjernom Dupasu i rekao mu: — Ćini se da kapetan Top nije baš jak u geografiji. To je prvi Bonaparteov nadimak, a kasnije ćemo vidjeti

kako je nastao onaj mali kaplar. U tom trenutku uĊe narodni zastupnik Gasparin (Gasparen). Bonaparte je o njemu ĉuo govoriti ne samo kao

o istinskom, poštenom i ĉasnom rodoljubu već i kao 19

oštroumnom i pametnom ĉovjeku. Major poĊe ravno prema njemu. — Predstavnice graĊana, ja sam artiljerijski major — reĉe mu on. — Budući da je general Dutheil na dopustu a general Dommartin ranjen, ova vojska je pod

mojim zapovjedništvom. Zahtijevam da se nitko ne miješa u moje poslove, inaĉe ne odgovaram ni za što. — A tko si ti da bi mogao za nešto odgovarati — upita narodni zastupnik, zaĉuĊen, videći da mu ĉovjek od

23 godine govori takvim tonom i s takvim samopouzdanjem. — Tko sam ja? — ponovi Bonaparte, i pošto ga je odveo u jedan kut, poĉe mu tiho govoriti: — Ja sam ĉo-

vjek koji zna svoj zanat, baĉen meĊu one koji ga ne znaju. Traţite od glavnog komandanta ratni plan i

uvjerit ćete se jesam li u pravu! Mladi oficir je govorio tako sigurno da se Gasparin ni jednog trenutka nije dvoumio. — Generale — reĉe prilazeći Cartauxu — narodni zastupnici ţele da im za tri dana podneseš ratni plan. — Nećeš ĉekati ni tri minute — odgovori Cartaux — i ja ću ti ga dati. Doista, general sjedne, uzme pero i napiše na jednom listu papira onaj ĉuveni ratni plan koji je postao

uzorak svoje vrste. On glasi: »Komandant artiljerije srušit će Toulon za tri dana, a poslije toga ću ga ja napasti sa tri kolone i zauzeti. Cartaux«

Plan je poslan u Pariz i predan na ocjenu struĉnom odboru. Odbor je vidio da je plan više smiješan no pa-

metan. Zato je Cartaux opozvan, a na njegovo mjesto je poslan Dugommier (Digomje). Kad je novi general prispio, ustanovio je da je sve osnovne pripreme izvršio njegov mladi major. To je bila

jedna od onih opsada gdje u poĉetku snaga i hrabrost ne mogu ništa uĉiniti, i gdje top i strategija odluĉuju o 20 svemu. Nije bilo ni jedne kote gdje se ne bi sukobila artiljerija s artiljerijom. Grmjelo je sa svih strana, kao

kad bi se za vrijeme velike oluje ukrstile munje. Grmjelo je s visokih planina i s visokih bedema, grmjelo je

u ravnici i na moru. Jednom rijeĉi, istovremeno i bura i vulkan. Usred ovog plamenog kaosa htjeli su

narodni zastupnici izvršiti neke izmjene oko baterije koju je postavio Bonaparte. Pokretanje je već bilo otpoĉelo kad doĊe mladi major i naredi da baterija ostane na starom mjestu. Narodni zastupnici htjedoše

staviti nekoliko primjedbi. — Bavite se vi svojim predstavniĉkim poslom, a meni prepustite moj. Ova baterija je na dobrom mjestu i

ja za nju jamĉim. Opći napad otpoĉeo je 16. Opsada je sada pretvorena u neprekidan napad. 17. ujutro opsjedatelji zauzeše

Pas--de-Leidet (Pa-de-Lajde) i Croix-Faron (Kroa-Faron); u podne istjeraše saveznike iz šanca Saint-Andre

(Sent--Andre), iz utvrda Pometa i iz oba utvrĊenja Saint-Antoine (Sent-Antoan). Napokon, uveĉe, obasjani

u isto vrijeme i nebeskim i topovskim munjama, republikanci prodri-ješe u engleski šanac. I tu, postigavši

svoj cilj i smatrajući se gospodarom grada, Bonaparte, ranjen bajonetom u butinu, obrati se generalu

Dugommieru koga su ranila dva metka — jedan u koljeno a drugi u ruku — te je pao od iscrpljenosti i

umora: — Odmarajte se, generale, mi smo baš sada zauzeli Toulon i sutra ćete se već moći odmarati u njemu. Osamnaestoga zauzeta su utvrĊenja figuillette (Egi-jet) i Balagnier (Balanije) i baterije se usmjeriše na

Toulon. Kad saveznici vidješe nekoliko kuća u plamenu i zaĉuše zviţdanje tanadi što je brazdala ulice,

meĊu njima izbi nesloga. Tada odjednom opsjedatelji, koji se bjehu zagledali u grad i pristanište, opaze

poţar koji se pojavio na više taĉaka koje oni nisu napadali. To su Englezi, odluĉivši odstupiti, zapalili

arsenal, mornariĉka 21I skladišta i francuske laĊe koje nisu mogli odvući sa sobom. Kad ugledaše plamen, zaori opći gnjevni uzvik.

Ĉitava vojska je zahtijevala napad, ali je već bilo prekasno. Englezi su se, iako pod vatrom francuskih bate-

rija, ukrcali, ostavljajući u znak zahvalnosti one koji su im izdali Francusku. Uto padne noć. Vatra koja se

bila pojavila na više mjesta gašena je uz veliku galamu. To su robijaši s galija raskinuli svoje okove i gasili

poţar što su ga podmetnuli Englezi. Sutradan, 19, ušla je republikanska vojska u grad i uveĉe je glavni komandant spavao u Toulonu kao što je

predvidio Bonaparte. Dugommier nije zaboravio usluge koje mu je uĉinio mladi major. I, dvanaest dana poslije zauzimanja

grada, Bonaparte je unaprijeĊen u ĉin brigadnog generala. Otada on postaje historijska liĉnost i ostaje takav za sva vremena. Mi ćemo sada taĉno i brzo pratiti Bonapartea kroz njegov ţivot; vidjet ćemo njegov ţivotni put kao glavnog

komandanta, konzula, imperatora i na kraju kao prognanika. Zatim, pošto budemo vidjeli kako se kao

meteor pojavio i zasjao jedan trenutak na prijestolju, otpratit ćemo ga na onaj otok gdje je proveo svoje

posljednje dane, kao što smo i zapoĉeli onim otokom na kome je roĊen.

II GENERAL BONAPARTE

ao što smo već kazali, Bonaparte je bio imenovan za artiljerijskog generala vojnog odreda u Nici, u znak

nagrade za usluge koje je uĉinio republici pred Toulonom; tu se upoznao s Robespierreom (Ro-bespjer)

mlaĊim, koji je bio narodni zastupnik pri toj vojsci. Kad ovoga pozvaše u Pariz, nešto prije 9. termi-dora,

pokušavao je on na svaki naĉin nagovoriti mladog generala da zajedno putuju, obećavajući mu neposrednu

zaštitu svoga brata, ali se Bonaparte odluĉno odupre jer još nije došlo vrijeme za njegovu akciju. Moţda ga je zadrţao i kakav drugi razlog, ili je i ovaj put sluĉaj štitio genija? Ako je bilo tako, onda se

ovom prilikom sluĉaj ukazao u obliku jedne mlade i lijepe predstavnice naroda koja je pratila svoga muţa u

misiji pri vojsci u Nici. Bonaparte je osjećao prema njoj veliku naklonost, koju je izraţavao s mnogo

vojniĉke kavalir-štine. Jednoga dana, dok se šetao s njom po okolici tjesnaca Tendea (Tanda), mladome generalu pade na um da pred svojom lijepom pratilicom izvede kao neki mali rat, te zapovjedi da se

napadne predstraţa: dvanaest ljudi palo je kao ţrtva te igre. Kasnije, na Svetoj Heleni, Napoleon je više

puta priznao da ga zbog tih dvanaest ljudi, ubijenih bez stvarnog razloga i iz ĉistog hira, grize savjest više

nego zbog 600.000 vojnika koje je posijao po snjeţnim stepama Rusije. U to vrijeme narodni zastupnici pri talijanskoj vojsci donesoše ovu odluku: 23»General Bonaparte neka ide u Genovu (Đenovu) da zajedno s otpravnikom poslova Francuske republike

pregovara s Đenovskom republikom o predmetima izloţenim u njegovim uputstvima. Otpravnik poslova Đenovske republike primit će ga i predstaviti svojoj vladi. Loano, 25. messidora II godine republike.« Pravi cilj ove misije bio je da mladi general vlastitim oĉima ocijeni utvrĊenja Savone i Genove, da mu se

da prilika da doĊe do što većeg broja podataka o artiljeriji i drugim vojnim objektima, i najzad, da mu se

omogući prikupljanje svih ĉinjenica koje bi mogle otkriti namjere Ċenovske vlade s obzirom na savez. Dok je Bonaparte izvršavao ovaj zadatak, Robespierre je otišao na stratište, a na mjesto teroristiĉkih

zastupnika došli su Albitte (Albit) i Salicetti. Ĉim su došli u Barce-lonnettu (Barselonet), oni odmah

donesoše ovu odluku, koja je trebalo da bude nagrada koja je oĉekivala Bonapartea na povratku: »Narodni zastupnici pri alpskoj i talijanskoj vojsci, smatrajući da je general Bonaparte, glavni zapovjednik

artiljerije u talijanskoj vojsci, sasvim izgubio njihovo povjerenje, a naroĉito putovanjem u Đenovu, odluĉuju slijedeće: Da se brigadni general Bonaparte, glavni zapovjednik artiljerije u talijanskoj vojsci, privremeno udalji sa

duţnosti, da ga se, pod nadzorom glavnog zapovjednika spomenute vojske, uhapsi i s dobrom i pouzdanom

pratnjom predvede Komitetu za opće dobro u Parizu; da se zapeĉate svi njegovi papiri i stvari, o ĉemu će

sastaviti zapisnik komesari koje će na licu mjesta postaviti narodni zastupnici Salicetti i Albitte, a svi oni

papiri koji budu sumnjivi da se pošalju Komitetu za opće dobro. Izdano u Barcelonnetti, 19. termidora II godine Francuske Republike, jedne, nedjeljive i demokratske. Potpisi : Albitte, Salicetti, Laporte. 24 Vjernost prijepisa potvrĊuje zapovjednik talijanske vojske, Potpis : Dumerbion.« Odluka je bila izvršena: Bonapartea odvedoše u zatvor u Nici gdje je proveo ĉetrnaest dana, poslije ĉega su

ga privremeno pustili na slobodu, nakon jedne druge odluke koju su potpisali isti ljudi. MeĊutim, Bonaparte se izvukao iz jedne opasnosti da bi upao u drugu. DogaĊaji u mjesecu termidoru

doveli svi do preokreta u komitetima Konventa: jedan stari kapetan, imenom Aubry (Obri), našao se na

ĉelu Ratnog komiteta i naĉinio nov raspored u vojsci po kome je on postao artiljerijski general. Što se tiĉe

Bonapartea, u naknadu za ĉin koji mu je oduzet postavili su ga za pješadijskog generala u Vandeji. Bonaparte, smatrajući da je pozornica graĊanskog rata u tom kutu Francuske veoma skuĉena, odbio je da

stupi na duţnost, pa je jednom odlukom Komiteta za opće dobro izbrisan s liste aktivnih generala. Bonaparte je vjerovao da je veoma potreban Francuskoj pa ga je ovakva nepravda duboko potresla. MeĊutim, kako još nije stigao do one taĉke u ţivotu s koje se moţe sagledati ĉitav put koji još valja prijeći,

on je još gajio nade, ali, istina, nimalo pouzdane nade. Sad su te nade bile skršene, jer je smatrao da je on,

koji je sanjao o slavnoj budućnosti, osuĊen na dug, iako ne vjeĉan nerad, i to u doba kad svatko tko misli na

budućnost ide naprijed svome cilju. Privremeno je uzeo pod najam sobu u jednom hotelu u Melskoj ulici;

svoje konje i kola prodao je za 6000 franaka, što je dodao onoj maloj svoti koju je imao, i odluĉio da se

povuĉe na selo. Zanesen maštom, svakog dana jurio je iz jedne krajnosti u drugu. Kad je protjeran iz

logora, Bonaparte osim seljaĉkog ţivota ništa drugo nije vidio pred sobom. Budući da nije mogao biti

Cezar, htio je da postane Cincinat. 25Tada mu na um padne Valence, gdje je proveo tri i tuţne i vesele godine. I sad se uputi na ovu stranu u

pratnji svoga brata Josepha koji se bio vratio u Marseille. U blizini Montelimarta (Montelimarta) zaustaviše

se oba putnika. Bonaparteu je odgovarala klima i poloţaj grada te se raspita ima li u okolici grada kakvo

jeftinije imanje koje bi se moglo kupiti. Uputili su ga drţavnom zastupniku gospodinu Grassonu, s kojim

oni ugovore sastanak za sutradan. Trebalo je da posjete jedno malo poljsko dobro, zvano Beauserret

(Bosere), ĉije samo ime, koje na ondašnjem narjeĉju znaĉi milolik, dokazuje njegov prijatan poloţaj. I

zaista, Bonaparte i Joseph posjetiše ovo poljsko dobro. Bilo je upravo onakvo kakvo su ţeljeli, ali videći da

je imanje veliko i dobro oĉuvano, bojali su se da cijena ne bude suviše visoka. Upitali su za cijenu. Iznosila

je 30.000 franaka — kao poklonjeno! Bonaparte i Joseph vratiše se u Montelimart da se posavjetuju. Njihova mala, udruţena sredstva dopuštala

su da upotrijebe ovu svotu za nabavu budućeg samotnog prebivališta. Odredili su sastanak za sutradan. Beauserret im se toliko svidio da su htjeli odmah urediti stvar. Gospodin Grasson ih je ponovo otpratio

onamo. Sad su imanje pregledali paţljivije nego prvi put. Najzad Bonaparte, ĉudeći se što mu se daje tako

lijepo imanje za tako neznatnu svotu, upita ne postoji li kakav tajni razlog zbog kojega je cijena toliko

niska. — Da — odgovori gospodin Grasson — ali to za vas nije vaţno. — Svejedno — odgovori Bonaparte — ţelio bih da znam. — Tu je poĉinjeno jedno ubojstvo. — Kakvo? — Sin je ubio svog oca. — Ubojstvo oca! — uzvikne Bonaparte i pri tom problijedi više nego obiĉno. — Hajdemo odavde, Joseph.

— I uhvativši svog brata za ruku, izleti iz stana i uskoĉi 26 u dvokolice. Kad je prispio u Montelimart, zatraţi od pošte konje i vrati se istog trenutka u Pariz. Joseph je

ipak nastavio put u Marseille. Tamo se vjenĉao kćerkom bogatog trgovca Clarvja (Klari), koji je kasnije

isto tako postao tast i Bernadottu (Bernadot). MeĊutim, Bonaparte, koga je sudbina opet dotjerala u Pariz, to poprište velikih dogaĊaja, otpoĉe opet onaj

mraĉan i povuĉen ţivot koji ga je ĉinio toliko nesretnim. Tada, budući da više nije mogao podnositi nerad, uputi vladi jednu molbu u kojoj je izloţio kako je u interesu Francuske da u trenutku kad ruska carica

sklapa savez s Austrijom uĉini sve što od nje zavisi za jaĉanje vojnih snaga Turske carevine. Zbog toga se

nudi vladi da zajedno sa šest ili sedam oficira raznih rodova oruţja ode u Carigrad i da tamo nauĉi

vojniĉkim vještinama mnogobrojnu i valjanu, ali vojevanju nevjestu sultanovu vojsku. Ovu ponudu vlada ĉak nije udostojila ni odgovora i Bonaparte je ostao u Parizu. Kako bi danas izgledao

svijet da je neki od ĉlanova ministarstva stavio na kraju ove molbe rijeĉ odobreno — to samo bog zna! MeĊutim, 22. augusta 1795. godine prihvaćen je Ustav od III godine. Zakonodavci koji su ga sastavili

postavili su uvjet da dvije trećine ĉlanova Narodnog konventa uĊu u novo zakonodavno tijelo. To je bio

neuspjeh u nadama opozicije koja je oĉekivala potpuno obnavljanje izbora, da bi u konvent uvukla novu

većinu koja bi zastupala njeno mišljenje. Ovu opozicionu stranku naroĉito su pot-pomagale pariške sekcije

koje su izjavile da neće prihvatiti ustav tako dugo dok se ne poništi izbor dviju trećina. Konvent je meĊutim

usvojio ustav onako kako je bio donesen, bez ikakvih izmjena, i sekcije su se poĉele buniti. Nekoliko

znakova pobune pojavilo se već 25. septembra. Napokon, na dan 4. oktobra (12. vandemijera), opasnost

postade tako velika da je Konvent uvidio potrebu o poduzimanju oštrih mjera, te stoga uputi generalu 27Alexandreu Dumasu (Aleksandr Dima), glavnom komandantu alpske vojske, koji je tada bio na

odsustvu, slijedeće pismo, ĉija kratkoća ukazuje na hitnost: »General Alexandre Dumas neka se odmah vrati u Pariz da bi preuzeo komandu nad oruţanom silom.« Zapovijed je odnesena u hotel »Mirabeau« (Mirabo), ali je general Dumas tri dana prije toga bio otputovao

u Villers-Cotterets (Vijer-Kotre), gdje je primio pismo 13. ujutro. Za to vrijeme opasnost je rasla iz sata u sat. Nije bilo moguće saĉekati dolazak generala Dumasa. Prema

tome, u toku noći, za glavnog komandanta vojske u unutrašnjosti postavljen je narodni zastupnik Barras

(Bara). Njemu je bio potreban pomoćnik. I on baci oko na Bonapartea. Kao što se vidi, sudbina mu je otvorila put. Odsudan trenutak, koji, kao što se kaţe, kucne jednom u ţivotu

svakog ĉovjeka, došao je i za njega; 13. vandemijera zagrmi top u prijestolnici. Sekcije koje je uništavao dale su mu nadimak »Kar-teĉ«, a Konvent koji je spašavao dao mu je titulu

glavnog komandanta vojske u Italiji. Ali ovaj veliki dan nije bio samo znaĉajan za Bona-parteov politiĉki ţivot; on će utjecati i na njegov

privatni ţivot. Razoruţanje sekcija bilo je izvršeno sa strogošću kakvu su zahtijevale prilike, kad se jednog

dana u štabu pojavi neko dijete od deset do dvanaest godina, prekli-njući generala Bonapartea neka vrati

maĉ njegova oca koji je bio general republike. Bonaparte, ganut molbom i mladenaĉkom Ijupkošću kojom

je ona izreĉena, naredi da se potraţi maĉ i, pošto su ga našli, vrati mu ga. Kad je dijete spazilo to svijetlo

oruţje za koje je mislilo da je izgubljeno, plaĉući poljubi drţak koji je tako ĉesto stiskala oĉeva ruka.

Generala dirnu ova sinovljeva ljubav, te prema djetetu pokaza toliku naklonost da je njegova majka

smatrala obavezom da sutradan posjeti Bonapartea i da mu se zahvali. 28 Dijete je bilo Eugene (Eţen), a njegova majka Jose-phina (Josefina) — buduća ţena Napoleonova. 21. marta 1796. Bonaparte je pošao u Italiju noseći u svojim kolima dvije tisuće lujdora. To je bilo sve što

je mogao skupiti, sjedinjujući pri tom imutak svoj i svojih prijatelja s novĉanom pomoći Direktorija. S

ovom svotom pošao je u osvajanje Italije, a ta svota je bila sedam puta manja od one koju je ponio Aleksandar kad je pošao da zauzme Indiju. Kad je stigao u Niĉu, našao je vojsku bez discipline, bez municije, bez hrane i bez odijela. Ĉim je došao u

glavni štab, naredio je da se generalima na ime pomoći u ratnom pohodu razdijeli svota od po ĉetiri lujdora.

Zatim je vojnicima pokazujući na Italiju rekao: »Drugovi, vama svega nedostaje usred ovih stijena! Pogledajte one bogate ravnice što se prostiru ispod

vaših nogu. To pripada nama! Hajdemo da ih uzmemo!« Bio je to gotovo isti govor koji je tisuću i devet stotina godina prije Hanibal odrţao svojim vojnicima. I za

vrijeme od tisuću i devet stotina godina, koliko je proteklo izmeĊu ova dva ĉovjeka, samo je jedan jedini

ĉovjek bio dostojan da se usporedi s njime: — Cezar. Vojnici kojima je Bonaparte uputio ove rijeĉi i koji su pred sobom imali 200.000 ljudi najboljih trupa

Carstva1 i Piemonta, bijahu ostatak one iste vojske koja se kroz dvije godine s mukom branila u neplodnim

stijenama Ċenovske doline. Bonaparte napade ovu ogromnu silu s jedva 30.000 ljudi i za jedanaest dana

potuĉe je pet puta: kod Montenotta (Montenote), Millesima (Milezi-ma), Degoa, Vicoa (Vikoa) i Mondove.

Zatim je, jednom rukom otvarajući vrata gradova a drugom bijući bitke, osvojio tvrĊavu Coni (Koni),

Tortonu, Alessandriju i Cevu (Ĉevu). Za jedanaest dana Austrijanci su razdvojeni od Piemonteza. Provera

je zauzeta, a sardinijski kralj prisiljen da potpiše predaju u vlastitoj prijestolnici. Tada Austrija 29Bonaparte poĊe na gornju Italiju, i predviĊajući na osnovu prošlih uspjeha buduće uspjehe, napisa

Direktoriju: »Sutra idem na Beaulieua (Bolje). Prisilit ću ga da prijeĊe rijeku Po. Ja ću prijeći odmah za njim. Osvojit

ću Lombardiju i prije nego proĊe mjesec dana bit ću u tirolskim brdima. Tamo ću naći rajnsku vojsku, i u

sporazumu s njom, prenijeti rat u Bavarsku.« I zaista, Beaulieu je bio progonjen. Uzalud se dovijao kako da sprijeĉi prijelaz preko Poa. Prijelaz je bio

izvršen. Tada se sklonio iza lodskih zidova, ali ga trosatna borba istjera i otuda. Zatim se spremi za bitku na

lijevoj obali rijeke Adde, braneći svom svojom artiljerijom prijelaz preko mosta koji nije imao vremena

srušiti. Francuska vojska svrsta se u zbijenu kolonu, naleti na most, obori sve što joj je bilo na putu, rasprši

austrijsku vojsku i, gazeći preko tjelesa, nastavi svoj marš. Tako je pokorena Pavija. Pizzighitone i

Cremona padnu, milanska tvrĊava otvori svoja vrata; kralj Sardinije potpisa mir; vojvoda od Parme i

gospoda od Modene slijedili su njegov primjer, a Beaulieu je još jedva imao vremena da se zatvori u

Mantovu. Prilikom sklapanja sporazuma s vojvodom od Modene Bonaparte je dao prvi dokaz svog nekoristoljublja,

odbijajući ĉetiri milijuna u zlatu, koliko mu je u ime svoga brata nudio vojvoda od Este, iako ga je Salicetti,

koji je bio vladin komesar pri vojsci, uporno nagovarao da to primi. Na tom pohodu Bonaparte je dobio i popularni nadimak koji mu je 1815. godine opet otvorio vrata Fran-cuske. A evo u kakvim okolnostima se to dogodilo. Kad je preuzeo vrhovnu komandu vojske njegova

mladost je toliko zadivila stare ratnike da su se dogovorili da će mu oni sami podijeliti najniţe ĉinove, kojih

ga je, ĉini se, vlada bila poštedjela. Poslije svake borbe skupljali su se da bi mu dali jedan ĉin. I kad bi ušao

u logor, bio bi pozdravljen od najstarijih brkajlija novom titulom. Tako 30

se dogodilo da je kod Lodija bio proizveden za kaplara. Odatle i nadimak mali kaplar, koji će neprestano pratiti Napoleona. MeĊutim, Bonaparte se samo jedanput zaustavio i na tom zastanku sustigla ga je zavist. Direktorij, koji je u

prepisci vojnika otkrio politiĉara, pobojao se da pobjednik ne postane neograniĉeni gospodar Italije i

odluĉio je da mu pošalje Kellermanna. Bonaparte je to saznao i napisao im:

»Pridruţiti Kellermanna meni, znaĉilo bi svjesno sve upropastiti. Ja ne mogu sluţiti pored jednog takvog

ĉovjeka koji se smatra najboljim taktiĉarom u Evropi. Uostalom, ja smatram da jedan loš general vrijedi

više nego dva dobra. Rat je, kao i upravljanje, stvar takta.« Zatim je sveĉano ušao u Milano, gdje se spremao za osvajanje gornje Italije, dok je Direktorij u Parizu pot-

pisivao ugovor o miru, o kome je na torinskom dvoru pregovarao Salicetti i dok su se zapoĉeti pregovori s

Par-mom bliţili kraju a otpoĉinjali s Napulj em i Rimom. Kljuĉ Njemaĉke, to je Mantova. Dakle, mora najprije osvojiti Mantovu. Sto pedeset topova zaplijenjenih u

Milanu bilo je upereno na ovaj grad. I otpoĉe opsada. Tada beĉki kabinet, osjetivši svu teţinu poloţaja, pošalje u pomoć Beaulieuu 25 000 ljudi pod Gvozdanovicem i 35 000 pod Wurmserom. Jedan milanski špijun dobio je zadatak da prodre u grad i najavi

dolazak ove pomoći. Špijun naiĊe na noćnu izvidnicu kojom je zapovijedao aĊutant Dermoncourt (Dermonkur) i bi odveden

generalu Dumasu. Pretraţili su ga, no uzalud — kod njega nisu ništa našli. Trebalo je sasvim malo pa da ga

puste na slobodu, kada, kao po migu sudbine, general Dumas pogodi da je špijun progutao obavijesti koje

su mu povjerene. Ovaj je to poricao, ali general Dumas naredi da ga se strijelja i tada je ovaj sve priznao.

Uhodu predadoše na ĉuvanje aĊutantu Dermoncourtu koji pomoću sredstava za povraćanje što mu ih je dao

major-kirurg doĊe do 31jedne kuglice od voska veliĉine piljka od ilovaĉe. U njoj je bilo Wurmserovo pismo, pisano na

pergameni. Ovo pismo sadrţavalo je detaljne podatke o operacijama neprijateljske vojske. Pismo je poslano

Bonaparteu. Gvozda-nović i Wurmser išli su razdvojeno. Prvi je išao na Bresciu (Breša) a drugi na

Mantovu. Istom greškom bile su već izgubljene Provera i Argentan. Bonaparte ostavi 10 000 vojnika ispred

grada, a sa 25 000 poţuri prema Gvozda-noviću, kojega je, pošto ga je potukao kod Saloa i Lo-nata,

natjerao u tirolske klance. Zatim se odmah okrene prema Wurmseru koji je saznao za poraz svoga druga tek

iz prisustva neprijateljske vojske. Ţestokom francuskom napadu podleţe i on kod Castiglionea (Kastiljo-

ne). Za pet dana Austrijanci su izgubili 20 000 ljudi i pedeset topova. Posljednja borba dala je

Gvozdanoviću vremena da se pribere. Bonaparte opet poĊe na njega, potuĉe ga kod San Marca, Serravalla i Rovereda; zatim, poslije borbe kod Bassane, Rimolana i Cavaloa, vrati se opet da po drugi put opsjeda

Mantovu, kamo se s ostacima svoje vojske bio sklonio Wurmser. Dok je okonĉavao ovaj ogromni zadatak, oko njega su se formirale nove drţave. Osnovao je Cispadsku i

Transpadsku republiku; protjerao je Engleze s Korzike i budno pazio u isti mah na Genovu, Veneciju i

Svetu Stolicu, ne dajući im da podignu glavu. Usred ovih mnogostrukih politiĉkih kombinacija saznao je za

pribliţavanje nove carske vojske pod Alvinzijevim (Alvinci) zapovjedništvom. No zla sudbina goni sve ove

ljude. Alvinzi je pošao tragom svojih prethodnika: uĉinio je istu pogrešku koju su i oni ranije ĉinili —

podijelio je svoju vojsku na dva dijela; jedan, koji je brojio 30 000 ljudi i koji je on sam predvodio, trebalo

je da prijeĊe preko Verone i da zauzme Mantovu, drugi, pod zapovjedništvom Davidovića, trebalo je da

dopre do Eĉa. Bonaparte poĊe u susret Alvinziju s kojim se sukobio kod Arcole (Arkole). S njim se tri dana borio prsa 32 o prsa i ostavio ga tek tada kad mu je sravnio sa zemljom 5000 ljudi, zarobio 8000 i zaplijenio trideset

topova. Zatim, još zadihan od bitke kod Arcole, baci se na Davidovića i Wurmsera. Prvoga, koji bješe sišao

iz Tirola, natjera u njegova brda, a drugoga, koji bješe izišao iz Man-tove, nagna natrag u njegov grad. Na

bojnom polju dozna da Alvinzi i Provera namjeravaju da se sjedine, pa natjera Alvinzi ja u divlji bijeg kod

Rivolija, a Provera je, poslije bitaka kod San Giorgia i Favorita, morala poloţiti oruţje. Najzad, oslobodivši se svih svojih protivnika, vrati se do Mantove, opkoli je, stegne i prisili da se preda, baš u trenutku kad je

pod zapovjedništvom jednog nadvojvode dolazila peta armija, odvojena od rajnske rezerve. Austriju je

ĉakala još veća sramota — porazima njenih generala prikljuĉio se i poraz ĉlanova vladarske kuće. 10. marta

1797. potuĉen je princ Karlo na prijelazu preko Taglia-menta (Taljamento). Ova pobjeda otvorila je

Francuzima put u venecijanske drţave i tirolske klance. Poslije ovoga Francuzi su gotovo trkom

napredovali putem, koji im je sada bio otvoren. Oni trijumfiraju u Lavisu, Trasmisu i Clauzenu (Klauzenu),

ulaze u Trst, zauzimaju Tarvisio, Gradišku i Villach (Filah); strašno gone nadvojvodu, kojega ostavljaju

samo da bi zauzeli putove koji vode u prijestolnicu Austrije, i napokon dolaze na trideset milja pred Beĉ. Bonaparte se ovdje zaustavio da bi saĉekao parla-mentarce. Tek je godina dana otkako je napustio Niĉu i, u

toku te godine, uništio je šest armija, osvojio Alessan-driju, Torino, Milano i Mantovu; izvjesio je trobojnu

zastavu na pijemontskim, talijanskim i tirolskim alpama. Oko njega su poĉela blistati imena: de Massena

(Masena), d'Augereau (Oţero), de Joubert (Ţuber), de Marmont (Marmon) i de Berthier (Bertje). Stvara se

plejada; sateliti se okreću oko svoje zvijezde, nebo se vedri nad carstvom!

3 Napoleon 33Bonaparte se nije prevario. Parlamentarci doĊoše. Za mjesto voĊenja pregovora izabran je Leoben.

Bonaparte nije više morao traţiti ovlaštenje od Direktorija. Sam je vodio rat; sam će zakljuĉiti mir. Samo je

napisao: »S obzirom na stanje stvari, pregovori i sa samim carem postali su posve vojniĉka operacija.« Ipak se ova operacija priliĉno odugovlaĉila. Diplomacija ju je uvila i utegla u svakojaka lukavstva. Ali

došao je dan kad lav nije mogao više ostati u svojoj mreţi. Usred jedne diskusije on ustane, zgrabi divni

porculanski posluţavnik, slomi ga na komade i baci pod noge. Zatim se okrene preneraţenim

punomoćnicima i reĉe im: — Ovako ću vas sve u prašinu pretvoriti, jer to sami traţite. Diplomati postadoše pomirljiviji: poĉe ĉitanje ugovora. U prvom ĉlanu car (austrijski) izjavljuje da priznaje

Francusku republiku. — Brišite taj ĉlan — uzvikne Bonaparte — Francuska republika je kao sunce na nebu. Slijepi su oni koje

njen sjaj nije zasjenio! Tako je Bonaparte u svojoj dvadeset petoj godini drţao jednom rukom maĉ, kojim je dijelio drţave, a dru-

gom vagu, kojom je mjerio kraljeve. Direktorij mu je obiljeţio put kojim je trebalo da ide, ali je on išao

svojim — iako još nije zapovijedao, nikoga više nije slušao. Direktorij mu piše da ima na umu da je Wurmser

emigrant — Wurmser pada u ruke Bonaparteu, koji ima prema njemu sve obzire koji se duguju zloj sudbini i

starosti. Direktorij postupa uvredljivo prema papi, Bonaparte mu uvijek piše s poštovanjem i naziva ga

svetim ocem. Direktorij progoni svećenike, Bonaparte nareĊuje svojoj vojsci da ih pazi kao braću i da ih

poštuje kao sluge boţje. Direktorij pokušava da aristokraciju uništi u korijenu, Bonaparte piše Ċenovskoj

upravi i kori je za nasilja koja ona ĉini prema plemstvu i stavlja joj do znanja: ako 34 hoće saĉuvati njegovu naklonost, neka poštuje statuu Dorija. 15. vandemijera, VI godine, potpisan je Kampofor-mijski mir. Prema ovome miru Austrija, kojoj se ostavlja Venecija, odriĉe se svojih prava na Belgiju i svojih pretenzija na Italiju. Bonaparte je oslobodio

Italiju za Francusku. I, 15. frimera iste godine (5. decembra 1797), on stiţe u Pariz. Bonaparte je bio odsutan dvije godine i za to vrijeme zarobio je 150.000 ljudi, oteo 170 zastava, 550

topova, 600 poljskih topova, pet pontona, devet laĊa sa 64 topa, dvanaest fregata sa 32 topa, dvanaest

korveta i osamnaest galija; osim toga, kao što smo kazali, iz Francuske je ponio svega dvije hiljade lujdora,

a u više navrata poslao je gotovo pet milijuna; protivno svim starim i suvremenim tradicijama — vojska je

hranila svoju domovinu. U zakljuĉenju mira Napoleon je vidio svršetak uspona u svojoj vojniĉkoj karijeri. Ne mogavši ostati na

miru, priţeljkivao je jedno mjesto u Direktoriju iz kojega su dvojica istupila. Na ţalost, bilo mu je samo

dvadeset osam godina. I budući da bi to bila veoma velika i veoma brza povreda Ustava iz III godine, nije

se usuĊivao to ni predloţiti. On se povukao u svoju kućicu u ulici Chantereine (Šantren), boreći se

kombinacijama svoga duha protiv neprijatelja strasnijeg od svih onih s kojima se do tada borio — protiv

zaborava. — U Parizu — govorio je on — sve se predaje zaboravu. Ako ostanem duţe besposlen, ja sam izgubljen. U

ovom velikom Babilonu jedna slava zasjenjuje drugu; i ako me ne budu vidjeli na pozornici više od tri puta,

neće me više ni gledati. Zbog toga je mislio da će biti bolje ako, dok bude ĉekao, poradi da ga imenuju za ĉlana Instituta. Napokon je, 29. januara 1798. godine, rekao svome sekretaru: 35— Bourienne (Burijan), ja neću ovdje ostati. Budući da oni ne ţele ništa ĉuti, ovdje nema šta da se radi.

Vidim da ću, ako ostanem, polako potonuti. Sve se ovdje kvari i za mene nema više slave. Ova mala

Evropa ne moţe me zadovoljiti — to je obiĉan krtiĉnjak. Velikih drţava i velikih revolucija bilo je samo na

Istoku, gdje ţivi 600 milijuna ljudi. Treba ići na Istok, odakle potjeĉu svi slavni ljudi. Tako dakle, bilo mu je potrebno da nadmaši sve slavne veliĉine. On je već do sada uĉinio više od Hanibala

i uĉinit će koliko Aleksandar i Cezar, a njegova imena nema još na piramidama na kojima su zapisana ta

dva velika imena. 12. aprila 1798. Bonaparte je postavljen za vrhovnog zapovjednika Istoĉne vojske. Kao što se vidi, trebalo je samo da zatraţi pa da dobije. Po dolasku u Toulon dokazao je da treba samo da

zapovijedi pa da mu se pokore.

Jedan osamdesetogodišnji starac osuĊen je na strijeljanje dva dana prije njegova dolaska u ovaj grad. 16.

maja 1893. Napoleon je napisao slijedeće pismo ratnoj komisiji Devete divizije, koja je ustanovljena na

osnovu zakona od 19. fruktidora. »Saznao sam, graĊani, na ţalost, da se sedamdeseto-godišnji i osamdesetogodišnji starci, slabe ţene i majke

nejake djece, strijeljaju da bi se toboţe sprijeĉilo iseljavanje. Zar je, dakle, išĉezlo iz njihovih srca ono milosrĊe koje su imali u bojevima? Zakon od 19. fruktidora predvidio je mjere o javnom poretku. Namjera mu je bila da pogodi zavjerenike, a

ne slabe ţene i nemoćne starce. Napominjem vam, graĊani, ako zakon dovede u vaš sud starce iznad šezdeset godina ili ţene, da izjavite da 36 ste usred bojeva poštovali starce i ţene svojih neprijatelja. Ratnik koji izriĉe smrtnu presudu osobi nesposobnoj da nosi oruţje — nitkov je. BONAPARTE.« Ovo pismo spasilo je ţivot jednom nesretniku. Ĉetvrtog dana Bonaparte se ukrca. Tako je njegov posljednji

pozdrav Francuskoj bilo izvršenje jednog kraljevskog ĉina — pomilovanja. Malta je bila još ranije potkupljena. Bonaparte je sada u prolazu primio predaju. 1. jula 1798. stupio je na

egipatsko tlo, blizu tvrĊave Marabout (Marabu), nedaleko od Aleksandrije. Murat-beg, koga je neprijatelj kao kakvog lava upravo traţio u njegovoj pećini, ĉim je za to saznao, pozvao

je svoje mameluke, pustio niz Nil jednu flotilu ratnih dţer-mova, kanga i šalupa, i naredio da ih obalom

rijeke prati jedno odjeljenje od 1200—1500 konjanika, s kojima će se Desaix (Deze), komandant francuske

prethodnice, sukobiti kod sela Salama. To je bilo prvi put poslije kriţarskih ratova da su se Istok i Zapad

našli licem u lice. Sukob je bio strašan. Okićena zlatom, brza kao vjetar, proţdrljiva kao plamen, ova vojska slijepo jurnu na

francuske kare ĉije je pušĉane cijevi sjekla sabljama kaljenim u Damasku; a kad iz njih kao iz nekog

vulkana, sukne plamen, ona se odmota poput kakve marame od svile i zlata, obiĊe u trku sve ĉeliĉne

uglove, od kojih joj svaka strana pošalje svoj plotun, i kad vidje da je svaki proboj nemoguć, uteĉe kao veliko jato poplašenih ptica, ostavljajući za sobom još pokretan pojas od una-kaţenih ljudi i konja, i ode da

se u daljini prestroji i spremi za novi napad, nekoristan i smrtonosan kao i prvi. 37Oko podneva okupiše se posljednji put. Ali, umjesto da napadnu, oni odoše prema pustinji i išĉezoše u

vihoru pijeska. Murat-beg je u Gizehu saznao za šebrejski poraz. Još istog dana poslao je glasnike u pustinju, k Saidu i

Fajumu. Sa svih strana begovi, šeici i mameluci bjehu pozvani protiv zajedniĉkog neprijatelja. Svaki je bio

duţan da doĊe sa svojim konjem i oruţjem. Poslije tri dana Murat je imao uza se 6.000 konjanika. Cijela ova vojska koja je dojurila na ratni pokliĉ svoga voĊe ulogori se u neredu na obali Nila, nadomak

Kairu i piramidama, izmeĊu sela Embabeha, na koje se naslanjalo desno krilo, i Gizeha, omiljenog

Muratova mjesta dokle je dopirala svojim lijevim krilom. Što se tiĉe samog Murata, on je razapeo svoj

šator ispod jednog ogromnog duda, ĉija bi sjena mogla pokriti pedeset konjanika. U ovakvom poloţaju,

pošto je izdao neke zapovijedi svojoj vojsci, Murat je ĉekao francusku vojsku koja je nastupala Nilom. U svanuće 23. Desaix, koji je uvijek nastupao kao prethodnica, primijeti jednu ĉetu od pet stotina mame-

luka poslanih u izviĊanje, koji se odmah povukoše da ne bi bili primijećeni. Oko ĉetiri sata ujutro Murat

zaĉu snaţno klicanje: to je francuska vojska pozdravljala piramide. U šest sati Francuzi i mameluci našli su se jedni prema drugima. Zamislite samo to bojno polje! Bilo je to kao kad je Kambiz, drevni osvajaĉ, koji je došao s drugog kraja

svijeta, izabrao Egipćane da ih šatre. Otada je proteklo dvije hiljade ĉetiri stotine godina; Nil i piramide još

uvijek su na svom mjestu; granitna sfinga kojoj su Perzi-janci unakazili lice pomaljala je iz pijeska još

samo svoju ogromnu glavu; Kolos o kome priĉa Herodot utonuo je, Memfis je išĉezao, a Kairo ponikao.

Sve te uspomene, ţive i jasne u duhu francuskih voĊa, neodreĊeno su leb- 38 djele nad glavama vojnika poput onih nepoznatih ptica koje nekad prelijeću preko bojišta i proriĉu pobjedu. Poprište borbe bila je prostrana pješĉana ravnica kakva se traţi za konjicu; selo Bekir uzdiţe se u sredini te

ravnice, a podalje ispred Gizeha ĉitav taj prostor omeĊen je jednom malom rjeĉicom. Murat i njegova

konjica naslanjali su se na Nil, te im je Kairo bio za leĊima. Po poloţaju zemljišta i svoga neprijatelja, Bonaparte uvidje ne samo da je moguće da pobijedi neprijatelja

već i da ga uništi. On razvi svoju vojsku u polukrug, pre-strojivši svoje divizije u ogromne kare u središtu

kojih je bila utvrĊena artiljerija. Desaix, koji je obiĉno išao naprijed, zapovijedao je prvom karom koja je

bila utvrĊena izmeĊu Embabeha i Gizeha. Zatim su dolazile divizija Regnier (Renjie), divizija Kleber koja

je ostala bez svoga voĊe ranjenog u Aleksandriji, te je njome upravljao Dugua (Diga); pa divizija Menou

(Mnu), kojom je zapovijedao Vial; napokon, kao krajnje lijevo krilo, bila je divizija generala Bona koja se

naslanjala na Nil i bila najbliţa Embabehu. Trebalo je da se sve kare u isti mah stave u pokret, da poĊu na Embabeh i da selo, konje, mameluke,

opkope — da sve bace u Nil. Ali Murat nije bio ĉovjek koji bi svog neprijatelja ĉekao iza nekoliko gomila pijeska. Jedva što su se kare

razmjestile, mameluci iziĊoše iz svojih opkopa, i ne birajući, ne raĉunajući, u nejednakim gomilama

nasrnuše na one koje su im bile najbliţe. To su bile divizije Desaixa i Regniera. Kad su se pribliţili na puškomet, napadaĉi se podi-jelise u dvije kolone: prva nasumce nasrne na lijevo

krilo Regnierove divizije, a druga na desno Desaixove. Kare ih pustiše da se pribliţe na desetak koraka, a

zatim osuše vatru. Konji i konjanici morali su se zaustaviti pred tim platnenim zidom. Prva dva reda

mameluka padoše kao da se zemlja pod njima zatresla; ostatak kolone, još u 39trku, zaustavljen ĉeliĉnim i vatrenim zidom, ne mogavši i ne ţeleći se vratiti natrag, ne znajući što se

dešava, naleti na Regnierovu formaciju, ali ih ova vatrom odbaci prema Desaixovoj diviziji. Ova se sada

našla izmeĊu dva vala ljudi i konja koji su letjeli oko nje kao vihor. Prvi red zadrţa napad bajunetama, a

druga dva reda otvoriše vatru. Za to vrijeme krila su se rastavljala propuštajući granate koje su nestrpljivo

ĉekale da se umiješaju u ovaj krvavi pir. Nastupio je trenutak kad su obje divizije bile potpuno opkoljene i kad su upotrijebljena sva sredstva da se

otvore ove neosjetljive i smrtonosne kare. Mameluci su se pribliţavali na deset koraka usprkos dvostrukoj

artiljerijskoj vatri. Zatim, gonili su svoje konje koji su se plašili bajuneta da idu natraške, drţali ih i

prevrtali se na njima; a konjanici, poskidani s konja, dovlaĉili su se kao zmije i presijecali kolane

francuskim vojnicima. Ta strahovita sjeĉa trajala je gotovo ĉitav sat. Pri ovakvoj borbi, ako se ovo moţe

nazvati borbom, Francuzi nisu više u svojim protivnicima gledali ljude, već su mislili da imaju posla s

fantomima, Ċavo lima, demonima. Odjednom, kao da je sve vihor odnio, nestade izbezumljenih mameluka,

ljudske vike, rzanja konja, plamena i dima. IzmeĊu dvije divizije ostade samo krvavo razbojište, prekriveno oruţjem i zastavama, pokriveno mrtvima i teško ranjenima, koji su jaukali i još se tu i tamo podizali kao

nestišani valovi poslije bure. U tom trenutku, sve kare u pravilnom maršu kao na kakvoj paradi poĊoše naprijed, zatvorivši u svoj ĉeliĉni

krug Embabeh, kad iznenada sa svoje strane otvori vatru begova linija: trideset i sedam bronĉanih topova

izbaci svoje plamene zmije preko ravnice. Flotila je poskakivala po Nilu, potresana bombardiranjem, i

Murat, na ĉelu tri hiljade konjanika, poleti da pokuša ne bi li mogao prodrijeti u ove paklene kare. Uto

kolona, koja je prva stupala u borbu i koja je imala još toliko vremena da se 40 prestroji, prepoznavši ga pojuri opet na svoje prave i smrtne neprijatelje. Mora da je to bio ĉudnovat prizor za orla koji je lebdio iznad bojnog polja kad ovih šest hiljada konjanika,

najboljih na svijetu, na konjima ĉije noge ne ostavljaju traga na pijesku, stade kruţiti kao roj oko tih

nepomiĉnih formacija koje su sipale vatru, steţući ih svojim kruţenjem i nastojeći ih ugušiti, kad već nisu

mogli prodrijeti u njih. Rasturali su se, opet se sreĊivali da bi se ponovo rasturili, mijenjali su izgled kao

valovi poslije udara o obale. Zatim, vraćajući se opet u jednom redu poput kakve ogromne zmije kojoj bi se

pokatkad vidjela glava, predvoĊeni neumornim Muratom, ustremili bi se ponovo na kare. Odjednom, u

ušanĉenim baterijama dogodi se nešto neshvatljivo. Mameluci zaĉuše grmljavinu svojih vlastitih topova i

vidješe kako ih njihove vlastite granate diţu u zrak. Flotila im se zapali i odleti u zrak; dok je Murat lomio svoje kandţe i zube o francuske kare, tri napadaĉke kolone bjehu zauzele opkope, i Marmont, komandant

ravnice, s visova Embabeha poĉe da kosi ma-meluke koji su pomamno napadali Francuze. Tada Bonaparte naredi da se izvrši jedan novi manevar: kare se otvoriše, razviše se, pribliţiše jedna drugoj

i spojiše se kao prsteni na lancu. Murat i njegovi mameluci naĊoše se izmeĊu svojih vlastitih opkopa i fran-

cuske ubojne linije. Murat uvidje da je bitka izgubljena; prikupi ostatke svojih ljudi i, pod dvostrukom

vatrom, na svojim kao vjetar brzim konjima, poleti nasumce na otvor koji je ostavila Desaixova divizija

izmeĊu sebe i Nila, proĊe kao vihor pod posljednjom vatrom francuskih vojnika, izgubi se u selu Gizehu,

potom se jednog trenutka pojavi gore iznad sela, povlaĉeći se prema Gornjem Egiptu sa dvije do tri stotine

konjanika, jedinim ostatkom svojih snaga. Na bojnom polju ostavio je tri hiljade ljudi, ĉetrdeset topova, ĉetrdeset tovarnih deva, svoje šatore, konje i

ro-

41bove. Ostavio je ovu ravnicu pokrivenu zlatom, indijskim šalovima i svilom, pobjedniĉkim vojnicima

koji su se dokopali ogromnog plijena. Jer svi su mameluci bili ponijeli svoju najbolju bojnu opremu i imali

na sebi svoje najljepše zlatne i srebrne ukrase. Bonaparte je te noći prenoćio u Gizehu, a sutradan kroz Vrata pobjede uĊe u Kairo. Tek što je osvojio Kairo, Bonaparte sanja ne samo o kolonizaciji zemlje koje se doĉepao nego i o osvajanju

Indije preko Eufrata. Direktoriju je uputio jednu notu kojom je traţio pojaĉanja, oruţje, komoru, kirurge,

apotekare, lijeĉnike, livce, glumce, vrtlare, trgovce lutkama za narod i oko pedeset Francuskinja. Poslao je

jednog glasnika Tuppo Saebu1 da mu predloţi savez protiv Engleza. Zatim, uljuljkivan dvostrukom nadom,

poĉeo je progoniti Ibrahima, bega koji je poslije Murata imao najviše utjecaja, potukao ga kod Saheleiha, i dok je uţivao u ovoj pobjedi, jedan glasnik donese vijest da mu je cijela flota uništena. Nelson je uništio

Bruevsa (Brijesa), flota je išĉezla kao u brodolomu. Sad više nije imao vezu s Francuskom i njegova nada

da osvoji Indiju propade. Preostalo mu je ili da ostane u Egiptu ili da iz njega izaĊe velik, poput drevnih

velikana. • Bonaparte se ponovo vrati u Kairo da proslavi praznik Muhamedova roĊenja i osnivanje republike. U jeku

sveĉanosti izbije pobuna, i dok je artiljerija kosila s vrha Mokatama, sluĉaj mu pritekne u pomoć i pošalje

oluju. Za ĉetiri dana sve se smirilo. Bonaparte otputuje u Suez. Htio je vidjeti Crveno more i stupiti nogom

na tlo Azije — u istim godinama u kojima je nekad stupio Aleksandar. Malo je trebalo pa da pogine kao

faraon; spasio ga je jedan vodiĉ. Sad je upravio pogled na Siriju. Vrijeme iskrcavanja u Egiptu je prošlo i trebalo je ĉekati slijedeći juli. No,

trebalo se plašiti kakvog pohoda preko Gaze i El-Ariha, Indijski knez koji se neumorno borio protiv Engleza 42 jer se Djezar-paša, zvani Krvolok, spremao da zauzme El-Arih. Trebalo je da uništi ovu prethodnicu

otomanske Porte, da sruši bedeme Jaffe, Gaze i Akre, da opustoši zemlju i uništi sva njezina obrambena

sredstva, tako da se onemogući prijelaz vojske preko pustinje. Eto tog poznatog plana. Samo, ne skriva li

on moţda jednu od onih gigantskih ekspedicija, s kojima je Bonaparteov duh uvijek bio zaokupljen? Vidjet ćemo! Bonaparte je pošao na ĉelu deset hiljada ljudi, podijelivši pješadiju na ĉetiri korpusa kojima je za zapovjed-

nike postavio Bona, Klebera, Lannesa (Lan) i Regniera. Konjicu je povjerio Muratu (Mira), artiljeriju

Dommar-tinu, a inţenjeriju Cafarelli-Dufalgu (Kafareli-Difalg). El--Arih je napadnut i zauzet 1. ventosea.

Sedmog je zauzeta Gaza bez otpora, 17. je na juriš zauzeta Jaffa i cijeli njen garnizon koji je brojio pet

tisuća ljudi nestao je u pokolju. Zatim je nastavio svoj trijumfalni put i zaustavio se ispred Sv. Ivana od

Akre. 30. istog mjeseca zapoĉe bitka s kojom poĉinju neuspjesi. Mjestom je zapovijedao Francuz, stari Napoleonov drug; odgajani zajedno u vojnoj školi, poslani su istog

dana u svoja odjeljenja. Privrţenik rojalistiĉke stranke, Phelippeaux *(Felipo) je išao na ruku Sydney-

Smithu (Sidnej-Šmit) da pobjegne iz zatvora u Templu, otpratio ga u Englesku i s njim otišao u Siriju. Ova

glava više je brige zadavala Bonaparteu nego bedemi Akre. Na prvi pogled moglo se vidjeti da obranom

rukovodi sposoban ĉovjek; opsada je bila nemoguća, trebalo je osvojiti grad na juriš. Tri uzastopna juriša

ostala su bez uspjeha; za vrijeme jednoga od njih pala je jedna bomba pred Bo-naparteove noge. Dva

grenadira ga odmah opkoliše, svojim rukama zakloniše mu glavu, a tijelo svojim tijelima. Bomba se

rasprsnu, i kao nekim ĉudom, njeni su komadi poštovali vjernost i privrţenost te nitko od njih nije ranjen.

Jedan od grenadira zvao se Daumesnil (Domenil); 1809. godine bit će general, 1812. kod Moskve izgubit

će 43jednu nogu, a 1814. postat će komandant Vincennesa (Vensan). Za to vrijeme Djezaru je pridolazila pomoć sa svih strana. Sirijske paše sjedinile su svoje vojske i pošle na

Akru! Sydney-Smith je doplovio s engleskom flotom. Najzad i kuga, taj pomoćnik strasniji od svih ostalih,

pri-tekne u pomoć sirijskoj vojsci. Trebalo se najprije osloboditi vojske iz Damaska. Bonaparte, umjesto da

je saĉeka ili da se pred njom povuĉe, poĊe joj u susret i bi potuĉen kod brda Tabora. Onda se vrati da

pokuša još pet novih juriša, isto tako beskorisnih kao što je bio i onaj prvi. Sv. Ivan od Akre bio je za njega

prokleto mjesto, a zaobići ga nije mogao. Svi su se ĉudom ĉudili što se toliko okomio na to stjenovito gnijezdo i pitali se, zašto svakodnevno stavlja

svoj ţivot na kocku i gubi svoje najbolje oficire i najhrabrije vojnike. Svi su mu zamjerali zbog ovog

krvoprolića koje se ĉinilo besciljno. Cilj je ipak postojao; on ga je sam objasnio poslije jednog od onih

besplodnih juriša u kome je bio ranjen Duroc (Dirok); osjetio je potrebu da velika srca kao što je njegovo

saznaju da on ne igra besmislenu igru.

— Jest — rekao je on — ja vidim dsc me ovo gnijezdo stoji mnogo ljudi i oduzima mi mnogo vremena.

Ali, otišlo se tako daleko da se mora pokušati još jednom. Ako uspijem, naći ću u gradu pašino blago i

oruţja za trista hiljada ljudi. Pobrinut ću se da naoruţam Siriju ogorĉenu zbog okrutne vladavine Djezar-

paše, kome narod pri svakom jurišu, moleći boga, ţeli smrt. Otići ću na Damask i Alep. Prodiranjem u

zemlju uvećat ću svoju vojsku. Oslobodit ću narod od ropstva i tiranske pašine vlade, prispjet ću u Carigrad

s ogromnom vojskom i srušiti Tursku carevinu. Osnovat ću na istoku novo, veliko carstvo koje će mi

ovjekovjeĉiti ime u historiji. Tada ću se preko Jedrena i Beĉa, pošto uništim austrijsku dinastiju, vratiti u

Pariz. 44 Zatim, uzdahnuvši, nastavi: — Ako pak ne uspijem u posljednjem jurišu, odmah ću otputovati. Vrijeme me goni. U Kairu neću nikako

ostati do polovine juna. Tada su vjetrovi povoljni za ulazak u Egipat sa sjevera. Carigrad će poslati trupe u

Aleksandriju i Rosettu (Rozeta); potrebno je da budem tamo. Što se pak tiĉe vojske iz unutrašnjosti, ona će

doći kasnije. Nje se ne bojim, bar za ovu godinu. Uĉinit ću sve da je uništim na izlazu iz pustinje. Za dvije

godine onemogućit ću svaki poraz svoje vojske; ne moţe se ţivjeti u ruševinama. Na kraju je ipak bio prisiljen na povratak. Vojska se povuĉe na Jaffu. Bonaparte je tamo posjetio oboljele

od kuge. To će biti motiv najljepše kompozicije slikara Grosa. Sve ono što se moglo prenijeti, preneseno je

morem preko Damiette i kopnom preko Gaze i El-Ariha. Oko šezdeset ljudi koji neće više ţivjeti ni jedan

dan, već će za jedan sat pasti u ruke Turaka. Ona ista srĉanost koja je bila potrebna da se izvrši pokolj u

jafskom garnizonu došla je i ovom prilikom do izraţaja. Apotekar R... razdijelio je, priĉa se, bolesnicima

neki lijek: da umjesto muka koje su im pripremali Turci umru blagom smrću. Napokon je 26. prairiala, poslije dugog i teškog marša, vojska ušla u Kairo. A bilo je već i vrijeme. Murat--

beg, koji je izmakao Desabtu, prijetio je iz Donjeg Egipta. Po drugi put je ĉekao Francuze u podnoţju pira-

mida. Bonaparte je naredio da se sve pripremi za bitku. Ovoga puta on je zauzeo pozicije mameluka i

naslonio se na rijeku. Sutradan ujutro Murat-beg je išĉezao. Ovo je veoma iznenadilo Bonapartea. Ali već

istog dana sve mu je bilo jasno. Flota koju je on naslućivao iskrcala se u Abukiru taĉno u vrijeme koje je on prorekao. Murat je udario preĉacem i sjedinio se s turskim logorom. Kad je prispio, našao je pašu uvjerenog u pobjedu, jer su se francuske ĉete, slabe za borbu, povukle da bi se

sredile. 45— Vidiš li — reĉe Mustafa-paša mameluĉkom begu — ovi plašljivi Francuzi, ĉije prisustvo nisi mogao izdrţati, pobjegli su ĉim sam se pojavio. — Pašo — odgovori Murat-beg — zahvali proroku što je Francuzima palo na um da se povuku, jer ako se

vrate, nestat će te kao prašine ispred oluje. Murat, pustinjski sin, taĉno je predviĊao. Nekoliko dana nakon toga Bonaparte se vratio i poslije trosatne

borbe Turci odstupiše i pobjegoše. Paša je krvavom rukom predao svoju sablju Muratu (Mira). S njim se

predalo dvjesta ljudi. Dvije tisuće su ostale na bojnom polju, deset tisuća se utopilo, a dvadeset bronĉanih

topova, šatori i prtljaga — sve je to palo Francuzima u ruke. Utvrda Abukir je zauzeta. Mameluci su

odbaĉeni u pustinju, a Englezi i Turci potraţili su utoĉište na svojim laĊama. Bonaparte je poslao jednog glasnika na admiralski brod, gdje je trebalo da pregovara o vraćanju zaroblje-

nika, jer je Bonaparteu bilo nemoguće da ih ĉuva, a da ih strijelja kao u Jaffi, to bi mu samo naškodilo.

Umjesto svega drugog, admiral je poslao Bonaparteu vina, voća i »Frankfurter Zeitung« od 10. juna 1799.

godine. Još od juna godine 1798, to jest više od godinu dana, Bonaparte je bio bez ikakvih vijesti iz Francuske. On baci pogled na novine, brzo ih pregleda i uzvikne: — Slutnje me nisu prevarile; Italija je izgubljena. Treba da otputujem! I zaista, Francuzi su bili u stanju u kakvom je ţelio da ih vidi. U njemu su gledali spasioca a ne slavopojca.

Gantheaume (Gantom), kojega je pozvao, doĊe odmah. Bonaparte mu naredi da pripremi za put dvije

fregate — »Muiron« (Miron) i Carrere« (Karer), i dvije male laĊe — »Revanche« i »Fortunu« sa hranom za ĉetiri do pet stotina ljudi za dva mjeseca. 22. augusta izdao je vojsci ovaj proglas: »Vijesti iz Francuske pozivaju me da odmah otputujem. Vrhovnu

komandu ostavljam generalu Kleberu, 46 a vojska će uskoro ĉuti za mene. Više vam ništa ne mogu reći. Teško mi je što ostavljam vojnike s kojima

sam tijesno vezan, ali to će biti samo za kratko vrijeme. General pod ĉijim vas okriljem ostavljam ima i

moje i vaše povjerenje.«

Već sutradan ukrcao se na fregatu Muiron. Gantheaume je htio da se otisne na more, ali se Bonaparte

usprotivi i reĉe: — Hoću da plovite, koliko je to moguće, afriĉkom obalom. Ovim ćemo putem ići sve dok ne stignemo

juţno od Sardinije. Ja imam malu posadu i nešto artiljerije. Pojave li se Englezi, iskrcat ću se na obalu, doći

do Orana, Tunisa ili kojeg drugog pristaništa, i tu potraţiti naĉin da se ponovo ukrcam. Dvadeset i jedan dan istoĉni i sjeveroistoĉni vjetrovi vraćali su Bonapartea opet u pristanište iz kojega je

tek bio pošao. Napokon se pojavi prvi ćuh juţnog vjetra. Gantheaume je raširio sva jedra i za kratko

vrijeme prošli su kraj mjesta gdje je nekada bila Kartaga; obiĊoše Sardiniju, ĉija je zapadna strana bila

pristupaĉna. 1. oktobra Bonaparte je ušao u pristanište Ajaccio. Tu je promijenio 17 000 franaka u turskim cekinima za francusko srebro — to je bilo sve što je Bonaparte ponio iz Egipta. Naposljetku, 7. istog

mjeseca, razapeo je jedra, napustio Korziku i krenuo u Francusku, do koje je bilo samo sedamdeset milja.

Uveĉe 8. oktobra pojavi se jedna eskadra od ĉetrnaest laĊa. Gantheaume predloţi da okrenu brod i da se

vrate na Korziku. — Ne — uzviknu zapovjedniĉki Bonaparte — razap-nite sva jedra, svatko neka je na svom mjestu i neka

se ide samo sjeverozapadno. Cijela noć prošla je u strepnji; Bonaparte nije napuštao most. Naredio je da se pripremi veliki ĉamac i da u

njemu bude dvanaest mornara; svome sekretaru naredio je da pokupi najvaţnije papire i da uzme dvadeset i

pet ljudi s kojima će otići na Korziku. Ujutro, sav 47taj oprez pokazao se kao nepotreban. Strah je išĉezao. Flota se uputila na sjeveroistok. 8. oktobra, u

svanuće, primijetili su Frejus (Freţis), a u osam sati ušli su u pristanište. Odmah se pronio glas da se na

jednoj od dviju fregata nalazi Bonaparte. More je bilo prekriveno ĉamcima. Narod je zaboravio na sve

sanitarne mjere koje je Bonaparte predloţio, a on je uzalud sve ĉinio da ih saĉuva od opasnosti koja im

prijeti. — Više volimo kugu nego Austrijance — bio je odgovor. Bonapartea su odvukli i odnijeli na rukama u pristanište. Bila je to sveĉanost, ovacije, trijumf. Napokon,

usred tog oduševljenja, pozdrava, uzbuĊenja, Cezar stavi nogu na zemlju u kojoj više nije bilo ni jednog Bruta. Poslije šest tjedana Francuska više nije imala Direktorij, ali je zato imala tri konzula, a izmeĊu njih

jednoga, koji, kako kaţe Sieves (Sije), sve zna, sve ĉini i sve moţe. Došli smo od 18. brumairea.

III BONAPARTE PRVI KONZUL

ošto je Bonaparte zauzeo najviši poloţaj u drţavi koja se još pušila od krvi prolivene u graĊanskom ratu i

na strani i bila sasvim iscrpljena vlastitim pobjedama, prva briga mu je bila da pokuša uspostaviti mir na

ĉvrstim osnovama. Prema tome, 5. nivosea VIII godine, ne obazirući se na sve one diplomatske forme u

koje vladari obiĉno uvijaju svoje namjere, pisao je sam neposredno kralju Georgu III predlaţući mu

englesko-francuski savez. Kralj se na to oglušio, a Pitt je preuzeo na sebe da mu odgovori; drugim rijeĉima

— savez je odbaĉen. Bonaparte, odbijen od Georga III, obrati se Pavlu I. Poznavajući viteški karakter ovoga vladara, mislio je

da prema njemu treba da se i viteški ponaša. Ruske trupe, zarobljene u Holandiji i Švicarskoj, prikupio je i

doveo u unutrašnjost Francuske. Onda je naredio da se odjenu u nova odijela i poslao ih u njihovu domovinu, ne traţeći ni razmjenu ni odštetu. Bonaparte se nije prevario kad je raĉunao da će ovim korakom odobrovoljiti Pavla I. Jer je ovaj, ĉim je

saznao za postupak prvog konzula, povukao trupe koje je do tada drţao u Njemaĉkoj i objavio da istupa iz

koalicije. Francuska i Pruska ţivjele su u prijateljstvu, i kralj Friedrik Vilhelm do sitnica je pazio na taĉke ugovora od

1795. Bonaparte je k njemu poslao Durocoa kako bi ga ovaj privolio da razvije kordon svojih trupa do

donje Rajne, da bi linija koju bi trebalo braniti bila što slabija. 4 Napoleon 49Pruski kralj je na to pristao i obećao da će utjecati na Sasku, Dansku i Švedsku da ostanu neutralne. Ostale su, dakle, Engleska, Austrija i Bavarska. No, ove tri sile nisu bile spremne da ponovo otpoĉnu

neprijateljstva. Ne gubeći ih iz vida, Bonaparte je, dakle, imao vremena da posveti paţnju i unutrašnjim

prilikama. Nova vlada imala je sjedište u Tuilerijama. Bona-parte je stanovao u kraljevskoj palaĉi, i malo-pomalo

obnoviše se stari dvorski obiĉaji u onim istim odajama iz kojih su ih uklonili ĉlanovi Konventa. Uostalom,

to naroĉito treba istaći, prvo pravo krune — pomilovanje — Bonaparte je nepravedno prisvojio. Gospodin

Defeu (Defe), francuski emigrant koji je bio zarobljen u Tirolu, doveden j.e u Grenoble i osuĊen na smrt.

Saznavši za ovo, Bonaparte je zapovjedio svome sekretaru da napiše na jednom listiću papira: »Prvi konzul nareĊuje da se obustavi izvršenje presude nad gospodinom Defeuom.« Pošto je potpisana, ova lakonska naredba poslana je generalu Ferincu, i Defeu bijaše spašen. Ubrzo se kod njega pojavila jedna nova strast koja je zauzimala mjesto odmah iza strasti za ratom. To je

strast za graĊevinama i spomenicima. U poĉetku se zadovoljio uklanjanjem dašĉara oko tuilerijskog dvorca.

Uskoro pak, ljut što je prekinuto graĊenje Quai d'Orsava, gdje se Seina izlivala svake godine i ometala

saobraćaj s predgraĊem Saint-Germain (Sen-Ţermen), napisao je ove rijeĉi: »Kej kod Plivaĉke škole ima da se dovrši do kraja godine.« Ovo je poslano ministru unutrašnjih poslova koji je pohitao da izvrši nareĊenje. Svakodnevno prevoţenje ĉamcima mnoštva ljudi preko Seine izmeĊu Louvrea i koledţa Oatre-Nations, na-

metalo je potrebu da se na tom mjestu sagradi most. Prvi konzul je pozvao gospodu Perciera (Persije) i

Fon- 50 tainea (Fonten). Pont des Arts pruţio se, sagraĊen kao kakvom ĉarolijom, s jedne obale na drugu. S

Vendomea uklonjena je statua Ljudevita XIV. Nju je zamijenio jedan stup saliven od topova koji su u

tromjeseĉnom pohodu zarobljeni od Austrijanaca. Ţitno pristanište koje je bilo izgorjelo ponovo je

sagraĊeno. SagraĊen je kej s jednog kraja prijestolnice na drugi — dugaĉak gotovo ĉitavu milju. Rijeka je

vraćena u svoje korito. Vršene su pripreme da se sagradi palaĉa za burzu. Invalidska crkva bit će vraćena svojoj prvobitnoj namjeni — da zablista onim istim sjajem kojim je, nekada, prvi put zablistala pod

vladavinom Ljudevita XIV. Ĉetiri groblja, koja će podsjećati na kairske nekropole, bit će postavljena na

ĉetiri glavne strane Pariza. Napokon, ako mu bog da vremena i snage, bit će prosjeĉena jedna ulica koja će

se protezati od Saint-Germain-rAuxerroisa (Sen-Ţermen--Okseroa) do Place de Trone. Bit će široka pet i

po stopa, poput bulevara zasaĊena drvećem i oiviĉena arkadama kao ulica Rivoli. No, da bi se sagradila ova

ulica, trebalo je još priĉekati. Trebalo je da to bude carska ulica. U to doba — prvih godina XIX vijeka — pripremani su znameniti ratovi. Regrutni zakon prihvaćen je

oduševljeno, nova vojna sila već je bila organizirana. Ljudi obuhvaćeni regrutacijom, postepeno kako se

ona vršila, prikupljali su se izmeĊu Ċenovske obale do donje Rajne. Rezerva se prikupljala u diţonskom

polju i bila uglavnom sastavljena od holandskih vojnika, kojih je zadatak bio da umire Vandeju. Neprijatelji su ipak, sa svoje strane, na ove pripreme odgovorili sliĉnim pripremama. Austrija je uţurbano

pripremala vojsku, Engleska je uzela u najam dvanaest tisuća Bavaraca, a jedan od njenih agenata, i to

najvještiji, vrbovao je najamnike u Švapskoj, Frankoniji1 i Odenvalu. Najzad, šest hiljada Virtemberţana,

švicarske regimente Njemaĉka pokrajina (Bavarska). 51i odjeljenje plemića-emigranata, pod zapovjedništvom vojvode de Condea (Kondea), istupi iz sluţbe

Pavla I i stupi u sluţbu Georga III. Sve ove trupe trebalo je da djeluju na Rajni. Austrija je poslala svoje

najbolje vojnike u Italiju, jer su saveznici namjeravali da tamo zapoĉnu operacije. 17. marta 1800. godine, za vrijeme rada na uĉvršćivanju diplomatskih škola, koje je osnovao Tallevrand,

Bo-naparte se, s oĉevidnim osjećajem radosti, obratio svome sekretaru i upitao ga: — Gdje mislite da ću tući Melasa?1 — Ne znam — odgovori zaĉuĊeno sekretar. — Razvijte u mom kabinetu veliku kartu Italije da vam pokaţem. Sekretar je brzo izvršio nareĊenje. Pošto se snabdio iglama s glavama od crnog i crvenog voska, Bonaparte

se nadnio nad ogromnu kartu i onda obiljeţio svoj borbeni plan zabadanjem crnih igala u svim taĉkama

gdje ga je oĉekivao neprijatelj, a crvenim iglama obiljeţio je liniju kojom je namjeravao povesti svoje

trupe. Zatim se okrenuo sekretaru koji je šuteći pratio njegov rad. — A sad? — upita ga Napoleon. — Ni sada — odgovori ovaj — ne znam ništa više. — Vi ste budala. Pazite sad! Melas je u Alessandriji, gdje se nalazi njegov glavni štab. On će ostati tamo

sve dok se Genova ne bude predala. U Alessandriji on ima bolnice, skladišta, artiljeriju i rezervu. Zatim, pokazujući prijevoj svetog Bernarda, nastavi: — Ovdje prelazim Alpe, napadam njegovu pozadinu prije nego što on i posumnja da sam u Italiji. Presjeći

ću mu vezu s Austrijom, sukobiti se s njim u skrivijskoj ravnici i (pri tom zabode crvenu iglu kod San Giu-

liana) ovdje ću ga potući. » Michael Friedrich Benedikt von Melas, austrijski general, koji je zapovijedao austrijskom vojskom u

Italiji. 52 Plan koji je tom prilikom obiljeţio prvi konzul, bio je plan bitke kod Marenga. On je poslije ĉetiri mjeseca

proveden do najmanjih sitnica. Alpe su bile za leĊima, glavni štab je bio u San Giulianu, Melas je odsjeĉen,

i jedino mu je preostalo da se upusti u borbu. Bonaparte je ispisao svoje ime pored imena Hanibala i Karla

Velikog. Prvi konzul govorio je istinu. Poput lave sruĉio se s vrha Alpa. 2. juna bio je pred Milanom, u koji je ušao

bez otpora, i odmah je opkolio tvrĊavu. Istog dana poslao je Murata u Piacenzu (Pijaĉencu) a Lannesa

(Lana) u Montebello. Obojica su pošla u borbu i ne sanjajući jedan 0 kruni a drugi o vojvodstvu. Sutradan po ulasku u Milano Bonaparteu se prijavi jedan špijun koji mu je sluţio u prvim bitkama po Italiji.

General ga je odmah prepoznao. Sada je bio u sluţbi Austrijanaca — Melas ga je poslao da uhodi

francusku vojsku. Ali ovaj je htio napustiti svoj zanat i traţio je tisuću zlatnika da izda Melasa, osim toga

trebalo je da svome generalu odnese nekoliko taĉnih obavijesti. — Nije to ništa — reĉe prvi konzul. — Ni briga me nije ako se upozna moja snaga i moj poloţaj, samo ako 1 ja dovoljno saznam o snazi i poloţaju svoga neprijatelja. Reci mi nešto što je od vaţnosti i imat ćeš

tisuću lujdora. Tada mu špijun reĉe broj odjeljenja, njihovu jaĉinu i poloţaj. Dalje: imena generala,

njihovu vrijednost i karakter. Dok je on govorio, Bonaparte ga je pratio na karti zabadajući u nju igle.

Uostalom, Alessandria nije snabdjevena hranom, Melas neće smjeti da saĉeka opsadu; ima mnogo bolesnika, a nema sanitetskog materijala. U naknadu za sve ovo, Berthier je dao špijunu gotovo sasvim

taĉan izvještaj o poloţaju francuske vojske. Prvi konzul je tako taĉno znao Melasov poloţaj, kao da ga je

bog rata ponio i izdigao nad skrivijskom ravnicom. 538. juna, noću, prispio je iz Piacenze jedan glasnik — poslao ga je Murat, a nosio je jedno uhvaćeno

pismo. To je bila Melasova poruka upućena Carskom vijeću u Beĉu, kojom je ovaj javljao predaju Genove.

Masse je stegao Genovu, i opsjednuti su se predali 4. juna, pošto su pojeli i svoje konje sve do sedala. Bonapartea su probudili u ponoć, po njegovoj naredbi: »Ostavite me na miru kad su dobre vijesti, a budite

me samo kad su loše.« — Bah! — reĉe odmah svome sekretaru. — Vi ne znate njemaĉki. Zatim je ustao, radoznao da sazna je li mu ovaj rekao istinu. Ostatak noći proveo je u izdavanju naredbi i

slanju glasnika. U osam sati sve je bilo spremno da se odupre vjerojatnim posljedicama ovoga iznenadnog

dogaĊaja.

Istoga dana glavni štab preseljen je u Stradello, gdje je ostao do 12. i kamo je 11. istog mjeseca stigao i

Desaix. Trinaestog, idući na Scriviju, prvi konzul prijeĊe bojno polje kod Montebella i naĊe crkve još

uvijek pune mrtvih i ranjenih. — Do Ċavola! — reĉe on Lannesu — izgleda da je ovdje bilo vruće. Napokon, 13. uveĉe, prvi konzul stiţe u Torre di Go-lifolo. Mada je bilo kasno i mada je bio iscrpljen od

umora, ipak nije htio da legne dok se ne uvjeri imaju li Austrijanci most preko Bormide. U jedan sat ujutro,

oficir kome je bilo povjereno da to provjeri, vratio se i rapor-tirao da ne postoji nikakav most. Ovaj

izvještaj umirio je prvog konzula. Pošto je primio posljednji izvještaj o poloţaju trupa, legao je ne vjerujući

da će sutradan biti sukoba. Francuske trupe zauzimale su ove poloţaje: Gardan-neova i Chamberliacova (Šamberlijak) divizija ĉinile

su korpus generala Victora i logorovale su na imanju Pedra Bona, ispred Marenga, podjednako udaljene od

sela i od 54 rijeke. Odjeljenje generala Lannesa nalazilo se ispred sela San-Giuliano, desno od velikog tortonskog

druma, tisuću i dvjesta metara od Marenga. Konzulova garda bila je u rezervi iza trupa generala Lannesa,

udaljena otprilike tisuću metara od njih. Konjiĉka brigada, pod zapovjedništvom generala Kellermanna, i

nekoliko eskadrona husara i lovaca ĉinili su lijevo krilo i ispunili praznine u prvom stroju Gardanneove i

Chamberliacove divizije. Druga konjiĉka brigada, pod zapovjedništvom generala Champeauxa (Šanpo),

ĉinila je desno krilo i popunjavala praznine u drugoj pješaĉkoj liniji generala Lannesa. Napokon, 12.

husarska regimenta husara i 21. lovaĉka regimenta, odvojene od Murata, zauzele su pod zapovjedništvom

generala Rivauda (Rivo) tjesnac kod sela Sala gdje je bilo krajnje desno krilo glavnog poloţaja. Sva ova koso rasporeĊena odjeljenja bila su u meĊusobnoj vezi, tvoreći efektivu od osamnaest ili

devetnaest tisuća pješaka i dvije i po tisuće konjanika. Ovoj grupaciji trebalo je da se sutradan pridruţe divizije Mouniera (Munje) i Boudeta (Bude), koje su, po

zapovijedi generala Desaixa, zauzele u pozadini, na deset milja od Marenga, sela Acqui (Aki) i

Castelnuovo. 13. juna general Melas, sa svoje strane, završio je s prikupljanjem trupa generala Haddika, Kaima i Otta.

Istoga dana prešao je Tanaro i ulogorio se ispred Alessandrije sa trideset i šest tisuća pješaka, sedam tisuća

konjanika i snaţnom artiljerijom koja je imala dobru zapregu i poslugu. U pet sati topovska paljba probudi Bonapartea. U trenutku kad je dovršavao oblaĉenje, dojuri aĊu-tant generala Lannesa i javi mu da je neprijatelj prešao

Bormidu, da je prodro u ravnicu i da se tamo vodi borba. Generalštabni oficir nije bio taĉno obaviješten jer je na rijeci ipak postojao most. Bonaparte je odmah uzjahao konja i pohitao tamo gdje se zametnula bitka. Neprijateljska vojska bila je 55rasporeĊena u tri kolone. Jedna, ona s lijevog krila, sastavljena od konjice i lake pješadije, uputila se

Castel Ceriolu (Ĉeriola), putem za Sal, dok su se centralna kolona i ona na desnom krilu, sastavljene od

pješadijskih odreda generala Haddika i Kaima i od rezerve grenadira koji su bili pod zapovjedništvom

generala Otta, uputile tortonskim i fragarolskim putem, idući uz Bormidu. Odmah na poĉetku ove dvije kolone sukobile su se s trupama generala Gardannea, koje su, kao što smo vi-

djeli, bile smještene na imanju Pedra Buona. Bonapartea je dakle probudila topovska rika i izmamila lava

na bojište; brojna artiljerija koja je išla ispred kolone sipala je paklenu vatru, a za njom su išli bataljoni

brojno triput jaĉi od onih koje su napadali. On je stigao na bojište u trenutku kad se razbijena Gardanneova divizija poĉela povlaĉiti i kad je general Victor poduzeo mjere da joj pohita u pomoć Chamberlia-cova divizija. Zaštićene ovim kretanjem,

Gardanneove trupe povlaĉile su se u najboljem redu i sklonile se u selo Marengo. Tada austrijske trupe prestadoše da idu u kolonama i, koristeći se terenom koji se pred njima protezao,

raspo-rediše se u paralelne redove. No, ipak su bili brojno nadmoćniji od trupa generala Gardannea i

Chamberliaca. Prvi od tih redova bio je pod zapovjedništvom generala Haddika, drugi pod liĉnom

komandom generala Melasa, a grenadirsko odjeljenje, pod zapovjedništvom generala Otta, smjestilo se u

pozadini, desno od sela Castel Ceriola. Jedna kao šanac izdubljena jaruga ĉinila je polukrug oko Marenga. Tu je general Victor smjestio

Gardanneovu i Chamberliacovu diviziju, koje će, kako se ĉinilo, biti po drugi put napadnute. Tek što su se

ove trupe pripremile za borbu, Bonaparte im je izdao nareĊenje da brane Marengo što je moguće duţe.

Glavni komandant je shvatio da će bitka dobiti ime po tom selu. 56

Za jedan trenutak ponovo je otpoĉela akcija na liniji fronta. Strijelci su gaĊali sa svake strane jaruge, a

topovi, jer je udaljenost bila mala, morali su tući karteĉom. Zaštićen ovom strašnom artiljerijskom vatrom,

neprijatelj, brojno jaĉi, imao je samo da se razvije i da opkoli francuske trupe. General Rivaud (Rivo), koji

je zapovijedao krajnjim desnim krilom Gardanneove divizije, krene naprijed, na otvorenom polju izvan sela

ostavi jedan bata-Ijon vojske pod najţešćom neprijateljskom vatrom i zapovjedi mu da radije svi izginu

nego da ustupe i jednu stopu. Ovo mjesto bilo je taĉka gaĊanja za austrijsku artiljeriju, a svaka granata je

pogaĊala. Ali, u meĊuvremenu, general Rivaud sakupio je svoju konjicu, stvorio kolone, zaobišao zaštitni

bataljon i napao tri hiljade Austrijanaca, koji su na bajunet prodirali naprijed, odbio ih, i mada je bio ranjen,

ipak ih je, raspršivši njihove trupe, prisilio da se povuku iza svoje linije da bi se ponovo prestrojili. Zatim se vratio na desno krilo bataljona koje je stajalo ĉvrsto poput bedema. Uto iscrpljena Gardanneova divizija bude opet baĉena u Marengo, pošto je cijeloga dana sva neprijateljska

vatra bila usmjerena na nju. Gonio ju je prvi red Austrijanaca, dok je drugi red spreĉavao Chamberliacovu

diviziju i Rivaudijevu brigadu da joj priteknu u pomoć. Uostalom, i same odbijene, one su bile uskoro

prisiljene da se povuku sa svojih poloţaja. Iza sela su se opet sjedinile. General Victor ih je prestrojio, i

podsjećajući ih na to koliku vaţnost prvi konzul pridaje zauzimanju Marenga sam im se stavi na ĉelo i kroz

one ulice koje Austrijanci nisu imali vremena zabarikadirati prodre u selo i zauzme ga; izgubi ga zatim, pa

ga opet i po drugi put zauzme. Napokon, zbog brojĉane premoći neprijatelja, bio je prisiljen da ga

posljednji put napusti, i potpomognut dvjema divizijama generala Lannesa, koji mu je došao u pomoć,

razvio je svoj front paralelno s neprijateljskim. Neprijatelj iziĊe iz Marenga i razvi se u ogromnu borbenu 57liniju. General Lannes, videći da su se dvije divizije generala Victora spojile i da su spremne da izdrţe

ponovnu borbu, razvi se udesno baš u trenutku kad se ĉinilo da će ga Austrijanci opkoliti. Ovim manevrom

našao se nasuprot trupama generala Kaima koje su tek bile zauzele Marengo. Dva odjeljenja, jedno

oduševljeno nagovještajem svoje pobjede, a drugo okrijepljeno odmorom, bijesno se sudariše. I borba,

krvavija nego ikada, koja je za kratko vrijeme bila prekinuta, ponovo otpoĉe duţ cijele bojne linije. Poslije jednosatne borbe bajunetama prsa o prsa korpus generala Kaima popusti i povuĉe se. General

Cham-peaux, na ĉelu prve i osme dragunske regimente, napadne ga i poveća nered njegove vojske, dok ih je general Watrin (Vatren) sa 6, 22. i 40. poljskim pukom poĉeo goniti, i odbacio ih na dva kilometra s one

strane potoka Barbotte. Ali ovaj manevar odvojio ga je od armije i divizija generala Victora, pa se ĉinilo da

su one njegovom vlastitom pobjedom bile izloţene opasnosti. Stoga je bio prisiljen da se vrati i zauzme

poloţaj koji je naĉas ostavio otkriven. U tom trenutku Kellermann je na lijevom krilu uĉinio ono isto što je general Watrin uradio na desnom

krilu. Njegova teška konjica probila je neprijateljski stroj, ali je poslije ovoga naišla na drugi, i ne usuĊujući

se da se upusti u borbu zbog brojne nadmoćnosti neprijatelja, izgubila je plodove ove trenutne pobjede. U podne, ovaj stroj, koji se kao plamena zmija gibao na ĉitavu milju duţine, bio je razbijen u centru, pošto

je prethodno pokušao sve što je u ljudskoj moći. Vojska poĉe da se povlaĉi, ne pobijeĊena već smrvljena

artiljerijskom vatrom, prorijeĊena i iscrpljena brojnim sudarima. Ovaj glavni dio ostavljao je pri povlaĉenju

nezaštićena krila pa su i ona bila prisiljena da se povlaĉe zajedno s trupama u središtu. General Watrin, s

jedne strane, i Kellermann s druge, izdali su svojim jedinicama nareĊenja da se povuku. 58 Povlaĉenje je pojedinih odreda zapoĉelo odmah i izvršeno je pod vatrom osamdeset topova koji su bili pret-

hodnica austrijskih bataljona. U širini od dvije milje, cijela armija, izrešetana granatama, desetkovana

karte-ĉom, satrvena bombama, povlaĉila se a da nijedan ĉovjek nije napustio svoj red da bi pobjegao,

manevrirajući po zapovijedima prvog konzula tako pravilno i hladnokrvno kao na paradi. Kao što smo već rekli, prva austrijska kolona bila se uputila Castel Ceriolu. Ona do tada nije nigdje stupala

u borbu, i u ovom trenutku se pojavila, opkoljavajući francusko desno krilo. Bonaparte odluĉi da iskoristi

konzulsku gardu koju je sa dvije regimente grenadira ĉuvao u rezervi. Zapovjedio joj je da ode na šest

stotina metara od krajnjeg desnog krila i da kao granitni bedem zaustavi Elsnitza (Elsnic) i njegovu kolonu.

Tada je general Elsnitz uĉinio pogrešku. Umjesto da mimoiĊe ovih devet stotina ljudi koji nisu mogli

predstavljati opasnost za pozadinu jedne pobjedniĉke vojske i ode u pomoć generalima Melasu i Kaimu, on

se ustremi na tu šaku hrabrih vojnika. Ovi su bili istrošili svu svoju municiju, ali su sami ostali

nepovrijedeni. Kad im je nestalo municije, doĉekali su neprijatelja vršcima svojih bajuneta. MeĊutim, ni ova šaka hrabrih ljudi nije se mogla tako dugo odrţati. Upravo kad im je Bonaparte htio izdati

zapovijed da se i oni povuku s ostalim jedinicama, iza posljednjeg francuskog stroja pojavi se jedna od De-

saixovih divizija, i to ona kojom je zapovijedao Mounier. Bonaparte uzdrhta od radosti. To je bila vojska

koju je oĉekivao. Odmah je izmijenio nekoliko rijeĉi s generalom Dupontom (Dipon), šefom štaba. General

Dupont stavio se na ĉelo divizije, uzimajući komandu u svoje ruke. U jednom trenutku našao se opkoljen

konjicom generala Elsnitza, ali se probio kroz njegove redove i strahovito napao Kaimovu diviziju, koja je

poĉela napadati diviziju generala Lannesa. Odbacio je neprijatelja do Castel Ce- 59riola. Tamo je ostavio jednu od svojih brigada pod zapovjedništvom generala Carra Saint-Cyra (Kara

Sen-Sir). Ovaj je rastjerao s poloţaja tirolske strijelce i napadom koji je iznenada izvršio zauzeo njihov

poloţaj. Dupont mu je u ime prvog konzula naredio da tu on i svi njegovi ljudi prije izginu no što bi

uzmaknuli. Zatim, dobivši na povratku dozvolu da uzme bataljon konzulove garde i one dvije regimente

koje su se pred oĉima ĉitave vojske tako divno borile — pridruţio se općem povlaĉenju koje je nastavljeno

istim redom i istom preciznošću kao što je i zapoĉeto. Bila su tri sata poslije podne. Od devetnaest hiljada ljudi, koji su otpoĉeli bitku u šest sati ujutro, ostalo je jedva — na prostoru od dvije milje — osam hiljada pješaka, hiljadu konjanika i šest neoštećenih topova.

Ĉetvrtina vojske bila je onesposobljena za borbu, a više od jedne ĉetvrtine, u nedostatku prijevoznih

sredstava, bilo je zauzeto transportom ranjenika, jer je Bonaparte zapovjedio da ih ne ostave na bojnom

polju. Sve se povlaĉilo izuzev generala Carra Saint-Cyra, koji je, odsijeĉen u selu Castel Ceriolu, bio više od

jedne milje udaljen od glavnine trupa. Nakon pola sata, kad je svakome bilo jasno da će se povlaĉenje

pretvoriti u bezobziran bijeg, pojavio se aĊutant koga su bili poslali u susret Desaixovoj diviziji, o kojoj je

ovog trenutka ovisio ne samo ishod bitke nego i sudbina Francuske, i javio da se ĉelo Desaixovih kolona

pojavilo iznad San Giuliana. Bonaparte se okrene i kad je primijetio prašinu koja je nagoviještala Desaixov

dolazak, bacio je letimiĉan pogled na cijeli front i uzviknuo: — Stoj! Ova magiĉna rijeĉ je poput struje projurila cijelim borbenim poretkom. Sve se zaustavilo. Desaix je prispio ĉetvrt sata prije svoje divizije. Pokazujući mu ravnicu zatrpanu leševima, Bonaparte ga

upita šta misli o bici. Desaix je odmah sve shvatio i odgovorio: 60 — Mislim da je izgubljena. Zatim, vadeći sat, nastavi: — Ali, tek su tri sata, ima još vremena da dobijemo drugu. — To je i moje mišljenje — lakonski odgovori Bonaparte. Zaista, izgledalo je da će se ovdje odigrati drugi ĉin, ili bolje reći, kako ju je i Desaix nazvao, druga bitka

na Marengu. Bonaparte je izišao na ĉelo fronta koji se sad okrenuo od San Giuliana prema Castel Ceriolu. — Drugovi — uzviknuo je usred granata koje su razrivale zemlju pod njegovim konjem — dosta smo

išli natrag. Došao je trenutak da poĊemo naprijed. Sjetite se moje stare navike da volim noćiti na bojnom

polju! Uzvici »Ţivio Bonaparte! Ţivio prvi konzul!« uzdizali su se sa svih strana i išĉezavali u lupi doboša koji su

najavljivali napad. Odjeljenja armije bila su ovako rasporeĊena: General Carra Saint-Cyr drţao je još uvijek selo Castel Ceriolo, stoţer cijele armije, usprkos stalnim poku-

šajima koje je neprijatelj poduzimao da ga ponovo osvoji. Poslije njega dolazila je druga brigada

Mounierove divizije, grenadiri i konzulova garda koja se dva sata borila sama protiv cijelog glavnog

armijskog dijela pod Elsnitzo-vim zapovjedništvom. Zatim su bile dvije Lannesove divizije. Za ovima Boudetova divizija, koja još nije stupila u borbu i na ĉelu koje je bio general Desaix, koji je u šali

govorio da će mu se desiti nesreća, jer ga austrijske granate više ne poznaju pošto je dvije godine proveo u

Egiptu. Najzad dvije divizije, Gardanneova i Chamber-liacova, koje su u toku dana najgore prošle i od kojih je ostalo jedva hiljadu petsto ljudi. Sve ove divizije bile su rasporeĊene dijagonalno jedna iza druge. 61Konjica je bila u drugom redu, spremna da popuni praznine izmeĊu pojedinih odjeljenja. Brigada

generala Champeuxa naslanjala se na tortonski put, a brigada generala Kellermanna bila je u centru izmeĊu

Lannesova korpusa i Boudetove divizije. MeĊutim, Austrijanci, koji nisu primijetili da je Francuzima stiglo pojaĉanje, uvjereni da je pobjeda na

njihovoj strani, nastavili su i dalje da idu naprijed. Jedna kolona od pet hiljada grenadira, kojom je

zapovijedao general Zach (Cah), izbije na veliki drum i poĊe na Boudetovu diviziju koja je štitila San

Giuliano. Tada Bonaparte naredi da se od tek prispjelih petnaest topova naĉini jedna baterija koju je zaklanjala Bou-

detova divizija. Zatim, uzvikom koji se ĉuo na milju daleko, zapovjedi cijelom frontu da poĊe naprijed. To

je bila opća zapovijed. A evo i posebnih:

Carra Saint-Cyr napustit će selo Castel Ceriolo, srušit će sve što mu bude smetalo i zauzet će mostove na

Bor-midi da bi Austrijancima presjekao odstupnicu. General Marmont otkrit će artiljeriju tek kad rastojanje

bude veoma malo — na jedan puškomet. Kellermann će sa svojom snaţnom konjicom otvoriti u

protivniĉkom stroju proboje kako to samo on zna, a Desaix će sa svojim odmorenim trupama uništiti

grenadirsku kolonu generala Zacha. Najzad, Champeaux će stupiti u akciju sa svojom lakom konjicom ĉim

se toboţnji pobjednici poĉnu braniti u povlaĉenju. Ĉim su zapovijedi izdate, odmah su se poĉeli ravnati po njima. Francuske su trupe jednim jedinim

pokretom opet prešle u ofenzivu. Duţ cijele borbene linije odjekivala je pušĉana paljba i grmljavina topova.

Uz zvukove Marseljeze odjekivao je strašni marš. Svaki starješina, ĉim bi prešao tjesnac, uputio bi se odmah u ravnicu. Otkrivena Marmontova baterija rigala je vatru. Kellermann je naletio sa svojom teškom

konjicom i probio dva 62 I neprijateljska reda. Desaix preskaĉe ograde, rovove, dolazi do jednog breţuljka i pada u trenutku kad se

okrenuo da vidi ide li za njim i njegova divizija. Njegova smrt, umjesto da oslabi ţestinu njegovih vojnika,

još ju je udvostruĉila. General Boudet zamijenio je Desaixa i jurnuo na grenadire koji su ga doĉekali na

bajunet. U tom trenutku okrenuo se Kellermann, koji je, kao što smo kazali, probio dva neprijateljska reda i

vidio Boudetovu diviziju pritiješnjenu onom nepokretnom masom koju nije mogla odbiti. Kellermann tada

napadne protivnika s boka, prodre u njegove meĊuprostore, razdvoji ga, ras-trţe i razbije. Za manje od pola

sata pet hiljada grenadira bilo je razbijeno, oboreno, raspršeno. Oni su išĉezli kao dim, smrvljeni i uništeni.

General Zach s ĉitavim štabom bude zarobljen. Tada je neprijatelj htio ubaciti svoju ogromnu konjicu. Ali neprekidna pješadijska vatra, proţdrljivi karteĉ i

strašni bajunet brzo su je zaustavili. Murat je manevrirao na bokovima s dva laka topa i jednim merzerom

koji je sijao smrt. Uto je Austrijancima eksplodirao jedan sanduk municije, što je još više povećalo meteţ u

njihovim redovima. General Champeaux kao da je na to ĉekao. Jurnuo je sa svojom konjicom, vještim

manevrom prikrio malobrojnost svog odreda i probio se duboko u neprijateljske redove. Gardanneova i Chamberliacova divizija, koje je peklo što su se cijeloga dana morale povlaĉiti, na-srnuše s osvetniĉkim

bijesom na neprijatelja. Lannes je stao na ĉelo svoja dva korpusa i, podstiĉući ih da idu naprijed, uzvikivao: »Montebello! Montebello!« A Bonaparte je stizao svuda. I tada je sve poĉelo da popušta, da izmiĉe, da bjeţi: austrijski generali su uzalud pokušavali da sprijeĉe po-

vlaĉenje. Povlaĉenje se ipak pretvorilo u paniĉan bijeg. Francuske divizije prešle su za pola sata ravnicu

koju su ĉetiri sata branile stopu po stopu. 63Neprijatelj se zaustavio tek kod Marenga, gdje se opet prestrojio pod vatrom strijelaca koje je general

Carra Saint-Cyr prebacio iz Castel Ceriola do potoka Bar-botte. Ali Boudetova divizija, kao i Gardanneova

i Cham-berliacova, gonile su neprijatelja iz ulice u ulicu, s mjesta na mjesto, iz kuće u kuću. Marengo je

osvojen. Austrijanci su se povukli na poloţaj Pedra Buona, gdje ih s jedne strane napadoše tri divizije koje

su bjesomuĉno jurnule na njih, a s druge strane polubrigade Carra Saint-Cyra. U devet sati uveĉe Pedra

Buona je zauzeta i Gardanneova i Chamberliacova divizija opet su zauzele svoj jutrošnji poloţaj.

Neprijatelj je poletio prema mostovima da bi prešao Bormidu, ali je tamo naišao na Carra Saint-Cyra, koji

je tamo stigao prije njega. Tada je neprijatelj potraţio gazišta i, pod vatrom cijelog francuskog borbenog

fronta, prešao rijeku u deset sati uveĉe. Ostaci austrijske armije opet su se vratili u svoj logor u

Alessandriji. Francuska vojska logorovala je u opkopima ispred mosta. Taj dan stajao je Austrijance ĉetiri i po hiljade mrtvih, osam hiljada ranjenih, sedam hiljada je zarobljeno, a

zaplijenjeno je dvanaest zastava i trideset topova. Nikada se moţda nije ratna sreća jednog istog dana pokazala tako razliĉitom. U dva sata poslije podne to je

bio poraz sa svim svojim posljedicama, a u pet sati došla je pobjeda dostojna arkolske vojske; u deset sati

Italija je opet zauzeta jednim jedinim udarom, a francusko prijestolje bilo je u izgledu. Sutradan ujutro pojavio se knez Lichtenstein kod predstraţa i donio prvom konzulu prijedloge generala

Melasa. Ti prijedlozi nisu se svidjeli Bonaparteu, pa je on izdiktirao svoje, koje je knez odnio u zamjenu:

vojska generala Melasa moţe slobodno i sa svim ratnim poĉastima otići iz Alessandrije, ali pod uvjetima po

kojima je cijela Italija imala da potpadne pod francusku vlast. Knez Lichtenstein vrati se uveĉe. Uvjeti su se ĉinili isuviše teški Melasu, koji je još u tri sata mislio da je 64 pobjeda sigurna, pa se vratio u Alessandriju na odmor, pošto je generalima prepustio da dokrajĉe s

francuskom vojskom. Ali pri prvim primjedbama izaslanika, Bona-parte ga prekine rijeĉima:

— Gospodine, ja sam vam saopćio svoju posljednju volju. Saopćite je svome generalu i vratite se brzo, jer

je moja volja nepokolebljiva. Treba da se sjetite da je meni poznata vaša situacija isto kao i vama, jer ne

ratujem od juĉer. Vi ste opkoljeni u Alessandriji, imate mnogo ranjenih i bolesnih, nemate hrane ni

lijekova. ZaleĊe sam vam zauzeo; u mrtvima i ranjenima izgubili ste cvijet vaše vojske. Mogao bih

zahtijevati još i više, na to me ovlašćuje i moj poloţaj, ali ja ipak ublaţavam svoje zahtjeve iz poštovanja

prema sijedim vlasima vašega generala. — Uvjeti su isuviše teški, gospodine — odgovori knez — naroĉito onaj o predaji Genove, koja je nakon

tako duge opsade pala tek prije petnaest dana. — Neka vas to ni najmanje ne uznemirava — odgovori prvi konzul pokazujući knezu uhvaćeno pismo. — Vaš suveren nije ni doznao za pad Genove jer mu to nitko nije mogao saopćiti. Iste veĉeri svi uvjeti koje je postavio prvi konzul bili su prihvaćeni i Bonaparte je napisao svojim

drugovima: »GraĊani-konzuli, drugoga dana poslije bitke na Ma-rengu, general Melas je zamolio predstraţe da mu se

dozvoli da pošalje generala Skala. Istoga dana zakljuĉen je ugovor koji je priloţen uz ovo pismo. Ugovor

su veĉeras potpisali general Berthier i general Melas. Nadam se da će francuski narod biti zadovoljan

svojom vojskom. BONAPARTE.« Tako se ispunilo ono što je prije ĉetiri mjeseca prvi konzul prorekao u prisutnosti svoga sekretara u svojem

kabinetu u Tuilerijama. Bonaparte se vratio u Milano; našao je grad osvijetljen i u najvećoj radosti. Tamo ga je doĉekao Massena, 5 Napoleon 65kojega nije vidio još od pohoda na Egipat. Opet je dobio zapovjedništvo nad talijanskom vojskom, kao

nagradu za izvanrednu obranu Genove. Prvi konzul vratio se u Pariz, gdje ga je narod pozdravio oduševljenim klicanjem. U prijestolnicu je stigao

noću. Ali, kad su sutradan Pariţani saznali za njegov povratak, poĉeli su se u masama okupljati pred

Tuilerijama i stali klicati s toliko oduševljenja da je mladi pobjednik sa Marenga bio prisiljen da se pojavi na balkonu. Nekoliko dana kasnije ovo opće veselje je utišala uţasna vijest da je Kleber poginuo od maĉa Soliman-el

Alebija u Kairu, istoga dana kad je od austrijskih metaka u marenškoj ravnici pao Desaix. Ugovor koji su potpisali general Berthier i general Melas, u noći poslije bitke, doveo je do primirja koje je

zakljuĉeno 5. jula, prekinuto 5. septembra i opet obnovljeno poslije dobivene bitke kod Hohenlindena. Za to vrijeme kovale su se zavjere. Ceracchi (Ĉeraki), Arena, Topino-Lebrun (Lebren) i Demerville

(Demervij) pohvatani su u Operi u trenutku kad su se pripremali da muĉki ubiju prvog konzula. Paklena

mašina je eksplodirala u ulici Saint-Nicaise (Sen-Nikez), na dvadeset pet koraka iza Bonaparteovih kola, a

Ljudevit XVIII pisao mu je pismo za pismom da mu vrati prijestolje.1 1 Prvo pismo, datirano 20. februara 1800. godine, glasilo je ovako: Ljudi kao što ste vi, gospodine, nikada ne zadaju brige, mada vanjske okolnosti govore protiv njih. Vi ste

zauzeli visok poloţaj, i ja vam na tome zahvaljujem. Vi bolje nego itko znate da treba snage i moći dm bi

se usrećio jedan veliki narod. # Spasite Francusku njenog vlastitog bijesa i ispunit ćete zelju moga srca. Vratite joj kralja i budući naraštaj

blagosiljat će vašu uspomenu. Vaše sposobnosti bit će drţavi uvijek potrebne, i ja cu moći, povjeravajući

vam odgovorne poloţaje, vratiti svoj dug i dug svojih predaka. Za ovim pismom, na koje nije dobio odgovora, poslao je drugo: Već odavno, generale, mogli ste se uvjeriti da ste stekli moje poštovanje. Ako sumnjate u moje priznanje,

oznaĉite sami svoj poloţaj i odredite sudbinu svojih prijatelja. Što se tiĉe^ mojih naĉela, ja sam Francuz.

Blagonaklon po karakteru, bit cu i po razumu. Ali ne, pobjednik sa Lodija, Castiglionea, Arcole, osvajaĉ 66 Napokon, 10. februara 1901, potpisan je ugovor u Lu-nevilleu. Njime su potvrĊene sve klauzule ugovora u

Campo-Formiju i ponovo prepuštene Francuskoj sve drţave na lijevoj obali Rajne, utvrĊena kao granica

austrijskih posjeda rijeka Adige, a austrijski car prisiljen da prizna cisalpinske republike, Batavsku i

Švicarsku republiku, i da prepusti Francuskoj Toscanu. Republika je sklopila mir sa cijelim svijetom, osim sa Engleskom, svojim starim i vjeĉitim neprijateljem. Bonaparte je odluĉio da joj ulije poštovanje jednom velikom demonstracijom. Dvjesta hiljada ljudi

ulogorilo Italije i Egipta ne moţe istinskoj slavi pretpostaviti taštinu. MeĊutim, vi gubite dragocjeno vrijeme. Mi

moţemo osigurati slavu Francuske. Kaţem m i, jer je meni za to potreban Bonaparte, kao što ni on sam ne

bi mogao to izvršiti bez mene. Generale, Evropa upire oĉi u Vas, slava Vas ĉeka, a ja nestrpljivo oĉekujem

da vratim mir svome narodu. Ljudevit. Evo Bonaparteova odgovora od 24. septembra: Primio sam, gospodine, Vaše pismo. Zahvaljujem Vam na

visokim poĉastima koje ste mi u njemu iskazali. Ne treba da ţelite da se vratite u Francusku, jer bi trebalo

da zbog toga prije-Ċete preko sto hiljada leševa. Ţrtvujte svoj interes radi sreće i dobrobiti Francuske — to

će Vam historija^ priznati. Ja nisam neosjetljiv prema zlom udesu Vaše porodice, i bit će mi milo kad

doznam da ste okruţeni svim onim što bi moglo ublaţiti Vašu usamljenost. Bonaparte. Da bismo dopunili povijest ovih pregovora, skrećemo paţnju na ĉuveno pismo kojim je poslije tri godine

Ljudevit XVIII branio svoje pretenzije na francusko prijestolje: »Nikako ne miješam gospodina Bonapartea sa drugima koji su mu prethodili. Ja cijenim njegovu

vrijednost, njegov vojniĉki talenat. Znam da njemu treba da se zahvali za mnoga ureĊenja, i dobro koje

bude uĉinio mome narodu uvijek ću cijeniti. Ali, on se vara ako misli da će me privoliti da se odreknem

svojih prava. Štaviše, on sam će ih još bolje utvrditi ako ih i dalje bude osporavao kao što to ĉini u ovom

trenutku. Ne znam kakve su boţje namjere prema meni i mome potomstvu, ali znam duţnosti koje mi je on

nametnuo poloţajem u kome me je dao na svijet. Kao kršćanin, ispunjavat ću te obaveze do svog

posljednjeg ĉasa. Kao sin Ljudevita Svetog, znat ću, slijedeći njegov primjer, pribaviti sebi poštovanje i u

okovima. Kao nasljednik Franccoisa I, htio bih da mogu reći: »Sve smo izgubili, samo ne ĉast.* (Bilješka

pisca) 67se u Boulogni, a ogroman broj otvorenih splavi — namijenjen transportu ove vojske — bio je prikupljen

po svim pristaništima sjeverne Francuske. Engleska se prepala i 25. marta 1802. potpisan je Amijenski

ugovor. Za to vrijeme, prvi konzul se gotovo neprimjetno penjao prema prijestolju, i malo-pomalo Bonaparte je

postajao Napoleon. 15. juna 1802. godine potpisan je konkordat s papom; 21. januara 1802. dobio je naslov

predsjednika cisalpinske republike; 2. augusta 1803. imenovan je za doţivotnog konzula, a 21. marta 1804. po njegovu nalogu strijeljan je vojvoda d'Enghien (d'Enijen). To je bilo posljednje jamstvo dato revoluciji. Zatim je odmah Francuskoj postavljeno ovo veliko pitanje: Da li da Napoleon bude imperator Francuske? Pet milijuna glasaĉa odgovorilo je potvrdno i Napoleon je zauzeo prijestolje Ljudevita XVI. MeĊutim, tri ĉovjeka usprotivila su se tome u ime nauke, koja nema Cezara i ne priznaje Napoleone. Ta tri ĉovjeka bijahu: Lemercier, Ducis i Chateau-fcrian (Šatobrijan).

IV CAR NAPOLEON

osljednji dani Konzulata bili su upotrijebljeni da se smrću i milošću poravnaju putovi koji vode prijestolju.

A kad je jednom došao na prijestolje, Napoleon se posvetio novoj organizaciji carevine. Staro nasljedno plemstvo je išĉezlo. Napoleon je podigao jedno novo iz naroda. Nekadašnji viteški redovi

pali su nisko do prezrenja. Napoleon je osnovao Legiju ĉasti. Već prije dvanaest godina generalski ĉin bio je najveće vojniĉko odlikovanje. Napoleon je osnovao još i dvanaest maršalskih mjesta. Ovih dvanaest maršala oliĉavali su napor i trud; roĊenje i naklonost nisu znaĉili ništa pri njihovu izboru.

Majka svih ovih maršala zvala se hrabrost, a otac — pobjeda. Ti prvi izabranici — kojih na kraju nije bilo

dvanaest nego osamnaest — zvali su se: Berthier (Bertje), Murat (Mira), Moncev (Monsi), Jourdan

(Ţurden), Mas-sena (Masena), Augereau (Oţero), Bernadotte (Bernadot), Soult (Sul), Brune (Brin), Lannes

(Lan), Mortier (Mor-tje), Ney (Nej), Davoust (Davu), Bessieres (Besjer), Kel-lermann, Lefevre (Lefevr),

Perignon (Perinjon) i Serrurier (Seririje). Poslije trideset devet godina, od njih su ostala u ţivotu samo trojica, koji su vidjeli kako se raĊa sunce

Republike i kako trne zvijezda carstva. U trenutku kad ispisujemo ove redove, prvi od te trojice je guverner

Doma Invalida (Moncev), drugi predsjednik Ministarskog savjeta (Soult), a treći kralj Švedske

(Bernadotte), posljednji ostaci car- 69ske zvjezdane plejade. Prva dvojica ostala su na svojoj staroj visini, a treći se uzdigao još daleko više. Na dan 2. decembra 1804. obavljena je sveĉana krunidba u crkvi Notre-Dame. Papa Pio VII naroĉito je doputovao iz Rima da novome caru svojom rukom stavi na glavu krunu. U pratnji svoje garde, u koĉijama

sa zapregom od osam konja, Napoleon se s Jozefinom odvezao u katedralu. Papa, kardinali, nadbiskupi i

biskupi sa svim visokim predstavnicima drţavnih vlasti, oĉekivali su ga u katedrali, na ĉijim stepenicama

se i on zadrţao nekoliko trenutaka da sasluša pozdravni govor i da sam odgovori sa nekoliko rijeĉi. Zatim

je ušao u crkvu s krunom na glavi i ţezlom u ruci i stao pred prijestolje koje je bilo naĉinjeno za njega. Prema utvrĊenom ceremonijalu, kad je došao odreĊeni trenutak, priĊcše mu jedan kardinal i jedan biskup

da ga pozovu i da ga otprate do podnoţja oltara. Zatim mu pristupi papa i dok mu je glavu i ruke

pornazivao svetim mifom, izgovarao je glasno slijedeće rijeĉi: »Boţe svemogući, ti koji si Hazaela postavio da vlada Sirijom, ti koji si Jehovu uĉinio kraljem Izraela i koji

si otkrio svoju volju na usta proroka Ilije, ti koji si isto tako pomazao kraljevskim svetim mirom ĉelo

Saulovo i Davidovo rukom proroka Samuela, izli mojom rukom blago tvoje milosti i tvojega blagoslova, na

slugu svoga Napoleona, kojega mi nedostojni danas u ime tvoje posvećujemo za cara.« Poslije toga papa je lagano i veliĉanstveno opet otišao i popeo se na svoje prijestolje. Novom caru donesoše

sveto evanĊelje. On metne ruku na evanĊelje i poloţi carsku zakletvu kakva je bila propisana Ustavom. Po

svršetku zakletve, zapovjednik glasnika uzviknu gromoglasno: »Najslavniji i najuzvišeniji car Francuske okrunjen je i sveĉano ustoliĉen! Da ţivi car!« Cijela crkva zaori istim uzvikom; napolju odgovoriše salve, a papa zapjeva »Tebe boga hvalimo.« 70 Toga trenutka bilo je svršeno s republikom; Revolucija je postala ĉovjek. Ali jedna kruna nije bila dovoljna; taj div, koji je, poput Geriona, imao stotinu ruku, kao da je imao i tri

glave. 17. marta 1805. doĊe gospodin Melzi, potpredsjednik Drţavnog savjeta cisalpinske republike da mu

ponudi spajanje kraljevine Italije s francuskom carevinom, i 26. maja Napoleon je pošao u Milano, i tu, u

katedrali kojoj je kamen temeljac postavio Galeazzo Visconti, koji je u toj katedrali prema predaji trebalo

da izvaja vlastitom rukom i posljednje kamene ukrase, stavio na svoju glavu ţeljeznu krunu drevnih

lombardijskih kraljeva, koju je nekada nosio Karlo Veliki, i tom prilikom je izrekao ove rijeĉi: — Bog mi je dao ovu krunu, teško onome tko je se dotakne! Pošto je Eugena imenovao vice-kraljem, Napoleon je iz Milana otišao u Genovu, koja nije priznala njegovu

vlast, a ĉija je zemlja, pripojena carevini, podijeljena u tri oblasti: Genovu, Montenottu i Apenine. Ovom

prilikom on je od republike Luke naĉinio kneţevinu Piombino. Napoleon, koji je svoga pastorka uĉinio

vice-kraljem a svoju sestru princezom, poduzeo je sve da svoju braću uĉini kraljevima. Baš usred tog obnavljanja ruševina, Napoleon je doznao da je Engleska, da bi osigurala svoja pristaništa,

nagovorila Austriju da ponovo objave rat Francuskoj. No, ni to nije bilo sve. Pavle I, taj viteški saveznik

Francuske, bio je ubijen. Aleksandar je naslijedio dvostruku krunu svoga oca — i kao glavar crkve i kao

car. Prvi drţavniĉki ĉin njegove vladavine bio je da zakljuĉi savezniĉki ugovor s britanskom vladom na dan 11. aprila 1806; tom savezu koji je u Evropi stvorio treću koaliciju prišla je 9. augusta i Austrija. I ovoga puta savezniĉki vladari prisilili su Napoleona da ostavi ţezlo i da ga, kao general, zamijeni maĉem.

25. septembra Napoleon se pojavi u Senatu da bi ishodio da 71se pozove pod zastavu osamdeset hiljada vojnika, i pošto je to postigao, odmah drugoga dana otputuje. 1.

oktobra već je bio prešao Rajnu; 6. oktobra stigao je u Bavarsku, 12. oslobodio Miinchen, 20. zauzeo Ulm;

a već 13. novembra i Beĉ je bio u njegovim rukama. 29. novembra Napo-leon se sastao s talijanskom

vojskom, a 2. decembra, na dan godišnjice svoje krunidbe, nalazio se u ravnicama Austerlitza, nasuprot

Rusima i Austrijancima. Već uoĉi toga dana Napoleon je uoĉio pogrešku svoga protivnika, koji je svu svoju borbenu snagu bio

skoncen-trirao oko mjesta Austerlitza, u namjeri da zaobiĊe francusko desno krilo i onda ih napadne s leĊa. Oko podne Napoleon je u pratnji maršala Soulta, Bernadotta i Bessieresa projahao kroz redove pješaĉke i

konjiĉke garde koja je na Šlapaniĉkoj ravnici stajala spremna, pod oruţjem, a odatle je odjahao ĉak do

pred-straţa Muratove konjice, koja je već bila otpoĉela puška-ranje s neprijateljem. Odande je on, usred

kiše metaka, promatrao kretanje raznih kolona, i odjednom u jednom trenutku iznenadnog nadahnuća,

svojstvenom njegovu geniju, pred njim iskrsne ĉitav plan Kutuzova. Tog istog trenutka u njegovoj

predodţbi Kutuzov je bio potuĉen. I kad se vratio svojoj baraci, koja je po njegovoj zapovijedi podignuta

na jednoj visoravni što je nadvisivala cijelu ravnicu, rekao je, okrenuvši svoga konja da još posljednji put

baci pogled na neprijatelja: — Sutra, prije no što zaĊe sunce, cijela ova armija bit će u mojim rukama. Oko pet sati poslije podne vojska je dobila ovakav proglas: »Vojnici, ruska vojska nalazi se pred vama da bi osvetila poraz Austrijanaca kod Ulma. To su oni isti

bataljoni koje ste tukli kod Hollabrunna i koje otada neprekidno gonite. Naš je poloţaj izvanredan, i dok neprijatelj bude 72 pokušavao da obiĊe moje desno krilo, otkrit će nam svoj bok. Vojnici, ja ću sam predvoditi vaše bataljone. Bit ću daleko od vatre samo u sluĉaju da vi svojom

uobiĉajenom hrabrošću unesete pustoš i zabunu u neprijateljske redove. Ali, ako bi naša pobjeda samo na

trenutak došla u pitanje, vaš će se car takoĊer izloţiti prvim napadima. Jer naša pobjeda ne smije biti

neizvjesna, najmanje pak onoga dana kad je u pita'nju ĉast francuske pješadije koja je pridonijela slavi

nacije. Neka nitko ne napušta lanac pod izgovorom da nosi ranjenike, a svaki od vas neka bude proţet mišlju da

ovi najamnici Engleske koje ispunja tolika mrţnja prema našem narodu moraju biti pobijeĊeni. Ova pobjeda uĉinit će kraj ovome ratu i mi ćemo tada moći krenuti na zimovnik, gdje ćemo se naći s

novom vojskom koja se sada okuplja u Francuskoj. Tada ću moći zakljuĉiti mir koji će biti dostojan moga

naroda, dostojan vas i mene.« Pustimo sad Napoleona neka sam govori: »Na dan 30. novembra neprijatelj je logorovao u Hog-jedicu. Toga dana ja sam na konju prokrstario ĉitav

predio; vidio sam da samo o meni ovisi hoće li moje desno krilo zauzeti dobar poloţaj i hoće li mi uspjeti

da osujetim neprijateljevu namjeru da zauzme poloţaj bolji od našeg. Ako visoravan Praćen, poĉev od Santona pa do Krezno-vica, posjednem jakom silom, zadrţat ću neprijatelja na frontu. Ali na taj naĉin

sukob bi objema stranama pruţao podjednake izglede, a ja sam ţelio nešto više. Savezniĉka namjera da

obiĊe moje desno krilo bila je jasna. Ja sam mislio da ću moći izvesti siguran udarac ako ih pustim da

razviju svoje lijevo krilo, pa sam stoga postavio samo jedno odjeljenje konjice na Pracenskim visovima. 1. decembra neprijatelj poĉe da nastupa od Austerlitza i postavi se doista na poloţajima oko Praćena, pošto

je svoje lijevo krilo protegao do Aujezda. Bernadotte, koji 73je stigao iz Ĉeške, uklopi se u liniju; Davoust je s jednim svojim divizionom stigao do samostana

Raigerna, a Gu-dinov divizion se ulogorio kod Nikolsburga. Svi izvještaji o kretanju neprijateljskih kolona koji su mi stizali s raznih strana utvrĊivali su me u mojem

uvjerenju. Oko devet sati uveĉe projahao sam kroz moje redove da bih saznao pravac neprijateljske vatre, a

i da bih ohrabrio svoje trupe. Upravo sam dao da im se proĉita proglas u kojem im se ne samo obećava

sigurna pobjeda već saopćava i naĉin kako će se ona postići. To je bez sumnje prvi put da jedan general

otkriva cijeloj vojsci svoj plan kako namjerava doći do pobjede. Ja se nisam bojao da će neprijatelj o tome

bilo šta saznati; on ĉak ne bi u to povjerovao. Ovaj obilazak bio je povod jednoj od najdirljivijih scena u

mom ţivotu. Moje prisustvo pred frontom cijele vojske zapalilo je plamen oduševljenja koje se od prvih

redova, munjevitom brzinom, širilo sve dalje, do najdaljih, krajnjih linija. Jednim spontanim, općim

pokretom sve divizije podigoše uvis dugaĉke motke na kojima su plamtjeli sveţnjevi privezane slame, pa mi tako prirediše vatromet. Taj divan i neobiĉan prizor imao je u sebi neĉeg veliĉanstvenog. Bio je to dan

godišnjice moje krunidbe! Ovaj prizor podsjetio me na snopove pruća kojima je nekada Hanibal prevario Rimljane i na ligniĉke ratne

logore koji su spasili Fridrihovu vojsku jer su se Daun i Laudon dali prevariti. Kad sam prolazio pored

trupa, odzvanjao je uzvik: Ţivio car! I taj uzvik, koji je ponavljala ĉeta za ĉetom, kako sam pored koje

prolazio, davao je neprijatelju sigurne dokaze o oduševljenju moje vojske. Nikada ratni prizor nije pruţao

sveĉaniji utisak, i svaki vojnik bio je uvjeren da je duţan da mi izrazi ovakvu odanost. Ova linija, koju sam projahao do ponoći, pruţala se od Kobenica do Santona. Soultov korpus saĉinjavao je

njeno desno krilo. Postrojen izmeĊu Sokolnica i Puntovi- 74 ca, on se tada nalazio baš nasuprot neprijateljskom centru. Bernadotte se ulogorio iza Ziškovica, Murat

lijevo od toga sela, a Lannes s jedne i druge strane druma koji vodi za Brno. Rezerva se bila postavila iza

Soulta i Bernadotta. Budući da sam svoje desno krilo kojim je zapovijedao Soult postavio nasuprot

neprijateljskom centru, to je, razumije se, njemu pao u dio i najteţi zadatak bitke. Ali da njegov napor ne bi

promašio ţeljeni uspjeh, trebalo je vještim manevrom udaljiti od njega neprijateljske trupe, koje su se

razvijale austerliĉkim putem prema Blasowicu. Car se vjerojatno nalazio s glavnim štabom u Austerlitzu;

dakle, prije svega, morao se tu izvršiti napad, da bi se odmah zatim, premještanjem fronta, okrenulo

njihovu lijevom krilu, koje bi ovim manevrom bilo odsjeĉeno od ceste za Olomouc. Stoga sam odluĉio da najprije sa svojom gardom i rezervom grenadira potpomognem kretanje Bernadottova

korpusa na Blasowice, kako bih time potisnuo neprijateljsko desno krilo, pa da se onda okrenem protiv

lijevog, koje se, što se više udaljavalo od Telnica, izlagalo sve većoj opasnosti. Još sinoć moj plan bio je gotov, pa sam ga i saopćio svojim vojnicima. Sad je glavna stvar bila da se pogodi pravi trenutak. Noć sam proveo u logoru, a svi maršali nalazili su se oko mene da prime posljednje

zapovijedi. Oko ĉetiri sata ujutro uzjahah konja. Mjesec je već bio zašao, noć je bila hladna i priliĉno mraĉna, premda

je bilo vedro. Bilo je vaţno da doznam nije li neprijatelj poduzimao kakva noćna kretanja koja bi mogla

poremetiti moj plan. Pregledao sam sve izvještaje, i svi su se slagali u tome da sle ĉulo samo kretanje sa

desnog krila prema lijevom, a vatra se više širila u pravcu Aujezda. U svanuće, laka magla bila je malo

zaklonila horizont, naroĉito prema pozadini. Ali, odjednom magla se digne, a sunce poĉe svojim zrakama

pozlaćivati vrhove bregova, dok je lagani oblak pare još uvijek pritiskivao doline. Mogli smo 75sasvim jasno razabrati visove Praćena. Donedavna pokriveni trupama, sada su stajali pusti, napušteni od

neprijateljskog lijevog krila. Bilo je jasno da je neprijateljeva namjera bila da borbenu liniju protegne s one

strane Telnica. MeĊutim, primijetio sam i jednu grupu koja se pokretala od centra prema desnom krilu, u

pravcu Holi-bica. Bilo je jasno da je neprijatelj svoj nezaštićeni centar sam izloţio svim napadima koje mi

padnu na um da ih poduzmem. Bilo je osam sati izjutra. Soultove trupe nalazile su se zbijene u zaleĊini

Puntovica, postrojene u dvije linije u bataljonskim udarnim kolonama. Upitao sam maršala: »Koliko vam je

vremena potrebno da stignete na Pracenske visove?« On mi je odgovorio da će biti tamo za manje od

dvadeset minuta. »Priĉekat ćemo«, odgovorio sam. »Sve dok neprijatelj ĉini pogrešne poteze, ne treba ga u

tome prekidati.« Uskoro zatim u pravcu Sokolnica i Telnica pušĉana vatra postade ţivlja. Jedan aĊutant došao je da mi javi

da neprijatelj otuda nadire prijetećom snagom. Na to sam i ĉekao. Dadoh znak, i Murat, Lannes, Bernadotte

i Soult udariše istog trenutka. I ja uzjahah konja da odem k centru. Prolazeći kraj mojih trupa, nanovo sam

ih obodrio rijeĉima: »Neprijatelj se, evo, u svojoj gluposti sam izloţio vašim napadima. Završite ovaj

pohod jednim gromovitim udarom!« Uzvik »Ţivio car!« dokazivao mi je da su me razumjeli, i taj uzvik je

upravo bio znak za napad. Ali prije nego što poĉnem ovo opisivati, da vidimo šta se sve dogaĊalo u

savezniĉkoj vojsci. Ako se moţe vjerovati Vevrotherovu (Vojroter) planu, njihova namjera bila je da po istom planu koji su

najprije htjeli izvesti strateškim manevrom sad i taktiĉki postupe, to jest oni su htjeli da svojim pojaĉanim

lijevim kri^m uhvate moje desno krilo, da mi presijeku put prema Beĉu i da me potuĉena potisnu prema

Brnu. Iako moja sudbina nije bila vezana za taj drum, iako sam ja, kao što sam i ranije primijetio,

pretpostavljao drum koji vodi u Ĉe- 76 šku, ipak je van svake sumnje da je taj plan pruţao saveznicima više povoljnih izgleda. Ali da bi on uspio,

lijevo krilo, koje je bilo odreĊeno za glavnu akciju, nije se smjelo odsjeći, nego, naprotiv, glavna je stvar

bila da mu se malo-pomalo centar i desno krilo, koji su se morali razvijati u istom pravcu, pribliţe i da ga

slijede. Weyrother je manevrirao, kao i ranije kod Rivolija, sa oba krila, ili, ako mu to nije bila namjera, on je bar postupao tako da se to moralo vjerovati. Lijevo krilo pod zapovjedništvom Buxhowdena (Buk-shauden) bilo je sastavljeno od Kienmaverove

(Kinma-jer) prethodnice i od tri ruska diviziona, Dohturova, Lan-gerona i Przybyszewskog — svega

trideset hiljada ljudi. Trebalo je da nastupa s Pracenskih visova u tri kolone preko Aujezda na Telnic i

Sokolnic, da prijeĊe potok koji se s lijeve strane izlivao u dva jezera i da se okrene prema Turaskoj šumi. Ĉetvrta kolona, pod zapovjedništvom Kolovrata, uz koju se nalazio i glavni štab, saĉinjavala je centar.

Trebalo je da nastupa preko Praćena prema Kobenicu. Bila je sastavljena od dvanaest ruskih bataljona pod

Miloradoviĉem i petnaest austrijskih bataljona posljednjeg popisa. Peta, koja je bila sastavljena od osamdeset eskadrona, pod zapovjedništvom kneza Lichtensteina, trebalo je

da napusti centar iza kojega je bila prenoćila, pa da potpomogne desno krilo u njegovu kretanju u pravcu

brnskog druma. A na krajnjem desnom krilu bila je Bagrationova prethodnica, sastavljena od dvanaest bataljona i ĉetrdeset

eskadrona, ĉiji je zadatak bio da s velikog brnskog druma napadne visove Santona i Bosenica.

Sedmu kolonu saĉinjavale su ĉete velikog kneza Kon-stantina. Ona je morala da kao rezerva ostane na

brnskom drumu. Vidi se da je neprijatelj namjeravao opkoliti moj desni bok za koji je drţao da se pruţa sve do Melnica, dok

je 77moja armija, spremna na svaku eventualnost, stajala zbijena izmeĊu Šlapanica i brnskog druma. Prema ovom rasporedu, Buxhowden je prije svih drugih kolona krenuo naprijed, mada je ionako bio ispred

ostalih. I Lichtensteinova je konjica takoĊer nastupala od centra prema desnom krilu, tako da su Pracenski

visovi, taj kljuĉ cijelog bojišta, bili sasvim otkriveni. U trenutku kad sam dao znak, krenuše sve moje kolone. Bernadotte je prošao kroz ţiţkoviĉki klanac, i nastupao je prema Blasowicu, zaštićen Muratovim lijevim bokom. Usporedo s njim nastupao je Lannes s

obje strane brnskog druma. Moja garda i rezerva slijedile su na stanovitom odstojanju Bernadotteov korpus:

one su bile odreĊene da napadnu neprijateljski centar ĉim se u njemu primijeti koncentracija snaga. Kao munja Soult je iskoĉio iz kobeniĉke i puntoviĉke klisure na ĉelo Saint-Hilaireovih i Vandammeovih

diviziona, a štitila ga je Levasseurova (Levaserova) brigada. Druge dvije brigade Legrandova diviziona

ostale su u pozadini kako bi Buxhowdenu zaklonile telniĉki i sokolniĉki klanac, i da bi ga branile. Pošto se

sa sigurnošću moglo smatrati da će ih Buxhowden zauzeti, maršal Davoust dobio je zapovijed da sa

Friantovom (Frijan) i Bourciero-vom divizijom dragima krene sa Raigerna, pa da prve redove ruskih

kolona zadrţava sve dotle dok ne doĊe povoljan trenutak za ozbiljan napad. Tek što se Soult bio uspeo na Pracenske visove, kad, i ne sluteći, naiĊe na jednu Kolovratovu kolonu

(ĉetvrtu) koja je iza treće nadirala prema centru, i u uvjerenju da je njome zaštićena kretala se u koloni u

pojedinim ĉetama. Car Aleksandar, Kutuzov i njegov generalštab kretali su se zajedno s njom. Sve se to

dogodilo neoĉekivano i izazvalo je u glavnom štabu zaprepaštenje i iznenaĊenje. Miloradoviĉ, koji je

predvodio kolonu, jedva je imao vre^ mena da postroji svoje bataljone jedan za drugim i da ih povede u

borbu. Ali unatoĉ tome sve je to bilo razbacano, 78 a isto se dogodilo i Austrijancima koji su išli za njim. Car Aleksandar je dao dokaza o svojoj hladnokrvnosti i izlagao se liĉnoj opasnosti da bi prikupio svoje raštrkane trupe. Ali, zahvaljujući

Weyrotherovu glupom razmještaju, on nije imao pri ruci ni jednu jedinu diviziju koju bi mogao upotrijebiti

kao rezervu. Savezniĉke trupe bile su gonjene sve do Gostieradeka. Kaminskvjeva brigada, koja je

pripadala trećoj koloni i bila napadnuta na svome desnom boku, udruţila je svoje napore s Kutuzovljevom,

pa je za trenutak mogla da povrati red. Ali ova pomoć nije se mogla oduprijeti udruţenim napadima Saint-

Hilairea, Vandammea i Levasseura. Kolovratova kolona, kojoj je prijetila opasnost da bude natjerana u

moĉvarne doline kod Birnbauma, poĉela se, kako joj je nalagao raspored, povlaĉiti prema Vitavi, a pri tom

povlaĉenju cijela artiljerija te kolone, koja se duboko zaglibila u polusmrznutu ilovaĉu, pade nam u šake

kao ratni plijen, te tako pješadija, izgubivši svoju artiljeriju i konjicu, nije mogla ništa više uĉiniti protiv

pobjedonosnog Soulta. Istovremeno, kad se dogodio ovaj odluĉni udarac, bi-jehu se ukrstile kolone desnog krila kojima je

zapovijedao Buxhowden, i tako su kod Sokolnica same sebi zatvorile put. Pa ipak, usprkos naporima

Legrandove divizije, one su i dalje napredovale. Sam Buxhowden je jednako nadirao preko Telnica, a ĉetiri

bataljona koja su išla protiv njega, nisu bila u stanju da ga zadrţe. U tom trenutku od Raigerna stiţe Davoust, a Frian-tova divizija potisne neprijateljsku prethodnicu prema

Telnicu. Ali, budući da je borba kod Sokolnica prijetila da uzme ozbiljan obrat, Davoust je kod Telnica

ostavio samo Bourcierove dragune, a on sam s Friantovom divizijom poĊe gore uz potok. Tu se razvi ogorĉena borba. So-kolnic, i po drugi put zauzet, ostade neko vrijeme u ruskim rukama. Langeron i

Przybyszewski, štaviše prodri-ješe ĉak do marksdorfskih visova, dok su naše trupe, rasporeĊene u vidu

polumjeseca, uspješno izvršile nekoliko 79poboĉnih napada. Ali cijela ova, iako krvava, borba, imala je sporedan znaĉaj. Bilo je dovoljno da se

neprijatelj zadrţi, jer nije bilo potrebe da se suzbije napad. Najzad, ne bi ništa znaĉilo ni kad bi mu se

dopustilo da prodre i nešto dublje. Dok su stvari na našem desnom krilu dobivale povoljan obrat, mi smo i u centru i na lijevom krilu takoĊer

imali znatne uspjehe. Ovdje se velikom knezu Konstan-tinu i njegovoj gardi desilo isto što je malo prije

zadesilo glavni štab i ĉetvrtu kolonu. Trebalo je da bude rezerva, a bili su prvi napadnuti. Bagration je produţio svoje desno krilo sve do Dva-rošena, da bi zauzeo poloţaje kod Santona. Lichtenstei-

nova konjica, koja je sa centra bila pozvana da mu pomogne, ukrstila se s drugim kolonama, tako da se

veliki , knez, koji je sa svojom gardom prije nje stigao pred Krug, za trenutak našao u prvoj liniji, gdje su

nastupali Berna-dotte prema Blasowicu, a Lannes s obje strane brnskoga druma. Tu se odmah zametne

ţestoka borba. Knez Lichtenstein, koji je poslije poduţe šetnje napokon stigao do desnog krila velikog kneza, taman je

htio nastupiti, kad se ruski gardijski ulani, poneseni suviše rano borbenim oduševljenjem, baciše izmeĊu

Bernadotte-ove i Lannesove divizije, da bi dostigli Kellermannovu laku konjicu koja se ispred njih

povlaĉila. Tako postadoše ţrtva svoje vatrenosti. Muratova rezerva udari na njih i natj'era ih pod vatru

naših dviju pješadijskih linija. Zbog naših uspjeha kod Praćena Kutuzov je bio prisiljen pozvati Lichtensteina kao pojaĉanje u centru, a

ovaj, podjednako u opasnosti i s lijeve i s desne strane, nije znao koga da posluša i kome najprije da poĊe u pomoć. Najprije je poslao ĉetiri konjiĉka puka, koji su upravo stigli na vrijeme da budu svjedoci

Kolovratovog poraza. General Suvorov sa tridesetak eskadrona bio je postavljen izmeĊu Bagrationa i

velikog kneza, a ostatak konjiće postrojen je na njegovu desnom krilu. 80 Ali, ĉim je veliki knez vidio da francuske pješadijske kolone nadiru prema Blasowicu i da se otud razvijaju,

odluĉio je da siĊe sa visova niţe, te da im uštedi polovinu puta. Uĉinilo mu se da je ovo kretanje nuţno

kako zbog njegove vlastite sigurnosti tako i da bi centru, ĉiji je poloţaj davao povoda za uznemirenost,

omogućio da lakše diše. Dok se vodila strahovita pješadijska borba izmeĊu ruske garde i Erlonove divizije, veliki knez je

zapovjedio gardijskom konjiĉkom puku da udari na Erlonov desni bok, koji je saĉinjavao ĉetvrti pješadijski

puk, postavljen da brani odstojanje od Vandameove divizije. Na ovaj put nasrnuli su ruski vojnici i razbili

jedan bataljon. Ali, oni su ţivotima najhrabrijih platili ĉast što su tom bataljonu zaplijenili njegova orla.

Ova odvojena ĉarka, sama po sebi, nije bila opasna, ali kako nisam znao hoće li neprijatelj nastaviti

napadima, smatrao sam da je potrebno da tamo uputim maršala Bessieresa s njegovom gardijskom konji-

com. Ovoj komediji morao se što prije uĉiniti kraj, pa sam izdao naredbu za napad. Poslije najĉasnije

obrane, ruska linija bila je prisiljena da se povuĉe ispred Bernadotteovih i Bessieresovih udruţenih napada.

Gardijska pješadija, koja je već bila iscrpljena, morala se povući natrag na Kresnovic. Konjiĉka garda, koja je tog trenutka stigla od Austerlitza, uzalud je sebi laskala da će postići povoljan obrat situacije. Ovom

uglednom puku bilo je nemoguće da išta uĉini. Moji konjiĉki grenadiri, koje sam pod Rap-povim

zapovjedništvom poslao onamo, baciše se na njih, te tako cijeli centar krene prema Austerlitzu. Za to vrijeme Murat i Lannes napadali su s uspjehom Bagrationov korpus i Suvorovljevu konjicu, a naši

oklop-nici probili su lijevi bok ovog korpusa, koji su Suchetova i Caffarellijeva (Kafareli) divizija bile

pritijesnile. Na svim stranama naši napori bili su okrunjeni pobjedom. U uvjerenju da su ovdje Bernadotte, Lannes i Murat više nego dovoljni da svrše s neprijateljem, ja se sa

svojom 6 Napoleon 81gardom i s Oudinotovom (Udino) rezervom okrenuh na desnu stranu, da se pruţi pomoć Soultu, ĉije je

lijevo krilo bilo pritiješnjeno s leĊa i koje je, nalazeći se uz to izmeĊu dva jezera, bilo izloţeno opasnosti.

Bila su dva sata kad je Soult, osokoljen našim pribliţavanjem, ujedinio dvije divizije, Saint-Hilaireovu i

Legrandovu, da bi zauzeo Sokolnic s leĊa dok su ga Davoustove trupe napadale s ĉela. Vandamme je opet

pojurio prema Aujezdu; moja garda i moji grenadiri slijedili su ih da bi prema potrebi potpomogli te razne

napade. Divizija Przybyszewskoga, opkoljena u Sokolnicu, predala je oruţje. Samo nekoliko bjegunaca odnijelo je

vijest 0 toj nesreći. Langeron, takoĊer potisnut, nije bio nimalo sretniji i samo polovina njegovih trupa uspjela je

da se pridruţi Buxhowdenu. Ovaj, izgubivši pet ili šest sati s kolonom Dohturova u jednom nepotrebnom

okršaju prema Telnicu, umjesto da se oko deset sati obori na Sokolnic, smatrao je da je napokon došlo

vrijeme da misli na svoj vlastiti spas. Oko dva ili tri sata on krene natrag prema Aujezdu da bi se izvukao iz

mišolovke u kojoj se našao prikliješten izmeĊu brda i jezera. Njegova kolona tek što je izašla iz sela, kad

Vandamme svom snagom udari na njegove bokove i prodre u Aujezd presjekavši kolonu na-dvoje.

Buxhowden, koji više nije mogao natrag, nastavio se sa svoja prednja dva bataljona probijati prema Ku-

tuzovu. MeĊutim, Dohturov i Langeron, s preostalih dvadeset 1 osam bataljona, naĊoše se ukliješteni u klisuri izmeĊu jezera i visova koji su bili posjednuti Saint-

Hilaireovom i Vandammeovom vojskom i mojom rezervom. Prednji dijelovi kolone koji su napredovali

prema Aujezdu, u pratnji topova, pokušali su pobjeći kanalima koji su nastali isušivanjem jezera, ali od

topovskog tereta most se sruši. Tada najhrabriji vojnici, da bi spasili ostatak to* pova, pokušaše prijelaz

preko zaleĊenog jezera. Ali led koji je pokrivao jezero, izrešetan našim kuglama i pod te- 82 ţinom mase koja je preko njega prelazila, popusti i popuca, tako da potonuše i ljudi i konji i topovi; tu je

našlo smrt preko dvije hiljade vojnika. Samo je još jedan jedini izlaz preostao Dohturovu: da se pod našom

vatrom provlaĉi duţ jezerske obale do Telnica, pa da se dokopa nasipa koji razdvaja telniĉko od melniĉkog

jezera. Uz ogromne gubitke on je naposljetku uspio da umakne u Satschaun (Zacšaun), koji je bio zaštićen

Kienmaverovom konjicom. Ovo se pokazalo kao vrlo korisno. Otuda krenuše zajedno preko planine prema

Ĉejĉu, dok su ih naši intenzivno gonili. I ono malo artiljerije koju je neprijatelj mogao spasiti iz centra i s lijevog krila propalo je pri ovom povlaĉenju koje se odigralo po uţasnom, uslijed jugovine i uslijed kiša od

prošlog dana gotovo neprohodnom putu. Neprijateljev poloţaj bio je beznadan. Ja sam mu zatvorio put za Vitavu, kojim se on uostalom ne bi mogao

posluţiti jer je bio sasvim uništen, a ostaci njegova lijevog krila ne bi bili u stanju da ga dostignu. Stoga je

bio prisiljen da se povlaĉi prema MaĊarskoj; ali Davoust, ĉija je jedna divizija stigla u Nikolsburg, mogao

je jednim boĉnim manevrom da ga pretekne kod Gadinga, dok smo ga mi ţestoko potiskivali s leĊa. Cijela

ova silno oslabljena vojska, koja je izgubila sto osamdeset topova i dvadeset pet hiljada mrtvih, ranjenih i

zarobljenih, ne raĉunajući one mnogobrojne raštrkane, nalazila se sada u najvećem neredu i rasulu.« Ovako glasi Napoleonov vlastiti izvještaj. On je jasan, jednostavan i ozbiljan, kao što i priliĉi ovakvom

dogaĊaju. Njegove pretpostavke nisu ga obmanule ni za jedan trenutak; bitka se razvijala kao na šahovskoj

tabli i jedan jedini gromovit udar, kako je sam rekao, razbio je treću koaliciju. Trećega dana došao je austrijski car liĉno da zatraţi mir koji je sam narušio. Oba cara sastala su se kod

jedne vodenice koja je leţala kraj glavnog druma, pod vedrim nebom. 83— Sire — rekao je Napoleon, idući u susret Franji II — ja vas primam u jedinoj palaĉi u kojoj stanujem

već dva mjeseca. — Takav stan donio vam je toliko koristi da vam se mora dopadati — odgovori Franjo. Prilikom ovog razgovora suglasiše se o primirju, a utvrĊeni su i glavni uvjeti mira. Rusima, koji su mogli biti uništeni do posljednjeg ĉovjeka, bilo je dozvoljeno da uĉestvuju u primirju, i to samo na molbu cara

Franje i na obećanje cara Aleksandra da će se povući iz Njemaĉke i iz austrijske i pruske Poljske.

Sporazum je prihvaćen i on je odmah sutradan poĉeo s povlaĉenjem. Pobjeda kod Austerlitza bila je za carstvo isto što i pobjeda kod Marenga za konzulstvo: potvrda za pro-

šlost, nada za budućnost. Kralj Ferdinand Napuljski, budući da je u toku posljednjeg rata pogazio ugovor koji je imao s Francuskom,

izgubio je krunu obiju Sicilija, a na njegovo mjesto za kralja je postavljen Joseph, najstariji Napoleonov

brat. Batavska republika, koja je bila podignuta na stepen kraljevine, pripala je Louisu. Murat je dobio

veliko vojvodstvo Berg, maršal Berthier postao je knez od Neucha-tela, a gospodin Tallevrand (Taljeran)

— knez od Bene-venta. Dalmacija, Istra, Julijska Krajina, Cadore, Cone-gliano (Koneljano), Belluna,

Treviso, Feltro, Bassano, Vicenza (Viĉenca), Padova, Rovigo — sve te pokrajine bile su uzdignute na

stepen vojvodstva, te je tako velika carevina, sa zavisnim kraljevinama, Rajnskim savezom1 i švicarskim

pokrajinama, za manje od dvije godine dostigla onu teritorijalnu veliĉinu kojom je nekad vladao Karlo

Veliki. Sada Napoleon nije drţao u ruci samo ţezlo već ĉitav globus. 1 Rajnski savez sklopljen je 1806. godine pod Napoleonovim pokrovitelj stvom. 84 Mir je trajao otprilike godinu dana. Za to vrijeme Napoleon je osnovao carski univerzitet i postavio temelje

graĊanskog prava (Code civil). Ovaj rad na ureĊenju uprave bio je prekinut neprijateljskim drţanjem

Pruske, koje je vojna snaga uslijed neutralnosti saĉuvane u prošlom ratu ostala netaknuta, pa će tako

Napoleon biti uskoro prisiljen da se suprotstavi i ĉetvrtoj koaliciji. Kad je kraljica Lujza podsjetila cara

Aleksandra da su na grobu Fridriha Velikog sklopili nerazriješiv savez protiv Francuske, car Aleksandar

zaboravlja drugu zakletvu sjećajući se samo one prve i Napoleon dobije ultimatum, pod prijetnjom objave

rata, da povuĉe svoje trupe sa Rajne. Napoleon pozva svog vojnog ministra Berthiera da mu pokaţe pruski ultimatum. — Pozivaju nas — reĉe on — na sastanak ĉasti. Jedan Francuz to nikada nije odbio. A budući da jedna

lijepa kraljica ţeli biti svjedok ove borbe, treba da budemo uljudni, pa, da ne bi na nas dugo ĉekala, poĊimo

bez odlaganja u Sasku. Ovog puta, da udovolji pravilima etikete, još je i nadmašio brzinu kretanja prošlog pohoda. Borba s Pru-

sima koju su 7. oktobra 1806. zapoĉeli korpusi Murata, Bernadotta i Davousta, nastavila se slijedećih dana

bitkama kod Scheltza i Saalfelda, a završila se 14. bitkom kod Jene. 16. oktobra ĉetrnaest hiljada Prusa

poloţilo je oruţje kod Erfurtha, a već 25. francuska vojska ušla je u Berlin. Sedam dana bilo je dovoljno da

kraljevstvo Fridriha Velikog prijeĊe u ruke velikom vojskovoĊi koji je Bavarskoj, Wurttembergu

(Virtemberg) i Holandiji dao kraljeve, i koji je istjerao Burbone iz Napulja, a Lorensku kuću iz Italije i

Njemaĉke. 27. oktobra Napoleon je iz svog glavnog štaba u Pots-damu uputio svojim vojnicima slijedeći proglas,

kojim je bio obuhvaćen ĉitav ovaj pohod: »Vojnici! 85Vi ste opravdali moje oĉekivanje i na dostojan naĉin odgovorili na povjerenje koje je francuski narod u vas polagao. Vi ste oskudicu i patnje snosili isto tako hrabro kao što ste se i u borbama pokazali neustrašivi

i hladnokrvni. Dokle god taj duh bude vladao meĊu vama, ništa vam se neće moći oduprijeti. Konjica se

takmiĉila s pješadijom i artiljerijom, tako da zaista ne znam kojem bih oruţju mogao dati prvenstvo. Dobri

ste vojnici — svi! — Evo, ĉujte kakvi su uspjesi naših trupa: Jedna od najmoćnijih evropskih sila, koja se

još nedavno usudila da nam podnese sramni ultimatum, uništena je, šume i klance franaĉke, Saalu i Elbu,

preko kojih naši oĉevi ne bi prešli ni za sedam godina — mi smo pokorili za sedam dana i još smo, u

meĊuvremenu, izdrţali ĉetiri borbe i jednu veliku bitku. U Potsdam i u Berlin pohitali smo u slavu naših

pobjeda. Zarobili smo šezdeset hiljada vojnika, zaplijenili šezdeset i pet zastava, meĊu njima i zastavu

garde pruskog kralja, zaplijenili šesto topova, osvojili tri tvrĊave i zarobili preko dvadeset generala. Pa

ipak, ja znam da polovina od vas ţali što nije ispalila ni jedan metak! Sve pruske pokrajine do Odre u našoj

su vlasti. Vojnici! Rusi se razmeću da će nas napasti. Mi ćemo im izići u susret da im uštedimo bar

polovinu puta. Usred Pruske oni će doţivjeti još jedan Austerlitz. Drţava koja tako brzo zaboravlja

velikodušnost koju smo joj uĉinili poslije ove bitke, poslije koje njen car, njen dvor i ruševine njene vojske

imaju zahvaliti za svoj spas samo ustupcima koje smo im uĉinili, jedna takva drţava ne moţe se s uspjehom

boriti protiv nas. Uostalom, dok mi budemo išli Rusima u susret, nova vojska, koja se već skuplja u

unutrašnjosti carevine, doći će na naše mjesto — da bi saĉuvala naše tekovine. Sav moj ogorĉeni narod

digao se protiv poniţavajućeg ultimatuma koji su nam, u svom ludilu, podnijeli pruski ministri. No, po našim drumovima i u našim pograniĉnim mjestima sve vrvi od novajlija, koji gore od ţelje da što prije

poĊu vašim sto- 86 \ parna. Ubuduće nećemo prihvatiti takav izdajniĉki mir, i nećemo ostaviti oruţje dok ne prisilimo Engleze,

te vjekovne neprijatelje našeg naroda, da se jednom za svagda odreknu svojih nasrtaja na evropski mir i

svoje vladavine morima. Vojnici, ja svoje raspoloţenje ne mogu izraziti bolje, nego jedino uvjerenjem da u

svom srcu prema vama gajim ljubav koju i vi meni svakodnevno ukazujete.« Dok je pruski kralj, na osnovu zakljuĉenog primirja od 16. novembra, predavao Francuzima sva ona

utvrĊenja koja su još bila zaostala u njegovim rukama, Napoleon je zastao i okrenuo se prema Engleskoj,

koju je pobijedio jednim pismenim aktom u nedostatku drugog oruţja. Velika Britanija proglašena je

opsjednutom. Svaka trgovina i prepiska sa britanskim otocima bila je zabranjena. Ni jedno pismo na

engleskom jeziku nije se moglo poslati poštom. Svaki podanik kralja Georga koji bi se našao u Francuskoj

ili u zemljama zaposjednutim francuskim trupama ili vojskom njenih saveznika, smatrao se francuskim

zarobljenikom. Svaka radnja, svako imanje, sva roba koja je bila svojina Engleza, postala je drţavnom

svojinom. Trgovina robom iz Engleske ili njenih kolonija bila je zabranjena. I naposljetku, nijedna laĊa

koja je dolazila iz Engleske ili iz engleskih kolonija nije smjela ući ni u koje pristanište. Pošto je Napoleon kao neki politiĉki papa bacio anatemu na cijelu jednu kraljevinu, imenovao je generala

Hullina (Ilen) za guvernera Berlina. Knezu Hazfeldu prepustio je graĊansku upravu, a onda je pošao u

susret Rusima, koji su bili pohitali svojim saveznicima u pomoć, ali su, kao i onda kod Austerlitza, stigli

kad su ovi već bili potuĉeni. Napoleon je još samo imao vremena da pošalje u Pariz maĉ Fridriha Velikog,

njegovu lentu crnog orla, njegov generalski pojas i zastavu koju je njegova 87garda nosila u slavnom sedmogodišnjem ratu. Zatim je, napustivši Berlin 25. novembra, krenuo u susret

neprijatelju. Pred Varšavom, Murat, Davoust i Lannes sukobiše se s Rusima. Nakon jednog manjeg okršaja, Benigsen je

napustio prijestolnicu Poljske u koju uĊoše Francuzi. Cijeli poljski narod bio je uz Francuze, stavljajući im

na raspolaganje svoja imanja, svoju krv i svoje ţivote, traţeći zauzvrat samo svoju nezavisnost. Napoleon

je prvi uspjeh doţivio u Poznanu, gdje se zaustavio da bi imenovao kralja. To je bio stari izborni saski

knez, ĉiju je krunu on utvrdio.

Godina 1806. završila se borbama kod Pultuska i Go-lymina, a godina 1807. poĉela je bitkom kod Evlaua,

tom neobiĉnom i neodluĉenom bitkom u kojoj su Rusi izgubili osam tisuća a Francuzi deset tisuća ljudi, u

kojoj je svaka strana pripisivala sebi pobjedu, tako da je ruski car bio naredio ĉak i da se sluţe mise

zahvalnice, mada je ostavio petnaest hiljada zarobljenika, ĉetrdeset topova i sedam zastava. MeĊutim, ovo

je bilo prvi put da se mogao mjeriti s Napoleonom. On se tada odrţao na svome mjestu i već samim tim bio

je pobjednik. MeĊutim, ovo ponosno uvjerenje kratko je trajalo. 26. maja zauzet je Danzig. Nekoliko dana poslije toga,

Rusi su bili potuĉeni kod Spandaua, kod Domittena, kod Altkirchena (Altkirhen), kod Wolsdorfa, kod

Gutstadta (Gutštat) i kod Heilsberga (Hajlsberg). Napokon, 13. juna uveĉe, obje neprijateljske vojske stajale su u bojnom poretku jedna prema drugoj ispred Friedlanda. Sutradan izjutra otpoĉela je topovska

paljba, i Napoleon je pošao u susret neprijatelju s uzvikom: — Danas je sretan dan, danas je godišnjica Marenga! I doista, i ova bitka, kao i ona kod Marenga, bila je odluĉujuća. Rusi su bili poraţeni. Aleksandar je ostavio

šezdeset hiljada ljudi na bojištu, što utopljenih u Ali što zarobljenih. Sto dvadeset topova i dvadeset pet

zastava bili su trofeji ove pobjede, a razmrvljeni ostaci pobijeĊene vojske, i ne pomišljajući na to da bi se mogli

braniti, bjeţali su bezobzirno, hitajući da se zaklone prelazeći Pregel na kome su porušili sve mostove. No, ova mjera opreza ništa im nije pomogla. Francuzi prijeĊoše rijeku i odmah se uputiše Njemenu, toj

posljednjoj prepreci, koju je trebalo prijeći da bi se rat prenio na ruski teritorij. Car je bio preneraţen. Ĉar

britanskih obmana bio je išĉezao, a on se našao u istom poloţaju kao i nekada kod Austerlitza, bez nade na

ikakvu pomoć. Tako se on i po drugi put odluĉio na poniţenje. Onaj mir, koji je onako uporno odbijao sve

dok je bio u mogućnosti da mu diktira uvjete, morao ga je sada moljakati i primiti onako kako mu je

zapovijedao protivnik. Na dan 21. jula potpisano je primirje, a 22. vojsci je upućen slijedeći proglas: »Vojnici! 5. juna napali su nas Rusi usred našeg logora. Ali, neprijatelj se prevario u ocjeni našeg mirovanja. On je

suviše kasno saznao da je naš odmor bio odmor lava. Sada se kaje što je to bio zaboravio. U danima Gutstadta, Heilsberga, u nezaboravnim danima Friedlanda, ukratko u deset dana našeg pohoda

zaplijenili smo sto dvadeset topova, sedamdeset zastava, ubili, ranili i zarobili šezdeset hiljada Rusa, a

neprijateljskoj vojsci zaplijenili sve njene zalihe, poljske bolnice, brodove, zauzeli tvrĊavu Konigsberg,

zaplijenili municiju za sto šezdeset hiljada pušaka koje su našem neprijatelju bili poslali Englezi i kojima su

bili napunjeni brodovi u pristaništu. Brzinom orla stigli smo s obala Visle na Njemen. Vi ste od Austerlitza proslavili godišnjicu krunidbe, a ove

godine treba da proslavite godišnjicu Marenga, koji je uĉinio kraj drugoj koaliciji. Francuzi, vi ste bili

dostojni i sebe i mene. Okićeni lovorom, postigavši mir koji u sebi nosi jamstvo da će dugo trajati, vi se

vraćate u Francusku. 89Već je vrijeme da naša domovina pozivi u miru, zaštićena od zlokobnog engleskog utjecaja. Moja

dobroĉinstva dokazat će vam moju zahvalnost i veliĉinu ljubavi što je osjećam prema vama!« 24. juna komandant artiljerije La Riboissiere (Riboa-sjer) naredio je da se na Njemenu sagradi jedna splav,

na kojoj je podignut šator za sastanak careva. Trebalo je da svaki od njih doĊe s obale koju je zaposjeo. Sutradan oko trinaest sati Napoleon je ostavio lijevu obalu rijeke i, u pratnji Murata, velikog vojvode od

Ber-ga, maršala Berthiera i Bessieresa, generala Duroca i velikoga štitonoše Caulaincourta, otišao u već

pripremljeni šator. Istovremeno je s desne obale pošao i car Aleksandar, u pratnji velikog kneza

Konstantina, generala Benigsena, kneza Labanova, generala Suvorova i general--aĊutanta grofa Ljevena. Obje barke stigoše u isti mah. Kad se popeše na splav, oba cara se zagrliše. Ovaj zagrljaj bio je predigra Tilzitskoga mira koji je potpisan 9. jula 1807. godine. Prusi su platili ratnu odštetu. Kraljevina Saska i Vestfalija bile su postavljene kao dvije tvrĊave da paze na

njih. Aleksandar i Fridrih Vilim sveĉano su priznali Josepha, Louisa i Jeromea za svoju okrunjenu braću.

Prvi konzul Bonaparte stvorio je republike, a car Napoleon uĉinio je od njih nasljedne kraljevine. Kao

nasljednik triju dinastija koje su vladale Francuskom, on je htio da još poveća nekadašnje posjede Karla

Velikog, a Evropa je bila prisiljena da mu dozvoli da to izvrši. 27. jula iste godine nakon što je ovaj sjajni pohod završio jednim blagim potezom, Napoleon se vratio u

Pariz. Više nije imao ni jednog neprijatelja osim Engleske, koja je, još uvijek ustrajući u svojoj mrţnji, bila

teško pogoĊena porazom svojih saveznika, mada je još uvijek ĉvrsto drţala svoje pozicije na dvjema

krajnjim taĉkama kontinenta, u Švedskoj i Portugalu.' 90

Berlinskom odredbom kontinentalne blokade, Engleskoj su oduzeta sva prava u Evropi. Rusija i Danska za-

tvorile su joj pristaništa u Sjevernom moru, a Francuska, Holandija i Španija na Oceanu i u Sredozemnom

moru, pošto su se sveĉano obavezale da s njome neće voditi nikakvu trgovinu. Ostale su joj, dakle, samo

još Švedska i Portugal. Napoleon je jednim dekretom od 27. oktobra 1807. godine oduzeo kući Braganza

pravo da vlada, a Aleksandar se 27. septembra 1808. godine obavezao da će povesti rat sa Gustavom

Švedskim. Mjesec dana kasnije Francuzi su bili u Lisabonu. Zauzeće Portugala bilo je samo uvod za osvajanje Španije u kojoj je vladao Karlo IV, ne znajući kome da

se prikloni, svom ljubimcu Godovu (Godoj), ili Ferdinandu, princu od Asturije. Ljut što je Godoy poĉeo skupljati vojsku u nezgodno vrijeme, to jest u vrijeme pruskog rata, Napoleon je bacio letimiĉan i

neprimjetan pogled na Španiju, pogled koji mu je otkrio da će španjolsko prijestolje uskoro biti slobodno. I

tek što su njegove trupe bile zauzele Portugal, prodriješe na Iberski poluotok. Pod izlikom blokade i

pomorskog rata najprije su zauzeli primorje; zatim zaposjednu glavna mjesta i tako okruţe Madrid jednim

prstenom, koji je trebalo samo malo jaĉe stegnuti pa da za tri dana postanu gospodari prijestolnice. U

meĊuvremenu izbije pobuna protiv ministra, te tako princ od Asturije bude pod imenom Ferdinanda VII

postavljen za kralja na mjesto svoga oca. Napoleon nije više ništa ni ţelio. Francuzi odmah uĊoše u Madrid. Car pohita u Ba-yonne (Bajon), sazove španjolske knezove, prisili Ferdi-

nanda VII da vrati krunu svome ocu, a njega kao zatoĉenika pošalje u Valenciju. Uskoro se stari Karlo IV

odrekne prijestolja u korist Napoleona i poviiĉe se u Compiegne (Kompijenj). Kruna pripadne najstarijem

Napoleonovu bratu Josephu. Ovom promjenom ostalo je bez vladara napuljsko prijestolje koje je Napoleon

ustu- 91pio svome zetu Mufatu, tako da je sada u njegovoj porodici bilo pet okrunjenih glava ne raĉunajući

njegovu. Ali, ukoliko je Napoleon širio svoju moć, utoliko se širilo i njegovo bojište. Holandija, ĉiji su interesi zbog

blokade bili veoma ugroţeni; Austrija, koja je bila ionako poniţena stvaranjem Bavarske i Virtenberške

kraljevine; Rim, koji se osjećao prevaren u svojim nadama da će mu biti vraćene pokrajine koje su mu, pod Direktorijem bile oduzete i pripojene cisalpinskoj republici i, na kraju, Španija i Portugal, koje su bile

uţasno povrijeĊene u svojem nacionalnom ponosu — svi su se odazivali i prihvaćali kao jeku ratniĉki

poklik koji je neprekidno grmio iz Engleske. U svim se zemljama u isto vrijeme organizirao snaţan otpor,

mada taj protuudarac neće biti zadan svuda u isto vrijeme. Rim je dao primjer. Papinski legat napusti Pariz 2. aprila, a u isto vrijeme general Miolis (Mioli) dobi

zapovijed da zauzme Rim. Papa je prijetio vojsci da će je iskljuĉiti iz crkve, a trupe su mu na to odgovorile

zauzimanjem Ancone (Ankona), Urbina, Macerate (Maĉe-rata) i Camerina (Kamerino). Za njegovim primjerom povela se Španjolska: u Se-villi je pokrajinska hunta priznala Ferdinanda VII za

svoga kralja i pozvala sve zauzete pokrajine da se dignu na oruţje. I one se sve listom digoše. General

Dupont (Dipon) bio je prisiljen poloţiti oruţje, a Joseph je morao napustiti Madrid. Onda doĊe na red i Portugal. Partugalci se digoše 16. juna u Oportu; Junot (Ţino), koji nije imao dovoljno

vojske da brani što je bio zauzeo, morao je, prema ugovoru sklopljenom u Cintri, napustiti zemlju koju je

poslije njega zauzeo Welington sa dvadeset i pet hiljada vojnika. Napoleon je smatrao da su ovi dogaĊaji veoma ozbiljni da iziskuju njegovu prisutnost. Istina, on je znao da

se Austrija potajno naoruţava, ali je isto tako znao 92 da ne moţe biti spremna prije godine dana. Znao je i to da se Holandija ţali zbog propasti svoje trgovine, ali sve dotle dok se ona bude ograniĉavala samo na to da se ţali on je odluĉio da o njoj ne vodi raĉuna. Na

taj naĉin imao je više vremena no što mu je bilo potrebno da ponovo osvoji Španiju i Portugal. Napoleon se, sa osamdeset hiljada veterana koji su se borili u Njemaĉkoj, pojavi na granicama Navare i Bi-

skaje. Osvajanje Burgosa bio je znak njegova dolaska. Poslije toga došla je pobjeda kod Tudele. Onda su,

na bajunet, zauzeti poloţaji Somma Sierre; a 4. decembra Napoleon je već slavio svoj sveĉani ulazak u

Madrid, kome je prethodila slijedeća proklamacija: »Španjolci! Ja vam ne dolazim kao gospodar već kao oslobodilac. Ja sam uništio inkviziciju, protiv koje su podigli glas

i ovaj vijek i Evropa. Neka se svećenici brinu o dušama vjernika, ali ne smiju donositi nikakve sudske

presude, niti vršiti svjetovne ili tjelesne kazne nad graĊanstvom. Ja sam ukinuo feudalna prava, i od danas

svatko moţe otvarati gostionice, pekarnice, mlinove; moţe se baviti ribolovom i lovom na tune, i uopće

baviti se svim poslovima.

Sebiĉnost, bogatstvo i blagostanje jednog malog broja ljudi škodi vašoj zemljoradnji više nego ekvatorska

ţega. Kao što je samo jedan bog, tako i u drţavi treba da bude samo jedan zakon. Sva ona posebna prava

prigrabljena su nasilno i bila su na štetu naroda. Ja sam ih uništio. Današnji naraštaj moţe imati drugaĉije

mišljenje, strasti su suviše jako uzburkane, ali ja sam uvjeren da će me vaši unuci blagosiljati kao svoga

preporoditelja. Oni će u znaĉajne dane ubrajati ove što sam ih ja meĊu vama proveo, i oni će predstavljati

poĉetak napretka vaše zemlje.« Osvojena Španija ostade nijema, a inkvizicija odgovori ovim katekizmom: 93— Reci mi, dijete moje, tko si ti? — Španjolac, milošću boţjom. — Tko je neprijatelj naše sreće? — Francuski car, — Koliko on ima priroda? — Dvije: ljudsku i Ċavolsku. — Koliko ima francuskih careva? — Jedan pravi i tri laţna. — Kako se zovu? — Napoleon, Murat i Manuel Godoy. — Koji je od njih najgori? — Sva trojica podjednako. — Od koga potjeĉe Napoleon? — Od poroka. — Murat? — Od Napoleona. — A Godoy? — Od kriţanja te dvojice. — Kakav je duh prvoga? — Gordost i despotizam. — Drugoga? — Otimanje i grozota. — A trećega? — Pohota, izdajstvo i neznanje. — Što su Francuzi? — Oni su odmetnuti kršćani. — Je li grijeh ubiti Francuza? — Nije, oĉe moj. Ĉovjek dolazi u raj kad ubije kojega od tih bezboţnih pasa. — Kakvu kaznu zasluţuje Španjolac koji ne vrši svoju duţnost? — Smrt i sramotu izdajstva. — Tko će nas osloboditi naših neprijatelja? — MeĊusobno povjerenje i naše oruţje. MeĊutim, Španija je prividno bila mirna i sasvim se pokoravala svom novom kralju. Ali neprijateljske pripre- •94 me Austrije pozvale su Napoleona u Pariz. Ĉim je prispio, on je, već 23. januara 1809. godine, zatraţio

objašnjenje od austrijskog poslanika. Ono što mu je ovaj saopćio ĉinilo mu se neistinito, a nakon dva dana saznao je da je austrijska vojska prešla rijeku Inn i napala Bavarsku. Ovoga puta Austrija ga je predusrela i

bila je spremna prije nego Francuska. Napoleon se tada obrati Senatu. Senat je odobrio njegov zahtjev da se ĉetrdeset hiljada vojnika pozove pod zastavu, a već 17. novembra

Napoleon se sa svojom vojskom nalazio u Donauworthu (Donauvertu). 20. je dobio bitku kod Tanna, 21.

kod Abensberga, 22. kod Eggmuhla (Egmil), 23. kod Regens-burga, a 24. upravio je svojoj vojsci ovu

proklamaciju: »Vojnici! Vi ste opravdali moja oĉekivanja. Svojom hrabrošću odoljeli ste brojĉano nadmoćnijem neprijatelju i

pokazali kakva je razlika izmeĊu Cezarovih legija i gomile naoruţanih Kserksovih larmadţija. Za ĉetiri

dana mi smo pobijedili, u bitkama kod Tanna, Abensberga i Eggmuhla i u borbama kod Landschuta i

Regensburga. Sto zaplijenjenih topova, ĉetrdeset zastava i pedeset hiljada zarobljenika, to su plodovi vašeg

brzog napredovanja i vaše hrabrosti. Neprijatelj je, ĉini se, zaveden jednim vjerolomnim kabinetom,

potpuno zaboravio tko ste vi: njegova je zabluda bila kratkotrajna; vi ste mu se pojavili strasniji nego ikada.

Tek što je prešao Inn i napao oblast našeg saveznika, već bjeţi potuĉen, uplašen i u neredu. Moja

prethodnica već je prešla preko Inna. Neće proći ni mjesec dana i mi ćemo biti u Beĉu.« Već 27. Bavarska i Pfalz bili su oĉišćeni od neprijatelja; 3. maja Austrijanci su izgubili bitku kod Ebers-

berga, a 9. novembra Napoleon je bio pod zidinama Beĉa. 11. novembra Beĉ je otvorio svoja vrata, kroz

koja je 13. novembra Napoleon pobjedonosno ušao u grad. Eto, iz ovoga se vidi da su proroĉanstva u to vrijeme još nešto vaţila. Oko sto hiljada vojnika pod

zapovjed- 95ništvom princa Karla povuklo se na lijevu obalu Dunava. Napoleon se dade u potjeru za njima i 21. ih

stigne kod Esslinga, gdje je Massena svoju vojvodsku titulu zamijenio kneţevskom. U toku borbe, bujica je odnijela sve mostove na Dunavu; ali, već poslije ĉetrnaest dana, Bert-rand je postavio tri nova. Prvi most

bio je dugaĉak šezdeset lanaca, a bio je toliko širojc da su preko njega usporedo mogla proći troja kola.

Drugi, koji je bio na kolcima, bio je širok osam stopa. Treći je podignut na pontonima. Bilten od 3. jula,

poslan iz Beĉa, javlja da Dunav više ne postoji, kao što je nekada Ljudevit XIV objavio da više nema

Pireneja. I, doista, 4. jula prijeĊoše Dunav, a 5. su dobili bitku kod Engersdorfa. Napokon 7. jula Austrijanci su na

bojnom polju kod Wagrama ostavili ĉetiri tisuće mrtvih i devet tisuća ranjenih, a deset zastava, ĉetrdeset

topova i 20 tisuća zarobljenika palo je u ruke pobjednika. II. jula knez Lichtenstein pojavio se kod predstraţa da traţi obustavu vatre. On je naš stari znanac.

Sutradan poslije bitke na Marengu već je dolazio u jednu sliĉnu misiju. 12. je u Znaimu zakljuĉeno

primirje. Odmah zatim otpoĉeli su i pregovori o miru. Ti su pregovori trajali tri mjeseca. Za sve to vrijeme

Napoleon je stanovao u Schonbrunnu, gdje je kao nekim ĉudom umakao noţu tirinškog svećenika Stapsa

(Štaps). Napokon, 14. oktobra, zakljuĉen je mir. Austrija je ustupila Francuskoj sve zemlje na desnoj obali Save: oblast Goricu i Montefeltro, Trst, Kranjsku

i okrug Villach (Filah). Priznala je pripajanje ilirskih pokrajina Francuskoj, a isto tako i sva ona buduća

pripajanja talijanskih, španjolskih i portugalskih oblasti, do kojih bi došlo ili putem osvajanja, ili putem

diplomatskih kombinacija. U isto vrijeme, ona se zauvijek odriĉe saveza s Engleskom i prihvaća kontinentalnu politiku sa svim njenim zahtjevima. 96 Kao što se vidi, sve se bilo diglo protiv Napoleona, ali još uvijek nitko nije mogao da mu stane na put. Por-

tugal se bio sasvim pridruţio Engleskoj. Napoleon ga zauzme. Godoy je u Španiji nespretnim skupljanjem

vojske pokazao svoje neprijateljsko raspoloţenje. Napoleon je zbog toga prisilio Karla IV da abdicira. Papa

je Rim uĉinio središtem za skupljanje engleskih agenata. Napoleon je papu tretirao kao i svakog drugog

svjetovnog vladara pa ga je svrgnuo. Priroda je odbila Jozefini da Napoleonu da potomstvo; on se tada

oţenio Marijom Lujzom, kćerkom austrijskog cara, koja mu pokloni jednog sina. Holandija je, unatoĉ

svojim obećanjima, postala skladište engleske robe; on svrgne Louisa Bonapartea, a njegovu kraljevinu

pripoji Francuskoj. Sad je francuska carevina brojila sto trideset depart-mana. Ona se prostirala od Atlantskog oceana do

grĉkog mora, od Taja do Elbe, a sto dvadeset milijuna stanovnika pokoravalo se jednoj jedinoj volji, jednoj

jedinoj sili, bilo usmjereno u istom pravcu i klicalo je na osam raznih jezika: »Ţivio Napoleon!« General je bio na zenitu svoje slave, a car na vrhuncu svoje sreće. Dosad smo ga gledali samo kako se

penje i uzdiţe. U ovom trenutku on se zaustavio, i punu godinu dana ostat će na vrhuncu svojeg uspona.

Jer, trebalo je da se odmori za spuštanje. Na dan 1. aprila 1810. godine Napoleon se oţenio Marijom Lujzom, austrijskom nadvojvotkinjom. Nakon jedanaest mjeseci, grmljavina iz sto i jednog topa objavi svijetu roĊenje prijestolonasljednika. Kao prva posljedica Napoleonove veze s habsburško--lorenskim domom bilo je zatezanje odnosa izmeĊu

njega i ruskog cara, koji je htio, ako se moţe vjerovati doktoru O'Meari, da mu ponudi za ţenu svoju sestru

Anu. Od 1810. godine Aleksandar je, videći kako se Napoleonova vlast poput plime oceana sve više širi i

pribliţava njegovoj zemlji, poĉeo povećavati svoju vojnu silu i obnovio veze [apoleon 97s Velikom Britanijom. Cijela 1811. godina protekla je u besplodnim pregovorima, koji su, prema naĉinu

na koji su voĊeni, bliski rat ĉinili sve vjerojatnijim. Stoga se obje protivniĉke strane poĉeše uţurbano

spremati još prije no što je rat bio objavljen. Pruska je, prema ugovoru od 24. februara, dala Napoleonu

dvadeset hiljada, a Austrija, prema ugovoru od 14. marta, trideset hiljada vojnika. Italija i Rajnski savez

sudjelovali su u tom velikom pothvatu, prva sa dvadeset pet, a drugi sa osamdeset hiljada ljudi. Napokon je

odlukom Senata bila pozvana narodna garda i podijeljena u tri poziva. Od ovih je prvi poziv, koji je

odreĊen za aktivnu sluţbu, osim glavne armije koja se nalazila u Njemenu, stavio na raspolaganje caru sto

dobrovoljaĉkih odjeljenja — svako od po hiljadu ljudi. Napoleon je otputovao iz Pariza 9. marta, pošto je naredio vojvodi od Bassana da što je moguće duţe oteţe

s izdavanjem putnih isprava ruskom poslaniku knezu Kurakinu. Ova zapovijed, koja je davala prividnu

iluziju da će se mir odrţati, u stvari nije imala nikakav drugi cilj nego da Aleksandra što duţe drţi u

neizvjesnosti u pogledu pravih namjera njegova protivnika, tako da bi ga ovaj mogao iznenaditi napavši

njegovu vojsku na prepad. Napoleon se gotovo uvijek drţao ove taktike, koja mu je i sada, kao i uvijek,

polazila za rukom. Zato se list »Moniteur« zadovoljio obaviješću da je car otputovao iz Pariza da pregleda

svoju golemu vojsku koja se okupila na Visli, i da će ga do Dresdena pratiti i carica, koja ide da pohodi svoju uzvišenu porodicu. Pošto se tamo zadrţao ĉetrnaest dana, i pošto je pozvao Talmu i gospoĊicu Mars da igraju pred publikom

sastavljenom od kraljeva, kao što im je to ranije obećao u Parizu, Napoleon je ostavio Dresden, i 2. juna

stigao u Torn, a 22. je objavio svoj povratak u Poljsku, slijedećom proklamacijom, sastavljenom u glavnom

štabu u Vilkov-skom: 98 »Vojnici! Rusija se bila zaklela Francuskoj da će s njom ostati u vjeĉitom savezu, a u neprijateljstvu s Engleskom.

Ona je danas pogazila svoju zakletvu i neće da nam da objašnjenje o tom svom neobiĉnom ponašanju sve

dok se francuski orlovi ne povuku sa Rajne, pa da na taj naĉin prepustimo naše saveznike njenoj samovolji.

Zar oni misle da smo se mi izmetnuli? Nama je ostalo da biramo izmeĊu bešĉašća i rata. Nema sumnje

kakav će biti naš izbor. Naprijed! PrijeĊimo Njemen i prenesimo bojište na rusku zemlju! Tamo će

francuska vojska poţnjeti plod. Mir što ćemo ga zakljuĉiti, postavit će granice štetnom utjecaju što ga

moskovski kabinet već pola vijeka vrši na evropsku politiku.« Vojska kojoj je Napoleon uputio ove rijeĉi bila je najbolja, najbrojnija i najjaĉa od svih kojima je dosad

zapovijedao. Bila je podijeljena u petnaest korpusa. Svaki korpus predvodio je po jedan vojvoda, knez ili

kralj. Ta vojska predstavljala je ogromnu masu od ĉetiri stotine hiljada pješaka i sedamdeset hiljada konjanika, sa hiljadu topova. Tri duga dana bila su potrebna da ova sila prijeĊe preko Njemena; to je bilo 23, 24. i 25. juna. Na lijevoj obali ove rijeke, gdje mu se car Aleksandar prije tri godine zakleo na vjeĉno prijateljstvo,

Napoleon je zastao neko vrijeme, stajao je nepomiĉno i šutio, obuzet velikim mislima. Tada, prelazeći

rijeku, reĉe: — Zla kob nadvila se nad Ruse. Neka se izvrši što je sudbina dosudila! Prvi koraci ovoga pohoda, kao i uvijek, bili su gigantski. Poslije dvodnevnog, ubrzanog i dobro sraĉunatog

marša, ruska vojska bila je iznenada napadnuta i razbijena, a jedan cijeli armijski korpus bio je od nje od-

sjeĉen. Aleksandar je tada poruĉio da ţeli stupiti u pregovore, budući da je po uţasnim, brzim i energiĉnim napa- 99dima ponovo uoĉio opasnost koja mu prijeti, pod uvjetom da Napoleon napusti oblasti koje je zauzeo i

da se povuĉe natrag preko Njemena. Napoleon je ovaj korak smatrao tako neumjesnim da je umjesto

svakog odgovora ušao sutradan u Vilnu. Tu je ostao dvadeset dana, imenovao privremenu vladu, dok se,

meĊutim, u Varšavi sastalo narodno vijeće da razmotri pitanje obnove poljskog kraljevstva. Nakon toga

nastavio je s progonom ruske vojske. Nakon dva dana prodiranja u ruski teritorij, Napoleon se, uţasnut, iznenadio sistemom Aleksandrove obra-

ne. Sve što su mogli, Rusi su uništavali pri svom povlaĉenju: usjeve, gradove, sela i kolibe, tako da je vojska od petsto hiljada ljudi išla kroz pravu pustoš, koja ne bi bila u stanju da ishrani ni onih dvadeset

hiljada ŠveĊana koje je nekada vodio sa sobom Karlo XII. Od Njemena do VVilije napredovalo se kroz predjele osvijetljene poţarima, preko leševa i zgarišta.

Posljednjih dana jula vojska je stigla do Vitebska, zadivljena ovim jedinstvenim naĉinom ratovanja, budući

da nigdje na tom dugom putu nije naišla na neprijatelja; izgledalo je kao da imaju posla samo s demonom

pustošenja. I sam Napoleon, kao što već rekosmo, bio je zaprepašten tim ratnim planom, kojega nije bilo u

njegovim predviĊanjima. Pred sobom nije vidio ništa drugo do jednu pustoš koje je krajnju taĉku mogao

doseći tek poslije godinu dana, gdje ga je svaki uĉinjeni korak sve više udaljavao od Francuske, od

njegovih saveznika i od svih izvora pomoći. Kad je stigao u Vitebsk, sav utuĉen bacio se u jedan naslonjaĉ,

dozvao odmah grofa Daruja (Dari) i rekao mu: — Ja ostajem ovdje. Hoću da doĊem k sebi, da se priberem. Ovdje hoću da prikupim svoju vojsku, da joj

dam malo odmora i da organiziram Poljsku. Pohod od 1812. završen je. Onaj od 1813. uĉinit će ono što je

još preostalo da se uĉini. Što se vas tiĉe, gospodine, posta-

100 raj te se da ovdje moţemo ţivjeti, jer mi nećemo ponavljati budalaštine Karla XII. Zatim se okrene Muratu i reĉe: — Prenesimo ovamo svoje orlove! Godina 1813. naći će nas u Moskvi, a 1814. u Petrogradu. Rat s

Rusijom trajat će tri godine. Napoleon je, ĉini se, doista bio odluĉio da tako uĉini. Ali sad mu je Aleksandar, koji se takoĊer bio uplašio

neaktivnosti, napokon pokazao svoje Ruse, koji su mu dosad izmicali poput kakvih fantoma. Kao što

kockara uvijek draţi i privlaĉi zlato, tako i Napoleon nije mogao više izdrţati, pa je pošao za njima. 14.

augusta dostigao ih je i potukao kod Krasnoj a; 18. ih je istjerao iz Smo-lenska, koji je ostavio u plamenu, a 30. je zauzeo Vjazmu, u kojoj je našao sva skladišta uništena. Od trenutka kad je stupio na rusko tlo, sve je

odavalo da se tu vodi jedan veliki domovinski rat. Napoleon je napokon doznao da je ruska armija dobila novog vojskovoĊu i da se sprema bitka na jednoj

poziciji koju su na brzu ruku utvrdili. Car Aleksandar je s obzirom na javno mišljenje koje je sve

dotadašnje ratne nedaće pripisivalo pogrešnom izboru generala, glavno zapovjedništvo povjerio generalu

Kutuzovu, pobjedniku nad Turcima. Ako se moţe vjerovati javnom mnjenju, Prus Pfuhl bio je uzrok prvim

ratnim nedaćama, a stranac Barclav de Tolly, svojim vjeĉnim sistemom povlaĉenja koje se Moskovljanima

uĉinilo sumnjivim, uĉinio je nedaće još većim. U jednom domovinskom ratu samo je pravi Rus u stanju da

spasi domovinu, i svi su se, poĉev od cara pa do posljednjeg muzika, sloţili u tome da je pobjednik iz

Rušĉuka i pregovaraĉ iz Bukurešta jedini u stanju da spasi Rusiju. Novi vojskovoĊa, uvjeren da odanost

vojske i naroda moţe saĉuvati samo pod uvjetom da prihvati bitku prije nego što pusti Francuze da uĊu u

Moskvu, odluĉio je da je prihvati na poloţaju na kojem se upravo nalazio, kod Borodina, gdje 101mu se 4. septembra pridruţila nova, tek organizirana vojska iz Moskve, od deset hiljada ljudi. Istoga dana, Murat se izmeĊu Gţatska i Borodina, sukobio s generalom Konovicinom, koji je od Kutuzova

dobio naredbu da brani jednu visoravan, zaklonjenu širokom klisurom. Konovicin je doslovno shvatio

zapovijed i stajao nepomiĉno sve dok ga nije dvostruko jaĉa sila odgurnula, zapravo natjerala na

povlaĉenje; slijedeći njihov krvavi trag, išlo se dalje sve do utvrĊenog manastira Kolostkoja. Tu oni pokušaše pruţiti otpor. Ali, preplavljeni sa svih strana, bili su prisiljeni da se povuku prema Golovinu, kroz

koje su samo prošli. Francuske predstraţe izbile su iz tog sela gotovo izmiješane s ruskom pozadinom.

Trenutak kasnije došao je Napoleon na konju i s jedne uzvisine pregledao ĉitavu ravnicu. Sela pretvorena u

gomile pepela, pregaţene njive, šume koje su kozaci uništili — sve mu je to dokazivalo da je Kutuzov

izabrao ovu ravnicu za svoje bojište. Iza ove prve linije na duţini od jedne milje nalazila su se tri sela.

Prostor izmeĊu njih, ispresijecan jarugama i obrašten mladom šumom, vrvio je vojnicima poput kakvog

mravinjaka. Tu je ĉekala sva ruska vojska; a ispred njenog lijevog krila, kod sela Švardina, bio je podignut i

jedan veliki rov. Napoleon je cijeli ovaj prostor obuhvatio jednim pogledom. Već satima on ide jednom i drugom obalom

Kaluge. On zna da ta rijeka kod Borodina skreće ulijevo, iako ne vidi visove koji je sile na ovo krivudanje,

on ih ipak naslućuje i zna da se tu nalazi glavni poloţaj ruske vojske. Ali ta rijeka, koja zaklanja neprijatelj

evo krajnje desno krilo, ostavlja centar i lijevo krilo nezaštićene; i samo na tome mjestu on je ranjiv; tu ga,

dakle, treba udaviti. Ali, prije svega, treba ga istjerati iz rova koji brani njegovo lijevo krilo kao kakav

grudobran. Odatle će se tek moći njegov poloţaj bolje sagledati. Tako je general Compans (Kompan) dobio

nareĊenje da zauzme taj rov. Tri put ga je napadao i zauzimao na juriš, i tri put 102 bio odbijen, ali ga je, iako jedva, poslije ĉetvrtog prodora ipak uspio zauzeti. Otuda je Napoleon mogao vidjeti dvije trećine bojišta. Ostatak dana proveden je u meĊusobnom osmatranju. Na obje strane vršile su

se pripreme za odluĉnu bitku. Rusi su se pripremali molepstvijem za pobjedu svoga oruţja, prizivajući u

svojim molitvama u pomoć Aleksandra Nevskog. Francuzi, naviknuti na zahvalnice a ne na molbe,

prikupljali su i zbijali svoje ĉete, dovodili u red svoje oruţje i rasporeĊivali svoju artiljeriju na odreĊena

mjesta. Brojna snaga obiju strana bila je gotovo ravnomjerna; Rusi su imali sto trideset tisuća vojnika, a

Francuzi sto dvadeset pet tisuća. Carev šator bio je razapet iza talijanske vojske, lijevo od glavne ceste. Stara garda obrazovala je karu oko

careva šatora. Vatre su bile upaljene. Ruske vatre bile su smještene u širokom i pravilnom polukrugu;

francuske su bile slabe, nejednake i raštrkane. Nekim odredima još nije bilo odreĊeno mjesto za

logorovanje, a nije bilo ni drva. Cijele noći sipila je hladna, sitna kiša. Poĉinjala je jesen. Napoleon je

jedanaest puta budio kneza od Neuchatela i izdavao mu naredbe, pri ĉemu bi ga uvijek pitao, šta mu se ĉini

— namjerava li neprijatelj još uvijek pruţiti otpor? Pomisao da bi mu Rusi mogli umaći više puta ga je

budila iza sna jer mu se priĉinjalo kao da ĉuje šum njihova odlaska. On se, meĊutim, varao. Tek je danja

svjetlost utrnula odbljesak vatri u neprijateljskom logoru. Oko 5 sati izjutra Napoleon je uzjahao konja i

obišao cijelu neprijateljsku liniju na odstojanju od jednog pu-škometa, zaklonjen pomrĉinom i praćen

malom pratnjom. Rusi su bili zauzeli sve visove i upravo zakrĉili cestu za Moskvu i kotlinu Gorke, kojom je tekao mali

potoĉić. Bili su ukliješteni izmeĊu starog smolenskog druma i rijeke Moskve. Barclav de Tolly (Barklaj de

Toli) sa svoja tri pješaĉka i jednim kozaĉkim korpusom saĉinjavao je desno krilo, koje se protezalo od

velikog rova pa do rijeke Moskve. Bagration je bio na lijevom krilu sa sed- 103mim i osmim korpusom, od velikog rova pa do šumarka koji se pruţao izmeĊu Semjonovskaje i Ustice. Kolikogod je ovaj poloţaj bio jak, toliko je bio i nepotpun. To je bila pogreška generala Benigsena, koji je, kao glavni branilac središta armije, svu svoju paţnju usredotoĉio na desno krilo, ionako zaštićeno

prirodom, dok je lijevo krilo zanemario, što je i bila slaba strana ovog poloţaja. Doduše, poloţaj je bio

zaklonjen sa tri rova, ali se izmeĊu njih i starog moskovskog druma nalazio prostor od jednog kilometra

duţine koji je bio posjednut neznatnim brojem lovaca. Evo Napoleonova plana: Krajnje desno krilo, pod zapovjedništvom Poniatovv-skoga, zauzet će moskovski drum; presjeći će nadvoje

neprijateljsku vojsku i dok Ney, Davoust i Eugene budu zadrţavali neprijateljsko lijevo krilo, on će centar i

desno krilo potisnuti prema rijeci Moskvi. To je bio isti plan kao onaj kod Friedlanda. Samo što se kod

Friedlanda rijeka nalazila iza neprijatelja, pa je spreĉavala odstupnicu, dok je ovdje Moskva tekla pored

desnog krila, pa bi neprijatelj u sluĉaju uzmaka imao povoljan teren za povlaĉenje. Plan ove bitke u toku

dana pretrpio je jednu izmjenu. Umjesto Bernadottea, trebalo je sada da Eugene napadne centar.

Poniatowski je sa svojom konjicom morao da se uvuĉe izmeĊu šume i velikog druma, i da napadne krajnje

lijevo krilo s boka u isto vrijeme kad ga Davoust i Ney budu napali s ĉela. Poniatowski je u tu svrhu dobio

još dva diviziona Davoustovog korpusa. Oduzimanje jednog dijela njegovih trupa veoma je ozlojedilo

Davousta, jer je i on bio predloţio jedan plan za ovu bitku, koji je bio odbaĉen, iako je po njegovu mi-

šljenju bio bez mane. Taj se plan sastojao u tome da se prije napada na rovove promijene poloţaji pa da se

postave okomito prema krajnjim neprijateljskim taĉkama. Ovaj manevar bio bi dobar, samo odviše smion budući da bi Rusi, primijetivši da im prijeti opasnost da budu 104 odsjeĉeni, mogli u toku noći da se povuku sa svojih poloţaja putem koji vodi u Moţajsk, pa slijedećeg dana

Francuzi ne bi našli ništa drugo do pusto napušteno bojište i prazne rovove, a Napoleon se baš toga i bojao,

moţda isto toliko koliko i poraza. Oko tri sata, Napoleon je ponovno izjahao da se uvjeri nisu li se desile kakve promjene. Tako se ispeo na

boro-dinske visove, sa kojih je dogledom ponovo osmatrao poloţaj. Mada je u pratnji imao malo ljudi, ipak

su ga prepoznali. Jedno topovsko tane, jedino koje je u toku dana ispaljeno sa neprijateljske strane, prolomi

tišinu i rasprsnu se na nekoliko koraka od cara. Oko ĉetiri i po car se vrati natrag u svoj logor, gdje je zatekao gospodina de Beausseta (Bose), koji mu je

donio pisma Marije Lujze i sliku Rimskog kralja, Gerar-dovo djelo. Slika je postavljena ispred

Napoleonovog šatora a oko nje se bio okupio krug maršala, generala i oficira. — Uklonite tu sliku — reĉe Napoleon — bilo bi isu-više rano da promatra bojište. Zatim je ušao u svoj šator i izdao slijedeće zapovijedi : »U toku noći da se podignu dva rova nasuprot neprijateljskim koji su u toku dana uoĉeni. Lijevi rov treba naoruţati sa ĉetrdeset i dva, a desni sa sedamdeset i dva topa. U osvit dana desni rov neka otpoĉne paljbu, a lijevi ĉim ĉuje paljbu desnog rova. Vicekralj će tada izvesti na ravnicu znatan broj strijelaca, koji će osuti dobru pušĉanu paljbu. Treći i osmi korpus pod zapovjedništvom maršala Neya takoĊer će poslati nešto strijelaca. Knez od Eggmuhla ostat će na svom mjestu. Knez Poniatovvski, s petim korpusom, krenut će prije svanuća, tako da do šest sati izjutra zaobiĊe

neprijateljsko lijevo krilo. 105Kad bitka bude otpoĉela, car će izdavati dalja nareĊenja prema zahtjevima poloţaja.« Ostajući pri ovom planu, Napoleon je rasporedio svoje trupe tako da ne izazove neprijateljevu paţnju.

Svatko je dobio upute. Rovovi su podignuti, artiljerija je zauzela svoja mjesta. U osvit, sto dvadeset topova

osulo je vatru na neprijateljske rovove, pripremajući nalet desnom krilu. Napoleon je imao vremena da prospava tek jedva jedan sat. Svaki ĉas je pitao je li neprijatelj još tu. Razni

pokreti koje je neprijatelj poduzimao dali su povoda mišljenju da se on povlaĉi. No, od svega toga nije bilo

ništa. Rusi su samo ispravljali svoju raniju grešku, na kojoj je Napoleon i zasnivao ĉitav svoj plan. Kutuzov

je premjestio na svoje lijevo krilo Tuĉkovljev korpus i tako utvrdio sva slabija mjesta.

Oko ĉetiri sata Rapp je ušao u carev šator, i našao ga kako je naslonio glavu na obje ruke. Car ga upitno

pogleda: — No, Rappe? — upita on. — Sire, još su tu. — To će biti uţasna bitka. Rappe, mislite li da ćemo pobijediti? — Da, Sire, ali poslije krvave borbe. — To i sam znam — odgovori mu Napoleon — ali ja imam osamdeset tisuća ljudi. Dvadeset tisuća ću

izgubiti, a sa šezdeset ću poći na Moskvu. Tamo će nam se pridruţiti vojnici izbaĉeni iz stroja i marševski

bataljoni, pa ćemo opet biti jaĉi nego prije ove bitke. Vidi se da u svoje borbene snage Napoleon nije ubrajao ni svoju gardu ni svoju konjicu. On je bio odluĉio

da i bez njih dobije bitku; trebalo je, znaĉi, da to bude borba artiljerije. U tom trenutku odjekne opći radosni uzvik: »Ţivio car!« Kad su se pojavili prvi sunĉevi zraci, vojnicima je 106 proĉitana careva proklamacija, jedna od najljepših, najiskrenijih i najsaţetijih Napoleonovih proklamacija,

koja je glasila: »Vojnici! Evo vam najzad bitke koju ste tako ţeljno oĉekivali. Od sada pobjeda zavisi jedino od vas. Ona je potrebna,

ona će nam donijeti svega u izobilju, dobra zimska prenoćišta i brz povratak u domovinu. Budite vojnici

kakvi ste bili kod Austerlitza, Friedlanda, Vitebska i Smolenska, da najdalje potomstvo, kad bude govorilo

o vama, kaţe: Bio je uĉesnik u velikoj bici pod zidinama Moskve.« Ĉim su prestali uzvici, Ney — taj vazda nestrpljivi Ney — zatraţi dozvolu da prijeĊe u napad. Svi su se

smjesta latili oruţja. Svatko se pripremao za veliku bitku koja je trebalo da odluĉi sudbinom Evrope.

AĊutanti su kao strijele letjeli u svim pravcima. Compans, koji je još prije dva dana tako dobro zapoĉeo, trebalo je da se provuĉe kroz šumarak i da otpoĉne

borbu zauzimanjem rova, koji je krajnjem ruskom lijevom krilu sluţio kao zaklon, a Davoust je dobio

zadatak da neprimjetno krene za njim kroz isti šumarak. Friantov divizion ostao bi kao rezerva. Ĉim Davoust zauzme rov, Ney je trebalo da poĊe naprijed i da uĉini juriš na Semjo-novskoje. Njegove divizije

veoma su stradale kod Valutine i jedva da su brojile petnaest hiljada boraca. Deset hiljada Vestfalaca

odreĊeno im je kao pojaĉanje koje treba da obrazuje drugi lanac, dok bi treći i ĉetvrti lanac pali u dio staroj

i mladoj gardi. Murat je takoĊer rasporedio, svoju konjicu. Lijevo od Neya, nasuprot neprijateljskom

centru, imao je da se naĊe Montbrunov (Monbrin) korpus. Nansouti (Nansuti) i Latour-Maubourg (Latur-

Mo-bur) zauzet će poloţaje koji će im dozvoljavati da slijede francusko desno krilo. Napokon, Grouchy

(Gruši) će pomoći vicekralju, koji će, potpomognut divizionima Mo-randa i Gerarda, zauzeti Borodino,

tamo ostaviti Delzon-sov divizion, a sa ostala tri prijeći preko Kaluge, na kojoj 107su još zorom bila podignuta tri mosta, i napasti veliki rov centra, koji se nalazio na desnoj obali rijeke.

Pola sata bilo je dovoljno da se izdaju sva ova nareĊenja. Bilo je pet i po sati ujutro. Desni rov je otpoĉeo

paljbu, a lijevi mu se odmah odazvao. Sve se uskomeša, sve pokrene, sve nadre naprijed.1 Davoust sa obje svoje divizije jurne u borbu. Euge-neovo lijevo krilo, koje je trebalo ostati kao promatraĉ i

zadovoljiti se da kasnije zaposjedne Borodino, poneseno ratnim zanosom usprkos povicima svoga generala,

proĊe kroz selo, i na visovima Gorkog sukobi se s Rusima, koji ga napadnu s ĉela i s boka i suzbiju. Tada

Devedeset drugi puk pohita u pomoć Sto šestom, prikupi ostatke i izvede ih odavde, ali napola uništene, i

bez voĊe, jer im je general poginuo. U tom trenutku Napoleon, misleći da je Poniatowski imao dovoljno vremena da izvrši svoj manevar, prebaci Davousta na prvi rov. Pratile su ga Compansove i De-saixove divizije, gurajući pred sobom trideset

topova. Ĉitava neprijateljska linija stala je rigati vatru kao kad se upali barut. Francuska pješadija krene naprijed, ne ispalivši nijedan metak. Ona je hitala da se sruĉi na neprijatelja i da

ga ušutka. Compans padne ranjen. Rapp poţuri da ga zamijeni i pojuri s nataknutim bajunetom. U trenutku

kad 1 Sam Napoleon podvrgao je ovaj plan slijedećoj kritici: »Ovaj prvi raspored bio je ozbiljna greška i uzrok

obratu ove bitke. Davousta, sa ĉetiri od njegovih divizija, trebalo je baciti u kotlinu izmeĊu rova lijevog

krila i ustiĉke šume. Za njim je trebalo da poĊe Murat sa cijelom svojom konjicom. Njega je trebalo da

potpomognu Ney i njegovi Vestfalci, koje je trebalo voditi u pravcu sela Semjonovskoje, dok bi mlada

garda izmeĊu obje napadaĉke kolone postepeno prodirala naprijed, a Poniatowski, udruţen s Davoustom,

trebalo je da zaobiĊe Tuĉkovljevo desno krilo u ustiĉkoj šumi. Trebalo je da zaobiĊemo i lijevo krilo, te da

ga neodoljivom silom primoramo da promijeni poloţaj i zauzme rront paralelno s moskovskim drumom i s

rijekom Moskvom, koji su bili iza leĊa. U toj kotlini, pak, nalazila bi se samo ĉetiri slaba puka lovaca,

sakrivena u šumi, tako da bi uspjeh bio van svake sumnje...« (Bilješka pisca) 108 je stigao do rova, pade pogoĊen kuglom; to je bila njegova dvadeset druga rana. Treći zauzme njegovo

mjesto, pa i on padne. Davoustov konj pade pogoĊen topovskim metkom. Knez od Eggiihla skotrlja se u

blato; već su pomislili da je poginuo, ali on se opet podiţe, popne se ponovo na konja i udalji zbog povrede

koju je dobio prilikom pada. Rapp je zapovjedio da ga odnesu pred cara. — Šta, Rappe — uzvikne Napoleon — zar opet ranjen? — Opet, Sire! Vi znate da je to moja navika! — Kako je tamo gore? — Ĉuda! Ali da se stvar svrši potrebna je garda. — Toga ću se dobro ĉuvati! — odgovori mu Napoleon s izrazom koji je liĉio na strah. — Neću dopustiti

da je satru. I tako ću dobiti bitku. Sada Ney, sa svoje tri divizije, jurne u ravnicu i napredujući u razmacima, krene na ĉelu Ledruove (Ledri)

divizije, na onaj kobni rov koji je Compansovu diviziju stajao ţivota triju generala. On ga je osvajao s

lijeve strane, dok su oni najhrabriji, koji su otpoĉeli napad, sada napadali s desne strane. Ney i Murat povedoše Razoutovu (Raţu) diviziju na druga dva rova. Upravo kad su bili na putu da ih

osvoje, napadne ih ruska konjica. Nastade trenutak neizvjesnosti; meĊutim, pješadija je zastala, ali nije

ustuknula. Bruvereova konjica pritekne im u pomoć. Ruska konjica bila je odbijena. Murat i Razout pojure

naprijed i na juriš zauzmu rovove. Od poĉetka tih juriša protekla su dva sata. Napoleon se ĉudio što ne ĉuje topove Poniatowskog i što kod ne-

prijatelja ne primjećuje nikakvo kretanje. MeĊutim, Ku-tuzov, koji je lako mogao primijetiti velike odrede

koji su u pripravnosti ĉekali da napadnu njegovo lijevo krilo, poslao je tamo Bagavoustov korpus. Jedna od

njegovih divizija krenula je prema Ustici, a druga prema šumi. Uto 109se vrati Poniatowski jer nije mogao naći put kroz šumu, i Napoleon ga pošalje na Davoustovo krajnje desno krilo. MeĊutim, lijevo krilo ruske linije bude ipak savladano, i ravnica je stajala otvorena. Ona tri

rova nalazila su se u rukama Neya, Murata i Davousta, samo je Bagra-tion još uvijek zauzimao prijeteći

poloţaj i dobivao pojaĉanje za pojaĉanjem. Trebalo ga je što prije potisnuti iza semjonovske klisure, inaĉe

bi opet mogao poduzeti napad. Sve što se od glomaznih topova moglo dovući u rovove, bilo je dovuĉeno da se zaštite pokreti francuskih

trupa. Ney je jurnuo naprijed, a za njim petnaest do dvadeset hiljada ljudi. Ali, umjesto da ga doĉeka, Bagration, bojeći se da ovim napadom ne bude potisnut, odjuri na ĉelo svoje

linije i poĊe mu u susret s uperenim bajunetama. Obje se mase sukobiše, nastade neopisiva guţva u kojoj se

vojnik borio s vojnikom prsa o prsa. Bio je to dvoboj ĉetrdeset hiljada vojnika. Bagration je teško ranjen, a

njegova vojska, ostavši bez voĊe, za trenutak dade se u bijeg. Ali, Konovicin izbi na ĉelo, povede vojsku

iza semjonovskog klanca i primora svojom dobro postavljenom artiljerijom francuske kolone da se

zaustave. Murat i Ney bili su iscrpljeni. Obojica su uĉinila nadĉovjeĉanske napore, pa su zamolili

Napoleona za pojaĉanje. Car zapovjedi da krene mlada garda. Ali, tog istog trenutka, kad je bacio pogled

na Borodino, primijetivši da je nekoliko Eugeneovih pukova suzbijeno, pomisli da se ĉitav korpus

vicekralja nalazi u odstupanju, te stoga zapovjedi mladoj gardi da se zaustavi. Umjesto nje, Muratu i Neyu

poslao je u pomoć rezervnu artiljeriju; sto topova odjurilo je u galopu da zauzme poloţaje na osvojenim visovima. Na Eugeneovu krilu stvari su se odvijale ovim tokom: Pošto je ĉitav jedan sat nepromišljeno zadrţavao Plausonneovu (Plozon) brigadu, vicekralj je prešao Ka- 110 lugu, na ĉetiri mostića koja je na brzu ruku podigla inţenjerija. Prešavši na drugu stranu, skrenuo je

nadesno, da osvoji veliki rov koji se nalazio izmeĊu Borodina i Semjonovskog i štitio neprijateljski centar.

Morandova divizija, koja je prva izbila na visoravan, poslala je Trideseti puk da ide na rov, a ona je u

dubokim kolonama išla za njim kao potpora. U tim kolonama bili su sami stari vojnici koji su u najţešćoj

vatri bili mirni kao na paradi. Nastupali su s puškama na gotovs, i ne ispalivši ni jednog metka, prodrli su u

rov, unatoĉ paklenoj vatri prve linije pod Baskeviĉem. Ali je ovaj to predvidio, te drugim bojnim redom

udari na bokove kolone, dok je Jermolov s jednom gardijskom brigadom hitao da mu pomogne. Ĉim je

neprijatelj vidio da stiţe pomoć, njegova lijeva linija promijeni front, te se tako Morandova divizija naĊe u

jednom vatrenom trouglu. On krene natrag, a u rovu ostavi generala Bonamija i Trideseti puk. Tu pade i

Bo-nami i polovina Tridesetog puka. U tom trenutku Napoleon, vidješi, da se nekoliko pukova vraća natrag

preko Kaluge, pomisli da mu je odstupnica u opasnosti, i svoju mladu gardu opet zadrţi. Dotle je Kutuzov iskoristio trenutak kolebanja kod Neya i Murata. Dok su se oni naprezali da zadrţe svoje

poloţaje, on je poslao cijelu rezervu, pa i samu rusku gardu, u pomoć svome lijevom krilu. Zahvaljujući

tom pojaĉanju Konovicin, koji je zamijenio Bagrationa, mogao je prestrojiti svoju liniju. Njegovo desno

krilo naslanjalo se na veliki rov koji je napadao Eugene, a lijevo krilo dodirivalo mu je šumu. Pedeset

hiljada ljudi saĉinjavalo je jednu klinastu gomilu koja je jurila naprijed da suzbije Francuze. Njihova

artiljerija je grmjela, plo-tunska paljba je odjekivala, a šrapnele i kuršumi razdirali su francuske redove. Friantovi vojnici, koji su stajali u prvoj liniji, napadnuti tuĉom karteĉa bili su zbunjeni tom iznenadnom

navalom, a pukovnik se vrtio na konju sve dok napokon nije zapovjedio povlaĉenje. Ali Murat — 111taj Murat koji je bio svuda i na svakom mjestu — stvori se nekako iza njega, zadrţi ga, uhvati za

ogrlicu i, strijeljajući ga pogledom, upita: — Sta to ĉinite? — Vi i sami vidite da se ovdje ne moţe ostati! — odgovori mu pukovnik, pokazujući zemlju koja je bila

pokrivena njegovim vojnicima. — Pa šta? Onda ću ja ostati! — odvrati mu Murat. — Dobro! — reĉe pukovnik. — Vojnici, naprijed! Hajdemo u smrt! I on sa svojim pukom, pod pljuskom karteĉa, zauzme svoj preĊašnji poloţaj. U tom trenutku francuski rovovi bljesnuše u vatri. Osamdeset novih topova poĉne rigati vatru. Stiglo je po-

jaĉanje koje su Murat i Ney oĉekivali, doduše u drugom obliku, ali zato još strahoviti je. No i pored svega toga gusta neprijateljska masa nastavlja svoje nadiranje. Jasno se vidjelo kako francuska

topovska zrna ostavljaju pukotine u njihovim redovima; svejedno — oni su išli naprijed. Ali, poslije

topovskih kugli poĉe sipati karteĉ. Smrvljeni ovim ĉeliĉnim orkanom, neprijateljski redovi pokušali su se

prestrojiti, kad se smrtonosna kiša udvostruĉi. Oni se zaustave ne usuĊujući se više ići naprijed, ali nisu

htjeli uzmaknuti ni za korak. Oni ili nisu ĉuli komande svojih generala, ili su pak ti generali bili nesposobni da upravljaju tako ogromnom masom pa su izgubili glavu. Kako bilo da bilo, tek tih ĉetrdeset hiljada ljudi

ostade tu dva duga sata, dozvoljavajući da ih satire oganj. Bilo je to strahovito krvoproliće — jedan

beskrajan pokolj. Najzad, Neyu i Muratu javiše da nestaje municije. Pobjednici su se prvi zamorili. Ney ponovo jurne naprijed. Njegova desna linija potpomognuta Davoustom i Muratom razvijala se kako bi

opkolila lijevo neprijateljsko krilo. Bajunet i puška dokrajĉili su ono što je izmaklo artiljeriji i ruska je armija ostala bez svog lijevog krila. 112 Pobjednici koji glasnim uzvicima zovu u pomoć gardu, okreću se prema centru i hitaju u pomoć Eugeneu.

Sve je spremno za napad na glavnu utvrĊenu liniju. Montbrun, ĉiji se korpus nalazio upravo nasuprot neprijateljskom centru, krene na juriš naprijed. Tek što je

bio prevalio ĉetvrtinu puta, jedno topovsko tane raspolovi ga popola. Zamijeni ga Caulaincourt (Kolenkur).

On stade na ĉelo Petog konjiĉkog puka i jurne na utvrĊenu liniju koju istovremeno, sa tri strane, napadnu

Muran-dova, Gerardova i Bourierova divizija, potpomognute odredima koji su sudjelovali u bici na Visli.

Ĉim je prodro u rov, i on pade smrtno ranjen. U tom istom trenutku njegova hrabra pukovnija kojoj je

prijetila opasnost da bude sasvim uništena od Ostemannove pješadije i ruske garde koje su se nalazile iza

rova, bi prisiljena na povlaĉenje, i povuĉe se natrag da se pod zaštitom francuskih kolona prestroji. Ali sada

i Eugene, na ĉelu svoje tri divizije, jurne na rov, zauzme ga i zarobi generala Lihaĉeva. Dok se još utvrĊivao u rovu, prebaci Grouchvjev korpus na ostatke Dohturovljevih pukovnija. Ruska garda i gardijska

konjica probiše se do francuskih, te je Grouchv bio prisiljen da se povuĉe. Ali ovaj manevar dao je Bel-

liardu (Belijar) vremena da dovuĉe trideset topova i organizira bateriju ispred rova. Tada se Rusi svojom poznatom upornošću opet pre-stroje i njihovi generali ponovo ih povedu u borbu. Pri-

bliţavali su se u zbijenim kolonama da ponovo zauzmu rov koji su Francuzi tako skupo platili. Eugene ih je

pustio da mu se pribliţe na puškomet. Tada, odjednom, pokaza svih svojih trideset topova, koji, svi u isti

mah, osuše vatru. Rusi se za trenutak uskomešaše. Tada ponovo sastave svoj lanac i ovoga puta dopru do

ispred samih topovskih ţdrijela — da ih nestane u ognju i tri ješku. Eugene, Murat i Ney slali su Napoleonu

kurira za kurirom, navaljujući da im pošalje gardu. Ako im je pošalje, Napoleon 113bit će uništena cijela neprijateljska armija. Na njega su isto tako navaljivali i Belliard, Daru i Berthier.

— A ako bismo sutra imali novu bitku — reĉe Na-poleon — tko bi je tada prihvatio? Pobjeda i bojište pri-

padaju nama, ali ne moţemo goniti neprijatelja koji se povlaĉi pred našom vatrom, ne prestajući sa svojom,

da se zatim zaustavi na nekom drugom poloţaju i tamo ušanĉi. Napoleon uzjaha konja i pojuri prema Semjonov-skom, pa prijeĊe cijelo bojište preko kojega je prelijetalo

još po koje zalutalo tane. Zatim pozove Mortiera (Mortje) i zapovjedi mu da mladu gardu pomakne

naprijed, ali da ne prelazi nova utvrĊenja koja su ga razdvajala od neprijatelja. Zatim se vrati u svoj šator. Noću, oko deset sati, Murat, koji se neprekidno tukao još od šest sati izjutra, dojaha i javi da neprijatelj u

neredu prelazi rijeku Moskvu, te prijeti opasnost da im opet umakne. On ponovo zatraţi da mu se da garda

koja je ĉitavog dana bila u rezervi, i obeća da će uz njenu pomoć stići Ruse i dotući ih. Ali, Napoleon je i ovog puta odbio taj zahtjev i dozvolio da mu umakne ta vojska kojoj je tako ţurno išao u susret. Sutradan

ona je sasvim išĉezla, i Napoleon je ostao neosporni gospodar ovog strahovitog bojišta, kakvoga nije bilo

otkako je svijeta i vijeka. Na njemu je leţalo šezdeset hiljada ljudi; od toga trećina Francuza. Devet

francuskih generala bilo je ubijeno, a trideset i ĉetiri ranjeno. Francuski gubici bili su neizmjerni i u

nesrazmjeru s pobjedom koja je izvojevana. Na dan 14. septembra francuska vojska uĊe u Moskvu. Ali, u ovom pohodu sve je bilo mraĉno, pa ĉak i

trijumfi. Francuski vojnici bili su navikli ulaziti u prijestolnice, a ne u groblja. Moskva je izgledala kao

kakva beskrajno velika grobnica. Kud se okreneš — pusto, gdje se obrneš — tišina. Napoleon je odsjeo u

Kremlju, a vojska se raštrkala po gradu. Tada nastupi noć. 114 Usred noći Napoleona probudi poţarna uzbuna. Krvava svjetlost bacala je svoj odsjaj na njegovu postelju.

On pritrĉa prozoru. Moskva je bila u plamenu. Rostopĉin, taj uzvišeni herostrat, ovjekovjeĉio je svoje ime i

spasio svoju domovinu. Ovom plamenom oceanu koji je nadolazio kao plima trebalo je umaći. Napoleon je 16. septembra, opkoljen

ruševinama i vatrom koja je prijetila da i njega proguta, bio prisiljen da napusti Kremlj i da se povuĉe u

Petrovski. Tu je došlo do nesuglasica izmeĊu njega i generala koji su mu savjetovali da se povuĉe dok još

ima vremena i da odustane od svojeg kobnog osvajanja. Na ovaj, njemu stran i neobiĉan prijedlog, on se zamisli, bacajući svoj pogled ĉas prema Petrogradu ĉas prema Parizu: od Pe-trograda ga je dijelilo sto

pedeset, a od Pariza osamsto sati. Ići na Petrograd znaĉilo bi potvrditi svoju pobjedu, krenuti natrag u Pariz,

znaĉilo bi priznati svoj poraz. MeĊutim, sve se više pribliţavala zima, koja ne savjetuje već zapovijeda. Bolesnici su bili transportirani 15,

16. i 18. oktobra preko Moţajska i Smolenska; 22. Napoleon napušta Moskvu; 23. Kremlj je odletio u zrak.

Jedanaest dana povlaĉenja je išlo bez većih teškoća. Kad, odjednom, 7. novembra, ţiva u termometru naglo

padne sa pet na osamnaest stepeni ispod nula, a dvadeset i deveti ratni izvještaj od 14. donio je u Pariz

vijesti o neĉuvenim strahotama, u koje Francuzi ne bi vjerovali da nisu dolazile od njihova cara. Od toga

dana na francuskom nebu pojavila se kobna zvijezda, koja je nadmašila sav sjaj francuskih pobjeda. Sve je

podsjećalo na Kam-biza koji je skapao u pustinjskom pješĉanom moru; na Kserksa koji je na jednoj barci

bjeţao preko Helesponta; na Vara koji se vratio u Rim s ostacima svoje vojske. Od sedamdeset hiljada

konjanika, koji su prešli Njemen, mogla su se s mukom sastaviti ĉetiri eskadrona od po sto pedeset

konjanika, koji su imali pratiti Napoleona. To je bio posvećeni bataljon; u njemu su oficiri postali 115obiĉni vojnici, pukovnici su bili podoficiri, a generali kapetani; u tom bataljonu jedan maršal spao je na

ulogu generala; a amanet koji je bio povjeren njihovoj brizi bio je jedan car. A hoćete li da saznate što je bilo s ostacima vojske koja se nalazila u tim beskrajnim stepama izmeĊu

vedrog neba koje im je vijalo snijeg u lice i zaleĊenih jezera ĉiji je led pucao pod njihovim nogama? Onda ĉujte: »Generali, oficiri i vojnici — svi su išli u raštrkanim gomilama, ne znajući ni sami kuda. Strahovita bijeda

izjednaĉila je sve ĉinove; konjica, pješadija i artiljerija — sve je to bilo samo jedna nesreĊena gomila. Većina njih nosila je po jednu vreću brašna na leĊima, a sa strane, o pojasu, visile su im o uzicama porcije.

Drugi su vukli, drţeći ih za uzde, sjene od konja koji su bili natovareni priborom za kuhanje i jadnim

ostacima namirnica. Ti isti konji sluţili su i za hranu, utoliko podesniju što ih nije trebalo nositi kao ostale namirnice, nego su

ih, kad bi skapali, odmah drali i spremali za jelo. Nisu ĉekali ni da izdahnu, već bi se bacali na njih ĉim bi

se survali na zemlju, pa bi od njih sjekli ono što su smatrali najboljim. Veći dio vojske bio se raspao. Iz njihovih ruševina obrazovale su se mnoge gomilice od osam do deset

ljudi, koji su išli zajedno i meĊusobno se pomagali. Neke od tih gomilica imale su svog konja, koji im je vukao prtljag, posuĊe i namirnice. Inaĉe, svatko je

nosio po jednu vreću.

Ove male gomilice, potpuno otcijepljene od cjeline, vodile su naroĉit, zaseban ţivot, i svakoga tko nije pri-

padao njihovu društvu gurale su od sebe. Ĉlanovi takve zajednice bili su nerazdvojni i briţljivo su se ĉuvali

da ih ne uvrste i ne sjedine s glavninom vojske. Teško onome tko je izgubio svoju ĉeticu! Taj nigdje ne bi

mogao naći ĉovjeka koji bi se i najmanje za njega pobrinuo, ili 116 koji bi mu ukazao i najmanju pomoć. Takvoga su nemilosrdno tjerali ĉak i od vatre, ni na nju nije imao

pravo, pa mu nisu davali ni da se ogrije, a isto tako gonili su ga odasvud gdje bi potraţio sklonište. Ovo

gonjenje nije prestajalo sve dotle dok taj nesretnik ne bi našao svoje staro društvo. Napoleon je svojim

oĉima gledao kako prolazi ova zaista nevjerojatna masa bjegunaca i ljudi koji su se povlaĉili bez ikakva reda. Predstavite sebi, ukoliko je to moguće, sto hiljada bijednika, natovarenih vrećama, bijednika što se pošta-

paju dugaĉkim batinama, odjevenih u najĉudnovatije dronjke, pune gada i neĉistoće, izloţenih svim

uţasima gladi i neimaštine. Dodate li tim dronjcima, koji su bili dokaz najuţasnije bijede, izbezumljene

fizionomije tih nesretnika, predstavite li sebi ova blijeda, blatom uprljana i od dima pocrnjela ljudska lica,

upalih oĉiju, gotovo ugašena pogleda, razbarušene kose, duge prljave brade, to će opet biti samo blijeda

slika prizora što ga je pruţala ova vojska. Mi smo se muĉno probijali, prepušteni sami sebi, kroz snjeţne pustinje, jedva primjetnim putovima, preko

stepa i beskrajnih borovih šuma. Tu su nesretnici, koje je već odavno bila iznurila glad i bolest, padali savladani teretom bijede, i izdisali u

strašnim mukama i najsurovijem oĉaju. Tamo su opet nasrtali bijesno na kakvog nesretnika kad bi

posumnjali da će kod njega naći ţiveţnih namirnica, te su mu ih otimali, usprkos njegovoj obrani i strašnim

kletvama. Tamo, opet, ĉulo se kako pucaju već raskomadani leševi pod konjskim kopitima ili toĉkovima kola, koja su

prelazila preko njih i mrvila ih; na drugoj strani ĉulo se stenjanje i zapomaganje ţrtava, koje je izdala snaga

pa su leţale na putu boreći se posljednjim snagama s uţasnom smrću, umirući deset puta prije no što

izdahnu. Ondje pak, oko konjske strvine, otimale su se i tukle poţudne gomile koje se nisu mogle nagoditi oko

podjele 117tih smrdljivih ostataka. Dok su jedni sjekli meso, drugi su se do pojasa zavlaĉili u konjski leš da bi iz

njega išĉupali jetru i srce. Na sve strane uţasnuta lica, promrzla i unakaţena mrazom! Jednom rijeĉi — svuda samo zaprepaštenost,

strah, glad i smrt! Da bi se izdrţali svi udarci ovih strahovitih nevolja koje su nas satirale, trebalo je imati vanrednu snagu

duha i nepokolebljivu hrabrost. Neophodan uvjet bio je da, ukoliko su okolnosti bivale opasnije, usporedo s

njima raste i moralna snaga. Dozvoliti da nas uţasni prizori dirnu i ovladaju nama, znaĉilo bi izreći samom

sebi smrtnu kaznu. Ĉovjek je morao zatvoriti svoje srce za svaki osjećaj saţaljenja. Tko je bio dovoljno

sretan da u sebi samome naĊe dovoljno snage protiv tolikih zala, taj je pokazivao najhladniju

bezosjećajnost i neodoljivu ĉvrstinu. Takve ljude viĊali su kako usred svih ovih grozota mirno i neustrašivo podnose sve promjene svoga polo-

ţaja, kako preziru sve opasnosti i kako se, bez prestanka gledajući u smrt koja se javljala u najodvratnijim

oblicima, navikavaju da bez i najmanje straha toj smrti slobodno gledaju u oĉi. Gluhi na sve uzvike bola koji su dopirali sa svih strana, oni su se, kad bi kakav nesretnik pored njih podle-

gao, okretali od njega, i bez najmanjeg duševnog uzbuĊenja produţavali svoj put. Tako su ove nesretne ţrtve ostajale napuštene na snijegu, diţući se dok su još imale snage, zatim bi padale

ne ĉuvši ni od koga ma i jednu utješnu rijeĉ, ne nailazeći ni na koga tko bi smatrao svojom duţnošću da im

ma u ĉemu, makar i u najmanjoj sitnici, pritekne u pomoć. Mi smo neprestano išli krupnim koracima,

nijemi, bez ijedne rijeĉi, oborene glave, pogleda uprtog u zemlju. I tek kad bi pala noć, tada bismo se

zaustavljali. 118 Savladani glaĊu i umorom, ni tada se nismo mogli odmoriti. Trebalo je pošto-poto naći, ako ne stan a ono

bar kakav zaklon od hladnog vjetra. Ulazilo se u kuće, u šupe, u dvorišta i pod svaki krov koji bi bio

primijećen. Za nekoliko trenutaka tu bi nas se naguralo toliko da više nitko nije mogao ni ući ni izaći. Tko

ne bi dobio mjesta unutra, taj bi se smjestio negdje ispred vrata, pred kućom, ispod zida ili negdje u blizini.

Prva briga bila je da se nabave drva i slama. Zbog toga, penjali bismo se i na krovove obliţnjih kuća, pa

bismo s njih prvo skinuli slamu, a kad ni to ne bi bilo dovoljno, onda bi došao red na daske i grede, ili bi na

kraju krajeva bila razorena cijela kuća do poda, mada su se oni koji su u takvim kućama potraţili sklonište

opirali tome, pa ĉak i branili kuću fiziĉkom snagom. Tko ne bi bio na taj naĉin istjeran iz tih kućica u

kojima je traţio utoĉište, prijetila mu je opasnost da ga proguta plamen, jer se ĉesto dogaĊalo da je oni koji

nisu uspjeli prodrijeti u kuću zapale — kako bi na taj naĉin one unutra prisilili da izaĊu. Ovo se najĉešće

dogaĊalo kad su se viši oficiri htjeli smjestiti u takve kuće, a nisu mogli istjerati one koji su već bili ušli. U takvim sluĉajevima nije preostajalo ništa drugo nego da se prenoći pod vedrim nebom. Osim toga,

dovijali su se i na taj naĉin što su rušili kuće do temleja, pa tu graĊu dijelili izmeĊu sebe i od nje pravili

svud naokolo skloništa. Kad bi naĉinili skloništa, zavisno od prilika loţili bi vatru, i svaki ĉlan ove ĉestice

pohitao bi da pomogne u pripremanju veĉere. Dok su jedni kuhali kašu, drugi su mijesili tijesto koje bi poslije zapretali u ţar. Onda bi iz svojih vrećica vadili komade konjskog mesa koje bi usput pokupili, pa su ga pekli na ţaru. Kaša je bila svakodnevna hrana. Ali, kakva li je samo bila ta kaša! Kako je bilo nemoguće nabaviti ĉistu

vodu jer su svi izvori i sve bare bili zaleĊeni, u kazane su trpali snijeg, topili ga na vatri i to im je sluţilo

umjesto vode. 119U tu crnu, blatnjavu vodu stavljali su manje ili više brašna i kuhali ga sve dok smjesa ne bi postala

kašasta. Zatim bi je osolili ili, ako nisu imali soli, usuli u nju dva-tri fišeka, pa joj na taj naĉin oduzimali

bljutavost. Tako je ova kaša po svojoj tamnoj boji podsjećala na crnu juhu starih Spartanaca. Dok su jedni pripremali ovu crnu kašu koja je bila sliĉna lijepku, drugi su posipali barutom iz fišeka meso

koje je bilo na vatri. Poslije ovakve veĉere, svi bi ubrzo zaspali dubokim snom, savladani umorom i

teretom raznovrsnih nevolja, da bi drugoga dana iznova zapoĉeli isti muĉni ţivot. Ĉim bi osvanula zora, svi su ustajali iako nitko nije davao nikakav znak za polazak. I ĉitava masa spontano

bi napuštala privremeni logor i krenula dalje.. .«* Tako je proteklo dvadeset dana. Za to vrijeme vojska je na putu ostavila dvjesta hiljada ljudi i pet stotina

topova, da bi se na kraju utopila u Berezini kao kad planinska rijeka nestane u dubini ponora. Na dan 5. decembra, dok je ostatak vojske gotovo izdisao u Vilni, Napoleon je, na navaljivanje napuljskog

kralja, talijanskog vicekralj a i svojih glavnih vojskovoĊa otputovao iz Smorgonija na saonicama za

Francusku. U to vrijeme hladnoća je dostigla dvadeset i sedam stupnjeva ispod nule. 18. decembra Napoleon se u jednim lošim kolima zaustavio pred vratima Tuilerija, koja su najprije odbili

da mu otvore jer su svi mislili da je još u Vilni. Drugi dan po njegovu povratku, najviše drţavne vlasti pozdraviše ga dobrodošlicom. 12. januara 1813. godine Senat je ministru vojske dao na raspolaganje trista pedeset hiljada ljudi. A 10. marta stiţe glas da se Pruska otcijepila. Izvještaj Renća Bourgeoisa. 120 Za vrijeme duga ĉetiri mjeseca, cijela Francuska ĉinila se kao jedno veliko vojniĉko zborište. 15. aprila Napoleon ponovo napusti Pariz na ĉelu svojih mladih legija. Već 1. maja bio je u Liitzenu (Liĉenu), spreman da sa svojih dvjesta pedeset hiljada vojnika napadne rusko-

-prusku vojsku. Dvjesta hiljada Francuza, sa pedeset hiljada Sasa, Bavaraca, Vestfalaca, Virtemberţana i

Ber-ţana krene opet pod njegovom zastavom. Div za koga su mislili da je savladan, opet je podigao glavu:

majka-zem-Ija opet je novom snagom napojila Anteja. Kao i uvijek, i sada su njegovi prvi udarci bili strašni i odluĉni. Savezniĉka armija je na bojnom polju kod

Liit-zena ostavila trinaest hiljada vojnika, što mrtvih što ranjenih, i uz to je palo u ruke neprijatelju dvije

hiljade zarobljenika. Ovi mladi regruti još pri prvim sudarima pokazali su se kao veterani, dok se Napoleon

izlagao kao kakav potporuĉnik. Drugoga dana on uputi svojoj vojsci ovu proklamaciju : »Vojnici! Ja sam s vama zadovoljan: izvršili ste ono što sam od vas oĉekivao. Bitka kod Liitzena nadmašila je bitke

kod Austerlitza, Jene, Friedlanda, pa i same Moskve. Za samo jedan dan vi ste uništili izdajniĉku zavjeru

svojih neprijatelja. Mi ćemo te Tatare odbaciti u njihove gadne krajeve iz kojih se neće smjeti ni maknuti:

neka ostanu u svojim ledenim pustinjama, u tom gnijezdu ropstva, barbarstva i najniţe pokvarenosti, gdje

se ĉovjek srozao do ţivotinje! Vaše zasluge za prosvijećenu Evropu su velike. Vojnici! Francuska, Italija i

Njemaĉka izriĉu vam svoju zahvalnost!« Pobjeda kod Liitzena otvorila je ponovo vrata Dres-dena saskom kralju. Na dan 8. maja pred njim je ušla

francuska vojska; 9. je car naredio da se podigne most preko Elbe, iza koje se bio povukao neprijatelj; 20.

on

121ga je stigao i savladao na njegovim utvrĊenim poloţajima kod Bautzena (Baucen); 21. nastavio je

pobjedonosni pohod, i u ta dva dana Napoleon je izveo najsavršenije manevre ratne vještine; Rusi i Prusi

imali su osamnaest hiljada mrtvih i ranjenih a tri hiljade je zarobljeno. Slijedećeg dana, u jednom loše izvedenom pozadinskom okršaju, general Bruvere (Brijer) izgubi obje noge,

a konjiĉki generali Kirgener (Kirţner) i Duroc poginu od istog topovskog taneta. Savezniĉka vojska nalazila se u potpunom odstupanju: prešla je Neisse (Najs), Queiss (Kvajs) i Bober i

poslije bitke kod Sprotave, gdje joj je Sebastiani zaplijenio dvadeset dva topa, osamdeset teretnih kola i

petsto ljudi, nastavila se još brţe povlaĉiti. Napoleon ju je gonio u stopu, i nije joj dao ni trenutka predaha;

gdje su oni logorovali juĉe — tu je on bio danas. 29. grof Šuvalov, aĊutant ruskog cara, i pruski general Kleist (Klajst) javiše se predstraţama da zatraţe

primirje. Sutradan je odrţan u dvorcu u Liegnitzu sastanak, ali bez uspjeha. Austrija je već pomišljala da istupi iz saveza. Da bi ostala što je moguće neutralnija, ona se ponudi da po-

sreduje, i njena ponuda bi primljena. Plod tog posredovanja bilo je primirje zakljuĉeno u Pleissvvitzu

(Plajsvic) 4. juna. Odmah zatim sasta se kongres u Pragu da pregovara o miru, ali je mir bio nemoguć. Saveznici su traţili da

granice carevine budu Rajna, Alpe i rijeka Meuse. Napoleon je taj zahtjev smatrao uvredom, i pregovori se

prekinuše. Austrija prijeĊe na stranu koalicije, i rat, jer se jedino njime moglo doći do konaĉnog rješenja,

ponovo otpoĉe. Neprijatelji su se opet našli na bojnom polju. Francuzi su se nalazili na desnoj obali Elbe, u srcu Saske, š&

trista hiljada vojnika, od kojih je ĉetrdeset hiljada otpa- 122 dalo na konjicu. Savezniĉki suvereni raspolagali su sa petsto hiljada, raĉunajući tu i sto hiljada konjanika,

tako da su odmah mogli krenuti u tri pravca — na Berlin, Šlesku i Ĉešku. Napoleon se nije zbunio tolikom brojĉanom nadmoć-nošću neprijatelja, već je uobiĉajenom brzinom

smjesta prešao u ofenzivu. Svoju vojsku podijelio je u tri grupe. Jedna je trebalo da poĊe na Berlin — protiv Rusa i ŠveĊana, druga je ostala da drţi poloţaje kod Dresdena i da prati kretanje ruske vojske u

Ĉeškoj, a s trećom je sam pošao protiv Bliichera (Bliher), pošto je u Litavi ostavio izvjesnu rezervu. Bliichera je stigao i potisnuo, ali za vrijeme tog nastupanja za neprijateljem Napoleon je saznao da su

saveznici sa sto osamdeset hiljada vojnika napali šezdeset hiljada njegovih ljudi koji su ostali kod

Dresdena. Od svog armijskog korpusa, on odvoji trideset pet hiljada vojnika i povede ih sa sobom. Dok su

saveznici smatrali da je Napoleon još u potjeri za Bliicherom, on im se pribliţavao kao munja, smrtonosan

kao grom. Na dan 29. augusta saveznici ponovo napadoše na Dresden, ali budu odbijeni. Idućeg dana ponoviše napad

cjelokupnom svojom vojskom, koja bi slomljena i razbijena. Sva ta vojska koja se borila pred oĉima samog

cara Aleksandra bila je jednog trenutka u opasnosti da bude potpuno uništena, i mogla se spasiti jedino po

cijenu ĉetrdeset hiljada ljudi koji su ostali na bojištu. U toj bici Moreau (Moro) je izgubio obje noge od prvog taneta koje je izbacila carska garda. Topom je

nišanio sam Napoleon. Sada se ponovilo ono što je bilo uobiĉajeno u takvim prilikama. Slijedećeg dana

nakon ovog strahovitog krvoprolića, u Dresden doĊe jedan austrijski agent s prijateljskim izjavama. Ali, tek

što su pregovori zapoĉeli, stiţe glas da je Šleska vojska koja je gonila Bliichera izgubila dvadeset i pet

hiljada ljudi, a ona pod Bernadotteom, koja je išla na Berlin strahovito 123potuĉena; napokon, da je gotovo cijeli korpus generala Vandammea, koji je gonio Ruse i Austrijance, a koji je bio za trećinu slabiji od neprijateljske vojske, potisnula ova neprijateljska masa, koja se na trenutak

zaustavila u svom bijegu i primijetila svoju nadmoćnost. Tako je zapoĉeo ovaj ĉuveni pohod iz 1814. godine, u kome je Napoleon pobjeĊivao gdje god se pojavio, a

bio pobijeĊen na svakom mjestu gdje nije bio prisutan. Na ove vijesti pregovori su prekinuti. Tek što se Napoleon oporavio od bolesti za koju se mislilo da je

prouzrokovana trovanjem, pošao je na Magdeburg. Namjera mu je bila da s boka uĉini jedan skok na Berlin

i da ga, prešavši Elbu kod Wiirttemberga osvoji. Prvi korpusi bili su već stigli do Wiirttemberga, kad stiţe

jedno pismo virtemberškog kralja, kojim on javlja da je Bavarska prešla na protivniĉku stranu, i da su se,

bez objave rata i bez prethodnog saopćenja, obje vojske, austrijska i bavarska, koje su logorovale na

obalama Inna, sjedinile. Osim toga, osamdeset hiljada ljudi pod zapovjedništvom generala Vredea

napreduje prema Rajni. I napokon, da je Wiirttemberg, iako u srcu vjeran svome savezu, ali pod pritiskom

te nadmoćne mase, bio prisiljen da joj pridruţi svoju vojsku. U toku petnaest dana sto hiljada vojnika

opkolilo je Mainz (Majnc).

Austrija se prva odmetnula, a njezin primjer slijedili su i ostali. Tako je, za jedan sat, izmijenjen Napoleonov plan, koji je on smišljao puna dva mjeseca, plan za ĉije

izvršenje je on bio sve pripremio. Umjesto da saveznike potisne izmeĊu Elbe i Saale, pod zaštitom

utvrĊenih mjesta i skladišta u Torgeuu, Magdeburgu, Wittembergu i Hamburgu, umjesto da rat prenese na

zemljište izmeĊu Elbe i Odre, gdje je francuska vojska već imala u rukama Glo-gou, Ciistrin i Stettin,

Napoleon odluĉi da se povuĉe prema Rajni; ali bilo je potrebno da najprije potuĉe ujedinjene neprijatelje da

bi ih na taj naĉin sprijeĉio da ga 124 gone u njegovu povlaĉenju. Stoga, umjesto da se povuĉe ispred njih, on im poĊe u susret i sukobi se s njima kod Leipziga (Lajpcig). Francuzi i saveznici naĊoše se opet licem u lice. Francuzi sa sto pedeset hiljada

boraca i šesto topova, a saveznici sa trista pedeset hiljada i artiljerijom dvaput jaĉom od Francuske. Još istoga dana zapodjene se borba koja je trajala osam sati. Francuska vojska pobjeĊuje, ali jedan armijski

korpus koji je trebalo da doĊe iz Dresdena i da osigura poraz neprijatelja, nije stigao. Pa ipak, Francuzi pre-

noćiše na bojnom polju. Ruska i austrijska vojska dobiše 17. pojaĉanje, a 18. napadoše. Ĉetiri sata francuska vojska borila se s uspjehom. Ali, najedanput, trideset hiljada Sasa, koji su zauzimali

jedan od najvaţnijih poloţaja, prijeĊe na stranu neprijatelja i uperi šezdeset topova na Francuze. Ova izdaja

bila je toliko neĉuvena, i ova promjena tako strašna, da se ĉinilo da je sve izgubljeno. Napoleon dojuri s polovinom svoje garde i napadne Sase. Odmah ih potisne ispred sebe, otme im jedan dio

artiljerije, pa ih stade tući njihovim vlastitim topovima, koje su oni sami bili napunili. Saveznici se povuku,

jer su za ta dva dana izgubili sto pedeset hiljada ljudi. I ovu noć francuski su vojnici proveli na bojištu. Teška artiljerija, iako nije mogla uspostaviti potpunu ravnoteţu, bar je umanjila onaj veliki nesrazmjer, pa

je treća bitka pruţala povoljnije izglede. MeĊutim, Napo-leonu javiše da ima još samo ţezdeset hiljada

metaka municije, jer je za posljednje dvije bitke ispaljeno dvjesta dvadeset hiljada metaka. Zato je trebalo

pomišljati na povlaĉenje. Rezultat dviju pobjeda bio je izgubljen; uzalud je ţrtvovano pedeset hiljada ljudi. Oko dva sata ujutro otpoĉelo je povlaĉenje prema Leipzigu. Trebalo je da se armija povuĉe iza Elstera, da 125stupi u vezu s Erfurtom odakle je trebalo da stigne potrebna municija. Ali, odstupanje se nije moglo

izvršiti tako neprimjetno a da to ne probudi neprijatelja. On je u poĉetku drţao da se priprema napad, pa se

i sam stavio u pripravnost. No, uskoro je saznao pravu istinu. Pobjedonosni Francuzi se, dakle, povlaĉe!

Oni nisu znali zašto to ĉine, ali su ipak htjeli da to iskoriste. Kad je poĉelo svanjivati, saveznici napadoše

francuske zalaznice i s njima uĊoše u Leipzig. Francuski vojnici naĉas zastadoše, a zatim se vratiše i

postaviše front prema neprijatelju; borili su se korak po korak, da bi na taj naĉin svojoj vojsci dali vremena

da prijeĊe jedini most na Elsteru koji je ostao za odstupanje. Najedanput, zaĉu se uţasna eksplozija, sve se

uznemiri, i nakon raspitivanja stiţe izvještaj da je neki narednik, bez ikakve naredbe svoga starješine, bacio

most u zrak. Na taj naĉin ĉetrdeset hiljada Francuza, koje je gonilo dvjesta hiljada Rusa i Austrijanaca, bilo

je odvojeno od svoje armije jednom valovitom rijekom; oni su morali ili da se predaju ili da dopuste da ih

sve pobiju. Jedan dio ove vojske utopio se u rijeci, a drugi je našao smrt pod ruševinama predgraĊa

Ranstad. Francuska vojska stiţe 20. u Weissenfels (Vajsenfels), i Napoleon je tek tu saznao za svoje gubitke. Knez

Po-niatowski, general Vial (Vijal), Dumoutier (Dimutje), i Rochambeau (Rošambo) utopili su se ili

poginuli; moskovski knez, vojvoda Marmont, generali Souhan (Suan), Compans, Latour-Moubourg i

Friedrich bili su ranjeni, princ Emil od Darmstadta, grof Hochberg (Hohberg), generali Lauriston

(Loriston), Delmas, Roznieckv (Roz-njecki), Krasinskv, Valorv, Bertrand, Dorsenne, Colomv (Kolomi), Bronikowsky, Sivovitz (Sivovic), Malakovskv, Rautenstrauch (Rautenštrauh) i Stockhorn (Štokhorn) bili

su zarobljeni. Na dnu Elstera i pod ruševinama predgraĊa Frauenrisen ostavili su deset hiljada mrtvih, pet-

naest hiljada zarobljenih, petsto topova i petsto kola. 126 Što se pak tiĉe ostataka trupa Rajnskog saveza, on se razbjeţao na putu od Leipziga do Weissenfelsa. Kad

je stigla u Erfurt, a to je bilo 23, francuska vojska bila je svedena na francuske ĉete, na otprilike osamdeset

hiljada vojnika. Napoleon je stigao u Schliichtern (Slihtern) 28. i tu je dobio siguran izvještaj o kretanju austrijsko-bavarske

vojske; ona je izvršila ubrzani marš i prispjela na Majnu. Na dan 30. oktobra ona je stajala u bojnom poretku pred Hanauom da bi Napoleonu preprijeĉila put za

Frankfurt. Na nju je naišla francuska vojska, sudarila se s njom, potukla šest hiljada ljudi, i 5, 6. i 7.

novembra prešla preko Rajne. 9. novembra Napoleon se vratio u Pariz.

Tu ga je stizao udar za udarom. Utjecaj izvana prenosio se i na unutrašnjost; poslije Rusije Njemaĉka, po-

slije Njemaĉke Italija, poslije Italije — Francuska! Bitka kod Hanaua dala je povod za sazivanje nove konferencije. Barun Saint-Aignan (Sent-Enjan), knez

Metternich (Meternih), grof Nesselrode i lord Aberdeen (Aberdin) sastali su se u Frankfurtu. Napoleonu je

obećan mir pod uvjetom da napusti Rajnski savez i da se odrekne Poljske i labskih pokrajina. Francuska je

imala ostati u svojim prirodnim granicama, izmeĊu Alpa i Rajne. Napokon, i u Italiji će se odrediti granice

koje će Francusku dijeliti od austrijske monarhije. Napoleon je pristao na ove uvjete, te je Senatu i Skupštini podnio protokol pregovora, izjavivši da je voljan

da uĉini traţene ţrtve. Zakonodavno tijelo, nezadovoljno što mu je Napoleon nametnuo predsjednika, a nije mu prethodno podnio listu kandidata, jedva je doĉekalo ovu priliku, pa je imenovalo komisiju od pet

ĉlanova, koja je trebalo da prouĉi ovaj protokol pregovora. Ĉlanovi komisije, poznati kao protivnici

carskog sistema, bili su gospoda Laine (Lene), Gallois (Galoa) i Flaugergues (Floţerg), Ravnouard

(Rajnuar) i Maine de Biran (Men 127de Biran). Oni su bili sastavili jednu peticiju i u njoj spomenuli rijeĉ sloboda, koja se nije spominjala

punih jedanaest godina. Napoleon je razderao tu peticiju i raspustio zakonodavno tijelo. Dok se ovo

dogaĊalo, u Francuskoj su izbile na vidjelo prave namjere savezniĉkih vladara, koje nisu bile u skladu s

njihovim laţnim protokolima. Isto kao i nekad u Pragu, oni su i sad išli za tim da dobiju na vremenu. Tako

su prekinuli konferenciju, uz obećanje da će se opet uskoro sastati novi kongres u Chatillonu na Seini. To je

u isto vrijeme bio i izazov i uvreda. Napoleon je prihvatio prvo i poĉeo da se sprema za ovo drugo. 25.

januara ostavio je Pariz, ostavivši svoju ţenu i sina zaštiti oficira narodne garde. Carevina je bila napadnuta sa svih strana. Austrijanci su bili prodrli u Italiju; Englezi su prešli Bidassoa

(Bi-dasoa) i pojavili se na grebenima Pireneja; Schwartzen-berg (Svarcenberg) je prodirao kroz Švicarsku s

vojskom od sto pedeset hiljada ljudi; Blucher je sa sto trideset hiljada Prusa prošao kroz Frankfurt,

Bernadotte je zauzeo Holandiju, i sa deset hiljada ŠveĊana i Sasa prodro u Belgiju. I sedam stotina hiljada

boraca prekaljenih svojim vlastitim porazima u velikoj školi napoleonovih ratova prodiralo je u srce

Francuske, sa jednom jedinom lozinkom: »Pariz! Pariz!« Napoleon je stajao sam protiv cijelog svijeta. Sa sto pedeset hiljada vojnika bio je jedva u stanju da mu se

suprotstavi. Ali, on je opet našao, iako ne staro povjerenje, a ono bar duh svojih mladih dana: pohod od

1814. bit će remek-djelo strategije. Jednim svojim pogledom on je sve uoĉio. Maisonu (Mezon) je naredio da zadrţi Bernadotta u Belgiji;

Augereau (Oţero) će poći u Lyon, u susret Austrijancima; Soult će zadrţati Engleze iza Loire, a on sam

uzeo je na sebe da se ogleda sa Bliicherom i Schwartzenbergom. Sa svojih šezdeset hiljada vojnika on se bacio izmeĊu njih dvojice, jurio je od jedne vojske do druge,

Bliichera 128 fec je uništio kod Champauberta (Šampobera), Montmiraila (Monmiraja) i Chateau-Thierrvja (Šato-Tjerija). U

deset dana Napoleon je izvojevao pet pobjeda; saveznici su izgubili devedeset hiljada ljudi. Sada otpoĉeše novi pregovori u Chatillonu na Seini, ali su savezniĉki suvereni postavljali sve nemogućije

uvjete i traţili sve više. Zahtijevali su ne samo da se Napoleon odrekne osvojenih zemalja nego i da se

granice republike svedu na granice nekadašnje monarhije. Napoleon im je na to odgovorio onim lavovskim skokom koji je bio svojstven samo njemu. Skoĉio je iz

Me-ryja na Seini u Craonne (Kraon), iz Craonnea u Reims, iz Reimsa u Saint-Dizier (Sen-Dizje). Gdje je god naišao na neprijatelja, on ga je odagnao: ovdje ga potisnuo a tamo uništio. Ali, neprijatelj se ponovo

prikupljao iza njegovih leĊa, i mada neprekidno tuĉen, on je ipak prodirao naprijed. Gdje nije bilo Napoleona, nije bilo ni njegove sreće. Englezi su bili ušli u Bordeaux (Bordo); Austrijanci su

zauzeli Lyon; belgijska armija, udruţena s ostacima Blu-cherove vojske, ponovo mu se pojavila za leĊima.

Njegovi generali bili su zamoreni i tromi. Ukrašeni ordenskim lentama, pritisnuti titulama i udavijeni u

zlatu, bili su izgubili volju za borbu. Tri puta su im izmicali Prusi, koji su tako reći bili u njihovim rukama:

prvi put na lijevoj obali Marne, zbog naglog mraza koji je baruštine i moĉvare u kojima bi morali da

propadnu zaledio i uĉinio prolaznima; drugi put na rijeci Aisne (En), zbog predaje Soissonsa (Soason), koji

im je otvorio prolaz u trenutku kad više nisu mogli natrag; napokon kod Craonnea, zbog Marmontove

nemarnosti, koji je dopustio da mu u jednom noćnom prepadu odnesu dobar dio ratne spreme. Ovi mraĉni predznaci nisu izmakli Napoleonovu oku; on je osjetio da Francuska, unatoĉ svim njegovim

naporima, klizi iz njegovih ruku. Izgubivši nadu da će u njoj saĉuvati svoje prijestolje, on je ţelio da bar u

njoj izvojuje

9 Napoleon 129svoj grob, i ĉinio je sve moguće kod Arcis-sur-Aubea (Arsi--sir-Ob) i kod Saint-Diziera da ga pogodi

neprijateljsko zrno. Ali uzalud — meci i topovi bili su mu saveznici. Na dan 29. marta javiše mu u Troves, gdje je bio u potjeri za neprijateljem, da Rusi i Prusi u zatvorenim

kolonama idu na Pariz. On smjesta krenu, i 1. aprila stiţe u Fontainebleau, i dozna da je Marmont, dan ranije, oko pet sati uveĉe,

kapitulirao, i da se saveznici od jutros nalaze u prijestolnici. Napoleonu su ostala tri izbora. Imao je još pedeset hiljada vojnika, najhrabrijih i najodanijih na svijetu. Da osigura sebi njihovu odanost, trebalo je samo da stare generale, koji su mogli samo da sve izgube, zamijeni mladim pukovnicima, koji su

imali izgleda da sve dobiju. Na njegov još i sad moćan poziv mogao bi da se podigne narod, ali onda bi bio

ţrtvovan Pariz, jer bi ga neprijatelj, pri povlaĉenju, zapalio; samo jedan narod pristao je da se spasi takvim

sredstvima: to su bili Rusi. Drugi put bio je da pridobije Italiju, ujedinivši dvadeset pet hiljada Augereanovih vojnika s osamnaest hi-

ljada vojnika generala Greniera (Grenje), petnaest hiljada maršala Sucheta (Siše) i ĉetrdeset hiljada maršala

Soulta. Ali ovaj izlaz ne bi doveo ni do kakvog rezultata. Francuska bi i dalje ostala posjednuta

neprijateljem, a iz toga je mogla proizaći najveća nesreća. Ostajao mu je i treći put; da se povuĉe iza Loire i da povede gerilski rat. Ali, saveznici pritekoše u pomoć njegovoj neodluĉnosti izjavom da je car Napoleon jedina smetnja općem

miru. Ova izjava ostavljala mu je da bira izmeĊu dva otvorena puta: da svrši sa ţivotom, kao Hanibal, ili da siĊe s

prijestolja, kao Sula. 130 On je izabrao, kao što kaţu, onaj prvi: ali Kabanisov otrov bio je nemoćan. Tada mu nije preostalo ništa drugo do da priĊe drugome ; na jednom komadu papira, koji se poslije

izgubio, on napisa ove redove, moţda najznaĉajnije od svih koje je ruka jednog samrtnika ikada bila napisala: »Budući da su savezniĉke sile izjavile da je car Napoleon jedina smetnja za uspostavljanje mira u Evropi,

car Napoleon izjavljuje, pod zakletvom koje će se vjerno pridrţavati, da se odriĉe francuskog i talijanskog

prijestolja, u ime svoje i svojih nasljednika, budući da nema te ţrtve, pa makar se radilo i o ţivotu, koju on

ne bi uĉinio za Francusku.« Ĉitavu godinu dana ĉinilo se da je svijet prazan.

V NAPOLEON NA OTOKU ELBI

apoleon je bio kralj otoka Elbe. Kad je već izgubio carstvo nad svijetom, isprva nije htio zadrţati ništa do

svoje nesreće. — Jedan mali dukat na dan i jedan konj — rekao je — to je sve što mi treba. Tako je, umjesto Italije, Toskane i Korzike, koje je mogao da uzme na navaljivanje onih koji su ga okruţi-

vali, bacio svoj pogled na ovaj kutić gdje ga sada vidimo. No, dok je tako zanemarivao svoje liĉne interese, on je vodio upornu borbu za prava svojih pratilaca. To su

bili generali Bertrand (Bertran) i Drouot (Druo), prvi veliki maršal dvora, a drugi njegov aĊutant; onda

general Cambronne (Kambron), major prvog puka gardijskih lovaca; barun Jermanowsky (Ţermanovski), major poljskih kopljanika; vitez Malet (Male); artiljerijski kapetani Cornuel (Korniel) i Raoul (Raul);

pješadijski kapetani Loubers (Luber), Lamourette (Lamuret), Hureau (Iro) i Combi (Kombi); najzad,

kapetani poljskih kopljanika Balinskv i Schultz (Šulc). Ovi oficiri bili su na Ĉelu ĉetiri stotine odabranih grenadira i pješaĉkih lovaca stare garde, kojima je do-

zvoljeno da svoga cara mogu pratiti u izgnanstvo. Za sluĉaj njihova povratka u Francusku, Napoleon je

ugovorio da im se priznaju sva graĊanska prava. 3. maja 1814. u šest sati naveĉe usidrila se u pristaništu Porto-Ferraia (Porto Ferajo) fregata »The Un-

daunted«. 132 General Dalesme (Dalem), koji je još tu zapovijedao u ime Francuske, odmah je otišao na brod da

Napoleona najponiznije pozdravi dobrodošlicom. Grof Drouot, koji je bio imenovan za guvernera otoka, izišao je na kopno da zauzme svoj novi poloţaj i tvr-

Ċavu Porto-Ferraio. Barun Jermanowsky ga je pratio da zauzme mjesto komandanta, dok je vitez Baillon

(Balon), kao upravnik dvora, imao da pripremi stan za Njegovo Veliĉanstvo. Još iste veĉeri car je na fregati primio predstavnike vlasti, svećenstvo i najuglednije graĊane, koji su u ime

stanovništva došli da ga pozdrave. Sutradan, 4. izjutra, jedan odred vojnika odnio je u grad novu zastavu koju je car izabrao. To je bila zastava toga otoka: srebrna osnova, obrubljena crvenom trakom, na kojoj su bile utkane tri zlatne pĉele. Nju su

odmah izvjesili na tvrĊavu Etoile, uz topovske salve, kojima se pridruţila engleska fregata i svi brodovi

koji su se nalazili u pristaništu. Oko dva sata Napoleon je sa svojom pratnjom sišao na kopno. U trenutku kad je stupio na otok, bio je sa

tvrĊave pozdravljen sto jednim topovskim pucnjem, na što je s engleske fregate odgovoreno sa dvadeset i

ĉetiri topovska pucnja, uz pozdravno klicanje svih koji su se nalazili na brodu. Car je na sebi imao pukovniĉku uniformu strijelaca gardijske konjice; na svojoj kapi nosio je kokardu u

boji toga otoka (crveno i bijelo), kojom je zamijenio triko-loru. Na ulazu u grad doĉekali su ga predstavnici vlasti, svećenstvo i najugledniji graĊani na ĉelu s

predsjednikom općine, koji mu je, na jednom srebrnom pladnju, predao kljuĉeve Porto-Ferraia.

Garnizonske ĉete, u sveĉanom odijelu i pod oruţjem, bile su postrojene svuda kuda je trebalo da proĊe. Iza

ovih trupa tiskala se masa, ne samo stanovnika glavnoga grada već i drugih mjesta, koji su 133 Jibili došli iz najudaljenijih krajeva otoka. Oni su htjeli da svojim oĉima vide, jer nisu mogli povjerovati da

će oni, siromašni ribari, imati za svoga kralja ĉovjeka, ĉija je sila, ĉije je ime i ĉija su djela ispunila svijet.

Napoleon je bio miran, ljubazan i gotovo veseo. Pošto se zahvalio predsjedniku općine, on je sa svojom pratnjom otišao u sabornu crkvu, gdje je odrţan Te Deum. Iz crkve je otišao u općinu, gdje je trebalo da se privremeno smjesti. Te veĉeri, na opći zahtjev

graĊana, cijeli grad i pristanište bili su sveĉano osvijetljeni. Istoga dana, general Dalesme objavio je slijedeći proglas koji je sastavio Napoleon: »Stanovnici otoka Elbe! Promjenljivost ljudskog ţivota dovela je u vašu sredinu cara Napoleona; on sam izabrao je vas da vam bude

gospodar. Prije nego što je ušao u vaš grad, vaš novi vladar upravio mi je rijeĉi, koje hitam da vam

saopćim, jer su mi jamstvo za vašu buduću sreću: — Generale — rekao mi je car — ja sam svoja »prava« ţrtvovao interesima domovine, a za sebe sam, kao

drţavu i svojinu, zadrţao otok Elbu. Na to su svte sile dale svoj pristanak. Kad upoznate stanovnike s

ovakvim stanjem stvari, recite im da sam ja ovaj otok izabrao za svoje boravište zbog njihove blage naravi i

blage klime: uvjerite ih da će oni uvijek biti predmet mojeg ţivog interesa. Stanovnici Elbe, ovim rijeĉima ne treba tumaĉenja: one su dovoljne da vam donesu sreću. Car vas je dobro

ocijenio: ja sam duţan da vam to priznam, i ja to, evo, rado ĉinim. Stanovnici otoka Elbe, ja ću vas uskoro napustiti i taj rastanak bit će mi teţak; ali, pomisao na vašu sreću

ublaţit će gorĉinu tog rastanka; i, ma gdje bio, ja ću saĉuvati uspomenu na vrline stanovnika otoka Elbe. Dalesme.« 134 26. maja prispjelo je ĉetiri stotine grenadira; 28. maja general Dalesme sa starom posadom napusti otok, koji tako sasvim prijeĊe u ruke novog suverena. Napoleon nije mogao ostati dugo besposlen. Pošto se prvih dana nakon dolaska pozabavio najnuţnijim

poslovima koji su se odnosili na preuzimanje otoka, on 18. maja uzjaha konja i poĊe u obilazak. Ţelio je da

se liĉno upozna sa stanjem poljoprivrede i sa svim ostalim što je otoku donosilo veći ili manji prihod, kao

što su trgovina, ribolov te proizvodnja mramora i rudnici ţeljeza. S naroĉitom paţnjom pregledao je

kamenolome i rudokope. Pošto je obišao i pregledao sve do najmanjeg seoceta i svud usput dao graĊanima dokaze o svojoj brizi,

vrati se u Porto-Ferraio, gdje je poĉeo raditi na ureĊenju svoga dvora, upotrebljavajući javne dohotke samo

za najnuţnije potrebe. Ovi dohoci dolazili su glavnim dijelom od rudnika ţeljeza, koji su godišnje donosili

oko jedan milijun; zatim od ribolova, koji je davan pod zakup za svotu od ĉetiri do pet stotina tisuća

franaka; od solana, koje bi, kad bi se ustupile kakvom društvu, davale isto toliko; najzad, od poreza na

zemljište i od nekih carinskih prihoda. Sve to, uz ona dva milijuna, koja je bio rezervirao za sebe, moglo je

da da godišnje blizu ĉetiri i po milijuna. Napoleon je ĉesto govorio da još nikada nije bio tako bogat. Iz općinskog doma preselio se u jednu lijepu graĊansku kuću, koju je pompozno nazvao svojim dvorcem.

Ova kuća bila je podignuta na jednoj stijeni, izmeĊu tvrĊavica Falcone i Etoile, na bedemu koji se zvao

Mlinski Bedem; ona se sastojala od glavne zgrade i dva paviljona koji su bili s njom povezani. S njenih prozora vidjeli su se grad i luka, tako da ništa nije moglo izbjeći njegovu oku. Njegov ljetnikovac nalazio se u San-Martinu. Prije njegova dolaska bila je to neka stara kuća, koju je on

obnovio i veoma ukusno namjestio. MeĊutim, car u njoj nije nikada noćio; sluţila mu je samo da u njoj

odsjedne prili- 135kom svojih izleta. Ljetnikovac je leţao u podnoţju jednog visokog brda. Ispred njega je ţuborio gorski

potok, a oko njega su se zelenjele livade. Iz dvorca se pruţao divan pogled na grad, koji je bio smješten

amfiteatralno, i na luku, koja se smjestila na njegovu podnoţju, iznad koje se pogled gubio nad magliĉastu

morsku površinu, u pravcu toskanskih obala. Poslije šest tjedana, na otok Elbu doĊe carica majka, a poslije nekoliko dana i princeza Paulina. Ona je bila

došla sa carem u Frejus i ţeljela je da se zajedno s njim ukrca za Elbu, ali je tada bila toliko slaba da joj je

lijeĉnik zabranio putovanje. Tada je komandant engleske laĊe obećao da će se kasnije vratiti po nju i da će

je odvesti na otok. Pošto je ugovoreni dan prošao a fregata nije došla, princeza je iskoristila jedan napuljski

brod da se njime preveze na otok. Ona je ostala samo dva dana, a zatim je otputovala za Napulj. Ali, 1.

novembra vratila se natrag na briku »L'Ineonstant«, da se više nikad ne rastane od cara. Razumljivo je da je Napoleon, koji je iz najveće aktivnosti prešao u potpuno mirovanje, osjećao potrebu za

nekim stalnim zanimanjem. Nastojao je da radom ispuni svaki trenutak. Ĉim bi svanulo, ustao bi iz postelje

i otišao u svoju biblioteku. Tu bi se zatvorio i do osam sati radio na svojim ratnim memoarima. Onda bi izašao da pregleda javne radove, zastajao bi da upravi poneko pitanje radnicima koji su gotovo svi bili

njegovi vojnici. Oko jedanaest sati doruĉkovao bi sasvim skromno. Za vrijeme najvećih ţega, naroĉito ako

je mnogo hodao ili mnogo radio, obiĉno poslije doruĉka, prospavao bi sat-dva, i onda, redovito oko tri sata,

izašao bi na konju ili u kolima, u pratnji velikog maršala Bertranda i generala Drouota. Usput bi saslušao

molbe koje bi mu upućivali i nikada nikoga ne bi ostavljao nezadovoljnim. Oko sedam sati vraćao bi se

natrag, veĉerao u društvu svoje sestre, koja je stanovala na prvom katu, a ĉesto bi na ruĉak pozivao ili

gospodina Balbianija, 136 ili komornika Vantinija, ili predsjednika mjesne općine, ili pukovnika narodne garde, a ponekad i

predsjednika općina iz Porto-Longonea i Rij a. Što se tiĉe carice majke, ona je stanovala u jednoj zasebnoj kući, koju joj je bio ustupio komornik Vantini. MeĊutim, otok Elba postao je privlaĉna taĉka za sve radoznale Evropljane i uskoro je navala stranaca bila

tako velika da su se morale poduzeti neke mjere kako bi se izbjegle teškoće i neprilike. Jer, meĊu strancima

je bilo i mnogo sumnjivih pustolova koji su namjeravali tu potraţiti sreću. Prirod od otoka nije bio više

dovpljan za prehranu stanovništva, pa su se namirnice morale nabavljati sa kontinenta. Zbog toga se

trgovina u Porto-Ferraiu poĉela znatno razvijati što je podizalo opće blagostanje. Tako je Napoleon u svom progonstvu postao izvor napretka za otok na kome je ţivio. Njegov blagotvorni

utjecaj osjetili su i oni najniţi slojevi stanovništva. Od njegova dolaska na otoku se osjećala neka nova

atmosfera. MeĊu strancima najviše je bilo Engleza; ĉinilo se da im j4s najviše stalo do toga da vide i ĉuju cara.

Napoleon ih je uvijek blagonaklono primao. Mnoga gospoda visokog engleskog plemstva (lord Bentink,

lord Douglas) ponijela su sobom u Englesku najbolje uspomene o naĉinu na koji su bili primljeni. Od svih posjetilaca koje je car primao najmiliji su mu bili oni mnogobrojni oficiri svih narodnosti (Talijani,

Francuzi, Poljaci, Nijemci) koji su dolazili da mu ponude svoje usluge. On im je odgovarao da im ne moţe

dati ni poloţaj ni ĉin. — Pa dobro— odgovarali su mu oni — mi ćemo vam sluţiti kao vojnici. I on ih je, gotovo uvijek, uzimao za svoje grenadire. Ovo uvaţavanje njegova imena Napoleonu je najviše

laskalo. Došao je 15. augusta, carev roĊendan. On je proslavljen sa zanosom koji se ne moţe opisati, što je bio

sasvim 137nov doţivljaj za Napoleona, dotad navikla samo na sluţbene sveĉanosti. Grad je caru i njegovoj gardi

priredio veliki bal; na glavnom trgu bio je podignut prostran i divno ukrašen šator, a Napoleon je bio

zapovjedio da sve strane toga šatora ostanu otvorene, kako bi sav narod mogao sudjelovati u sveĉanosti. Upravo je nevjerojatno šta se sve poduzimalo na sve strane grada i otoka. Dva talijanska arhitekta, Bargini

(BarĊini) iz Rima i Bettarini iz Toskane, pravili su nacrte, ali ih je Napoleon gotovo uvijek mijenjao prema

svojim zamislima, te tako i sam postao pravi graĊevinar. Izmijenio je trasu mnogih zapoĉetih cesta,

pronašao je jedan izvor ĉija mu se voda ĉinila boljom od one koja se pila u Porto-Ferraiu, pa ju je sproveo u

grad. Mada se moglo pretpostaviti da Napoleon svojim orlovskim okom prati evropske dogaĊaje, izvana se ĉinilo kao da se on sasvim pomirio sa svojom sudbinom. Štaviše, nitko nije ni posumnjao u to da će se on

vremenom naviknuti na taj novi ţivot u kome je bio okruţen ljubavlju onih koji su mu bili bliski — kad se

savezniĉki suvereni pobrinuše sami da probude lava koji vjerojatno nije ni spavao. Već je više mjeseci kako Napoleon ţivi u svojem malom carstvu nastojeći da ga uljepša svim onime ĉime

ga je mogao nadahnuti njegov ţivi, stvaralaĉki duh, kad jednoga dana bude potajno obaviješten da se vode

pregovori o njegovu udaljivanju s otoka. Francuska je preko lista gospodina Tallevranda uporno zahtijevala od Beĉkog kongresa tu mjeru kao

neophodnu za svoju sigurnost, istiĉući koliko je opasno za vlada-juću dinastiju što se Napoleon nalazi u

blizini talijanske obale i Provanse. Ona je naroĉito skretala paţnju Kongresu na ovo: Ako slavnom

prognaniku dosadi njegovo izgnanstvo, mogao bi on za ĉetiri dana biti u Napulju, a odatle, uz pomoć svog

zeta Murata koji je tamo još uvijek vladao, staviti se na ĉelo jedne vojske i prodrijeti u već 138 ionako nezadovoljne pokrajine gornje Italije, koje bi se na prvi njegov poziv pobunile, pa bi tako ponovo

zapoĉeo ubilaĉki rat, koji tek što je okonĉan. Da bi se opravdalo kršenje ugovora koji je bio zakljuĉen u Fontainebleauu, bila je objavljena prepiska

generala Excelmansa (Ekselmana) s napuljskim kraljem, koja je baš tada bila uhvaćena i koja je pobuĊivala

sumnju u nekakvu zavjeru ĉiji su konci vodili na otok Elbu. Ova sumnja bila je uskoro potkrijepljena jednom drugom zavjerom, koja je bila otkrivena u Milanu, a u koju je bilo umiješano mnogo viših oficira

stare talijanske vojske. Ni Austrija nije mirnim okom gledala na ovo opasno susjedstvo. Vladin list »Augsburger Zeitung«

izraţavao je to otvoreno; u njemu je objavljena slijedeća obavijest: »Ma koliko bili uznemirujući milanski dogaĊaji, treba da nas umiri pomisao da će oni moţda pridonijeti da

se, što je moguće prije, udalji ĉovjek koji sa stijena otoka Elbe drţi u svojim rukama konce ovih zlatom

podsticanih pobuna. Jer, sve dok on bude u blizini talijanskih obala, suvereni ovih zemalja neće imati mira

u svojim zemljama.« Ipak, usprkos općem uvjerenju, Kongres se nije usudio da na osnovu tako slabih dokaza donese odluku

koja bi bila u potpunoj suprotnosti s principima ublaţavanja meĊunarodnih odnosa koje su savezniĉki

monarsi onako sveĉano isticali. Da ne bi izgledalo da su povrijeĊeni postojeći ugovori, Kongres je donio

odluku da se Napoleonu uĉine predstavke i da ga se pokuša navesti da svojevoljno napusti otok Elbu, a da

se upotrijebi sila samo ako bi se on tome usprotivio. Odmah se povela rijeĉ o nekom drugom mjestu koje bi

bilo njegova rezidencija. Bila je predloţena Malta. Ali, Engleska je to smatrala nezgodnim. Napoleon bi

lako mogao jednoga dana od zarobljenika postati veliki gospodar. Ona predloţi Svetu Helenu. Napoleon je mislio da te glasine potjeĉu od njegovih neprijatelja kako bi ga izazvale na kakav oĉajniĉki

korak, 139koji bi im tada dozvolio da pogaze data obećanja. Zbog toga on odmah posla u Beĉ jednog povjerljivog,

spretnog i odanog agenta s nalogom da provjeri jesu li istinite vijesti što ih je dobio. Ova osoba dobila je

preporuku za princa Eugena Beauharnaisa (Eţen Boarne), koji se tada nalazio u Beĉu i bio u prisnom

prijateljstvu s carem Aleksandrom, pa je tako morao znati šta se radi u Kongresu. Agent je brzo dobio potrebne obavijesti, koje je odmah poslao caru. Osim toga, on je organizirao i vezu putem pisama, tako da

je Napoleon bio redovito obavještavan o svemu što se dogaĊalo. Osim sa Beĉom Napoleon je odrţavao i vezu sa Parizom, i svaki glas koji je otud dolazio pokazivao je da

nezadovoljstvo protiv Burbona raste iz dana u dan. U tom dvostrukom poloţaju koji ga je prisiljavao na

odluĉnost, doĊoše mu prve misli za jedan divovski plan, koji ubrzo poĉe da izvršava. Napoleon je poduzeo i u Francuskoj ono što je već bio poduzeo u Beĉu. Razaslao je glasnike da utvrde

istinu i da, ako se pruţi zgodna prilika stupe u vezu s njegovim starim prijateljima i vojskovoĊama, koji su

mu ostali vjerni i s onima koji su bili najviše zapostavljeni i zbog toga naj-nezadovoljniji. Kad se ti glasnici vratiše, potvrdiše da su istinite vijesti u koje se Napoleon nije usudio povjerovati. Osim

toga, uvjerili su ga da u narodu i vojsci potajno sve vri od nezadovoljstva; da ogroman broj nezadovoljnika

upire oĉi prema njemu i ţeli njegov povratak. Prema tome, ustanak je neizbjeţan, i Burboni se neće moći

dugo opirati općoj mrţnji koju je izazvala njihova nesmotrena i neiskusna vladavina. Dakle, više nije moglo biti sumnje. Ovdje je prijetila opasnost, tamo ga je upućivala nada. Ovdje — vjeĉno

su-ţanjstvo na stijeni usred oceana, tamo — vladavina svijetom. 140 Uobiĉajenom munjevitom brzinom Napoleon stvori odluku; za manje od osam dana u njegovu duhu bilo je

sve riješeno. Trebalo je još samo da se izvrše nuţne pripreme a da se ne izazove sumnja engleskog komesara, koji je, s vremena na vrijeme, dolazio na otok Elbu i pod ĉijim j® nadzorom bio svaki korak

bivšega cara. Ovaj komesar bio je pukovnik Campbell (Kembel), koji je i dopratio cara prilikom njegova dolaska. Njemu

je stajala na raspolaganju jedna fregata s kojom je neprekidno krstario od Porto-Ferraia do Genove, od

Genove do Livorna i od Livorna do Porto-Ferraia. Ona se ovdje zadrţavala obiĉno po ĉetrnaest dana, za

koje bi vrijeme pukovnik izlazio na otok da bi navodno odao poĉast Napoleonu. Osim toga, trebalo je obmanuti i tajne agente, koji bi se moţda našli na otoku, i odvratiti paţnju

oštroumnog stanovništva; ukratko — potpuno sakriti svoje namjere. Zbog toga je Napoleon ţivo nastavio sa zapoĉetim radovima; naredio je da se zapoĉne sa gradnjom novih

putova, koji bi presijecali otok u raznim pravcima, da se popravi i osposobi put koji vodi iz Porto-Ferraia u

Porto-Longone kako bi njime mogla ići kola, i, najzad, budući da je na otoku bilo veoma malo drveća, da se

sa kontinenta donesu dudovi i da se zasade sa obje strane putova. Zatim se pobrinuo da mu se dovrši

ljetnikovac u San-Martinu. U Italiji je naruĉio kipove i vaze, kupio je mladice nara-naĉa i još mnogo

drugog rijetkog drveća. Ukratko, ĉinilo se kao da je sva njegova briga usmjerena na taj otok kao na mjesto

u kojem namjerava dugo boraviti. U Porto-Ferraiu je naredio da se poruše stari zidovi koji su okruţivali njegov dvor, a isto tako i jedna

dugaĉka graĊevina, koja je sluţila oficirima za stanovanje, i da se dvorište proširi toliko da se u njemu moţe vršiti smotra. Jedna stara napuštena crkva bila je prepravljena u kazalište za graĊane, kamo je trebalo

da dolaze najbolji glumci iz Italije. Sve ulice bile su popravljene. Put koji je vodio kroz vrata Terre, bio je

prohodan jedino za mazge, pa su 141ga proširili i pomoću jedne terase on je postao upotrebljiv za voţnju kolima. Za to vrijeme, da bi olakšao svoj plan, brik »L'Incon-stant«, koji je sasvim prisvojio i trojedrenjak

»L'Etoile« koji je bio kupio, ĉesto je slao da plove u Genovu, Livorno, Napulj, ĉak do afriĉkih obala i do

same Francuske, da bi na njihovu plovidbu privikao francuske i engleske krstarice. I zaista, te njegove laĊe,

pod zastavom Elbe, posjetile su više puta obale Sredozemnog mora, a nijednom nisu bile sprijeĉene niti

uznemirene u svojoj plovidbi. Napo-leon je baš to i htio. Sada on otpoĉe ozbiljnim pripremama za svoj odlazak. Naredio je da se noću i u najvećoj tajnosti na brik

prenese veća koliĉina oruţja i municije; da se popravi i dovede u red rublje, odijelo i obuća njegove garde;

do-zvao je Poljake koji su ĉuvali tvrĊavu u Porto-Longoneu i na malom otoku Pianozi; najzad je ubrzao

organizaciju i uvjeţbavanje lovaĉkog bataljona, u kome su uglavnom sluţili vojnici sa Korzike i iz Italije.

Prvih dana februara bilo je već sve spremno da se iskoristi prva pogodna prilika, prema vijestima koje su se

oĉekivale iz Francuske. Konaĉno, stigoše i te vijesti; donese ih neki pukovnik iz stare vojske, koji odmah otputova u Napulj. Po nesreći, baš u tom momentu nalazio se u luci sa svojom fregatom pukovnik Campbell. Napoleon je bio

primoran da priĉeka ne pokazujući ni najmanje znaka nestrpljenja, pa je pukovnika susretao s uobiĉajenom

paţnjom za sve vrijeme njegova boravka na otoku. Jedva jednom, 24. februara poslije podne, pukovnik

zatraţi prijem kod cara: bio je došao da se oprosti i da ga upita ima li kakav nalog za Livorno. Napoleon ga

je pri rastanku otpratio do izlaza, i oni koji su se toga dana nalazili u carevoj sluţbi mogli su ĉuti posljednje

njegove rijeĉi: — Zbogom, gospodine pukovniĉe, ţelim vam sretan put! Do viĊenja! 142 No, samo što je pukovnik izašao, Napoleon pozove svoga velikog maršala; dio dana i cijelu noć proveo je s

njim, zatvoren, i tek poslije tri sata ujutro legao je da malo otpoĉine, a već rano ujutro bio je na nogama. Ĉim je bacio prvi pogled na pristanište, primijetio je da engleska fregata razvija jedra da otputuje. Od tog

trenutka kao da mu je neka magiĉna sila prikovala pogled uz taj brod, više nije skidao pogled sa fregate.

Vidio je kako ona jedno za drugim razvija svoja jedra, kako diţe sidro iz mora, kako poĉinje da se kreće,

kako pod povoljnim jugoistoĉnim vjetrom izlazi iz pristaništa i kako se pod raširenim jedrima udaljuje u

pravcu Livorna. Zatim se popeo na terasu i dogledom nastavio da prati fregatu koja se sve više udaljavala. Oko podne, ona

se jedva primjećivala kao mala pjega, dok se oko jednog sata nije sasvim izgubila. Odmah poslije toga Napoleon je izdao svoje zapovijedi. Jedna od najvaţnijih bila je da svi brodovi što su se

nalazili u pristaništu moraju ostati tri dana u karanteni; ĉak ni najmanje barĉice nisu bile osloboĊene ove

naredbe. Odmah zatim zakljuĉeni su ugovori sa vlasnicima trgovaĉkih brodova, od kojih su izabrana tri-ĉetiri

najbolja i najbrţa, jer brik »L'Inconstand« i jedrenjak »L'Etoile« nisu bili dovoljni za prijevoz. Iste veĉeri

nabavljeno je sve što je bilo potrebno i brodovi su stajali spremni caru na raspolaganje. Noću izmeĊu subote i nedjelje, od 25. na 26, Napoleon je sazvao glavne predstavnike vlasti i najuglednije

graĊane, od kojih je sastavio neku vrst privremene vlade. Pukovnika narodne garde Lapija imenovao je za

komandanta otoka, stanovništvu je povjerio obranu zemlje, i preporuĉio svoju majku i sestru. Zatim je, ne

kazujući im pravi cilj ovog svog pothvata, nagovijestio prisutnima uspjeh koji ga oĉekuje. Obećao im je da

će, u sluĉaju rata, poslati otoku oruţanu pomoć za obranu i naredio da se 143otok ne prepusti nikakvoj stranoj sili, osim u sluĉaju da on sam to naredi. Ujutro izda još neke naredbe u pogledu svoje kuće, pa se oprosti sa svojima i zapovjedi ukrcavanje. U podne odjeknu general-marš. Oko dva sata slijedio je znak za pokret. Napoleon izaĊe pred vojsku i objavi svojim starim ratnim

drugovima za kakve ih je nove podvige pozvao. Pri spomenu Francuske i kad je nagovijestio da će se

uskoro vratiti u domovinu, odjeknuše gromoglasni uzvici oduševljenja i pote-koše suze. Vojnici poremetiše

svoje redove, poĉeše se grliti, stadoše juriti kao bjesomuĉni; svi pristupahu Napo-leonu i padahu pred njim

na koljena kao pred bogom. Odozgo, sa svojih prozora, carica majka i princeza Paulina promatrale su ovaj dirljiv prizor pa su i same

plakale. Oko sedam sati ukrcavanje je bilo završeno. Oko osam Napoleon se izvezao iz pristaništa na jednoj barci.

Nekoliko minuta kasnije bio je na palubi brika. U trenutku kad je stupio nogom na brod, odjeknu top. To je bio znak za polazak. Ova mala flotila odmah je razvila jedra, i gonjena svjeţim zapadnim vjetrom ubrzo je ostavila zaljev, pa je

okrenula sjeverozapadno i na stanovitom odstojanju nastavila ploviti uz talijansku obalu. Istoga trenutka kad je ona otplovila, iz pristaništa Elbe poĊoše i barke za Napulj i Milano, dok jedan viši

oficir odvesla prema Korzici da pripremi sve, kako bi car, u sluĉaju neuspjeha u Francuskoj, tamo našao

sigurno utoĉište. U zoru 27. svatko je izašao na palubu da se uvjeri kolik je put prijeĊen u toku noći. Zaprepaštenje je bilo

veliko kad spaziše da su prevalili jedva šest milja. Tek što su prošli rt Sv. Andrije, a vjetar poĉe da biva

slabiji, i malo kasnije nastade oĉajna bonaca. 1 Kad sunce obasja vidik, tamo na zapadu, na obalama Korzike, pokazaše se dvije francuske krstarice: »La

Fleur de Lis« i »Melpomena«.

To izazove strah na svim brodovima. Na briku na kome se nalazio car zaprepaštenje je bilo tako veliko, po-

loţaj se ĉinio tako opasnim i nesreća tako bliska da se nametalo pitanje ne bi li bilo bolje da se odmah vrate

u Porto-Ferraio i da tu saĉekaju povoljniji vjetar. No car odmah uĉini kraj neodluĉnosti, zapovjedivši da se

nastavi put, predviĊajući da će brzo nestati bonace i da će nastupiti povoljniji vjetar. I doista, kao da mu je

vjetar bio pokoran, oko jedanaest sati otpoĉe da duva, a već oko ĉetiri sata nalazili su se u visini Livorna,

izmeĊu Capraie i Gorgone. Ali sada cijelu flotilu obuze nova, mnogo ozbiljnija uznemirenost od one prve. Najedanput, sjeverno, u

pravcu vjetra, na daljini od otprilike pet milja, opaziše jednu fregatu. Tamo, na obalama Korzike, ukaza se i

druga, i, napokon, u daljini spaziše i treću, kako pod povoljnim vjetrom plovi ravno na francusku flotilu. Sad se više nije smjelo oklijevati. Trebalo je smjesta nešto poduzeti. Noć se primicala, i pod zaštitom tame

moglo se umaći fregatama, ali se ratni brod pribliţavao sve više i moglo se lako raspoznati da je to nekakav

francuski brik. Prva misao koja je sve obuzela bila je da je posrijedi izdaja i da će doći do sukoba. Jedino je

car tvrdio da su se ova tri broda našla tu pukim sluĉajem i da jedan sa drugim nemaju nikakve veze, a samo

izgleda da imaju neprijateljske namjere. On je bio uvjeren da jedna ekspedicija, pripremljena tako potajno

kao ova, ne moţe biti tako brzo otkrivena da bi se za njom mogla poslati u potjeru ĉitava eskadra. Ipak, unatoĉ takvom uvjerenju, Napoleon je naredio da se pripreme svi topovi, jer je bio odluĉio da mu, u

sluĉaju napada, poĊe u susret, u uvjerenju da će sa svojim 144 10 Napoleon 145veteranima zarobiti neprijateljski brik. MeĊutim, još uvijek u nadi da je ova tri broda doveo puki sluĉaj,

zapovjedio je da svi ĉlanovi posade koji bi mogli pobuditi sumnju, siĊu s palube, a signalizirao je i ostalim

svojim brodovima da to takoĊer smjesta uĉine. Oko šest sati uveĉe, oba broda naĊoše se u neposrednoj blizini na odstojanju na kome se moglo dovikivati.

Mada je već poĉelo da se smrkava, ipak se mogao raspo-znati francuski brik »Zephir« kojim je upravljao

kapetan Andrieux (Andrije). Uostalom, prema njegovu manevriranju moglo se odmah zakljuĉiti da su mu

namjere sasvim miroljubive, tako da se careve pretpostavke poka-zaše taĉnima. Kad su se brikovi prepoznali, pozdraviše se na uobiĉajeni pomorski naĉin, i u prolazu izmijeniše nekoliko

rijeĉi. Kapetani su pitali jedan drugoga kamo plove. Kapetan Andrieux je odgovorio da putuje za Livorno.

Sa »L'Inconstanta« pak odgovoriše da putuju za Genovu i da će rado primiti poruke. Kapetan Andrieux

zahvali na ponudi, a onda zapita kako je car. Napoleon nije mogao odoljeti ţelji da se umiješa u tako

zanimljiv razgovor, pa uze trubu iz ruku kapetana Chotarda (Kotar) i odgovori: — Izvrsno! Poslije izmjene ovih rijeĉi, oba brika produţiše svoj put i ubrzo se izgubiše u noći. Plovilo se svim jedrima i uz povoljan, svjeţ vjetar, tako da su drugog dana, 28, prošli pokraj rta Korzike.

Istoga dana primijetiše ponovo na puĉini jedan ratni brod sa sedamdeset ĉetiri topa, kako plovi u pravcu

Bastije. On nije izazvao nikakvo uzbuĊenje; jpš u poĉetku bilo je jasno da ni on nema nikakvih loših

namjera. Prije no što je ostavio Elbu, Napoleon je sastavio dvije proklamacije. Ali kad ih je htio dati da se prepišu,

nitko ih nije mogao proĉitati, pa ni on sam. On ih baci u more, pa stane diktirati druge dvije. Jednu je

namijenio 146 vojsci, a drugu francuskom narodu. Svi koji su znali pisati, postadoše pisari; sve što se moglo — doboše,

klupe i kape — pretvorili su u pisaće stolove i svaki prionu na rad. Zaokupljeni tim poslom, ugledaše obalu Antibesa (Antib) te je pozdraviše uzvicima oduševljenja.

\\VI STO DANA

rvoga marta u tri sata flotila se usidri u ţianskom zaljevu; u pet sati Napoleon siĊe na kopno i ulogori se u

jednoj maslinovoj šumici, u kojoj još i danas postoji drvo ispod kojega je sjedio Napoleon. Dvadeset pet

grenadira i jednog gardijskog oficira odmah poslaše u Antibes — da pridobiju garnizon; ali oni, poneseni

oduševljenjem, uĊoše u grad sa uzvicima: »Ţivio car!« Tu se još nije znalo o Napoleonovu dolasku pa su

svi mislili da su ovi ljudi poludjeli. Komandant grada naredi da se digne most, te tako ovih dvadeset i pet

junaka postanu zarobljenici. Ovakav dogaĊaj bio je potpun neuspjeh. Neki od oficira predloţiše Napoleonu da poĊu ravno na Antibes i

da ga silom osvoje. Tako bi se izbjeglo da grad pruţi oruţani otpor, što bi moglo izazvati loš dojam u

javnosti. Napoleon im je odgovorio da su oni pošli na Pariz a ne na Anti-faes, i kako je on uvijek rijeĉi

provodio u djelo, ĉim je izašao mjesec, naredi da se diţe logor. Još u toku noći sa svojom malom vojskom stigao je u Cannes (Kan), oko šest sati izjutra prošao je kroz

Gras-se (Gras), i onda se zaustavio na toj uzvišici, kad sa svih strana doĊoše stanovnici i okruţiše ga, jer su

već doznali za njegovo neobiĉno iskrcavanje. On ih je primio onako kako bi ih primio u Tuilerijama,

saslušao je njihove ţalbe, primio njihove molbe i obećao im pravdu. Car je mislio da će u Grasseu naći već

dovršenu cestu koju je po njegovoj zapovijedi od 1813. trebalo sagraditi. Cesta meĊutim 148 nije još bila sagraĊena. Morao je, dakle, svoja kola i ĉetiri mala topa ostaviti u gradu. Stoga poĊoše brdskim stazama koje su još bile pokrivene snijegom, a uveĉe stigoše na prenoćište u selo Cerenon, pošto su

prethodno pješaĉili dvadeset milja; 3. marta stigoše u Bareme (Barem), 4. u Digne (Dinj), a 5. u Gap. U

tom gradu zadrţali su se koliko je bilo potrebno da se odštampaju proglasi, koje su sutradan na tisuće

dijelili putem. MeĊutim, car je bio uznemiren. Do sada je imao posla samo s narodom u ĉije se oduševljenje nije moglo

sumnjati; ali, eto, ni jedan vojnik niti organizirani odred nije se još pridruţio ovoj maloj vojsci, a više ed

svega, Napoleon je oĉekivao i ţelio da vidi pred sobom pukove koji bi bili poslani da ga sprijeĉe i vrate, a

na koje će njegova liĉnost, mislio je on, imati utjecaja. Taj trenutak koji je tako ţelio i koga se u isto

vrijeme toliko plašio najzad je nastupio izmeĊu La Murea (Mire) i Vizilla (Vizij). General Cambronne

(Kambron), koji je bio sa svojih ĉetrdeset grenadira u izvidnici, naiĊe na jedan bataljon iz Greno-blea, koji

je bio poslan da mu preprijeĉi put. VoĊa toga bataljona ustezao se da prizna generala Cambronnea, te ovaj

pošalje glasnika da o tome izvijesti cara. Kad mu stiţe ova vijest, Napoleon se nalazio na putu u neudobnim kolima koja su bili nabavili u Gapu. On

odmah zapovjedi da mu dovedu njegova konja, pa odjuri u galopu i naĊe se gotovo na sto koraka ispred

postrojenih vojnika, koji mu nisu uputili ni jedan jedini uzvik oduševljenja, ni jedan pozdrav u ĉast njegova

dolaska. Nastupio je trenutak da se igra dobije ili da se izgubi. Priroda terena na kome su se nalazili nije dozvoljavala uzmak: s lijeve strane puta uzdizao se strmovit brijeg, a desno jedna mala, jedva trideset stopa

široka livadica iza koje je bio ponor; pred sobom imao je bataljon u pripravnosti koji je zauzeo cijeli prolaz

od ponora do brijega. Napoleon zastade na jednoj maloj uzvišici, na desetak koraka od jednog potoĉića koji je protjecao livadom.

Tada 149se okrene generalu Bertrandu, kome baci uzde svoga konja i reĉe: — Prevariše me, ali ne mari, naprijed! Pošto to izgovori, on sjaha, prijeĊe potok i uputi se ravno na bataljon, koji je još uvijek bio nepomiĉan, i za-

ustavi se na dvadesetak koraka ispred njega, baš u trenutku kad je aĊutant generala Marchanda, koji je

vodio bataljon, isukao sablju i naredio da opale. — Šta, prijatelji moji — doviknu im Napoleon — zar me ne poznajete? Ja sam vaš car. Ako meĊu vama

ima i jedan vojnik koji bi htio ubiti svoga generala, moţe, evo me. Jedva što je izgovorio ove rijeĉi, kad iz svih grla odjeknu opći uzvik: »Ţivio car!« AĊutant i po drugi put

zapovjedi da pucaju, ali njegov glas zagluši tisuću usklika. I dok ĉetiri poljska kopljanika poĊoše za njim,

vojnici poletješe iz stroja, pojuriše naprijed i okruţiše Napo-leona, padoše mu pred noge, poĉeše da mu

ljube ruke, poskidaše bijele kokarde te ih zamijeniše trobojnima — sve to sa uzvicima radosti i

oduševljenja, što natjera suze na oĉi njihovu starom generalu. No, uskoro zatim, on se sjeti da ne smije gubiti ni trenutka, pa komandova »nadesno«, stade na ĉelo kolone i nastavi put. Ispred njega je išao

Dambronne sa svojih ĉetrdeset grenadira, a za njim cijeli bataljon, koji je bio poslan da mu preprijeĉi put; i

tako prispješe na vizijski brijeg. Sa toga brijega Napoleon je vidio da je aĊutant stigao dolje, na jedno pola

milje ispred njih do grada, gonjen onom ĉetvoricom kopljanika, ispred kojih je, evo, umakao samo

zahvaljujući svome dobrom konju: zaĉas je nestao u gradu, ali se malo kasnije pojavio na njegovu drugom

kraju, te je uspio pobjeći popreĉnim putem, kuda ga kopljanici nisu mogli dalje goniti zbog iscrpljenosti

svojih konja. MeĊutim, oficir koji se dao u bijeg i ona ĉetiri vojnika koji su ga gonili i kao munja proletjeli

ulicama Vizilla, već su odali cijelu stvar. Tog istog jutra vidjeli su aĊutanta kako prolazi na 150 ĉelu svoga bataljona, a sada se, evo, vraća sam, u trku, i to progonjen. Dakle, istina je: Napoleon dolazi,

praćen ljubavlju svoga naroda i svoje vojske! Sve ţivo istrĉa na ulice, poletješe pitanja, a za njima i

oduševljenje. Odjednom primijetiše vojsku na grebenu brijega La Murea. Ljudi, ţene, djeca — svi mu

pojuriše u susret, ĉitav grad ga je okruţio još prije no što je stigao pred njegova vrata, dok su seljaci silazili

sa svojih bregova skaĉući kao divo-koze, a od stijene do stijene odjekivao je uzvik: »Ţivio car!« Napoleon se zadrţao u Vizilleu. Vizille je bio kolijevka francuske slobode, a godina 1814. nije htjela da

iznevjeri 1789.1, jer je tu cara doĉekalo stanovništvo, koje kao da je bilo opijeno od radosti. Ali, Vizille je

samo mali gradić, bez oruţja, bez bedema i bez garnizona; trebalo je ići na Grenoble. Jedan dio graĊana poĊe za Napoleonom. Na jedan sat udaljenosti od Vizillea ugledaše jednog pješadijskog oficira kako dolazi sav u znoju i prašini.

Kao onaj stari Grk pred Maratonom, i on samo što nije pao od umora: donio je dragocjene vijesti. Oko dva sata poslije podne, Sedma pješadijska pukovnija, kojom je zapovijedao pukovnik Labedovere

(Labedo-ajer), bila je pošla iz Grenoblea protiv cara. Ali, na pola milje od grada, pukovnik koji je jahao

pred svojim pukom, okrene se i zapovjedi da se zastane. Tada mu priĊe jedan bubnjar i pruţi mu svoj

bubanj. Pukovnik uvuĉe ruku u bubanj i iz njega izvadi orla. I tada, da bi ga svi mogli vidjeti, podiţe se na

stremenima i reĉe: — Vojnici! Pogledajte ovo slavno znamenje koje je nošeno u besmrtnim našim danima. On koji nas je

onako ĉesto vodio u slavnim pobjedama, eto dolazi da osveti naše poniţenje i našu nesreću. Došlo je

vrijeme da se okupimo pod njegovu zastavu koja nikada nije prestala da bude naša. Tko me voli neka poĊe

za mnom! Ţivio car! 1789. godine zapoĉela je Francuska revolucija.

151Cijeli puk poĊe za njim. Onaj oficir htio je da bude prvi koji će tu vijest saopćiti caru, pa je stoga odjurio naprijed, ali ĉitav puk po-

juri za njim. Napoleon obode svoga konja i nastavi put, a sva njegova mala vojska, uz uzvike oduševljenja, poleti za

njim. Kad stigoše do jednog breţuljka, Napoleon opazi Labe-dovereov puk kako hita ubrzanim maršem.

Ĉim su ga primijetili, odjekne jedno gromoglasno. »Ţivio car!« Ovaj uzvik ĉuše junaci s otoka Elbe i

odazvaše mu se. Sada više nitko nije u svom redu, svi se guraju naprijed. Napoleon dojaha u sredinu

gomile, vojnici ga okruţivaše sa svih strana, Labedovere skoĉi s konja i obgrli Napoleo-nova koljena. Ovaj

ga zagrli, pritisne ga na svoje grudi, pa mu reĉe. — Pukovniĉe, vi ste me ponovo popeli na prijestolje! Labedovere samo što nije pomahnitao od radosti. Taj zagrljaj stajat će ga ţivota, ali šta onda? Proţivio je

ĉitavo stoljeće tko je ĉuo takve rijeĉi. Odmah nastavi put, jer Napoleon nema mira sve dok se ne naĊe u Grenobleu. Grenoble je imao posadu

koja je, kako rekoše, bila spremna da pruţi otpor. Uzalud su vojnici jamĉili za svoje drugove; car je,

praveći se doduše kao da u to vjeruje, ipak zapovjedio da se poĊe na grad. Oko osam sati uveĉe Napoleon je stigao pod zidove Grenoblea. Bedeme su bili posjeli Treća inţenjerska pukovnija, koja se sastojala od dvije tisuće vojnika, Ĉetvrta artilje-

rijska pukovnija, u kojoj je nekad sluţio Napoleon, sa dva bataljona Pete mjesne pukovnije i husarima

Ĉetvrte pukovnije. Uostalom, carev dolazak bio je toliko neoĉekivan, da je on stigao kad još nisu bile

završene sve pripreme za otpor. Nije više bilo vremena ni da se podignu mostovi; ali gradska vrata bila su

zakljuĉana i komandant se protivio da ih otvori. 152 Napoleon je uvidio da je dovoljan jedan trenutak da ga upropasti. Noć je uskraćivala magiĉno djelovanje

njegova prisustva; sigurno je da ga sve oĉi traţe, ali ga nitko ne vidi. Tada on naredi Labedovereu da

pokuša nagovoriti artiljerce, i pukovnik se popne na jednu uzvisinu i uzvikne gromkim glasom: — Vojnici, mi vam vraćamo junaka za kojim ste išli u toliko bitaka; na vama je da ga primite i da s nama ponovite onaj stari uzvik pobjednika Evrope: »Ţivio car!« I doista, taj magiĉni uzvik u isti mah odjekne ne samo gore na bedemima već i na svim krajevima grada.

Sve pojuri prema vratima, ali ona su bila zatvorena, a kljuĉevi su bili kod komandanta. Za to vrijeme,

vojnici koji su pratili Napoleona, doĊoše bliţe. Sada otpoĉe razgovor izmeĊu onih izvana i onih iznutra, pitanja, odgovori, rukovanja kroz rešetke ... Ali,

vrata se nisu otvarala. Car je škrgutao zubima od nestrpljenja i uznemirenosti. Najedanput, zaĉu se uzvik:

»Mjesta! Mjesta!« To su bili graĊani predgraĊa Tres-Cloitre (Tre-Kloatr), koji doĊoše sa gredama da

probiju vrata. Svi se postaviše u redove, i poluge uĉiniše svoje, vrata za-škripe, popucaju i sruše se, a šest

tisuća ljudi pojuri na izlaz. To više nije bilo oduševljenje, to je bilo ludilo, bjesnilo. Svijet je navalio na Napoleona kao da će ga rastr-

gati. U jednom trenutku, uz pomamnu viku i radosno klicanje, skinuše ga s konja, digoše ga na ruke i

ponesoše. Nikada još, ni u jednoj bici, nije bio izloţen tolikoj opasnosti. Svi su drhtali za njega; on sam bio

je jedini koji je mogao razumjeti da je ovaj val koji ga je ponio sobom samo ĉista ljubav. Napokon se zaustaviše pred jednom kućom, njegov generalštab doĊe i opkoli ga. Tek što su malo odahnuli,

zaĉuje se nova graja; ovo su sada stanovnici grada, koji su mu donosili ĉitava gradska vrata, kad mu već

nisu mogli donijeti njihove kljuĉeve. 153Ta noć bila je produţenje sveĉanosti; vojnici, graĊani i seljaci bratimili su se jedni s drugima. Napoleon je odmah naredio da se odštampaju novi proglasi. Oko osam sati trebalo ih je nalijepiti po ulicama i

razdijeliti. Na sve strane bili su upućeni i glasnici da rasture proglas i da razglase: zauzet je glavni grad

Dauphinea, a uskoro će se umiješati Austrija i napuljski kralj. Tek u Grenobleu, Napoleon je bio siguran da

će prodrijeti do Pariza. Idućeg dana doĊoše svećenstvo, generalštab, predstavnici sudskih, graĊanskih i vojnih vlasti, da pozdrave

cara. Nakon završene audijencije, Napoleon je izvršio smotru nad šest hiljada vojnika koji su saĉinjavali

posadu grada, i krenuo odmah u Lyon. Sutradan, pošto je izdao tri proklamacije u kojima je objavio da je carsku vlast ponovo uzeo u svoje ruke,

nastavio je put i prenoćio u Bourgoinu (Burgoenu). Gomila naroda koja ga je pratila stalno se povećavala,

kao što je raslo i njeno oduševljenje, te je izgledalo kao da ga prati cijela Francuska i s njim prodire prema

prijestolnici. Na putu koji je vodio od Bourgoina za Lyon, Napoleon je saznao da su vojvoda Orleanski, grof d'Artois

(Ar-toa) i maršal Macdonald (Mekdonald) odluĉili da brane grad i da namjeravaju srušiti dva mosta

(moranski i gi-jotjerski). On se nasmijao na ovu vijest u koju nije ni povjerovao, budući da je poznavao

rodoljublje Lyonaca, pa zapovjedi Ĉetvrtoj husarskoj pukovniji da udari na Guillotiere (Gijotjer).

Pukovniju doĉekakaše uzvicima: »Ţivio car!« Ovaj gromoglasni uzvik došao je ĉak do Na-poleona, koji je

išao za pukovnijom na razdaljini od oko ĉetvrt sata. On odmah obode svoga konja, i sam samcat, pun

samopouzdanja, stiţe u vrijeme kad su mu se najmanje nadali, meĊu taj narod ĉiju je radost njegova prisut-

nost pretvorila u pravi delirij. U istom trenutku vojnici i s jedne i s druge strane navališe na barikade, koje su ih razdvajale, i takmiĉeći 154 se u radu, razoriše ih za ĉetvrt sata a onda poletješe jedni drugima u naruĉje. Vojvoda Orleanski i maršal Macdonald bili su primorani da se povuku; grof d'Artois pobjegne, a za njim poĊe samo jedan jedini

rojalist, dok su ga ostali napustili. U pet sati cijela posada pohita da se pokloni caru. Za jedan sat Napoleonova vojska zauzme grad. U osam sati, Napoleon uĊe u drugi glavni grad kraljevine. Za sve vrijeme njegova ĉetverodnevnog boravka, masa od dvadeset hiljada ljudi bez prestanka je stajala

pod njegovim prozorima. 13. car ostavi Lyon i prenoći u Maconu (Makon). Oduševljenje je sve više raslo. Sada ga ispred gradskih

vrata nisu doĉekivali samo pojedinci već su izlazili i predstavnici vlasti. 17. marta pozdravio ga je u Auxerreu (Okser) gradski naĉelnik — prvi viši drţavni ĉinovnik koji se usudio

da pozdravi i prizna cara. Iste veĉeri pri javiše i maršala Neya. PostiĊen zbog nelojalnosti koju je pokazao godine 1814. i zbog za-

kletve koju je dao Ljudevitu XVIII, on je došao moliti da ga car uvrsti u redove svojih grenadira. Napoleon

ga zagrli, nazove junakom nad junacima, i sve bi zaboravljeno. Još jedan smrtonosni zagrljaj. 20. marta, oko dva sata poslije podne, Napoleon stiţe u Fontainebleau. Ovaj dvorac je u njemu izazvao

uţasne uspomene, jer je u jednoj od tih soba mislio da će izgubiti ţivot, a u drugoj je izgubio carevinu.

Ovdje se zadrţao jedva koji trenutak, pa je odmah produţio svoj trijumfalni pohod na Pariz. U Pariz je stigao kao i u Lyon i Grenoble, predveĉe, poslije napornog marša, na ĉelu trupa koje su bile

odreĊene da ĉuvaju predgraĊa. A mogao je, da je htio, u nj ući sa dva milijuna ljudi. 155Oko osam i po uveĉe ušao je u dvorište Tuilerija. I tu, kao ono u Grenobleu, potrĉaše mu u susret,

hiljade ruku pokrenuše se da ga dohvate, i ponesoše ga od gomile do gomile, uz neopisive uzvike radosti.

Gomila je bila tako velika da ju je bilo nemoguće obuzdati; to je bila brza planinska bujica koja je morala

projuriti svojim tokom. Napoleonu je preostalo samo da ponavlja ove rijeĉi: »Prijatelji moji, ta vi ćete me

ugušiti!« U odajama dvorca Napoleon je zatekao sasvim drukĉiju gomilu, gomilu koja je stajala u zlatu i strahopošto-

vanju, gomilu dvorana, velikodostojnika, generala i maršala. Ova nije prijetila da ga udavi, ova se samo

pred njim duboko klanjala. — Gospodo moja — reĉe im car — nekoristoljubivi ljudi dovedoše me natrag u moju prijestolnicu; to su

uradili podoficiri i vojnici; narodu i vojsci treba za sve da zahvalim. Još te iste noći, Napoleon poĉe sve reorganizirati. Za ministre su imenovani: Cambaceres (Kambaser) je

imenovan za ministra pravde, vojvoda od Vincenze (Vinĉen-ce) za vanjske poslove, maršal Davoust za

vojsku, vojvoda od Gaete za financije, Decres (Dekre) za mornaricu, Fou-che (Fuše) za policiju, Carnot

(Karno) za unutrašnje poslove, vojvoda od Bassana opet je imenovan za drţavnog sekretara, grof Mollien

(Molian) opet za upravnika riznice, vojvoda od Roviga za vrhovnog komandanta ţandarmerije, Montalivet postade intendant, Letort (Letor) i Labedovere postadoše generali, Bertrand i Drouot zadrţani su na svojim

poloţajima, prvi kao veliki maršal dvora, a drugi kao general-major garde; napokon, svi stari komornici,

štitonoše i šefovi ceremonijala iz 1814. godine opet su vraćeni na svoja mjesta. 26. marta, sva viša drţavna tijela pozvana su da Napoleonu poloţe zakletvu. 156 Sutradan, ĉinilo se kao da Burboni nikada nisu ni postojali, cijelom narodu ĉinilo se kao da je to bio samo

san! I zaista, revolucija je izvršena za jedan dan i nije stajala ni kapi krvi: ovom prilikom nitko nije mogao

predbaciti Napoleonu za smrt oca, brata ili prijatelja. Jedina vidna promjena bila je boja na zastavama koje

su vijorile nad francuskim gradovima, i uzvik: »Ţivio car!« koji je odjekivao s kraja na kraj Francuske. MeĊutim, narod je bio ponosan zbog velikog spontanog djela koje je upravo izvršio. Veliĉina djela što ga je

narod tako divno izveo ĉinilo se kao da je svojim gigantskim uspjehom zbrisala nesreće posljednjih triju

godina; narod je osjećao zahvalnost prema Napoleonu što se opet popeo na prijestolje.

Napoleon je napokon mogao ispitati i ocijeniti svoj poloţaj. Pred njim su bila dva puta. Ili da pokuša sve da bi se odrţao mir, a da se, meĊutim, sprema za rat, ili da zapoĉne rat jednim od onih

svojih nepredviĊenih munjevitih udaraca, koji su bili uzrok da su na njega gledali kao na Jupitra —

gromovnika Evrope. Svaki od ova dva puta imao je svojih nedostataka. Uĉiniti sve da se odrţi mir, znaĉilo je dati saveznicima vremena da se priberu. Ako oni poĉnu prebrojavati

svoju vojsku i usporeĊivati je s Francuskom, naći će kod sebe upravo toliko armija koliko Francuska ima

divizija. Omjer snaga bio bi pet prema jedan u njihovu korist. Ali što onda? Nisu li francuski vojnici pobjeĊivali i u takvim sluĉajevima?! Poĉeti odmah rat, znaĉilo bi dati pravo onima koji su tvrdili da Napoleon ne ţeli mir. Zatim, Napoleon je

raspolagao sa jedva ĉetrdeset tisuća ljudi. Istina, to je bilo dovoljno da se ponovo zauzme Belgija i da se

uĊe u Bruxelles. Ali, u Bruxellesu bi se tada našao okruţen 157utvrĊenim gradovima, koje je trebalo osvajati jedan za drugim, a Maestricht (Mastrih), Luxemburg i

Anvers nisu gradovi od pijeska koje bi ĉovjek mogao osvojiti jednim potezom. Uz to, osjećalo se vrenje u

Vandeji, vojvoda od Angoulemea išao je na Lyon, a Marseljci na Grenoble. Trebalo je najprije ugušiti ovaj

unutrašnji poţar, koji je prijetio Francuskoj, da bi se moglo izići pred neprijatelja sa svom svojom snagom i

mrţnjom. Napoleon je, dakle, izabrao prvu mogućnost. Mir, koji je on odbio 1814. god. nakon neprijateljskog upada

u Francusku, moţe biti prihvaćen 1815, nakon povratka s otoka Elbe. Kad se ĉovjek penje, moţe se

zaustaviti gdje hoće, ali nikako ne i kad pada. Da bi pred narodom pokazao svoju dobru volju, on je evropskim kraljevima uputio slijedeću okruţnicu:

»Gospodine brate, Vi ste u toku posljednjeg mjeseca doznali za moj povratak na obale Francuske, za moj ulazak u Pariz i za

odlazak porodice Burbona. Vašem Veliĉanstvu treba da je poznata prava priroda ovih dogaĊaja: to je djelo

jednodušne volje jednog velikog naroda koji poznaje svoje duţnosti i svoja prava. Ono oĉekivanje koje me je navelo na najveću od svih ţrtava bilo je iznevjereno; stoga sam došao natrag, i od trenutka kad je moja

noga stupila na francusku obalu, ljubav moga naroda nosila me sve do Pariza. Stoga je moja prva briga da

tako veliku odanost nagradim ĉasnim mirom. Pošto je obnavljanje carskog prijestolja neophodno za sreću

Francuske, moja je najveća ţelja da ono ujedno posluţi i uĉvršćenju evropskog mira. Dosta je bilo ratne

slave, koja je naizmjence krasila zastave razliĉitih naroda; dosta je bilo i promjenljive sudbine koja je

neuspjehe zamjenjivala trijumfima; poslije velikih uspjeha dolazile su velike nedaće, tako da je već dosta te

promjenljive sreće: danas se vladarima otvara drugaĉija pozornica, i ja na nju stupam prvi. 158 Pošto smo svijetu pruţili prizore velikih borbi, bit će mnogo ugodnije da se odsad natjeĉemo samo u oĉu-

vanju blagodati mira, a jedina borba koju ćemo voditi neka bude sveta borba za sreću naroda. Francuska

smjelo objavljuje ovu krajnju teţnju svih svojih stremljenja. Strepeći za svoju nezavisnost, ona kao osnovni

princip svoje politike istiĉe najveće poštovanje nezavisnosti drugih naroda. Ako su ovo, a ja vjerujem da

jesu, osjećaji i Vašeg Veliĉanstva, onda je opći mir osiguran za dugo vremena, a sama pravda u drţavama

bit će dovoljna da štiti njihove granice.« Ovo pismo u kojem se predlagao mir ĉiji bi osnovni princip bio poštivanje nezavisnosti drugih naroda

zateklo je savezniĉke vladare kad su pregovori o podjeli Evrope bili u punom jeku. U ovoj velikoj

šahovskoj igri s narodima, u ovoj javnoj trgovini s ljudima, Rusija je uzela za sebe Veliko vojvodstvo Varšavsko, Pruska je progutala jedan dio kraljevine Saske, jedan dio Poljske, Vestfalije i Frankonije,

pruţajući se poput ogromne zmije koja svojim repom dodiruje Memel a glavu je ispruţila na lijevu obalu

Rajne, sve do Thionvilla (Tionvila). Austrija je opet htjela onaj dio Italije koji je imala prije ugovora u

Campo-Formiju, i sve ostalo što je njen dvoglavi orao drţao u svojim kandţama prije sklapanja ugovora u

Po-ţunu i Beĉu. Namjesnik Holandije, koji je bio podignut na stupanj kralja, traţio je da mu se prizna

sjedinjenje s Belgijom i da mu se daju kao nasljedne drţave oblast Liege i Veliko vojvodstvo Luksemburg.

Najzad, kralj Sardinije traţio je da se Genova spoji s njegovim zemljama, kojima nije vladao već punih

petnaest godina. Svaka od velikih sila htjela je da uzme za sebe po jednu malu kraljevinu, pa da je drţi kao

što mramorni lav drţi kuglu u svojoj šapi. Rusija je zahtijevala Poljsku, Pruska Sasku, Španija Portugaliju,

Austrija Italiju. A Engleska, koja je snosila troškove svih tih preokreta, zahtijevala je dvoje umjesto jednog:

Holandiju i Hannover. 159Kao što se vidi, trenutak je bio loše odabran. Pa ipak, ovaj carev prijedlog moţda bi imao uspjeha da

Kongres nije bio na okupu, i da su se pregovori mogli voditi posebno sa jednim pa s drugim vladarom. Ali,

budući da su svi ĉlanovi Kongresa sjedili jedan pokraj drugoga, i gledali jedan drugome u lice, njihovo

samoljublje je nadvladalo, te tako Napoleon ne dobi odgovora na svoje pismo. Car nije bio ni najmanje iznenaĊen ovom šutnjom, on je to uostalom, predviĊao, pa se navrat-nanos

spremao za rat. I što je više ispitivao francuske obrambene snage, sve je više sebi ĉestitao što nije pošao za

svojim prvim raspoloţenjem. U Francuskoj je vladalo potpuno rasulo; jedva da je ostao skelet od vojske; a

što se tiĉe ratne spreme, baruta, pušaka i topova, izgleda da je sve bilo upropašteno. Već puna tri mjeseca Napoleon radi po šesnaest sati dnevno. Na njegovu zapovijed, u Francuskoj niĉu tvor-

nice, radionice i talionice; samo radionice oruţja glavnoga grada proizvele bi po tri hiljade pušaka za

dvadeset i ĉetiri sata, dok su krojaĉi za isto vrijeme izraĊivali tisuću petsto do tisuću osamsto vojniĉkih odijela. Sastav pješaĉkih pukovnija povećan je istovremeno od dva bata-ljona na pet, a konjiĉke su bile

pojaĉane svaka sa dva eskadrona; organizirano je dvjesta bataljona narodne garde, dvadeset mornariĉkih

pukovnija, a ĉetrdeset pukovnija mlade garde upotrijebljeno je za aktivnu sluţbu, dok su stari isluţeni

vojnici, koji su se nalazili na odsustvu, pozvani pod zastavu; unovaĉeni su obveznici od 1814—1815.

godine, a vojnici i oficiri u ostavci reaktivirani su. Formirano je šest armija: Sjeverna, Mozelska, Rajnska,

Jurska, Alpinska i Pirenejska, dok se sedma, pod nazivom rezervne armije, skupljala pod zidinama Pariza i

Lyona, gradovima koje je trebalo utvrditi. I zaista, svaki veći grad mora imati osiguranu obranu. Jer, zna se da je više nego jednom stara Lutecija za 160 svoje spasenje imala zahvaliti svojim bedemima. Da se Beĉ 1805. godine mogao braniti, bitka kod Ulma ne

bi bila odluĉujuća. Isto tako, da je Berlin 1806. godine bio utvrĊen, vojska bi se, iako potuĉena kod Jene, u

njemu opet prikupila i sjedinila s ruskom armijom. I da je Madrid 1808. godine bio u stanju da se brani,

francuska vojska, unatoĉ pobjedama kod Espinoze, Tudela, Burgosa i Somma Sierre, ne bi se usudila ići na

prijestolnicu ostavljajući iza sebe englesku i španjolsku armiju, koje su išle u pravcu Salamanke. I napokon,

da se Pariz 1814. godine mogao braniti samo osam dana, savezniĉke armije bile bi prignjeĉene i ugušene

izmeĊu zidova Pariza od onih osamdeset hiljada vojnika koje bi Napoleon prikupio kod Fontainebleaua. Generalu inţenjerije Haxou bilo je povjereno izvoĊenje ovog velikog djela; on je imao utvrditi Pariz, a general Lery trebalo je da to isto uĉini u Lyonu. Dakle, ako ga saveznici ostave na miru samo do 1. juna, brojno stanje njegove vojske popet će se od

dvjesta tisuća na ĉetiri stotine i ĉetrnaest tisuća. Ako ga ostave na miru do 1. septembra, ne samo da će se

ova brojka udvostruĉiti već će i svi gradovi do centra Francuske biti utvrĊeni, i sluţit će u neku ruku kao

prethodna utvrĊenja. Tako se godina 1815. takmiĉila s godinom 1793, i Napoleon je postigao isto toliko

koliko onda Komitet javne sigurnosti, samo bez upotrebe giljotine.1 Nije smio gubiti nijedan trenutak: saveznici, koji su se sloţili oko Saske i Poljske, ĉekali su spremni i s oru-

ţjem u ruci. Padoše ĉetiri zapovijedi i Evropa opet poĊe na Francusku. Wellington i Bliicher sakupili su dvjesta dvadeset hiljada ljudi; Englezi, Prusi, Hanoverci, Belgijanci i

Braunšvajgovci stajali su izmeĊu Liegea i Courtrava (Kur- 1 Aluzija na poĉetak revolucije, koja je zapoĉela 1793, godine. 11 Napoleontrej), Bavarci, Badenci i

Virtemberţani hitali su prema Pfalzu i Schwarzwaldu (Švarcvald); Austrijanci su ubrzanim maršem išli u

susret; Rusi su se kretali preko Frankonije i Saske, i najkasnije za dva mjeseca stići će iz Poljske na obale

Rajne. Vojska od devetsto tisuća ljudi bila je spremna, a trebalo je da joj stigne još trista tisuća. Koalicija je

poznavala Kadmovu tajnu1; na njen poziv vojnici kao da su izlazili iz zemlje. MeĊutim, ukoliko su se neprijateljske armije više povećavale, Napoleon je sve više osjećao potrebu za osloncem u narodu, koji mu je godine 1814. nedostajao. Jednoga trenutka on se kolebao da li da se odrekne

carske krune, i opet uzme u ruke maĉ prvoga konzula. Ali on, koji je bio roĊen u revoluciji, ujedno se nje

plašio; on se bojao onog narodnog bijesa za koji je dobro znao da ga ništa ne moţe ukrotiti. Narod se ţalio

da nema slobode, te on naumi da dopuni Ustav. Godina 1790. imala je svoju federaciju, godina 1815. neka

ima svoje »majsko polje« ;2 moţda će se na taj naĉin utišati slobodoumne teţnje. Napoleon je izvršio

reviziju ustava, a 1. juna na oltaru na Marsovu polju, poloţio je zakletvu na vjernost novom Ustavu. Istoga

dana otvorio je Narodnu skupštinu. Odmah zatim, oslobodivši se te politiĉke komedije koju je tako nerado izigravao, Napoleon je prihvatio

svoju pravu ulogu — ulogu generala. On je sada imao sto osamdeset tisuća vojnika na raspolaganju da s

njima otpoĉne rat. Dakle, šta da radi? Da li da poĊe Anglo-Pru-sima u susret, i sukobi se s njima kod

Bruxellesa ili

1 Kadmo, sin feniĉkog kralja Agenora i Telefase, brat Enropa, osnivaĉ Troje. U potrazi za svojom

ugrabljenom sestrom, ubio je zmaja i posijao njegove zube, a iz njih nikoše naoruţani ljudi koji se stadoše

uzajamno ubijati. 2 ,Majsko polje' (Champ Ċe mai), politiĉke skupštine za vrijeme karolinških vladara. Pod tim imenom

poznata je i skupština od 1. maja 1815. koju je sazvao Napoleon radi proglašenja dodatnih ĉlanova u

ustavu. 162 Namura? Ili da saveznike ĉeka pod zidovima Pariza i Lyona? Da li da bude Hanibal ili Fabije?1 Ako bude ĉekao na dolazak saveznika, imat će vremena do augusta i onda bi njegova mobilizacija bila pot-puna i sve pripreme dovršene. Tada bi se mogao svim sredstvima boriti protiv jedne vojske koja bi bila

oslabljena za dvije trećine, jer bi bila prisiljena da toliko svojih korpusa ostavi u pozadini. Ali, polovina Francuske koja bi tada pala neprijatelju u ruke ne bi razumjela mudrost ovog koraka. Istina,

ĉovjek moţe biti i Fabije kad u svojim rukama drţi polovinu zemljine kugle kao Aleksandar, ili kad se, kao

Wel-lington kreće na zemljištu strane drţave. Uostalom, to kolebanje nije bilo svojstveno caru. S druge strane, on se nadao da će svojim brzim upadom u Belgiju zbuniti neprijatelja, koji je uvjeren da

Napoleon nije u stanju da izaĊe na bojište; "VVellington i Bliicher mogu biti potuĉeni, razbijeni i uništeni

prije nego što ostatak savezniĉke vojske bude imao vremena da im doĊe u pomoć. Tako bi dobio Bruxelles;

na obalama Rajne mašili bi se opet oruţja; Italija, Poljska i Saska bi se digle, i koalicija bi se raspala već u

samom poĉetku, ako bi taj prvi udarac bio dobro izveden. Istina je da bi u sluĉaju neuspjeha neprijatelj mogao ući u Francusku još poĉetkom jula, to jest dva mjeseca

ranije nego što je namjeravao; ali moţe li Napoleon poslije svog trijumfalnog pohoda od Antibesa do

Pariza sumnjati u svoju vojsku, i uopće pretpostaviti poraz? Od svojih sto osamdeset tisuća ljudi car je morao odvojiti jednu ĉetvrtinu da utvrdi Bordeaux (Bordo),

Toulouse (Tuluz), Chamberv (Šamberi), Befort (Befor), Strasbourg (Strasburg) i da drţi u pokornosti

Vandeju, 1 Fabije, Kvint Maksim, rimski vojskovoĊa, koji je u Drugom punskom ratu izbjegavao odluĉan sukob s Hanibalom, kojega je svojom vojskom slijedio. Otuda mu nadimak Cunetator, tj. Oklijevalo. 163tu rak-ranu Francuske, ranu koju su loše isjekli Hoche1 (Hoš), i Kleber. Tako mu je ostalo svega sto

dvadeset i pet tisuća ljudi koje je trebalo rasporediti izmeĊu Phi-lippevillea (Filipvil) i Maubeugea

(Mobeţ). Istina, on je protiv sebe imao dvjesta tisuća neprijateljskih vojnika, ali ako priĉeka još šest

nedjelja, imat će na vratu ĉitavu Evropu. 12. juna Napoleon je otputovao iz Pariza, 14. je premjestio svoj

glavni štab u Beaumont (Bomon), gdje se ulogorio sa šezdeset tisuća ljudi, od kojih je deset tisuća bacio na

svoje desno krilo prema Philippevilleu, a ĉetrdeset na lijevo krilo prema Sobreu na Sambri. U tom poloţaju

Napoleon je imao pred sobom Sambru, desno Meuse, lijevo i za leĊima šume avenske, šimejske i ţedinske. Neprijatelj se nalazio izmeĊu Sambre i Escauta (Esko), na prostoru od blizu dvadeset milja. Prusko-saska vojska, pod Bliicherovim zapovjedništvom, predstavljala je prethodnicu. Ona je brojila sto

dvadeset tisuća ljudi sa trista topova. Bila je podijeljena u ĉetiri korpusa: prvim je zapovijedao general

Ziethen (Citen), a glavni mu je štab bio u Fleurusu (Fleri) i Char-leroiu (Šarlroa), i ĉinio je centar; drugim

je zapovijedao general Pirsch (Pirš), a logorovao je u okolici Namura (Namir), trećim, koji se nalazio na

obalama Meuse, u okolici Dinanta, general Thielmann (Tilman); ĉetvrtim, koji je bio postavljen iza prednja

tri, a glavni štab mu je bio u Liegeu, zapovijedao je general Biilow. U tom poloţaju prusko-saska vojska imala je oblik potkove, ĉiji su se krajevi, kako već rekosmo,

dodirivali: jedan Charleroi a drugi Dinant, a od francuskih predstraţa prvi je bio udaljen tri sata a drugi sat i po. 1 Lazare Hoche, francuski general (1786—1797) dobio je za vrijeme revolucije zadatak da pokori Vandeju,

koja je bila roja-listiĉka. ■— Jean Baptiste Kleber, francuski general, takoĊer je sudjelovao u pokoravanju

Vandeje i razbio kod Choleta vandej-sku vojsku. 164 Englesko-holandska armija1 stajala je pod glavnim zapovjedništvom Wellingtona; brojila je sto ĉetiri tisuće

i dvjesta ljudi, rasporeĊenih u deset divizija koje su bile podijeljene u dva velika pješaĉka i jedan konjiĉki

korpus. Prvim pješaĉkim korpusom zapovijedao je princ d'Orange (d'Oranţ), ĉiji je glavni štab bio u

Braine-le-Comteu (Bren-le-Kont); drugim general-lajtnant Hill, sa glavnim štabom u Bruxellesu, i

napokon, konjicom, koja se nalazila oko Grammonta (Gramon), zapovijedao je lord Uxbridge (Iksbridţ),

dok se veliki artiljerijski park nalazio u Gandu (Gan).

Druga armija imala je poloţaj sliĉan prvoj; samo što je ovdje potkova bila okrenuta, i umjesto krajeva,

ovdje je francuskom frontu najbliţe bilo središte; inaĉe, prusko-saska vojska sasvim je odvajala drugu

armiju od francuske vojske. 14. uveĉe Napoleon se pribliţio neprijatelju na samo dva sata udaljenosti, a da ovaj nije ništa znao o

njegovu kretanju. Cijelu noć je proveo nadnesen nad jednom kartom ovoga predjela i okruţen uhodama

koje su dolazile tokom cijele noći i donosile mu sigurne podatke o pojedinim poloţajima neprijatelja. Pošto

je taĉno razmotrio poloţaje, on je svojom uobiĉajenom oštroumnošću odmah uoĉio da su oni toliko razvili

svoju liniju da su im potrebna tri dana da se opet sjedine. Dakle, ako ih iznenada napadne, moţe odsjeći

jednu armiju od druge, i tako potući svaku za sebe. On, prije svega, sastavi u jedan korpus dvadeset tisuća konjanika; to će biti sablja koja će neprijateljsku zmiju presjeći nadvoje, a zatim je on smrviti jednu njenu

polovinu za drugom. Pošto je napravio plan bitke, Napoleon razasla svoje naredbe u raznim pravcima, nastavljajući i dalje s pro-

uĉavanjem zemljišta i ispitivanjem uhoda. Sve ga je

1 Po novijim podacima (Letov-Vorbesk) Wellingtonoya armija sastojala se od trideset šest tisuća Nijemaca,

trideset i dvije tisuće Engleza i dvadeset i pet tisuća HolanĊana. 165utvrĊivalo u uvjerenju da savršeno poznaje poloţaj neprijatelja, dok, meĊutim, neprijatelj ništa ne zna o

njegovu, kad iznenada dojuri u galopu aĊutant generala Gerarda (Ţerar). On donese vijest da su general-

lajtnant Bourmont (Bormon) i pukovnici Clouet (Klue) i Willou-trey (Vilutrej) iz Ĉetvrtog korpusa prešli

na stranu neprijatelja. Napoleon to sasluša mirno, kao ĉovjek koji je navikao na izdaje, pa se okrene Neyu,

koji je stajao pred njim, i reĉe: — No, ĉuli ste, maršale? To je vaš ljubimac za kojega nisam htio ni ĉuti, a vi ste mi jamĉili za njega, pa

sam ga uzeo samo iz obzira prema vama; a eto, sad je prešao neprijatelju. — Sire — odgovori mu maršal — oprostite mi! ali ja sam vjerovao da je on tako odan da mogu odgovarati

za njega kao za sebe samoga. — Gospodine maršale — odvrati Napoleon ustajući s mjesta i stavljajući mu ruku na rame — tko je plav

ostaje plav, a tko je bijel ostaje bijel. Zatim ponovo sjedne i odmah u svoj plan unese izmjene koje je zahtijevala ova nova promjena poloţaja. U osvit zore trebalo je da krenu njegove kolone. Prethodnica njegova lijevog krila, sastavljena od pješaĉke

divizije generala Jeromea Bonapartea, bivšeg vestfalskog kralja, imala je zadatak da potisne prethodnicu

korpusa pod generalom Ziethenom i da osvoji most kod Marchien-nesa; desno krilo generala Gerarda

trebalo je da na vrijeme zauzme most kod Chateleta; dok je laka konjica generala Pajola (Paţol), koja je

bila prethodnica centra, imala zadatak da potpomognuta Trećim korpusom prodre naprijed i da zauzme

most kod Charleroia. Oko deset sati trebalo je da francuska vojska prijeĊe preko Sambre i da se naĊe na

neprijateljskom zemljištu. Sve je izvršeno kako je Napoleon zapovjedio. Jerome je potukao Ziethena zarobivši mu petsto ljudi, Gerard

je na juriš osvojio šatelski most i odbacio neprijatelja 166 za ĉitav sat s one strane rijeke; samo je Vandamme oklijevao, i još ni u šest sati izjutra nije napustio svoje

logo-rište. — On će nas stići — reĉe Napoleon. — Pajol, sad napadnite vi sa svojom lakom konjicom. Pajol ode i razjuri sve što mu je bilo na putu. Jedan pješaĉki odred htio mu se oduprijeti, ali general Desmi-

chels (Demišel) na ĉelu 4. i 9. lovaĉkog bataljona, jurnu, probi ga, razdvoji i raskomada, te mu zarobi

nekoliko stotina vojnika. Pajol, u trku, koseći sabljom, stiţe pred Charleroi i uĊe u nj; za njim je išao Napoleon. U tri sata pojavi se Vandammes; jedan neĉitljivo napisan broj bio je uzrok njegovu zakašnjenju;

on je broj ĉetiri zamijenio sa šest. Ta greška kaznila je u prvom redu njega samoga, jer nije uĉestvovao u

borbi.

Još iste veĉeri cijela francuska vojska prijeĊe preko Sambre; Bliicherova vojska povlaĉila se natrag u Fleu-

rus, te je tako izmeĊu sebe i englesko-holandske vojske ostavila prazan prostor od ĉetiri milje. Napoleon je odmah uoĉio ovu pogrešku i pohitao da je iskoristi; izdao je Neyu usmenu zapovijed da sa

ĉetrdeset dvije tisuće vojnika poĊe briselskim drumom prema Charleroiu i da se zaustavi tek u selu Quatre-

Bras (Katr--Bra), vaţnoj taĉki gdje se sijeku putovi koji vode u Bruxelles, Nivelles (Nivel), Charleroi i

Namur. Tu je trebalo da zadrţi Engleze, dok je Napoleon sa svojih sedamdeset dvije tisuće vojnika trebalo

da potuĉe Pruse. Maršal odmah krene. Napoleon, koji je smatrao da su njegove zapovijedi izvršene, ujutro 16. juna krene dalje i naĊe prusku

vojsku, spremnu za bitku, izmeĊu Saint-Amanda (Sent-Aman) i Sombreffea nasuprot Sambri; ona je bila sastavljena od tri korpusa koji su bili smješteni u Charleroiu, Namuru i Dinantu. Neprijateljski poloţaj bio

je loš jer je svojim desnim krilom bio izloţen Neyu, koji je prema dobivenoj zapovijedi u ovom trenutku

morao biti u Quatre-Brasu, 167to jest na dvije milje iza neprijatelja. Prema tome Napo-leon je izdavao svoje zapovijedi. Svoju vojsku

rasporedio je u istoj liniji sa Bliicherovom, da ga napadne sprijeda, a Neyu je odmah poslao jednog

povjerljivog oficira s nalogom da u Quatre-Brasu ostavi samo jedan izviĊaĉki odred, a on da se najvećom

brzinom okrene prema Bryju i da napadne Pruse s leĊa. Drugi oficir odjurio je istoga trenutka da zaustavi

korpus grofa Erlona, koji je predstavljao rezervu, te se prema tome sada morao nalaziti tek u Villers-

Peruinu (Vijer-Perien); on je imao skrenuti udesno i uputiti se takoĊer u Bry. Ova nova naredba pomaknula

je dogaĊaje za ĉitav sat, ali je pruţala dvostruke izglede, jer ako jedan izostane, onaj drugi će sigurno stići,

a ako prema uputstvima obojica stignu istovremeno, cijela pruska vojska je izgubljena. Prvi topovski meci,

koje Napoleon bude ĉuo iz Bryja ili iz Vagneleea (Vanj-le), imali bi biti znak za napad. Pošto je uĉinio taj

raspored, Napoleon stane ĉekati. MeĊutim, vrijeme je prolazilo, a ništa se nije ĉulo. ProĊoše dva, tri, ĉetiri sata poslije podne: još uvijek ona

ista tišina. Dan je bio odviše dragocjen da bi se mogao samo tako izgubiti. Već sutrašnjica mogla je donijeti

sjedinjenje neprijateljske vojske, i tada bi Napoleon morao praviti drugi plan, da bi povratio sreću koja mu

je bila u rukama. On dade znak za napad, vjerujući da će borba toliko zaokupiti Pruse da se neće ni osvrtati na Neya, koji će se nesumnjivo pojaviti pri prvom topovskom pucnju. Napoleon je otvorio borbu općim napadom na lijevo krilo; nadao se da će time veći dio neprijateljeve

borbene sile odvući na tu stranu, te ga tako udaljiti od njegove odstupne linije u trenutku kad Ney bude

dolazio. Zatim će nastojati da probije neprijateljski centar, kako bi najjaĉi dio neprijateljske vojske zatvorio

u ţeljezni trokut koji je postavio dan ranije. Borba je zapoĉela i trajala je dva sata a da nije bilo nikakvih

vijesti ni od Neya ni od 168 Erlona; oni su morali biti obaviješteni do deset sati prije podne, a jedan je bio udaljen samo dvije milje a

drugi dvije i po. Napoleon je bio primoran da sam izvojuje pobjedu. On izda zapovijed da se i rezerva ubaci

u borbu i da zapoĉne kretanje prema centru koje je imalo odluĉiti o uspjehu toga dana. U tom trenutku

javiše mu da se na Epinjiškoj ravnici pojavila jedna jaka neprijateljska kolona, koja prijeti njegovu lijevom

krilu. Kako se ta kolona mogla provući izmeĊu Neya i Erlona? Kako je Bliicher mogao izvršiti manevar,

koji je zamislio on, Napoleon? To nije mogao da pojmi. Ne mari, on zaustavi svoje rezerve da ih

suprotstavi tom novom napadu, a kretanje prema centru bude obustavljeno. Ĉetvrt sata poslije toga on dozna da je ta kolona Erlonov korpus, koji je umjesto da krene putem za Bry

udario putem za Saint-Amand. On tada nastavi svoj prekinuti manevar, poĊe na Ligny (Linji), zauzme ga

na juriš i prisili neprijatelja na povlaĉenje. Ali, noć se primicala, a cijela Bliicherova armija marširala je kroz Bry, koji je trebalo da bude posjednut sa dvadeset tisuća vojnika Nevove vojske. Ipak, toga dana

pobjeda je bila na francuskoj strani: ĉetrdeset topova palo je u ruke Francuza, dvadeset tisuća vojnika

onesposobljeno je za borbu, a pruska vojska nalazila se u takvom stanju da su od sedamdeset tisuća

vojnika, koliko je brojila, oko ponoći generali jedva mogli skupiti 30 000 ljudi1. I sam Bliicher bio je pao s

konja, ali je koristeći se mrakom, sav zgnjeĉen, umakao na konju nekog draguna. U toku noći Napoleon je dobio vijesti od Neya; pogreške iz 1814. godine, ponovljene su i 1815. Umjesto da

,je, prema Napoleonovoj zapovijedi, zorom krenuo prema Quatre-Brasu, koji je bio posjednut sa jedva

deset tisuća 1 »S njihovom vojskom dogodilo bi se isto što se dogodilo s mojom 18. uveĉe«, kaţe sam Napoleon u

svojim Memoarima, »da sam ih ja gonio za vrijeme noći. Ja sam bio dao dobru pouku, ali i oni su mene

pouĉili da noćno gonjenje, koliko izgleda opasno za pobjedioca toliko ima i svojih korisnih strana.«

(Bilješka pisca) 169

HolanĊana, te da je zauzeo to mjesto, Ney je tek oko podne pošao iz Gosseliesa (Gosli), tako da je u

Quatre--Bras stigao tek oko tri sata poslije podne, i umjesto deset tisuća zatekao je trideset tisuća vojnika,

koji su se tu skupili od podne do tri sata, budući da je Welling-ton to mjesto odredio za zborište svojih

korpusa. Maršal koji je u opasnim prilikama uvijek dobivao svoju poznatu energiju, uvjeren da za sobom

ima dvadeset tisuća vojnika grofa Erlona, nije se ni trenutka kolebao, već je odmah napao. Njegovo

iznenaĊenje bilo je veliko kad je vidio da mu ne dolazi u pomoć korpus na koji je raĉunao i da, potisnut

nadmoćnom silom, ne moţe doći do svoje rezerve. Zbog toga je morao poslati svog aĊutanta u potragu za

njom s izriĉitim nareĊenjem da krene prema njemu. Ali, u istom trenutku on je sam dobio obavijest od

Napoleona. Bilo je suviše kasno: borba je zapoĉela, trebalo ju je izdrţati. Ipak ponovo pošalje svoga

aĊutanta u susret grofu Erlonu da ga ovlasti da nastavi put za Bry, a sam se s još većom ţestinom obori na

neprijatelja. Uto Englezima prispije novo pojaĉanje od dvanaest tisuća vojnika pod Wellingtonom, i Ney je

bio prisiljen da se povlaĉi prema Frasnesu, dok je za to vrijeme armijski korpus grofa Erlona, krećući se ĉas

ovamo ĉas onamo, lutao cijeli dan na relaciji od tri milje, izmeĊu dvije kanonade, ne koristeći ni Neyu ni

Napoleonu. Iako pobjeda, da se i mogla postići, ne bi bila odluĉna, ipak bi bila neka pobjeda. Pruska vojska u svom potpunom povlaĉenju (povlaĉila se nalijevo) sasvim je otkrila englesku armiju koja je sad bila najbliţa. Da

bi im onemogućio sjedinjenje, Napoleon pošalje na nju generala Grouchvja sa trideset i ĉetiri hiljade ljudi,

s nareĊenjem da je goni do uništenja. Ali Grouchy uĉini istu pogrešku koju je uĉinio Ney: posljedice te

pogreške bit će katastrofalne. Mada je zapovjednik engleske vojske bio naviknut na brze Napoleonove udare, ipak je vjerovao da će stići

u 170 Quatre-Bras, da se tu sjedini sa Bliicherom. I doista, 15. u sedam sati uveĉe, lord Wellington primi

feldmaršalova kurira, koji mu saopći da je sva francuska vojska u pokretu i da su borbe već u toku. Ĉetiri

sata poslije toga, baš kad je htio uzjahati na konja, doĊe mu glas da su Francuzi gospodari Charleroia, da

njihova vojska, u jaĉini od sto pedeset tisuća ljudi, ide ravno na Bruxelles i da je već zauzela cijeli prostor

izmeĊu Marchiennesa, Charleroia i Chateleta. Kad je to ĉuo, on smjesta krene, izdavši zapovijed svim

trupama da ostave svoje logore i da poĊu u Quatre-Bras, kamo je on, kao što smo rekli, stigao u šest sati da

sazna za pruski poraz. Da je maršal Ney izvršio dobivene zapovijedi, VVellington bi ovdje saznao za njezin

potpuni slom1. Uostalom, smrt bijaše izvršila uţasnu razmjenu: vojvoda od Brunswicka poginuo je kod Quatre-Brasa, a

general Letort kod Fleurusa. Poloţaj triju armija u noći izmeĊu 16. i 17. bio je ovakav: Napoleon je ostao na bojištu; Treći korpus nešto ispred Saint-Amanda; Ĉetvrti ispred Vichyja; konjica

maršala Grouchyja bila je u Sombrefu; garda na visovima Brvja; Šesti korpus iza Lignyja, a laka konjica na

cesti za Namur, gdje su se nalazile predstraţe. Bliicher, koga je Grouchy malo potisnuo ali ga je poslije jednosatnog gonjenja izgubio iz vida, izvršio je

svoje povlaĉenje u dvije kolone i zaustavio se iza Gemblouxa 1 »Da je Ney bio onaj isti Ney iz ranijih godina«, kaţe Napoleon u svojim Memoarima, »on bi još u šest

sati izjutra zauzeo poloţaj Quatre—Bras i uništio bi ili zarobio cijelu belgijsku diviziju, pa bi zaobišao

prusku armiju, pošao namirskim drumom, pustio da jedno odjeljenje, koje bi neprijateljsku bojnu liniju

napalo s leĊa, prodre naprijed, ili bi, prodirući munjevito cestom za Jemmapes, izvršio prepad na

Brunswickovu diviziju i Petu englesku diviziju, koje su išle iz Bruxellesa, i otuda bi pošao u susret Prvoj i

Trećoj engleskoj diviziji, koje su dolazile nivelskim drumom, a koje, ni jedna ni druga, nisu imale ni

konjicu ni artiljeriju, a bile su mrtve umorne, te bi ih do nogu potukao.« 171(Ţanblu), gdje je našao Ĉetvrti korpus, koji je pod zapovjedništvom generala Biilowa stigao iz Liegea. Wellington se nalazio kod Quatre-Brasa i postepeno prikupljao izmeĊu 15. i 16, ĉitav dan 16. i gotovo

cijelu noć izmeĊu 16. i 17. Oko dva sata po ponoći Napoleon posla jednog aĊu-tanta maršalu Neyu; car je pretpostavljao da će englesko--holandska vojska poĉeti da se povlaĉi za prusko-saskom, te stoga zapovjedi da ponovi svoj

napad na Quatre-Bras; general Lobau (Lobo), koji se uputio namirskom cestom sa svoje dvije divizije, sa

svojom lakom konjicom i teškom konjicom generala Milhauda, potpomoći će ga, a za ovaj napad on je bio

dovoljno jak, budući da će, po svoj prilici, imati posla samo s neprijateljskom rezervom. Ĉim je poĉelo svitati, krene francuska vojska podijeljena na dvije kolone: jedna je brojila šezdeset osam

tisuća ljudi i njom je zapovijedao Napoleon, koji je išao na Engleze; druga je brojila trideset i ĉetiri tisuće, a

vodio ju je Grouchv sa zadatkom da goni Pruse. Ney je još uvijek bio u zakašnjenju, i Napoleon stiţe prvi pred Quatre-Bras, gdje ugleda jedan korpus

engleske konjice. Da bi iskušao njihovu jaĉinu, on pošalje na njega jedno odjeljenje od sto husara, koje

neprijatelj snaţno odbije. Tada francuska vojska zastane da se stavi u bojni poredak. Konjica generala Milhauda razvi se na desnom krilu; laka konjica zauzme lijevo krilo u paralelnim redovima; pješadija

zauzme sredinu i drugi red; artiljerija je nastojala iskoristiti neravno zemljište pa je prema tome podesila

svoj raspored. Ney se još nije pojavio. Napoleon, bojeći se da ga ne izgubi, kao što je to bilo prošlog dana, nije htio poĉeti

bez njega. Pet stotina husara odjuri u pravcu Frasnesa, gdje je trebalo da bude Ney, da bi došli u vezu s

njim. Dospjevši do delitske šume, koja se nalazi izmeĊu na-mirske ceste i ceste za Charleroi, oni za jedan

odred crvenih kopljanika iz Lefevre-Desnouettesove divizije po- 172 misliše da su Englezi, te otvoriše pušĉanu paljbu. Poslije ĉetvrt sata prepoznali su jedni druge i stvar se

razjasnila. Ney se nalazio u Fresnesu, kao što je Napoleon pretpostavljao; dva oficira odoše do njega i

nagovore ga da poĊe na Quatre-Bras. Husari se vratiše i zauzeše poloţaje na lijevom krilu francuske

vojske, a crveni kopljanici ostaše na svom poloţaju. Da ne bi gubio vrijeme, Napoleon zapovjedi da jedna

baterija od dvanaest topova otvori vatru; odgovoriše im samo dva topa: nov dokaz da je neprijatelj u toku

noći otišao iz Quatre-Brasa i da je tamo ostavio samo neku rezervu, koja bi štitila njegovo povlaĉenje.

Uostalom, moglo se samo nagaĊati i pretpostavljati, budući da je kiša koja je lijevala kao iz kabla

ograniĉavala vidik na sasvim mali prostor. Poslije kanonade koja je trajala jedan sat, za koje vrijeme nije skidao oĉiju sa Frasnesa, Napoleon uvidje da se maršal još uvijek usteţe, te mu poĉe slati zapovijedi jednu za drugom. Uto mu javiše da se napokon

pojavio grof Erlon sa svojim korpusom. Kako do sada nije uĉestvovao ni u jednoj bici, ni kod Quatre-Brasa

ni kod Lignyja, Napoleon mu naredi da poĊe u potjeru za neprijateljem. Ovaj se odmah stavi na ĉelo kolone

i u jurišu poĊe na Quatre-Bras. Iza njega ukaza se i drugi korpus. Napoleon obode svoga konja i u kasu, u

pratnji svega tridesetak ljudi, prijeĊe prostor izmeĊu dvije ceste i stigne do maršala Neya da ga prekori ne

samo zbog juĉerašnje sporosti, nego još više zbog ove današnje, radi koje je izgubio puna dva dragocjena

sata, a za to vrijeme mogao je pritijesniti, a moţda i sasvim razbiti neprijateljsku vojsku, koja je bila u

povlaĉenju; zatim, ne slušajući maršalove isprike, pojuri na ĉelo vojske gdje naĊe jedan dio vojnika u glibu,

a drugi u vodi do pojasa. Odmah je ocijenio da i englesko-holandska vojska ima da se bori s istom

nedaćom, i da je uz to izloţena i svim neprilikama koje prate povlaĉenje. On izda zapovijed lakoj artiljeriji

da pohita na cestu i da ni za trenutak 173ne prestaje s vatrom, pa makar to bilo samo radi toga da bi pokazivala svoj i neprijateljski poloţaj. Obje

armije nastavljale su svoje kretanje kroz ove moĉvare pritisnute maglom, krećući se po glibu kao dvije

ogromne aţdaje iz pretpotopnog doba, rigajući jedna na drugu vatru i dim. Oko šest sati kanonada je bila pojaĉana. Neprijatelj je otkrio jednu bateriju od petnaest topova. Napokon je

pogodio da je njihova rezerva dobila pojaĉanje i da VVellington, koji sam mora da se nalazi kod soanjske

šume, namjerava ispred nje zauzeti poloţaj za ovu noć. Car je htio da se u to uvjeri, te naredi konjanicima generala Milhauda da toboţe izvrše napad pod zaštitom ĉetiri baterije lake artiljerije. Sad neprijatelj otkrije

ĉetrdeset topova koji zagrmješe u jedan mah. Nije bilo sumnje, tu je bila cjelokupna armija; to je Napoleon

i htio saznati. On pozove natrag svoje konjanike koji će mu biti potrebni za sutra, zauzme poloţaj ispred

Planchenoita (Planšnoa), svoj glavni štab smjesti na posjedu Caillou (Kaju), i naredi da se u toku noći

podigne jedna povisoka osmatraĉnica, s koje bi idućeg jutra mogao promatrati cijelu ravnicu. Prema svim

izgledima, Wellington prihvaća bitku. U toku veĉeri dovodili su pred Napoleona više engleskih konjiĉkih oficira, koji su bili zarobljeni u toku

dana, ali Napoleon nije mogao od njih ništa doznati. Oko deset sati Napoleon posla Grouchvju, za kojega je mislio da je u Wavreu, jednog oficira da mu javi da

ispred sebe ima svu englesko-holandsku armiju, koja je zauzela poloţaj pred soanjskom šumom, oslanjajući

se svojim lijevim krilom na zaselak La Haie (E) da će on, prema svim izgledima, sutra zapoĉeti bitku;

prema tome zapovjedi mu da još prije zore iz svog logora uputi jednu diviziju od sedam tisuća ljudi sa

šesnaest teških topova prema Saint-Lambertu (Sen-Lamber), da bi se mogla povezati s desnim krilom

glavne vojske, i operirati prema 174 lijevom krilu englesko-holandske vojske; a on, ĉim bude siguran da je prusko-saska armija ostavila Wavre,

bilo da bi pošla na Bruxelles, bilo da bi krenula u nekom drugom pravcu, neka nadre s najvećim dijelom

svojih trupa u istom pravcu u kojem i divizija koja će mu sluţiti kao prethodnica i da nastoji da sa svom

svojom silom stigne oko dva sata po podne, u trenutku kad njegova prisutnost bude odluĉujuća. Uostalom,

Napoleon će zapoĉeti borbu tek pred podne, da svojom topovskom paljbom ne bi privukao Pruse. Tek što je ova naredba bila poslana, stiţe jedan aĊu-tant maršala Grouchvja s izvještajem iz Gemblouxa, pisanim u pet sati uveĉe. Maršal je bio izgubio neprijatelju trag; on ne zna je li otišao put Bruxellesa ili put

Liegea pa je poslao izvidnice na obje strane. Kako je Napoleon bio izašao da pregleda poloţaje, tek je po

svom povratku dobio ovaj izvještaj. On odmah posla glasnika s drugom porukom, sliĉnom onoj koju je bio

poslao u Wavre, i tek što je glasnik odmakao, dojaha drugi aĊutant s novim izvještajem, pisanim u dva sata

izjutra, isto tako iz Gem-blouxa. Grouchv je doznao, oko šest sati uveĉe, da se Blucher sa svom svojom

silom uputio u Wavre; prva mu je namjera bila da tamo poĊe istog trenutka, ali su se njegove trupe već bile

ulogorile i pripravljale su veĉeru; stoga će krenuti tek sutra ujutro. Napoleon nikako nije mogao shvatiti

ovu tromost svojih generala, koji su od 1814. do 1815. godine imali za odmaranje ĉitavu godinu. On

pošalje maršalu treću zapovijed, još hitniju od dviju prethodnih. Tako su, u toku noći izmeĊu 17. i 18, poloţaji ĉetiriju armija bili ovakvi: Napoleon sa Prvim, Drugim i Šestim pješaĉkim korpusom, sa lakom konjiĉkom divizijom generala Suber-

viea, s teškom konjicom i dragunima Milhauda i Keller-manna i napokon sa carskom gardom, ukupno sa

šezdeset osam tisuća ljudi i dvjesta ĉetrdeset topova, ulogorio se 175iza i ispred Planchenoita, popreĉno na glavnoj cesti od Bruxellesa za Charleroi. VVellington sa svojom englesko-holandskom armijom, koja je imala preko osamdeset tisuća ljudi i dvjesta

pedeset topova, imao je svoj glavni štab u "VVaterloou (Va-terlo) i smjestio se na vrhu jednog breţuljka

Braine-La-leuda (Bren-Lale) do zaseoka La Haie. Bliicher je bio u Wavreu, gdje je ponovo prikupio oko sedamdeset pet tisuća ljudi, spreman da se naĊe

svagdje gdje to bude potrebno. I na kraju, Grouchv se nalazio u Gemblouxu, gdje se odmarao, budući da je za dva dana prešao mnogo

milja. Tako proĊe noć. Svatko je slutio da se nalazi uoĉi bitke kod Zame; samo se još nije moglo predvidjeti tko

će biti Scipion, a tko Hanibal. U prvo svanuće, Napoleon uznemiren izaĊe iz svog šatora, jer se bojao da Wellingtona neće zateći na

njegovu juĉerašnjem poloţaju. On je mislio da će engleski i pruski generali iskoristiti noć da se sjedine

pred Bruxellesom i da ga oĉekuju na izlasku iz soanjskih klanaca. Ali, ba-civši prvi pogled, umiri se.

Englesko-holandske trupe i sad su se nalazile na liniji breţuljaka, na poloţajima koje su juĉer zauzele; u

sluĉaju poraza njihovo odstupanje bilo bi nemoguće. Napoleon sad baci samo jedan pogled na svoj

raspored; tada se okrene svome pratiocu i reĉe: — Sudbina današnjeg dana zavisi od Grouchvja; ako izvrši moje naredbe, naši izgledi stoje kao devedeset

prema deset. Oko osam sati izjutra se razvedrilo, i artiljerijski oficiri, koje je Napoleon bio poslao da ispitaju ravnicu,

vratiše se s izvještajem da se zemlja poĉinje sušiti i da će kroz jedan sat artiljerija biti u mogućnosti da se

stavi u pokret. Napoleon, koji tek što je sjeo da doruĉkuje, odmah ustane, uzjaha konja i ode u Belle-Alliance (Bel--Alians) da osmotri neprijateljsku liniju. Ali, ne vjerujući svojim oĉima, naredi da se maršal

Haxo (Akso) što 176 je moguće bliţe primakne selu kako bi se uvjerio nije li se neprijatelj zaklonio kakvim rovom, podignutim

u toku noći. Poslije pola sata general se vrati; on izjavi da nije primijetio nikakvo utvrĊenje i da je

neprijatelj zaštićen samo prirodnim poloţajem mjesta. Vojnici dobiše zapovijed da dovedu u red i isuše

svoje oruţje. Napoleon je najprije mislio da udari na desno krilo; ali, oko jedanaest sati, Ney, koji je imao zadatak da

ispita taj dio terena, izvijesti ga da je jedan potok koji protjeĉe kroz klisuru uslijed juĉerašnje kiše toliko na-

bujao da ga pješadija ne bi mogla prijeći; stoga se iz sela mora kretati pojedinaĉno u ĉetama. Tada

Napoleon izmijeni svoj plan; on je mislio zaobići tu prepreku, uspeti se na podnoţje klisure i neprijateljsku

vojsku probiti u sredini; svoju konjicu i artiljeriju bacio bi na briselsku cestu, tako da po sredini

rascijepljenoj neprijateljskoj vojsci ne ostane nikakva odstupnica, budući da bi jednoj polovini presjekao

put Grouchv, koji je morao stići za dva ili tri sata, a drugoj konjica i artiljerija, koje bi zatvorile briselsku

cestu. Prema tome, car je svu svoju rezervu upravio prema sredini. Zatim, budući da je svatko bio na svom mjestu, ĉekajući samo nareĊenje za pokret, Napoleon potjera svoga

konja u kas i uz zvukove vojniĉkog marša i radosno klicanje vojnika obiĊe cijelu borbenu liniju. Ovaj

obiĉaj koji je samom poĉetku svake njegove bitke davao izgled neke sveĉanosti bio je u direktnoj

suprotnosti s hladnoćom neprijateljske vojske, u kojoj nijedan komandant nije uţivao toliko povjerenje i

takvu naklonost da izazove ovakvo oduševljenje. S dogledom u ruci, naslonjen na jedno drvo na sporednom

putu, ispred kojega su njegovi vojnici stajali u borbenom poretku, Wellington je bio svjedok ovog

veliĉanstvenog prizora jedne vojske koja se u jedan glas zaklinjala da će pobijediti ili umrijeti. Napoleon se vrati natrag na rosomske visove s kojih je mogao pregledati cijelo bojište. Iza njega još su

uvijek 12 Napoleon 177odjekivali uzvici i muzika, šireći se kao upaljene mine od jedne do druge, zatim sve utone u onu

sveĉanu tišinu koja uvijek prethodi poĉetku svake bitke. Uskoro, ova tišina bude prekinuta pušĉanom paljbom, koja je dolazila s francuskog krajnjeg lijevog krila, a

koje se dim dizao iznad gomonske šume: to su bili Jero-movi strijelci, koji su dobili nareĊenje da zapoĉnu

borbu kako bi namamili Engleze na tu stranu. I doista, neprijatelj otkrije svoju artiljeriju i grmljavina

topova uskoro nadvlada fijuk pušĉanih zrna. General Reille (Rej) pusti bateriju Foveve divizije da izaĊe, a

Kellermann odjuri naprijed sa svojih dvanaest topova lake artiljerije; u isto vrijeme, usred opće

nepokretnosti ostatka linije, Fo-yeva divizija krene u pomoć Jeromeu. U trenutku kad je Napoleon bio zadubljen u promatranje ovog pokreta, jedan aĊutant, kojega je poslao

maršal Ney, ĉiji je zadatak bio da sa briselske ceste napadne neprijateljski centar na imanju La Haie-Sainte,

dojuri u kasu i javi da je sve spremno i da maršal oĉekuje samo znak za poĉetak. I doista, Napoleon je pred

sobom vidio trupe odreĊene za taj napad rasporeĊene u guste redove, i upravo je htio izdati nareĊenje za

napad, kad odjednom bacivši letimiĉan pogled na ĉitavo bojište, primijeti kroz maglu kao neki oblak, koji

se kreće u pravcu Saint-Lamberta (Sen-Lamber). On se okrene Marmontu, koji je stajao uza nj kao general-major, i upita ga što misli o ovoj pojavi. Dogledi ĉitavog generalštaba okrenuše se odjednom na tu stranu.

Jedni su tvrdili da je to drveće, a drugi da su ljudi. Napoleon je prvi raspoznao da je to jedna kolona koja se

kreće; ali, da li je to Grou-chy ili je Bliicher. To nije moglo da se zna. Maršal Soult mislio je da je to

Grouchy, a Napoleon je još sumnjao, kao da je nešto predosjećao. On pozove generala Domona, i naredi

mu da odmah krene u pravcu Saint-Lamberta sa svojom divizijom lake konjice i sa divizijom generala

Suberviea, da ohrabri desno krilo i da što brţe stupi u 178 vezu s vojskom koja dolazi, ako to bude Grouchy, a da je zadrţi ako bi to bila Bliicherova prethodnica. Zapovijed je izvršena istoga trenutka. Tri tisuće konjanika odjuri u kasu i razvi se poput kakve beskrajne

trake, krivudajući jedan ĉas kroz redove francuske vojske, zatim, udaljivši se od francuskog krajnjeg

desnog krila, odjuri dalje, i kao na kakvoj paradi opet se spoji na odstojanju od otprilike šest kilometara. Tek što je izveden ovaj pokret, koji je bio toliko privlaĉan da je za neko vrijeme skrenuo paţnju sa

gomonske šume, odakle je neprestano grmjela artiljerija, kad jedan oficir dovede pred Napoleona pruskog

husara, kojeg je bila zarobila jedna naša leteća izvidnica izmeĊu Wavrea i Planchenoita. On je nosio pismo

generala Biilowa Wel-lingtonu, koji je ovome javljao o svom dolasku traţeći od njega daljnja nareĊenja.

Osim ovog izvještaja koji je nesumnjivo utvrdio ĉija je ono masa koja je primijećena, zarobljenik je dao i

druge podatke koji su usprkos svojoj nevjerojatnosti bili istiniti. On je ispriĉao da se još tri korpusa prusko-saske vojske nalaze u Wavreu, gdje ih Grouchy nije ni najmanje uznemirivao. Tu uopće nema nijednog

Francuza, budući da se jedna patrola njegova puka baš te noći kretala do na dva sata ispred Wavrea, a ni na

koga nije naišla. Napoleon se okrene maršalu Soultu pa reĉe: — Jutros su naši izgledi bili devedeset prema deset; dolaskom Biilowa mi smo izgubili trideset, ali još

uvijek stojimo kao šezdeset prema ĉetrdeset, i ako Grouchy popravi svoju uţasnu pogrešku, koju je juĉer

uĉinio, da se zabavi u Gemblouxu, ako brzo pošalje svoje odjeljenje, bitka će biti još odluĉnija, jer bi

Biilow sa svojim korpusom bio sasvim izgubljen. Neka doĊe jedan oficir. Odmah doĊe jedan generalštabni oficir: trebalo je da on odnese Grouchyju uhvaćeno Biilowo pismo i da ga

pozove da što brţe doĊe ovamo. Prema onome što je sam bio rekao, on se u ovom trenutku morao nalaziti 179pred Wavreom. Trebalo je da oficir ide zaobilaznim putem i da mu doĊe s leĊa; to znaĉi, trebalo je

prijeći ĉetiri do pet milja; oficir je imao dobrog konja i obećao je da će za sat i po biti na licu mjesta. Istog

trenutka stigao je aĊutant generala Domona i potvrdio vijest: to su pred njim bili Prusi, a on je baš sada

poslao nekoliko najboljih patrola da bi uspostavio vezu s generalom Grou-chvjem. Car zapovjedi generalu Lobauu da sa dvije divizije prijeĊe glavnu cestu koja vodi iz Charleroia, i da ode na

desno krilo i potpomogne laku konjicu: da izabere tako dobar poloţaj, koji će mu omogućiti da sa deset

tisuća vojnika zadrţi trideset tisuća. Takve su bile naredbe koje je davao Napoleon kad je poznavao one

kojima ih je davao. Ovaj pokret je odmah izvršen, a Napoleon upravi pogled na bojište. Strijelci su upravo otpoĉeli vatru na cijeloj liniji, pa ipak, još se nije desilo ništa ozbiljno izuzev borbe koja

se s nesmanjenom ţestinom nastavljala u gomonskoj šumi. Izuzimajući jednu diviziju, koju je engleska

vojska bila odvojila od centra da ode u pomoć gardi, cijela englesko-holandska linija bila je nepokretna, a na njenom krajnjem lijevom krilu odmarale su se postrojene trupe generala Biilowa, ĉekajući svoju

artiljeriju koja je još bila na putu. U tom trenutku Napoleon pošalje zapovijed maršalu Neyu da otpoĉne

vatru iz svojih baterija, zatim da poĊe na La Haie-Sainte, da ga zauzme na bajunet, ostavi u njemu jednu

diviziju pješadije, i da se odmah baci na ona dva imanja, Papelotte i La Haie, i da odatle odagna

neprijatelja; napokon, da englesko-holandsku vojsku razdvoji od Bulovvljeva korpusa. AĊutant, nosilac te

poruke, ode, prijeĊe malu ravan koja je razdvajala Napoleona i maršala i izgubi se u zbijenim redovima

kolona koje su ĉekale znak za napad. Poslije nekoliko ĉasaka, osamdeset topova zagrmi u isti mah i objavi

da će biti izvršena zapovijed glavnog komandanta. 180 Grof Erlon poĊe naprijed sa svoje tri divizije, štićen ovom strahovitom vatrom koja je probijala engleske

redove, kad odjednom, prolazeći jednom dolinom, artiljerija se zaglibi u blato. Wellington, koji je s jedne

uzvišice vidio ovaj dogaĊaj, htjede da ga iskoristi, i pošalje na njih jednu konjiĉku brigadu, koja se razdijeli

u dva odjeljenja i munjevitom brzinom napadne Marcognetovu diviziju, koja je bila otišla tako daleko da je

ostala bez ikakve potpore. U nemogućnosti da se kreće, ne samo što je prestala napadati, već nije mogla ni

da se brani: suviše zbijena pješadija bila je pritiješnjena; dvije zastave su zaplijenjene; artiljerija smrvljena;

topovsko remenje i konjske uzde isjeĉeni. Već sedam topova bilo je onesposobljeno ... kad Napoleon

primijeti ovu zbrku. On zapovjedi teškoj konjici generala Milhauda da pojuri u pomoć svojoj braći. Ovaj ţeljezni zid se pokrene, praćen Ĉetvrtim pukom kopljanika, i engleska brigada koju za-tekoše na djelu,

nestade pod ovim uţasnim naletom... Dvije dragunske pukovnije sasvim išĉeznu: topovi su ponovo zauzeti,

a Marcognetova divizija osloboĊena. Ovaj juriš, ovako neobiĉno izveden, predvodio je sam Napoleon, koji se stavio na ĉelo redova, usred kiše

metaka i granata, od kojih pored njega pade mrtav general Devaux i bi ranjen general Lallemand (Lalman). Dotle je Ney, mada bez artiljerije, nastavio da ide naprijed; i dok je taj kobni udar, iako tako naglo po-

pravljen, padao na desnu stranu puta iz Charleroia za Bruxelles, on je izveo, glavnim putem i preko lijeve

strane, drugu kolonu, koja je napokon doprla do La Haie-Saintea. Tu, pod vatrom cjelokupne engleske artiljerije, kojoj francuska artiljerija jedva da je mogla odgovoriti, bila

je usredotoĉena sva borba. Ney, kome se bila vratila njegova stara snaga, okomio se na ovaj poloţaj toliko

da ga je naposljetku uspio osvojiti, ne mogavši dalje kroĉiti od silnih neprijateljskih leševa. Tri škotska

puka leţala su tu jedan pored drugoga, u istom poloţaju u 181kome su se borili, a Druga belgijska i dvije engleske divizije, Peta i Šesta, ostavile su tu trećinu svojih

vojnika. Napoleon pošalje za bjeguncima neumorne konjanike generala Milhauda, koji su ih gonili u stopu

sa sabljama u ruci, do same sredine engleskih redova, meĊu koje unesoše pustoš. S uzvisine na kojoj je

stajao, car je gledao kako se ratna sprema, kola i engleska rezerva uda-ljuju s bojnog polja i hitaju

briselskim putem. Bitka je dobivena, ako doĊe Grouchv. Napolen je bez prestanka upravljao pogled prema Saint-Lambertu, gdje su Prusi napokon zametnuli bitku i

gdje su ih, unatoĉ njihovoj brojnoj nadmoćnosti, zadrţale dvije i po tisuće Domonovih i Subervierovih

konjanika i sedam tisuća Lobauovih pješaka, koji su mu sada bili tako potrebni da potpomognu njegov

napad na centar budući da nije ni ĉuo ni vidio ništa o toliko oĉekivanom dolasku generala Grouchvja. Napoleon pošalje zapovijed maršalu Neyu da po svaku cijenu zadrţi svoj poloţaj. Bilo mu je potrebno da

na trenutak jasno promotri svoju šahovsku ploĉu. Na krajnjem lijevom krilu Jerome je bio osvojio jedan dio šume i zamak Goumont, od kojega jedva da su

ostala ĉetiri zida; cijeli krov bio je porušen granatama; ali Englezi su se još uvijek drţali na udubljenom

putu pored voćnjaka: to je, dakle, znaĉilo samo pola pobjede na toj strani. Prema njima i središtu, maršal je bio zauzeo La Haie--Sainte, i tu se drţao unatoĉ Wellingtonovoj artiljeriji

i njegovim konjanicima, koji su se morali zaustaviti ispred strahovite vatre francuskih mušketira. Ovdje je

pobjeda bila potpuna.

Desno od druma, general Durutte (Dirit) bio je na putu da osvoji majure Papelotte i la Haie; i tu ima izgleda

za pobjedu. Najzad, na kraju desne strane, Prusi generala Biilo-lowa, koji su napokon stupili u borbu, postrojili su se 182 nasuprot francuskom desnom krilu; trideset hiljada ljudi i šezdeset topova išlo je protiv deset tisuća ljudi

generala Domona, Suberviea i Lobaua. Dakle, zasad je ovdje istinska opasnost. Opasnost se još povećavala izvještajima koji su upravo stigli: izvidnice generala Domona vratile su se a da

nisu našle Grouchvja. Ali uskoro stiţe vijest od samog maršala. Umjesto da krene iz Gemblouxa zorom,

kako je to prošlog dana u pismu obećao, on je krenuo tek u devet i po sati prije podne. MeĊutim, sad su ĉetiri i po poslije podne, a topovi gruvaju još od pet sati. Napoleon se nadao da će se on, pokoravajući se

ratnom zakonu, ravnati prema kanonadi. On moţe stići na bojište oko sedam i po sati: dakle, potrebno je da

se udvostruĉe napori, a naroĉito da se zadrţi napredovanje onih trideset tisuća pod Biilowom, koji će se

naći izmeĊu dvije vatre, ako se napokon pojavi Grouchv. Napoleon zapovjedi generalu Duhesmeu (Dijem) koji je zapovijedao dvjema divizijama mlade garde, da

poĊe na Planchenoit, u pravcu kojega je Lobau, pod pritiskom Prusa, vršio povlaĉenje. Duhesme krene sa

devet tisuća ljudi i dvadeset ĉetiri topa, koji su stigli u kasu, formirali se u baterije i otpoĉeli vatru u

trenutku kad je pruska artiljerija karteĉom orala briselsku cestu. Ovo pojaĉanje uspori naglo kretanje Prusa,

štaviše jednog trenutka ĉinilo se da će ih potisnuti. Napoleon je iskoristio ovaj trenutaĉni zastoj: Neyu je

odmah izdao zapovijed da na juriš napadne centar englesko-holandske vojske i da ga potisne; Milhaudova

teška konjica dobi zadatak da izvrši proboj; maršal ju je slijedio i uskoro zaposjeo visoravan svojim

vojnicima. Cijela engleska linija nalazila se u plamenu; Wellington baci ostatak svoje konjice na Neya, dok

je pješadiju prestrojio u kare. Sada Napoleon, uvidjevši da je potrebno da pomogne ovo kretanje, pošalje

naredbu grofu Valmvju da sa svoje dvije divizije teške konjice ode na visoravan da pojaĉa divizije

Milhauda i 183Lefevre-Desnouettesa bile su se zahvaljujući tome opet sjedinile spremne za napad; tri tisuće konjanika

i tri tisuće gardijskih draguna, to jest najboljih francuskih vojnika, krenuše u kasu i udariš'e na engleske kare, koje se otvo-riše rigajući vatru, pa se opet zatvoriše. Ali ništa nije moglo zaustaviti strahoviti nalet

francuskih vojnika. Engleska konjica potisnuta dugim maĉevima oklopnika i draguna, povlaĉila se

postepeno da bi se u pozadini pre-strojila pod zaštitom svoje artiljerije; u taj mah teška konjica i draguni

naletješe na kare, od kojih neke najzad budu probijene, ali umirahu ne odstupajući ni koraka. Sada otpoĉe

uţasno klanje prekidano s vremena na vrijeme oĉajniĉkim napadima konjice, protiv koje francuski vojnici

bjehu primorani da se okrenu, te za to vrijeme engleske kare malo odahnuše i prestrojiše se, da opet budu

probijene. Wellington juri od kare do kare, na oĉi mu dolaze suze od bijesa, gledajući kako neprijatelj pred

njegovim oĉima ubija dvanaest tisuća njegovih najboljih ljudi; ali on zna da ta vojska neće ustuknuti ni za

jednu stopu, te je sraĉunavao koliko još vremena treba da proĊe do njenog potpunog uništenja ... i on izvadi

sat i reĉe onima koji su bili oko njega: — Ima ih još za dva sata, a prije jednog sata nastupit će noć ili Bliicher. Tako je proteklo tri ĉetvrt sata. Tada, sa breţuljka odakle se pruţao pogled na cijelo bojište, Napoleon opazi kako se putem iz Wavra

pribliţava neka gusta masa ... Jedva jednom, poslije toliko ĉekanja, dolazi Grouchv, istina kasno, ali ipak

još na vrijeme da dovrši pobjedu. Ĉim je spazio ovo pojaĉanje, odmah je poslao glasnike u svim pravcima

da jave o Grou-chvjevu dolasku, koji će uskoro stupiti na bojnu liniju. I doista, ta masa se postepeno

razvijala i stupala na bojište; francuski vojnici udariše udvostruĉenom ţestinom. 184 uvjereni da im je preostalo još samo da zadaju posljednji udar. Odjednom, ispred novodošlih zagrmi uţasna

artiljerija, a zrna, umjesto da se usmjere na Pruse, zbrisaše ĉitave redove Francuza. Svi koji su bili oko

Napoleona pogledaše se preneraţeno; car se udari rukom po ĉelu: to nije Grouchv, to je Bliicher. Napoleon je na prvi pogled ocijenio svoj poloţaj: on je bio strašan. Šest tisuća odmorenih vojnika, na koje

on nije raĉunao, navali iznenada na njegove trupe, satrvene u osmosatnoj borbi; jedino je još centar pruţao

povoljne izglede, ali više nije imao desnog krila; pokušaj da se neprijatelj raspolovi bio bi sada beskoristan

i opasan. Car je to shvatio te naredi da se izvede jedan od najljepših manevara, o kakvom nije sanjao ni u

svojim najsmjelijim strateškim kombinacijama: on se sastojao u kosoj promjeni fronta preko sredine, ĉime

bi se našao okrenut objema vojskama. Uostalom, vrijeme prolazi, a noć koja dolazi Englezima dolazila je i

njemu. Tada izda naredbu svom lijevom krilu da za sobom ostavi gomonsku šumu i ono nekoliko Engleza koji su

se još drţali pod zaštitom porušenih zidina zamka, i da zamijeni Prvi i Drugi korpus, koji su pretrpjeli teške

gubitke, oslobaĊajući istovremeno Kellermannovu i Milhaudovu konjicu, koja se isuviše zaloţila na

visoravni Mont-Saint-Jean (Mon-Sen-Zan); Lobauu i Duhesmeu naredio je da nastave povlaĉenje i da se

postroje iznad Planchenoita; generalu Peletu (Pleu) ponovo je naredio da se ĉvrsto drţi u svome seocetu te

da potpomogne kretanje; centar će se okrenuti oko svoje osi; istovremeno, jedan aĊutant dobi nareĊenje da

obiĊe liniju i javi dolazak maršala Grou-chyja. Na tu vijest sve oţivi poneseno novim zanosom; zatalasa se cijela beskrajna linija; Ney, koji je pet puta bio

zbaĉen s konja, nanovo se lati maĉa; Napoleon se stavi na ĉelo svoje rezerve i pojuri drumom. Neprijatelj je

i 185dalje popuštao u centru; njegova prva linija bila je probijena; garda je prijeĊe i zarobi jednu bateriju bez zaprege. Ali, sada naiĊe na drugu liniju, koje je sastav bio upravo strahovit: to su bili ostaci pukovnije koje

je francuska konjica pregazila prije dva sata, i koji su se opet bili prestrojili; to su bile engleske brigade,

Chasseova belgijska pukovnija i Brunschwickova divizija. No, ništa zato! Kolona se razvija kao na kakvom

manevru; ali najedanput, na puškomet daljine, odjeknu deset topova i sasvim je obezglavi, dok ih drugih

dvadeset platnenih grla doĉeka sa strane i osu odozgo paljbu na masu nagomilanu oko majura Belle

Alliance, tako da joj kretanje ostade nezaštićeno. General Friant je ranjen; generali Michel Jamin i Mallet

padoše mrtvi; majori Augelet, Cardinal i Agnes pogiboše; general Guyot pri osmom jurišu na ĉelu svoje

konjice bude pogoĊen sa dva metka, Nevova uniforma i šešir izrešetani su mecima; za trenutak na cijeloj

liniji nastupi zastoj. U tom trenutku Blucher je stigao na majur La Haie, i iz njega istjerao dvije pukovnije koje su ga branile:

ove dvije pukovnije koje su se borile pola sata protiv deset tisuća ljudi poĉeše se povlaĉiti; ali Blucher

pošalje na njih šest tisuća engleskih konjanika, koji su štitili Wellingto-novo lijevo krilo, i koji su tu postali

nepotrebni otkad su na lijevo krilo došli Prusi. Ovih šest tisuća konjanika izmiješa se s onom gomilom koju

su gonili i naĉini strahovit prolom u srcu same vojske. Tada se Cambronne s Drugim bataljonom Prve

streljaĉke pukovnije baci izmeĊu engleske konjice i gonjenih i razvrsta se u kam štiteći povlaĉenje ostalih

gardijskih bataljona. Ovaj bata-ljon primio je na sebe sav udar, opkoljen, potisnut i napadnut sa svih

strana... Cambronnea pozvaše na predaju, ali on odgovori ne kitnjastom frazom, kao što mu se to pripisuje, već samo jednom rijeĉi — istina, iz rjeĉnika tjelesne garde, ali koja ni najmanje ne umanjuje veliĉinu

njegova junaštva, i gotovo u istom tfenutku sruši se 186 sa svog konja, oboren komadom granate koji ga je pogodio u glavu. Istog trenutka Wellington je naredio da nastupi njegovo krajnje desno krilo koje mu je ĉitavo bilo na raspo-

laganju budući da uslijed francuskih pokreta nije više bilo razdvojeno, te se, prešavši u ofenzivu, poput

bujice sruĉi odozgo sa visoravni. Ova konjica zaobiĊe gardijske kare koje se nije usudila napasti, skrene

nadesno i probije francuski centar ispod La Haie-Saintea. Tada se proĉuje da je Biilow pregazio francusko

krajnje desno krilo, da je general Duhesme opasno ranjen i, napokon, da Grou-chy, na kojega se ĉekalo,

nije došao. Pušĉana paljba i top zatutnje na pet stotina hvati iza Francuza: Biilow ih je opkolio. Zaĉuše se

uzvici: Neka se spasi tko moţe! Nastade opće rasulo! Bataljoni koji su se još drţali rastrojeni su vojskom

koja je bjeţala; Napoleon, u trenutku kad htjedoše da ga opkole, uleti u Cambronneovu karu sa Neyom,

Soultom, Bertrandom, Drouotom, Corbineauom, Flahautom, Gourgaudom i Labedoyereom, koji su ostali

bez vojnika. Konjica udvostruĉi svoje napade; engleska je artiljerija, s vrha uzvisine, zasipala cijelu ravan;

francuska artiljerija, koja je ostala bez ljudi, ostajala je nijema. To više nije bila borba, to je bio pokolj. U taj mah oblaci se malo razvedriše; Blucher i Well-ington, koji se bijahu sastavili kod majura Belle-

Alliance, iskoristiše ovu pomoć neba te svoju konjicu poslaše u potjeru za francuskim trupama; snaga koja je upravljala kretanjem ovog gigantskog tijela bila je slomljena, vojske više nije bilo; tu je još bilo samo

nekoliko bataljona garde koja je umirala. Napoleon je uzalud pokušavao zaustaviti ovo rasulo: jednim gardijskim pukom i s dvije baterije ostavljene

za rezervu iza Planchenoita pokušao je zadrţati bjegunce, ali, po nesreći, mrak je spreĉavao da ga vide a

graja da ga ĉuju. On tada sjaha s konja, trţe maĉ i upade usred jedne kare: Jerome poĊe za njim, rekavši: 187— Imaš pravo, brate, ovdje treba da padne sve što nosi ime Bonaparte. Ali ga zaustaviše njegovi generali i oficiri generalštaba, a vratiše ga njegovi grenadiri, koji su rado htjeli

umrijeti za njega, ali nisu htjeli da njihov car umre s njima : opet ga popeše na konja, jedan oficir dohvati

uzde i odvuĉe ga u kasu; tako je prošao izmeĊu Prusa, kojima je bio opkoljen gotovo na po milje. Ni kugle,

ni karteĉ ne htjedoše da ga okrznu. Napokon je stigao u Jemmapes (Ţemap), tu se malo zadrţao

pokušavajući da ponovo prikupi svoju vojsku, ali ga u tome sprijeĉiše noć, zabuna, opće rasulo, a najviše

pomamno gonjenje od strane Prusa. I uvjerivši se napokon da je sad i po drugi put sve svršeno, kao nekada

pred Moskvom, i da se samo u Parizu moţe prikupiti vojska i spasiti Francuska, on nastavi svoj put, zadrţi

se malo u Philippevilleu i 20. stigne u Laon. Pisac ovih redova vidio je Napoleona samo dvaput u svome ţivotu, i to u razmaku od osam dana: prvi put

gledao ga je u svjetlosti sunca, a drugi put u tinjajućem svjetlu ţiška; prvi put usred oduševljenih pozdrava

gomile, a drugi put usred mrtve tišine naroda. Oba puta, Napoleon je sjedio na istim kolima; oba puta pogled mu je bio isti, neodreĊen i upravljen u da-

ljinu ; oba puta izraz njegova lica bio je isti, miran i ravnodušan; jedina razlika bila je u tome što mu je pri

povratku glava bila niţe oborena na grudi no pri dolasku. Da li je to što mu nije dalo da spava bila briga ili bol za izgubljenim svijetom? 21. juna Napoleon stiţe u Pariz. 22. juna Gornji i Donji dom doniješe odluku da drţavnu vlast uzimaju u svoje ruke, i proglasiše za

izdajnika domovine svakoga tko pokuša da tu odluku poništi ili da ih raspusti. Istoga dana, Napoleon je abdicirao u korist svoga sina. 188 8. jula Ljudevit XVIII vratio se u Pariz. 14. jula Napoleon, pošto je odbio ponudu kapetana Baudina, koji je htio da ga preveze u Sjedinjene Drţave,

ukrca se na brod »Bellerophon« i napisa engleskom princu regentu: »Kraljevsko Visoĉanstvo, Izloţen strankama koje su razdijelile moju zemlju i neprijateljstvu velikih sila Evrope, ja sam završio svoj

politiĉki put. Sada dolazim kao Temistoklo da se nastanim na ognjištu britanskog naroda. Stavljam se pod

zaštitu njegovih zakona, koju traţim od Vašeg Kraljevskog Visoĉanstva, kao od svog najmoćnijeg,

najpostojanijeg i najplemenitijeg neprijatelja. Napoleon.« 16. jula »Bellerophon« otplovi u Englesku. 24. jula spusti sidro u Torbavu (Torbej), gdje Napoleon sazna da general Gourgaud, koji je trebalo da

odnese njegovo pismo, nije mogao izaći na kopno, već je bio prisiljen da izda poruku. 26. uveĉe »Bellerophon« uĊe u pristanište Plvmoutha (Plimut). Tu se prvo pronijela vijest da će ga odvesti

na Svetu Helenu. Napoleon nije htio u to vjerovati. 30. jula jedan komesar saopći Napoleonu rješenje o njegovu odvoĊenju na Svetu Helenu. Napoleon,

ogorĉen, dohvati pero i napisa: »Ja sveĉano protestiram ovdje pred licem neba i ljudi protiv nasilja koje se nada mnom vrši, protiv povrede

mojih najsvetijih prava, jer se nasilno postupa prema mojoj liĉnosti i mojoj slobodi. Ja sam se svojevoljno

ukrcao na »Bellerophon« ; ja nisam zarobljenik, ja sam gost Engleske. Ja sam došao ovamo na poziv

kapetana koji je tvrdio da od svoje vlade ima zapovijed da me primi i da me s mojom pratnjom odvede u

Englesku, ako mi je to po volji. Došao sam da se s povjerenjem stavim pod za- 189štitu engleskih zakona. Ĉim sam stupio na »Bellerophon« nalazio sam se na ognjištu britanskog naroda.

Ako je vlada, dajući zapovijed kapetanu »Bellerophona« da primi mene i moju pratnju, htjela da mi

natakne zamku na vrat, ona je uprljala svoju ĉast i osramotila svoju zastavu. Ako ovo djelo bude izvedeno, uzalud će Englezi ubuduće govoriti o svojoj lojalnosti, o svojim zakonima i

svojoj slobodi: britansko povjerenje bit će sahranjeno u gostoprimstvu »Bellerophona«. Ja prizivam historiju. Ona će kazivati da je jedan neprijatelj koji je dugo vremena vodio otvorenu borbu s

engleskim narodom došao slobodno u svojoj nesreći da potraţi utoĉišta pod zaštitom njegovih zakona; je li

mu mogao dati veći dokaz svog poštovanja i povjerenja? Ali kako odgovoriše u Engleskoj na takvu velikodušnost? Uĉiniše se kao da pruţaju gostoprimnu ruku tome neprijatelju; a kad se on, vjerujući im,

predao, priniješe ga na ţrtvu! Napoleon. Na brodu ,Bellćrophon', na moru.« Unatoĉ ovom protestu, Napoleona prisiliše da 7. augusta napusti »Bellerophon« i da prijeĊe na brod »Nort-

humberland« (Nortamberlend). Prema vladinom nareĊenju, Napoleonu je trebalo oduzeti maĉ; ali, admiral

Keith (Ket) stidio se ovakve zapovijedi, i nije htio da je izvrši. U ponedjeljak 7. augusta 1815. godine »Northumber-land« digne sidro i otplovi na Svetu Helenu. 16. oktobra, sedamdeset dana poslije svog odlaska iz Engleske a sto dana nakon odlaska iz Francuske,

Napoleon stupi na taj stjenoviti otok sa kojega se, ţiv, nikada više neće vratiti. Sto se tiĉe Engleske, ona je na sebe primila svu porugu svoga izdajstva: i od 16. oktobra 1815. godine kra-

ljevi su imali svog Krista a narodi svoga Judu. 190

VII NAPOLEON NA SVETOJ HELENI

^ je proveo prvu noć u nekakvoj gostionici, gdje se veoma loše osjećao. Sutradan, oko šest sati izjutra, on

na konju, u pratnji velikog maršala Ber-tranda i admirala Keitha ode u Longwood (Longvud), u kuću koju

je admiral Keith izabrao kao najpodesniju za njegovo stanovanje. Vraćajući se, car zastade kod jednog

paviljona koji je pripadao nekom ljetnikovcu, svojini jednog trgovca koji se zvao Balcombe. To je trebalo

da bude njegov privremeni stan, dok Longvvood ne bude u stanju da ga primi. On se prošle veĉeri osjećao

tako loše da se nije htio vratiti natrag u grad, mada ovaj paviljon nije bio nimalo udoban. Naveĉe, kad je Napoleon htio leći, vidješe da je jedan prozor nasuprot njegovoj postelji bez okna, kapaka i

zavjesa. Las Cases i njegov sin zatisnuše ga što su bolje mogli, pa odoše u tavansku sobu, gdje su legli

svaki na jedan jastuk; sobari, umotani u svoje ogrtaĉe, pruţiše se pred vratima. Sutradan, Napoleon je doruĉkovao za stolom bez stol-njaka i ubrusa ostatke ruĉka od prošlog dana. To je bila samo predigra bijede i oskudice što su ga ĉekale u Longwoodu. Ipak, malo-pomalo, stanje se popravljalo: sa »Nort-humberlanda« donijeli su bijelo rublje i srebrno posuĊe;

pukovnik Šezdeset treće pukovnije ponudi mu jedan šator, koji namjestiše u produţenju careve sobe.

Otada, Napoleon je smišljao kako da rasporedi svoje vrijeme. 191U deset sati pozivao je Las Casesa da s njim doruĉ-kuje. Poslije doruĉka i pola sata razgovora, Las

Cases je ĉitao ono što mu je prošloga dana Napoleon govorio. Po završenom ĉitanju, Napoleon je

nastavljao da diktira do ĉetiri sata. U ĉetiri sata obukao bi se i izašao, da bi mogli urediti njegovu sobu. Obiĉno bi silazio u vrt, koji mu se veoma dopadao, u šator, gdje je sjedio zaklonjen od sunca. Obiĉno bi

sjedao u taj hlad, i tu su mu donosili stol i stolice; tu bi diktirao jednome od svojih pratilaca koji bi iz grada

dolazio specijalno zbog toga. To bi trajalo do samoga ruĉka, koji je bio odreĊen za sedam sati. Ostatak

veĉeri ĉitali bi mu ili Racinea ili Molierea, jer ništa nisu imali od Corneillea: ovu zabavu Napoleon je

nazivao odlaţenjem u komediju ili u tragediju. Najposlije, odlazio bi na spavanje što je mogao kasnije, jer

ako bi rano legao, budio bi se u po noći, i ne bi mogao ponovo zaspati. I, zaista, koji bi Danteov grešnik pristao da svoje ispaštanje zamijeni nesanicom Napoleonovom? Poslije nekoliko dana on osjeti da je umoran i bolestan. Staviše mu na raspolaganje tri konja, i on, smatra-

jući da će mu šetnja koristiti, udesi za sutradan sa generalom Gourgaudom i generalom Montholonom

šetnju na konjima; ali, u toku dana dozna da je jedan engleski oficir primio nalog da ga ne gubi iz vida, te

smjesta pošalje konje natrag, rekavši da je sve u ţivotu raĉun, i da bi zlo od prisustva njegova tamniĉara

bilo veće nego dobro koje bi mu ĉinila šetnja, pa je jasno da mu je bolje da ostane kod kuće. Car je ovakvu zabavu zamijenio noćnim šetnjama, koje su trajale nekada do dva sata izjutra. Napokon, u nedjelju 10. decembra, admiral izvijesti Napoleona da je njegova kuća u Longwoodu gotova, i

istoga dana car se uputi tamo na konju. Predmet koji mu je meĊu novim namještajem uĉinio najveće

zadovoljstvo bio je jedan umivaonik od drveta, koji je po admiralovoj zapovijedi izradio neki mjesni stolar

prema njegovu na- 192 crtu, budući da je taj predmet bio u Longvvoodu savršeno nepoznat; istoga dana Napoleon se njime

posluţio. Idućeg dana, careva posluga poĉe da se rasporeĊuje; bila je podijeljena u tri vrste: u poslugu sobnu, poslugu

za prijem i poslugu za sto i kuhinju: sastojala se od jedanaest osoba. Što se tiĉe dvorskog osoblja, gotovo sve je bilo ude-šeno onako kao i na Elbi: veliki maršal Bertrand ovdje

je vodio nadzor i upravljanje, Montholon je imao da upravlja poslugom, general Gourgaud konj usnicom, a

Las Cases da nadgleda unutrašnju administraciju. Što se tiĉe podjele dana, bila je gotovo ista kao u Briarsu. U deset sati car je doruĉkovao u svojoj sobi na

jednom stoliću, dok su veliki maršal i njegova pratnja jeli za jednim stolom, za koji su mogli pozvati i

naroĉite uzvanike. Kako nije bilo odreĊenog vremena za šetnju, jedno zbog velike vrućine preko dana i

zbog stalne i velike vlage uveĉe, a drugo što konji i kola, koje je uvijek trebalo dobaviti iz Capa, nikada ne

stizahu, car je radio jedan dio dana bilo sa Las Casesom bilo s generalom Gourgaudom ili generalom

Montholonom. IzmeĊu osam i devet sati objedovalo bi se na brzu ruku, jer se u blagovaonici još uvijek

osjećao caru nesnosan miris boje; zatim su prelazili u salon, gdje je stajao spremljen desert. Tu su ĉitali

Racinea i Molierea, sve više ţeleći Corneillea. Napokon, oko deset sati, posjedali bi za stol da igraju

reverzini, omiljenu carevu igru, pri kojoj bi ostajali obiĉno do jedan sat po ponoći. Cijela mala kolonija stanovala je u Longvvoodu, osim maršala Bertranda i njegove porodice, koji su

stanovali u Hut's Gateu (Hets-Getu), u jednoj trošnoj kućici, koja je bila uz gradski put. Carev stan sastojao se iz dvije sobe: obje su bile po petnaest stopa duge, dvanaest široke i otprilike sedam 13 Napoleon 193visoke: prevuĉene nankinom1 umjesto tapetama; jedan loš prostiraĉ pokrivao je pod. U spavaćoj sobi nalazila se mala poljska postelja, na kojoj je car spavao, pored nje jedan naslonjaĉ, u kojem

se odmarao preko dana, okruţen knjigama, kojima je bio pretrpan; sa strane, jedan mali stolić, na kome je car obiĉno doruĉkovao, a na kome je uveĉe stajao mali svijećnjak sa tri kraka, pokriven velikim sjenilom. IzmeĊu dva prozora, nasuprot vratima, stajao je jedan ormar sa carevim rubljem i na njemu pribor za toa-

letu. Kamin, iznad kojega je bilo jedno veoma veliko ogledalo, bio je ukrašen s više slika. Desno, bila je slika

Rimskoga kralja kako je uzjahao ovna; lijevo, druga slika Rimskoga kralja kako sjedi na jastuku i ogleda

papuĉe; usred kamina stajalo je mramorno poprsje kraljevskog djeteta; dva svijećnjaka, dvije boce i dvije

šalice od pozlaćenog srebra uzete iz careva pribora dopunjavale su tu garnituru. Napokon, nedaleko od naslonjaĉa i taĉno nasuprot caru kad bi se u njemu odmarao, što bi ĉinio veći dio

dana, stajala je slika Marije Lujze, kako drţi svoga sina u zagrljaju (rad Isabeva). Osim toga, lijevo od kamina, podalje od slika, stajao je veliki srebrni sat Fridriha Velikog, jutarnja budilica,

uzeta u Potsdamu, i prema njoj podešen carev vlastiti sat, onaj koji je otkucavao satove u Marengu i

Austerlitzu, pozlaćen sa obje strane; na njemu je bilo slovo »B«. Druga soba, koja je sluţila za rad, iz poĉetka nije imala ništa drugo od namještaja osim polica od obiĉnih

dasaka na kojima je bio veliki broj razbacanih knjiga i raznih rukopisa, koje su pisali generali ili sekretari

kako im je car diktirao; zatim, izmeĊu dva prozora, stajao je jedan ormar za knjige; na suprotnoj strani

postelja, sliĉna 1 Nankin (po kineskom Nankingu), pamuĉna tkanina obiĉno ţute boje, koja se prvobitno izraĊivala u Nankingu. 194 onoj prvoj, na kojoj se car nekada odmarao preko dana, pa i noću, kad bi ostavio prvu postelju za vrijeme

svojih ĉestih i dugih nesanica. Napokon, u sredini je bio radni stol, s odreĊenim mjestima, koja su obiĉno

zauzimali car, kad je diktirao, i Montholon, Gourgaud ili Las Cases, kad su pisali. MeĊutim, usprkos dnevnoj ţegi i veĉernjoj vlagi, pored sve oskudice u najpotrebnijim predmetima za ţivot,

car bi strpljivo podnosio sva ova odricanja, da ga nisu nadzirali i da s njim nisu postupali ne samo kao sa

zarobljenikom ovoga otoka nego i njegove kuće. Bilo je nareĊeno, kao što smo već jednom rekli, da ga

stalno prati jedan oficir, kad god izaĊe na konju. Napoleon je stoga odluĉio da više ne izlazi. Ali, njegovo

dostojanstvo napokon je umorilo njegove tamniĉare, te povukoše ovu naredbu, pod uvjetom da se kreće

unutar odreĊenih granica; ali na tim granicama bili su postavljeni straţari. Jednoga dana, jedan od ovih

straţara nanišani na cara, i general Gourgaud je još stigao da mu istrgne pušku u trenutku kad je ovaj,

vjerojatno, htio opaliti. Ovaj oznaĉeni krug kretanja nije dozvoljavao više od pola milje hoda, i kako car

nije htio prelaziti odreĊenu granicu, da bi uštedio pratnju svome ĉuvaru, on je produţavao šetnju, silazeći

jedva prohodnim putovima u tako duboke tjesnace da je upravo nevjerojatno kako se nije bar deset puta

strmoglavio. Unatoĉ svoj ovoj promjeni svojih navika, carevo je zdravlje za prvih šest mjeseci bilo priliĉno dobro. Ali, naredne zime, vrijeme je postajalo sve gore, vlaga i kiša prodirale su u dotrajali stan u kojem je

stanovao, tako da je ĉešće poĉeo pobolijevati, što se vidjelo po njegovoj tromosti i ukoĉenosti. Uostalom,

Napoleon je znao da je tu zrak krajnje nezdrav i da je na ovom otoku teško sresti ĉovjeka koji je doţivio

pedesetu godinu. U meĊuvremenu doĊe novi guverner, kojega admiral predstavi caru: to je bio ĉovjek oko ĉetrdeset i pet

godina, 195srednjega rasta, mršav, ozbiljan, crvena lica i riĊe 'kose, kosih oĉiju i neiskrena pogleda; rijetko kad je

gledao ravno u oĉi, obrve su mu bile plave, guste i nakostriješene. Zvao se Hudshon Lowe. Njegovim dolaskom poĉeše nova muĉenja, koja su svakim danom postajala sve nepodnošljivi]'a. Njegov

prvi korak u sluţbi bio je da pošalje caru dva pamfleta protiv njega. Zatim je ispitao svu poslugu, da od nje

dozna da li oni po svojoj volji stanuju sa carem. Ove nove gadosti uskoro su prouzroĉile jednu od onih

nelagodnosti koje su poslije svakim danom sve više njime ovladavale; njegova slabost trajala bi pet dana, a

za sve to vrijeme nije izlazio; ali zato nije prestao diktirati o svome pohodu na Italiju.

Uskoro, guvernerova muĉenja se još povećaše; on zaboravi i na najobiĉniju pristojnost, i jednoga dana

pozva k sebi na ruĉak generala Bonapartea, da ga pokaţe jednoj otmjenoj Engleskinji koja se bila

zaustavila na Svetoj Heleni. Napoleon nije odgovorio na ovaj poziv. Proganjanje se udvostruĉi. Od sada nitko nije smio poslati pismo sa otoka a da prethodno guverneru ne saopći njegov sadrţaj, a svako

pismo na kojem je Napoleonu bio dan naslov cara bilo bi zaplijenjeno. Onda poruĉiše generalu Bonaparteu da su njegovi troškovi suviše veliki, da vlada pristaje da mu plaća

uzdrţavanje i hranu za ĉetiri osobe najviše, jednu bocu vina dnevno za svaku osobu i po jedan ruĉak

nedjeljno za njegove uzvanike; ako bi bilo troškova preko ovoga, morat će ih general Bonaparte i ĉlanovi

njegove pratnje sami platiti. Car je bio primoran da se odrekne svog srebra pa ga pošalje u grad na prodaju; ali mu guverner poruĉi da

ga moţe prodati samo ĉovjeku kojega mu on bude poslao; taj ĉovjek platio mu je šest tisuća franaka za sve

srebro, što je bilo jedva trećina njegove vrijednosti raĉunajući ga samo po teţini. 196 Car se kupao svakoga dana: rekoše mu da se mora zadovoljiti jednim kupanjem nedjeljno, jer da u Long-

woodu ima malo vode. U blizini se nalazilo nekoliko stabala, koja su davala malo hlada na prostoru koji

mu je bio dozvoljen za šetnju; guverner naredi da ih posijeku, a kad se car ţalio na tu neĉovjeĉnost,

guverner mu odgovori da nije znao da je generalu Bonaparteu stalo do tog drveća, ali kad već ţali za njim,

naredit će da se posadi drugo. Tako je Napoleon ĉesto dovoĊen u poloţaj da se zaboravi. Ovaj dogaĊaj izazva ga, i on reĉe: — Najbezdušnije od engleskih ministara nije više to što su me ovamo poslali, već što su me predali u vaše

ruke. Ja sam se tuţio na admirala; ali on je bar imao srca, a vi, vi sramotite svoj narod, i bacate ljagu na

svoje ime.« Napokon, primijetilo se da meso koje se donosilo na carev stol nije od zaklane već od crknute stoke.

Traţilo se da se stoka šalje ţiva, ali taj zahtjev bio je odbijen. Od toga vremena ţivot Napoleonov bio je samo lagana i muĉna agonija, koja je, meĊutim, trajala punih pet

godina: dakle, još dugih pet godina taj je novi Prometej ostao lancima prikovan za stijenu, gdje mu je Hudson Lowe kljuvao srce. Najzad, 20. marta 1821. godine, na godišnjicu svoga slavnog povratka u Pariz,

Napoleon je rano izjutra osjetio jake bolove u ţelucu i neko zamorno gušenje u grudima; uskoro je osjetio

oštar bol u gornjem dijelu trbuha, pod lijevom slabinom, koji se širio na grudni koš do lijeve plećke.

Usprkos lijekovima, groznica se nastavljala, mali trbuh je na dodir bio sve bolniji, a trbuh je natekao. Oko

pet sati poslije podne, zlo se udvostruĉilo, uz ledenu drhtavicu, naroĉito u rukama i nogama, i bolesnik se

ţalio na grĉeve. U to vrijeme došla je gospoĊa Ber-trand da ga posjeti; Napoleon se ustruĉavao da se

pokaţe poraţen, šta više, trudio se da pokaţe malo veselosti; ali, uskoro nadvlada njegovo melankoliĉno

raspoloţenje: 197— Treba da budemo spremni na kobnu osudu: vama, Hortenziji1 i meni suĊeno je da trpimo na ovoj

zloj stijeni. Ja ću otići prvi, vi ćete poslije mene, a Hortenzija će za vama. Ali, sve troje sastat ćemo se tamo

gore. Potom je dodao ova ĉetiri stiha iz »Zaire«.1 Pariz neću više vidjeti nikada, Jer pripravan stojim za put meĊu mrtve, Od kralja kraljeva da potraţim sada

Nagradu za sve za njega podnesene ţrtve. Noć koja je došla bila je nemirna, simptomi su postajali sve ozbiljniji; sredstvo za povraćanje uĉinilo je da

ih trenutno nestane, ali se uskoro opet javiše. Bio je odrţan lijeĉniĉki savjet, gotovo protiv Napoleonove

volje, izmeĊu doktora Antomarchija i garnizonskog kirurga ovoga otoka, Arnotta . Ova gospoda naĊoše da je potrebno da na predio trbuha primijene širok vezikator, da daju neko sredstvo za ĉišćenje, i da s vremena

na vrijeme natapaju bolesnikovo ĉelo octom. Ipak, bolest se i dalje naglo razvijala. Jedne veĉeri, jedan sluga iz Longwooda priĉao je kako je vidio komet. Napoleon je to ĉuo, i taj ga predznak

potrese. — Komet! — uzvikne on. — Komet je bio predznak Cezarove smrti. Jedanaestoga aprila noge su mu bile neobiĉno hladne. Lijeĉnik je pokušao da tu hladnoću odstrani

uvijanjem nogu. — Sve je to beskorisno — reĉe Napoleon — tu nije ništa; glavno je u trbuhu, u jetri, tu je zlo; vi ne raspo-

laţete sredstvima protiv vatre koja me saţiţe; nema stvari, ni lijeka, koji bi mogli ugasiti vatru što me

proţdire. 1 Hortenzija, kći grofa Bertranda 1 »Zaira«, Voltaireova tragedija inspirirana Shakespeareovim »Othellom«. 198

Petnaestog aprila poĉeo je sastavljati svoju oporuku, toga dana pristup u njegovu sobu bio je zabranjen

svakome, izuzev Marchandu i generalu Montholonu, koji su ostali kod njega od jednog i po sata do šest sati

uveĉe. U šest sati uĊe lijeĉnik; Napoleon mu pokaţe svoju zapoĉetu oporuku i svaki komad iz svoga nesesera sa

prilijepljenom ceduljicom na kojoj je bilo ime osobe kojoj je namijenjen. — Kao što vidite — reĉe lijeĉniku — ja se spremam za polazak. Lijeĉnik ga htjede razuvjeriti, ali ga Napoleon prekine. — Bez iluzija — reĉe mu — ja znam šta je, i ja sam se s time pomirio! Devetnaesti je donio znatno poboljšanje, što je vratilo nadu svima, osim Napoleonu. Svi jedan drugome ĉestitahu na ovoj promjeni; Napoleon ih pusti neka govore, potom im reĉe s osmijehom: — Vi se niste prevarili: meni je danas bolje; ali ja ipak ne osjećam manje da se moj ţivot bliţi kraju. Kad

ja budem mrtav, svaki od vas imat će slatku utjehu da se moţe vratiti u Evropu. Jedni od vas opet će vidjeti

svoju rodbinu, drugi svoje prijatelje. A ja, ja ću svoje junake naći na nebu ... Jest, jest — doda on

oduševljeno i podiţući glas s nekim naglaskom nadahnuća — jest, Kleber, Desaix, Bessieres, Duroc, Ney,

Murat, Massena, Berthier, svi će mi izići u susret. Oni će mi govoriti o onome što smo zajedniĉki uĉinili, a

ja ću im priĉati posljednje dogaĊaje svoga ţivota; kad me vide, kod njih će opet planuti sva ludost

oduševljenja i slave. Mi ćemo govoriti o našim ratovima sa Scipionima, Cezarima i Hanibalima, i to će biti

uţivanje ... Samo, ako se tamo gore — doda smiješeći se — ne prepadnu kad vide tolike ratnike zajedno. Nekoliko dana kasnije Napoleon pošalje po svoga kapetana Vignalija (Vinjali). 199— Ja sam roĊen u katoliĉkoj vjeri — reĉe on — i ţelim da ispunim duţnosti koje ona nalaţe i da

primim sakramente koje ona nareĊuje. Vi ćete svakoga dana odsluţiti misu u susjednoj kapeli i izloţit ćete

sveto otajstvo za vrijeme od ĉetrdeset sati. Kad budem mrtav, namjestite svoj oltar više moje glave, u mojoj

sobi, pa ĉitajte molitve za pokojnike. Vi ćete izvršiti sve odbrede prema obiĉaju i molit ćete se bogu dok ne

budem sahranjen. Poslije svećenika pozove lijeĉnika. — Dragi moj doktore — reĉe mu — poslije moje smrti, koja više nije daleko, ja ţelim da otvorite moj leš; ali zahtijevam da ni jedan od engleskih lijeĉnika ne dodirne svojom rukom moje tijelo. Ţelim da izvadite

moje srce, da ga stavite u špirit, i da ga odnesete mojoj dragoj Mariji Lujzi. Reći ćete joj da sam je njeţno

volio i da je nikada nisam prestao voljeti; ispriĉat ćete joj sve što ste vidjeli; ispriĉat ćete joj sve pojedinosti

moje smrti. Ja vam naroĉito preporuĉujem da dobro ispitate moj trbuh, i da o tome sastavite taĉan i

podroban izvještaj, koji ćete predati mome sinu. Poslije, iz Beĉa, idite u Rim; potraţite moju majku i moju

porodicu; ispriĉajte im sve što ste ovdje stvarno vidjeli; recite im: Napoleon, onaj isti kojega je svijet

nazivao Velikim, kao Karla Velikog i kao Pompeja, umro je u najţalosnijem stanju, oskudijevajući u

svemu, prepušten samome sebi i svojoj slavi. Vi ćete im reći da je on na izdisaju ostavio u nasljeĊe svim

vla-dajućim domovima uţas i sram svojih posljednjih trenutaka. Drugoga maja, groznica se javila u najvećem stepe-nu; bilo je udaralo do sto puta u minuti, i car je buncao:

to je bio poĉetak agonije. Ali, ta bi agonija za nekoliko trenutaka prestajala. U tim trenucima svijesti,

Napoleon se neprestano vraćao na preporuke koje je povjerio lijeĉniku. — Ispitajte briţljivo — govorio mu je — anatomski moje tijelo, naroĉito trbuh. Lijeĉnici iz Montpeliera

rekli 200 su mi da je bolest pilorusa nasljedna u mojoj porodici; njihov je izvještaj, mislim, u Lujzinim rukama;

potraţite ga i usporedite ga s onim što sami budete našli: bar da svoje dijete spasim od te strašne bolesti! ... Noć je protekla priliĉno dobro; ali sutradan buncanje se javilo s novom snagom. MeĊutim, oko osam sati

postalo je nešto slabije; oko tri sata bolesniku se opet vratila svijest. On je iskoristio ovaj trenutak da

pozove izvršioce oporuke i preporuĉi im da u sluĉaju ako bi on potpuno izgubio svijest ne dozvole da mu se

pribliţi bilo koji od engleskih lijeĉnika osim kirurga. Zatim nastavi, potpuno pri svijesti: — Ja ću umrijeti; vi ćete se vratiti u Evropu; ja sam duţan da vam dam neke savjete o vašem drţanju. Vi

ste sa mnom podijelili moje progonstvo, vi ćete ostati vjerni mojoj uspomeni i nećete uĉiniti ništa što bi je

povrijedilo. Ja sam potvrdio sva naĉela, ja sam ih iznio u svojim zakonima, u svojim djelima. Na nesreću,

okolnosti su bile tegobne ; ja sam bio prinuĊen da postupam strogo; došli su udari, ja nisam mogao

popustiti, i tako je Francuska ostala bez liberalnih institucija, koje sam joj ja bio namijenio. Ona mi to

oprašta, ona vodi raĉuna o mojim namjerama, ona voli moje ime i moje pobjede; postupite kao ona. Budite

vjerni naĉelima koja ste branili, slavi koju smo zadobili; izvan toga sve je sramota i smutnja. Petoga izjutra, bolest je došla do svoga vrhunca; ţivot bolesnikov bio je samo bolno vegetiranje; disanje je

postajalo sve slabije; oĉi, potpuno otvorene, bile su ukoĉene i ugašene. Poneka neodreĊena rijeĉ, posljednji

pokret njegova mozga u bunilu, s vremena na vrijeme zamirala bi na njegovim usnama. Posljednje rijeĉi

koje su ĉuli bile su glava i vojska. Onda se glas izgubio, sva svijest izgledala je mrtva, i sam doktor

povjerova da je taj ţivot ugašen. MeĊutim, oko osam sati, bilo postade jaĉe; samrtni grĉ koji je zatvarao

usta umirućem ĉinilo se da je popustio, i nekoliko dubokih uzdisaja iziĊe iz njegovih 201grudi. U deset i po sati bilo se jedva naslućivalo; u jedanaest i nekoliko minuta car bijaše mrtav ... Dvadeset i ĉetiri sata poslije smrti svog uzvišenog bolesnika, doktor Antomarchi pristupi otvaranju tijela,

kako je Napoleon zahtijevao; zatim je izvadio srce, koje je, prema dobivenoj naredbi, stavio u špirit, da ga

kasnije preda Mariji Lujzi. Ali u tom trenutku izvršioci oporuke doĊoše s izjavom da Hudson Lowe ne

dozvoljava da se sa Svete Helene odnese ne samo tijelo nego ni jedan njegov dio. Trebalo je da ostane na otoku. Leš nije smio da se odnese sa stratišta. Tada su se dali na posao da izaberu mjesto za carevu grobnicu, i izbor je pao na jedno mjesto koje je Napo-

leon samo jednom vidio, no za koje je uvijek govorio da mu se dopada. Hudson Lowe pristane da grob

bude iskopan na tome mjestu. Pošto je izvršena autopsija, doktor je sašio razdvojene dijelove, oprao tijelo i predao ga sobaru, koji ga je

obukao u odijelo koje je car nosio, to će reći: u hlaĉe od bijelog kašmira, svilene bijele ĉarape, duge ĉizme s

malim mamuzama, bijeli prsluk, bijeli ovratnik sa crnom maramom, veliku lentu Poĉasne legije, kaput

pukovnika gardijskih lovaca ukrašen ordenima Poĉasne legije i Ţeljezne krune i najzad trorogi šešir. Tako

odjevena, Napoleona preniješe 6. maja, u pet sati i tri ĉetvrt, iz sale u spavaću sobu, koja je bila pretvorena

u kapelu. Ruke su mu ostavili slobodne; bio je poloţen na svoju poljsku postelju; njegov maĉ bio mu je o

bedrima; jedno raspelo poĉivalo mu je na grudima, a plavi ogrtaĉ sa Marenga bio mu je prebaĉen preko

nogu. Tako izloţen ostao je dva dana. Osmoga, izjutra, carevo tijelo, koje je trebalo da se sahrani na otoku, dok je njegovo srce trebalo da se

pošalje Mariji Lujzi, staviše u jedan kovĉeg od lima, koji je iznutra bio podstavljen nekom vrsti jastuka i

jednim uzglavljem, prevuĉenim bijelim atlasom. Šešir, koji zbog maloga prostora nije mogao ostati na

glavi, metnuše 202 ispod nogu. Oko njega razbacaše orlove i ravnovrstan novac, kovan sa njegovim likom za vrijeme njegove

vladavine; tu mu metnuše i njegov stolni pribor, njegov noţ i jedan tanjur s njegovim grbom. Ovaj kovĉeg

bi stavljen u drugi kovĉeg od mahagonija, koji doĊe u treći od olova, a taj naposljetku bude smješten u

ĉetvrti kovĉeg od mahagonija, sliĉan drugome, samo veći; zatim su kovĉeg izloţili na istom mjestu na

kojem je bilo izloţeno tijelo. U dvanaest i po sati, u podne, vojnici garnizona podigoše kovĉeg i odniješe ga do glavne aleje u vrtu, gdje

su ga ĉekala mrtvaĉka kola: tu ga pokriše ljubiĉastom tkaninom, preko koje prebaciše ogrtaĉ sa Marenga, i

pogrebna povorka krene slijedećim redom: Abbe Vignali, u svećeniĉkoj odjeći, a kraj njega mladi Henri Bertrand noseći srebrnu škropionicu sa

škropio-nikom ; Doktor Antomarchi i doktor Arnott; Osobe odreĊene da prate kola, sa zapregom od ĉetiri konja, koje su vodili konjušari; sa obje strane po dva-

naest grenadira bez oruţja, koji su imali nositi kovĉeg na svojim ramenima u sluĉaju da zbog lošeg puta ne

bi kola mogla ići; Mladi Napoleon Bertrand i Marchand, oboje pješice iza kola; Grofovi Bertrand i Montholon, na konjima, odmah iza kola; Jedan dio careve pratnje; Grofica Bertrand sa svojom kćerkom Hortenzijom, u koĉijama sa dva konja, koje su vodile sluge i išle uz

provaliju ; Carev konj, kojega je vodio njegov momak Archam-baud ; Oficiri mornarice, pješke i na konjima; Oficiri generalštaba, na konjima ; General Coffin (Kofen) i markiz de Monchenu (Mon-šni), na konjima; 203 Kontraadmiral i guverner, na konjima; Stanovnici otoka; Garnizonske trupe. Grob je bio iskopan na daljini od ĉetvrt milje, blizu Hut's-Gatea. Kola se zaustaviše pokraj rake, i top poĉe

da puca po pet puta u minuti.

Tijelo spustiše u grob. Dok je Vignali ĉitao molitve, Napoleonove su noge bile okrenute Istoku, koji je bio

osvojio; glava mu je bila okrenuta Zapadu, kojim je bio vladao. Jedan golemi kamen, koji će sluţiti njegovoj novoj kući, zapeĉati njegovo posljednje boravište, i on prijeĊe

u vjeĉnost. Tada doniješe jednu srebrnu ploĉicu, na kojoj je bilo urezano slijedeće: NAPOLEON RoĊen u Ajacciu, 15. augusta 1769. Umro na Svetoj Heleni, 5. maja 1821. Ali u trenutku kad htjedoše da je prikuju na kamen, sir Hudson Lowe priĊe i izjavi, u ime svoje vlade, da se

na grob ne moţe staviti nikakav natpis do ovaj: GENERAL BONAPARTE

SADRŢAJ I Napoleon Bonaparte...... 5 II General Bonaparte....... 23 III Bonaparte prvi konzul....... 49 IV Car Napoleon......... 69 V Napoleon na otoku Elbi...... 132 VI Sto dana.......... 148 VII Napoleon na Svetoj Heleni...... 191Izdavaĉi »EPOHA«, izdavaĉko, grafiĉko i knjiţarsko poduzeće ZAGREB, Bogovićeva 3 Za izdavaĉa LJUBO GRUBOR »PROGRES«, novinsko-izĊavaĉko preduzeće NOVI SAD, Stevana Sremca 13 Za izdavaĉa NOVAK ŢIVKOVIĆ Štampa i uvez »VJESNIK«, novinsko-izĊavaĉko poduzeće Zagreb, Odranska b. b. i