4f'frtan/r. Suog zfzvf.d Qu;fru

- - n-;i'4./ t-\'

.-1*

--/,i/ 7/4-/

A Buonarotti?r Il je to tek bajkaNerazborite gomile - i nikadUbojica ne bje tvorac Vatikana?'

r 830.(Krklec)

I Bounirrotti, Filippo Michele (l'161 - 1837), talijanski levolucionar, politid-ki memoarist.

'Postcr.ji predaja da.le Michelangelo usmrtio nahrridika, kako bi lto prirod-nile prikazao umiruieg Krista.

300

Ul&

tr

ffi

#

#,trfrtr$$tris#\-

f&x.h

*

fi

il

Josip UZarevic

ALEKSANDR PUSKIN IRUSKA KNJIZE\TNOST

l. KnjiZevnopovijesni kontekst

Gotovo da nema rasprave o Puikinu koja ne bi upozo-ravala na njegovo jedinstveno mjesto u kontekstu sveukupnenovije ruske knjiZevnosti i kulture. Jedni ga tako imenujuPetrom Velikim ruske knjiZevnosti, drugi Adamom, treci"sul-rcem", cetvrti njezinim ocem i zacetnikom. Rusi rado is-ticu da je Pu5kin zanjih isto Sto i Goethe za Nijemce, Shake-speare za Engleze, Dante zaTalijane ili Homer za Grke. Po-stoji crjeli niz argumenata koji podrZavaju takvu ocjenu.

Kada govorimo o PuSkinovll poloZaju Lrnutar ruske knji-Zevnosti i kulture novijega vremena, treba imati na umu da seRusij a kao moderna druStveno'driavna struktura oblikovalatek na pnlelazu iz 17. u l8. stolje6e, zahvaljujuii u prvoneredu druitvenim, politidkim i kulturnim refbrmama PetraVelikoga (1672-1725). Pritom je, dakako, pojam ili modelsuvremenosti odreden zapadnoeuropskim civilizacijskimmjerilima. Nije stoga dudno da je Rusija, u teZnji da sesuoblici s kuhurno-civilizacij skim tekovinama Zapadne Eu-rope (tr,r se Ll prvome redu misli na Francusku, NjemadkLr i

30i

Englesku), "kasnila" n startu najmanje jedno stoljece. Akoovdje izostavimo raspravll o neobidno vaZnoj i intrigantnojcinjenici da Rusija nije imala svoje renesanse, tj. razdobljakoje bi amortiziralo prijelaz iz srednjovjekovne kulture u kul-turu modernoga doba, ostaje druga cinjenica: ono sto se uEuropi bilo artikuliralo jo5 od 17. stoljeia pa dalje - barok,klasicizam, prosvjetiteljstvo, Lr Rusiji je stjecajem povijesnihokolnosti na5lo svoj izraz (ili odslik) tek sredinom i u drugojpolovici 18. stoljeca. Radikalan obrat ruske kulture od sred-nj ov1 ekovne religioznosti (crkvenosti) prema modernoj svj e-tovnosti bio je uvjetovan nizom strateSkih promjena ne samou drZavno-politidkoj i vojnoj sferi, nego i u podrudjujezika,tiskarstva, mode, druStvene psihologije. Osnovnom odlikomtoga prestrojavanja moZe se smatrati nacelo preuzimanja iopona5anja zapadnoeuropskih :uzora. Ruski klasicizam - sasvojim markantnim predstavnicima kao sto su Vasilij Tredia-kovski (1703-1768), Antioh Kantemir (1708-1144), MihailLomonosov (171 1-1765), Aleksandr Sumarokov (1717 -1771) tli Gavrila DerZavin (1743-1816) - zasnivao se uglav-nom na modificiranu preslikavanju francuskih, talijanskih injemackih knjiZevnih modela. To je, dakako, vrijedilo i zapredromantidarske (sentimentalistidke) i prve romantidarskepredstavnike na prijelazu iz 18. u 19. stoljece - Karamzina(1 7 66-1826), Vasilija Zukovskoga ( I 783 - I 8 53), KonstantinaBatjuikova ( 1788- 1 855).

Kada je petnaestogodiSnji Pu5kin, dok je jo5 bio u lice-ju, objavio prw pjesmu (Prijatelju stihotvorcu,l8l4), on jevec tada, zahvaljujuci svojemu izuzetnu talentu (Rusi se nelibe reci "geniju") i silovitu temperamentu, slovio kao lidermladoga pjesnickoga nara5taja. S druge pak strane, kao izda-nak staroga plemickoga roda koji je svoje istakr-rute predstav-nike imao joi u 13. stoljecu - u doba Aleksandra Nevskoga,Puskin je u ocevu domu od najranijega djetinjstva sllsretaonajvece onodobne knjiZevnike i korrunicirao s njima. Meduposjetiteljima bili su npr. Karamzin i Pjotr Vjazemski (1792-

302

1878). U liceju, pak, Puikin je upoznao Zukovskoga i Batju5-kova. Sa Zukovskim i Vjazemskim ostao je do kraja Zivoia uprisnu i duboku prijateljstvu. Pu5kinov pak stric - VasihjLjvovic (1767-1820) - bio je i sam priznat pjesnik izkara-mzinovskoga kruga.

Iz recenoga nije teiko shvatiti odakle Puikinu njegov"domaii" (obiteljski) odnos ne samo prema knliZevnosti ne-go i prema ukupnoj ruskoj povijesti. Takvo intimisticko shva-canje kulture oditovalo se kako u njegovu umjetnickomestvaralaitvu tako i u historiografskim istraZivanjima, pismi-ma te svakodnevnome Zivotu.

Iako vec u DerZavina, a potom u Karamzina i Zukov-skoga, nailazimo na pokuSaje da oblikuju unutarnji svijetstvaraladkoga subjekta (ili stvaraladkoga Ja), taj subjekt i nje-gov svijet joS su uvijek imali uvjetan, odnosno konvenci-onalan ili stiliziran (knji5kr) karakter. Pu5kin je, kako isticumnogi strucnjaci, prvi ruski pjesnik koji je instanciju lirsko-ga subjekta (lirskoga Ia) izrazio u svoj njezinoj ljudskoj iz-vornosti, sloZenosti i zrelosti - emocionalnoj, intelektualnoj,socijalnoj, umjetnickoj. Promatrano s drugog aspekta, PuBkinje prvi ruski pisac kojije ostvario cilj cijele ruske knjiZevnos-ti 18. stoljeia: ravnopravno ukljucivanje u knjiZevne procesemoderne Europe. Ako se u ranijim razdobljima svojega stva-ralastva Pu5kin i ugledao npr. na Byrona, Goethea ili fran-cuske pisce 18. stoljeca, u kasnijim je, zrelim fazama, zasi-gurno prevladao njihov utjecaj aktivirajuci mnoge elementetada joi neafirmirane realistidke poetike. U tome smislu onne samo da je "predvidio" onaj kvalitativni skok 5to ce garuski realizam, preko imena kao Sto su Nikolaj Gogolj (1809-1852), Ivan Turgenjev (1818-1883), Lav Tolstoj (1828-1910)ili Fiodor Dostojevski (1821- 188 l) sredinom 19. stoljeca,postici u svjetskim razmjenma, nego je, kao 5to cemo se joiuvjeriti, u dobroj mjeri sam inicirao i ostvario taj svjetskiiskorak ruske knjiZevnosti.

Samo na prvi pogled moZe izgledati paradoksalnom ci-

303

Injenica daje izlazak na europsku, odnosno svjetsku knjiZev-nu scenu pretpostavljao rjeienje nekih strateikih problemaunutar vlastita, ruskoga, knj iZevno-kultr,rrnoga prostora. Po-najprije, bilo je nuZno da se konadno uoblici knjiZevni jezik,odnosno dovrii formiranje modernoga, sveobuhvatnoga (po-lifirnkcionalnoga) i mocnoga jezicnoga standarda. U tome jesmislu Puikin posljednja karika u procesu Sto su ga bili zapo-deli Lomonosov, Trediakovski, Sumarokov, DerZavin i Ka-ramzin.Ili, gledano s druge strane, Pu5kin je prvi ili glavnidirnbenik u stvaranju sllvremenoga ruskoga knjiZevnoga jezi-ka - onoga jezika kojim se sluZimo i danas, na podetku 21.stoljeca. Naime, tek je Pu3kin uspio sjediniti u organsku, op-cenacionalnu cjelinu nekoliko najvaZnijih jezidno-stilskihsfera koje su dotad egzistirale u relativnoj odvojenosti - crk-veni slavenoruski jezik (koji je funkciju knjiZevnoga jezikavrSio sve do 17. stoljeca), aristokratsko-urbani govor pnje-stolnickili salona s mnostvom tudica (galicizama) 5to se obli-kovao tijekom 18. stoljeca, te 5to je najvaZnije - "prostona-rodni" govor ruskoga puka (uglavnorn selja5tva). Tako jestvoren suvremeni jezicni standard koji je omogucio neobid-no plodnu i raznovrsnu knjiZevnu (jezidnoumjetnidku) "nad-gradniu". Veoma je vaZno uoditi, a to je vidljivo i iz Pu5ki-nove uloge u povijesti fbrmiranja ruskoga knjiZevnoga jezi-ka, da se standard ne pojavljuje kao plod neke opcejezidne(neutralne, bezlicne) komunikacije, nego se on Ll dobroj mje-ri stvara Llpravo na osnovi konkretnih, Zivih jezicnoumjetnid-kih procesa karakteristicnih za odredeni prostor i vrijeme.

2.f,anrovski vatromet

Ono sto vec na prvi pogled izdvaja Pu5kina unutar samernske knjiZevnosti jest velidanstven vatromet tanrova kakavni do njega, a cini se ni poslije njega, nije viden u ruskoj knji-Zevnosti. Postoje indicije da je Puikin svjesno (programat-ski) nastojao popuniti sav zamislivi knjiZevrro-Zanrovski pro-

304

stor onoga vremena, tj. prve trecine 19. stoljeca. Dakle, on nesamo daie stvarao u svim rodovima - epici, lirici i drami (od-nosno prozi, poeziji i drami) - nego je i unutar svakoga poje-dinoga "roda" nzvrjao neobicno bogat repertoar knjiZevnihoblika. Tako je u lirici pisao ode, elegije, balade, poslanice,"antologijske" pjesme (tj. pjesme tematski i stilski okrenuteantidkoj knjiZevnosti), a isto tako meditativne, pejzaLne ili"politicke" stihove. U epskoj sferi napisao je ne samo prozuiroman Kapetanovcr kni 0833-1836), koji je bio vrhunac nje-govih umjetnidkih potraga u podmdju proze, nego prije togai "roman u stihovima", jedno od najvecih djela ruske i svjet-ske knjiZevnosli (Jevgeni.j Onjegin, 1823-1831). Isto tako,Puikin je ostavio i nedovrieni Roman tt pismimo (1829).Slidriu raznovrsnost susrecemo i u pisanju drama, iako je tuPuikinova aktivnost bila neito slabijega intenziteta. Iza sebeje ostavio ukupno Sest dovrsenih drama od kojih je jedna -"povijesna tragedija" (Boris Godunov, 1825), a ostale pripa-daju Zanm "malih tragedija" i bave se moralno-filozofskomproblematikom (Skrti vitez, 1830; Mozqrt i Sqlieri, 1830; Ka-meni gost, 1830, Pir za vrijeme kuge, 1830; Rusallcu, 1832).

Znatan dio Pudkinova stvaralastva ostvaren je u lirsko-epskome Zanru poeme. MoZda je najpoznatija njegova prvapoema Ruslan i Liudmila (1817-1820): ona mlr je dontjelanacionalnu slavu, a u povodu njezina pojavljivanja Zukovskije, damjuci Puikinu svoj portret, napisao: "Pobjedniku-ude-niku od pobijedenoga-uditelja". Vec stecenu slar.u vodecegaromanticarskoga pjesnika utvrdile slr tzv. 'JuZne poeme", pi-sane u vrijeme progonstva na ruskome Jugu, odnosno naKavkazu, Krimu, Crnome moru - Kavkaski zaroblienik (1820-1821), Braca razbojnici (1821), Bahiisctrcrjsktt iesma (1821-1823), Cigani (1824). Posljednja romantidarska poema Rtl-tava (1828) i prva realisticka poema Balcreni konianilc (1831)svjedoce o recepcrjskoj krizi kojaje zadesila zreloga Puiki-na: citateljska publika joi nije bila spremna za prihvat novihpjesnickih ideja, odnosno nove poetike.

g!

t.!

;jii

30s

Siroku popularnost stekle su Pu5kinove bajke zadjecu -osobito Bajka o cent Saltcrnu (1831), Bc1ika o ribaru i ribici(1833) te Bellco o zlotnome p.jetlicu (1834).

Uza sve redeno, Puikin je pisao knjiZevnu kritiku (veci-na njegovih kritickih ogleda izaila je u dasopisu "Suvreme-nik" Sto ga je 1836. Pu5kin sam bio pokrenuo); bavio se his-toriografskim istraZivanjima (osobito ga je zanimala povijestPugacovljeve bune te povrjest Petra Velikoga i starih ruskihplemickih rodova); pisao je dnevnik. MnoStvo djela ostalo jeu fiagmentima i skicama. Saduvane slr stotine pisama Sto ihje pisao prijateljima, rodbini, Leni, nepoznatim ljudima, viso-kim dvorskim dostojanstvenicima. Sve to svjedoci o nevjero-jatnoj spisateljskoj energiji koju je Aleksandr Puikin, uza svedruge svoje Zivotne aktivnosti (ukljucujuci i dvadesetak dvo-bojal), emanirao tijekom kratka, nasilno prekinuta Livota.

3. Pjesnicka evolucija i problemi stila. LirikaVec smo vidjeli da je Pu5kin stvarao u knjiZevnopovi-

jesnome kontekstu koji je bio odreden trima stilskofbrmacrj-skirn kompleksima - proteklim klasicizmom, aktualnim ro-mantiznrom i nadolazecim realizmom. Medutim, Puikinovavelidina bilaje upravo u nepodvrgavanju bilo kojoj od tih stil-skih formacija. Naprotiv, on je vec od prvih svojih pjesama(licejskoga razdoblja) ocitovao sposobnost da se poigravasvim postojecim Zanrovsko-stilskim sustavima i da ih pod-vrgne vlastitoj stvaralackoj inventivnosti. Ta vrhunska stva-raladka superiornost, koja svaku zadanost ili zatecenost shva-ca kao poligon za igru, ironiju ili parodiju, odreduje Puikinakao nadformacijskoga pjesnika. Iako j e knj iZevnopovrj esnakritika, osobito ruska, sklona definirati Pu5kina kao "realis-ta", videci u realizmu neki optimum knjiZevnopovijesnoga istilskoga razvitka, treba reci da se Puikin ne moZe podvestini pod jednu cistu knjiZevnostilisticku kategoriju - pa tako,cini se, ni pod "realizam".

306

i

i,

Zanimljivo je u tome smislu usporediti njegovu prvuobjavljenu pjesmu Prijatelju stihotvorcu (1814) s jednom odposljednjih pjesama "Ja spomenik sebi podigoh nemkotvo-ran..." (1836). Prva je pjesma napisanau pseudoklasicistidko-ironicnome kljudu: ona na igriv nacin postavlja pitanje osmislu pjesnikovanja. Istinski, kvalitetan pjesnik, cak ako jei priznat, ne moZe od svojega pjesni5tva odekivati ni bogat-stva, ni drlavne pomoci, ni spokojna Livota u kakvu-takvtrblagostanju. "Pjesnike hvale svi, hrane samo casopisi:/ Kotr-lja se mimo njih Fortunino koleso;/ Rodio se gol i gol odlaziu grob Rousseau,/ Camoes s prosjacima postelju dljeli/ 1...1Njihov je Zivot - niz nevolja, njihova gromka slava - san". Unastavku pak stoji ovo: "Sfetan je tko prema stihovima nemasklonosti;/ Provodi tihi vijek bez nevolje, bezbnge,l Svojimodama casopise ne opterecujei I nad ekspromtima tjednimane siedil/ /.../ Razmisli o svemu i izaberi Sto hoieS:/ Biti sla-van - dobro je, spokojan - dvaput je bolje". Vidimo da je vecu samu pocetku Puikin razvio izrazito ironican i autoironicanodnos prema pjesnickomu poslu, dime je radikalno dovodiou pitanje klasicisticku tradiciju na kojoj se kao liceist izgradi-vao. Dakako, bio je to samo "zaobtlazan" (zakamufliran) na-din da se pisanje pjesama shvati kao neito fatalno, odnosnoneizbjelno i, kao Sto ce se na kraju pokazati, tragicno.

Stoga se nipo5to ne cini paradoksahrim da na kraju pjes-nikova puta nalazimo izrazito klasicisticki intoniranu pjesmu"Ja spomenik sebi podigoh nerukotvoran..." koja uzvi5enimtonom svjedoci o uzvi5enoj naravi pjesniStva. Tu vi5e nemaironije ni pustopasne igre klasicistickim rekvizitima. "Neru-kotvoran spomenik", "narodna staza", t'zavjetna lira", "poe-ta" (piit), "Rusija /Rus'/ velika", "narod", "slava", "sloboda","mlrza posluina BoZjoj zapovijedi" - sve je to u funkciji os-novne ideje ne salno ove pjesme nego i ukupne lirike zrelogaPu5kina. A ta ie ideja sadrZana u stavu da je upravo pjes-ni5tvo onaj istinski, "nerukotvoran", odnosno nepropadljivspomenik koji nadmaiuje svaku silu i nepravdu usimbolide-

ItHr!t;F

301

nu Ll Zeliezu ili kamenu ("Aleksandrov stup"). Svoj posmrtni,ustvari vjecni, Zivot pjesnik ce postici tako Sto ie u svim pjes-nicima i svim narodirna do kojih dopre njegova poezija "bu-diti cuvstva dobra" - jer je u svoje vrijeme "proslavljao slo-bodu" i "milost zapale prizivao". Jedino posljednja dva stihaposljednje strofe, koja bi ocito trebalo shvatiti kao svojevrsnuanti-poentu, svjedode da sarkasticni Puikinov duh, koji seocitovao vec na podeku njegova pjesnickoga puta, nipo5to ni-je zamro: "Pohvalu i klevetu primaj ravnodusnoi I ne poriciglupana".

Cjelokupan PuSkinov lirski opus moZe se shvatiti kaopjesnikova lirska autobiografija, ili tocnije - kao njegov lir-ski dnevnik. Sva razdoblja pjesnikova Zivota - od licejskihgodina (l8ll-1817), postlicejskoga Livota u Peterburgtr(1817-1820), zatrm progonstva na Jugu Rusije (1820-1824),"sjevernoga" zatodeni5tva na ocevu imanju Mihajlovsko(1824-1826) te posljednjih deset godina zrelosti (1827 -1837)proZivljenih u Peterburgu, Moskvi i provinciji - nalaze svojosebujan odslik u lirskome stvaralaitvu. Zato kriticari kaZudaie Puskin prvi ruski pjesnik kojije od lirike napravio pjes-nicki dnevnik, a nije ju - kao vecina pjesnika prije njega -shvacao kao "vjeZbe na teme" (Vladimir Rozov).

Kada promatramo Puikinovu liriku kao zaseban kom-pleks, uocavamo da je ona - sudeci po svemu - najmaqe pod-loZna nacelu evolucije (unutarnjega razvitka), kojim su inadeobiljeZeni drugi Zanrovi (poeme, drarne, proza), ali isto takoi pojedina djela unutar Lamova (najizrazitiji su primjeri ro-man Lr stii-rovima Jevgenij Onjegin i drama Boris Godunov).Ako se unutar lirike moZe naslutiti ikakva evoluciia - tada seona ponajprLie ocituje kao Sirenje tematskoga horizonta. Ali,kako se cini, taj je horizont definiran (uobliden) ve6 u dvade-setim godinama.

Najranij i (licej ski) period obilj eZen j e epikurej sko-anakle-ontskim ugodajima - slavljenjem prijateljstva, pirovanja, bezbri-ge i Zivotnih radosti. Ipak, tema prijateljskih gozbi ostat ie i ubu-

308

duce jednom od konstanti Puikinove lirike. Dobar dio njegovalirskoga opusa cine uspomene na bezbriZne i vesele godine mla-denastva, poslanice, pohvale i zahvalnice (svojewsna stihova-na pisma) licejskim prijateljima i profesorima - Antonu Deljvigr"r( 1 798- I 83 I ), Petru Vjazemskomu (17 92- 18 B B), Petru Kaveri-nu (1794-1855), Ivanu Puicinu (1789-1859), Nikolaju Gnedi-cu (1784-1833)... Puikinu ce licej do kraja Zivota ostati najdisti-jom, najradosnijom i veoma plodonosnom lirskom inspiracijom.

Ne5to poslije, ali jos uvijek u licejskome razdoblju, se-damnaestogodiirli pjesnik otkriva joS jednu temu koja ce gaintenzivno i opsesivno pratiti do kraja Livota - temu Zenskeljepote, Zenske ljubavi i erotidnosti (usp. pjesme Prczor, Pie-vui, Mor/bju, Zefia - sve napisane l8l6). Nije pretjerano recida ce ga ta "tema", i doslovno i metafizicki, stajati Livota.Nekoliko desetaka pjesama posveieno je mno5twr Zena. Me-du najpoznatijima su svakako "Sjecam se divnoga trenut-ka..." (1825), "Volio sam vas: ljubav jo5, moZda..." (1829),"Ne pjevaj, ljepotice, kad si sa mnom..." (1828), Spalieno pi-smo (1821), Priznanje (1826) i dr.

Ovdje je potrebno upozoriti najedan aspekt Puikinovapjesnistva koji je do danainjih dana, zbog viSe ili manje(ne)razumljivih razloga, ostao izvan horizonta Sire citateljskerecepcije. Rijec je o vulgarno-erotskim stihovima koji sve doposljednjega vremena nisu bili dostupni Siroi ditateliskoj jav-nosti. Zanimljivo je da je ruska cenzura - zahvaljujuci, daka-ko, u prvome redu politidko-ideologrjskim promjenatna na-kon listopadske revolucije 1917. godine - omogucivala ob-j avlj ivanj e Pu5kinovih politidkih (protucaristickih) i protucrk-venih (bogohulnih, antireligioznih) stihova (npr. poema Ga-vrililudu napisana najvjerojatnue 1821. u Kiiinjovu zavrtle-me izgnanstva), ali se sve do danainjih dana, tocnije do "de-mokratskih promjena" 1989. nije odvaLivala na (cjelovito) ti-skanje njegovih erotsko-vulgarnih pjesama, poema i bajki.Medu opseZnrlim (i kvalitetniiim djelima) toga tipa treba iz-dvojiti poemu Barkovljevo slena,bajktt Car Nikitct i ietrcle'

309

set niegovih kceri te niz pjesama i epigrama ("Pro5etah vecerija neke...", "Orlov s Istominom u postelji..." i dr.). Kao 5to jevec receno, u Pu5kina i "pristojne" ljubavne pjesme nose Ltsebi vi3e ili manje neskriven erotski naboj. Iako u "necenzllr-nim" Puskinovim stihovima nailazimo na sav repertoar r,ul-garnilr naziva, tj. na imenice, glagole i pridjeve kojima se oz-naduju odgovarajuci spolni organi i seksualne radnje (fabulase obidno odvija u bordelima i Zenskim samostanima), mora-mo istaknuti da se i u takvim pjesmama osjeca duh vrhunsko-ga pjesni5tva. Ovdje svakako treba upozoriti na vaZnu razlikumedu nacelom erotizma i nacelom seksualnosti. Dok erotikashvaca tijelo kao oditovanje duhovnih ili estetskih vrijednos-ti, seksualnost u prvome redu istide odredene todke takozva-nilr niZih tjelesnih zona i niZih tjelesnih funkcrja, tj. sf'eruspolnih organa i spolnoga dina. U Pu5kina seksualnost nika-da nije svrha samoj sebi - ona je funkcija stvarala5tva, a ta sefunkcija obicno ostvaruje u parodidnu obliku. Tako npr. sjenaIvana Barkova (1732-1768), pjesnika koji je sredinom 17.stoljeca postao poznat po svojim bestidnim stihovima, uskr-sava da bi priskocila u pomoi popu (glavnomu liku poemeBarkovljeva s.jena) koji je izgubio svoju spolnu mo6. Pop sBarkovljevom pomoci postiZe nevjerojatnu spolnu moc, ali -ovdje se otvara prostor za parodiranje Goetheova Fausta -mora za to platiti odgovarajucu cijenu: njegova je obveza dasvojim pjesmama velida davno umrla i zaboravljena pjesnikaBarkova. U bajci Car Nikita i ietrdeset njegovih kceri nala-zimo parodicnu osudu ne samo licemjerja drZavnih i crkve-nih vlasti nego i cijeloga odgojno-obrazovrloga sustava (vlastcesto propisuje apsurdna pravila pona5anja, a sama ih se nedrZi: naime, car kojije s viSe Zena narodio cetrdeset kceriza-branjtle, hoteci saduvati djevicanstvo svoje djece, da se ucarstvu spominju "proste rijeci"). Dubinsku kvalitativnu raz-liku medu "necudorednom pohotom" i "nadahnutom Salom"dobro je izrazio sam Pudkin u povodu poeme Gro.f'Nulin( 1825): "Neiudoredno djelo jest ono kojega je cilj da uzdrma

310

,ri.

.j.

.i;:::

*

{

pravila na kojima se zasniva druitvena sreca ili ljudsko dosto-janstvo. Pjesme kojih je cilj da uspaljuju uobrazilju pohotnim(r. ljubostrastnymi) opisima poniZavaju poeziju pretvarajucinjezin boZanski nektar u uspaljujucu smjesu. Ali Sala koja jenadahnuta iskrenim veseljem i trenutacnom igrom uobraziljemoZe se uciniti necudorednom samo onima koji o cudoreduimaju djetinju ili mutnu ideju, brkajuci ga s moralnom prodi-kom, a r.r knjiZevnosti vide samo pedagogijski posao".

Po svrietku liceja Puskina okupira "gradanska tema".Ona je nadahnuta "domovinskim patriotizmom", odnosno za-htjevoni za socijalnom i personalnom slobodom, te brigomza demokratski, prosvjetni, znanstveni, umjetnicki napredakRusije (oda Stobocta, l8l7; Caadaievu, 1818. i dr.). Ta jetena u najuZoj vezi s Puikinovim liberalistickiur politickimnazorima, odnosno ostrom osudom despotizma carske vlasti("samodrZavlja"). U tome ce se segmentu Puikinova poezljadobro uklopiti u ideologiju dekabristickoga pokreta koji cepotom (1825) rezultirati neuspje5nim ustankom i potpunirrkrahom. Mnogi Pu5kinovi prijatelji bit ce prognani u Sibir iliubijeni (njima ce biti posvecene pjesme "U dubini sibirskilirudnika...", 1827: Arion,1827). Medutim, Pu5kinu, osobito ttkasnijem razdoblju, nije stran ni "drZavni patriotizam" - slav-ljenje nrskoga oruLja (Nopoleon, l82l; "Pred grobnicomsvetom...", l83l Vojskovoda, 1835), rusko teritorijalno Sire-nje na .[ug, odnosno Kavkaz ("Opet ovjencani smo sla-vom...", 1829), negativna recepcija Poljaka i njihova protu-ruskoga ustanka 1830- 183 1 (usp. Klevetnicima Rrtsiie, l83l;Borodinslco godi,injica, I 83 1).

Posebno mjesto u Puikinovoj lirici zauzima priroda.MoZda Llpravo sudbina pelzaLne tematike pmZa najviSe argu-menata da postoji i moguca evolucija ukupne Pu5kinove liri-ke od klasicizma i romantizma prema realizmu. Ipak, ni tonije neprijeporno. Zanimljivo je, naime, da se pejzaLna prob-lematika razvija u tri faze. Pocetno iskustvo prirode i pejza'Za proistjece, kako se dini, iz Pu5kinova iskustva ruskoga se-

31r

la. Pritom je selo u prvoj fazi rniSljeno kao neka opozicijagradskoj vrevi, odnosno ispraznu, veselll prijestolnickomuZivotu ispunjenu klevetama i podmetanjima. U pjesmamakao Sto su "IJmaknuo sam od Eskulapa..." (1819) i Selo(1819) priroda i selo promatraju se iz potpuno realistidke vi-zure (rijec je o "stvarnim", a ne sirrbolidko-uvjetnim javori-ma, r'jedicama itd.). Osobito je zanimllivapjesma,Selo koja jekomponirana od dva suprotstavljena dijela. Prvi dio govori oidilicnoj uklopljenosti sela u prirodu te o pjesnikovoj privrZe-nosti i ljubavi za takvo selo. Drugi pak dio prikazuje kata-strof'alan poloZaj sela u kontekstu "gospoitine divlje"; ropskaobespravljenost seljaka i njegova ruda izaziva u pjesniku naj-dublju bol i buran protest.

U vrijeme Puikinova prisilna boravka na Jugu (1820-1824), kada se oblikovala njegova romantidarska poetika, ipejzai. je podvrgnut romantidarskim funkcijama. Egzotidnanarav kavkaskih gora, beskrajni prostori mora, bure i mocniudari valova, Zivotodajna moc sunca - sve se to uklapa u tra-dicionaine romantidarsko-izmaStane predodZbe o prirodi.Pritorn je priroda uvijek miSljena kao ne5to Sto korespondiras unutarnjim svijetom lirskoga subjekta - s njegovom teZ-njom prerna slobodi, uzvi5enosti (bogolikosti), nepotkuplji-vosti, s njegovim unutarnjirn burama i bonacama (usp. npr.pjesnre Moru, 1824, Akvilon, 1824; Buru i dr. - sve napisanetB24).

Nakon povratka u Mihajlovsko mijenja se, dakako, i na-rav pelzaLa. Pokazuje se da proza ruske seosl

ribici, 1833; Bojka o mrtvoj c(trevni i seelmorici velikana,1833; Baiktt o zlatnome p.jetlicu, 1834. i dr.). Interes za pisa-nje bajki, koji se intenzivirao n to vrijeme. moZda se donek-le moZe objasniti obiteljskim razlozima'. pjesnik se oZenio183 I . godine, a 1832. godine rodena je kci Marija - prvo odcetvero njegove djece (ukupno je Pu5kin imao dvrje kceri idva sina). Koliko je Puikin drZao do obitelji i obiteljskoga Zi-vota - najbolje se vidi iz njegovih pisama i predsmrtnih rijeci:"Il f-aut que j'arrange ma maison" ("Moram dovesti u red svo-ju kucu"). Na kraju krajeva, upravo su ga obiteljski razlozipotaknuli na posljednji dvoboj (s fiancuskim casnikonD'Anthesom), koji ga je stajao Livota.

Isto tako, nije sasvim jasno koliko se u "realistidku" po-etiku zreloga Puikina uklapa njegov pojacan interes za dra-mu u drugoj polovici dvadesetih i pocetkom tridesetih godi-na. Naiveci dio tih drama takoder je napisan u stihu, npl Bo-ris Gotlunov, 1824-1825; Skrtt vitez, 1830; Mozart i Salieri,lB30; Kttmeni gost,l830. i dr. Ako se sloZimo da realistickipristup karakterizira teLnja za objektivnom spoznajom drus-tvenih i povijesnih zakonitosti, tada se moZe reci da su "maletragedije" realisticne. Sigurno je, medutim, joi neito: Puskinje u to vrijeme potpuno osvijestio potrebu za reformom(do)tadasnjega ruskoga kazallSta koje se temeljilo na klasi-cistickim i romanticarskim nacelima. Tako je on, oslanjaju6ise ponajvi5e na principe Shakespeareove drame, t BorisuGctelunovu poniStio sva tri tradicionalna "jedinstva" - kako je-dinstvo vremena i mjesta, tako i jedinstvo radnje. S trece pakstraue, uaielo suvremeuosti 1e inzistiranje na povijesnim ana-logrjama, odnosno na posuvremenjivanju ili aktualiziranjr-rpovijesnih cinjenica i situacrja, kao da takoder ide u prilogpostavci kako Pu5kinove drame imaju realisticku osnovu, ilisu bar podvrgnute realistidkim tendencijama.

Puikina kao nadformacijskoga pisca, koji je uz to otvo-ren unutarnj im stvaralacki m metamo rtozama, n aj dublj e kva-lificira njegov Jevgenij Onjegin. S jedne strane, roman u sebi

3t4

sabire, ali i nadilazi, silnice svih triju vec spominjanih stil-skih fornracija - klasicizma, romantizmairealizma. U romanje, dakle, ugradeno mno5tvo knjiZevnih tradicrja - kako rus-kih (dekabristicko pj esni5tvo, ljubomudri, ruska "patrij arhal-na starina", narodno stvaralaitvo), tako i zapadnoeuropskih(bajronizam, setimentalno-prosvjetiteljska tradicija - Ri-chardson, Rousessau, mladi Goethe). Tragove klasicistidkeretorike nalazimo u uporabi "visokoga stila" i knjiZevnih kli-Seja (osobito kada je rijec o Onjeginovu prr.latelju pjesnikuLenskome). Romantidarski sloj uocava se u tnotivimaispraz-nosti i "svjetske boli", "strasti" i fantastike (usp. Itpr. "protoc-ki" san Tatjane Larine). Realistidke pak tendencije prepozna-jemo tr telnji za psiholoikom i socijalnom zasnovanoicu li-kova i situacija, u analitickome pristupu onodobnim psihoso-cijah-rim fenomenima (modi, obidajima), ali isto tako politici,filozotrli, jeziku, pa i samoj knjiZevnosti. Stoga je VisarionBjelinski s pravom nazvao Jevgenija Oniegina "enciklopedi-jorn ruskoga Zivota".

Sintagma "roman u stihovima" Lrpozorava na Zanrovsktrs inkreti dnos t J ev ge ni j a O ni egi n a. Prena Puskinovirn nj ec i-nra, "davolska je razhka" pisati roman i pisati ronall u stiho-vima. Zaist4 samo vrhunski majstor moZe postici to da sepripovjedno "brbljanje" (dijalozi, slobodno esejiziranje osvemu i svacemu) organski stopi s tako "tvrdim" formatnakao Sto su cetverostopni jampski stih i onjeginska strofa.

Neobicno je vaLna i indikativna cinjenica da je JevgeniiOnjegin pisan preko osam godina. Prvo je poglavlje svrienojoi u vrijeme juZnoga prognanstva (Ki5injov - Odesa, lB23),dok je veci dio romana pisan je u Mihailovskorne tijekom1825. i 1826. - takoder u izolaciji. Djelo je dovrSeno 1831.godine u Carskome Selu. Prije nego sto se 1833. pojavio kaocjelina, roman je objavljivan po poglavliima (I-VIII). Tako jeovo djelo i po izvanjskim uvjetima nastanka, ali i po svojojunutarnjoj struktut'i, odredeno - vi5e nego sva druga Puikino-va djela - procesualnoscu i evolutivno5cu, odnosno nadelon-t

3ls

vremenskoga naslojavanja. Jurij Lotman istice da se "vrijemelonralla" i "vrijeme svijeta" (tj. stvarno, povijesno vrijeme)poklapaju, Tako je Onjegin nelto stariji od Pu5kina (Onjeginje roden 1795, a Puikin 1799), Lenski je ne5to mladi (rodenje 1803), aTatjana je, sudeci po svemu, rodena kad i Lenski.Bitnim dogadajem koji je odredio i razvojnu logiku sama pje-snika i poetiku romana moZe se smatrati slom dekabristicko-ga ustanka 14. 12. 1825. godine. Pu5kina je dekabristickikrah potaknuo na stvaraladko i historiografsko promi5ljanjesmisla povijesti, odnosa naroda i vlasti, uloge plemstva Ll po-vijesnoj sudbini drL,ave i naroda. U Jevgeniiu Onjeginuto cese ocitovati kao definitivan gubitak pjesnikovih mladenadkihideala, ali i kao svojevrsna ironijska skepsa prema moguiimrevolucionarnim preobrazbama druitva. Imajuci na umu"emocionalni prijelom", odnosno stvaraladku krizu koja jePu5kina zadesila 1823. godine (dok je joS bio u 'JuZnome"progonstvu), Jurij Lotman smatra da se to odrazilo i na naravpjesnickoga subjekta (ili autorski lik) u Jevgeniju Onjeginu.Tako je do 1823. godine autoru bliZi mladi, cisti i naivni pjes-nik Lenski, a nakon redene godine - "pecatom zrela uma"obiljeZeni Onjegin, kojega medutim razjeda skepsa, osjecajispraznosti i besmisla. Pritom, dakako, instanca pjesnickogasubjekta (ili "autora") transcendira, odnosno sintetizira pozi-ciju svakoga od tih likova uzetih ponaosob. U tome je smislu"alrtor" moZda zaista najbliLiTatjani kakvom je ona postalapri kraju romana: ona tamo pokazuje vrhunsku emocionalnu,eticku i socijalnu zrelost te kao takva utjelovljule optimum iliideal ne samo "ruske Zene" nego i "ruske duie" opcenito.

Roman Kapetanova kii (1836) smatra se, kao Sto je vecreceno, sintezom Puikinovih potraga u podrucju socijalno-povijesne proze koja je nastajala na tragu povijesnih romanaWaltera Scotta. U romanu se razraduje tema "neznatnoga (ilineprimjetnoga) junaka" koja se bila pojavila joi u poemiKucictt u Kolomni (1830) i Bjelkinovim pripovijestima(1830). Glavni junak Grinjov ujedno je i fiktivni pripovjedac

316

(roman ja napisan u Ich-Form), dime je PuSkin izbjegao pois-tovj ecivanje glavnoga pripovj ednoga rakursa s " autorovim"(tj. svojim) motriitem, Pritom se Grinjov moZe shvatiti kaoosiromaiena ili reducirana slika sama autora (ali ne i kao au-torova karikatura!): on poku5ava pisati (loie) stihove, posve-cene MaSi Mironovoj, a oni ga vode prema dvoboju s nega-tivcem Svabrinom (nekom vrstom jednodimenzionalnogaOnjegina);u dvoboju je Grinjov te5ko ranjen, ali ostaje Ziv.

Pjotr Grinjov pripada sitnomu provincijskomu plemstvupa je kao takav pogodan da posluZi kao mentalnaprizmakrozkoju se prelama sukob dviju glavnih neprijateljskih dru5tve-nih grupacija - plemstva i seljaitva. Jurij Lotman s pravomdrLi da Puikinov "povijesni realizam" nadilazi ogranicenostsvake od navedenih gmpacija. Puikinu je stran jednostrano-didakticki pristup povijesti: on je svjestan da i seljaitvo iplemstvo, svatko u svojoj sferi, dosljedno koncipira i ostva-ruje ideju zakonitosti, odnosno pravednosti. Problem je jedi-no u tome Sto te dvije koncepcije pravednosti lle rnogu supo-stojati kao harmonicna cjeliria unutar jedne drZavno-dru5tve-ne zaiednice. Naprotiv, povijest se pokazuje kao "kobna ne-izbjeZnost borbe" i u tome je njezina tragika. Pa ipak, na uto-pij sko-romanesknoj razini Pu5kin pronalazi rnogucnost ideal-nih odnosa u dru5tvu. Oni bi se temeljili na ideji milosti. Taje ideja karakteristidna ne samo za roman Kctpetanova kci,nego i za cljelo zrelo razdoblje Pu5kinova stvaralaitva. Na-ime, nakon svih peripetija junaci romana - Masa Mironova iPjotr Grinjov - ostaju Zivi i sretni zahvaljujuci milosti glavnihpokretaca tragicnih povijesnih sukoba - Pugacova i cariceKatarine IL Poznata je scena pri kraju romana, kada MaSastiZe u Carsko Selo i tamo u parku susrece samu caricu:

- Ovdje ste, zctcijelo, nekim poslom? - upitala je caricct.- Upruvo tolco. Doptttovala setm da podttstrem molbu carici.- Vi ,gte sirotet: u.jerojatno se Zalite nu nepravednost i uvredu.- Ne, nipctlto. Doila sam mctLiti milosti, a ne praveclnosti h.pravosudija - doslovce "pravedna suda"/.

l,!

,f

Jt I

MoZda upravo tema "milosti" moZe donekle objasnitipozitivan Puikinov interes za krscanstvo i religiozna pitanjau posljednjim godinama Livota. Ovdje se treba prisjetiti da jesuprotstavljanje "milosti" i "zakona" (pravednosti) prastaratema ruske duhovnosti. Na toj opoziciji zasnovano je prvo iz-vorno djelo ruske knjiZevnosti - Slovo o Zalconu i Milostikijevskoga mitropolitct llariona (napisano izmedu 1037. i1050. godine). To teolo5ko-filozofsko djelo (ustvari propovi-jed) polazi od kr5canskoga suprotstavljanja Novoga i Starogazavleta, pri cemu je vrijednosni naglasak, dakako, na milos-noj naravi Novoga zavjeta.I za Katarinu II. i za Pugadovamilost podrazumrjeva, kako istice Lotman, nedosljednost Lrprimjeni zakona, odnosno naru5avanje nacela pravednosti. Utome smislu milosno ponaianje nije nicim motivirano - onoje izraz diste humanosti ili covjekoljublj a. Zato niposto nijeslucajno da u Puikinotu Spomeniku ("Ja spomenik sebi po-digoh nerukotvoran...", I836) pretposljednja strofa kulmini-ra stihom u kojem se govori o "prizivanju milosti zapale"'.

i dugo time ja bit cu drag naroduSto osjecaje dobre lirom sam budio,Sto sam Ll svom okrutnome vijeku proslavio sloboduI milost za pale prizivao.

Ideju milosti razvit ce potom Dostojevski u svojen-rcuvenom govoru pri otkrivanju Puskinova spomenika 1880, ito kao ideju poniznosti - Sto je trebalo posluZiti kao "ruski"(odnosno dostojevskijevski) recept za rjeienje konfliktnih si-tuacija u modernome svijetu.

5. Poslije Pu5kinaSamo cemo ukratko upozoriti na zanimljil.r,r posmrtnu

sudbinu Pu5kinova djela. Tu, s jedne strane, moZemo razliko-vati knjiZevnostvaralacku ili umjetnicku recepciju, a s druge- kriticku iiili knjiZevnoznanstvenu.

318

#,*

'8i6t?:'*

I&*

Y;i'ti.ifiq

I

Vec smo na pocetku rekli da je Puikin oplodio ruskuknjiZevnu buducnost kao nitko prije, ali ni poslije njega. iinise da su u pravu oni kriticari koji isticu da ruska knjiZevnostnije potekla iz Gogoljeve Kabanice (kako je smatrao Dosto-jevski), nego iz PuSkina. Doista, iz Puikina ne ide samo Go-goljeva Kabanica, nego i sav ruski realizam, pa dak i cje-lokupna ruska knjiZevnost 19. stoljeca. Dakako, ovdje nemaprostora da se razvije tu opseZnu i sloZenu problematiku.

Kao ilustrac lja iz:uzetne Pu5kinove knj iZevno stvaralac-ke poticajnosti mogu posluZiti neke postavke Vladimira Ro-zova iznesene u dlanku Puikin i njegov utjecaj u knjiZevnos-ti i umjetnosti ("Hrvatska revija", Zagreb,l93l,br.3). PuS-kin je, po Rozovu, stvorio pet "socijalnih tipova" koji ce sepotom obilno razviti u ruskome realizmu. Evo tih "tipova":"suvi5ni covjek", "mali covjek", "naddovjek", "neprimjetnijunak" i "ruska i.ena".

U postpuikinovsko doba najeksploatiraniji je bio "stt-viSni covjek". Nalazimo ga u Mihaila Ljermontova (1814-l84l), Nikolaja Gogolja (1809-1852), Ivana Turgenjeva (kojije i smislio naziv "suvi5ni dovjek") (1818-1883), LavaTolsto-ja (1828-1910), Ivana Goncarova (1812-1891), AleksandraGercena (18 l2-1870), Nikolaja Njekrasova (l 821-1871 I1878), Antona iehova (1860-1904) i mnogih drugih.

Osobito plodnom pokazala se kombinacija "suvi5nogacovjeka" i "ruske i,ene". Tu ce temu obilno razradivati Ljer-montov (,hnak naiega dobtr), Turgenjev (Ruclin, Plemickognijezdo, Oievi i ctjeca), Goncarov (Oblomov, Ponor) te ie-hov koji ie razvio i niz vlastitih Zenskih tipova.

Dok, po Rozovljevu mi5ljenju, "suviSni dovjek" svojepodrijetlo vuce iz osebujna ozracja ruskoga i slavenskogasvijeta (Sto, treba reci, nipo3to nije neupitna postavka), tip"naddovjeka" iznikao je na zapadnoeuropskome tlu: stvorilistr ga pjesnici Sturm und Dranga i Goethe (1749-1832), kojije smislio samu rijed "lJebermensch", a osobito se rascvjetaou prvoj polovici 19. stoljeca pod utjecajem Napoleonova kul-

319

ta ito su ga podrtavali Byron (1788-1824), Heine (1797-1856) i drr"rgi romanticari. Sa Zapadaje "naddovjek" emigri-rao u Rusiju. Susrecemo ga najprije u Pu5kinovoj Pikovoi clu-rri (German), a zatim u Fjodora Dostojevskoga (1821- l Sti l)koji je dobar dio svojega stvarala5tva posvetio upravo prou-davanju "naddovjeka", ali isto tako i borbi s njiur. (Za Dosto-jevskogaje "naddovjek" ono Stoje zaTurgenjeva "suvi3ni do-vjek", a za Tolstoja - "neprimjetni covjek".) Varijacije "nad-covjeka" u Dostojevskoga jesu Verhovenski-sin, Kirilov, Stav-rogin (u Zlim dusima), Ivan Karamazov i Smerdjakov (u Bru-ci Kqromazovima). Daljnju evoluciju "nadcovjeka" moZemopratiti u djelu Friedricha Nietzschea (1844-1900) i nacistic-koj ideologiji 20. stoljeca.

Tip "maloga covjeka" Pu5kin ie razvio u pripovijestiNodzornilc poitanske postaie. Prihvatili su ga Gogolj (Kubu-nlca), Tolstoj (u Ratu i miru, Ani Kareniinoite mnogim dru-ginr djelima), Dostojevski (Bijedni ljucli, Poniieni i uvriiede-ni), Niekrasov, iehov, Maksim Gorki (1868-1936) i drugi.

Tip "neprimjetnoga junaka", smatra Rozov, PuSkin raz-vija u romant Kapetanovo lcci. Pod "neprimjetnim junacinra"misli se na obicne, skromne ljude iz sive ljudske mase, bezosobitih talenata i obrazovanja. Ali te ljude krasi dubok osje-caj duZnosti, i za nju su oni spremni Zrtvovati sve (kapetanMironov i njegova Zena, stari i mladi Grinjov te mnogi dn-r-gi). Takve ljude susrecemo potom u Ljerrnontova (MaksimMaksinric tt Junaku naiega doba), a najvise u Lava Tolstoja(serija pripovjedaka Pravednici, roman Rat i mir, ciklus ,Se-vastupoljske priie i dr.) i Nikolaja Ljeskova (1831-1895).

U 20. stoljecu nen1a, vjerojatno, nijednoga znatnijegapjesnika ili pisca - podev od Dmitrija MereZkovskoga (1866-1941), Andreja Bjeloga (1880-1934), Mihaila Kuzmina(1875-1936), Ane Ahmatove (1889-1966), Osipa Mandelj-stama (1 891-1938), Marine Cvjetajeve (1892-1941), BorisaPasternaka (1890-l 960), Vladimira Majakovskoga (l 893-1930) do Andreja Bitova (1927) ili Iosifa Brodskoga (1940-

320

1996 ) - koji se ne bi, u pravilu s ushitom, odredio prema PuS-kinu.

Drukciie stvar stoii s kritickom i knjiZevnoznanstvenomrecepcljom Pu5kinova djela. Kritika je burno i r.tglavnom po-zitivno reagirala vec na objavljivanje prve veie Puikinovepoeme (Ruslan i Ljuelmila'). Ali od druge polovice dvadesetihpa sve do postavljanja Puikinova spomenika u Moskvi 1880.godirre kriticari - polazeci uglavnom s ideologijskih (zapad-njackih ili slavenofilskih) pozicija - ocjenjuju Puikina uglav-nom negativno. U tome se smislu o kasnrjim Puikinovirn dje-lirla iz tridesetih godina izjainjavao i Visarion Bjelinski(1SII-1848). Zanimljivo je pritom da je slavenofilska strujavidjela u Puikinu "svojega covjeka". Ekstrentno negativatlstav izrekao je sledinorn iezdesetih godina 19. stoljeca Dmit-rij Pisarev ( I840- 1868), i to sa staialista antipiemicke kultr,rrekojo-ije glavni cilj bio da deflnitivno "unisti estetiku".

Kao sto je vec receno, tek je cuveni govor Dostojevsko-ga - Ll povodu otkrivanja Pu5kinova spomenika u Moskvii 880. godine - neutralizirao Pisarovlievu "anatemu", Llsmje-rivir recepciju PuSkinova djela u pozitivnu pravcLl.

Znaustveno bavljenie Puikinovim stvaralaitvom, tj. su-vremella "puikinologija", zapocinje pocetkom 20. stoljeca -dakle, sedarldesetak godina nakon pjesnikove smrti. Pritomsrr po-iacar-r interes za"Petra Velikoga ruske knjiZevnosti" po-kazali vec simbolisti (MereZkovski, Sologub, Bjeli, Blok,BrjLrsov), a potom osobito ruski fbrmalisti i struktr"rralisti. Is-to tako, osobitu slr pozornost Pu5kinlr poklanjali svi naraitaiiruske emigrantske knjiZevnosti i knjiZevne znanosti. Medunajslavnije puskinologe iz toga krugzr svakako treba ubrojitiVladislava Hodasevica (1886-1939) i Vladimira Nabokova(18ee-r977).

Ako se sloZimo sa stavom da je nastanak modetne zna-nosti o knjiZevnosti povezan s pojavotr tttskoga formalizma- tada tema "Puikiu" zauzitna u modernoi znanosti istaknutomjesto. 0 PuSkinu su opseZne monografije napisali gotovo

321

svi vaZniji fbrmalisti i njima bliski teoretidari - Boris Toma_ievski, Viktor Zirmunski, .Iurij Tinjanov, Viktor Vinogradov,Viktor SHovski, Roman Jakobson.

Medu ruskim strukturalistima-semioticarirna o puSki-nu je, sudeci po svemu, najviSe pisao Jurij Lotnan (1922-1995). On je objavio viSe monografija i rasprava koje su sePuikinon bavile s razlicitih aspekata i razliditih razina - odbioglaf'ske i historiografske preko komentatorske do viso-koteorijske.

Sto moZe privuci pozornost moclernoga (ili postmoder-noga) istraZivaca kada je rrjec o pu5kinu/ Ka

Lotnran, Iurij, Pulkin. Biogru/iia pisutelju; Stat'i i zct-ntetlci. 1960-l 990; "Evgenij Onegin". Kommentarrj, Iskus-stvo-SPB, Sankt-Peterburg, 1997

.

Medaric, Magdalena, Orfieci hrvutske lculhrre u tlielu A.S. Pulkirut, "KnjiZevna smotra", Zagreb, 1999, br. 112-l13(2-3), str. 35-44.

Puskin, Aleksandr, Solinenija v treh tctmctlr, Gosudar-stvennoe izdatel'stvo hudoZestvennoj literatury, Moskva,I 955.

Putevorlitel' po Pu,{lcinz, Gumanitarnoe agentstvo"Akademiceskrj proekt", Sankt-Peterburg, I 997.

Rozov, Vladiniir, PuiJtin i njegov r.rticc:uf u lcnjiievnosti i.umjetno.tti, "Flrvatska revija", Zagreb, 1937, br. 3, str. 125-t32.

So['inenif u A. S. Pui]cinu. Polnoe sriltranie v oclnom kt-mc,Izclanie knigoprodavca A. .la. Panafidina, Moskva, 1903.

Stepanov, N. L. Iirllra Puilcinu. Oierki i etludy, So-vetskf pisatel', Moskva, 1959.

Srepel, Milivoj, O Aleksctnclru Puikiru,t; u: Ptt,(lcinovctizabntnu tljelu u hrvutslcoj lnjizi, Mutic:rt hrwttsktr, Zagreb,t899. str. VII-LXXII.

TZ BIBLTOGRAFIJE PRIJEVODAPUSKINOVIH DJELA

I. Ruslan i Ljudmila. Narodna basna u 6 piesmah. Za-greb, Pretiskano iz "Narodnih Novina", 1859. str. 1-101.- Preveo Spiro Dimitrovic Kotaranin.

2. Eugenio Onjegin. - Zagreb,Vlastitost i tro5kom knji-garnice Lavoslava Hartmana, 1860, str. 187. - Preveo SpiroDimitrovii Kotaranin.

3. Priia o ribaru i ribici. - iitanka zaprvirazred gim-nazijski, Zagreb 1875, str. 113-118. - Sastavio Tade Smidi-klas, preveo Adolfo Tkaldevic.

4. Evgenij Oniegin. Roman u stihovih. - Matica Hrvat-ska, Zagreb 1 88 1. - Preveo i vjekopisom popratio Ivan Trnski.

5. Poltova. - Citanka iz slavenske i madjarske knjiZev-nosti, Zagreb 1896, str.48l-522. - Preveo Tomo Maretii.

6. Rusalku. - Putne uspomene tr- god. 1898. - Zagteb1899. - Preveo Ivan Trnski.

7. Puilcinovct izabrttna diela u hrvatslco.i kniizi. O stogo-di5njici pjesnikova rodenja izdala Matica Hrvatska. Sa sli-kom pjesnikovom, Zagreb 1899.

324 325

8. Iz slavenske rodbine. - Zagreb, Matica Hrvatska,1904. - Preveo IvanTrnski.

9. Mecovcr, Svjetska biblioteka, Zagreb 1904. sv. l.- Preveo Ivan Ivanovi6 R.

10. Dubrovslcij , Zagreb, Merkurova zabavna knjiZnica,1917, sv. 16-17. - Preveo M. M.

ll. Kapetanova kci. Historijska pripovijest, SvjetskaknjiZnica, sv. 8. Zagreb 1917. - Preveo Drago Bi3can

12. Hitac, KirdZali, Mecava, Nadzornik poStanske sta-nice, Plemlcinjer seljakinja, Pikovct dama, Ukopnik. - Saraje-vo, Izdanje I. Gj. Gjurglevica, sv. 2 (bez oznake godine)- Prijevod M. M.

13. Ruske lirikq od Pu.fkina do ncriih dunq. - Zabavnabiblioteka, knj. 601. Zagreb 1939. - Priredili Josip Badalic iNikolaj Fedorov.

14. Priia o caru Saltarut, o sinu. niegovu, slavnom i sil-nom.iunalcu lcnezu Gvidu Soltanovictt i o krasnoj carevoj la-budici. Priia o zlatnom pjetlicu. -Hrvatski izdavalacki biblio-grafski zavod, Zagreb 1943. sv. l, Vedra knjiga. - PreveoTomislav Prpic. (Sljedeca izdanla 1945, 1968, 1978).

15.Izabrana diela: Arepin PetraVelikoga, Belkinove pri-poviesti, Dubrovskij, Pikova dama, Kapetanova kci. - Za-greb, Flrvatski izdavalacki bibliografski zavod, 1944. - Prije-vod Tomislav Prpic.

16. Bajka o mrtvo.j kneginji i sedmorici deliia. - Zagreb,Beograd, Novo Pokoljenje, 1948. - Preveo Dorde Saula.

17. Bcrjlru o ribaru i ribici. Priict o popr,t i njegovi rcttl-niku Buldi. - Zagreb, Beograd, Novo Pokoljenje, 1948. - Pri-jevod Eorde Saula.

326

:i

,*,F1,.t-

!*'ti,slfl

.:l

18. Boris Godunov, drama u stihovima. - Zagreb, Na-kladni zavod Hrvatske, 1948. - Pnjevod Iso Velikanovi6.

19. Baika o zlatnom p.jetlicu. - Zagreb, Beograd, "NovoPokoljenje", 1949. - Prijevod Eorde Saula.

20. Pikova doma. - Zagreb, Beograd, Novo pokoljenje,1949. - Prijevod BoZidar Kovadevic.

21. Kqjiga poeziie'. Lirilw, Mozart i Salijeri, Bajka o ri-beru i ribici, Broniani lconictnik. - Nakladni zavod Hrvatske,I 949. Uredio Dragutin Tadijanovic.

22. Izbor iz Puikina: P.jesme, Bori"- Godunov, Moztrrt iSctlieri, Upren,itelj poitanslce postaje, Kapetunovcr kti, Bajkao riburtt i ribici, Broniani lconjanik. - Zagreb, Matica Hrvat-ska, izvanredno izdanj e povodom I 5O-godisnj ice pj esnikovarodenja, lipnja 1949. Uredili Josip Badalic, Gustav Krklec,Petar Lasta.

23. Dubrovski. - Zagreb, Zora, 1950, str.l27. - PrrjevodMomir Vujkov.

24. Mecova, Nadglednilc poitanslce postuje. - Zagreb,Zon, 1950. - Prijevod Gustav Krklec.

25. Prozu: Arapin Petra Velikogtt, Pripovijetlce poko.jno-ga lvcrna Petroviia Bjelkina, Du.brovsld, Pikova tlama, Kr-dZaliin, Egiptrtske noci, Kopetanoya ltci. - Zagreb, Kultura,1950. - Prijevod BoZidar Kovacevic.

26. Kryjigct prepjevo. - Zagreb, Mladost, 1951. - Prije-vod Dobri5a Cesaric.

2J. Kavluski zarobljenilc i druge pripovijesti ruskih kltt-,silca zu cljecu. Pogrebnik. - Zagreb, Skolska kn1iga, 1953 -Prijevod BoZidar Kovacevic.

327

28. Putovanje u Arzrum. - Zagreb, Zora, 1954, - Prije-vod Ferdinand Maslii.

29. Evgenii Onegin: romqn u stihovimo. - Zagreb, Zora,1955. - Prijevod Tomislav Prpii.

30. Hitac, Meccrvct. - Zagreb, Sloga, 1951 . - PrijevodAleksandar Flaker.

31. Balke. - Zagreb, Skolska knjiga, 1957. - PreveliDorde Saula i Dobri5a Cesaric. (Sljedeca izdanja 196l, 1963,1965, 1914, 1979, 1990, 1ggl, l983).

32. Izqbrune pripoviietke: Arapin Petru Velikoga, Rwi-jesti polnjnogu Petra lvqnoviicr Bjellcina, Pilcovct damu, Kr-tlZaliiu, Egipatske noci, Kapetanova lcci. - Zagreb, Naprijed,1959. - Prijevod BoZidar Kovadevic.

33. Izbor. - Sarajevo, Svjetlost, 1 959. (Sljede(,a izdanja1960, l96t)

34. Sto odabranih novelo sujetske lcnjiZevnosti'. (Ipruvi-telj poitanske posta.je. - Zagreb, Stvarnost, 1968. - PreveoGustav Krklec.

35. Sto ncriljepiih sujetskih bajki. Bajka o ribnru i rihi-ci. - Zagreb, Stvarnost, 1969 - Preveo Dobri5a Cesaric.

36. Kapetanova kci. - Zagreb, Zora, 1971. - Prijevod Ta-nja Spoljar.

37. Keryetanovo kci i drugct djela. - Zagreb, SkolsLaknjiga, l9'/4. - Prijevod Dobri5a Cesaric, Stjepan iuic, Alek-sandar Flaker, D. H, Mihovil Kombol, Gustav Krklec, IvanSlamnig. (Sljedeca izdanja 1981, 1985).

38. Bnjke. - Zagreb, Mladost, 1986. - Prijevod Dobri5aCesaric. Radonrir Veuturi n.

39. Evgenij Onjegin: ronlan u stihovimu. - Zagrcb, Mll-dost, 1987. - Prijevod Ivan Slamnig.

40. Evgenij Onjegin. - Zagreb, Skolska krr.jign, 1991. -Prijevod Ivan Slamnig.

41. Bcrike: antologijet; Bujku o rihuru iribici. - Ztgrcb.Divic, 1998. - Preveo Velimir Miloscvic.

42. Befka o ribaru i rihit'i. - Zagrcb, Mozuik krr.jiga,2002. - Preveo Radomir Venturin.

43. Bujke. - Zagreb, Zagrebacka stvanrost, 2002. - pre-vela Valerija Posavec.

LB,

VAZNIJA LITERATURA o PUSKINUNA HRVATSKOM TEZIKU

l. MILIVOJ SnepBf O Abksanclnt pttikinu. - pu5ki-novaizabrana djela u hrvatskoj knjizi, O stogodiSnjici pjesni-kova rodenja, Matica Hrvatska, Zagreb,1899. str. VII-LXXI.

2. MILIVOJ Sngpnl Puilcin i hrvatska lcniiZevnost. -Pre5tampano iz "Ljetopisa", Naklada Dionidke tiskare, 1899,str. l-23.

3. JOSIP BADALIC Puilcin u hrvatskoj lcnjiievnosti,Zagreb, 1937.

4. IVO HERGESIC O Petru Velikom ruslce lcnjiievnosti.A. S. Puikin - Strani i domaci, Zagreb,Izvanredno izdanjeMatice Hrvatske, Zagreb, i935., str. 12-17.

5. Ptr5kin. - M. Curcin'. Puikintna Rusija; P. Askocen-ski: Mrd grobom Puikina. - Vl. Rozov Znaiul Puilcino. -

328 329

Al. Jeladic: Puikin, pesnik slobode; J.Badalic'. Puikin u Jugo-s I ttve n a. - Povodom Pu5kinove stogodi5nj ice). Prestampanoiz Nove Evrope (krgiga XXX), Zagreb 1937., str. 1-55.

6. NIKOLAJ FEDOROV Putovi ru.slce lirike od Puikinado nq,iih danu. Zaklada Narodnih novina, 1939. - PrirediliJosip Badalic iNikolaj Fedorov.

7. IVANALEKSEEVTd NOvIfOv - Puikin na.jugu. -Zagreb, Prosvjeta, 1949. (prrjevod Zivko K. Kostic).

8. IVAN ALEKSEEVIi NOVrcOV Puslcin w Mihajlov-slcotn. - Zagreb, Prosvjeta, lg4g. - (prijevod Roman Sova.y -prijevod stihova: Gustav Krklec).

9. Eseji o Puikinu i Ljermontovu. - Zagreb, Matica hr-vatska, 1950. (Sabrao i uredio Josip Badalic)

10. JOSIP BADALIC Rusko-hrvatske knjiievne studije.- Zagreb,Llber,1972. "Pu5kin u hrvatskoj knjiZevnosti", str.173-2t3.

I 1. ALEKSANDAR FLAKER Knj iZevno dj e lo A leks an-dra Puilcinct. - Kapetanova lrci i druga 4ieta. - Zagreb, Skol-skaknjiga,1974.

12. ALEKSANDAR FLAKER Puikinovo kniiZevnodjelo,Povijest svjetske knjiZevnosti, sv. 7, Zagreb, Stvarnost,1975, str. 285-291.

13. MAGDALENA MEDAzuC Kacl mine ljubav, muzcttu

.je, O Puilcinovu Evgenijw Onjegintt. - Zagreb, Skolskaknjiga, 1991., str. 5-12.

14. FIKRET CACAN Aleksandar Sergejevii Puikin:1799 - 1837.: proslava 200. obfetnice pjesnikovo rodenju uRepublici Hrvatskoj (autor izloLbe i kataloga Fikret Cacan).

330

KRONOLOGIJA PUSKINOVANVOT/^I DJELA

1799. (6.lipnja) u Moskvi se rodio Aleksandr Sergeje-vid Pu5kin. Otac Sergej Ljvovic, gardijski dasnik, iz stare je,ali osiroma5ene plemicke obitelji, diji korjeni seZu u XII. sto-ljece. Majka NadeZda Osipovna Gannibal unuka je A. p. Ga-nnibala (Arapina Petra Velikog - naslov kasnrjeg puSkinovogromana), etiopskog kneZevica kojega je Petar Veliki oko1706. kupio kao roba, a zatim usvojio.

1811. Stupa u besplahri Carskoselski licej, blizu peter-burga (koji se tada otvara u carevoj prisutnosti), kamo seupucuju nadareni plemici kako bi se pripremili za drzavnesluZbe. Odmah po otvaranju liceja osniva se pjesnicki "kru-Zok", n kome su pored Puikina, A. A. Deljvig, A. D. Iljidev-ski, V K. Kiheljbeker i dr., koji su ujedno i buduci poznatirevoluc ionari-dekabristi . Izdaju " Licej ske lrovine " i "Licej skivjesnik", a skupa s Deljvigom i Korsakovim, Puskin ureduje"Neiskusno pero".

1812. Sudjeluje u raspravama knjiZevnog kruZoka "Ar-zamas" suprotstavljenog "Ljubiteljima ruske rijedi". Posve-cuje se poeziji i stvara uzorne klasicistidke ode i elegije.

lBl3. Skupa sa svojim kolegama izdaje najbolji Skolskicasopis tih godina "Licejski mlldrac", koji izlazi do 1816.

331

*1814. U "Vjesniku Europe" tiskani prvi stihovi Prijateliustihotvorcu. Nove pjesme biljeZe udaljavanje od mskog klasici-znra i sentimentalizma (Opro.{trg sa Carslcim Selom, Liciniju).

1815. Najpoznatija imena toga doba (DerZavin, Karam-zin, Batjuskov Zukovski) prepoznaju u njemu buduieg veli-kana. Upoznaje filozofa P. iadajeva i zblii,ava se s njim.1817. Po zavrietku Liceja, ne mogav5i zbog materij alnlh raz-loga stupiti u carsku gardu, dobiva sluibu u Ministarstvtrvanjskih poslova, kao dinovnik devete klase. Upuita se u bu-ran peterburski Zivot. Djelatan je dlan kruZoka "Zelena svje-tiljka", koji osim knjiZevnih ima i tajne politicke aktivnosti.Radi na poemi Ruslan i Ljudmila.

1820. u oZujku pojavljuje se Ruslon i Ljudmila u Peter-burgu, Sto predstavlja praw senzaciju i definitivnu Pu5kino-vu afirmaciju. Zbog pisanja i Sirenja protucrkvenih stihova spolitickim nabojem car Aleksandar I tzgoni ga na jug Rusije,gdje se susrece s dekabristima Davidovom, Raevskim, Orlo-vom. Pod snaZnim udecajem Bayrona pi5e mnoitvo pjesama,te lirsko-epske romantidne 'JuZne poeme": Kavkaski zqrob-I j e n i lc, B rac a razb o.j nic i, B a hi i s araj s ka i e s m a, C i ga ni.

1823. (9. svibnja) zapodinje pisati roman u stihovimaJevgenij Oniegin, koji ce zavr5iti tek 1831. U srpnju je upu-cen u Odesu.

1824. Protjeran je na roditeljsko imanje Mihajlovsko,gdje zavr5ava Cigane i SaljivLr poemu Gro.f'Nulin, te rad naJevgeniju Onjeginu i na tragediji Boris Godunov.

1825. U sijednju ga u Mihajlovskom posjecu.le prijatelj-dekabrist Puicin. 14. prosinca - u Peterburgu je krvavo ugu-Sen ustanak dekabrista. Pu5kinovi su prijatelji pohap5eni iprognani u Sibir, a petorica su objeiena.

JJZ

1826. Rujan - novi car Nikolaj I vraca Puikina izpro-gonstva.

1828. Zapotinje tajni policijski nadzor nad njim, kojitraje do njegove smrti. Zbog neuspjelog pokuiaja Zenidbe isve veceg pritiska vlasti u svibnju odlazi na turski fiont, gdjega docekuju s oduievljenjem. U listopadu se vraca u Petro-grad. Utiske s puta po Kavkazu ispisuje u putopisu Putrwunieu Arzrum. Zawiava poemu Poltsvct.

1830. Nakon odmora u Petrogradu u proljece stiZe uMoskvu. Sudjeluje u radu "KnjiZevnih novina" ("Literatur-naja gazeta") koje izdaje prljatelj mu, dekabrist, A. Deljvig.Nakon Sto mu obecaju ruku (buduce supruge) Natalije Gon-carove, Pu5kin odlazi u selo Boldino radi sredivanja formal-nosti oko oceva nasljedstva. Ali, tamo ga zatjece epidemijakolere, te ostaje tri mjeseca, pa tijekom "boldinske jeseni"drZi seljacima predavanja o koleri i ostvaruje "boldinsko du-do": zavr5ava Onjegina, piSe detiri "male tragedije" (Mrtzarti Saliieri, Pir za vrijeme kttge, Skrti vitez, Kameni go.rl), ko-micnn poemu Kucica u Kolomni, prozntl knjigu Pripoviiestipokoinogct lvuna Petroviiu Belkinn, zalim Bailcu rt poptt iradniht mu Baldi, te tridesetak lirskih pjesama.

183 l. Iznenadna smrt pjesnika i prrjatelja A. A. Deljviga.Nakon Zenidbe i kraceg boravka u Moskvi preseljava u Peterburg.PiSe roman Dubrovski (nedovr5en), pripovijesti Kapetemovu kci,Pilcovn elamct, Povijest Pugniovlieve bune, poemu Bronianikonjanik, nove bajke i prevodi Mickiewiczevu poeziju.

1836. Policijski nadzor je sve jaci. Izabran je za clanaAkademije nauka. Podinje izdavati casopis "Sllvremenik",gdje okuplja najpriznatlja imena (Gogolja, Zukovskog, Kri-lova, Vjazemskog i druge). Borbe s cenzorima. Duievno ras-trojerr, p13e Spomenik.

JJJ

1837. 27. sijednja - zaguien anonimnim pismima o Ze-ninoj nevjeri, stalnim intrigama i podmetanjima Puikin izlazina svoj posljednji dvoboj s francuzom D'Anthesom, casni-kom u carskoj gardi, usvojenikom nizozemskog veleposlani-ka. Smrtno ranjen umire u krugu prijatelja i obitelji.

29. sijednja - Carskom naredbom PuSkinovo tijelo taj-no pokapaju noiu u Svjatogorskom samostanu kod selaMihajlovskog.

I, B,

KAZALOOBIaAN GENIJ (Ivan Babi6)

PJESME

SuzaUZivao sam...ProzorPjevacleljaPrijateljimaProietah vederi ja neke...Istomina i Orlov goli...OporukaU albumEpigram uz pjesnikovu smrtNjojOnaSlobodaiaadajevuSeloRusalkaVeseli pirPreporodBoj poznajem...Uz iaadajevljev portret

1lT2l3I4l516t718l920212223242829)./.343536JI

334