2925. travnja 2008.

GRADNJA NAJNOVIJE

DŽAMIJE U SARAJEVU

PRODUBILA POLEMIKE

IZ VJERSKOG ŽIVOTA

POKRENUTE UVOÐENJEM

VJERONAUKA U

DJEÈJE VRTIÆE

Pretvara li se Sarajevo osmišljenim i razraðenim ideološkim

konceptom u muslimanski grad kao što je Beograd pravo-

slavni a Zagreb katolièki? Paralela sa Zagrebom i Beog-

radom možda i stoji, ali ako je tako, onda njezina upotreba

do kraja razgoliæuje i ukida mit o multietniènosti i multikul-

turalnosti kao povijesnoj i civilizacijskoj supstanci Sarajeva,

mit koji se naglašeno artikulira kao ideološki, kao malne

metafizièka i nadvremena osobina kojom se Sarajevo odliku-

je nasuprot ostalim gradovima, upravo u vrijeme u kojemu

se grad rapidno pretvara u jednonacionalan i monokulturan

Otkud u Sarajevu potrebaza tolikim džamijama? Ili je

to samo etnonacionalnozapisivanje teritorija?

ŠEAL

Ivan Lovrenoviæ

Sarajevu još nije okonèana javna

polemika oko uvoðenja vjerona-

uka u djeèje vrtiæe, a pojavila se

nova kontroverzna tema iz vjer-

skoga života: poèetak gradnje

nove džamije na parkingu nekadašnjega (i

sadašnjeg) elitnog sarajevskog naselja Cig-

lane. I jedno i drugo ulazi u temu o “islami-

zaciji” ili pretvaranju Sarajeva u musliman-

ski grad, o kojoj se dugo govorilo s usteza-

njem i nelagodom, a sada - kad je proces da-

leko odmaknuo - veæ sasvim javno i glasno.

Naime, i uvoðenje vjeronauka u vrtiæe, ia-

ko se s ovim oblikom nadzora nad dušama

najmlaðih zdušno slažu sve vjerske zajed-

nice, praktièno se ipak odnosi na islamsku

vjersku poduku jer su razredi sarajevskih

škola veæ gotovo stopostotno jednonacional-

ni, što danas znaèi i jednoreligijski, jer su se

vjerski i nacionalni identitet odavno prestali

razlikovati u sva tri “konstitutivna” primjera,

a u bošnjaèkomuslimanskom naroèito. A za

ono malo djece drugih vjera, ili iz bezvjer-

skih obitelji (ako je takvo društveno i politiè-

ki devijantno ponašanje uopæe zamislivo u

novoj, religijski osviještenoj Bosni i Herce-

govini), to bi znaèilo navikavanje na segrega-

ciju i odbaèenost od najmanjih nogu.

Nije da se nisu u vezi s objema temama ja-

vili glasovi otpora, razložne protuargumenta-

cije, i to s dviju razlièitih strana - s graðan-

sko-laièke i s vjerske. Recimo, u vezi s vjero-

naukom u vrtiæima, muslimanska intelektua-

lka i književnica Melika Salihbeg Bosnawi

i Mustafa Spahiæ, imam jedne važne saraje-

vske džamije, javno su obrazlagali eminen-

tno islamski stav da djeca do napunjenih se-

dam godina ne trebaju biti izlagana vjerskoj

poduci. A Nusret Isanoviæ, struènjak za isla-

msku arhitekturu i umjetnost, na pitanje re-

dakcije magazina Dani povodom izgradnje

džamije na Ciglanama kaže:

“Islamska arhitektura zahtijeva odreðenu

formu, materijale, odreðenu narav, nažalost,

za to danas nemamo nikakvog osjeæaja. Ne

smijemo praviti nesklad, disharmoniju, i dava-

ti prilog neredu. Nekada smo u Sarajevu ima-

li osjeæaj za to, a danas više nemamo, pa ima-

te situaciju da se grade velike džamije, velike

munare ili crkveni tornjevi, koje odražavaju

svojevrsno nasilje prema prirodnom ambijen-

tu i koje su u nesrazmjeru s potrebama stanov-

nika koji tu žive. U islamskoj arhitekturi tak-

vo što je nedopustivo. Džamija je simbol onih

koji su predani Bogu i zato se ne smije gradi-

ti na osiljenoj svijesti, na prkosu, na inatu.”

Molitva bez igreS graðansko-laièke strane reakcije se ug-

lavnom fokusiraju na razotkrivanje (etno)po-

litièke pozadine koja stoji iza paravana ostva-

rivanja vjerskih prava. Zapravo, sve te reak-

cije skoro su iskljuèivo rezultat angažmana

novinara i urednika nekih printanih medija

(Dani, Osloboðenje, Slobodna Bosna...). Od

bezbroja nevladinih organizacija najrazlièiti-

jih profila, te kulturnih i intelektualnih asoci-

jacija, samo se Centar za kulturu dijaloga,

koji vodi profesorica Sanja Vlaisavljeviæ,

potrudio da organizira kompleksnu i uravno-

teženu javnu raspravu o ovim problemima.

Naslovivši temu broja tekstom “99. džamija

za multietnièko Sarajevo”, Dani su objeloda-

nili podatak da se u ovom trenutku planira iz-

gradnja pet novih bogomolja, te postavili pita-

nje: “Otkud u Sarajevu potreba za tolikim dža-

mijama? Da li zaista odgovaraju broju vjer-

nika, ili je to samo etnonacionalno zapisivanje

teritorija?” A u editorijalu, pisanome jetko a

pošteno, glavna urednica Vildana Selimbego-

viæ iznosi evidenciju da je u Sarajevu olimpij-

ske 1984. godine bila 81 džamija, “što je dale-

ko nadmašivalo broj svih ostalih vjerskih ob-

jekata”, a da ih danas ima 96.

“Danas je - piše V. Selimbegoviæ - u mul-

tietnièkom Sarajevu neoprostiv grijeh, an-

tibošnjaštvo, èak islamofobija, uopæe spome-

nuti kolièinu decibela koji isijavaju iz zvuè-

nika u vrijeme ezana. Da, to je ono isto Sara-

jevo koje s gnušanjem govori o Miloradu

Dodiku kada ga nazove Teheranom, ono Sa-

rajevo koje æe zdušno skoèiti u odbranu svog

vjerskog poglavara kada ga taj isti Dodik op-

tuži za miješanje u politiku, i ono Sara-

jevo koje neæe pristati da se suoèi s veæ

SA

ND

RO

LE

ND

LE

R

29-30_lovrenovic_kol_cosic.qxd 23.4.2008 21:31 Page 29

3025. travnja 2008.

odavno nespornom èinjenicom da svojoj

djeci dekretom oduzima prostor za igru i za-

uzvrat im nudi prostor za molitvu... Sve što

se danas radi od ovoga grada po zakonu je, i

ma kako nebitno bilo je li to zakon ratni ili

poratni, nije se zgoreg prisjetiti da te zakone

donose ljudi. Veæinom glasova. Što æe reæi da

se muslimanija u Sarajevu, sviðalo se to na-

ma ili ne, sprovodi u ime svih nas.”

Vulgarna politikaÈak se i prof. Šaæir Filandra, koji je kao

predsjednik bošnjaèkoga kulturnog društva

Preporod službeno najviši u etnokulturnom

establishmentu Bošnjaka, osjetio ponukanim

da u svojoj redovnoj kolumni u banjaluèkim

Nezavisnim novinama piše o ovoj temi. Pod-

sjeæajuæi da je nedavno sagraðena nova dža-

mija na Èengiæ-vili neposredno uz najfrekve-

ntniju sarajevsku prometnicu, uz apsurdno

obrazloženje da “od aerodroma do centra

grada nema potreban broj dža-

mija”, te da je u još jednom elit-

nom naselju, na Breki, izgrad-

njom nove džamije uzurpirana

zelena površina i djeèje igrališ-

te, Filandra takoðer govori o

etnopolitièkoj namjeri da se re-

ligioznim markiranjem prostor

obilježi kao “naš”.

Tvrdeæi kako se zbog ovakvih

postupaka stjeèe “pogrešan do-

jam da se radi o osmišljenom i

razraðenom ideološkom kon-

ceptu pretvaranja Sarajeva u

muslimanski grad”, predsjednik

Preporoda pomalo kontradik-

torno poantira: “Sarajevo to veæ jest, kao što

je Beograd pravoslavni, a Zagreb katolièki.

Sarajevo jednima na žalost, drugima na

sreæu, treæima na sramotu, a svima na zapita-

nost: ‘Kako je do toga došlo i zašto?’”

Paralela sa Zagrebom i Beogradom možda i

stoji, ali ako je tako, onda njezina upotreba do

kraja razgoliæuje i ukida mit o multietniènosti

i multikulturalnosti kao povijesnoj i civilizaci-

jskoj supstanci Sarajeva, mit koji se naglašeno

artikulira kao ideološki, kao malne metafiziè-

ka i nadvremena osobina kojom se Sarajevo

odlikuje nasuprot ostalim gradovima, upravo

u vrijeme u kojemu se grad rapidno pretvara u

jednonacionalan i monokulturan.

Kako takmièenje u trudbeništvu oko grad-

nje novih bogomolja katkad nema baš nikak-

vu drugu do vulgarne politièke motivacije,

moglo se vidjeti na primjeru nedavne javne

svaðe u Mostaru izmeðu Èoviæevoga HDZ-a

BiH i Ljubiæeva HDZ-a 1990. Najprije su

ljubiæevci prozvali Èoviæevoga gradonaèel-

nika Mostara Ljubu Bešliæa optuživši ga za

strašan krimen - navodno opstruiranje iz-

davanja graðevinske dozvole za nastavak

gradnje nove katedralne crkve Kristovoga

uskrsnuæa. Da podsjetimo, to je onaj projekt,

zamišljen u strogoj gradskoj jezgri (na samoj

liniji najljuæega ratovanja izmeðu Hrvata i

Bošnjaka), koji je promoviran još za vladanja

Mate Bobana, a trebao je da potvrdi i uèvrsti

katolièki identitet grada. Odmah do njega za-

poèeta je i gradnja Hrvatskoga narodnog ka-

zališta, a i od njega je do sada izgraðena sa-

mo golema graðevinska jama. Da ne ostane

na tomu, i muftija mostarski Seid Smajkiænedavno je promovirao projekt i maketu bu-

duæega islamskog centra sa džamijom, loci-

ran na istom tom prostoru, uz katastrofièko

obrazloženje da æe bez izgradnje takvoga ce-

ntra muslimana Bošnjaka u Mostaru nestati.

Crkve za izboreNa optužbe iz HDZ-a 1990. promptno su

odgovorili iz HDZ-a BiH. Èoviæevci ogor-

èeno uzvraæaju ljubiæevcima da politikantski

podmeæu nadajuæi se jeftinim politièkim po-

enima, a osobito im zamjeraju licemjerje ko-

je se, po njima, sastoji u tomu što “vaši èla-

novi, koji uopæe ne idu u crkvu, niti im ona

što znaèi, postavljaju ovakva pitanja”. Na

kraju èoviæevci, da ne bi bilo nikakve zabune

oko njihove crkvenosti i pravovjerništva,

umiruju graðane Mostara i poruèuju im:

“Izgradnja crkve Kristovog uskrsnuæa jedan

je od najveæih prioriteta HDZ BiH, te æemo sve

uèiniti kako bi ovo pitanje riješili u interesu

vjernika i Crkve.” Zar uopæe treba napominjati:

primièu se lokalni izbori, a dva HDZ-a najljuæi

su protivnici u borbi za prevlast, njima važniju

od ièega na svijetu, u Hercegovaèko-neretvan-

skoj županiji. Ima li u toj borbi išta upotreblji-

vije od nadmetanja oko crkve! Jedino što je u

ovom kontekstu “pošteno”, jest èinjenica da se

borba odvija unutar istoga vjerskog i nacional-

nog “uha” pa se ne može govoriti o širenju vje-

rske i nacionalne netrpeljivosti. Ali i to samo

dok ne proširite pogled i njime ne obuh-

vatite “ovu” i “onu” obalu Neretve.

U doba ZOI 84. u Sarajevu je bila 81

džamija, što je nadmašivalo broj svih

ostalih vjerskih objekata, a danas ih je 96

Muslimanska intelektualka i književ-

nica Melika Salihbeg Bosnawi i Mus-

tafa Spahiæ, imam jedne važne sara-

jevske džamije, javno su obrazlagali

eminentno islamski stav da djeca do

napunjenih sedam godina ne trebaju

biti izlagana vjerskoj poduci. Za ono

malo djece drugih vjera, ili iz bezvje-

rskih obitelji, to bi znaèilo navikava-

nje na segregaciju i odbaèenost od

najmanjih nogu. Naslovivši temu

broja tekstom “99. džamija za mul-

tietnièko Sarajevo”, Dani su objelo-

danili podatak da se u ovom trenut-

ku planira izgradnja pet novih bogo-

molja. Umjesto vrtiæa...

Nusret Isanoviæ, struènjak za islamsku arhitekturu

i umjetnost podsjeæa da ne valja bez ikakva osje-

æaja praviti nesklad i davati prilog neredu: “Ne-

kada smo u Sarajevu imali osjeæaj za to, a danas

više nemamo, pa imate situaciju da se grade ve-

like džamije, velike munare ili crkveni tornjevi,

koje odražavaju svojevrsno nasilje prema prirod-

nom ambijentu i koje su u nesrazmjeru s potreba-

ma stanovnika koji tu žive. U islamskoj arhitek-

turi takvo što je nedopustivo. Džamija je simbol

onih koji su predani Bogu i zato se ne smije gra-

diti na osiljenoj svijesti, na prkosu, na inatu”

U POVODU OBJAVLJIVANJA PONOVLJENOG IZDANJA

Anna Maria Grünfelder

olimo za one koji su usnuli u na-

di u uskrsnuæe”, molio je katoliè-

ki sveæenik, župnik jasenovaèki,

na komemoraciji žrtvama pro-

boja u Jasenovcu (20. travnja

2008. godine). Rijetko kad su mi te rijeèi iz

misala gorèe odzvanjale nego na tu nedjelju

kad sam stajala u dugom redu, zajedno s

preživjelim zatoèenicima i èlanovima obitelji

žrtava pokopanih u masovnim rovovima is-

pod travnjaka, oko spomenika. Koliko ih je

tamo “usnulo u nadi”?

Nekoliko desetaka tisuæa zatoèenika mog-

lo je umrijeti tek s nadom da ih smrt zatekne

što prije i spasi od daljnjeg muèenja, izglaði-

vanja, ponižavanja. Možda su žrtve gajile i

slabu nadu da æe se vijest o tom bjesomuè-

nom klanju proèuti i da barem mrtvi neæe za-

uvijek ostati tek anonimni leševi. Mukotrpno

se radi na identificiranju žrtava i njihovih

sudbina: zloèinci ne smiju dobiti zadovoljš-

tinu da su uspjeli u svojoj namjeri da zatru

posljednji trag srpskom stanovništvu Hrvat-

ske, hrvatskim Židovima, Romima, protivni-

cima ustaškog režima iz ma kojeg naroda na

prostoru bivše NDH. Bogdan Bogdanoviæsvojim je kamenim cvijetom (koji je još ne-

davno bio izdaleka vidljiv u ravnici, dok ga

sada zaklanjaju samo-

nikla stabla - je li i to

znak da živuæi protago-

nisti zloèina koriste pri-

rodu da im pomogne

potiskivati uspomene?)

postavio simbol prkosa,

volje za životom, dos-

tojanstvenog otpora.

Oni koji su se odluèi-

li na gotovo suludo

hrabri èin proboja i

preživjeli, svjedoèili su

i svjedoèe; rad na iden-

tifikaciji svojevrsno je

vraæanje dostojanstva

žrtvama, baš kao i

studijski arhivski rad.

Jasenovaèki župnik

dobro bi uèinio da se

pozabavi tim živim

svjedocima ili materi-

jalnim i nematerijalnim

dokazima o pokojnici-

ma kojima nije bilo su-

ðeno da “usnu u nadi”.

No tko je to rekao tom

župniku? Pitam se je li

ikada osjetio da nad ci-

jelim tim mjestom još

uvijek lebdi dah truleži

leševa i polumrtvih, koji su zajedno bacani u

rovove? Ili mu je Jasenovac tek jedna od, ot-

prilike, dvije tisuæe župa u Hrvatskoj, župa

kao svaka druga, u kojoj æe odraditi svoj

mandat?

Zbirka “Dokumenti o protunarodnom radu

i zloèinima jednog dijela katolièkog klera”

(ponovljeno izdanje iz 1946. godine) u ured-

ništvu Jože Horvata i Zdenka Štambuka, i

objavljeno od Svetozara Livade sadrži od-

lomke iz katolièkog i ustaškog tiska (od

1941. do 1945. godine) o odnosu Katolièke

crkve, njezina episkopata, sveæenstva i orga-

niziranog katolièanstva, a takoðer je zamiš-

ljena i kao memento i poticaj za èišæenje sav-

jesti. I sama sam prouèavala tisak iz vremena

NDH i više fondova ministarstava NDH u

Hrvatskome državnom arhivu, te mogu - cum

grano salis - potvrditi urednikovu premisu:

Katolièki kler je neskriveno gajio simpatije

prema NDH i institucijama te (para)države i

suraðivao s njima.

Spašavanje životaPrimjerice, franjevac Glavaš bio je naèel-

nik Odsjeka za bogoštovlje Ministarstva pra-

vosuða i bogoštovlja NDH. On je potpisivao

odobrenja zahtjeva kojima su podnositelji - i

tu ima bezbroj imena i prezimena koja upu-

æuju na pravoslavce i na Židove - mislili izb-

jeæi deportaciju u logor i spasiti život. Traži-

li su prijelaz u Katolièku crkvu, ili promjenu

prezimena, a neki su se željeli prikazati kao

izvanbraèno roðena djeca ne bi li prekrili èi-

njenicu da im je otac bio Židov ili Srbin; tra-

žili su poništenje ili razvod braka: arijski pa-

rtner od židovskog, prozivali svoje partnere

zbog preljuba, neèasna života, nespojivosti

naravi i kojekakvih drugih možda istinitih,

možda neistinitih prièa. Dr. RadoslavGlavaš bi uredno potpisivao “odobreno” ili

“ne odobrava se”. Potpisivao je i razvlašæiva-

nje pravoslavnih crkvenih zajednica i dodje-

ljivanje njihovih nekretnina katolièkim župa-

ma.

Zbirka dokumenata sadrži pregršt takvih i

sliènih vijesti. Èinjenica je da me je knjiga

ipak ostavila u dvoumici treba li je preporu-

èiti kao vjernu zbirku dokumenata. Istina je

da su objavljeni odlomci iz tiska; naravno da

su autori i urednik morali selektirati. Princip

selektiranja je kamen spoticanja: autor, nai-

Ustaški je režim, po

mišljenju dijela

katolièkih sveæenika,

uèinio “mnogo

dobroga”

PASTI

29-30_lovrenovic_kol_cosic.qxd 23.4.2008 21:31 Page 30