A

aaa – uzv. 1. spontan izraz boli, iznenađenja 2. tako je, da, shvatio sam 3. što, molim:

Aaa? – Što?, Što si rekao?, Molim?!

abado – pril. proći pokraj nekoga bez pozdrava, Ni abado. – Prošao/la, a nije se ni javio/la;

pozdravio/la

abak – m. r. tablica množenja

afan – m. r. nesvijest, pasti u afan – pasti u nesvijest

ajbog – čest. razg. gov. u zn. prestanka brige za koga ili što

ajde – 2. l. jd. imp., 3. l. jd. neka iđe, 1. l. mn. ajmo, 2. l. mn. ajte, 3. l. mn. neka iđu hajde;

uzv., za poticanje

ajmo ća – uzv. hajdemo

ajtat – nesvrš. ne voditi računa, ne voditi brigu o nekome ili nečemu, biti bezbrižan

aljina – ž. r. haljina

ambar – m. r. veliki drveni sanduk, služi kao spremnica za žito

amina – ž. r. narav, Kakve je amine? – Kakve je naravi?

amo – pril. ovdje

angina – ž. r. krajnik; angine – ž. r. mn. razg. krajnici, žlijezde u luku nepca, parni organi

antrešanj – m. r. (gen. jd. antrešnja) kada se na mazgu, konja ili magarca stavi teret

s obje strane samara i u sredinu dodatni teret – antrešanj (staviti u antrešanj)

arambaša – m. r. glavni u društvu, vođa

aran – prid. marljiv, opr. nearan (usp.)

arar – m. r. vreća tkana od ovčije vune, služila za prebacivanje žitarica i

drugih namirnica

arčit – nesvrš. (pril. sad., gl. im. arčenje) bančiti; biti rastrošan; provoditi vrijeme u odviše

raspoloženom, (pre)opuštenom društvu, u zabavljanju i pijančevanju ; bančit

arija – ž. r. zrak

arkohol – m. r. alkohol

armadura – ž. r. skela, željezna konstrukcija koja služi kao pomoć pri gradnji ili popravljanju

kuća, zgrada

armar – m.r. ormar

asti – uzv. vidi, gle; uzvik iznenađenja, čuđenja

ašikovat – nesvrš. (prez. ašikujen, pril. sad. ašikujuć, gl. im. ašikovanje) živjeti razuzdanim

načinom života

atento – prid. pažljivo, spremno

avlija – ž. r. ulazna vrata dvorišta

B

baba – ž. r. 1. očeva ili majčina majka, 2. stara žena

babarin – m. r. stavlja se, vezivanjem oko vrata, bebama, maloj djeci ispod brade prilikom

hranjenja ili izbijanja zubića

babica – ž. r. razg. etnol. općejez. primalja

babine – pl. tantum posjet rodilji i novorođenčetu uz darivanje

bacili – m. r. mn. bakterije

bacilat – nesvrš. (prez. bacilan, imp. bacilaj, gl. im. bacilanje) biti pedantan, uredan, pažljiv,

obraćati pažnju na svaku sitnicu

badat – nesvrš. (prez. badnen, imp. badni, imp. neg. Ne badaj!, 3. l. mn. neka badaju, gl. im.

badanje; svrš. badnit

bafe – pl. tantum zalisci

bagatela – ž. r. sitnica, nevažna i jeftina stvar (kupija za bagatelu – kupio jeftino)

bagulin – m. r. štap, pomoćno sredstvo za hodanje, od drva

baja – m. r. muška osoba, pomalo razuzdana, frajer, koji se želi istaknuti

bajame – ž. r. mn. (gen. mn. bajama) bademi

bak – m. r. (gen. jd. baka) ovan, jarac, bik, mužjaci za oplodnju

baketat – nesvš. (prez. baketan, gl. im. baketanje) tući, udarati koga, svrš. nabaketat (prez.

nabaketan)

bal – sr. r. (gen. jd. bala) kolo, narodni ples; ići u bale, igrati kolo

bala – ž. r. svežanj slame ili sijena

balancana – ž. r. reg. patlidžan

balat – nesvš. (prez. balan, gl. im. balanje) 1. igrati kolo, plesati narodni ples 2. Igranje,

trčanje, skakanje djece

balatura – m. r. balkon

balit – nesvrš. (prez. balin, gl. im. balenje) lučiti bale

balota – ž. r. reg. boća

balun – m. r. reg. razg. žarg. lopta

baljezgat – nesvš. (prez. baljezgan, gl. im. baljezganje) pejor. govoriti gluposti, besmislice

banak – m. r. (gen. jd. banka, nom mn. banci, gen. mn. banaka) drvena klupa za sjedenje bez

naslona

bančić – m. r. (gen. jd. bančića, gen. mn. bančića) mali banak, drveni dio pokućstva za

sjedenje bez naslona

bančit – v. arčit nesvrš. (prez. bančin, gl. im. bančenje)

banda – ž. r. (gen. mn. bandi) strana

bandat – nesvrš. (prez. bandan, pril. sad. bandajući, gl. im. bandanje) govoriti besmisleno,

nepovezano, nekontrolirano

bandira – ž. r. zastava

banit – svrš. (prez. banen) iznenada se pojaviti

baraba – m. r. trči za ženama, grub, prost, loš čovjek; frajer

barabit (se) – nesvrš. ponašati se kao baraba

baratat – nesvrš. (prez. baratan, pril. sad. baratajući, gl. im. baratanje) vješto se služiti

određenim sredstvom, raditi ili upravljati nečim, koristiti (što)

barkat – nesvrš. (prez. barkan, imp. barkaj, gl. im. barkanje) dirati u što (Ne barkaj vatru!

– Ne diraj vatru!)

baškotin – m. r. dvopek

bašton – m. r. mjera jednog baštona, betona: 50 kg cementa i 12 mošura (v. mošur) ili sića

(v: sić) žala

batakljun – mr .r. vrsta male ptice širokog, kratkog kljuna; ptica batokljun; za osobe koje

imaju kratak i širok nos kazalo se „ima nos ka batakljun“

bataljun – m. r. jedinica vojske, bojna

batit – nesvrš. (prez. batin) lupati nogama

bauljat – nesvrš. (prez. bauljan, gl. im. bauljanje) 1. otežano hodati 2. teturati, hodati

nesigurno, teško održavajući ravnotežu; dobauljat – svrš. (prez. dobauljan)

bava – ž. r. osvježavajući povjetarac

bečit – nesvrš. (prez. bečin) otvoriti oči širom, zagledati se u čudu; izbečiti – svrš. (prez.

izbečin)

bećar – m. r. (gen. jd. bećara, gen. mn. bećara) veseljak, omiljen u društvu, bećaruša – ž. r.

bećarit (se) – nesvrš. (prez. bećarin (se), gl. im. bećarenje) ponašati se kao bećar, pobećarit

se – svrš. (prez. pobećarin, prid. trp. pobećaren)

begenat – nesvrš. (prez. begenan, gl. im. begenanje) 1. pozitivno govoriti o kome ili čemu;

visoko ocijeniti, pohvaliti 2. slagati se s tuđim mišljenjem, podržati koga u onome

što govori; pobegenat – svrš. (prez. pobegenan)

belaj – m. r. (gen. jd. belaja, nom. mn. belaji, gen. mn. belaja) blaža nesreća, jad, neprilika; u

frazeološkom izrazu Odnija ga belaj. – Odnija ga vrag.

beljit (se) – nesvrš. (prez. beljin se) pokazivati jezik kome, ružna grimasa lica; svrš. izbeljit

se (prez. izbeljin se)

berekin – m. r. (gen. jd. berekina) nestašna mlađa muška osoba

berićetno – pril. 1. sretno 2. čestitati kome nekim povodom npr. vjenčanja i sl.

beriketa – ž. r. grkljan

berlav – prid. (odr. berlavi) budalast

berlavo – pril. na budalast način

berleša – m. r. koji je priglup

besida – ž. r. (gen. mn. besida) riječ

beštija – ž. r. 1. naziv za domaće životinje (ovce, koze, magarce i dr.) 2. koji ima loše

osobine, nečovjek, zao čovjek

beštima – ž. r. psovka

beštimat – nesvrš. (prez. beštiman, pril. sad. beštimajuć, gl. im. beštimanje) psovati, svrš.

izbeštimat, zabeštimat

betežan – prid. koristi se za osobu koja ima veću tjelesnu masu; koji je usporen, trom

bevanda – ž. r. (gen. jd. bevande) vrsta pića od crnog vina i vode; vinu primorskog podneblja

radi lakoće ili pak boljeg gašenja žeđi potrebno dodati određenu količinu vode

bičerin – m. r. čašica za rakiju, za likere

bičva – ž. r. (gen. mn. bičava) čarapa

bidan – prid. (odr. bidni) bijedan, jadan, nesretan, u smislu žaliti nekoga primjerice zbog

siromaštva

bidno – pril. jadno postupanje, način življenja

bidun – m. r. (gen. jd. biduna) limena (kasnije i plastična) posuda u koju se ulijeva voda i

služi za zalijevanje

bigunac – m. r. (gen. jd. bigunca, gen. mn. bigunaca) poveća drvena posuda koja se koristi u

proizvodnji vina, za mošt i otakanje

bikarit – nesvrš. (prez. bikarin, gl. im. bikarenje) klati svinje i mesariti; svrš. razbikarit (prez.

razbikarin)

bikar – m. r. onaj koji bikari

biša – ž. r. crvotočina

biž – m. r. (nom. mn. biži) grašak

blago – sr. r. (gen. jd. blaga) domaće životinje, stoka ž. r. zb.

bloketa – ž. r. betonski blok koji služi za gradnju zidova

bljušt – m. r. (nom. mn. bljušti, gen. mn. bljušta) zeljasta jestiva biljka

bob – m. r. 1. u frazeološkom izrazu ne vridi ni pišljiva boba – ništa ne vrijedi, 2. malo nečega

(Daj mi kruva kol'ko bob. – Daj mi malo kruha.)

bocun – m. r. (gen. jd. bocuna) staklena posuda za vino, 1 – 2 litre

bodul – m. r. (gen. jd. bodula) otočanin; ž. r. bodulica, bodulka

bokal – m. r. (gen. jd. bokala) staklena posuda za tekućinu, najčešće za vodu; vrč

bokun – pril. malo nečega

bolan – uzrečica (Bolan pusti me na miru. – Pusti me na miru.), nije uvjetovano pozicijom u

rečeničnoj strukturi (Pusti me na miru bolan.); odnosi se na mušku osobu dok se

bona odnosi na žensku osobu

bome – pril. čest. baš (bome lipo – baš lijepo)

bonogracija – ž. r. (gen. jd. bonogracije) razg. karniša, zastornica

bora mi – v. bome

borša – ž. r. (gen. jd. borše) torba, za svaku upotrebu, za kupovanje

boršin – m. r. (gen. jd. boršina) manja torba, ženska torbica; dem. boršinić

bota – ž. r. 1. cjelina 2. na botu – odjednom nešto uzeti ili napraviti

botulja – ž. r. staklena boca

brabonjak – m. r. (gen. jd. brabonjka, nom. mn. brabonjci, gen. mn. brabonjaka) izmet

sitna zrnata oblikaod ovce ili koze

braga – ž. r. (gen. jd. brage) navojna stezaljka

branka – ž. r. (gen. jd. branke) vratnica

brantulavat – nesvrš. (prez. brantulan, gl. im. brantulanje) prigovarati

bravarica – ž. r. (gen. jd. bravarice) ptica pepeljastog perja koja leti u velikim jatima, u

primorskim je krajevima od zime do proljeća

bravetina – ž. r. meso od starije ovce

brazda – ž. r. (gen. jd. brazde) sloj prevrnute zemlje koji ostaje za plugom

brč – m.r. (gen. jd.) mjesto na kojem se održava sajam

brecat – nesvrš. (prez. brecan, gl. im. brecanje) zvoniti (crkvena zvona) povodom smrti

bresunice – pl. tantum mladi izdanci kupusa nakon branja

brico – m. r. (gen. jd. brice) brijač i frizer

brime – sr. r. (gen. jd. brimena) breme, teret koji se nosi na leđima

brina – ž. r. (gen. jd. brine) brežuljak, uzvišenje, gomila kamenja, prizda u maslinicima i

vinogradima te između njiva

britvaš – m. r. (gen. jd. britvaša) novčanik

brk – m. r. (gen. jd. brka) ovršak nekih biljaka npr. vinove loze; račvasti uzgoj je

najrasprostranjeniji uzgoj vinove loze, na panju se uzgoji nekoliko krakova, a na

svakom kraku po jedan brk s 2-3 pupa

broit – nesvrš. (prez. broin) brojati, svrš. izbroit (prez. izbroin)

brokva – ž. r. (gen. mn. brokava) čavao

bronzin – m. r. (gen. jd. bronzina) posuda koja služi za kuhanje na kominu

od legure bakra i kositra, bronce

brstit – nesvrš. (prez. brstin) 1. jesti lišće s grane, najčešće koza 2. puno pričati (Ne brsti! – Ne

pričaj puno!)

brte – v. bolan (Brte baš lip dan. – Baš lijep dan.)

brtulin – m. r. (gen. jd. brtulina) mali sklopivi nož, džepni

brudet – m. r. (gen. jd. brudeta) brodet

brukat – nesvrš. (prez. brukan, gl. im. brukanje) sramotiti koga, svrš. obrukat

bruškin – m. r. (gen. jd. bruškina) četka za pranje odjeće, podova ili predmeta od daske

bržola – ž. r. (gen. jd. bržole) kotlet

bubac – m. r. (gen. mn. bubaca) udarac (rukom, šakom u tijelo)

buganac – m. r. (gen. jd. buganca, gen. mn. buganaca) posljedica hladnoće na prstima ruku i

nogu u obliku manjih crvenih izbočina, ozeblina

bukara – ž. r. drvena (od smreke) čaša iz koje se pije vino, oko pola litre

bukica – ž. r. plastična čaša

bukvica – ž. r. održati (kome) lekciju, upozoriti na ponašanje, postupke

bula – ž. r. osoba skrivena od vanjskog svijeta, čest izraz „ka turska bula“, „turska“ jer bula

označava ženu u tradicionalnoj orijentalnoj odjeći sa zarom na licu

bumbit – nesvrš. (prez. bumbin) piti vino u većim količinama

bunar – m. r. zdenac, dem. bunarić

bunja – ž. r. (gen. jd. bunje) manja kružna suhozidna građevina s kupastim krovom koja na

imanjima, u maslinicima i vinogradima, služi kao sklonište od nevremena

bura – ž. r. kanta

busen – m. r. 1. komad zemlje iskopan zajedno s travom, bus trave 2. više strukova cvijeća ili

drugog bilja na jednom korijenu

buštra – ž. r. (gen. jd. buštre) omot u kojem je bilo izvješće o plaći i novac

buva – ž. r. buha, sitan kukac

buvel – m. r. unutarnja guma, zračnica

buža – ž. r. rupa

bužat – nesvrš. (prez. bužan, gl. im. bužanje) bušiti što, svrš. izbužat (prez. izbužan)

C

cablo – sr. r. (gen. jd. cabla, gen. mn. cabala) stablo

caklit (se) – nesvrš. (prez. cakli se) blještiti, sjajiti se kao staklo

caklo – sr. r. (gen. jd. cakla) staklo

capina – ž. r. deblo

cerekat (se) – nesvrš. (prez. cerekan se, gl. im. cerekanje) nepristojno se smijati

cica – ž. r. dojka, sisa

cicat – nesvrš. (prez. cican, gl. im. cicanje) sisati

cicija – ž. r. sitničav čovjek, škrtica

cigla – ž. r. opeka; crijep

ciknit – svrš. (prez. ciknen) pejor. umrijeti

cilac – m. r. neobrađena zemlja

cile mile – izraz za ulizivanje (Nemoj ti meni cile mile. – Nemoj mi se ulizivati.), biti mio,

drag u svrhu postizanja nekog cilja, mile lale

cilo – prid. okus vina bez vode ili s malo, nedovoljno vode u bevandi

cilokup – ž. r. cijelost, u cilokupu – u cijelosti

cima – ž. r. stabljika krumpira

cina – ž. r. cijena

cintare – pl. tantum. usna harmonika

ciplja – ž. r. komad drveta koji se dobije cijepanjem

cirkulo – m. r. (gen. jd. cirkule) osoba koja se previše smije npr. tijekom razgovora kada se

osoba uglavnom smije umjesto aktivnog, ozbiljnijeg sudjelovanja u razgovoru

citka – ž. r. cjedilo

cok – m. r. komadić drva koji služi za potporu bačvi u konobi

cokula – ž. r. cipela

cotav – prid. šepav

covat – nesvrš. (prez. cujen, gl. im. covanje) psovati, svrš. ocovat (prez. ocujen)

crkavica – ž. r. koristi se kao prilog u značenju malo nečega, najčešće se odnosi na novac

(Dobija san crkavicu. – Dobio sam malu plaću.)

crlik – m. r. smijeh

crljen – prid. (odr. crljeni) biti crvene boje

crljenica – ž. r. crvena zemlja

crnomunast – prid. tamnoputa osoba

cuf – m. r. (gen. jd. cufa) čuperak, pramen kose koji se ističe ili strši

cukar – m. r. (gen. jd. cukra) šećer

cukun – m. r. osoba koja slabo shvaća

culjat – nesvrš. (prez. culjan, gl. im. culjanje) – lagano ljuljati koga ili što

curikat – nesvrš. (prez. curikan, pril. sad. curikajuć, gl. im. curikanje) hodati unatrag

cvancik – prid. nov novcijat (ki cvancik – kao nov novcijat), kao potpuno nov

cvarit (se) – nesvrš. (prez. cvarin se, gl. im. cvarenje) topiti se kao posljedica vrućine, veće

temperature (meso tijekom sušenja), svrš. iscvarit (prez. iscvarin)

cvokotat – nesvrš. (prez. cvokoćen, gl. im. cvokotanje) smrzavati se, cvokotanje (zubima)

Č

čambe – pl. tantum kandže, nokti (npr. mačke); pejor. nokti ljudi

čangrizat – nesvrš. (prez. čangrizan, gl. im. čangrizanje) stalno za nešto prigovarat

čangrizav – prid. (odr. čangrizavi) koji stalno prigovara (Čangrizav si.), kojemu sve smeta:

muška osoba: čangrizalo, ženska osoba: čangriza

čangrizavo – pril. na čangrizav način

čangrizavost – ž. r. (instr. čangrizavosti) svojstvo onoga koji je čangrizav

čatrnja – ž. r. bunar, zdenac

čavakuša – ž. r. biljka čijim se sokom liječila upala uha, čuvarkuća

čekić – m. r. ručno oruđe s drvenim drškom i metalnim dijelom na vrhu koji najčešće služi za

ukucavanje čavli, za tući orahe i bademe

čekljun – m. r. oštar komad drva, ostatak grane nakon što se odlomi, pikne od stabla

čela – ž. r. pčela

čeličit (se) – nesvrš. (prez. čeličin se, gl. im. čeličenje) postepeno ojačavati, činiti otpornim i

čvrstim za podnošenje kakve teškoće, napora; svrš. očeličiti se (prez. očeličin se)

čeljade – sr. r. (gen. jd. čeljadeta, nom. mn. čeljad, gen. mn. čeljadi) čovjek, muška ili ženska

osoba

čembrljat – nesvrš. (prez. čembrljan, gl. im. čembrljanje) grebsti koga noktima;

vrš. iščembrljat

čemugat – nesvrš. (prez. čemugan, gl. im. čemuganje) oljušćivati npr. kukuruz

čemušat – nesvrš. (prez. čemušan, gl. im. čemušanje) brati lišće s grma

čeprkat – nesvrš. (prez. čeprkan, gl. im. čeprkanje) tražiti što rukama

čepurika – ž. r. divlji šipak

čepušat (se) – nesvrš. (prez. čepušan se, gl. im. čepušanje) 1. čupati perje 2. tuča, najčešće

djece ili povlačenje za kosu; svrš. počepušat (se)

(počepušali su se – potukli su se)

čevulja – ž. r. mali grozd koji se bere nakon berbe grožđa jer za vrijeme berbe još

nije u potpunosti zreo

čičak – m. r. cipac, skočni zglob

čikara – ž. r. plastična čaša, šalica

čil – prid. tjelesno zdrava, snažna osoba

čivare – pl. tantum drvena naprava za ručno prenošenje tereta

čizmenit – prid. (odr. čizmeniti) profinjena, pedantna osoba

čizmenito – pril. na čizmenit način

čoban – m. r. pastir

čorapa – ž. r. čarapa

čorba – ž. r. juha

čorbasto – prid. jušno jelo (nešto na žlicu, čorbasto)

čudo – pril. puno (čega) Bilo je čudo toga na stolu. – Bio je pun stol (hrane).

čugan – m. r. štap

čula – ž. r. ovca s malim ušima

Ć

ćaća – m. r. (vok. jd. ćaća, ćale) razg. otac

ćakula – ž. r. razgovor, razgovaranje

ćakulat – nesvrš. (prez. ćakulan, gl. im. ćakulanje) razgovarati

ćale – v. ćaća

ćapavat – nesvrš. (prez. ćapajen, gl. im. ćapavanje) brzo hvatati rukom, svrš. ćapat

ćer – ž. r. (dat. jd. ćeri) kći

ćeto – prid. koji je razgovjetan, posebice se koristilo za malu djecu koja su razgovjetno

govorila

ćikulada – ž. r. čokolada

ćirit – nesvrš. (prez. ćirin, gl. im. ćirenje) promatrati skrivećki iza ugla, svrš. proćirit (prez.

proćirin)

ćitaba – ž. r. papir koji nešto potvrđuje (primjerice od nadležnih institucija)

ćorav – prid. (odr. ćoravi) 1. slijep, 2. pejor. onaj koji ne vidi činjenično stanje

ćoša – ž. r. kut, ugao

ćošak – m. r. (gen. jd. ćoška, nom. mn. ćoškovi, gen. mn. ćoškova) kut, ugao

ćo ćo – obraćanje psu, dozivanje u smislu da se odmakne od koga ili čega

ćuća – ž. r. duda

ćućat – nesvrš. (prez. ćućan, gl. im. ćućanje) sisanje

ćudljiv – prij. (odr. ćudljivi) 1. koji je osjetljiv, drži ljutnju 2. koji je promjenjivog ponašanja

ćuknut – prid. (odr. ćuknuti) koji je slabije inteligencije

ćuko – m. r. pas

ćulit – nesvrš. (prez. ćulin, gl. im. ćuljenje) 1. stajati, čekati, 2. naćulit – svrš.

(prez. naćulin) prisluškivati (naćulit uši), 3. stavljati stvari jednu preko druge,

nagomilati (naćulit stvari)

ćutit – nesvrš. (prez. ćutin) 1. šutjeti, 2. osjećati (nešto), oćutit – svrš. (prez. oćutin) osjetiti

ćutura – ž. r. plastična boca, za nošenje pića; dem. ćuturica

D

daje – nesvrš. vonjati, širiti vonj, zaudarati (daje po ribi – vonja po ribi)

dakuće – pril. (čestica) dakako; dakuje (Jel iđe na misu? – Dakuje.)

dangubit – nesvrš. (prez. dangubin, gl. im. dangubljenje) uzaludno gubiti vrijeme na koga ili

što

debulica – ž. r. izgladnjelost, debul – prid. koji je izgladnjeo

dek – m. r. (gen. jd. deka, nom. mn. deki) dekagram

delija – ž. r. junak, jedar momak

demejana – ž. r. staklena posuda za tekućinu koja je obložena pleterom do 30 litara;

demežana – ž. r. (gen. mn. demežana) do 50 litara

depeša – ž. r. brzojav, telegram

derat – nesvrš. (prez. deren, gl. im. deranje) 1. (se) vikati, 2. kožu nakon klanja s

neke domaće životinje, oderat – svrš. (prez. oderen)

dernek – m. r. (gen. jd. derneka, nom. mn. derneci) 1. veselje, slavlje povodom čega, a

najčešće povodom kakve crkvene svetkovine 2. ples, zabava, druženje 3. sajam

dešpet – m. r. (gen. jd. dešpeta) inat

dešpetan – prid. osobina onoga koji čini dešpet

dičit (se) – nesvrš. (prez. dičin se, gl.im. dičenje) ponositi se nečim, nekim

dija – m. r. (gen. jd. dila, dat. jd. dilu) dio čega (Imaš li svoj dija kuće? – Imaš li svoj dio kuće?)

dika – ž. r. (dat. jd. diki) 1. Ponos 2. osoba kojom se netko ponosi (Ti si moja dika.)

dikod – pril. ponekad

diljat – nesvrš. (prez. diljan, gl. im. diljanje) rezuckati pri kosti mrvice npr. pršuta, mesa

dinar – m. r. novac

diplit – nesvrš. (prez. diplin, gl. im. diplenje) 1. svirati u diple i 2.pejor. govoriti i govoriti, a

nitko ne obraća pozornost, govoriti u vjetar, dipli ti dipli

divenica – ž. r. krvavica

diver – m. r. djever, mužev brat

diviji – prij. 1. divlja, neodgojena osoba, 2. divlja, nepripitomljena životinja

dobavit – svrš. (prez. dobavin, pril. sad. dobavljajuć, prid. trp. dobavljen, gl. im. dobavljanje)

dohvatiti što

dočepat (se) – svrš. (prez. dočepan) domoći se koga ili čega

dodijavat – nesvrš. (prez. dodijavat, gl. im. dodijavanje) dosaditi komu, biti dosadan, svrš.

dodijat

dognat – svrš. (prez. dognen, prid. trp. dognan) 1. donijeti teret prijevoznim sredstvom ili na

životinji (magarac, konj) 2. dognati ovce

dojadit – v. dodijat

doklen – pril. koji kazuje do koje prostorne ili vremenske granice, dokle

doktur – m. r. doktor

doljna (majica) - ž. r. pokošulja

doparipat – svrš. (prez. doparipan, prid. trp. doparipan) dovesti koga negdje

dota – ž. r. miraz

dotarica – ž. r. ona koja nosi veliku dotu, miraz, nema brata

doteravat (se) – nesvrš. (prez. doteravan se, prid. trp. doteran, gl.im. doteravanje)

dotjerivati, uređivati se

doti jedan – zam. svi

dotrat – svrš. (prez. dotran) dovesti stoku s paše

dotrine – pl. tantum vjeronauk

dotupit – pridj. (odr. dotupiti) pametan

dotupito – pril. na dotupit način

drača – ž. r. 1. bodljikavo raslinje 2. kosti ribe (Riba je puna drače. – Riba je puna kostiju.);

pejor. jeftina riba za jesti

drčina – ž. mn. pejor. djeca

drćat – nesvrš. (prez. drćen, gl. im. drćanje) 1. smrzavati se 2. biti u strahu od nekoga ili

nečega, bojati se

dricat– nesvrš. (prez. drican, gl. im. dricanje) izravnati (što), svrš. izdricat

driman – prid. pospan

drinji – m.r. mn. grmolika šumska biljka žutih cvjetova i duguljastih crvenih plodova; drijen,

drijenak

drit – prij. (odr. driti) uspravan, vitak

drito – pril. ravno (ići drito – ići ravno), uspravno stajati

drob – m. r. (nom. mn. drobovi) stomak

drop – m. r. ostaci nakon prerade grožđa, ostaci tiještenja grožđa

dub – m. r. (nom. mn. dubovi) hrast

dubit – nesvrš. (prez. dubin, gl. im. dubljenje) 1. stajat uspravno na nogama neko vrijeme 2.

razg. dupsti 3. „dubiti na glavi“ – činiti nemoguće da bi se što postiglo

(Moš dubit na glavi, al neš uspit.)

dućan – m. r. trgovina

duja – ž. r. broj dva

duperat – nesvrš. (prez. duperajen, gl. im. duperavanje) 1. upotrebljavati što za obavljanje

pojedine radnje (Koji prašak duperaješ za pranje škure robe?); svrš. duperan

2. već korišten (Ta krpa je duperana. – Ta krpa je korištena.)

durat – nesvrš. 1. izdržati teškoće, napore 2. trajati, rok trajanja za neki prizvod; svrš. izdurat

dušak – pril. popiti na dušak, popiti sve odjednom, na eks

dušek – m. r. madrac na napuhavanje za more, za plažu

dušnit – svrš. (prez. dušnen) predahnuti, odahnuti

dvizica – ž. r. mlada ovca, od dvije godine

DŽ

džaba – pril. 1. uzalud 2. dano besplatno, ni za što; džabe

džigarica – ž. r. jetra

džumbus – m. r. nered

Đ

đatar – m. r. vrag (Odnija ga đatar. – Odnija ga vrag.)

đava – m. r. (gen. jd. đavla, nom. mn. đavli) vrag

đerdan – m. r. dio nakita, ogrlica

đezla – m. r. metalna posuda s drškom za kuhanje kave

điletin – m. r. muški ili ženski odjevni predmet bez rukava, prsluk

đinđe – ž. r. mn. jeftin nakit; nakit izrađen od jeftinih materijala (bez zlata i dragulja),

bižuterija

điravat – nesvrš. (prez. đirajen, pril. sad. điravajuć, gl. im. điravanje) ići naokolo

đisnit – svrš. (prez. đisnen) naglo skočiti

đita – ž. r. šetnja (ide u đitu – ide u šetnju)

đometar – m. r. (gen. jd. đometra, nom. mn. đometri, gen. mn. đometara) geometar, geodet

đubar – m. r. mn. (gen. đubra, dat. đubru) stajski gnoj

đubre – sr. r. (gen. jd. đubreta, zb. đubrad) pejor. loša osoba, smeće

đuvegija – m. r. momak, mladoženja, zaručnik

E

evala – uzv. 1. uzv. pohvale, bravo 2. pozdrav

F

faćkat – nesvrš. (prez. faćkan, gl. im. faćkanje) hvatati, loviti djevojku ili momka

falinga – ž. r. pogreška

falit – svrš. (prez. falin) 1. pogriješiti, nesvrš. 1. nedostajati kome,

2. (prid. trp. faljen, gl. im. faljenje) hvaliti koga ili što, Faljen Isus! – Hvaljen Isus!

3. falit (se) hvaliti sebe; svrš. pofalit

farbat – nesvrš. (prez. farban, prid. trp. farban, gl. im. farbanje) bojanje

fatureta – ž. r. privatan posao, posao sa strane, dodatni posao uz onaj već postojeći,

„na crno“

fermat – svrš. (prez. ferman, gl. im. fermanje, imp. fermaj) prestati, zaustaviti koga ili što

fibra – ž. r. povišena tjelesna temperatura

fijok – m. r. (gen. jd. fijoka, nom. mn. fijoci) mašna, vrpca

fijumbin – m. r. visak, koristi se u građevini

finta – ž. r. 1. lukavstvo, zavaravanje 2. praviti se da se (što ili koga) ne zna ili ne vidi (često uz

prijedlog za: za fintu)

franja – ž. r. špekula od stakla

frezat – nesvrš. (prez. frežen, gl. im. frezanje) oranje traktorom; svrš. izfrezat

frigano – prid. prženo

frigat – nesvrš. (prez. frigan, pril. sad. frigajuć, gl. im. friganje) pržiti što; svrš. pofrigat

friž – m. r. ogrebotina

frižider – m. r. hladnjak

fudra – ž. r. reg. razg. podstava

fumar – m. r. dimnjak

funcut – m. r. nestašna mlađa muška osoba, vragolan

fundać – m. r. talog kave

furbast – prid. (odr. furbasti) prefirgan

G

gaće – pl.tantum hlače

gajba – ž. r. plastični ili drveni predmet namijenjen za spremanje ili prenošenje voća, povrća

galeba – ž. r. izmet konja, magarca

ganač – m. r. (gen. jd. ganča, nom. mn. ganči, gen. mn. ganača) kuka

ganjci – pril. u potpunosti, sasvim (ganjci nove cipele – sasvim nove cipele)

gargaša – ž. r. naprava (dvije odvojene drvene podloge s čavlima) za raščešljavanje vune

glib – m. r. blato

glizav – prid. (odr. glizavi) klizava površina, klizav, sklizak

glizavost – ž. r. svojstvo onoga što je glizavo, sklisko

gluv – prid. gluh

gnjida – ž. r. 1. jajašce uši 2. pejor. onaj koji je lošeg karaktera i bez dostojanstva

gnjilo – prid. trulo

goba – ž. r. grba

gobav – prid. koji ima grbu

gojit – nesvrš. (prez. gojin, prid. trp. gojen, gl. im. gojenje) koga (npr. dijete), ponekad se i za

domaću životinju koristi ovaj glagol – gojiti prase); ogojit – svrš. (ogoji)

gonat – nesvrš. (prez. gonan, pril. sad. gonajuć, gl. im. gonanje) tjerati, potjerati koga

gožđe – sr. r. željezo

gra – m. r. slanutak

grad – m. r. (nom. mn. gradi) jedinica za mjerenje količine alkohola u vinu, rakiji

gradele – pl. tantum roštilj

granča – ž. r. pojava uslijed dužeg stajanja pojedinih prehrambenih proizvoda, prvenstveno

pršuta, vidljivi znakovi su blago požutjela slanina

grančav – prid. (odr. grančavi) okus kao posljedica granče, koji je od stajanja ili neadekvatnog

čuvanja zahvaćen plijesni, ili napadnut crvima; užegnut, žagnut

grez – prid. (odr. grezi) grub, primitivan, prost

grij – m. r. grijeh

griota – ž. r. šteta (nečega – Ne radi to, grijota je./Ne razbijaj, grijota je.)

grilje – pl. tantum prozorska krila s pokretnim rebrima, rebrenice

grintat – nesvrš. (prez. grintan, pril. sad. grintajuć, gl. im. grintanje) stalno se na nešto tužiti

grintalo – m. r. osoba koja se stalno na nešto tuži

grintav – prid. (odr. grintavi) slabe volje, spreman za svađu

grišpan – prid. (odr. grišpani) gužvan

grišpat – nesvrš. (prez. grišpan, pril. sad. grišpajuć, gl. im. grišpanje) gužvati, svrš. izgrišpat

grišpavo – prid. koje je izgužvano, izgrišpano – izgužvano

grlavica – ž. r. difterija, zarazna bolest koja se očituje kao upala sluznice ždrijela, grla i nosa

guba – ž. r. 1. zarazna kožna bolest 2. nametnik na biljkama (bob, krumpir, jabuka...)

gubica – ž. r. usna

guc – m. r. gutljaj

gucat – nesvrš. (prez. gucan, gl. im. gucanje) gutati; svrš. progucat - progutati

guća – ž. r. potkošulja dugih rukava

gustirna – ž. r. gusterna, zdenac za skupljanje kišnice

gušt – m. r. užitak čega

guštanje – sr. r. uživanje u čemu

gurla – ž. r. žlijeb

guvno – sr. r. (gen. jd. guvna) gumno

H

huškat – nesvrš. (prez. huškan, pril. sad. huškajuć, gl. im. huškanje) nagovarati (koga);

nahuškat – svrš. (prez. nahuškan, imp. nahuškaj)

I

iće – sr. r. jelo

idi – imp. jedi

idit se – nesvrš. (prez. idin se) ljutiti se, svrš. naidit se (prez. naidin se) naljutiti se

iđen – nesvrš. (prez. iđen) idem

inadit se – nesvrš. (prez. inadin se) svađati se, prkositi

inkarat – m. r. (gen. jd. inkarta, nom. mn. inkarti, gen. mn. inkarata) žbuka

inkartat – svrš. (prez. inkartan, pril. sad. inkartavajuć, gl. im. inkartavanje) ožbukati; nesvrš.

inkartavati

inkola – ž. r. ljepilo

intrada – ž. r. mn. imovina, sveukupnost poljoprivredno obradivih površina

irud – m. r. u smislu psovke označava Heroda; ljudi psovali zbog onoga što je učinio Isusu;

iruda ti (psovka)

isekat – svrš. (prez. isekan, gl. im. isekavanje) iscrpsti vodu, nesvrš. isekavat

iskobečit – svrš. (prez. iskobečin, prid. trp. iskobečen, imp. iskobeči) širom otvoriti oči,

iznenaditi se, izdrečit (očI)

isparit se – svrš. (prez. isparin, prid. rad. ispario, prid. trp. isparen) opeći se; isparen – opečen

ispodmuča – pril. na prijetvoran način, dvolično, kada nas iznenadi osoba koja nije onakva

kakvom se predstavlja

isporavljat – nesvrš. (prez. isporavljan, pril. sad. isporavljajuć, prid. trp. isporavljen,

gl. im. isporavljanje), isporavit – svrš. (prez. isporavin) ispraviti što

isprvice – pril. ispočetka, otpočetka

ist – nesvrš. (prez. iden) jesti

istrat – svrš. (prez. istran, gl. im. istravanje) 1. potjerati ljude 2. odvesti blago, stoku na

pašu

Isukrst – m. r. Isus Krist

iščašit – svrš. (prez. iščašin) iščašiti nogu, izbaciti iz čašice, pomaknuti iz zgloba

iščeprljat (se) – svrš. (prez. iščeprčljan se) ogrepsti se noktom, granom...

ištekat – svrš. (prez. ištekan, gl. im. ištekavanje) isključiti

ištetit – svrš. (prez. ištetin, prid. trp. ištećen) oštetiti

izasobice – pril. zaredom

izdrečit – v. iskobečit

izdurat (što) – svrš. (prez. izduran, imp. izduraj) izdržati snagom, podnijeti; nesvrš.

izduravati

izist – svrš. (prez. iziden, prid. trp. iziden, imp. izidi) pojesti

izlemat – svrš. (prez. izleman) istući koga

izmekotit – svrš. (prez. izmekotin) izorati ledinu koja dugo stajala; neobrađena, neizorana

zemlja

izrepan – prid. (odr. izrepani) poderan

izubijat – svrš. (prez. izubijan) pretući koga

izuvat (se) – nesvrš. (prez. izuvan se, pril. sad. izuvajuć, prid. trp. izuven, gl. im. izuvanje)

skinuti cipele, izusti (se) – svrš. (prez. izujen se)

izventavat (što) – nesvrš. (prez. izventajen, pril. sad. izventavajuć, imp. neg. (ne) izventaji, gl.

im. izventavanje, prid. trp. izventan) 1. postići nešto upornim traženjem;

izmamiti, iznuditi 2. spretno se snaći, biti dovitljiv, dosjetiti se, domisliti

se čemu, pronaći mogućnost da što radi ili funkcionira; svrš. izventat

J

jačmik – m. r. gnojna upala očnog kapka; ječmenac, jačmen, ječmen

jaketa – ž. r. gornji dio odijela; jakna

jalov – prid. (odr. jalovi) koji ne daje poroda (Ovca je jalova.)

japno – sr. r. vapno

jarpa – ž. r. hrpa čega (zgrnit na jednu jarpu)

jasle – pl. tantum posebno izrađen, drven, otvoren sanduk prilagođen dimenzijama za

hranjenje nekih domaćih životinja (ovce, konji...)

jašit – nesvrš. (prez. jašin) jahati, uzjašit – svrš. (prez. uzjašin, imp. uzjaši)

jedar – prij. (odr. jedri) jak, snažan čovjek

je đavla – 3. l. jd. pomoćnog glagola biti, zanijekani oblik nije

jer – odnosno-upitni prilog zašto, zbog čega

jerbo – vezn. jer

jesenas – pril. prošle jeseni

jetrva – ž. r. žena muževa brata

ježuri – m. r. mn. jeza, srsi, žmarci

jopet – pril. (čest.) opet, ponovo

jorgan – m. r. pokrivač za krevet, poplun

juka – ž. r. (dat. jd. juki); juva – ž. r. juha

K

kacavida – ž. r. odvijač

kacijola – ž. r. pribor kojim se stavlja jelo iz zdjele u tanjur

kad magla dub izvali – izraz za pril. nikad

kafen – prid. (odr. kafeni) smeđ

kain – m. r. plastična posuda za umivanje

kaiš – m. r. remen

kalumela – ž. r. kamilica

kamiš – m. r. šuplja cjevčica lule, od trstike

kančat – nesvrš. (prez. kančan, gl. im. kančanje) ručno namotavanje konca koji se dobio

predenjem vune

kantar – m. r. sprava za mjerenje bez utega, drži se u ruci

kantunal – m. r. noćni ormarić

kapac – prid. kadar, sposoban učiniti što (Nisi kapac spremit ručak.)

kapija – ž. r. ulazna vrata dvorišta

kapsela – ž. r. lijes

kapula – ž. r. crveni luk

karat (se) – nesvrš. (prez. karan se, pril. sad. karajuć, gl. im. karanje) svađati se

karijola – ž. r. kolica za prenošenje tereta na jedan kotač

karota – ž. r. mrkva

karta – ž. r. list papira

katriga – ž. r. (dat. jd. katrigi) stolica

kasarna – ž. r. vojarna

kašeta – ž. r. drveni sanduk za prenošenje grožđa, smokava

kašika – ž. r. (dat. jd. kašiki) žlica

kašnje – komp. od kasno, kasnije, poslije

kaubica – ž. r. haubica vrsta topničkog oružja, kratkocjevi top srednjeg ili velikog kalibra

kaula – ž. r. cvjetača

kauštika – ž. r. natrijeva lužina, u proizvodnji sapuna

kecat – v. grintat

kecelja – ž. r. dio odjeće koji se oblači preko uobičajene odjeće kao zaštitita od nečistoća

keljit (se) – nesvrš. (prez. keljin se) pejor. smijati se

kerefeke – ž. r. mn. šale, zezancije

kesa – ž. r. plastična vrećica

kezme – sr. r. (gen. jd. kezmeta) mlada svinja

ki – prij. kao, poput

kiće – pl. tantum otpadak od čišćenja maslina, grane masline koje su suhe ili guste pa ih

treba otkloniti zbog boljeg rasta stabla

kijat – nesvrš. (prez. kijan/kišen, gl. im. kijanje) 1. kihati 2. kija snjig – pada snijeg

kijavica – ž. r. učestalo kihanje

kinta – ž. r. žarg. novac

kintal – m. r. jedinica za masu, 100 kg

k misi – izraz za na misu (iđe k misi – ide na misu)

ko – zam. (upitna, odnosna, neodređena) tko

koćeta – ž. r. starinska, bračna, drvena postelja

koda – vezn. kao da

kolet – m. r. ovratnik

kolišno – pril. dem. od koliko

koltrina – ž. r. zavjesa, zastor

koljinka – ž. r. kolijevka

komađ – m. r. pomagalo tijekom oranja na koje se nadovezuje ralo

komaštra – pl. tantum željezna naprava na kominu koja je zakačena o gredu i o koju se objesi

lonac za kuhanje

kombinet – m. r. žensko donje rublje, kombine

kombinirke – pl. tantum kliješta

komešat se – nesvrš. (prez. komešan se, pril. sad. komešajuć se, gl. im. komešanje)

1. kretati se u svim pravcima i smjerovima bez reda u istom prostoru;

okretati tijekom spavanja 2. nemirno kretanje; svrš. uskomešat se (prez.

uskomešan se)

komodat se – nesvrš. (prez. komodan se, gl. im. komodanje) udobno se smjestiti

komšija – ž. r.(m. spol) susjed, ž. spol komšinica

komšiluk – m. r. (nom. mn. komšiluci) susjedstvo

konča – pl. tantum začini

kondut – m. r. poljski zahod

koracat – nesvrš. (prez. koracan, pril. sad. koracajuć, gl. im. koracanje) praviti korak prema

naprijed, koracnut – svrš. (prez. koracnen)

kose – ž. r. mn. kosa (Ima lipe kose.)

kosir – m. r. alat za siječi korova, bodljikavog raslinja

kosirača – ž. r. alat za sječu drva, niskog raslinja

kosti – mn. od kost u značenju leđa (Bole me kosti. – Bole me leđa.)

koštala – ž. r. koprivić; košćela

koštat – nesvrš. (prez. koštan, gl. im. koštanje)1. imati cijenu, stajati;

2.(To me koštalo gubitka prijatelja., tj. koštati nečega, stajati nečega po određenu

„cijenu“)

kota – m. r. kotao za pečenje rakije

kova – ž. r. nosilo ispleteno od rašeljke, a najčešće služi za prenošenje ubranog grožđa ili

smokvi

kozle – sr. r. muško i žensko jare; m. r. kozlić, ž. r. kozlica

krakun – m. r. vrsta brave, komad željeza za zatvranje vrata, zasun

kravare – pl. tantum cipele napravljene od kože i gume

kravosac – m. r. kravosas

kredencija – ž. r. kuhinjski ormar za posuđe i kuhinjski pribor

krepavat – nesvrš. (prez. krepajen, pril. sad. krepavajuć, imp. krepani, gl. im. krepavanje)

1.biti preumoran od nekog posla (Krepan sam.), 2. pejor. umrijeti, 3. uginuti,

krepati – svrš. (prez. krepanen) uginuti

krešit – svrš. (prez. krešin) povećati težinu ili cijenu (Krešija je dva kilograma./Krešilo je dvije

kune.)

krigla – ž. r. velika staklena čaša

kriomice – pril. potajno

kripan – prid. hranjiv

kripost – ž. r. snaga, krepost

kritikovat – nesvrš. (prez. kritikujen, pril. sad. kritikujuć, prid. trp. kritikovan,

gl. im. kritikovanje) nekoga kritizirati

krnjav – prid. (odr. krnjavi) 1. koji je bez zuba, 2. koji je oštećen, kojemu nedostaje dio

krožun – m. r. v. điletin

kršeljak – m. r. (gen .jd. kršeljka, nom. mn. kršeljci, gen. mn. kršeljaka) komad skršenog drva

krto – m. r. košara ispletena od rašeljke za nošenje voća i povrća, dem. krtočić

krunit – svrš. (prez. krunen, imp. kruni) kapnuti koje tekućine (vino, voda, ulje...)

kruv – m. r. kruh

kućerica – ž. r. suhozidna kućica u vinogradu ili masliniku

kufer – m. r. kovčeg

kukala – pl. tantum igra skrivača (Igrati na kukala. – Igrati se skrivača.)

kukumar – m. r. krastavac

kuku lele – izraz žaljenja, izražavanja boli, ajme (meni)

kukuljica – ž. r. suknena kapa, kapa od ovčje vune

kukurikavac – m. r. jaki kašalj

kumpir – m. r. krumpir

kunac – m. r. (gen. jd. kunca, nom. mn. kunci, gen. mn. kunaca) glodavac koji je sličan zecu

kunserva – ž. r. koncentrat rajčice

kunserviran – prid. konzerviran; konzervirana hrana

kunjat – nesvrš. (prez. kunjan, pril. sad. kunjajuć, gl. im. kunjanje) drijemati, zakunjat – svrš.

(prez. zakunjan) zadrijemati

kunjavica – ž. r. pospanost

kupa – ž. r. crijep

kurdela – ž. r. komad tkanine, vrpca koja je prvenstveno služila za ukrašavanje narodne

nošnj

kurijožan – prid. (odr. kurijožni) znatiželjan

kušat – svrš. (prez. kušan, pril. sad. kušajuć, gl. im. kušanje) probati jelo ili što

kušin – m. r. (gen. jd. kušina, gen. mn. kušina) jastuk

kuvar – mr. r. kuhar

kuver – m. r. poveća drvena kutija u koju se spremala odjeća

kuverta – ž. r.koverta, omotnica

kužina – ž. r. kuhinja

kvas – m. r. kvasac

kvasina – ž. r. ocat

kvocat – nesvrš. (prez. kvocan, pril. sad. kvocajuć, gl. im. kvocanje) učestalo prigovaranje

(komu) za nešto

L

labrnja – pejor. usta

lac – m.r. mišolovka

lad – m.r. hlad

ladan – prid. hladan

ladit – nesvrš. (prez. ladin, prid. trp. olađen, gl. im. lađenje) hladiti; svrš. oladit

ladno – pril. hladno

ladnoća – ž. r. hladnoća

ladovina – ž. r. hladovina

lajona – ž. r. žena koja voli mnogo pričati, ogovarati

lancun – m. r. plahta

landrat – nesvrš. (prez. landran, pril. sad. landrajuć, gl. im. landranje) skitat se

lani – pril. prošle godine

lanjsko – prid. što je od prošle godine (lanjski snijeg, lanjsko ulje)

lapat – m. r. (gen. jd. lapta, nom. mn. lapti, gen. mn. lapata) komad tkanine koji služi kao

zakrpa na poderanoj odjeći

lapiš – m. r. olovka

laprdat – nesvrš. (prez. laprdan, pril. sad. laprdajuć, gl. im. laprdanje) dosađivati, gnjaviti;

govoriti gluposti i beznačajne stvari

laptat – nesvrš. (prez. laptan, pril. sad. laptajuć, gl. im. laptanje) 1. padati (veliki snijeg, velike

pahulje) 2. piti vodu zamasima jezik npr. pas

lašikovat – nesvrš. (prez. lašikujen, pril. sad. lašikujuć, gl. im. lašikovanje) provoditi se,

zabavljati se s društvom, djevojkama

lašnje – komp. prid. lako – lakše

laštrik – m. r. lastik

lata – ž. r. lim, limenka

lavandin – m. r. umivaonik

laza – ž. r. služi kao prilaz ogradama, njivama, otvor, „vrata“ u suhozidu

lemiš – m. r. sječivo pluga, oštri dio koji siječe zemlju

lemozina – ž. r. novčani prilog koji se skuplja tijekom mise

lešo – prid. reg. 1. kuhano (meso, riba) 2. pril. osjećati se loše, kao da si kuhan

letičast – prid. (odr. letičasti) onaj koji je brzoplet

libar – m. r. (gen. jd. libra, nom. mn. libri, gen. mn. libara) knjiga; librić – m. r. knjigica,

molitvenik

liberavat (se) – nesvrš. (prez. liberajen, pril. sad. liberavajuć, gl. im. liberavanje) ostavit se,

oslobodit se nekoga ili nečega, svrš. liberat se

libit (se) – nesvrš. (prez. libin se) polako, usporeno hodati; svrš. dolibit se

librica – ž. r. ka librica izraz za nekoga tko je mršav (Nema u njemu ni librica.)

ličit – nesvrš. (prez. ličin, gl. im. ličenje) 1. liječiti (se), 2. sličiti komu

likar – m. r. liječnik

lisa – ž. r. 1. drvena naprava koja služi za sušenje smokava, 2. vrata

lišo – prid. glatko, bez štete, opasnosti ili posljedica (Nećeš proći lišo.)

lizavica – ž. r. lizalica

lokat – nesvrš. (prez. ločen, gl. im. lokanje, imp. loči) neumjereno piti alkohol

lola – ž. r. momak koji se pravi važan

luft – m. r. razmak

lug – m. r. pepeo

lulav – prid. blesav, glupast

lumbrela – ž. r. kišobran

lumin – m.r. svjećica koja pliva u maslinovom ulju povrh vode u staklenoj čaši, upali se u znak

sjećanja na pokojne, najčešće u vrijeme Božića

lumpovat – nesvrš. (prez. lumpujen, pril. sad. lumpujuć, gl. im. lumpovanje) biti u

(pre)veselom društvu uz jelo i piće

lupež – m. r. lopov

luster – m. r. veliki viseći svijećnjak s jednom ili više svijeća; vrsta lampe, rasvjete na stropu

LJ

ljupina – ž. r. otpadak od badema, oraha ili jaja

ljutika – ž. r. vrsta luka

M

ma – riječca ma je – ne nije; nevjerica

maca – ž. r. oruđe za razbijanje kamena; bat, malj

mačkara – ž. r. jd. maškara, maskirana osoba

mačkaran – prid. (odr. mačkarani) 1. koji je u maškarama 2. pren. podr. koji se smiješno,

neukusno i napadno odjenuo, učinio sebe smiješnim; namačkarana - ženska

osoba napadno našminkana

mačkarat – nesvrš. (prez. mačkaran, gl. im. mačkaranje, prid. trp. mačkaran) svrš.

izmačkarat (prez. izmačkaran) maškarat

mačkare – pl. tantum karneval

maća – ž. r. 1. mrlja, 2. maćeha

maćan – prid. (odr. maćani) koji je zaprljan

maćat – svrš. zaprljati, onečistiti

madarinka – ž. r. mandarina

makaruni – m. r. mn. makaroni

makazice – pl. tantum škare

malešan – prid. (odr. malešni) malen

malovan – m. r. manuelni radnik; pomoćni radnik, bez određene škole, nekvalificiran

malta – ž. r. žbuka

mandrilo – m. r. nadimak za Splićane

manistra – ž. r. tjestenina

manit – prid. mahnit

mantavica – ž. r. vrtoglavica

manjka (ti toga) – izraz u smislu ne nedostajati (Uvatila i' ludavica. – Manjka ti toga danas. /

Ne nedostaje takvih slučajeva danas.)

marva – ž. r. 1. stoka 2. onaj koji neprilično postupa prema drugima

mast – m. r. mošt

mašice – pl. tantum hvataljka za prenošenje žeravica

mašit se – svrš. (prez. mašin se) uzeti, dohvatiti, posegnuti za čim

mašlin – m. r. mašklin

maštilo – sr. r. vjedro, plastična posuda za pranje odjeće

mavat – nesvrš. (prez. mašen, gl. im. mavanje, imp. maši) mahati

mate – ž. r. (gen. jd. matere) majka

matun – m. r. 1. opeka 2. pren. reg. podr. (m. i ž. r.) osoba koja teško shvaća

mećat – nesvrš. (prez. mećen, gl. im. mećanje) stavljati stvari, predmete u

nešto; metnit – svrš. (prez. metnen)

mećat se – nesvrš. (prez. mećen se) praviti se, predstavljati se nečim što zapravo nisi,

predstavljati se junakom

mekaničar – m. r. mehaničar

meklje – prid., komp. od mekan mekše, mekanije

meritat – nesvrš. (prez. meritan, pril. sad. meritajuć, gl. im. meritanje) pripadati po nekom

„pravu“, zaslužiti nešto (Tebe merita ova njiva.)

mijur – m. r. mjehur

miljetić – m. r. milje, mali čipkasti stolnjak

mistrija – ž. r. građevinski, zidarski alat kojim se nabacuje žbuka; u pravilu se izrađuje od

čeličnog lima, ima oblik izduženog trapeza

mišanca – ž. r. mješavina

mišina – ž. r. pejor. 1. mijeh 2. vreća od životinjske kože u kojoj se držalo brašno, voda, vino

2.pren. reg. podr. poveći trbuh

mitit – svrš. (prez. mitin) mimoići

mižerija – ž. r. mizerija

mlak – prid. (odr. mlaki) topao (mlako mlijeko)

mlako – pril. 1. postupati s nekim na blag način, 2. prid. topao

mlakušasto – prid. manje od mlako

mlatit – nesvrš. (prez. mlatin, gl. im. mlaćenje) 1. tući nekoga, tući po nečemu; izmlatit – svrš.

(prez. izmlatin)

mlohav – prid. (odr. mlohavi) mlitav

moć – modalni glagol moći

moderisat – nesvrš. (prez. moderišen, gl. im. moderisanje) uređivanje, dotjerivanje

molat (se) – nesvrš. (prez. molan se, gl. im. molanje, imp. molaj se) okaniti se koga ili

čega (Molaj me se. – Okani me se.)

moljakat – nesvrš. (prez. moljakan, pril. sad. moljakajuć, gl. im. moljakanje) uporno moliti

koga za nešto

more – 3. l. jd. gl. moći (može) služi kao potvrdan odgovor na pitanje ili u samoj tvorbi

pitanja s česticom li (More li se ovo popraviti? – More.)

mosur – m. r. duguljast oblik koji nastaje laganim topljenjem snijega i istovremenim

leđenjem na krovovima

mošur – m. r. kovana posuda za prenošenje najčešće stajskoga gnojiva

mošt – m. r. iscijeđeni sok grožđa koji se nakon fermetancije pretvara u vino

moti – m. r. mn. 1. pokreti, dio neverbalne komunikacije kojim se komu daje znak

sporazumijevanja 2. imati mota – biti izrazito vješt u čemu

movit se – nesvrš. (prez. movin se, imp. movi se) pokrenut se, poticaj za lijene osobe

možđani – m. r. mn. moždani, mozak

mrčina – ž. r. stari, iznošeni komad odjeće

mrčit – nesvrš. (prez. mrčin, gl. im. mrčenje) 1. šarati, praviti crte po papiru

ili nečemu, zamrčiti – svrš. (prez. zamrčin, imp. zamrči, prid. trp. zamrčen) napraviti

crtu po nečemu, izmrčiti – svrš. (prez. izmrčin, imp. izmrči, prid. trp. izmrčen),

2. Ne mrči se ni za šta. – ne raditi nešto uzaludno, za male vrijednosti, priznanja

mrgilj – m. r. međa, ograda

mrlis – m. r. miris

mrlisat – nesvrš. (prez. mrlišen, gl. im. mrlisanje, imp. mrliši) mirisat (lipo mrliše – lijepo

miriše)

mrs – m. r. hrana koja sadrži meso i životinjske masti

mrteljav – prid. (odr. mrteljavi) lijen, ni za što (raditi)

mučat – nesvrš. (prez. mučin, imp. muči, gl. im. mučanje) šutjeti,

umučat – svrš. (prez. umuknen, imp. umukni) zašutjeti

mudante – pl. tantum gaćice

muja – ž. r. muha

muka li je – razg. teško li je, u značenju da je lako

mukte – 1. prid. besplatan, 2. pril. raditi bez plaće, bez plaćanja

mulac – m. r. (gen. jd. mulca) 1. dječak kojem se ne znaju roditelji ili otac 2. mangup, deran

mulam – m. r. goveđe meso bez kosti, potrbušina, slabina

mularija – ž. r. dječurlija

munita – ž. r. sitan novac

murga – ž. r. talog ulja ili vina

murtila – ž. r. murtela

mustra – ž. r. koji je sklon izbjegavanju dužnosti; šarlatan

muštrikat – nesvrš. (prez. muštrikan, gl. im. muštrikanje, imp. muštrikaj) zezati, provocirati

mutap – m. r. pokrivač načinjen od ovčije vune

mutikaša – m. r. (gen. jd. mutikaše) koji je podmukao; prevarant

N

na – uzv. 1. evo, eto, uzmi (Na ti.), 2. kada se želi ukazati na posljedicu (Eto ti ga na. – Eto ti.)

nabadat – nesvrš. (prez. nabadan, gl. im. nabadanje) 1. nesigurno tražiti; nasumce

ispitivati 2. navlačiti što na nešto šiljasto; svrš. nabost (prez. naboden)

na botu – pril. odjednom

načimat – nesvrš. (prez. načiman, imp. načmi) 1. (nešto) otvoriti (Načmi kutiju keksa.),

2. započeti razgovor na određenu temu; načeti – svrš. (prez. načmen)

naćulit (uši) – svrš. (prez. naćulin) pomno, pažljivo slušati; prisluškivati

naćve – pl. tantum drvena ovalna posuda za mijesenje kruha

nagal – prid. nagao

nagrajisat – svrš. (prez. nagrajišen) naići na nekoga ili nešto

naidit (se) – svrš. (prez. naidin, prid. rad. naidija) naljutiti se

najat – svrš. (prez. 3. l. jd. naja) silom htjeti nešto postići, ući negdje, navaliti (Di si naja? –

Gdje si navalio?/Šta si navalija? – Što si navalio?)

najist se – svrš. (prez. najiden, imp. najidi, prid. rad. naijo) najesti se

naki – zam. (gen.jd. nakoga, gen. mn. nakizi, instr. (s) nakin) onakav

nalickat se – svrš. (prez. nalickan se) pretjerano se dotjerati

namaknit – svrš. (prez. namaknen) nabaviti, priskrbiti što; namaknuti

namirit se – svrš. (prez. namirin se, prid. trp. namiren) 1. ispuniti određena traženja u

novcu i sl.; platiti, isplatiti, nadoknaditi, srediti račun 2. završiti svakodnevne

poslove (npr. hranjenje; namirit stoku)

namišćat – nesvrš. (prez. namišćan, pril. sad. namišćajuć, gl. im. namišćanje) namještati

namusit se – svrš. (prez. namusin, prid. trp. namušen) namrgoditi se, uvrijedit se

na noge – pril. hodati pješke; ići na noge - pješačiti

jovo nanovo – pril. ponovno

naoposa – pril. suprotno od naopako

napirlitat se – svrš. (prez. napirlitan se) dotjerati se, urediti vanjštinu od frizure, odjeća...

naponase – pril. napose

na prvi livoga – izraz za ispunjavnje obećanja, napraviti nešto na dan koji ne postoji u

kalendaru tj. nikad

napuvan – prid. (odr. napuvani) napuhan

naramak – m. r. (gen. jd. naramka, nom. mn. naramci, gen. mn. naramaka) količina čega

koju obuhvati ruka savijena u laktu, naramak drva

narest – svrš. (prez. naresten) narasti, postati viši rastom

na refule – pril. na tren, na trenutke, nalet čega (vitar puše na refule)

nataknit – (koga, što) svrš. (prez. nataknen) 1. staviti na što, nabosti ili staviti što na sebe što

izaziva veliku pozornost (Šta si nataknija očale?) 2. kritizirati koga, uputiti

(prikrivenu) kritiku, prigovor, napad (Jesan ga nataknija.)

natenane – pril. 1. polako, mirno (pričati natenane – pričati potanko) 2. detaljno, precizno,

točno (Vidit ću to kasnije lipo natenane.)

naudit – svrš. (prez. naudin) 1. nekome učiniti nažao; povrijediti, nanijeti nepravdu 2. štetno

djelovanje nečega, primjerice hrane (Izija san natašta pa mi naudilo.) naškodit

navigavat – nesvrš. (prez. navigajen, gl. im. navigavanje) ploviti, biti pomorac na brodu

navisit – svrš. (prez. navisin, imp. navisi) staviti nešto kuhati

navrnit – svrš. (prez. navrnen) 1. (što) biljku 2. nestrpljivo krenuti negdje

navrnut – prid. (odr. navrnuti) koji je na svoju ruku, koji je malo na se, pomalo čudan

(Taki je navrnut. - Takav je.)

nearan – prid. (odr. nearni) nemaran, nemarljiv, neaktivan

nearno – pril. koji ne vodi brigu o nečemu ili nekome

nejak – prid. (odr. nejaki) malen, nedorastao (nejako dite – maleno dijete)

ne moš – neg. imp. od moći (što) svrš. i nesvrš. (prez. mogu, imp. moš) ne možeš

ni anjci – 1. vezn. sastavni ni, niti (Nije pomoga ni anjci malo. – Nije pomogao niti malo.)

2.pril. niti malo, nimalo

nikidan – pril. nekidan, prije nekoliko dana

ni kučeta ni mačeta – izraz koji želi pojačati dojam u iskazu da netko nema ništa,

u materijalnom ili drugom smislu, posebno u smislu potomaka npr. za

čovjeka koji se nije ženio niti „gradi“ svoje potomstvo – nema ni

kučeta ni mačeta, a pogotov ako uz taj neuspjeh nije ostvaren ni u

onom materijalnom (kuće, imanje)

noćit – nesvrš. (prez. noćin, gl. im. noćenje) prespavati (Noćija san kod prijatelja.)

noćat (se) – nesvrš. padati mrak, prijelaz iz dana u noć; svrš. snoćat se

(Snoćalo se. – Pala je noć.)

nokice – pril. malo (čega), mala količina

noseća – prid. trudna (žena)

nožice – pl. tantum škare

nu – uzv. u značenju vidi, pogledaj

NJ

njizi – zam. (gen. mn. zam. oni) njih

O

obać – svrš. (prez. obađen, imp. obađi) obići koga ili što; najčešće se koristilo za zemlju,

imovinu; obilazeći vidjeti, pregledati koga ili što; nesvrš. obilazit (obađi intradu,

obađi bolesnika)

obadavat – nesvrš. (prez. obadajen, gl. im. obadavanje)

primjećivati koga, dati nekome ili nečemu na važnosti, obraćati

pozornost; svrš. obadat

obaučit – svrš. (prez. obaučin, prid. trp. obaučen, gl. im. obaučenje) obuhvatiti (što, koga)

s obje ruke, obgrliti (rukama)

obilat – prid. (odr. obilati) koji je u velikoj količini (Dobija san obilat komad mesa.)

obilato – pril. u velikoj količini

oblajat – nesvrš. (prez. oblajan) kružiti oko čega, kružiit npr. oko kuće, znatiželjno promatrati

oblazit – v. obaći

oblejat se – svrš. (prez. oblejan se) opiti se

oblica – ž. r. sorta masline

oblizat se – svrš. (prez. obližen se, imp. obliži, prid. trp. oblizan, gl. im. oblizivanje) prijeći

jezikom po usnama čime se izražava zadovoljstvo poslije jela

obliznit se – svrš. donijeti na svijet blizance; najčešće: Ovca se obliznila.

obnoć – pril. tijekom noći

obodnica – ž. r. hobotnica

obraz – sr. r. lice 1. jedna strana čovjekova lica 2. čast, poštenje (nemaš obraza)

obruč – m. r. 1. metalni pâs u obliku kružnice kojim se učvršćuju bačve 2. obruč za kosu

obrukat – svrš. (prez. obrukan) osramotiti koga, ukorit, prigovorit

o Božiću – pril. za vrijeme Božića

očale – pl. tantum naočale

očenit – svrš. (prez. očenin) odlomiti koma kruha, granu sa stabla...

Očenjaš – m. r. Očenaš

odan – pril. ovud(a)

odat – nesvrš. (prez. odan, pril. sad. odajući, gl. im. odanje) hodati

odlučit – svrš. (prez. odlučin, gl. im. odlučivanje, imp. odluči) odvojiti ovce od janjaca ili

odvojiti dva stada; nesvrš. odlučivat

odrenat – svrš. (prez. odrenen, imp. odreni) odvesti blago, stoku na pašu, u tor

odrišivat – nesvrš. (prez. odrišivan, prid. trp. odrišen, imp. odriši, gl. im. odrišivanje),

odvezati, odriješiti; odrišit – svrš. (prez. odrišin)

odrto – 1. prid. ogrebano, oštećeno 2. pril. drsko

oduminit – svrš. popustiti bol, slabljenje intenziteta boli

o'glavu – pril. nije prijeko potrebno, nema potrebe žuriti za čim (Nije mi o'glavu ić po kiši.)

ogojan – prid. (odr. ogojni) koji je tjelesno jak, snažan

oič – m. r. predmet za čišćenje pluga, rala, lemiša

okanit (se) – (koga, čega) svrš. (prez. okanin se) prestati s čim, ostaviti se, napustiti što

okašat se – nesvrš. (prez. okašan, pril. sad. okašajuć, gl. im. okašanje) drsko odgovaranje

oklen – pril. odakle

oklonit – svrš. (prez. oklonin, imp. okloni, prid. trp. oklonjen) maknuti što, promijeniti

mjesto čemu (Okloni čašu sa stola.)

okolo kole – pril. izbjegavati što, okolo kole pa na mala vrata – izbjegavati nešto reći ili

odgovoriti, kriti, ne željeti da se nešto sazna

okosito – pril. drsko

okrajak – m. r. (gen. jd. okrajka, gen. mn. okrajaka) 1. odlomljen kraj kruha, kolača gdje je

najviše kore 2. otpadak daske i sl. 3. dio njive ostavljen za pašu

okrćat – nesvrš. (prez. okrćen) okretati (što)

okrpit – (što) svrš. (prez. okrpin, imp. okrpi) zakrpati; nesvrš. krpit prišiti zakrpu na tkaninu

olajat – (koga) svrš. (prez. olajen, prid. trp. olajan) reći laž o kome, oklevetati; ogovarati

oli – vezn. ili

omečat – svrš. (prez. omečan) postepeno postajati mekše, smekšati se topljenjem u vodi,

omekšati (kruv je omeča)

omučat – svrš. (prez. omučin, prid. rad. m. r. omuča, ž. r. omučala) zašutjeti

omućat – svrš. (prez. properen, imp. properi) proprati (što)

omunit – svrš. (prid. trp. omunjen) uvenuti

oni – zam. onaj

opanak – m. r. (gen. jd. opanka, nom. mn. opanci, gen. mn. opanaka) kožna cipela sa

zavrnutim vrhom, dio narodne nošnje; vrsta starinske seoske obuće

opose – pril. odvojeno 1. nešto staviti odvojiti, izdvojiti, podijeliti 2. živjeti odvojeno,

zasebno, rastavljeno

ora – m. r. (gen. jd. orla, nom. mn. orli, gen. mn. orala) 1. orah (mn. oraji – orasi), 2. ptica

orao

orcanje – sr. r. pjevanje s ojkanjem, ojkanje

o ruk – usklik prilikom međusobnog bodrenja za vrijeme izvršavanja nekog fizički

zahtjevnog posla, pri zajedničkom podizanju težeg tereta uzviknulo bi se o ruk

oseknit se – svrš. (prez. oseknen se, imp. osekni se) obrisati, ispuhati nos tijekom prehlade

osimenit – svrš. (prez. osimenin) osjemeniti

osin – ž. r. sjena

osinac – m. r. (gen. jd. osinca, nom. mn. osinci, gen. mn. osinaca) osa

oskoruša – ž. r. vrsta voćke; samonikla biljka iz porodice ruža, njezini plodovi kasno

dozrijevaju, opori su i tvrdi kao da su skoreni, otud i ime; drvo s jestivim

plodom; bjelogorična vrsta drveća

oš – upitni oblik 2. l. jd. prez. gl. htjeti hoćeš li

oškarat – svrš. (prez. oškaran) obrezati, najčešće voćke

otakat – nesvrš. (prez. otačen, gl. im. otakanje) smljeveno grožđe u

većoj posudi vrije 3 – 4 dana i onda se gumom izvlači tekućina (vino) i stavlja u

bačve, a drop ostaje i od njega se može peći rakija; osim gumom, tekućina se može

izvlačiti tako da se smljeveno grožđe stavi u turanj što istiskuje tekućinu odnosno

vino, a drop ostaje; otočit – svrš. (prez. otočin, prid. trp. otočen)

otit – (što, koga) nesvrš. htjeti

otlen – pril. otud

oto – zam. to

otpečen – prid. (odr. otpečeni) odmaknut od čega, nije spojeno

otrat – (koga, što) svrš. 1. obrisati 2. odvesti stoku na pašu (triba otrat ovce); v. odrenat

ovancat – svrš. (prez. ovancan, 2. l. imp. ovancat ćeš – kao svojevrsna prijetnja) platiti za loš

postupak, djelo, neposlušnost; snositi neugodne posljedice zbog čega lošeg

učinjenog; dobiti batine, tući koga

ozdal – pril. odozdo

ozgar – pril. odozgo

ozrnjit – svrš. (prez. ozrnjin, imp. ozrnji) očisiti što ima zrno (grašak, šipak...)

ožeć – svrš. (prez. ožežen) opeći se

ožeg – m. r. oruđe za zgrtanje vatre ili luga na ognjištu; željezna šipka za razgrtanje žara

P

pačat (se) – nesvrš. (prez. pačan se, gl. im. pačanje) uplitati se u nešto, dirati se u nekog

(Šta se pačaš u to? – Što se diraš u to?)

pačen – pril. zapravo (Doša je u subotu pačen u nedilju. Priboravija san.)

pačit – nesvrš. (prez. pačin, gl. im. pačenje) 1. pokazivati prstom (kažiprst),

upačit – svrš. (prez. upačin, prid. trp. upačen) 2. grčevi u stomaku, trbuhu

(pači me drob)

pak – pril. odnosno-upitni zbog čega, zašto Pak?; Pak da san to reka?, Neću ujtra na misu. –

Pak?

pancir – m. r. lanac

pandela – ž. r. široka suknja naborana u struku koja se naprijed zaveže

parat – nesvrš. (prez. paran, pril. sad. parajući, gl. im. paranje) kidati,

rasparati, isparati – svrš. (prez. rasparan, isparan) pokidati

para – ž. r. 1. vidljive čestice pri izdisanju na hladnom vremenu 2. novac, pare - novci

parlat – nesvrš. (prez. parlan, pril. sad. parlajuć, gl. im. parlanje) pričanje, govorenje u

velikoj mjeri, brbljanje

particela – ž. r. parcela 1. komad zemlje 2. jedinica izmjerene površine koja

se u zemljišnim knjigama vodi pod određenim brojem

pasoš – m. r. putovnica

pašajica – ž. r. željezna šipka iskrivljena u obliku slova L koja povezuje daske, kašune u koje

se puni beton da ih pričvrsti tijekom nalivanja

pašanac – m. r. (gen. jd. pašanca, nom. mn. pašanci, gen. mn. pašanaca) dva čovjeka koja

ožene dvije sestre

patina – ž. r. pasta za cipele, krema; laštilo za cipele (Namaži postole patinon.)

patinavat – nesvrš. (prez. patinajen, gl. im. patinavanje, imp. patinaj) nanositi patinu na

cipele; svrš. napatinat

pauza – ž. r. pazuh; (pod pauzu – ispod pazuha)

pečenica – ž. r. svinjska leđa i slabina bez kosti, masnog tkiva i kože koji se obično jede

nakon postupka soljenja i sušenja na dimu

pedalj – m. r. (gen. jd. pedlja) 1. mjera za dužinu jednaka razmaku između vrha palca i vrha

malog prsta kad se oni ispruže 2. mali, neznatni dio prostora (vanjskog ili

unutarnjeg)

peglo – sr. r. glačalo

pegula – ž. r. peh

pensija – ž. r. mirovina

pentrat se – nesvrš. (prez. pentran se, gl. im. pentranje) penjati se

penzioner – m. r. (gen. jd. penzionera) umirovljenik; ž. r. penzionerka

perač – m. r. vrsta bilja koje služi za potpalu vatre, slična smilju

peškir – m. r. ručnik

petrusim – m. r. peršin

pićola – ž. r. v. čikara

pijet – m. r. tanjur

piljak – m. r. nesvrš. okruglast riječni kamenčić

piljkat – nesvrš. (prez. piljkan, gl. im. piljkanje) 1. iscrpiti vodu iz kamenice ili bunara

2.trijebiti, čistiti, odvajati ono što je nečisto npr. piljkat leću, masline (kada se beru

zajedno s peteljkom i pokojim listom)

pinka – ž. r. malo, mali dio čega; mrva

pinjur – m. r. viljuška

pirla – ž. r. lijevak

piska – ž. r. slamka

pisnit – svrš. (prez. pisnen, imp. pisni) pisnuti, progovoriti

pitat – nesvrš. (prez. pitan, pril. sad. pitajuć, gl. im. pitanje) hraniti; nesvrš. napitat

(napitat dite)

pitura – ž. r. boja (za kosu, zidove)

pituravat – nesvrš. (prez. piturajen, pril. sad. pituravajuć, gl. im. pituravanje) 1. bojanje

(kose), 2. ličenje

pivac – m. r. (gen. jd. pivca, nom. mn. pivci, gen. mn. pivaca) pijetao

pivanja – ž. r. pjevanje, ojkanje

piz – m. r. (gen. jd. piza) 1. uteg 2. količina nečega

pizat – nesvrš. (prez. pizan) pokazivat količinu čega, koga na vagi

(Koliko piza? – Koliko ima kilograma?)

plafon – m. r. strop

planjcat – nesvrš. (prez. planjcan, gl. im. planjcanje) gorjeti , jaki plamen (vatra planjca)

plandovat – nesvrš. (prez. plandujen, pril. sad. plandujuć, gl. im. plandovanje) ponekad izraz

za osobe u značenju odmarati se, izležavati na suncu, a najčešće se odnosi na

životinje koje neko vrijeme ne pasu već samo stoje na suncu uza zid, ispod

stabla; odmaranje stoke od žege, sklanjanje od žege

plazit – nesvrš. (prez. plazin) puzati

plesirka – ž. r. suknja ufaldana, plisirana suknja

pleska – ž. r. (gen. jd. pleske, nom. mn. pleske, gen. mn. plesaka) pljuska

plis – m. r. plijesan

plišnjav – prid. karaketristika onoga koji je nečist, ne pazi dovoljno na higijenu

plit – nesvrš. (prez. plijen) 1. plijeviti što 2. okopavati; svrš. oplit (oplit bob)

pliva – ž. r. mn. pljeva, otpadak tijekom vršidbe žita

plugo – m. r. (gen. jd. pluga, nom. mn. plugovi) plug, poljoprivredno drveno oruđe za dublje

oranje veće zemlje

pljuve – pl. tantum otpadak nakon prerade maslina

počinit – svrš. (prez. počinen, imp. počini) odmoriti (se) malo

počivalice – pl. tantum mjesto u pogrebnoj povorci na kojem se zastane malo odmoriti,

posebno oni koji nose lijes; svako selo ima svoje počivalice

podanak – m. r. (gen. jd. podanka, nom. mn. podanci, gen. mn. podanaka) 1. dno kakve

posude, njive 2. dio stabljike pod zemljom s korijenom

podapet – svrš. (prez. podapnen, gl. im. podapinjanje) postaviti nogu tako da onaj koji

hoda padne; nesvrš. podapinjat

podase – pril. ispod sebe, u pod (gleda podase)

podić – m. r. mali lonac za kuhati ili što podgrijati

podjarat – svrš. (prez. podjaran, imp. podjaraj) učiniti da vatra bolje gori, opreka: razjarat

(u) podrepe – pril. kada muškarac, muž ženidbom dođe živjeti kod žene

(otiša u podrepe)

podukrajan – prid. prepun, suviše pun, pun više nego što je obično potrebno

pogan – prid. (odr. pogani) sklon ogovaranju, prljav, zao (pogani jezik)

pogrda – ž. r. označava mušku i žensku osobu loših karakternih osobina

pojeta – ž. r. kuća za odlaganje stočne hrane (trava, sijeno)

poklade – pl. tantum dan uoči početka korizme, tzv. pokladni utorak (u nekim krajevima i

nedjelja); karneval

polegušica – ž. r. kuća koja nema kata, prizemnica

polučak – m. r. (gen. jd. polučaka) prazna limenka

poluga – ž. r. željezno oruđe za pomaknuti stijene, čvrsto tijelo koje ima oslonac oko kojeg

se može zakretati; manjom silom svladati veću silu

poma – ž. r. rajčica

ponistra – m. r. prozor

poslin – pril. kasnije, nakon

pospugat – svrš. (prez. pospugan) pobrisati što, sasušiti tekućinu

postol – ž. r. cipela

posve – pril. sasvim, u potpunosti

pošada – ž. r. tupi nožić

pošandrcat – svrš. (prez. pošandrcan) skrenuti s uma

poštaruša – ž. r. od poštar, poštarica

potrat – svrš. (prez. potaren, prid. trp. potran) 1. pobrisati tanjur, sve pojesti,

2. potjerati koga

potulit – svrš. (prez. potulin, prid. trp. potuljen) sagnuti se, sagnuti glavu; stulit

povazdan – pril. cijeli dan

poznat – svrš. (prez. poznan) prepoznati nekoga

praće – pl. tantum naramenice (gaće na praće – hlače s naramenicama)

praljak – m. r. (gen. jd. praljka, nom. mn. praljci, gen. mn. praljaka) drveni predmet koji služi

za sadnju

praska – ž. r. (gen. mn. prasaka) breskva

pratar – m. r. fratar

prćavac – m. r. (gen. jd. prćavca) želudac (kokoše)

predika – ž. r. (dat. jd. prediki) 1. priča, razgovor; 2. svećenikova propovijed

predikat – nesvrš. (prez. predikan, pril. sad. predikajuć, gl. im. predikanje) pričati, govoriti

pređa – ž. r. vuneni konci za plesti što

preklanin – pril. pretprošle godine

prešlica – ž. r. preslica, naprava za predenje

prez – prij. bez (čega, koga)

pribraće – sr. r. (gen. jd. pribraća) dvor, dvorište

priboravit – svrš. (prez. priboravin) zaboraviti, smesti s uma

pribotunavat – nesvrš. (prez. pribotunan, gl. im. pribotunavanje, imp. pribotunaj)

prigovarat kome za što; svrš. pribotunat

pričepit – svrš. (prez. pričepin, prid. trp. pričepljen) pritisnuti vratima prst/prste

pričit – nesvrš. (prez. pričin,) 1. blokirati put, zabraniti (kome) prolaz, 2. staviti nešto na vrata

da se ne zatvore, zapričit – svrš. (prez. zapričin, prid. trp. zapričen)

prifrigan – prid. lukav, mudar postupak, ponašanje

prifrigano – pril. lukavo, mudro

prikoviše – pril. previše

prikuća – ž. r. dvor, dvorište, pril. isprikuće – ispred kuće

prilađen – prid. prehlađen

prinasat – svrš. (prez. prinasan, pril. sad. prinasajuć, gl. im. prinasanje) prenositi koga ili

što; svrš. prinit – prenijeti

pripovidat – nesvrš. (prez. pripovidan, gl. im. pripovidanje) 1. pripovijedati

2. ogovarati koga; svrš. pripovidit

priputit – svrš. (prez. priputin, prid. trp. pripućen) zašiti

priša – ž. r. žurba

prišestarit – svrš. (prez. prišestarin, imp. prišestari, prid. trp. prišestaren) približiti

prišitit – svrš. (prez. prišitin, imp. prišiti, prid. trp. prišićen) pregraditi nešto; nesvrš.

prišićavat

prišnije – komp. pril. prišno hitnije, važnije, potrebnije

privalit (se) – svrš. (prez. privalin se) pasti na pod

privatit – svrš. (prez. privatin) prihvatiti

prizda – ž. r. nakupina kamenja koja ima svhu pregrade među manjim zemljanim površinama

(maslinik, vinograd)

prkljat – nesvrš. (prez. prkljan, gl. im. prkljanje) govoriti gluposti; govoriti bezveze, samo da

se govori

prkno – sr. r. 1. otvor debelog crijeva 2. pogrešno odredište neke akcije, kada nešto ide u

krivom smjeru (otišlo u prkno)

prndecat (se) – 1. poskakivati, trčkarati, svrš. zaprndecati se

2. zelje otišlo u prndec – proraslo

proć (se) – svrš. (prez. okanin se, imp. okani se) 1. okaniti se koga ili čega (Prođi me se. –

Okani me se.) 2. ići na kakav izlet, putovanje, vidit svita / proć se

promaja – ž. r. propuh

provaljeno – prid. probušeno

prpa – ž. r. 1. usitnjeno stajsko gnojivo 2. uplašiti se; škripac (uvatila ga prpa)

prpat – nesvrš. (prez. prpan, gl. im. prpanje) 1. tražiti što u pijesku, zemlji

2.prpat se – bojati se; misliti se; snalaziti se u škipcu (neka se prpa – neka se

misli/snalazi)

prteška – ž. r. vreća od vlakana jute, prtaška

prtljat – nesvrš. (prez. prtljan, gl. im. prtljanje) kada osoba nešto radi, a ne zna što radi, ne

razumije se u taj posao

pruga – ž. r. (dat. jd. prugi) autobus

psiha – ž. r. komoda s ogledalom

prvica – ž. r. plećka, lopatica

prvinac – m. r. prvorođeni sin, prvenac

pržac – m. r. pijesak, sitno žalo (žalo i zemlja)

pržina – ž. r. morski pijesak, koristilo se u građevini

pržun – m. r. zatvor

puca – ž. r. dugme

pulac – m. r. prst palac

pule – sr. r. mlado magare

pulvoč – izraz koji se koristio kada mazga, konj pije vodu, da ih se potiče da bolje piju

(pulvoč ... pulvoč)

puljat – nesvrš. (prez. puljan, gl. im. puljanje) češati se po kosi

pumparice – ž. r. mn. pumperice, široke ženske hlače do koljena

punat – m. r. bod

punit – svrš. (prez. punen) puhnuti

puntat – svrš. (prez. puntan) zavariti

puntina – ž. r. čavlić za pričvršćivanje čega

pupa – ž. r. mekan dio kruha, mesa (bez kosti)

pura – ž. r. palenta, jelo od kukuruznog brašna

purić – m. r. poriluk

purnjat – nesvrš. (prez. purnjan, pril. sad. purnjajuć, gl. im. purnjanje) dimiti

putit – nesvrš. (prez. putin) zakrpati; svrš. priputit (prez. priputin)

puvati – nesvrš. (prez. pušen, gl. im. puvanje) puhati

R

rabitnjak – m. r. radni dan (Napravi to od rabitnjaka. – Napravi to radnim danom.)

rabota – ž. r. težački rad na zemlji, imovini

rabotat – nesvrš. (prez. rabotan, pril. sad. rabotajuć, gl. im. rabotanje) raditi

raca – ž. r. vrsta (take je race)

rada – pril. rado (ne bi rada – ne bi drage volje, dobrovoljno)

rađa – ž. r. rad, posao na zemlji

rađe – pril. (komp. od rado) radije

ragatat – nesvrš. (prez. ragatan, gl. im. ragatanje) ribati što; gratat

raja – ž. r. mn. puk, narod

rakam – m. r. (gen. jd. rakama, gen. mn. rakama) čipka

ralo – sr. r. naprava za poljoprivredu, za oranje pliće zemlje

rana – ž. r. hrana

raskalašen – prid. (odr. raskalašeni) koji je razuzdan

raskalašeno – pril. na raskalašen način, živjeti raskalašeno

raskalašit – svrš. (prez. raskalašin) razuzdati se

rasod – m. r. mlade stabljike za sadnju, za presađivanje

raspašoj – m. r. razuzdanost, razuzdano ponašanje

rasprećat – svrš. razgrnuti, pripremiti ognjište za peći kruh

raspušćan – prid. (odr. raspušćani) koji je izvan kontrole obiteljskog odgoja, nediscipliniran,

razuzdan, raspušten

raspušćano – pril. na raspušćan način, raspušteno

rastovina – ž. r. hrastovina

rastirat – nesvrš. (prez. rastiren) staviti odjeću sušiti, svrš. rastrit

rašćarat – svrš. rašćaralo se – razvedrilo se, nema oblaka

rašeljka – ž. r. vrsta grma, manje stablo iz porodice ruža; za navrnuti voćke

rašeto – sr. r. slamnato sito s mrežastim dnom za prosijavanje žitarica i mahunarki

raštrapmat – svrš. (prez. raštrampan, gl. im. raštrampavanje) osvježiti, razbistriti

razonoda – ž. r. zabava, razbibriga, ugodno provođenje vremena

ražentat – svrš. (prez. ražentan, gl. im. ražentavanje) čistom vodom isprati odjeću ili posuđe

od deterdženta, nesvrš. ražentavat

rđa – ž. r. 1. hrđa, 2. podla, zla osoba

rđat – nesvrš. (prez. rđan, pril. sad. rđajuć, gl. im. rđanje) hrđati, zarđati – svrš. (prez.

zarđan, prid. trp. zarđan) zahrđati

rebac – m. r. vrabac

rebatinke – pl. tantum traperice

redalica – ž. r. ravnalo

ređipet – ž. r. grudnjak

refuža – ž. r. roba koja nije pakirana

repete – izraz koji se koristi za hranu kada se želi uzeti još jer je hrana bila ukusna

rešpetavat – nesvrš. (prez. rešpetajen, pril. sad. rešpetavajući, gl. im. rešpetavanje) paziti na

čistoću

retalj – m. r. ostatak čega, tkanine

rećina – ž. r. naušnica

ricav – prid. (odr. ricavi), ricavo

riceta – ž. r. 1. recept 2. liječnički recept

ripljat – nesvrš. (prez. ripljem, pril. sad. ripljajuć, gl. im. ripljanje) kašljati

rodakva – ž. r. rotkva

rodjak – m. r. (gen. jd. rodjaka, nom. mn. rodjaci) rođak

roguša – ž. r. mjera od palca do kažiprsta

ronzat – nesvrš. (prez. ronzan, gl. im. ronzanje) prigovarat, grintati

rpa – ž. r. hrpa (zgrnit na rpu)

runjav – prid. (odr. runjavi) koji je dlakav

ruzina – ž. r. hrđa

S

sadak – m. r. (gen. jd. sadaka, nom. mn. sadaci) poduži odjevni predmet

bez rukava od ovčje vune

sadrit – svrš. (prez. saderen) oderati, oguliti kožu sa životinje; oderat, odrit

sajla – ž. r. (gen. mn. sajla) željezno uže

saliđ – m. r. velike, kamene ploče, primjerice za popločati dvor ili pak staviti na krov

samar – m. r. drveno sedlo

sapinjat – nesvrš. (prez. sapinjen, imp. sapni, prid. trp. sapet, gl. im. sapinjanje), sapet – svrš.

(prez. sapnen) ploču, lac

sekirat se – nesvrš. (prez. sekirat se, gl. im. sekiranje/sekirancija) brinuti se oko čega, koga;

biti zabrinut

sic – m. r. (gen. jd. sica, nom. mn. sici) sjedalo automobila

sić – m. r. (nom. mn. sići) plastična ili limena posuda za tekućinu, vrsta posude s obručem za

nošenje

sinija – ž. r. stolić na kojem se jede kraj komina

sinjat – svrš. (prez. sinjan, gl. im. sinjavnaje, imp. sinjaj) zabilježiti što

sijalica – ž. r. žarulja

silo – sr. r. okupljanja, večernja druženja

siledžija – m. r. onaj koji se služi fizičkim i drugim oblikom nasilja

silen – prid. (odr. sileni) koji se pravi važan, umišljen

sileno – pril. na silen način

silenost – ž. r. (instr. jd. silenosti) osobina onoga koji je silen

simo tamo – tamo vamo

sinija – ž. r. nizak stolić

skalat – svrš. (prez. skalan, imp. skalaj) 1. skinuti (hlače), 2. skinuti nešto ili nekoga s veće

visine, teže dohvatljivo

skalina – ž. r. stepenica

skitarat se – nesvrš. ne znati doći kući, stalno hodanje uokolo; ići od mjesta do mjesta bez

stalnog posla, boravišta; provoditi vrijeme u lutanju, lunjanje

sklonit – svrš. (prez. sklonin, imp. skloni) maknuti što da ne smeta (skloni čaše sa stola)

skorup – m. r. masni sloj koji se uhvati na površini ohlađenog kuhanog mlijeka

skrinja – ž. r. 1. zamrzivač, 2. poveći drveni predmet u obliku pravokutnika za spremanje

odjeće

skrljit – svrš. (prez. skrljin) slomiti (skrljija si granu)

skučit – svrš. (prez. skučin, imp. skuči) saviti (skuči željezo)

slana – ž. r. mraz

slatkoran – prid. (odr. slatkorani) koji voli sve jesti, nije izbirljiv u hrani

slegnit (se) – svrš. (prez. slegnen, imp. slegni se) sagnuti (se)

smakat – nesvrš. (prez. smačen, imp. smači, gl. im. smakanje)

štedjeti na hrani (Smoči s kruvon.); svrš. smočit

smaknit – svrš. (prez. smaknen, imp. smakni) smaknuti ovce, riješiti se prodajom ili klanjem;

opr. namaknit

smij – m. r. smijeh

smiljina – ž. r. vrsta bilja koje služi za potpalu vatre

smirit – svrš. (prez. smirin, imp. smirin) udariti nekoga, udariti se o nešto, udariti u nešto

smrič – m. r. (gen. jd. smriča, nom. mn. smriči) smreka

smrička – ž. r. (dat. jd. smrički, gen. mn. smričaka) plod smreke

snoćat (se) – svrš. (prez. snoćan) pasti mrak, noć

snjig – m. r. snijeg

sočivo – sr. r. mn. naziv za žitarice te osušeni bob i grašak

somić – m. r. bočni zid kuće

sorit – svrš. 1. razorit 2. srušiti; razorija obitelj

sparoga – ž. r. šparoga, biljka koja služi kao povrće kuhano

spirine – ž. r. mn. otpadak tijekom pranja posuđa, služi kao jedan od sastojaka hrane

domaćim životinjama; napoj ovcama, svinjama

spiza – ž. r. mn. hrana

splest se – svrš. (prez. spleten se, imp. spleti se) napraviti frizuru, najčešće pletenicu

spomljo – pril. oprezno

sprat – m. r. kat kuće, zgrade

spratit – svrš. (prez. spratin, imp. sprati) zatvoriti stoku, blago u tor

spredat – nesvrš. (prez. spredan) plašit se, iznenaditi biti čime preplašen

spuž – m. r. puž

srdeljica – ž. r. sredina kupusa

starat (se) – nesvrš. (prez. staran se, pril. sad. starajuć se, gl. im. staranje) briga o nekome,

za nekoga, briga o nečemu ili za nešto

stentan – prid. spretan

stočić – m. r. mali stolac

straj – m. r. strah

strašit – nesvrš. (prez. straši, gl. im. strašenje, imp. straši) plašiti

strić – nesvrš. (prez. strižen, 3. l. mn. strigu, imp. striži)

strići (koga), škarama šišati ovce; svrš. ostrić

strugačica – ž. r. sredstvo za čisiti motiku ili kakvo drugo poljoprivredno oruđe

strunit – svrš. (prez. strunin, imp. struni) izmrviti što

studeno – pril. hladno

stuknit – nesvrš. (prez. stuknen) učiti koga dobrim primjerima odgoja, pozitivnim oblicima

ponašanja; ukazati što je ispravno, a što ne

stupavac – m. r. (gen. jd. stupavca) orzo

sučija – ž. r. prehlada koja se proteže neko vrijeme i nastane upala pluća; tuberkuloza

sučijav – prid. (odr. sučijavi) koji je boležljiv

sud – m. r. veća drvena posuda koji služi za držanje vina

sukanac – m. r. (gen. jd. sukanca, nom. mn. sukanci, gen. mn. sukanaca) prekrivač od ovčje

vune

suknen – prid. (odr. sukneni) što je načinjeno, ispleteno od ovčje vune; suknene čarape

supa – ž. r. pripečeni stari kruh na gradele koji se stavi u vino i ulje

supat – nesvrš. (prez. supan, gl. im. supanje, imp. supaj) umakati kruh u kakav umak

suvišno – pril. previše

svadit (se) – svrš. (prez. svadin) posvađati (se); posvadit se

svagda – pril. uvijek, stalno

svak – m. r. 1. sestrin (od ž. r.) muž 2. svatko

svanit – svrš. (prez. svanen, imp. svani, prid. rad. svanuo) svanuti

svariti – svrš. (prez. svarin, imp. svari) skuhati

svastika – ž. r. (dat. jd. svastiki) ženina sestra

svirac – m. r. zvučna signalizacija, sirena

svojta – ž. r. mn. rodbina

svr – prij. poviše, iznad

svrć – svrš. (prez. svrgnen, imp. svrgni) zaustaviti koga

Š

šamatorje – sr. r. predvorje crkve

šalovat – nesvrš. (prez. šalujen, gl. im. šalovanje, imp. šaluj) pripremiti prostor za

betoniranje pomoću dasaka, kašuna; oplata od dasaka koja će oblikovati cement

po želji

šandula – ž. r. mn. ljetna cipela od kože i gume

ščepat – svrš. (prez. ščepan) uhvatiti, uzeti, zgrabiti

šegac – m. r. pila (ručna)

šenica – ž. r. pšenica

šenični – prid. (šenični kruh – kruh od pšeničnog brašna)

šervit – nesvrš. (prez. šervin) posluživati koga, brinuti se o kome, u svemu ugađati

šesan – pridj. (odr. šesni) lijep, skladno građen

šesno – pril. na šesan način

šesnost – ž. r. (gen. jd. šesnosti) osobina onog koji je šesan

šest – ž. r. elegantnost, urednost; skladnost u vanjštini i odijevanju; m. r. šestan/šesan, ž. r.

šesna

šešula – m. r. budalasta muška osoba

šetemana – ž. r. tjedan

ševar – m. r. mn. slama od pšenice

šibica – ž. r. žigica

šilježe – sr. r. (gen. jd. šilježeta) janje od godinu dana

šisten – m. r. način na koji se što radi (ja to radim na svoj šisten)

šiška – ž. r. češer; šiška bora

škafetin – m. r. ladica

škalja – ž. r. sitan kamen koji se pri zidanju dodaje vapnu, vezivnom sloju;

usitnjen kamen za posipanje puta, ceste

škartoc – m. r. papirnata vrećica

škatula – ž. r. kutija (škatula šibica)

škerac – m. r. osjećaj naglog probadanja u tijelu, nagla bol koja se osjeti kad se krivo ugazi,

naglo pokrene tijelom, nategne mišić

škiljit – nesvrš. (prez. škiljin, gl. im. škiljenje, imp. škilji) žmirit; svrš. zaškiljit

škinja – ž. r. trtica

škodit – nesvrš. kada nešto nekome smeta, nepovoljno utječe ili djeluje, nanosi štetu;

svrš. naškodit

škopit – nesvrš. (prez. škopin) kastrirat, svrš. uškopit (prez. uškopin)

škovacera – ž. r. lopatica za smeće

škropit – nesvrš. (prez. škropin) 1. padati u sitnim kapima (kiša) 2. poprskati kapima svete

vode; svrš. poškropit (prez. poškropin)

škura – ž. r. vanjski dio prozora

škuro – prid. 1. tamno (zaškurit prostor – zatamniti prostor) 2. šareno (škura roba – šarena

odjeća)

škurija – ž. r. bič kojim su se tukli konji tijekom vršidbe žita

škvara – 1. pravi kut (nije u škvari – nije pod pravim kutom) 2. izraz „vanka škvare“ za nekoga

tko je pomaknut od uobičajenih granica, često rezultira radovima kreativnosti,

genijalnosti

škver – m. r. brodogradilište

šlapa – ž. r. papuča

šmugnit – svrš. (prez. šmugnen) pobjeći na brzinu

š njima – I zam. oni s njima

šoda – ž. r. prašak za pranje odjeće

šolja – ž. r. keramička posuda iz koje se pije mlijeko, čaj; šalica; mjera (primjerice u pripremi

kolača) za vodu, brašno, ulje, šećer, mlijeko...mjerilo se šoljom

šotobraco – pril. skupa, zajedno (ići)

šoton – prij. točno pokraj nekoga, nečega

šotana – ž. r. pandela

špaleta – ž. r. plećka (pršut)

špalina – ž. r. naramenica

španga – ž. r. ukosnica

šparat – nesvrš. (prez. šparan, pril. sad. šparajuć, gl. im. šparanje) štedjeti što (npr. novac) ili

na čemu (špara na brašnu)

špica – ž. r. koštica

špigeta – ž. r. vezica

špiglo – sr. r. ogledalo

špija – m. r. špijun

špinja – ž. r. slavina

špinjača – ž. r. špinat

šporkavat – nesvrš. (prez. šporkajen, pril. sad. šporkavajuć, gl. im. šporkavanje) prljati (što)

šporkati – svrš. (prez. šporkan) isprljati

šporkica – ž. r. prljavština

šteker – ž. r. utičnica

štemat – nesvrš. (prez. šteman, gl. im. štemanje, imp. štemaj) određenim oruđem razbijati

što, zid, kamen; svrš. ištemat

šterika – ž. r. (dat. jd. šteriki) svijeća

štipavica – ž. r. kvačica koja služi za pričvršćivanje odjeće tijekom sušenja

štramac – m. r. (gen. jd. štramca, nom. mn. štramci, gen. mn. štramaca) madrac

štrampice – pl. tantum hulahupke

štumik – m. r. želudac

šrapacavat – nesvrš. (prez. štrapacajen, gl. im. štrapacavanje) kuditi, koriti koga

štrapat – nesvrš. (prez. štrapan, pril. sad. štrapajuć, gl. im. štrapanje) prskati; svrš. ištrapat –

poprskati

štrocat – nesvrš. (prez. štrocan, imp. štrocaj) 1. za ženske osobe koje besciljno lutaju,

štrocaju se 2. uzastopno paliti gasiti svjetlo na prekidaču

štruca – ž. r. kruh (jedan cijeli, komad)

štula – ž. r. štaka

štuvano – prid. zasićeno mastima, štuvano jelo

šudar – m. r. marama koju uglavnom stalno nose starije žene

šudarić – m. r. džepna maramica od tkanine

šufit – m. r. potkrovlje

šunit – svrš. pasti na pamet (Šta ti je sad šunilo?- Što ti je sad palo na pamet?)

šunjka – 1. njuška 2. pogrd. Nos

šunjkat – nesvrš. (prez. šunjkan, gl. im. šunkanje, imp. šunjkaj) tražiti što

(Šta šunjkaš po kući? – Što tražiš po kući?)

šuljat – nesvrš. (prez. šuljan, gl. im. šuljanje, imp. šuljaj) 1. jesti, grickati što 2. kradom se

približavati

šusta – ž. r. madrac

šustina – ž. r. spajalica na odjeći, dvodijelna kopča na odjeći

šušanj – m. r. otpalo lišće koje se kupi na hrpu

šuškat – svrš. (prez. šuškan, pril. sad. šuškajuć, gl. im. šuškanje) okopavati,

ošuškati – svrš. (prez. ošuškan, prid. trp. ošuškan) okopati

šuver – m. r. pluteni čep

šuverin – m. r. žigica

šuvigat – nesvrš. (prez. šuvigan, gl. im. šuviganje, imp. šuvigaj) dinstati, prijati; šufigat

T

tabla – ž. r. (gen. mn. tabla) ploča

tak – m. r. (gen. jd. taka, nom. mn. taki) potpetica

taki – m. r. pokazna pridjevska zamj. takav

taklja – ž. r. štap za podupiranje loze, rajčica...

takujin – m. r. novčanik

tamokare – pril. tamo

tanga – ž. r. boja za bojanje odjeće

tangat – nesvrš. (prez. tangan, pril. sad. tanagajuć, gl. im. tanganje) bojiti odjeću;

svrš. otangat

tapun – m.r. gornji čep na bačvi

taraca – 1. prostorija gdje se objedovalo, današnja prostorija s kuhinjom i stolom za

objedovanje, djelomični i dnevni boravak 2. iron. nalit taracu – opiti se

tašna – ž. r. torba za školu i za odlazak na posao; torbica

tauka – ž. r. vrsta trave, salate

teća – ž. r. zdjela

teke – pril. mala količina (čega)

tendit se – nesvrš. (prez. tendin se) razumjeti se u nešto, imati znanja o čemu

tentat – nesvrš. (prez. tentan, pril. sad. tentajuć, gl. im. tentanje) dosađivati, nagovarati

(koga)

terluci – m. r. mn. vunene, ručno rađene stopalice

tesla – ž. r. drvodjelski alat za tesanje, sličan sjekiri; za oštriti drška

težak – m. r. radnik koji radi za određenu dnevnicu

tica – ž. r. ptica

tić – m. r. ptić

tintara – ž. r. glava

tirada – ž. r. u jednom redu niz staza, u vinogradu

tiraka – ž. r. (dat. jd. tiraki) naramenica

tit – mod. gl. htjeti (ne tit – ne htjeti, ne tila – nije htjela, ne tija – nije htio; ako tidneš – ako

hoćeš)

tlev – m. r. tlo, pod

toć – m. r. umak

toćat – nesvrš. (prez. toćan, gl. im. toćanje, imp. toćaj) 1. toćat npr. noge u moru

2. umakati kruh u kakav umak

tor – m. r. građeni prostor u koji se zatvara stoka

tovar – m. r. magarac

traina – ž. r. konopčić za vezivanje čega, vrsta veziva od platna

traljav – prid. (odr. traljavi) neuredan, prljav

traljavo – pril. na traljav način

traljavost – ž. r. (instr. jd. traljavosti/traljavošću) osobina onog koji je traljav

tramak – m. r. (gen. jd. tramaka) napor, trud, teži rad

tramakavat (se) – nesvrš. (prez. tramakajen, pril. sad. tramakavajuć, gl. im. tramakavanje)

truditi se, ulagati veći napor pri obavljanju određenog posla

trat – nesvrš. (prez. taren, gl. im. tranje) brisati, otrati – svrš. (prez. otaren,

prid. trp. otran, imp. otari) obrisati; potrat

tratovar – m. r. pločnik; tratoar

traveša – ž. r. ženski odjevni predmet, pregača (koja se veže natrag)

tregeri – m. r. pl. tantum naramenice

treso – prij. poprijeko

trešanj – m. r. sredina samara, kada je teret s obe strane samara te se još nešto stavi i u

sredinu

trevit – svrš. (prez. trevin) sresti nekoga

trgat – nesvrš. (prez. trgan, gl. im. trganje, imp. trgaj) branje i prerada grožđa

trica – glavni br. tri

trikaši – m. r. mn. vrsta obuće, ručno napravljene starinske ljetne cipele od kože i gume

triska – ž. r. pljuska

triskat – nesvrš. (prez. triskan, pril. sad. triskajuć, gl. im. triskanje) udariti nekoga dlanom u

lice, trisnit – svrš. (prez. trisnen)

triščica – ž. r. mala cjepanica

trkmari – m. r. mn. željezna naprava za vađenje predmeta iz vode

trliš – m. r. radno odijelo

trnacija – ž. r. logor, zarobljeništvo

trnit – nesvrš. (prez. trnin, gl. im. trnjenje) gasiti (što), utrnit – svrš. (prez.

utrnin, prid. trp. utrnjen, imp. utrni) ugašen

trnita – ž. r. pokrivalo za krov kuća, stari azbestni krov, azbestno-betonske ploče

tronoge – pl. tantum tronožac

trtak – m. r. (gen. jd. trtka) 1. osoba vrlo niska rasta 2. sitna ptica

trudna – prid. bremenita (žena)

trun – m. r. mrvica čega, sasvim mala količina čega

trupina – ž. r. drvena klupa za sjedenje bez nogu i naslona

tudan – pril. tuda, tim putem

tufina – ž. r. vonj po ustajalosti

tuka – ž. r. pura

tuntle – m. r. maloumna osoba

turanj – m. r. (gen. jd. turnja, nom. mn. turnji) sprava za gnječenje grožđa u proizvodnji vina

turnit – svrš. (prez. turnen, imp. turni) turnuti koga ili što

turta – ž. r. kruh

tusera – ž. r. pogrdno ime za žensku razuzdanu osobu

tute – pril. tu

tuzgav – prij. (odr. tuzgavi) prljav

tuzgavo – pril. na tuzgav način, prljavo

tuzgavost – ž. r. osobina onog koji je tuzgav

tvorilo – sr. r. drveni ili limeni okvir za oblikovanje sira, kalup za samoprešanje sira, za

stezanje sira

U

udivat – nesvrš. (prez. udivan, imp. udi, gl. im. udivanje), udit – svrš. (prez. udijen) konac u

iglu

ugnat – svrš. (prez. ugnen, imp. ugni) goneći dovesti stoku u tor

ujac – m. r. ujak

ujst – svrš. (prez. ujden) ugristi

ujtit – svrš. (prez. ujtin) uhvatiti

ujtra – pril. ujutro

ular – m. r. konop oko glave konja koji služi za vođenje

uložina – ž. r. kukac, uholaža, opasna za uho

unda – pril. onda

unde – pril. ondje

upaučit se – svrš. biti prekriveno paučinom

upo trapa – prid. karakteristika nečeg što nije ni staro ni novo, ako je primjerice pokidana

majica, čarape...sve je bilo novo, ali se nekim slučajem pokidalo, poderalo –

novo je, novo nije

upravit – svrš. (prez. upravin) uputiti, usmjeriti koga u nekom smjeru

ura – ž. r. svrijeme (Koja je ura? – Koliko je sati?)

usorbulu – pril. meko kuhano jaje, jaje usorbulu

usta – pl. tantum usne

ustavit se – svrš. (prez. ustavin se, imp. ustavi se) prestati govoriti

ustra – ž. r. sredstvo za bijanje, brijač, brijač sa žiletom

ušenka – ž. r. uš

uštipnit – svrš. (prez. uštipnen, imp. uštipni) uštinuti (koga)

uteć – svrš. (prez. utečen, imp. uteci) pobjeći

utrnit – svrš. (prez. utrnen, imp. utrni) ugasiti što (vatru, svjetlo...)

utvrdit – svrš. (prez. utvrdin) namazati cementom da drži vodu, održavanje, osiguranje

akumulacija za vodu; utvrdit čatrnju

uvrgnit (se)/uvrć (se) na (koga) – svrš. (prez. uvrgnen) uvrgnuti se

uzbijat – nesvrš. (prez. uzbijan, gl. im. uzbijanje, imp. uzbijaj) čuvati u neograđenom

prostoru; uzbijati ovce

uzde – pl. tantum predmet za kroćenje konja, metalna šipka za koju je s obje strane zavezan

konop kojim upravlja jahač

uzgoru – pril. stajati na nogama

uzodat se– svrš. (prez. uzodan) uzšetati se

užan – prid. koji ima naviku, običaj za što (Užan je popit kavu svako jutro. / Užan je reć:

„Lašnje.“)

užanca – ž. r. navika, običaj

užeć – svrš. (prez. užežen, imp. užeži) 1. upaliti, zapaliti vatru 2. upaliti npr. štednjak

užgat – svrš. (prez. užgan, imp. užgaj, gl. im. užganje) upaliti svijeću, vatru;

užgano svitlo – upaljeno svjetlo

V

vabit – nesvrš. (prez. vabin, gl. im. vabljenje) dozivati, mamiti životinje, najčešće ovce, janjce,

dovabit – svrš. (prez. dovabit)

vaik – pril. uvijek

vakancija – ž. r. šetnja

vako – pril. ovako

valit – svrš. (prez. valin) 1. pogriješiti u čemu 2. nedostajati (živo i neživo) kome

vamilija – ž. r. obitelj

varćak – m. r. mjera za težinu, za žitarice, 7-8 kg

varen – prid. (odr. vareni) kuhan, kuhano

varit – nesvrš. (prez. varin, gl.im. varenje) kuhati, svarit – svrš. (prez. svarin, prid. trp. svaren)

1. skuhati 2. zavarivat

varnjača – ž. r. kuhača

vas – zam. i prid. sav

vatrena kuća – ž. r. prostorija u kojoj se nalazi komin, prostorija za sušenje mesa na dimu

vazda – pril. uvijek, stalno

važ – m. r. 1. limena posuda za tekućinu 2. konzerva

važol – m. r. grah

vela – ž. r. vrsta nečega, svake vele – svake vrste

verat se – nesvrš. (prez. veren se, imp. veri se) penjati se po čemu

veselje – ž. r. radost (Ti si moje veselje.)

vešta – ž. r. 1. haljina 2. fešta

vičan – prid. vješt

vrajat – nesvrš. (prez. vrajan) feštati

vidro – sr. r. plastična posuda za umivanje ili pranje odjeće

više – prij. poviše, iznad (čega)

vita – ž. r. feta (nečega)

vitren – prid. (odr. vitreni) hitren

vječito – pril. stalno

vr – m. r. vrh (gen. jd. vra)

vrpa – ž. r. rupa ispod zemlje, rupa u koju se odlaže stajski gnoj

vratar – m. r. fratar, franjevac

vrć – nesvrš. (prez. vrgnen, imp. vrgni) staviti (što) na određeno mjesto; svrš. vrgnit

2. (prez. vršen, imp. vrši, gl. im.vršidba); svrš. izvrć

vrigat – nesvrš. (prez. vrigan, gl. im. vriganje, imp. vrigaj) pržiti

vrišetan – prid. (odr. vrišetni) osjetljiv, osjetljivo, nježno

vrišetnost – ž. r. osobina onog koji je vrišetan, osjetljiv na što

vrišak – prid. (odr. vriški) 1. svjež zrak, 2. svježe namirnice 3. na vriško – svježa rana

vritule – ž. r. mn. uštipci

vrndžat (se) – nesvrš. (prez. vrndžan se, gl. im. vrndžanje, imp. vrndžaj se) penjat se

vrpoljit se – nesvrš. (prez. vrpoljin se) nemirno se u mjestu pokretati, meškoljiti se; svrš.

uzvrpoljit se (prez. uzvrpoljin se)

vrsnik – m. r. (nom. mn. vrsnici) koji su istog godišta, ž. r. vrsnica

vrst – ž. r. vrsta

vrteno – sr. r. vreteno

vučija – ž. r. drveni sud za nošenje vode za piće

vuncut – m. r. vragolan, nestašna muška osoba

vundać – m. r. talog kave

vurešt – m. r. stranac, pridošlica; turist

Z

zabadat – 1. nesvrš. (prez. zabadan) dirati u koga ili u što, a ne tiče se subjekta,

nekome dosađivati zajedljiivm primjedbama 2. zabadat se - svrš. (prez. zabadan

se) uputiti se žustro, ljutito otići

zabrunit – svrš. (prez. zabrunin) zamutiti

zabujat – svrš. (prez. zabujan) pregladnjeti ili ožednjeti

zabuljit se – nesvrš. (prez. zabuljin se) zagledati se u koga ili što

zadit – svrš. (prez. zadijen) zabosti; nesvrš. zadivat

zadušit – svrš. (prez. zadušin) zagušiti (se/koga)

zadušljiv – prid. zagušljiv

zajat – svrš. (prez. zajmen) posuditi, pozajmiti što

zajtit – svrš. (prez. zajtin) baciti što

zajunit – svrš. (prez. zajunin) trvrdoglavo, nepopustljivo, bez promjene mišljenja

zakocenit – svrš. (prez. zakocenin) ostati bez daha, ne moći doći do zraka od smija ili plača

zakrakunat – svrš. (prez. zakrakunan) zatvoriti vrata krakunom (v. krakun)

zalud(u) – pril. uzalud

zanovetat – nesvrš. (prez. zanovetan, pril. sad. zanovetajuć, gl. im. zanovetanje) prigovarati

nekome, govoriti o nepotrebnim stvarima, oduzimati nekome vrijeme

bespotrebnim govorenjem

zaperak – m. r. (gen. jd. zaperka, nom. mn. zaperci, gen. mn. zaperaka) raste kao drugi,

novi prut na već postojećem prutu loze, iza lista (baca zaperak), također se

može odnositi i na krastavac, papriku, rajčicu ili ružu; manji izdanak, koji raste uz

glavni; osiguravajući, rezervni potencijal novoga rasta

zaprećat – svrš. (prez. zaprećan) staviti kruh pod peku da se peče, staviti žar na peku

zapilijt se – v. zabuljit se

zasponit – svrš. (prez. zasponin, imp. zasponi) zakočati

zaularit – svrš. (prez. zaularin, prid. trp. zaularen) 1. staviti ular (v.ular) 2. ograničiit kome

slobodu ili pravo odlučivanjo; nesvrš. zaularivat

zava – ž. r. muževa sestra

zgorega – pril. naodmet (To nije zgorega.)

zeman – m. r. vrijeme, doba godine (za nešto, za nekakvu radnju)

zere – pril. malo nečega

zimus – pril. prošle zime

zlica – ž. r. žlica

znamenovat – svrš. (prez. znamenujen, gl. im. znamenovanje, imp. znamenuj) napraviti znak

križa na čelu

zrnje – pl. tantum dio nakita, vrsta oglice

Ž

žalo – sr. r. mn. pijesak

žbunj – m. r. grm, nisko grmlje, žbun

ždrak – m. r. zrak

ždribetan – prid. (odr. ždribetni) uzaludan, ždribetni put – uzaludan put

živ – prid. koji je živahan

živica – ž. r. snaga

živina – ž. r. marva, stoka

živinče – sr. r. (gen. jd. živinčeta, zb. živinčad) jedinstveni naziv za kobilu, konja, magarca ili

mazgu

žuk – prid. gorak

žuko – pril. gorko

žunta – ž. r. krvna žila, vena, arterija

žutljikovo – prid. blijedožuta boja lica, boležljiv izraz lica