9 i 10 kult heroja u romantizmu

16
06.11.2012. K u l t h e r o j a u R o m a n t i z m u Heroj je onaj koji strada za vlastito uverenje. Heroj je do početka 19. veka bio neko koga je slavila cela zajednica, a u 19. veku to se prenosi na čitavu naciju, pojam koji je tada i formiran. Heroj zadržava mesto sa kojim se identifikuje kolektiv, ali je i heroj ličnih žudnji i ličnih ciljeva ma koliki oni bili. Najbolje knjige koje su napisane na tu temu su upravo iz epohe romantizma, one govore o domenu slobode i junaka i koliko je on spreman da plati za tu slobodu. Romantizam je vreme koje je opsednuto herojima koji stradaju za vlastiti cilj i taj kreativni duh i neprihvatanje kompromisa je model koji od svih najviše zagovarao Johan Gete, što se i vidi u njegovom delu “Jadi mladog Vertera”. Verter je junak koji izvršava samoubistvo usled neuzvraćene ljubavi i odbijanja svih kompromisa. On mašta o životu koji je u opštoj suprotnosti sa stvarnošću koja ga okružuje i oseća ogorčenje zbog nazadnih konvencija društva koje koče slobodan razvitak jedinke i ljudske duše. generacija koju je pratio kult “umreti mlad”, generacije koja nije pristajala na kompromis i koja je vršila samoubistvo kao vrstu spasavanja sopstvene duše od svega toga. Henry Wallis The Death of Chatterton, 1856 Tomas Čarteton (1752-1770) bio je engleski pesnik koji je izvršio samoubistvo 1770. godine. Ova slika je nastala znatno kasnije i ona ne pripada romantizmu po strogoj Alexandre-Marie Colin Teodor Žeriko, 1816 Kolin je bio francuski slikar (1798- 1875). On radi portret Žerikoa koji je umro vrlo mlad, u trideset i trećoj godini, što je oko umetnika stvaralo posebnu auru. To je godina u kojoj su umrli Hristos i Aleksandar Makedonski.

Upload: ilmorgenstern

Post on 15-Sep-2015

225 views

Category:

Documents


4 download

DESCRIPTION

19. vek

TRANSCRIPT

06.11.2012.K u l t h e r o j a u R o m a n t i z m u

Heroj je onaj koji strada za vlastito uverenje. Heroj je do poetka 19. veka bio neko koga je slavila cela zajednica, a u 19. veku to se prenosi na itavu naciju, pojam koji je tada i formiran. Heroj zadrava mesto sa kojim se identifikuje kolektiv, ali je i heroj linih udnji i linih ciljeva ma koliki oni bili. Najbolje knjige koje su napisane na tu temu su upravo iz epohe romantizma, one govore o domenu slobode i junaka i koliko je on spreman da plati za tu slobodu. Romantizam je vreme koje je opsednuto herojima koji stradaju za vlastiti cilj i taj kreativni duh i neprihvatanje kompromisa je model koji od svih najvie zagovarao Johan Gete, to se i vidi u njegovom delu Jadi mladog Vertera. Verter je junak koji izvrava samoubistvo usled neuzvraene ljubavi i odbijanja svih kompromisa. On mata o ivotu koji je u optoj suprotnosti sa stvarnou koja ga okruuje i osea ogorenje zbog nazadnih konvencija drutva koje koe slobodan razvitak jedinke i ljudske due. Sa tim nastaje itava generacija koju je pratio kult umreti mlad, generacije koja nije pristajala na kompromis i koja je vrila samoubistvo kao vrstu spasavanja sopstvene due od svega toga.

Revolucija, teror, Napoleonovi ratovi su baze odakle je sve to krenulo. To je vreme kada se razvija novi oseaj participacije. ar koji David poseduje dok stvara svoja dela je zapravo romantiarski. Prikazivanje smrti i patnje je ono to su romantiari preuzeli od njega. Heroji su ovde odeveni u engleske uniforme, ali klasina nagost pripada starosedeocima. Sliku su poruili preiveli oficiri.

Delo je nastalo pri Napoleonovom pohodu na Italiju i taj istorijski kontekst je vrlo vaan. Pratila ga je vojska koja ga jo uvek nije poznavala i on je bio nezadovoljan odzivom vojnika. Do toga je dolo usled same injenice da je Alpe vrlo teko prei. Gros ga ovde kreira kao osobu koja se okree, posmatra i obraa se nekome. Napoleon je stalno priao vojnimcima: Ako elite da pobedite pobediemo. Tradicionalna istorija umetnosti Grosa stavlja u klasicizam, to je potpuno pogreno.

istaknuta, ali on ini neto to jeste herojsko. To ukazuje i na injenicu da je Gros vrlo dobro razumeo uticaje herojskog pod Davidovim mentorstvom. Napoleon svojim gestom dotie obolelo mesto na telu vojnika koji umire i to je deo francuske tradicije kralja kao iscelitelja. To nije kralj u trijumfu. To je poraz francuske vojske u kom su prikazani i Arapi koji pomau bolesnima. Oni su vrlo vani. U prvom planu zastupljeni su mrtvi. Takve slike nose naziv Velike epske maine. Englezi koji su eleli da unite Napoleona zbog svojih interesa, propagirali su priu kako je on naredio da se ti vojnici pobiju jer nije imao ime da ih preveze u Francusku. To je uvelo velike sumnje prilikom percepcije ove slike, ali ipak, ona je u trenutku nastanka primljena sa oduevljenjem. Slika je godine 1804. izloena na Salonu

Nakon 14 sati konstantne borbe jo uvek nije bilo rezultata, ali je za to vreme izgubljeno mnogo ivota. Francuska je imala ogromne gubitke i to je onemoguilo da porazi Rusku armiju. "What a massacre! And all for nothing."

Francuske u Sedmu koaliciju oko Velike Britanije, Pruske i Rusije. Zadnji otpor pruala je lina Napoleonova garda koja se borila dok Napoleon nije shvatio da mora da se povue. Napoleon je bio svrgnut i jedno vreme je bio u begu dok se nije predao Britancima. Navodno je pokuao da pobegne u Severnu Ameriku. Bio je zatoen na ostrvu Sveta Jelena gde je i umro 1821. godine.T h o d o r e G r i c a u l t( 1791 1824)Slikar i litograf poreklom iz bogate porodice koja mu je pruila visoko obrazovanje, te on nije morao zavisiti od svojih klijenata, ve je mogao da slika ono to ga je zanimalo. To je umetnik koji je svoja dela izlagao na Salonu samo onda kada je imao potrebu da neto porui i to se desilo tri puta. On je jedan od najznaajnijih umetnika ovog perioda, koji je hteo da postane veliki istorijski slikar. eleo je da bude kao Gros, ali kada je on sazrevao Napoleon je ve polako gubio tlo pod nogama. Teodor eriko je po svemu bio romantiarska linost, on se pojavljuje u trenutku velikih promena u ivotu Francuske.

Ranjeni konjaniki oficir je vie mentalna slika. Rana se ne vidi. Poraz koji je zadesio ovog oficira, umor, pridravanje i obuzdavanje ivotinje.. sve je to predstavljeno na ovoj slici. eriko je bio nezadovoljan zbog povratka monarhije na elo Francuske i to nezadovoljstvo je obojilo sva njegova dela.

Nakon to je Napoleon poraen usled neuspenog pohoda na Rusiju, Burbonska dinastija je 1815. godine ponovo vraena na vlast.

Povratak iz Rusije vajcarski gardista i ratni veteran

Ove slike stoje za sve povratnike iz rata kao vrsta identifikacije.

Burbonska restauracija period u Francuskoj istoriji koji je trajao od 1814. do 1830. godine i koji je oznaavao povratak dinastije Burbona na presto. ine je Prva i Druga restauracija. Za poetak prve restauracije uzima se pad Napoleona i dolazak na vlast Luja XVIII. Vladavina Luja XVIII prekinuta je povratkom Napoleona 1815. godine iz progonstva sa ostrva Elbe. Posle bitke kod Vaterloa, Napoleon je bio prinuen da po drugi put abdicira, posle ega je proteran na Svetu Jelenu, a kralj Luj ponovo vraen u Pariz. Nakon toga nastupio je period Druge restauracije u kojoj je uspostavljena ustavna monarhija umerene vladavine (1816-1820). Za vreme vladavine Lujevog brata arla X vodi se reakcionarna politika ultrarojalista, krupnih zemljoposednika, nekadanjeg izbeglog plemstva i svetenstva koje se zalagalo za ogranienje slobode tampe i jaanje uticaja i moi katolike crkve. Reakcionarna politika je dovela do Julske revolucije, arlove abdikacije i zavretka Burbonske restauracije.

Splav Meduza, 1819Slika koja je raena po istinitom dogaaju. Dana 2. avgusta 1816. godine francuska fregata Meduza je udarila u greben Banc d'Arguin nadomak zapadnoafrike obale. Kapetan i njegovi oficiri su se ukrcali na est amaca za spasavanje sa samo nekolicinom putnika. Ostalih 149 putnika i lanova posade je ukrcano na improvizirani drveni splav koji je kapetan vezao za amce za spasavanje, samo da bi ih kasnije otkaio i napustio. Sledeih 13 dana splav Meduza proao je kroz pakao smrti, bolesti, pobune, gladi i kanibalizma. Samo je 15 ljudi preivelo na njegovoj plovidbi.

Ovaj dogaaj je postao dravni skandal kada se saznalo da je kapetan svoj in stekao na osnovu monarhistikih simpatija prema kralju, a ne svojim zaslugama. Nadalje, francuska vlada je pokuala prikriti najgore detalje incidenta. Istina o pravim dogaajima je izala na videlo tek kada je brodski hirurg, jedan od preivelih sa splava, objavio detalje nesree nakon to su mu odbili zahtev za naknadom kao rtvi. eriko se osetio pozvanim da ustane protiv drutvene nepravde i napravi sliku o borbi oveka protiv prirode. Kako bi postigao to vei nivo autentinosti, eriko je razgovarao s preivelima (Sabinji i Korea) i napravio je brojne studije mrtvih i umiruih u bolnicama pre nego to je poeo slikati finalno platno. ak je pronaao preivelog stolara sa Meduze i dao mu da mu napravi kopiju pravog splava u razmeri. Pria je vana, ali je bitnije kako se eriko odluuje za predstavljanje takvog dogaaja. On je za taj dogaaj saznao preko novina i potom se toliko posvetio radu na ovoj slici.

Henry Wallis The Death of Chatterton, 1856

Tomas arteton (1752-1770) bio je engleski pesnik koji je izvrio samoubistvo 1770. godine.

Ova slika je nastala znatno kasnije i ona ne pripada romantizmu po strogoj periodizaciji, ali je deo romantiarskog kulta i tog nepristajanja na kompromis. To je deo Verterovskog sindroma.

Alexandre-Marie Colin Teodor eriko, 1816

Kolin je bio francuski slikar (1798-1875).

On radi portret erikoa koji je umro vrlo mlad, u trideset i treoj godini, to je oko umetnika stvaralo posebnu auru. To je godina u kojoj su umrli Hristos i Aleksandar Makedonski.

eriko je 1824. godine pao sa konja i postoji odreena sumnja da je on tom prilikom odbijao leenje, te je stao na stranu neumitne sudbine.

Ary Scheffer The Death of Theodore Gericault (with his friends Colonel Bro de Comeres and the painter Pierre-Joseph Dedreux-Dorcy)

Godine 1824. jedan francuski slikar na Salonu predstavlja ovo delo.

erikoovi prijatelji ale nad njegovom smru, dok su u pozadini njegove slike.

eriko nije bio jedan od umetnika koji je teio komercialnom statusu i na svaki nain je minimalizovao sopstvenu lepotu.

Thomas Phillips Portrait of Lord Byron

Lord Dord Gordon Bajron bio je najuticajnija linost engleskog romantizma, koji je stekao meunarodnu slavu romantinim epom Childe Harold's Pilgrimage i Don Juan i td. Ali ako je neko njegovo delo bilo najznaajnije za romantizam to je Putovanje (Hodoae). To je prava romantiarska poema koja je u isto vreme i epska i lirska, ali i neka vrsta autobiografije. On je to delo napisao kada je otiao iz Engleske.

Theodore Gericault Portrait of Lord Byron

eriko ga verovatno nikad i nije video.

Vasily Tropinin Aleksandar Pukin

1837. godine Pukin je izazvao na dvoboj DAntesa zbog sumnje da se udvarao njegovoj supruzi. (Dvoboji su bili esta pojava u Rusiji i prihvatljiv nain, iako godinama nezakonit, branjenja asti meu ruskom aristokratijom. Prvo bi pucao jedan uesnik, pa zatim drugi ako bi bio u stanju ( ) Prvi metak je opalio DAntes i pogodio je Pukina u stomak, a potom je Pukim probao, ali mu je pitolj bio pokvaren. Nakon to je dobio dozvolu da ga zameni, probao je opet i samo je okrznuo protivnika. Umro je dva dana kasnije u trideset i osmoj godini. Sve te nasilne smrti koje se deavaju uvode ove umetnike u Panteon heroja.

Joseph-Denis Odevaere Lord Bajron na odru, 1826

Slikar je rodom Flamanac i ovo je neoklasicistika slika.

Bajron umire od kolere u trideset i etvrtoj godini i iako njegova smrt nije herojska, pogibija ga je prikljuila toj vrsti ideologije. Iznad njegove glave je figura slobode koja se ne vidi u potpunosti.

ak Luj David Zakletva Horacija

Ovo je doba u kom se trae novi putevi da bi se stvorila aura iz prolosti. Trai se novi put da istorijska slika zadri svoje postulate, ali i da ne izgubi dokumentovanu vrednost.

Nema veka u kojem je slikarstvo bilo toliko vano, kao to je to bio 19. vek. O slikama se govorilo, sa njima se ivelo.. Ovo je bila velika antika tema koja je promenila jezik istorijskog slikarstva. David je bio izuzeetno vaan za romantiare.

Vest, Smrt generala Volfa, 1760

Vest je Amerikanac koji je bio kolovan u Engleskoj pod Rejnoldsovim uticajem.

Rejnolds smatra da veliku istorijsku sliku mogu da iznesu samo heroji nalik na antike.

Meutim Vest slika realan dogaaj u Severnoj Americi. On je bio u Rimu, video je Apolona Belvederskog i tom prilikom je izjavio da ga je ve video videvi Mohikance.

Antoine-Jean Gros Napoleon Bonaparte on the Bridge at Arcole

Na razmei vekova, 1800. godine konstituisana je sutina romantiarskog portreta, koja se ne moe razumeti bez razumevanja Napoleona. On je bio simbol romantizma. Imao je linu viziju i silu koja ga je pokretala. Bio je veliki reformista i odan najsvetijim idejama revolucije, jednakosti i slobode za sve. Sa druge strane, on je imao vojniku strast i pamet. Stvorio se sam, sam je doao na elo imperije.

Za njim je esto iao Gros, Davidov uenik koji je ovim portretom pokazao smernice za dalji tok konstituisanja njegovog portreta.

Antoine-Jean Gros Napoleon poseuje kune u Jafi

Napoleon je vodio naunike u Egipat i to je vreme kada se razvija egiptologija, kada su rastumaeni hijeroglifi. Slika pokazuje trenutak kada je izbila zaraza kuge meu francuskim vojnicima koji zbog toga umiru i Napoleon ih tom prilikom poseuje. Ovo je vrsta inverzije herojskog. Napoleon dolazi meu bolesne, njegova figura nije posebno

Antoine-Jean Gros Bitka na Ejlavu, 1808 (Napoleon na Ejlavu)

Bitka koja je kotala 25.000 ivota. Napoleon dolazi u zoru na konju, bled i umoran i tom prilikom zatie posledice svoje misije i rata.

Bitka na Ejlavu odigrala se sedmog i osmog februara 1807. godine izmeu Napoleonove armije i Ruske Imperije u Istonoj Pruskoj, nedaleko od grada Ejlava.

William Turner The Field of Waterloo, 1818

Na Napoleona reaguju svi, pa ak i Tarner koji slika Napoleonov finalni poraz u Belgiji. On uzima Bajronove stihove o crvenoj grobnici. Crvena grobna skupina gde su mrtvi ranjeni

Bitka se odigrala u Belgiji, nedaleko od Vaterola. Tada su se snage ostatka Evrope ujedinile protiv

Carski oficir, 1812

Prvi put eriko se pojavljuje na Salonu sa ovom slikom. On je ovde predstavio carskog oficira koji predvodi napad i time je hteo da iskae i velia mo francuske vojske.

Nakon rada na ovoj slici on se i sam pridruio vojsci.

Ranjeni konjaniki oficir

Konj je propet, uplaen od strave koja je pred njim, dok se oficir okree kao Napoleon iza sebe.. To je jo uvek vreme moi i slave francuske vojske.

Raznim skicama pokuao je da dovede do konanog reenja.

eriko je podigao dve piramide u konstruisanju ovog dela i to je bila potpuna revolucija u odnosu na Davidove horizontale. Time se eriko vratio u barok. Dramatinost na ovoj slici je upravo iskazana zahvaljujuitoj konstrukciji.

Brod koji ih je spasao je prikazan u daljini na ovoj slici.

Dve piramide predstavljaju one koje su oajni, koji nisu preiveli ovaj dogaaj i one koji su doiveli kulminaciju nade kada su primetili brod u daljini.

Apsolutna herojska figura crnca prikazana je na samom elu druge piramide u trenutku kada je ugledao brod.