Što je medicina? (str. 15 - 23 ) Grmek, Budak: Uvod u medicinu, 1996.

-Područje ljudske djelatnosti koje obuhvada očuvanje i unaprjeđenje zdravlja te liječenje i rehabilitaciju bolesnih -Umijede koje se zasniva na znanosti koja se bavi očuvanjem i unaprjeđivanjem zdravlja zdravih te analizom uzroka i posljedica bolesti te njihovim liječenjem i sprječavanjem, a za njeno provođenje potrebne su vještine i doza umjetnosti (inventivnosti,kreativnosti, nadahnutosti), a sve u službi društva (društveni servis). Čovjek kao objekt medicinskog rada uzdiže to umijede na visoku razinu, no i usporava njen razvoj zbog nemogudnosti jednostavnog provođenja eksperimenata (na čovjeku) kao temelja prirodnih znanosti. Zadaci medicine su: Liječenje i suzbijanje bolesti, omogudavanje normalnog života bolesnicima, sprečavanje pojave novih bolesti i poboljšanje zdravlja zdravih osoba. Dijeli se na teorijsku i praktičnu medicinu, iako su one međusobno nerazdvojivo povezane i nemogude za neovisno izučavanje. Teorijska ima za cilj i svrhu izučavanje prirodoznanstvenih činjenica dok praktična te činjenice provodi u praksi za ostvarenje zadataka medicine. Podjela na struke/specijalnosti: Teoretske (anatomija,fiziologija, patologija, medicinska mikrobiologija, farmakologija…) i Praktične: prema vrsti pacijenta (gerijatrija, pedijatrija, ginekologija), prema vrsti bolesti(infektologija, onkologija,ftizeologija), prema bolesnom dijelu tijela(otorinolaringologija, oftalmologija, interna, ortopedija) te prema vrstama terapijskih postupaka (kirurgija i balneologija) Prema načelnim zadatcima: kurativna(lječilišna) i preventivna(sprečavanje razvoja bolesti) Onaj dio medicine koji se obavlja uz bolesničku postelju(grč. kliné) - klinička medicina, a zasniva se na dijagnostici(prepoznavanje bolesti), terapiji(metoda liječenja) i prognozi(predviđanje daljnjeg razvoja bolesti) Higijena- dio medicine po domeni (području djelovanja) istovjetan preventivnoj medicini koji ima za cilj sprečavanje razvoja novih i smanjenje utjecaja ved razvijenih bolesti (povedanje sposobnosti obrane) kroz proučavanje uzroka bolesti. Konstruktivna medicina: Područje zaduženo za proučavanje i stvaranje okoliša i načina života najpovoljnijeg za unaprjeđenje zdravlja i smanjenje utjecaja bolesti na razini društva. Vedinom uključuje ne zdravstvene radnike (inženjere, kemičare, agronome, biologe,urbaniste…) Socijalna medicina: Oblik medicine koji se bavi uočavanjem i rješavanjem zdravstvenih problema u društvu izazvanih društveno-ekonomskim faktorima te predlaže društvene oblike koji u najvedoj mjeri doprinose zdravlju i smanjuju razvoj bolesti Znanstvena, narodna i neslužbena medicina Znanstvena,oficijelna ili školska medicina podučava se u cijelom svijetu(nositelji europa i SAD) i temelji se na znanstvenim metodama, činjenicama i istraživanjima. Prenosi se obrazovanjem. Narodna ili pučka medicina zasniva se na magiji(čaranju, vračanju) i empiriji (iskustvu), a prenosi se usmenom predajom, vedinom u ruralnim slojevima društva ( i svim onima koji ne prihvadaju ili nisu razvili znanstveni način razmišljanja ili su praznovjerni). Izvor joj je zastarjela školska medicina ili slučajno empirijsko(iskustveno) opažanje. Lijekovi su u obliku trava i napitaka. Liječnik može upoznati pučku medicinu kraja u kojemu radi kako bi lakše razumio vlastite pacijente. Neslužbena medicina sastoji se od metoda,postupaka i pristupa nikada potvrđenih u znanstvenim krugovima koje promoviraju alternativne metode liječenja, a najpoznatija je homeopatija, tvorba liječnika Samuela Hahnemanna sa prijelaza 18/19 st. Vjeruju da se bolesti trebaju liječiti metodom „klin se klinom izbija“ , naime za bolesti propisuju male koncentracije lijekova koje izazivaju iste promjene u organizmu kao i bolest koja se liječi. poznato je i liječenje isključivo „prirodnim faktorima“, dakle samo suncem,vodom,zemljom,hranom, a najpoznatija je (i jedino dozvoljena) u Njemačkoj (Naturalheilkunde). U ovu skupinu spadaju i kiropraktika,antropozofska medicina,magnetopatija…) : „To je korov na medicinskoj njivi.“ - Grmek Nadriliječništvo Zakonom zabranjena provedba medicinske prakse bez odgovarajudeg medicinskog znanja i obrazovanja tj. , kvalifikacija, uključno i obavljanje zdravstvene prakse izvan domene svojih kvalifikacija (zubni tehničar izvodi stomatološku kirurgiju) suzbija se zakonom, ali važnija je uloga liječnika kao prosvjetitelja i učitelja puka o medicini i njenim spoznajama, širenje zdravstvene svijesti i pružanje psihološkog oslonca bolesniku, u čemu su nadriliječnici majstori i razlog je njihovoj znčajnoj popularnosti.

Put do liječničke profesije (str. 32 - 83 Grmek, Budak : Uvod u medicinu, 1996.)

Medicina je orijentirana na konkretnog čovjeka i njegove probleme vezane uz zdravlje i bolest. Medicina ima osnovu u prirodnim znanostima, ali bez poznavanja društvenih znanosti ona ostaje nepotpuna i neučinkovita u praksi. Svladavanje umijeda medicine zasniva se podjednako i na Teorijskom znanju prirodnih znanosti i kritičkom pogledu na probleme kao i na radu u praksi ili šegrtovanju. Medicinska praksa uz pomod prirodnih znanosti mora pronadi načine liječenja i sprečavanja bolesti, a uz pomod društvenih znanosti razumjeti čovjeka/bolesnika i cjelokupnu sliku njegovih problema Područja osposobljenosti svakog liječnika moraju biti: Etika, Znanje, vještine i aktivna uloga u društvu Motivi za odabir liječničke profesije Materijalna korist, čovjekoljublje, čast i slava - Od Galenovih vremena Prema istraživanjima u RH to su humanost, želja za znanstvenim radom te materijalna korist. Stilovi liječnika Liječnik umjetnik - tipično za mediteranske zemlje(uključno RH),prisutna doza teatralnosti,emocionalan posao Liječnik znanstvenik - tipično za Skandinaviju, prikazuje činjenice, statistike i vjerojatnosti, analizira i predlaže najbolje rješenje problema. Liječnik inženjer - tipični za istok - bolesnik je stroj koji treba povremen popravak i servis,čovjek je skup dijelova Liječnik svedenik -tipično za francusku, duboko emocionalan i povezan s pacijentom, liječi razumijevanjem i utjehom Liječnik obrtnik- tipičan za Srednju EU, medicina je zanat kojime treba udovoljiti zahtjeve bolesnika i svoje životne potrebe. Na odabir studija utječu i želje ili čak prisila okoline(prijatelja,roditelja) Studij medicine podrazumijeva i profesionalizaciju tj. , prihvadanje pravila profesije (moralno etičkih, odgovornosti prema pacijentu i poštivanje unutarprofesijske hijerarhije) Razvoj medicinskih škola U ranoj ljudskoj povijesti liječnici su se „obrazovali“ šegrtovanjem kod postojedeg majstora, medicina = zanat Prve škole tog tipa ( praktično individualnog) otvarale su se po cijelom svijetu u starim civilizacijama (Indija,Grčka,Egipat) no prva „teorijska“ zapadnoeuropska škola otvara se u Salermu u 9.st. , a u 12. i 13.st. pojavljuju se po europi teorijske škole sa Galenovim naukom, bez ikakve kliničke ili praktične nauke U Italiji ( Bologna, Padova, Pavija), u Francuskoj (Montpellier i Pariz) , u Španjolskoj (Salamanca), u Engleskoj Oxford i Cambridge te među slavenima Prag i Varšava, a u srednjoj europi Beč, Leipzig i Heidelberg. Srednjovjekovni liječnik bio je teoretičar, učen no nimalo vješt i bez kontakta s bolesnicima, nimalo mudar. U Sred. vijeku podjela na Fizike(učeni) i Kirurge(Kliničare-šegrtovanje). U 18.st u Beču,Padovi i Leydenu u sklopu fakulteta javljaju se „klinički“ predmeti, razvija se praktična komponenta. U 19.st razvojem eksperimentalnih prirodnih znanosti u medicinu ulaze laboratorijski postupci i rad. Na poslijetku prepoznaje se i važnost socijalne medicine(Društveno političkih faktora u patologiji bolesnika) Med. znanje preopširno stoga se uče teorijske osnove i razvija znanstveni način razmišljanja i prihvadanja na znanosti temeljenih praktičnih metoda liječenja. U Hrvatskoj zbog povijesno-političkih razloga onemoguden je razvoj med.fakulteta na Zagrebačkom sveučilištu Postojao tečaj medicine,kirurgije i farmaceutike u Zadru od 1806.-1811. te tečaj farmaceutike na Filozofskom od 1882. Naši liječnici školuju se u Beču,Pragu,Pešti,Grazu,Padovi i Parizu U 12. mjesecu 1917. otvara se MEF Zagreb.- Uvodno predavanje Drage Perovida u siječnju 1918.g. Profesori utemeljitelji Mef Zagreba su : Dragutin Mašek, Teodor Wickerhauser i Miroslav Čačkovid. Način medicinske izobrazbe U suvremenom svijetu medicinsko obrazovanje dijeli mnoge značajke, no dio ih je pod snažnim utjecajem kulture,nasljeđa i tradicije.U svim zemljama suvremenog svijeta medicina se danas temelji na znanstvenim postavkama i nastoji postidi idelan lik liječnika, a u npr. U Indiji još uvijek mogu pronadi škole ajurvedske medicine. Brz napredak mediciskih znanosti i saznanja tjera medicinske studije na česte promjene tj. , reforme studija. Studiji nastoje biti usklađeni na međunarodnoj razini kako bi se razvilo profesionalno međunarodno razumijevanje,suradnja i mogudnost razmjene, što iskustava i istraživanja, a što i samog ljudskog kadra. 4 faze studija: OSNOVNE ZNANOSTI; PRETKLINIČKE ZNANOSTI, KLINIČKE ZNANOSTI I VJEŠTINE te JAVNO-ZDRAVSTVENI PREDMETI Studij traje 6 godina ,a od EU je propisana satnica od 5400 sati, nekada integriranog preddiplomskog i diplomskog studija, a nekad koledžskog (1. Koledž za osnove + pretkliniku, a 2. za kliniku i rad u bolnici) Staž 1-2 g. , ispiti (državni) nakon kojih je mogud samostalan rad, specijalizacija 5-6 g. te provjera znanja (relicenciranje) svakih 4-6 g.

MEF Zagreb slijedio je tekovine Beča i Praga pri sastavljanju i organiziranju studija, s jasnom podjelom na pretklinički i klinički studij s naglaskom na teorijsko znanje , a s hospitiranjem u KBC-ima U SSSR-u podjela na: Pedijatrijski, terapijski i profilaktički studij. Teško je prihvadena i zaostaje angažiranost studija u javnozdravstvene i socijalnomedicinske probleme zbog čega u tom pogledu danas zaostajemo.Slabije je razvijena i nužna potreba generalizma, opširnog znanja o „svemu po malo“ i klinička praksa.Cjelovitost opde medicine trebala bi proizlaziti iz prakse u primarnoj zaštiti, a ne kao zbroj teorijskih znanja pojedinih specijalnosti. Suvremene mijene i reforme u medicinskoj nastavi Nakon rasprave svjetskih razmjera o stanju i razvoju medicinskog školovanja u 80-ima održana je 1988. Svjetska konferencija o medicinskoj edukaciji u Edinburghu na kojoj su donesene smjernice i načini razvoja te opisana slika liječnika u „modernoj“ medicini u obliku Edinburške deklaracije, a 1993. U Edinburghu održao se Svjetski sastanak o medicinskoj naobrazbi u organizaciji UN-a u kojem su donijete preporuke o načinima provođenja Edinburške deklaracije i o novim izazovima pred medicinskim školovanjem uslijed novih društveno političkih promjena (pad Berlinskog zida), s težnjom na uvođenje liberalnih i tržišnih mehanizama u sustav javnog zdravstva. EDINBURŠKA DEKLARACIJA: -liječnik unaprijeđuje zdravlje svih ljudi, mora biti: pažljiv slušalac, brižljiv promatrač, osjetljiv sugovornik i djelotvoran kliničar. -Liječnik mora biti svjestan problema u društvu,biti pravedan i human u sustavu zdrav. zaštite, ali i paziti da isti financijski ne preoptereti.Bolesnom čovjeku može pomodi znanost, ali njemu treba više od nje. Preporučene mjere: proširenje obrazovnih programa s bolnice na širu zajednicu, realni nastavni programi(izvedivi-usklađeni sa društvenim potrebama), doživotno učenje, razvijanje društvenih vještina, stavljanje težišta na preventivnu medicinu, integracija znanstvene i praktične nastave kroz rješavanje problema, suradnja fakulteta i ministarstva(sudjelovanje studenata u jedinicama primarne zdrav. zaštite) politika primanja potrebnog broja studenata, multiprofesionalno učenje(zajedničko učenje npr. Medicinara i stomatologa) Uzrok donošenju i sastavljanju edinburške deklaracije je početak razdoblja modernog doba počev s 20.st. s uvođenjem prirodnih znanosti u redovnu nastavu.Najponatija reforma je ona A.Flexnera iz 1910. Počinje nagli razvoj kliničkih specijalizacija i medicinske tehnologije što dovodi do puno uspješnijeg kliničkog liječenja pacijenata i velike popularizacije medicine, ali i do otuđivanja liječnika od humanističke ideje i do medikalizacije života ( medicinski, znanstveno i mehanicistički mogu se riješiti svi problemi bolesnika), zanemaruju se socijalni i okolišni utjecaji na zdravlje i uloga prevencije te autonomije bolesnika. Bolonjski proces (AMEE, 1999.) utjecaj na medicinsku izobrazbu: Bez promjena u dužini studija/modularizacija/izborni Globalizacija – međunarodna suradnja Suplement diplomi CPD – Ars longa, vita brevis Tehnologija Distance learning Multiprofesionalna edukacija Komunikacija Etika Lokalne specifičnosti

Razlike između tradicionalnih i reformiranih edukacijskih modela Učenje kroz PROBLEME – fakulteti u Maastrichtu, Nizozemska; McMaster,Kanada;Beer Sheva u Izraelu, Trömso u Norveškoj i fak.Sueskog kanala u Egiptu provode nastavu u potpunosti zasnovanoj na problemima, a ne na predmetima,predavanjima i seminarima, kojih kod njih uopde nema. Studenti u malim grupa (do 10) timski rade na problemu koji im postavi profesor, sami istražuju literaturu i postavljaju teorije, dobivaju problem i listu pitanja te ih se na kraju razdoblja ocjenjuje.Profesorska je uloga pružiti informacija koje nisu u mogudnosti pronadi u literaturi i u osmišljavanju pitanja i problema za studente. Prednost je u velikoj snalažljivosti bududih liječnika i boljem pamdenju kroz osobni praktični rad. Pokazali su se jednako informiranima i uspješnima na kraju studija kao i tradicionalni studenti, kojima je nastava podijeljena na predmete i po fazama osnove, pretklinika,klinika,javno zdravstvo, kojima je glavna mana manjak praktičnog znanja i društvenih vještina. Osim učenje kroz rješavanje problema naglasak je i na izbornim predmetima, obiteljskoj medicini, nastavi izvan fakultetskih bolnica, kabinetima vještina… Tradicionalni fakulteti srednjoeuropskog tipa (Njemačka, Austrija) Naglasak na temeljnim znanostima i laboratorijskom iskustvu Tradicionalni fakulteti anglosaksonskog i francuskog tipa Naglasak na odnosu učitelj-učenik i na iscrpnoj izobrazbi na kliničkim odjelima (klinički rad, turnusi) Hibridni model(Harvard) Zadržani tradicionalni predmeti, ali se uče kroz problemske zadatke, puno je praktičnog rada I nema službene literature. Studij medicine je: Vrijeme odrastanja Pubertet i adolescencija Osobna očekivanja Očekivanja okoline Dvije krize tijekom studija: Ulaz i izlaz

Vrijeme stjecanja znanja -Kurikulum nastave Socijalni-Bitno je zadovoljiti potrebe društva, naglašeno praktično osposobljavanje Humanistički-Razvoj sposobnosti, naglašen odgoj i profesionalizacija Tehnološki-Važnost stjecanja znanja i vještina Znanstveni Individualistički-Zadovoljenje osobnih potreba i interesa

-Ishodi učenja -Promjene u kurikulumu -Osobitosti učenja medicinskih znanosti - Naivni dualizam Cinizam Relativizam Profesionalizam

Vrijeme profesionalizacije Profesionalizacija Znati gdje su granice tvoga znanja I znati gdje pronadi odgovore na vlasto neznanje. Prihvadanje moralnih I hijerarhijskih pravila unutar struke. Čimbenici koji utječu na izobrazbu Potrebe stanovništva (smrtnost, pobol), Ponašanja i očekivanja stanovništva (kvaliteta života), Organizacija

sustava zdravstva ,Tradicija izobrazbe, Nove tehnologije ,Dogovorene smjernice,. Ciljevi i način studija medicine ovise o promjenama u društvu, znanosti, tehnologiji i potrebama prakse. ZDRAVSTVO

djelatnost od posebnog društvenog interesa ,javna djelatnost, obavljaju zdravstveni radnici, pruža zdravstvenu zaštitu. - sustav društvenih, skupnih i individualnih mjera usluga i aktivnosti za očuvanje i unapređenje zdravlja,sprječavanje bolesti, rano otkrivanje bolesti, pravodobno liječenje te zdravstvenu njegu i rehabilitaciju PRIMARNA RAZINA Dom zdravlja, Ustanova za hitnu medicinsku pomod, Ustanova za zdravstvenu njegu, Ljekarnička ustanova, Ustanova za palijativnu skrb SEKUNDARNA RAZINA-specijalističko-konzijijarnai bolnička djelatnost Poliklinika,Bolnica (opda, županijska), Lječilište TERCIJARNA RAZINA-najsloženiji oblici zdravstvene zaštite: specijalističko –konzilijarnihi bolničkih djelatnosti, znanstveno istraživački rad te izvođenje nastave. Klinika, Kliničke bolnice, Klinički bolnički centri

Učenje Faze učenja: Naivni dualizam: Crno/bijelo Cinizam: Ništa se nezna,istine su mnogostruke Relativizam: Zaključivanje nije jednostavno i lako je pogriješiti, odlučuj samo ako si siguran, inače bjež' Profesionaliza: Znam gdje su granice mog znanja i gdje pogledati ako mi zatreba znanje,odgovorno djelovati

Stilovi studiranja: Zreo – cilj je razumjeti i osposobiti se analizom logikom i argumentima te primijeniti znanje u praksi Površan – cilj je izvršiti zadatak, javlja se interes za pojedinosti i primjere te puko zapamdivanje činjenica Đački- cilj je postidi dobru ocjenu i naučiti „ono što se pita“ kroz planiranje i iskorištavanje vremena za učenje Razine znanja Činjenično- činjenice,Proceduralno- praksa,vještina, Kontekstualno-primjena u različitim okolnostima Kognitivno-Razvoj vlastitog stila i shvadanja, Inventivno-Širenje granica spoznaje, istraživanje i napredak Timski rad i odnosi u zdravstvu

Grupa se definira kao dva ili više interaktivnih i međuovisnih pojedinaca koji su se udružili kako bi postigli određene ciljeve Tim je manja skupina ljudi koji imaju zajednički cilj čije je postizanje mogude međusobnim upotpunjavanjem vještina i iskustava njegovih članova Tim karakterizira veda komunikacija nego grupu. Tim osim cilja mora imati jasnu i svrhu postojanjaTimski (ekipni) rad u zdravstvu je jedini način rada. Bududi da rad u zdravstvenoj zaštiti stanovništva postaje sve kompleksniji za stručno rješavanje zdravstvenih problema potrebno je stručno znanje i iskustvo liječnika (različitih stručnih profila), medicinskih sestara, tehničara, ali i socijalnih radnika, sociologa, psihologa. U slučajevima kroničnih bolesti bolesnici sve više postaju aktivni dio tima zajedno s terapeutima.

Timski rad pretpostavlja rad više stručnjaka na postizanju zajedničkog cilja. Taj rad ne smije biti fragmentiran i nepovezan ved dobro koordiniran voditeljem tima. Zdravstvena zaštita- od zahtjeva do potreba Zahtjev – subjektivan stav (ne nužno neutemeljen!) o potrebi intervencije ili medicinske skrbi koji iskazuju građani, pojedinci i skupine . Potreba- stručno i znanstveno utvrđeno stanje koje opravdava intervenciju ili medicinsku skrbi za pojedinca ili skupinu građana.

POVIJEST MEDICINE (Budak, Grmek: Uvod u medicinu, 1996. str. 84 - 117)

Paleopatologija - grana povijesti medicine koja proučava bolesti na prapovijesnim ostatcima ljudi i životinja Medicina primitivnih naroda izvori:Iskustvo i magija, nositelj je žena-majka i plemenski vračevi, liječenje biljnim drogama i prirodnim faktorima uzroci bolesti su ljutnja bogova, neprijateljske vradžbine, demoni. Liječenje je nadnaravni akt Vrše se razni zahvati: trepanacija lubanje, amputacije, kastracija, incizija gnojnih apscesa i carski rez. Polinezija- korištenje svježeg kokosovog mlijeka kao dezinficijensa Preventivna medicina ima značaj, ali ne i učinkovit oblik( nošenje ogrlica, čaranje i prinošenje žrtvi),postojala je narkoza pacijenata pri operacijama.Ilirski vračevi poznati i cijenjeni u Rimu. Arhajske i vaneuropske medicinske kulture Zajedničke značajke (Koreja,Japan,Tibet,Inke,Azteci,Maje,Indija,Kina,Židovi,Egipat,Sumerani): magično-religiozna medicina, filozofska osnova zaključivanja o medicinskim procesima, nedostaci u anatomskom i patološkom znanju, svedenici-liječnici, zakonska regulacija higijene

Mezopotamija- Sumerani,Akađani,Babilonci pa Asirci 4000/5000 BC

održava se pomodu klinastog pisma (prvi i najstariji medicinski zapis je pločica iz Nippura s nekoliko recepata nađena u knjižnici cara Asurbanipala u Ninivi) Magično-religiozna medicina - bolesti nastaju djelovanjem demona,a istjeruju ih svedenici(astronomi), dijagnostika pomodu zvijezda ( astronomija) i jetara žrtvenih životinja. Poseban značaj imaju brojevi . Navode se i racionalne komponente: Biljni lijekovi, kirurški zahvati , čista pitka voda, izolacija gubavaca Hamurabijev zakonik - najstariji spomen liječničke pravne odgovornosti, propisuje liječničke honorare i kazne (odsijecanje ruku) Ašipuu - najpoznatiji iscjelitelj tj. , egzorcist Uru - medicinski centar Sumeranski travarnik, medicinske pločice iz biblioteke cara Asurbanipala, Knjiga prognoza- dijagnostički priručnik (na pločicama na klinastom pismu) Medicina je SIMPTOMATSKA i bazirana na placebu.

Egipat 3000BC- napredna civilizacija i medicina(učinkovita) Medicina se podučava u hramovima i „domovima života“(danas bi bili KBC) školovani liječnici Nositelji posebno obrazovani svedenici i liječnici specijalisti Imhotep - graditelj piramide u Sakkari i liječnik, nakon smrti postaje uz bogove Setha i Tota bog medicine. Vedinski magijska medicina s nekim znanstvenim elementima(empirijskog i neeksperimentalnog sadržaja) Izvori: Papirusi s hijeroglifima: Kahun - najstariji, posveden ženskim bolestima, Edwin Smith - kirurški sadržaj i Ebers - internistički sadržaj sa 700 recepata Služe se i ljekovitim drogama(opij,ricinovo ulje) , liječnici su specijalizirani, razvijena je kirurgija , pljesnjiv kruh ili životinjsko meso na rane, prevencija- zakonski propisana prehrana i higijena te kontrola vode, korištenje purgativa i laksativa svaka 3 dana.

Indija 1500 BC, prve bolnice na svijetu, njeguju preventivu 1.razdoblje- Vedsko sadržano u svetim spisima Vedama na sanskrtu, u Rig-Vhedi i Atharva - Vedi opisana religiozno-magična medicina , bolesti su demoni a tjeraju je magičnim ritualima, u Vedama postoje i razumni higijenski propisi,prehrana i tjelovježba. 2.razdoblje Ayurvedsko sadržano u djelima na sanskrtu u Samhitama(zbirkama) i pripisuju se liječnicima Sušruti(kirurgija), Čaraki i Vagbhati, koriste teške metale u liječenju 3.razdoblje - Bramansko, provodi se eugenika , 5 elemenata čine tijelo: voda, vatra, zrak, zemlja i eter) a tkiva(dhatusi) dijele na 7 vrsta ( mast,sok,krv,meso,moždina,kost i sjeme) + 3 energetska principa ili dose (žuč,sluz i vjetar) čija dinamička ravnoteža uvjetuje zdravlje, medicina postaje i ne svedeničko zanimanje (zanat) Poznaju niz ljekovitih biljaka. Najvažniji lijekovi za povradanje,kihanje i pražnjenje(poveži s dosama)

Razvijena kirurgija,posebno RINOPLASTIKA, očna kirurgija(operirali mrenu) i abdominalna kirurgija(laparotomija,kamenci…)

Kina 2500BC, Dinastije Shang i Chong Osnivač medicine legendarni car Huang-Ti ( Žuti Car) s djelom Nei-King (Zakonik medicine) u formi dijaloga Liječnik Čang Čung-King- kliničar, opisao vrudice, Kineski Hipokrat, precizno opisao neke bolesti i kodificirao kinesku medicinu. Prinose se žrtve, kult predaka(duhovi ostaju nema seciranja ) Začeci anatomije kao slučajnog zapažanja unesredenih CHI- bio energija,životni duh Važnost broja 5 - 5 glavnih organa, 5 sporednih, 5 elemenata… Uveli Sudsku medicinu i statistiku 5 Elemenata - Vatra, voda, zemlja , drvo, metal - elementi SVIJETA Filozofija Yin(ženski,hladni,pasivni) i Yang(muški,topao,aktivan) - liječnikova dužnost uspostaviti njihovu ravnotežu i to masažom,akupunkturom,akupresurom,drogama i tjelovježbom. Dijagnostika temeljna na pulsu,pregledu jezika i kože te ekskreta. Fakmakologija- knjižica Pen tsao kang mun, dobro razvijeno korištenje ljekovitih trava (potvrđeno) Imunizacija - velike boginje = udisanje gnoja zaraženih Alkemija- medicinska uporaba kemijskih spojeva zahvaljudi traženju zlata Neuspješni liječnici ubijani, uspješni su bili ugledni i dobro pladeni.

Antička medicina Predhipokratsko doba -3000BC , u početku medicina slična Egipatskoj i Mezopotamskoj -Izvori: Ilijada i Odiseja spominju se kirurgija i utjecaj bogova Bog zaštitnik Apolon- vrhovni, posebni zaštitnik liječnika je čovjek Asklepije njegov znak štapa sa zmijom i danas je simbol liječništva, značajne i njegove kderi i božice Higijeja i Panaceja Epidaurum i Kos -poznata liječilišta i Asklepijeva svetišta - liječenje uz psihološke,klimatske i farmakološke terapije + dijeta. 7 BC grčki filozofi dovode religiju u pitanje te stvaraju „znanstveni“ pogled na svijet te stvaraju medicinske teorije. Uz Asklepijeve hramove razvijaju se cehovi liječnika-NEsvedenika tzv. Aklepijada te prve med.škole u Knidu,Kosu i Krotonu. Iz škole u Kosu dolazi najpoznatiji od svih liječnika- otac medicine HIPOKRAT

Hipokrat S otoka Kosa, učio filozofiju od Demokrita, asklepijat i sin liječnika Djelo Corpus Hippocraticum - zbirka od više od 60 spisa koje nije sve sam sastavio (O svetoj bolesti, o zraku, o vodi i o tlu, Aforizmi, Prognostika),a sačuvao ih je rimski liječnik Galen Prevladao magično religioznu medicinu, opovrgnuo epilepsiju kao „svetu“ bolest(bolest opdenito prirodna, a ne božja stvar)- oslobodio medicinu od religije Teorija 4 tjelesna soka(po empedoklu i 4 elementa) : Crna žuč, Žuta Žuč, Krv i Sluz i pripadajudi temperamenti (po višku soka) Melankolik,Kolerik,Sangvinik i Flegmatik te 4 kvalitete Vlažna,Suha,Topla,Hladna (numerički povezano npr. Krv

je Topla a višak ima Sangvinik, op.op.) Nepravilan odnos tjelesnih sokova uzrokuje bolest.--> Humoralna patologija i fiziologija Pneuma- Životni dah Hipokrat je vrhunski promatrač i opisivač, poznat opis lica umirudeg, razgovor s pacijentom (individualan pristup) Razumije Anatomiju kostiju i mišida. Začetnik medicinske etike hipokratova zakletva

Galen Rimski liječnik, objavio preko 400 djela (Matematika,filozofija,medicina..) Medicinu potvrđivao i objašnjavao filozofijom(„Liječnik mora biti filozof), nije puno dodao ved okupio daotadašnja,pretežito hipokratova znanja dogmatski eklektičar Uveo eksperiment u medicinu, secirao životinje (svinje i majmune),Opažač Bavi se higijenom i epidemiologijom U farmakologiju uveo logiku liječenje različitim (vrudicalijek za snižavanje temperature) De facultatibus naturalibus –pobio teoriju o mjehuru kao spužvi Izrazito deskriptivan , razradio Hipokratovu teoriju Pneume (daha) Držao da su arterijska i venska krv različitog porijekla(srce,jetra) Do 16.st. „bog i batina“ medicine- neosporiv u teoriji, nažalost.

Aleksandrijska škola - prve sekcije, navodno i vivisekcija ( trupla zločinaca osuđenih na smrt) - HEROFIL ( kraj IV st. pr. n.e.) - utemeljitelj anatomije, najvedi anatom Starog vijeka - dogmatska škola (slijede hipokratske dogme + Aristotela)

Salernska škola Medicinska škola u Salernu - prva medicinska škola u današnjem smislu i preteča medicinskih fakulteta( južno od Napulja) (IX st.) - osnovali su jeliječnici svjetovnjaci - Civitas hippocratica - poznaju grčko - rimske medicinske spise +(kontakti s istokom) - “Antidotarium Salernitanum Salernitanum” – Nicolaus Salernitanus - razvoj anatomije i krirugije, ginekologije i okulistike(Gjuro Armeno Baglivi), zatvorena 1811. g.

Arapska medicina

- u arapskoj medicini poznaju i priznaju antičke izvornike-preporod anti antičke medicine - arapski prijevodi grčkih medicinskih klasika te njihovi ponovni prijevodina latinski u 12.st RAZES(859-923) najplodnije razdoblje X st. - ravnatelj bolnice u Bagdadu - medicina, fizika, alkemija - arapski Galen - “Al Havi Havi” ( “Continens”, “ Sadržaji ”) medicinska enciklopedija, niz ulomaka grčki i arapskihmedicinskih autora AVICENA - najvedi arapski liječnik najvedi islamski znanstvenik- kodificiranoč itavo grčko, rimsko i arapsko medicinsko znanje Kanun( Canon medicinae )-Zakonik medicine (1037)

Skolastička medicina

-u sklopu samostana i crkvenih medicinskih škola - iz njih nastaju prva sveučilišta i medicinski fakulteti - 1088. utemeljeno Sveučili ilište u Bologni - 1158. medicinski fakultet utemeljen u Bologni - 1145. Reims,- 1167. Oxford,- 1200. Pariz,- 1220. Montpellier(nakon Salerna najvažnija med. škola), 1222. Padova

HERMAN BOERHAAVE (1668-1738)

- profesor teorijske medicine u Leidenu - slavu stekao svojom nastavom iz kliničke medicine (Hipokrat uzor) - Institutiones medicae ( 1708.)

GERHARD VAN SWIETEN(1700-1772)

- 1749.reforma medicinskog fakulteta u Beču - osnovao opdu bolnicu, nahodište i umobolnicu u Beču

- uredio cjelokupno zdravstvo u austrijskoj monarhiji - 1770. - Normativum sanitans- higijenske norme za Austro Ugarsku - vrijedio je i za hrvatske zemlje - sanitarni kordon u Hrvatskoj vojnoj krajini(izolacija područja u slučaju širenja bolesti-karantena)

KARL ROKITANSKY (1804-- 1862.) 1862. novi zavod za patološku anatomiju u Beču

RUDOLF VIRCHOW (1821-1856) -1856 patološko anatomski institut u Beču -1858.- “Cellularpathologie”- stari patolozi uzrok bolesti u tjelesnim sokovima ( čak i Rokitansky), -uzrok bolesti u promjenama tkiva Omnis cellula e cellula -1902.

CLAUDE BERNARD (1813 - 1878)

-najvedi fiziolog svih vremena -eksperimentalni fiziolog

Hrvatski lijčnički zbor

1874.- Sbor lie liečnika kr. Hrvatske i Slavonije sa sjedi sjedištem u Zagrebu

1874.- Družtvo slavonskih liečnika Osijeku -suradnja s Sborom liečnika Hrvatske i Slavonije

1877.-1878 Glasnik družtva slavonskih liečnika- najstarije glasilo

1877.- Liječni vjesnik

Najstarija ljekarna u Hrvatskoj osnovana je 1271.u Trogiru

Medicinska škola u zadru 1806-1811 g. Medicinski, Kirurški i Farmaceutski tečaj na talijanskom jeziku prvi diplomirani : dr. Giulio Pini

Medicinski fakultet u Zagrebu 1669- Povelja Leopolda I – osnutak Sveučilišta u Zagrebu 1874.- Zakon o ustrojstvu sveučilišta u Zagrebu 1917/1918- godina konstituiranja medicinskog fakulteta i po početak djelovanja Dr. Teodor Wickerhauser (kirurg), Dr. Miroslav Čačkovid (kirurg) i dr. Dragutin Mašek (ORL)- odbor za pokretanja rada fakulteta Dr. Miroslav Čačkovid - prvi dekan, Dr.Drago Perovid - katedra za anatomiju 12.siječnja 1918.– prvo predavanje Dr. Drage Perovida

1377. g.- KARANTENA U DUBROVNIKU

Galton, Robert – ideja Eugenike

Veliki reformatori medicine

Andrija Vesal ( Andreas Vesalius)- reforma anatomije 16.st - sa 23 godine doktorirao medicinu - predavao anatomiju u Padovi -Secirao i detaljno ilustrirao sekcije ljudi (zatvorenika) metodološki prevrat u medicini 1543. “De humani corporis fabrica libri septem septem” -77 knjjiga,, 663 stranice i 300 drvoreza - korekcija više od 200 pogrešaka u Galenovoj anatomiji ”Fabrica “ izlazi iste godine kada i Kopernikov “De revolutionibus orbium celestium celestium”

William Harvey –reforma fiziologije 17.st. Otkride optoka krvi – dokazao da krv te teče u krug, središte optoka krvi srce koje se ste te steže i rasteže -nema zraka u arterijama (udove u vodi držao) ,venama te teče krv prema srcu, a ne prema periferiji -Marcello Malphigi 33 godine nakon Harveya riješio protok krvi kroz kapilare Luigi Galvani - elektri električni fenomeni u tijelu

Ambroise Paŕe – reforma kirurgije 16.st Francuski kirurg brijač i ranarnik u vojsci velik dio života na bojištima Vratio podvezivanje žila pri amputacijama, izumio obloge za zacijeljivanje(ružino ulje, terpentin i bjeljanjak), prve proteze (ortopedske) i usavršio umijede šivanja. „Oeuvres“ – Sabrana djela- pisao na francuskom njegov nauk se širi među ostalim kirurzima te podiže kirurgiju na visoku razinu.

Girolamo Fracastoro- Počeci epidemiologije 16 st.

-poznavatelj znanosti (astronomija, zemljopis i matematika), pjesnik -s 19 godina postao profesor na sveučilištu "De Contagione et Contagiosis Morbis" - zarazne bolesti prenose sitna nevidljiva tjelešca, klice koje se šire među ljudima kontaktom, izravnim ili neizravnim, putem predmeta, pa čak i bez kontakta na vede udaljenosti. -Tvrdi da se klice i razmnožavaju, da su otrovne i da ih uništava vatra. -Preporuča redovitu higijenu, čistodu okoline, vode i hrane, te čiste predmete oko bolesnika kao mjeru zaštite. -Naziv sifilis potječe iz Fracastorove poeme koja govori o pastiru koji se zove Sifilis. -opovrgava Galenovo ucenje o mijazmama

Edward Jenner – otac imunologije 18./19.st. Lady Mary Wortley Montagu u turskom carstvu otkrila koncept variolacije (inokulacija boginjama)- utrljivanje gnoja bolesnih sebi u ranu. -zapazio da među ženama koje su muzle krave nema zaraženih veliki boginje. - pretpostavio da gnoj krava koje su žene muzare dobivale od "kravljih boginja" štiti od boginja. - iskušao 1796. godine, inokulirajudi osmogodišnjeg dječaka Jamesa Phippsa, -inokulirao dječaka sa gnojem kravljih boginja u oboje ruke istoga dana - metodu nazvao vakcinacijom (vaccination), jer je izvorni materijal bio od krave (Vacca - krava na latinskom) Važnost Jennerovog otkriča nije samo eradikacija velikih boginja nego i razvoj ideje cjepljenja kao zaštite od zaraznih bolesti.

Povijest zdravstva epidemije- teorija mijazmi ( štetne tvari u vodi i zraku)- bježanje iz područja u kojima se javljaju epidemije (Hipokrat ,Galen) Ciprijanova kuga 3st N.E.- vjerojatno velike boginje kraj IV st. n.e. patricijka Fabiola podiže prvu bolnicu u Rimu Bizant poznaje antičke izvore- ponovna recepcija krajem srednjeg vijeka na zapadu Europe nije uspjela dostici vrhunce rimske medicine oko 400. n.e. – u Carigradu patrijarh Ivan Hristosom uređuje prvi hospital sa stalnonamještenim liječnicima u Zadru pod vlašcu Bizanta osnovana bolnica Justinijanova kuga (541-542)- Konstantinopol

Sr.vijek -Sv. Hildegarda iz Biningena (1098-1178) -herbalizam, pomoc siromašnima i bolesnima, ksenodohiji, leprozoriji,hospitali -hospitalci, benediktinci, franjevci Dubrovački liječnik (židov iz portugala) Amatus Lusitanus (1511-1568) “Curationum medicinalium centuriae septem”- opisao 100 slučajeva iz svoje prakse u Dubrovniku Početci javnog zdravstva Johann Peter Frank ( 1745-1821) “System enier vollständing medicinischen Polizey” - obrađena sva pitanja socijalne medicine i javnog zdravstva kao nikad do tada - država je dužna da se brine o zdravlju svojih građana- važnost preventivnih mjera

Rani sr.vijek guba->14.st kuga –> 15st.-sifilis –>boginje -> tuberkuloza u 19.st. Henri Dunant ( 1828-1910) - 1864- Ženevska konvencija te osnivanje Crvenog križa - zbrinjavanje vojnika u ratu, briga o ratnim zarobljenicima Florence Nightingale 19.st. -osnivanje sestrinstva kao profesije Veliki hrvati u medicini Gjuro Armeno Baglivi -De praxi medica -Rimu 1696. -prvi je utvrdio anatomsku razliku između glatkih i poprečno-prugastih mišida- De fibra motrice et morbosa- teorija o mesnim i opnastim vlaknima - iznio je vrijedne podatke o građi i funkciji mišidnih vlakana koja su po njemu sjedište vedine bolesti. -pristaša jatrofizičke škole, ali je uviđao praktičnu ograničenost i nedostatnost krutih medicinskih teorija. Ponovno je u kliničku praksu uveo Hipokratov ideal pomnog motrenja bolesnika. Surađuje s Malpigijem „O ugrizu tarantule“ i „Liječenje rana hladnom vodom“ Ivan Krstitelj Lalangue - učenik i stidenik Van Sweitena liječnik i županijski fizik u Varaždinu Medicina ruralis iliti vračtva ladanjska za potrebodu mužev i siromakov horvatskoga orsaga i okolu njega

bližneh mest ( 1776.) -prva hrvatska originalna medicinska knjiga koju je napisao jedan lije liječnik nik

Kratek navuk od meštrije pupkorezne ( 1777.) primaljski ud udžbenik za seoske primalje Piše zdravstveno prosvjetna djela. Školovan u Beču a rodom iz Luksemburga Proučava termalne vode Luko Stulli Filozof i knjiž., Dubrovnik kontrolira i provodi prvo cijepljenje u Dubrovniku (po Jenneru V.boginje) napisao elegiju o vakcinaciji u kojoj je Jenner novi prometej Stjepan Poljak Podravina, anatom, vedi dio živ proveo u USA proučava oko i mrežnicu te otkriva dotad nepoznat krvni sustav oka „Mrežnica“ proučava i slušni sustav Ljudevit Jurak utemeljitev Humane Patologije

prof. anatomije,patologije i sud.medicine Opisao Levovu bolest prije Leva Istražuje sovjetsku mas..grobnicu u Vinicama,Ukrajini, poslije pogubljen zbog toga.

ANDRIJA ŠTAMPAR radi sa seljacima na prevenciji aktivan u organizaciji i osnivanju WHO-a Jednakost i sudjelovanje svih od 1919 načelnik higijenske službe Ministarstva narodnog zdravlja -postavio je temelje javnozdravstvenoj službi - osnovao niz socijalno-medicinskih ustanova - nakon prisilnog umirovljenja stručnjak Higijenske organizacije Društva naroda u Kini - reformu nastave na zagrebačkom Medicinskom fakultetu ,. - izradio je ustav Svjetske zdravstvene organizacije 1948. predsjedao Prvoj svjetskog zdravstvenoj skupštini u Ženevi

ETIKA Paternalizam- Odnos liječnika i pacijenta kao roditelja i djetetaHipokrat Principi: 1.Dobročinstvo 2.Ne čini zlo 3.Autnomija pacijenta/informirani pristanak 4.Razvoj sudske prakse(slučaj Shellendorf- nediraj mi organe) 5.Pravednost(u raspodjeli zdravst. Resursa)

Za vlastitu guzicu i kolege pripremio: Igor Zlojtro, generacija 2011/12

Pozdrav svima!