51

5. Vrijeme od Osmanlija do Prvog

svjetskog rata

Ustade smjelo vedri junak dana,

Smirene du{e i velebna uma,

Da dijeli megdan s hordom D‘ingis-Kana,

Izbavi Liku od turskih zuluma.

Volja je, brate, kao ljubav ‘arka,

Ko kremen vjera u Mesi}a Marka.

Htjede sam du{man skovat novi lanac,

Povratit silu nevjerna barjaka.

Topot se ~uo kroz Plo~anski klanac,

Jo{ razbi Marko Turke kod Kurjaka.

Zmaj otomanski razmrskane glave,

Ne dirnu vi{e Like i Krbave.

Tu silni Mesi} stoji na braniku

S malenom ~etom hrabrih grani~ara,

A protiv takvom ljutom bojovniku,

Slaba je vojska divljih janji~ara.

Planinskog vuka oja~a sloboda

Ko surog orla beskraj modrog svoda.

5.1. Uvod

Za vrijeme okupacije Like i Krbave vo|en je tzv. Mali rat koji je imao zna~ajke trajnogregionalnog sukoba niskog intenziteta za sve vrijeme austrijsko-turskog razgrani~enja u Lici.Gotovo stolje}e i pol dugo ratno iscrpljivanje postupno je sve vi{e donosilo prevagu austrijskojstrani. Ona, me|utim nije toliko bila rezultat kraji{kih vojnih uspjeha, koliko unutra{njedegeneracije osmanlijskog dru{tveno-gospodarskog sustava, {to se izravno odra‘avalo i uslabljenju njihove vojno-imperijalne organizacije.

Velika najava skorog rata za oslobo|enje hrvatskih krajeva od turske okupacije bila jeglasovita pobjeda Petra Zrinskog 1663. godine kod Jurjevih stijena (Zalu‘nica kod Oto~ca).Nakon nje dolazi do bitke kod Sv. Gotharda u zapadnoj Ugarskoj - 1. kolovoza 1664, nakon~ega car Leopold potpisuje s Turcima sramotno primirje, poznato kao Va{varski mir. Tim sumirom Turci pro{li kao da su dobili rat a ne izgubili. Ovaj }e doga|aj biti uzro~nik poznate

Prohujala su ljeta nepovratnoPrah ~ovje~ji Mu zemljica sakriva.Ne mr~i Njemu ljudsko pismo zlatno,Spomenik trudbe pod kojim po~iva.Miluje da{ak Jadranskoga mora,Velebit-plo~u divovskog timora.

Po~ivaj mirno u svom zavi~aju,Ljubav je Tvoja bila za njeg jaka.Hrvati jo{ se s ponosom sje}aju,Ko kremen divnih starinskih junaka.I hrvatska je u{~uvala ruka,Ba{tinu slavnu Tvoga Mu{aluka.

Mate Rukavina, “Li~ki grudobran” 1940.

52

Zrinsko-Frankopanske urote i njihovog tragi~nog kraja. Time su za skoro dvadesetak godinaobustavljene sve vojne akcije protiv Turaka.

Austrijanci shva}aju svoju gre{ku tek onda kada Turci opkoljavaju Be~. Ipak uz pomo}“koalicije” opsada je slomljena 12. rujna 1683. godine. Odmah nakon toga pokre}u se {irevojne akcije. Spontano se di`u na okupiranom podru~ju bune naroda protiv aga i spahija.

Treba ipak napomenuti da su aktivnosti na pripremi protuturskog rata zapo~et dalekoranije - 1583. godine - i on je u biti plod jedne katoli~ke koalicije koja s sastojala od Austrije,Poljske, Venecije, pape ali i hrvatske banske vojske, zatim ustanika, hajduka i uskoka. Naokupiranim podru~jima bune se i pravoslavni Vlasi. Bio je to pravi domovinsko-oslobodila~kirat koji se vodio od Knina, Udbine, Petrinje, Po‘ege, Vukovara, Iloka i Slankamena.

Stotinu godina nakon Krbavske bitke odigrava se veli~anstvena bitka kod Siska - 1593.godine - u kojoj hrvatska vojska nanosi najte‘i poraz Turcima, {to je ujedno i najava “O‘ivljene,obnovljene Hrvatske”. A ta CROATIA REDIVIVA djelo je na{ih Zrinskih, Frankopana, popaMarka Mesi}a te brojnih na{ih ponosnih i hrabrih predaka. Bila je to ‘estoka i krvlju natopljenaborba za biolo{ki opstanak hrvatskog naroda za svaku stopu hrvatske zemlje i za svaku utvrdu.

Bitka kod Jurjevih stijena 1663. godine

U drugoj polovici 17. stolje}a slavne su hrvatske obitelji Zrinski i Frankopani bile izuzetnovezane za hrvatsku povijest. Posebno je interesantna njihova borba za hrvatske interese protivBe~a, zbog ~ega su dali i svoje ‘ivote. Ban i pjesnik Nikola Zrinski i brat mu Petar, neustra{iviratnik i tragi~an sudionik Zrinsko-frankopanske pobune protiv protuhrvatske politike Be~kogdvora te njihov ro|ak, mladi pjesnik i vitez, Fran Krsto Frankopan nestaju s pozornice hrvatskepovijesti kao velikani ma~a i pera.

Petar je u to vrijeme imao zna~ajnih uspjeha u borbi s Turcima. Cilj mu je {to prijeosloboditi posjede pod turskom vla{}u, zbog ~ega je zagovarao ustrojavanje stalne hrvatske

vojske, koja bi, doli~no pla}ena i zadovoljna,mogla voditi djelotvorniju oslobodila~kuborbu protiv Turaka. Naravno, habsbur{kidvor nije prihva}ao taj prijedlog hrvatskogbana. Jedna od prvih velikih Petrovihpobjeda bila je ona izvojevana 1655. kodPeru{i}a. Godine 1657., zbog ratnih zaslugaimenovan je velikim kapetanom ogulinskim,senjskim i kapetanom svega Primorja. Odtoga vremena Petar na poseban na~in radina obrambenoj sigurnosti primorskih luka iputova koji do njih vode iz unutra{njostizemlje.

Godine 1663. zapo~eo je “Prvi velikiprotuturski rat”. Petar je jedva do~ekaotakav razvoj doga|aja. Sam je odmahzapo~eo ratne operacije protiv bosanskihTuraka. Ljeti - dakle prije jesenskog boja sAli-pa{om ̂ engi}em - Petar je s 1500 svojihvojnika provalio u Bosnu, uni{tio u okolici

Zemljovid sjeverne Like i ogulinskog

podru~ja (HDA, zbirka karata)

53

Biha}a sve utvrde i naselja i ugrabio veliki plijen.Na povratku, po~etkom kolovoza odstupnicom od300 konjanika kod Rakovice, izme|u Dre`nika iSlunja naletio je na 1.300 Turaka koje je vodio Deli-pa{a Badnjakovi}. U tom srazu opet je Petar svojomosobnom hrabro{}u odnio sjajnu pobjedu. Najprijeje u dvoboju pogubio Deli-pa{u, a potom je brzinomi odlu~nim udarom razbio mnogostruko ve}u turskuvojsku.

U jesen iste godine provali iz Bosne Ali-pa{a^engi} s 10.000 vojnika i usmjeri se prema Lici iOto~cu. S tako velikom vojskom, gotovo svomvojnom silom {to ju je mogao sakupit Bosanskipa{aluk, Ali-pa{a ^engi} imao je velike ratneplanove. Njegov je ratni pohod trebao vezati na sebesve hrvatske obrambene snage i time zaprije~itipomo} koju bi Hrvati mogli poslati na ugarskorati{te. Petar je poduzeo sve da Turke pobijedi,odnosno, u~inio je ono {to je ina~e trebao u~initikarlova~ki general Herbart Auersperg. No, dok jeAuersperg, na vijest o dolasku tako velike turskevojske, pohitao u Ljubljanu po pomo}, a mo‘da i boje}i se suprotstaviti tako velikoj turskojvojsci, Petar Zrinski je velikom brzinom skupio svoje vitezove i kraji{nike iz utvrda Karlova~kei Primorske krajine, me|u njima i na{e Brinjane. Utaborio se s tom vojskom kod kule[i{manovke u Drenovom Klancu, ne{to sjevernije od Oto~ca. Kao iskusan vojskovo|a uspijevapremo}nim Turcima nanijeti te‘ak poraz od kojega se nisu brzo mogli oporaviti.

Put prema kona~nom turskom slomu

Nakon prijelomnih turskih poraza kod Be~a i Siska pokre}u se uspje{no {ire ratneoperacije u Ugarskoj, te slavonskim i li~kim dijelovima Hrvatske, {to je natjeralo Turke nasklapanje mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine. Tim sporazumom Turci napu{tajuLiku i Krbavu. Za ovo podru~je se ustrojava 1712. godine Velika kapetanija Lika i Krbava kaosastavni dio Vojne krajine.

Kako je sve po~elo? Sklapanjem 5. o‘ujka 1684. saveza ili Svete lige izme|u cara LeopoldaI., poljskog kralja Jana Sobieskog i Republike Venecije, a posredovanjem pape Inocenta XI.u ratu protiv Osmanskog Carstva, u rubnim grani~nim podru~jima stvaraju se i uvje‘bavajuvojne formacije koje su sposobne upadati u okupiranu Liku, plja~kaju}i i pale}i posjedeturskih aga i begova. Trebalo je, dakle, stvoriti strah i nesigurnost kod tamo{njih vlastodr‘aca.

Ove operacije koordinirao je i planirao austrijski general Wassenhofen, ~iji je temeljnicilj bio osim oslobo|enja Like i Krbave sprije~iti mleta~e pretenzije na Dalmaciju i Primorje.Karlobag je bio glavno vojno polazi{te za izvo|enje svih vojnih operacija u Lici. Prve operacijezapo~ele su u ljeto i ranu jesen 1685. kada su kraji{nici pod zapovjedni{tvom karlova~koggenerala von Herbersteina izvr{ili dva sna‘na napada. U njima je osvojen Buni} na Krbavi.

Ipak vojni zapovjednici shva}aju da se za sveobuhvatne oslobodila~ke operacije morajubolje pripremiti. Provodi se intenzivna obuka kraji{ke vojske, nabavlja se naoru‘anje, dolaze

Kraji{nik

54

sa strane kvalitetni ~asnici. Nakon sveobuhvatnih pripreme zapo~inju u prolje}e i ljeto 1689.vrlo intenzivne borbe. General von Herberstein u po~etku osvaja Novi. Da bi se u cijelostiistjerali Turci iz Like i Krbave trebale su daleko ve}e snage. Zato su pozvani Dalmatinci.Serdari (starje{ine) Jankovi} i Smiljani} prodiru sa ju‘ne strane od Ravnih kotara i Zrmanje.General von Herberstein s vojvodama Kne‘evi}em, Do{enom, Zduni}em, Holjevcem,Ore{kovi}em, Pezeljem i Nova~i}em, knezovima Jerkom Rukavinom i Dujmom Kova~evi}em,te vojnicima iz Kompolja, Krmpota, Ledenica, Stajnice, Brloga i Oto~ca, i uz koordinacijupopa Marka Mesi}a, kre}u sa oto~kog i brinjskog podru~ja (Fras). Ova je vojska brojila oko3.000 ljudi (Horvat, 35-42).

U po~etku su osvojena podru~ja od Novoga do Peru{i}a i [iroke kule, ~ime je Lika ucijelosti oslobo|ena. U srpnju na red dolazi Krbava. Osvojene su utvrde Bilaj i Buni}, anakon tvrdokorne obrane i sama Udbina. Tijekom ovih ratnih operacija kr{}anske su vojskepo~inile pravi kulturocid. Poru{ene su sve d‘amije, dvorovi aga i spahija, te brojni drugiobjekti kulturne vrijednosti.

5.2. Pop Marko Mesi}

“Mislim u utorak pojti u Liku... “

Ipak, ovdje moramo ne{to vi{e re}io jednom izuzetnom ~ovjeku toga vre-mena - du{i tog povijesnog i veli~anstve-nog pokreta, hrabrom, neustra{ivombrinjskom ‘upniku i senjskom kanoniku,popu Marku Mesi}u (1640.-1713.)

U vrijeme oslobo|enja Like i Krbavebrinjski ‘upnik bio je upravo pop Mesi}.Kao ‘upna crkva slu‘ila je tada tvr|avnakapela Presv. trojstva. I upravo je 1689.Marko na ru{evinama samostanske crkvezapo~eo podizati zidove budu}e ‘upnecrkve Uznesenja Marijina. Tijekomizvo|enja tih radova imao je dosta proble-ma s pojedincima iz senjske biskupije.Dana 25. srpnja iste godine pi{e on u Senjda su zidovi crkve ve} podignuti, grede,rogovi i daske nabavljeni, “ali crkvu ne}epokrivati prije nego do|e o. Marin, da muse poslije ne bi prigovaralo da zidovi nisudovoljno visoku”. No prekid radova imaoje va‘niji razlog. Marko se u to vrijemesprema da ide pou~avati i krstiti Turke uLiku, a iz Senja mu poru~uju da ne prekidas gradnjom ‘upne crkve. (Bogovi}, Crkvenaobnova...)Pop Marko Mesi}

55

Ipak Mesi} se javlja 25. srpnja 1689. godine, senjskom vikaru, kanoniku Stjepanu Bo‘i}ukako ipak odlazi u Liku i Krbavu. “Mislim u utorak pojti u Liku... Ovo je Crikva ‘iva kamo jaodem i potribuje okolo onih du{ truditi se (vi{e), nego okolo crikve koja kada je po~eta o}e se isver{iti s vrimenom.” Ujedno moli da bi mu jednog sve}enika za pomo} dali (Lopa{i},Spomenici…, knjiga II, str. 395.). Me|utim, vikar mu u po~etku ne dozvoljava odlazak zboggradnje brinjske crkve ali i drugih razloga. Obavje{tava 16. listopada 1689. karlova~koggenerala za{to mu to brani. Smatra da zbog njegovih velikih aktivnosti u Lici “dva senjskakanonika Domazetovi} i Rub~i} ve} preko godine danah na stro{ak kapitula u Brinju slu‘buju”(Sladovi}, str 179, Lopa{i}, Spomenici…, knjiga II, str. 396.)

Pop Mesi} zasigurno je smatrao da se u Lici otvaraju pastoralne prilike kakvih nije bilove} nekoliko stolje}a. Ako se ukazane prilike odmah ne iskoriste, propu{teno se kasnije vi{ene}e mo}i nadoknaditi. Marko je imao onu duboko vjerni~ku, domoljubnu i izrazito humanudimenziju. Bio je on du{om i tijelom domoljub, ali je pokazao istan~ani osje}aj za pravduprema svim stanovnicima bez obzira na vjeroispovijest. Nalazio je izlaz i u najzamr{enijimpitanjima jednostavno zato {to je bio svjestan svoje izuzetno odgovorne misije. Vjerojatnouz pritisak vojnih vlasti Mesi} ipak dobiva sve potrebne dozvole iz Senja i kre}e u misionarstvo.

Sve}eni~ko dostojanstvo toga ~ovjeka, njegov vojni~ki zna~aj i imponiraju}i ugled, njegovutjecaj me|u stanovni{tvom u tim izuzetno te{kim vremenima, kao i humani postupci premazarobljenima, ranjenima i pod~injenima, mnogo su pridonijeli {irenju katoli~ke vjere, te za{titinacionalnih interesa i zapadne kulture na ovim prostorima. (Fras str 129.).

Predaja ka‘e da je pop Mesi} prije pohoda na Liku i Krbavu ispred stajni~ke kapelice naKoli{}u postrojio svoje vojnike, odr‘ao im izuzetno domoljuban govor i sa njima krenuo prekoDabra i Oto~ca prema Lici.

Podrijetlo popa Mesi}a

O njegovom podrijetlu postoji nekoliko neprovjerenih teorija, poput one po kojoj jero|en u Stajnici! Naime, iz Lopa{i}evih i Frasovih dokumenata vidljivo je da pop Mesi} svojeStajni~ane najve}im dijelom uzimao za ostvarenje svojih ratnih i populacijskih ciljeva u Licii Krbavi. To se posebno odnosi na njegova vojna djelovanja, ali i u ponovnom naseljavanjutih pustih krajeva.

O njegovom podrijetlu povjesni~ar Radoslav Lopa{i} ka‘e: “Me|u vite{kim porodicama,koje izgubiv{i svoja starinska imanja, lutahu u kraljevskoj vojsci na Krajini, spominje se ve} uprvo doba, kako Turci planinsku Hrvatsku pod ma~ okrenu{e i svojoj vlasti pokori{e, i hrvatskaobitelj Mesi}a. Ne zna sa pravo, gdje joj je iskon; ali po{to je Brinje poslije, kako je u zimi god.1530. od Turaka opsjednuto a mjesto pred gradom sa manastirima i crkvama popaljeno, god.1537. od Vuka Frankopana poradi bolje obrane izru~eno kraji{kim kapetanom kralja Ferdinanda,pa na novo naseljeno, ‘ivjeli su Mesi}i u Brinju, te je god. 1550. u posadi brinjskoj pod kapetanomFranjom Mudrov~i}em slu‘io Ivan Mesi}, pradjed brinjskih Mesi}a. Ovoga su unuci bili MarkoMesi}, zastavnik vojske brinjske i Bla{ko Mesi}...”(Lopa{i}, Dva hrvatska junaka)

Prema najnovijim istra‘ivanjima postoji velika vjerojatnost da je pop Mesi} sudjelovaou Zrinsko-frankopanskoj uroti. Zbog toga je, navodno, bio uhi}en, ali je zbog nedostatkadokaza pu{ten je na slobodu (Nikola Bi}ani}, Vila Velebita br 1 (93)/2000, str 49.)

Lopa{i} bilje‘i da je 21. srpnja 1689. legendarni pop Mesi} na ru{evinama stare biskupskekatedrale u Krbavi odslu‘io misu zahvalnicu, prvu nakon tragi~nog hrvatskog poraza 1493.godine! (Lopa{i}, Spomenici... knjiga III, 449-458)

56

Za vrijeme biskupa Martina Brajkovi}a (1698.-1703.) pop Mesi} djeluje na li~ko-krbavskom podru~ju punom snagom svog intelekta i domoljublja. Bori se protiv te{kogsocijalnog stanja, zaostalosti, brojnih moralnih i }udorednih devijacija. Zbog op}eg siroma{tvai pusto{i novi naseljenici su vrlo nezadovoljni. ^este su bune zbog raznih nepravdi. To jevrijeme kada je na ovim prostorima vrlo aktivna i pravoslavna crkva. Zbog toga se narodpodvaja na vjerskoj osnovi. Pop Mesi} bori se protiv negativnog djelovanja pravoslavnihepiskopa, koji utje~u na jedinstvo naroda. Da bi zbog djelovanja pravoslavnog sve}enstvasprije~io sukobe na terenu, biskup dozvoljava djelovanje samo onim pravoslavnim sve}enicimaza koje je ocijenio da su podobni. Da bi se izbjegle vjerske podjele me|u stanovni{tvomKatoli~ka crkva poku{ava stvoriti crkvenu uniju s pravoslavcima, me|utim bez ve}ih uspjeha.O ovoj problematici ne{to vi{e u VLASI.... Godine 1694. bilje‘imo u Lici misionara IzidoraHoljevca-Brinjanina (Izvje{}a, str 97).

Tako|er treba zabilje‘iti jedan zanimljiv doga|aj vezan za djelatnost popa Mesi}a. Kaoborac u brojnim okr{ajima s Turcima ubijao je protivnike, {to se protivilo njegovom crkvenomzvanju. Zbog toga su mu pojedini crkveni dostojanstvenici prigovarali i tra‘ili pred papomnjegovo pokajanje. I on je stvarno po{ao u Rim na pokajanje. Mjeseca svibnja 1676. godinepapa Klement X. rije{io ga je svih grijeha bulom, koja se jo{ i danas ~uva u Senju. Trebashvatiti da je Papin prvenstveni interes bio oslobo|enje od islama ovih prvotnih katoli~kihkrajeva. U znak tih zasluga Mesi} je izabran 1678. za arhi|akona i kanonika senjskog kaptola.Po odluci cara Leopolda I. (1693. godine), imenovan je za zapovjednika i poglavara Like, i tuje ~ast u‘ivao 20 godina. (Fras, str. 122. i 129.)

Tijekom prikupljanja gra|e za ovu knjigu saznao sam od vreme{nih kaziva~a za jedan,dodu{e, neprovjeren doga|aj. Turci su nakon li~ko-krbavskih poraza u Biha} odnijeli cjelokupnudokumentaciju o zemlji{nom vlasni{tvu. Po{to je pop Mesi} mogao podijeliti slobodne ku}e,problem je bio sa zemlji{tem. Bez dokumentacije to se nije moglo u~initi. Uputio je pa{i uBiha} zamolbu da mu dostavi dokumentaciju i po{alje svoje stru~njake koji }e utvrditi me|e.Ubrzo je stigao pa{in odgovor: “Po{to sam ja sabljom osvojio Liku i Krbavu a ti si je sabljom~asno povratio Caru, ~estitam Ti na vite{koj pobjedi, vra}am Ti tra`ene dokumente i {aljem svojestru~njake”. Pa{a je odr`ao rije~ i vratio dokumentaciju. Neka i to ostane zabilje‘eno.

5.3. Gospodarsko i socijalno stanje

Okupirana podru~ja u oslobodila~kom ratu od 1603.-1689. po drugi su puta oplja~kana,spaljena i uni{tena u svakom pogledu - bila su zemlja bez stanovni{tva i gospodarstva. Trebalo jepo~eti s novim naseljavanjem tih prostora, iznova izgraditi naselja, utvrde i crkve. Komorskiupravitelj Antun Coronini zapisao je da “na Udvini jo{ 1697. godine nema stanovni{tva osim {totamo dolaze na stra`e vojnici iz Oto~ca, Brinja i Brloga” ( Lopa{i}, SHKR, III, 268-269). Pojavio seproblem naseljavanja oslobo|enih podru~ja koja je opet trebalo naseliti katoli~kim ̀ ivljem, sve ucilju samostalne obrane od mogu}ih turskih upada. Bilo je potrebno promijeniti i etni~ku strukturuzbog naseljenih Vlaha iz vremena turske vladavine. I opet je na potezu pop Mesi}. Uspio jenagovoriti gospodare pojedinih ku}nih zadruga na brinjskom podru~ju da mu daju mla|e ljudeza naseljavanje. Iako je bilo otpora, pop Mesi} i njegovi vojni zapovjednici uspjeli su sakupitizna~ajan broj ljudi iz Brinja, Stajnice, Jezerana i Kri`polja, i tako naseli{e Udbinu, Mu{aluk iPodlapa~u. Ovo naseljavanje na podru~ju Podlapca vodio je kapetan Mato Holjevac. U isto vrijemei Oto~ani sa svojim starje{inom Mudrov~i}em naseljavaju Ribnik, Budak dio [iroke Kule i Mutili}.

57

Popis stajni~kih rodova koji su naseljavali Liku i Krbavu navedeni su za svaki rod upoglavlju “Stajni~ki rodovi”.

Tako su Lika i Krbava pre‘ivjele tre}e naseljavanje, gotovo posve novim stanovni{tvom.Naime, prvi stanovnici bili su Hrvati koji su se pred Osmanlijama najve}im dijelom iselili.Drugi su bili naseljeni Vlasi, Muslimani i islamizirani Hrvati. Odlaskom Turaka nastupatre}e naseljavanje... Premda je car Leopold dao pismeno obe}anje da }e sva podru~ja kojasu nekada pripadala Hrvatskoj biti njoj i vra}ena, te stavljena pod bansku vlast, Be~ki dvornije pomi{ljao da to stvarno i u~ini. Smatrao je da sve osvojeno u ratu s Turcima jeste novate~evina koja pripada isklju~ivo caru, odnosno Dvorskoj komori. To }e samo produbiti sukobeizme|u domicilnog stanovni{tva i vlasti (vidi: Kraji{ke bune).

Stanje na brinjskom podru~ju

I brinjsko podru~je se intenzivno naseljava. O tome detaljnije u poglavlju: O stanovni{tvui migracijama. Slaba naseljenost, lo{i stambeni uvjeti, pomanjkanje kvalitetnih cesta, slabaobrada zemlji{ta i lo{e stanje sto~arstva, te op}a nepismenost i surovost naravi, glavne suzna~ajke ‘ivota u tada{njem brinjskom kraju. To }e razdoblje dugo potrajati. Podru~je }epostati velika vojarna u kojem vladaju strogi vojni~ki zakoni.

Situacija nakon naseljavanja bila je dosta slo‘ena. Velik broj novopristiglog stanovni{tvanije mogao osigurati egzistenciju na oskudnom zemlji{tu. Iako nakon prestanka turskeopasnosti o‘ivljava ratarstvo, to sve nije moglo prehraniti li~ko stanovni{tvo. “U Lici prakti~kivi{e nema ni~ega ozbiljnijeg i nema, osim zdravog zraka i vrlo o{tre prirode koja stvara mu‘evnei hrabre vojnike” (oto~ki ‘upnik Vukasovi}, 1777.) Da bi se pobolj{alo socijalno stanje vojnevlasti poduzimaju razne mjere. To ih je natjeralo da pojedine porodice presele na okolnapodru~ja koja su prete‘ito naseljavali Vlasi. Nakon odlaska Vlaha iz Glibodola 1698. tamose naseljava desetak hrvatskih porodica iz rodova Krznari}a iz Letinca i [ebalja iz Brinja. Uisto vrijeme kr~e se {ume na dabarskom podru~ju i pretvaraju u obradive povr{ine, pa i na topodru~je sele Hrvati iz stajni~kog, lipi~kog i letina~kog podru~ja: Bi}ani}i, Dra‘enovi}i,Kli{ani}i, Krznari}i, Rajkovi}i, Smol~i}i, [ebalji i Vi~i}i.

Stanje se i nadalje pogor{ava. Tada{nji prirodni resursi nisu mogli prehraniti naraslostanovni{tvo. Umjesto boljitka ubrzo su se osjetile sve negativnosti neplanskog naseljavanja.Zemlji{te je ubrzo postalo ograni~avaju}i faktor koji je sna‘no utjecao na socijalno stanje.Zavladala je velika glad i neima{tina, zbog ~ega dolazi do iseljavanja ali ovaj puta u Slavoniju,Srijem i Ugarsku. Zabilje‘eni su i odlasci u “Mletke”, dakle, primorsko podru~je pod upravomVenecije. Da bi sprije~ilo tu pojavu zapovjedni{tvo Vojne krajine donosi 9. travnja 1715.odluku o ustrojavanju povjerenstva koje }e istra‘iti uzroke iseljavanja iz Like, Krbave, Oto~cai Brinja. Nakon provedene istrage povjerenstvo zaklju~uje da postoji dosta problema okouspostave i organizacije vlasti na ovim podru~jima, ali i te{kom socijalnom stanju. Vojnizapovjednici samovoljno se pona{aju prema stanovni{tvu. ^este su kazne (“globe”) poputoduzimanja stoke i sli~no, {to je znatno osiroma{ivalo ionako siroma{no stanovni{tvo. Tomse prilikom Stajni~ki porkulab Miho Serti} i jezeranski knez Ivan Serti} ‘ale povjerenstvu nanedostatak soli i malene povr{ine obradivog zemlji{ta. Me|utim, ne navode da se stanovni{tvoiz ovih krajeva iseljava. Iz ovoga se vidi da su na tim prostorima postojali izuzetno velikiproblemi oko osiguranja minimalnih ‘ivotnih uvjeta (Lopa{i} III, str. 306).

To }e te{ko stanje dovesti do velikih pobuna, poput Brinjske bune iz 1693, nove Brinjskebune iz 1719. i Brinjsko-li~ke iz 1746. (Vidi: Kraji{ke bune)

58

Iz izvje{}a navedenog povjerenstva bilje‘imo da su na podru~ju tada{nje Like i Krbave poje-dini naseljeni brinjaci zauzimali visoke polo‘aje. Tako je u Budaku porkulab Vuk Mesi}, u Peru-{i}u kapetan Ivan Mesi}, u Jo{anima kapetan Juraj Holjevac, a u Udbini je kapetan Ivan Mesi}.

Glad je bila ~est gost na podru~ju Like. Posebno su bile oskudne 1769. i jaka glad zbogsu{e 1774. godine kada se mnogo ljudi iselilo u Slavoniju. Tako|er se su{ne i neplodne godinespominju 1782. i 1783. godina, a ove posljednje vladala je i gove|a kuga, {to je jo{ vi{eosiroma{ilo tamo{nje pu~anstvo. Godine 1784. bila je su{a, u kolovozu je pao snijeg i zavladalastuden od koje je uginulo dosta ovaca. Te je godine hrane za narod bilo malo, sijena za stokujo{ manje, ljetinu su uni{tili razni nametnici. Zavladala je stra{na glad. Jo{ stra{nija je bilaidu}a godina kada u selima nije ostalo stoke, pa su ljudi morali sami orati. U ku}ama iz kojihsu mu{karci oti{li u rat, orale su ‘ene. Narod je neizmjerno patio. Sre}om slijedilo je nekolikoplodnih godina kada su ra|ali usjevi i divlje vo}e. (A. Tomljenovi}, str 59.)

Vrlo su{na bila je i 1811. godina, a u jesen su pale jake ki{e koje su poplavile li~ka polja,a zasigurno i stajni~ko i okolna polja.

Zbog izuzetne te{ke socijale i gospodarske situacije u carstvu 1. lipnja 1815. godinedonesena je carska zapovijed br. 2387 da “soldate u slu`bi stoje}e moraju njihove ku}e (zadruge)hraniti. (A. Tomljenovi}, str. 63). To je jo{ zna~ajnije opteretilo ionako siroma{no stanovni{tvo.

Li~ani su ~esto stradavali od raznih bolesti koje su donosili vojnici iz ratova ili su bileposljedica te{kih ‘ivotnih uvjeta. Uz svakodnevnu tuberkulozu, ponekad su se javljaleepidemije zaraznih bolesti. Takva je bila epidemija kolere 1835. godine, “koja se pojavilanajprvo u Liki zemlji” (A. Tomljenovi}, str. 63).

Mo‘emo zaklju~iti da je u vremenu poslije velikog naseljavanja ovdje vladala izuzetnabijeda i vrlo slo‘eni odnosi sa vojnim vlastima.

5.4. Vrijeme vladavine Karla VI. i Marije Terezije

Uvod

Vladavinom habsbur{kih vladara 18. stolje}a- Karla VI. (1711.-1740), Marije Terezije(1740-1780), i Josipa II. Po~inju se provoditi reforme u duhu cjelokupnog napretka monarhije.Reforme provodi strogi upravni aparat. U to su vrijeme Hrvati bez jedinstvenog vodstva, bezpovezane organizacije, dru{tveno rascjepkani, bez dose‘nih vidika i sposobnosti za ocjenjivanjereformskih koristi i {teta. Otpor reformi je vi{e instinktivan nego li opravdan. Razvija se novisustav {kolstva i manufakture, osobito drvne na li~kim prostorima. Dakle, u zemlji se osje}ajedan veliki napredak.

Upravni sustav u Krajini u to je vrijeme suvremeniji nego li u Banskoj Hrvatskoj provinci-jalu. Sam kraji{ki militaristi~ki sustav, kako je god bio nepovoljan s hrvatskog nacionalnog inte-resa, ipak je bio pozitivan u dvije stvari: prvo, nau~io je ljude raditi, i drugo, u Vojnoj krajini nadarenosti sposobnost, a ne podrijetlo, odlu~uju o dru{tvenom napretku pojedinca. Tome je pogodovao sustavkraji{kog {kolstva, koje je za tada{nje prilike kvalitetno organiziran zbog vojnih potreba. Ovimeje kraji{ki narod nesumnjivo postao napredniji od onoga pod vla{}u «stale‘a i redova».

Uz ovakav dru{tveni razvoj trebalo je reorganizirati i zastarjeli vojni sustav. U to vrijemeeuropske velesile mijenjaju nefunkcionalnu organizaciju vojske i na~in ratovanja. Uzrok tomeje stvaranje novih oru‘ja sa velikom vatrenom mo}i, poglavito modernijeg topni{tva i pje{a~kognaoru‘anja. To je ujedno vrijeme kada turska mo} nepovratno slabi.

59

Reorganizacije vojnog i civilnog sustava u Vojnoj krajini

Godine 1701. ju‘na Hrvatska podijeljena je na dva upravna dijela. Jednim }e dijelomupravljati Vojna krajina a drugim “nutarnjo-austrijska dvorska komora” (careva financijskaoblast) Toj }e komori pripasti Senj, Oto~ac, Brinje, Dabar, Jezerane i Stajnica sa svimpodru~jem Krajine sjeverno od planine Kapele.

Vrijeme koje }e nastupiti opteretiti }e stanovni{tvo brojnim problemima. Prema izvje{}usenjskog biskupa Benzonija iz 1741, {to ga je poslao u Rim, on se opravdava da predmetnoizvje{}e nije mogao ranije dostaviti iz razloga {to se “na se na ova podru~ja 1731. {irila kuga izBosne, 1734. zbog Lombardijskog rata u kojem su mnogi vojnici morali oti}i na boji{te, i 1737.zbog rata s Turcima”.

Kako su se pove}ale potrebe Carevine za kvalitetnom vojskom zbog mnogobrojnih ratovatrebalo je u cijelosti reorganizirati vojno-civilni sustav. Vojska je trebala postati operativna a nenekakva prostorna cjelina (milicija) (Fras, str. 42.) Cilj je vojne reorganizacije dobiti lake pje{a~kepostrojbe koje }e biti mobilne i uporabljive daleko izvan podru~ja ustroja. Osim toga trebalo jeosposobiti i civilnu strukturu za novonastale potrebe, osobito u borbi protiv razbojnika, razvoju{kolstva, uvo|enje obrta i ostalog. Htjelo se podi}i sustav ‘ivota na vi{u razinu.

Godine 1746. princ von Hildburgshausen reorganizirao je vojni sustav Gornje krajine,ukinuv{i postoje}e kapetanije i ustrojio ~etiri pje{a~ke (infanterijske) pukovnije - grani~arskeregimente - Grenzregiment: Li~ka-broj 1 sa sjedi{tem u Gospi}u, Oto~ka-broj 2, Ogulinska-broj 3 i Slunjska broj 4, s ukupno 18.181 vojnika. (Fras, str 41.) Brinjsko podru~je tada jepripalo Oto~koj pukovniji. Ni‘e ustrojbene cjeline bile su satnije - kumpanije. Za stajni~kopodru~je bila je nadle‘na Jezeranska kumpanija. U tada{njoj Li~koj pukovniji spominju sesatnici Miko, Jure i Dane Holjevac, Ive i Marko Mesi}. To su zasigurno potomci ranije rase-ljenih Brinjana. U Lovincu tada bilje‘imo prezimena Rajkovi} i Smol~i} koja su tako|erporijeklom sa brinjskog podru~ja (M. Japun~i}: «Lovina~ki kraj», Zagreb 2000.). Ova }e reformabiti uzrokom bune na podru~ju Brinja (vidi: Kraji{ke bune)

Treba napomenuti da je nova vojna organizacija nametnula tamo{njem stanovni{tvuvrlo proturje~ne mjere. Vojnom slu‘bom ‘eljelo se obuhvatiti gotovo svakog sposobnogmu{karca, {to je u praksi zna~ilo veliko smanjenje proizvodnog rada pu~anstva. Mu{ki diopostao je redovita vojska, uvijek spremna za izvr{enje borbenih zada}a, uglavnom po raznimeuropskim boji{tima. Zemljoradni~kim aktivnostima izdr‘avaju sebe, svoje obitelji i cijelukraji{ku vojnu infrastrukturu. Naime, zemlji{ni posjedi smatrali su se prema kraji{kim pravima(Granitz-Rechten) iz 1754. godine vojnim lenima, a kraji{nici njihovim korisnicima. Ovime jeKrajina pretvorena u prinudni sustav, dehumanizirani svijet, u kojem je pojedinac imao maloprava ali zato puno obaveza.

Narodni sudovi zamijenjeni su vojnim. Ustrojene su stalne bojne postrojbe (Feldtruppen)kao temeljni ustrojbeni dijelovi redovne kraji{ke vojske. Popisano je i unova~eno kompletnoljudstvo od 16. do 60. godine ‘ivota, koje je podlijegalo vojnoj obavezi. Obveznici suraspore|eni u bataljune (Feldbataillonen) kao privremene sastave, koji su se prema potrebamaratnih zada}a ustrojavali i raspu{tali.

Odvajanje od Oto~ke i pripajanje Ogulinskoj pukovniji

U cilju ravnomjernijeg optere}enja pojedinih podru~ja sa vojnim obavezama dolazi dopotreba za novom reorganizacijom vojno-kraji{kog sustava. U vojni sustav uvedeno je

60

topni{tvo i specijalni strijelci kaonovi rod vojske. Godine 1765. odOto~ke pukovnije odvajaju se ipripajaju Ogulinskoj pukovnijimjesta: Krmpote, Ledenice, Brinje,Krivi Put, Jezerane, Stajnica, Kri‘-polje, Prokike i Vodote~. Stajnicaje pripadala pod tre}u satniju-kumpaniju, ~ije je zapovjedni{tvobilo u Jezeranama. Tada su uStajnici stalno boravila dva kraji{ka~asnika (poru~nik i natporu~nik).U njoj je bio i vojni~ki magazin koddana{njeg Dvora, koji se sastojaood tri velike zgrade. U njima se~uvala hrana za grani~are i vojnaoprema. Godine 1769. uveden jenjema~ki vje‘bovnik.

Reorganizacijom vojske iz godine 1860. u svim kraji{kim regimentama uvodi se dodatnojedan odred {ere‘ana za unutra{nju redarsku slu‘bu (Valenti}, Vojna krajina...). Vojni~ki sustavu Krajini zasnivao se na satniji, od koje, u pravilu, kre}e svaki korak u nekom poslu. Satnijaje bila ne samo vojni~ka, ve} i upravna i sudbena jedinica. Sva se lokalna vlast nalazila uzapovjedni{tvu satnije, koje se dijelilo na vojni~ko i vojni~ko-upravno osoblje. U zadru‘nimi drugim civilnim raspravama sudio je kapetan pomo}u tzv. seksija koje su se sastojale odnekoliko seoskih starje{ina (Dujmovi}, str. 72). Kapetan je bio ovla{ten suditi na kazne kojesu se izvr{avale u satniji, na “re{t” ili “batine”.Zanimljive su bile kazne batinanjem, odnosnotr~anja “kroz {ibe”. Na {ibe osu|eni vojnikmorao je tr~ati kroz dva reda postrojenihvojnika. U redove je bilo postrojeno do 300vojnika, postrojenih jedni nasuprot drugih, svakis brezovom {ibom u ruci. Ka‘njenik je golih le|ado pojasa na zapovijed morao brzo tr~ati. Svakivojnik ga je {ibom po le|ima morao udariti, akonije dobio bi batine. Tr~anje se obavljalo onolikoputa na koliko je osu|enik osu|en. Dvanaesttr~anja bila je gotovo smrtna kazna. Poslije prvogtr~anja le|a osu|enika bila bi modra, poslijedrugog krvava, a poslije tre}eg i ~etvrtog otpadalibi komadi ko‘e i mesa. ^esto bi zbog togaokrivljenima, ali i vojnicima u redovima pozlilo.

U zapovjedni{tvu je bio ~asnik-ekonomistkoji je ubirao porez i ispla}ivao pla}e vojnomosoblju. Satnije su bile podijeljene, u pravilu,na ~etiri “fertalja”, a na ~elu svakog stajao jenaj~e{}e zastavnik. Vojnik Ogulinske pukovnije (regimente)

Vojna zastava Ogulinske pukovnije

61

Gospodarsko stanje u 18. stolje}u

Gospodarsko i socijalno stanje u dr‘avi pomalo napreduje. Posebna se pa‘nja poklanjagradnji prometnica kao temelja za razvoj trgovine. I na na{em podru~ju dolazi do gradnjemodernih cesta. Najve}a cestovna gradnja jozefinizma bija{e cesta Karlovac-Senj; gra|ena1770-1779. koju je gradio bojnik Struppi. Veliki broj na{ih Stajni~ana radi na ovom projektu.(Vidi: Razvoj prometa)

Postoje}a cestovna infrastruktura, osobito na pravcu Karlovac-Senj, koristila se i za inten-zivan po{tanski promet. Tako je 80-ih godina devetnaestog stolje}a u Jezeranama izgra|enapo{tanska postaja (Kambiatturs Stazion). Susjedne su izgra|ene u Josipdolu i Vratniku. (@.Holjevac)

Va‘an izvor prihoda u tada{njoj Stajnici bila je eksploatacija i trgovina drva. [ume Vojnekrajine se u izvorima 18. st. nazivaju “Kammergut” (komorno dobro), {to zna~i da su dio privatnogvlasni{tva vladara. U to se vrijeme {umama vrlo lo{e i nesavjesno gospodarilo. Godine 1746.Karlova~ki je generalat preuzeo brigu upravljanja i gospodarenja {umama na ovom podru~ju,sve u cilju da se uvede red. Donesena je regulativa po kojoj su se {ume eksploatirale i njimaupravljalo. Sve su {ume kartirane, odnosno snimljeno je postoje}e stanje kao temelj za daljnjeupravljanje. Prema inspekcijskim izvje{}ima “{ume su guste, neprohodne i o{te}ene zbognekontrolirane sje~e. Stanovni{tvo sje~e drvo za gradnju svojih nastambi, ogrjeva i pravljenja oru|aza svoje potrebe. Iako su imali pravo na dio besplatnog drva, oni sijeku bespravno, svojevoljno i nebrinu se za redovito ~i{}enje i ponovno sa|enje mladica.” (Gruenfelder, Senj i Karlobag..str. 142-144.) Treba napomenuti da su {ume tada bile izvor brojnih sukoba interesa, zbog ~ega je moralointervenirati godine 1768. i Dvorsko ratno vije}e. Ono odlu~uje da se prezrelo i nekvalitetnodrvo mo‘e koristiti za potrebe stanovni{tva za dobivanje ugljena i vapna. Iz ovoga je vidljivo dasu se na{i preci intenzivno bavili eksploatacijom {uma i da su zna~ajnim dijelom od toga ‘ivjeli.

Car Josip II. proputovao je 8. svibnja 1775. godine kroz Jezerane u Liku. Za~udio se dazbog dugotrajne zime jo{ u poljima nije ni{ta zeleno. Tada je oslobodio katoli~ke Li~ane svihda}a sve}enstvu. U to vrijeme puk je dosta te{ko ‘ivio. Bori se na razne na~ine da pove}ajuprihode sa usitnjenih posjeda. Zbog toga dolazi do raznih zabluda, poput one iz godine1786. godine kada su masovno ubijali vrapce kao {tetne ptice. Zbog toga namno‘i{e se kukcii druge {teto~ine. Zbog toga morao je intervenirati car Josip II, koji je zabranio ubijati vrapce,jer se uvidjelo da oni prave vi{e koristi nego {tete.

Godine 1787. spaja se u @utoj Lokvi “Dalmatinska cesta” (Gospi} - Oto~ac) na “Jozefinu”(Brinje - Senj).

Veliku promjenu u ishrani stanovni{tva donijet }e uvoz krumpira i kukuruza sredinom 18.st. Obje }e se kulture ubrzo udoma}iti pa }e postati, uz tradicionalne ‘itarice, temelj ishranecjelokupnog stanovni{tva.

5.5. Stajni~ke ku}ne zadruge i organizacija

‘ivota u naseljima

U novijoj literaturi postoji dosta materijala o razvoju ku}nih zadruga. Ona je bila temeljnadru{tvena zajednica u naseljeni~kom dru{tvu. Postupno je zakonski “za{ti}ena” ~ak i odvlastitih razvojnih potreba. Kraji{kom su stanovni{tvu posredstvom apsolutisti~ke dr`ave

62

nametnute velike i brojne obveze, me|u kojima je najizrazitija stalna vojna slu`ba odraslogmu{kog stanovni{tva. Te su obveze bile u su{tini ve}e nego li kmetova u susjednoj - “civilnojHrvatskoj”. Cilj dvorske politike bio je jasan: Vojna krajina treba postati {to uvje`banijavojna sila, koja }e biti neovisna od Ugarske, Hrvatske i Slavonije. Izdvajanje kraji{kog prostorau zatvoren sustav imalo je najte`e posljedice u Hrvatskoj. Svi razvojni tokovi od sredine 18.pa do sredine 19. stolje}a bili su u ovom podru~ju bitno usporeni i ovisni o ja~im stranimsredi{tima. To }e u biti dezintegrirati hrvatske zemlje zbog ekonomske prisile (Roksandi}).

Naziv »zadruga« ili »ku}na zadruga« ili »ku}a« podrazumijeva osobitu ustanovu zajedni~kog‘ivota, {iru od biolo{ke obitelji. U po~etku su zadruge imale relativno malo ~lanova. Sredinom18. st. prosje~na veli~ina stajni~ke zadruge kretala se oko 8 ~lanova. Porastom broja stanovni{tvatijekom 19. i po~etkom 20. st. zadruge postaju brojnije i u nekima se znalo na}i i 30-40 osoba,od kojih je o‘enjeno bilo 7-8 osoba. Nije rijedak slu~aj da je bilo i po nekoliko udovica sadjecom i ratni invalidi. Djece je znalo biti 15-oro pa i vi{e. Ovakva organizacija zahtijevala jejaku osobu na ~elu a to je bio gospodar zadruge. On je raspore|ivao i kontrolirao sve aktivnostii krojio pravdu me|u zadrugarima. Uz njega, druga je osoba po zna~aju bila planinka tj. gospo-darica koja se brinula za poslove u ku}i, pazila na djecu, brinula se za ‘ivad i stoku, i raspore|ivalaposlove za ‘enske ~lanove zadruge. Naime, poslovi su bili raspore|eni na mu{ke i ‘enske. Uzadruzi je bio po jedan ~oban, govedar i konjar. Mu{ki su kosili, sjekli drva, orali i branali, a‘ene su sadile krumpir i nagrtale ga, sadile kukuruz, okapale ga i brale, a zimi tkale i prele.Gospodar je kod stola dijelio hranu, a planinka kruh. Nakon prethodnog dogovora sa zadru-garima gospodar je odlu~ivao i o kupovinama vode}i ra~una da svi ~lanovi zadruge budu jednakozadovoljeni. Pojedina~ne u{te|evine tako|er su bile mogu}e, ako su se zaradile izvan zadruge,pa su se zato i zvale pr}ija. Zadruge su morale uzdr‘avati svoje ~lanove na grani~noj stra‘i-boji{nici (tzv. kordunu), a kao od{tetu za svakoga pripadnika dobivali su od dr‘ave 12 florina.

Organizacija naselja i obi~ajiu njima

Do 19. stolje}a glavnu uloguu organizaciji ‘ivota u naseljimaimaju knezovi. Kasnijom reor-ganizacijom sustava u funkcijitada{nje seoske uprave birani suod strane seljana starje{ine (postajni~ki - “stare{ine”). S takvomlokalnom samoupravom u}i }e seu 20. stolje}e. Starje{ine su zastu-pali interese sela kod vojne i crk-vene vlasti, organizirali su zajedni-~ke seoske aktivnosti poput odr‘a-vanja putova, ~i{}enja snijega,odr‘avanje bunara i ostalog. Star-je{ina sela sa svojim pomo}nicimapredstavljao je jednu vrst lokalnesamouprave. Uvedene su radneobveza za sve posjednike.Vojnik u vrijeme oslobo|enja Like i Krbave

63

Mladi}i su se mogli ‘eniti s 18navr{enih godina a djevojke s 16, pri~emu se svaki momak morao dokazatida je prethodno zasadio 6 do 8 vo}akaili drugog drve}a.

Kraji{ke satnije brinule su se nasvojem podru~ju i za izvanbra~nudjecu, ~ije je majke narod posprdnonazivao «soldaku{e». Djevojke bi naposebnim i uo~ljivim mjestima osta-vljale djecu, koju bi ujutro prona{livojnici. U satniji nisu istra‘ivali tko jemajka djeteta {tite}i tako njezinu idjetetovu ~ast. U slu~aju da se saznaoidentitet tih ‘ena ~ekao ih je prezir iponi‘enje, ostav{i bez ikakve za{tite imjesta u obiteljskoj ku}i, takva je ‘enamorala i}i “u goru ili vodu”.

U zadrugama je istaknuta ulogapripadala ‘enama. Za vrijeme ratnihpohoda one nose sav teret funkcio-niranja zadruge i poljodjelstva - jedinogizvora pre‘ivljavanja. Prisiljene suraditi najte‘e fizi~ke poslove. Ipak, ubiti ‘ene su bile u podre|enom polo‘aju u odnosu na mu{karce. Mu‘eve su morale {tedjetiza borbu. @ivot u tada{njim zadrugama bio je izuzetno te‘ak. Zadru‘na podjela rada temeljenaje na jasnom razgrani~enju “mu{kih” od “‘enskih” poslova. Prema tada{njim svjedo~anstvima“sirote Li~anke obavljaju sve zemljoradni~ke poslove. Kao te‘e spominju se oranje plugom bezto~kova! Osim ovih poslova obavljaju i sve svoje “‘enske” poslove. Naro~ito se od preslice nikadne odvajaju. Najte‘e i najprostije poslove u zadru‘nom gospodarstvu mora raditi najmla|a ‘ena,tako da ‘ene neizbje‘no brzo propadaju. Njihov ‘ivotni vijek zasigurno je kra}i nego li umu{karaca.”

@ene su zasigurno bile neobi~no marljive i svestrane, da rade danju u ku}i i na polju, ano}u predu i tkaju. Iz toga vremena postoji narodna poslovica: Ku}a ne stoji na zemlji, negona ‘eni”. Polo‘aj ‘ene osobito se pogor{ao kada je uvo|enjem kukuruza i krumpira moralapreuzeti i velik dio poljskih radova, koje prije po~etka 19. stolje}a nije morala obna{ati.Ovakvim na~inom ‘ivota bili su {okirani francuski ~asnici, koji su tada{nji ‘ivot na{ih predakaopisali kao “barbarski”. (Roksandi}). Prekomjerna optere}enost ‘ena u gospodarstvu utjecalaje na promjenu njihove naravi, {to se sna‘no odrazilo na potiskivanje osje}ajnosti, zbog ~eganajvi{e trpe njihova djeca.

Odnos mu{karca prema ‘eni tako|er je bio nehuman i poni‘avaju}i. Nikad je nije ~asnoimenovao, ve} bi rekao «da prostite, moja ‘ena». @ene su ~esto sa svojim mu‘evima i{le napolo‘aje prilikom nenadanih turskih provala. Zasigurno su gubici uslijed toga bili dosta veliki.Velike neprilike pri~injavale su razne turske skupine, koje bi nenadano napadale na{e vojnikei ostali ‘ivalj. U takvim slu~ajevima vodila se ogor~ena borba na ‘ivot i smrt. Na{i preci nisuhtjeli ‘ivi pasti u zarobljeni{tvo, ve} bi radije odabrali smrt!

Li~anka sredinom XVIII. stolje}a

64

Na~in stanovanja

Kakvi su bili stambeni uvjeti u Stajnici oko 1750. godine?Mo‘emo re}i: izuzetno lo{i. Ku}e su bile pletare ili brvnare pokrivene slamom ili rje|e

«{imlom». U ve}ini slu~ajeva nisu imale prozore i dimnjake. Svaka ku}a nosila je zadru‘nibroj zbog vojne evidencije. Da bi se sprije~ila velika sje~a {uma za gradnju kraji{ke vlastinaredile su stanovni{tvu da gradi zidane ku}e od kamena kojega je bilo u izobilju. Ve}inatakvih nastambi ima samo jednu prostoriju u kojoj se hrani i spava, koja je ujedno i {tala iostava! U sredini je udubljeno ognji{te, a oko njega ne{to niskih sjedala. Uz zidove su le‘ajevi(ako ih ima), te ne{to poku}stva i oru‘je. Prostorija je uvijek prepuna dima. Prema nekimopisima ovih krajeva, ku}e siroma{nih obitelji sli~ne su “ prebivali{tima divljaka”. Dimnjakesu imale jedino javne zgrade i zgrade ~asnika na Koli{}u. Bila je razlika izme|u starosjedilacai doseljenika u imovnom stanju i na~inu ‘ivota. Pojedini starosjedioci imali su u sklopu dvori{tavi{e zgrada, {to govori o njihovom boljem imovnom stanju. Vrlo bogata bila je obitelj Vu~eti}.Imali su velike posjede i mlinove. Movri}i su imali tako|er velike posjede kod Dvora i mlin,kao i Serti}i na Koli{}u. Oni su zasigurno imali ure|ene sobe s pe}ima.

Veliki dio zemlje slabo se obra|ivao ili je bio zapu{ten, iz razloga {to je mu{ka radnasnaga bila ~esto na rati{tima. Najve}i su izdaci za prehranu stanovni{tva. Posebno je te{kostanje bilo u vremenu 1788. do 1791. jer je ovaj prostor bio popri{te velikih ratnih operacijau sklopu Austrijsko-turskog rata koji je trajao do 1790. godine, kada je potpisan za Austrijunepovoljan Svi{tovski mir. On je bio plod nepovoljnih unutra{njih i vanjskopoliti~kih okolnostiu svezi s odjecima Francuske revolucije i najavama francuske osvaja~ke ekspanzije. Do{lo jedo posvema{nje zapu{tenosti zemlje, uni{tenja sto~nog fonda, plja~ke skladi{ta hrane, vrloveliki gubici stanovni{tva ali i priljeva bosanskih izbjeglica.

U vremenu 1805.-1813. stanovni{tvo je u stalnoj nov~anoj oskudici i nesta{ici ‘ita zbogratova s Francuzima. Rat je zna~ajno opteretio tamo{nje stanovni{tvo. U samoj zadruzi zbogniskog ‘ivotnog standarda proizvodilo se uglavnom sve za ‘ivotne potrebe: hrana, odje}a,obu}a, sredstva za rad i ostalo. Nije bilo nekih posebnih potreba za razvojem obrta osimtrgovine. Trgovi{ne povlastice dobilo je Brinje 1764. godine, na koje su vezane sve dru{tvene,upravne i gospodarske aktivnosti ovoga podru~ja. Ove su povlastice ukinute ve} 1787. godine(@. Holjevac)

Opet nove reforme

Posebno je va‘na kraji{ka reforma iz 1807. godine koja je pre‘ivjela i francusku vladavinu.Tom je reformom napokon ure|ena kraji{ka uprava koja je obuhvatila pravosu|e, {kolstvo,redarstvo, crkve, financije, privredu, promet - dakle sve dijelove dru{tva-dakako sve uvojni~kom obliku i stezi. Stanovnici Vojne krajine podijeljeni su u dva razreda: vojnike iosobe koje su obna{ale samo ograni~enu vojni~ku slu‘bu, te nove naseljenike - negrani~arei gra|ane. Uveden je i novi porezni sustav koji je predvi|ao odre|en zemlji{ni, obrtni,trgova~ki, mlinarski porez, porez na slu‘in~ad i porez na dohodak. Ovime je podru~je Vojnekrajine u prvoj polovici XIX. stolje}a jedini dio hrvatske zemlje, koji u‘iva suvremenuorganizaciju tada{nje zapadne Europe. Zbog toga po~inje cvjetati trgovina stokom, drvnim ipoljoprivrednim proizvodima.

U Stajnici se pove}avaju poljoprivredne povr{ine, zbog brojnog stanovni{tva vi{e zaosobnu prehranu a manje za prodaju. Regulira se potok Jaruga, gradi se “Nova cesta” od

65

Dvora prema starom zaseoku Mesi}i (danas Dumen~i}i) Na potoku Jaruga izgra|en je kamenimost. Prema kazivanju na{ih vreme{nih kaziva~a na kameno plo~i stajala je godina izgradnje“1807.” Tako|er se sje}aju “Majori~inog mosta” koji je i{ao na Mesi}evo vrilo i dalje na[tefani}e i Holjevce. Gradila ga je, navodno, svojim donacijama `ena nekog majora koja jebila grofica. Vjerojatno se radi o nekoj `eni iz obitelji Mesi} (major Ivan) ili Dra`enovi}(major Stjepan).

Ku}arenje

Na ovim podru~jima po~etkom 19. stolje}a bilo je razvijeno tzv. ku}arenje. Ku}arima(Hausieren oder Kalagyer) su se nazivali trgovci koji su povremeno prodavali robu, stoku,vo}e i poljske plodine idu}i od ku}e do ku}e. Ku}arenjem su se osobito bavili Kranjci(stanovnici Kranjske), @idovi, ~ak i ljudi iz slova~kih ‘upanija i drugih ugarskih krajeva temnogi obrtnici i razni {pekulanti koji su ‘ivjeli izvan Vojne krajine. Patentom cara Josipa II.od 4. lipnja 1787. godine ku}arenje je ograni~eno samo na sajmove. Me|utim, ovaj patentnije vrijedio za podru~je Vojne krajine nego samo na austrijske nasljedne zemlje (Erblander).

Da bi za{titili tamo{nje trgovce vojni zapovjednici donijeli su zapovijedi kojima suograni~ili ovu djelatnost. Prema odredbama Dvorskog ratnog vije}a od 21. sije~nja i 2. svibnja1801. godine, ku}ari su u Vojnoj krajini mogli prodavati na sajmovima samo one proizvodekoje su sami proizveli. Me|utim, ove propise nitko nije po{tovao pa su vojni zapovjednicizahtijevali od Glavnog zapovjedni{tva potpunu obustavu ku}arenja s obrazlo‘enjem da senarod mo‘e opskrbljivati s nu‘nom robom u ovla{tenim prodavaonicama. Ku}ari su optu‘enii za varanje kraji{kog puka. (Holjevac).

5.6. Francuska uprava

Kasno 18. stolje}e bilo je doba preokreta u mnogim dijelovima zapadne hemisfere,preokreta koji se, izravno ili neizravno mogu pripisati previranju ideja poznatih pod pojmomprosvjetiteljstva. Te ideje - odraz potreba i napetosti dru{tva zahva}enog promjenama -temeljile su se na novim znanstvenim spoznajama 17. stolje}a koje su poticale novu vjeru urazum i napredak. Francuska je revolucija bila odlu~na prekretnica u povijesti Europe. Njezinasna‘na afirmacija osobnog dostojanstva, bez obzira na vjeru i podrijetlo, nadahnula je ljudei udarila trajan pe~at idejama i institucijama po cijelom svijetu. Ona je razorila stari re‘im ibila je veliki katalizator promjena u Europi, poglavito kod pojave liberalizma, samouprave inacionalizma, koji su postali sredi{njim temama europske povijesti u 19. st. Ona }e u kona~nicidovesti i do pojave Napoleona...

Napoleonski ratovi vo|eni u Europi u prvih petnaest godina 19. st. imali su velikogutjecaja na zbivanja u Hrvatskoj. Pojedine hrvatske pokrajine, napose one na zapadu, me|ukojima i sada{nja Lika, bile su popri{tem brojnih ratnih operacija koje su doslovce opusto{ilepodru~je. Zavladala je totalna anarhija i devastacija prostora sve dok nije uspostavljena novavlast.

Napoleon je izazvao brojne ratove {irom Europe. Oni su uvukli 1792. u ratni vihor i li~kegrani~are, koji odlaze na daleka boji{ta u Njema~koj i Nizozemskoj, te potom u Italiji 1796.godine. Posebno se isti~u u bici kod Arcole. Nakon nekoliko te{kih austrijskih poraza dolazido sklapanja primirja. Po‘unskim mirom Napoleon je dobio i pravo kori{tenja vojne ceste

66

od Venecije do Dalmacije preko Hrvatskog primorja, Senja, Oto~ca i Gospi}a. OdredbamaBe~kog mira sklopljenog izme|u Austrije i Francuske 14. listopada 1809. godine, a nakonNapoleonove pobjede nad austrijskom vojskom kod Wagrama na Dunavu 6. srpnja 1809.godine, Austrija je morala Francuzima odstupiti jo{ i u‘u Hrvatsku izme|u desne obale Savedo Jasenovca, i lijeve obale Une. Od tih i nekih dijelova dana{nje Slovenije i Austrije ustrojenaje posebna upravna oblast zvana Ilirske provincije (les Provinces Illyriennes) sa sjedi{tem uLjubljani. Dio te provincije ~init }e i Vojna krajina, ~iji se status ne}e bitno mijenjati, jer }e jeFrancuzi zadr‘ati kao vojno podru~je, a nazvat }e ga “La Croatie militaire” - Vojni~ka Hrvatska.Zaslugama Napoleona godine 1797. nestaje Venecije s hrvatskih podru~ja, ~ime se stvarajupretpostavke o donekle “obnovljenoj Hrvatskoj”.

General Mate Rukavina kraji{kom vojskom zaposjeda Dalmaciju i podvrgava je vlasticarske Austrije. Me|utim, nakon poraza carske vojske kod Austerlitza ona }e biti predanaFrancuzima nakon sklopljenog mira u Po‘unu 1805. godine. Naknadnim ratovima i austrijskimporazima na{le su se godine 1809. Lika i Krbava pod vla{}u Francuza…

Bitka kod Brloga

Ulazak francuske vojske na podru~je Hrvatske nije pro{ao bez sukoba i ratova. To je posebnobilo izra‘eno na podru~ju Like. ̂ itavim putem povla~enja austrijske vojske vode se te{ke bitke.Tijekom ljeta i jeseni 1809. godine vode se na ovim prostorima ogor~ene borbe izme|u Francuzai Austrijanaca. Lika je trebala postati brana za prodor Napoleona prema sjeveru.

U o‘ujku iste godine, kada je zapo~eo pokret Marmontove vojske iz Dalmacije premaLici, Kraji{nici su odmah zaposjeli strate{ke polo‘aje na svim pravcima prema Dalmaciji.Ve} 30. travnja izbio je sukob na Kamenom mostu kod mjesta Prevjesa na dalmatinskojgranici. U tim borbama austrijske snage izgubile su zapovjednika generala Stoj~evi}a. Nakonborbi u Lici, nadmo}nija francuska vojska potisnula je kraji{nike prema brinjskom podru~ju.

Kod Brloga dogodila se 25. svibnja 1809. jedna va‘na bitka izme|u austrijskogOpservacijskog korpusa u povla~enju i snaga francuskog generala Marmonta. U austrijskomKorpusu ratovali su pripadnici Li~ke regimente, te pri~uvne bojne Li~ke, Oto~ke, na{e Ogulinskei Slunjske regimente, ali i jo{ neke manje postrojbe (Roksandi}). Zbog velikih ratnih operacijau Italiji, gdje su anga‘irani vojnici mla|ih godi{ta, austrijske su se snage prete‘no sastojale odstaraca i dje~aka, golih i bosih, bez vojni~ke odore, kvalitetne obuke, slabog i zastarjelognaoru‘anja. Zapovjednik kraji{kih snaga bio je pukovnik Matija Rebrovi}. Austrijski zapo-vjednici na brzinu organiziraju obranu kod Brloga, kako bi omogu}ili organizaciju druge crteobrane na prijevoju Kapela. Pukovnik Rebrovi} glavninu svojih snaga postavio je na cesti Oto~ac-@uta Lokva, u tjesnacu zapadno od sela Brlog, a pomo}ne na obli‘njem brdu [kamnica. Da bi{to prije porazio protivnika, Marmont je glavnim snagama nastupao preko [kamnice i prinudiopuk. Rebrovi}a da prebaci jo{ jednu bojnu sa glavnog pravca na pomo}ni. U tim te{kim borbamaAustrijanci su uspjeli zadr‘ati Francuze i omogu}iti da se njihove snage izvuku preko Brinja iJezerana prema Kapeli, gdje je organizirana obrana koju Francuzi nisu uspjeli probiti.

Braniteljima nije stigla pravovremena pomo} iz Karlovca, jer se austrijski vojni sustavo~ito raspao. Uspjehu Francuza u ovim operacijama pogodovali su i Turci koji su upadali unebranjeno podru~je, pri~iniv{i velike {tete, koje Fras procjenjuje na 2.742.603 fl. {to je uono vrijeme bila golema svota.

Zbog opasnosti od prodora Francuza ispra‘njena su vojna skladi{ta koja su se nalazilakod dana{njeg Dvora u Stajnici, a zasigurno je bilo i drugih negativnih pojavnosti.

67

Brinjaci u francuskojvojsci

Glavni Napoleonov ciljbio je da se preko “Ilirskihprovincija” stvori novi trgo-va~ki put na istok, koji }e bitipod njegovim nadzorom.Ovime je htio omogu}itiizravnu dobavu robe iz Le-vanta i istodobno razbitiaustrijski monopol i onemo-gu}iti posljedice engleskeblokade. Taj put i{ao je prav-cem Pariz-Ljubljana-Hrvat-ska Kostajnica-Istambul-Izmir. Prema Kostajnici,najbitnijoj prometnoj to~kitoga vremena u Hrvatskoj,slijevaju se svi cestovni pravci.Zbog toga se grade noveceste, organizira promet ipo{tanska slu`ba. Li~ko po-dru~je dobiti }e na prometnoj va`nosti, osobito Senjska luka i ceste koje gravitiraju premanjoj. I brinjski se kraj u to vrijeme zna~ajno razvija. Francuzi su 1811. godine opet uspostavilipo{tansku slu`bu od Karlovca do Gospi}a preko Jezerana.

Iako je slu‘bena francuska vlast bila mnogo liberalnija od ve}ine tada{njih europskihzemalja, u Lici je ostavila uglavnom stari sustav jer je on efikasno dr‘ao narod u pokornosti.Narod je to prihvatio, te je nakon klicanja jednome kralju po~eo jednako “srda~no” klicatinjegovu doju~era{njem neprijatelju. Generalni vikar senjske biskupije do~ekao je Francuzekod Sv. Kri‘a u Senjskoj Dragi i pateti~no je pred njima uskliknuo: “Etiam nos sumus Galli!”(I mi smo Francuzi!). Okoristio se, naime, jednim mi{ljenjem prema kojemu su Senj osnovaliSenonski Gali. Za nekoliko godina prestat }e klicanje nepobjedivom Napoleonu i ljudi }emorati ponovno otkrivati svoju staru ljubav-Austrijsku Monarhiju i njezino presvijetloveli~anstvo. Ipak su te promjene utjecale da na{i preci shvate kako nije najva‘nije slijepovjerovati i biti privr‘en samo jednoj vlasti i jednom na~inu vladanja (Bogovi}).

Vojni ustroj nije se bitno promijenio. Od postoje}ih kraji{kih pukovnija Francuzi suustrojili Regiments croates ili Regiments de chasseurs Illyrie (ukupno 16.518 vojnika), daklepukovske snage. Ogulinski puk nosio je broj 3. Zapovjednici pukova bili su Francuzi a njihovipomo}nici lokalni ~asnici. Dekretom iz 1810. Ilirija je podijeljena u dvije divizije: 1. divizijau Ljubljani, koja se sastojala od ~etiri hrvatska puka, me|u kojima i Ogulinski, a 2. divizija uZadru, u ~ijem su sastavu bili Oto~ki i Li~ki puk, te postrojbe iz Dalmacije.

U Karlovcu je osnovana trupna {kola za lokalne mladi}e, uglavnom djecu ~asnika gdjesu uz ostalo, u~ili i strane jezike, prije svega francuski, talijanski i latinski. Nadareni mladi}iodlazili su u ~asni~ke i do~asni~ke {kole u Francusku. Prema vojnim evidencijama iz 1811. utada{njim francuskim regimentama susre}emo dva ~asnika s prezimenom Bo‘i~kovi}, tri sa

Vojna Hrvatska (Izvor: Roksandi})

68

prezimenom Serti} i ~etiri s prezimenomHoljevac. Tako|er bilje‘imo iz popisa kraji{kih|aka iz francuskog vojnog u~ili{ta u La Flecheui D. Dra‘enovi}a iz Jezeranske kumpanije,odnosno iz Stajnice. (Roksandi}).

No, Napoleonova Ilirija je zapam}ena i postalnim odlascima hrvatskih grani~ara u brojneratove po Europi, prvenstveno u okolnimzemljama. Tako su 1810. i nadalje hrvatskepostrojbe sastava ~etiri bataljuna sudjelovale uosvajanju Cetingrada kod Slunja, ali i u pohoduna Dubrovnik, Kotor, te Goricu i Palmanovu uItaliji. U tim akcijama bilo je i pobuneOgulinaca. U pohodu na Budvu u rujnu 1813.ubili su svog kapetana francuske narodnosti, dabi nakon toga krenuli u neobuzdanu plja~ku ipaljenje ku}a francuskih prista{a.

U no}i 28. na 29. listopada 1813. godineoko 350 kraji{nika iz Ogulinske regimente, kojisu se nalazili u kotorskoj posadi, u prepadu surazoru‘ali svoje suborce Talijane i napustiligrad. Francuzi su se pla{ili da }e se ujediniti sCrnogorcima, zbog ~ega bi Kotor ubrzo pao.

Me|utim, kraji{nici, koji su najve}im dijelom bili Hrvati, bili su u vrlo lo{im, neprijateljskimodnosima s Crnogorcima, tako da do pada nije do{lo. Gradske klju~eve predali su povjerenikuaustrijske vlade, zaklju~uju}i da }e Francuzi uskoro do‘ivjeti krah, {to se na koncu i obistinilo.

Napoleonova propast

Godine 1812. ustrojeni su na podru~ju Vojne Hrvatske 1. i 3. hrvatski provizorni puk(regimenta) (Rgiments provisioires croates) koji }e sudjelovati u pohodu na Rusiju u sastavuVelike armije. Prikupljanje snaga za ovu neuspjelu i tragi~nu avanturu zapo~elo je u velja~iiste godine, kada je Trst napustio 2. bataljun Ogulinske regimente, kojemu je do poloviceo‘ujka pridru‘en jo{ jedan bataljun Ogulinaca. Zapovjednik Betrand bio je ushi}en na{imvojnicima “op}enito... vrlo lijepi ljudi”. Bio je zadovoljan obu~eno{}u vojnicima, ali su ~asnici“bili neuki za zahtjevnije vojne operacije”. Da li su na{i vojnici tada znali {to im se sprema,te{ko je zaklju~iti.

Tijekom 1813. ustrojena je Druga hrvatska provizorna regimenta od 2 bataljuna Ogulinskei 1. bataljuna Slunjske regimente. Njezinim zapovjednikom trebao je postati pukovnikHoljevac iz Brinja, ali se od toga odustalo. Zapovjedni{tvo je preuzeo Francuz de Gordom izOto~ke regimente, kojega je ne{to kasnije zamijenio pukovnik Mamula.

Ista}i }e se u mnogim velikim Napoleonovim bitkama. Tako sudjeluju 23. svibnja 1813.u poznatoj bitci kod Bautzena u Saksoniji (Njema~ka) gdje su pretrpjeli osjetne gubitke uljudstvu. Iste godine ratuju u povijesnoj Bitci naroda kod Leipziga u kojoj je francuska vojskapora‘ena od zdru‘enih Prusa, Austrijanaca, [ve|ana, Engleza i Rusa, te Wurzena kod Leipziga(21. svibnja). U ovoj posljednjoj bici poginuo je potporu~nik Marko Serti}. U prvoj satniji

Kraji{nici u francuskoj vojsci

69

spominje se poru~nik Ivan Serti}. Prije toga sudjeluju u bici kod Lützena (2. svibnja), i usukobu s pruskim ustanicima kod Radenburga (Dresden-13. svibnja). Postoje vrlo oskudnipodaci o sudbini kraji{nika u ovom pohodu. O tome ne{to vi{e u dijelu knjige «Ratovi {iromEurope».

Nakon katastrofe u Rusiji 1. puk je kapitulirao u Magdeburgu 1814. godine, a 3. puk sepredao u o‘ujku iste godine kod mjesta Kistrina u Poljskoj. U ovoj tragediji zasigurno je biloizuzetno puno ‘rtava iz Stajnice. Li~ka regimenta, koja je i{la prema Moskvi, do‘ivjela jeogromne gubitke, koji su se mjerili u stotinama poginulih (R. Horvat)

Tijekom jeseni 1811. vidjela se na nebu velika zvijezda repatica (Halleyev komet op.a.).Na{i preci odmah su shvatili da je to nagovije{taj stra{nog stradanja ili rata. I zaista, Napo-leon je Bonaparte godine 1812. poveo veliku vojsku na Rusiju.

5.7. Opet pod Austriju

Nakon kraha francuske vojske u Rusiji Austrija pokre}e 1813. godine velike vojneoperacije na podru~ju Ilirije. Tu su se zatekle slabe snage Narodne garde, ‘andarmerije temanje francuske snage sastavljene od demobiliziranih vojnika. Austrijski general Nugentpre{ao je u kolovozu Savu nakon ~ega su mu pri{li bataljuni sa podru~ja Banovine, Kordunai Ogulina. Tako se Li~ani vrati{e austrijskom caru Franji I. Prestale su postojati Ilirskeprovincije, a kraji{ke pukovnije biv{e vojne Hrvatske reinkorporirane su 1814. u habsbur{kivojno-kraji{ki sustav.

Treba napomenuti da su Napoleonovi ratovi doveli ~itavu Europu u vrlo te{ko gospodarskostanje. Poreme}eni su svi vitalni gospodarski tokovi, zbog ~ega su nastupile nesta{ice i poreme}ajiu razmjeni roba. Zbog vrlo te{kog stanja 1. lipnja 1815. donesena je carska zapovijed da “soldateu slu`bi stoje}e moraju njihove ku}e hraniti”. To je kod na{ih ljudi izazvalo revolt, me|utimcarska je rije~ bila ja~a i moralo se postupiti prema njoj. (A. Tomljenovi}, str 63.) I crkvenidokumenti govore o vrlo te{kom stanju u Lici nakon povrata pod austrijsku vlast. Prema izvje{}ubiskupa Ivana Krstitelja Je`i}a 1814. i 1826. zbog Napoleonovih ratova ovo je podru~je do krajnostiosiroma{eno i te{ko postradalo. (Bogovi}, Izvje{}a…)

Povla~enje Napoleonove vojske iz Rusije

70

Poslije poraza Napole-ona uslijedit }e razmjernodulje mirnodopsko razdobljekoje }e uvelike olak{ati Stajni-~anima teret vojne slu‘be.Prestanak ratova utjecat }e nao‘ivljavanje trgovine, kao i naeksploataciju {uma. Sve sevi{e trguje i sa stokom, poljo-privrednim i drugim pre-hrambenim proizvodima. Ta-kvo stanje tra‘i modernizacijuprometnica. Bojnik JosipKajetan Kne‘i} po~inje 1833.

rekonstruirati cestu od Karlovca do Senja, koju zavr{ava 1843. godine. Veliki broj Stajni~anaradi na njezinoj gradnji (Vidi: Izgradnja prometnica).

Izvje{}a Franza Julija Frasa iz 1835. godine

Iscrpno i pouzdano izvje{}e o Karlova~kom generalatu na~inio je 1835. godine FranzJulije Fras. Po{to se radi o jednom izuzetnom djelu koje analizira stanje Stajnice i okoline izprve polovice 19. stolje}a, ovdje donosimo detaljne izvode iz njegove knjige. Stajnica se tadanalazi u sastavu Ogulinske pukovnije i Jezeranske kumpanije. Svaka kumpanija imala je svojbroj i zonu odgovornosti. Kakvo je brojno stanje i sastav stanovni{tva, povr{ina poljoprivrednogzemlji{ta i broj crkava bio u to vrijeme na {irem podru~ju:

Brinjska kumpanija (kojaje nosila broj 2)

...u ovom okrugu ima 10mjesta s 549 ku}a i 6.091 sta-novnikom, od ~ega katoli~kevjere 3.783, a grkonesjedinjene(pravoslavnih op.a.) 2.308.Postoje 2 ‘upne crkve katoli~kei jedna parohijska grkone-sjedinjena…

Jezeranska kumpanija (ko-ja je nosila broj 3)

Ovaj vojni okrug brojio 9mjesta sa 448 ku}a i 5.369stanovnika, me|u kojima samo18 grkonesjedinjenih. Tu su 3katoli~ke crkve (u to vrijemejo{ nije izgra|ena crkva u Li-picama, op.a.). Od zemlji{nogposjeda ova kumpanija imapribli‘no 3.450 jutara oranica,

Ogulinska regimenta u Zadru 1813. godine.

Podru~je Jezeranske satnije (HDA, Zbirka karata)

71

2.383 .jutra livada, 343 jutra vo}njaka i povrtnjaka, 1.998 jutara pa{njaka i 8.807 jutara {uma.Na podru~ju kumpanije nalazila su se sljede}a sela:

1. Jezerane su bile u to vrijeme lijepo katoli~ko ‘upno selo s crkvom koja je novosagra|ena1824. i s po{tanskim uredom, sa 108 ku}a i 1.213 stanovnika, me|u kojima su 4 grkonesjedinjena.Ovdje je 1832. sagra|ena erarska {kola. Ovdje su nadalje dvije podzemne {pilje. Jedna blizukapetanskoga kvartira, a druga na podno‘ju brda Kapela.

2. Stajnica, katoli~ko ‘upno selo u blizini Jezerana, sa ‘itnim magazinom, 116 ku}a i 1.440stanovnika, od kojih su 12 grkonesjedinjenih. Ovdje je tako|er postaja natporu~nika ipotporu~nika.

3. Razva1a, malo selo ispod Kapele, na cesti, sa 7 ku}a i 77 katoli~kih stanovnika.4. Lipice, selo sa 43 ku}e i 514 katoli~kih stanovnika.5. Ma1i Kut, selo sa 35 ku}a i 448 katoli~kih stanovnika.6. Ve1iki Kut, selo sa 19 ku}a i 279 katoli~kih stanovnika.7. Je1vica, na Jozefinskoj cesti, selo s 38 ku}a i 440 katoli~kih stanovnika.8. Kri{po1je, tako|er na Jozefinskoj cesti, katoli~ko ‘upno selo s 29 ku}a i 354 stanovnika,

me|u kojima su 2 grkonesjedinjena. Tu je i ~asni~ki kvartir.9. Kamenica, selo sa 48 ku}a i 604 stanovnika katoli~ke vjere.”Drugi vrijedan dokument

o povijesti Stajnice nalazi se u“Prilozima za Miestopisnirie~nik kraljevinah Dalmacije,Hervatske i Slavonije” - an-ketni list iz 1850. godine, kojegaje uredio Vinko Sabljar “ver-hovni nadzornik c.k. financijskestra`e, Zagreb 1866, izuzetnobitan za pregled stanja u Staj-nici sredinom 19. stolje}a. Timlistinama prikupljeni su brojnipodaci o svim katoli~kim ipravoslavnim ̀ upama u Hrvat-skoj. Autor stajni~kog lista bioje ̀ upnik je Marko Ger{ag, kojije izuzetno dobro poznavaoprilike na terenu.

Upitnik je vrlo opse‘an idonosi dosta vrijednih po-dataka o Stajnici iz toga vre-mena. U njemu stoji da “Staj-nica spada u Ogulinsku regi-mentu. Uz ‘upnu crkvu nalazi sei zgrada plovanije (‘upni dvor) ipu~ka {kola. Do najzadnje ku}eu mjestu je sat hoda. Od glavnogmjesta regimente (Ogulina)udaljena je 7 sati hoda.. Izvje{}e `upnika Gerga{a iz 1837. o stanovni{tvu (BAS, 1837.)

72

Pod pitanjem koliko ima crkava, odgovor je samo katoli~kih i to 4 i jedna u Lipicama,mjestu koje ima 559 katolika i radi se na tome da to mjesto postane ‘upa.

U Stajnici se nalazi 131 ku}a.Polja i doline:Stainica se nalazi na Stajni~kom polju- uzdu‘ gornjeg “boka” nalaze se dva reda ku}a i

‘upna crkva sv. Nikole B. i kapele SS Apostola Petra i Pavla, i Majke Bo‘je od 7 ‘alostih, a nadoljnjem je dio gdje se nalazi i kapelica sv. Marije Mandalene. Radi toga naziva se uobi~ajenoGornja i Donja Stajnica.

Interesantno je da se ovdje ne navodi kapela u Tominac Dragi, ve} samo ona u ̂ arapovomSelu- Majke bo‘je od sedam ‘alostih. Da li je to promaklo autoru upitnika ili je u to vrijemefizi~ki nije bilo? Naime u katastarskom zemljovidu iz 1775. ona postoji. Da li je naknadnoporu{ena te{ko je re}i.

Brda, {pilje i pe}ine:Gornju Stajnicu natkriljuju: Trama, Biljevinica, Javorovka, Leskovka, Merkovina, Vla{ka

Kapela, O{tri vrh, Velika Biljevina, @ila, Ravna draga, Velika Kapela, Stojanka, @iva voda, Kr~i Runjavica.

Donju Stajnicu natkriljuju: Jurasov vr{ak ([a{ina mala), Jelavje, Kalun, Kopanje, Kosa. Upodno‘ju gornje strane nalazi se Careva, a donje Vujakova pe}ina. Prva, ako tri dana (od bure)pada ki{a, napuni se i u~ini veliku {tetu usjevima i poljima po kojima se razlije, a druga strodnevnom ju‘nom ki{om bukne i izliva se u Vujakovo vrelo, ~ije ime i nosi.

Ovdje se vide stari nazivi za pojedine prostorne cjeline i objekte.Narod:U Stajnici ima 840 mu{kih stanovnika i 798 ‘enskih stanovnika. Ukupno 1638; svi su katolici

i govore ~akavskim narje~jem.[kola:Stajni~ka i lipi~ka pu~ka {kola radi siroma{nog stanja tamo{njih ‘itelja od godine 1848. ne

radi i propada.Rukotvorine i zanati:Nema nikakvih rukotvorina; ‘enski spol “zabavlja” se tkanjem, {ivanjem, predenjem i

pletenjem, ali samo za sebe. U selu je jedan kova~, jedan bravar, jedan kosar (i to samouk), ~etiridrvodjelca, jedan stolar, a lon~ara, opan~ara i drugih zanatlija nema u Stajnici.

Najstarije i najznamenitije knjige u crkvama i knji‘nicama ove ‘upe:Najstarija i najznamenitija knjiga izme|u jedinih “matica”, koje se u ovoj `upi nalaze je

Liber primus Baptizatorum et Defunctorum filialis Ecclesiae sancti Nicolai Loci Stajnica, -Parochiae Briniensis- Incipit A die Jannuarii Anni 1748.- Sub Reverendissimus Domini Marcode Gerlizie SS. Theologiae Doctore nec non Hochipresbytero, et Parocho Briniensi. Existenteejusdem loci Capellano Mathias Drasenovich. U Crkvi osim Misala Rimskog (?) Sclaveta iRituala Rimskog nema drugih knjiga.

Rijeke, potoci, izvori, utoci, jezera:Rijeke nema. Posred ravnog Stajni~kog i Jezeranskog polja iz raznih vrela, a najvi{e iz dvaju

vrela Vujakova i Majori~ina izvire i u ponore Jezeranske uti~e potok i jedno jezerce kod poila.Proizvodi poljski i gorski, stoka, zvijeri, ptice, drve}e i rude:Poljska p{enica, zimska i jara, kukuruz, je~am jari,....,...., zob, heljda i proja. Od so~iva

grah, gra{ak i ne{to le}e i boba. Uglavnom se sade te kulture, ali ve}inom s lo{im u~inkom.Gorski ‘ir hrastov i bukov, no i ovaj rijetko kada rodi i guba. Osim rogate marve i “vunja~i” ikoza drugo se ovdje ne goji. Od zvijeri ima zec, lisica,......, kuna, vuk i u kapeli...... i medvjed.

73

Ptice:Vrapci, lastavice, pastirice, gardelace, antonace, ver‘ulinace, zimovke, sjenice, slavuji,

~e{ljugari, kosovi, ‘uteljice, djetli}i, ‘une, prepelice, kljunbabe, jarebice, grii~ice, {ojke. jastrebi,sove, golubi, {kvorci, vrane, gavrani.

Drve}e:Bukva, jela, smreka, javor, hrast, grab, jasen.Rude: nema.Razvaline (ruine), crkve i gradine, te ostali spomenici starih vremena, koji se kod ovog ili u

ovome mjestu nalaze: Crkava, gradina i razvalina niti se kod mjesta, niti u mjestu nalazi.

Dru{tvena revolucija u Hrvatskoj god. 1848. godine

Sve su revolucije bu~an zavr{etak dugotrajnog razvitka borbe suprotstavljenih povijesnihsnaga. Zbog toga obi~no ljudi precjenjuju udarnu snagu revolucije. Uvijek je u revolucijamarazmjerno mala sila oborila velikog protivnika, jer se obara ono {to je obamrlo, kao {to maloja~i jesenski vjetar ru{i trulo suho li{}e. Revolucije uklanjaju umrlo ~ine}i mjesto novome,koje }e opet jednom imati svoj svr{etak. Revolucija iz 1848. je drugi juri{ gra|anske klase naaristokratski feudalni sustav i ujedno je op}eeuropska revolucija. Dolazi do kona~nogujedinjenja Italije i Njema~ke, u ve} u ujedinjenoj Francuskoj i Rusiji ide se za promjenompoliti~kog sustava i socijalnih ciljeva.

Obuhvativ{i cijelu Europu u vrlo kratkom roku revolucija je najdulje plamtjela u Austro-Ugarskoj, izazvav{i i najdalekose‘nije povijesne posljedice. Ta je pojava sasvim prirodna jerje u ovoj carevini okupljeno desetak naroda koji se prvotno okupio u dr‘avnu zajednicu ucilju zajedni~ke sigurnosti od turske opasnosti sa istoka. U ovo revolucionarno vrijeme ta jeopasnost nestala, {to je kod udru‘enih naroda postavilo nove ciljeve ali i razlike okozajedni~kih interesa. Suprotnosti probitaka razli~itih narodnih skupina u Habsbur{komCarstvu, poja~ane dru{tvenim probicima, daju ognju revolucije obilje goriva. Na povr{inuizbijaju brojne dru{tvene krize koje kompliciraju rje{avanje brojnih problema. Zao{travajuse kao nikad dotad hrvatsko-ma|arski odnosi, osobito oko uporabe jezika, gospodarskojprevlasti i ostalim brojnim pitanjima.

I u Vojnoj krajini situacija nije blistava. Brojni vojnici ratuju po Lombardiji i Veneciji,bore}i se i ginu}i protiv tamo{njih revolucionara. Gospodarstvo sve vi{e propada, {to dovodido osiroma{enja stanovni{tva. Vojni ~inovnici oholo se pona{aju prema lokalnom stanovni{tvu.

Do prijelomnih politi~kih doga|aja u Hrvatskoj do}i }e imenovanjem Josipa Jela~i}a zabana Hrvatske godine 1848. Ban Jela~i} tada je promaknut u ~in podmar{ala, te vojnogzapovjednika cijele Hrvatske, kako onog civilnog (banskog) dijela tako i vojnog (kraji{kog).Ban Jela~i} ukida u civilnom dijelu Hrvatske kmetstvo, {to }e utjecati na smirivanje brojnihagrarnih nemira. Treba napomenuti da je Jela~i} prije banskog ustoli~enja, slu‘bovao nekolikogodina kao ~asnik na{e Ogulinske pukovnije, gdje se posebno istakao u borbi s Turcima kodIza~i}a (Cazin) 1835. godine. Tijekom burne 1848. ratuje s Hrvatskom vojskom u Ma|arskoji Austriji u gu{enju revolucije, o ~emu ne{to vi{e u ~lanku «Ratni pohodi {irom Europe».

U cilju smirivanja stanja uvodi se poznati Bachov apsolutizam. I u Hrvatskoj se javljajuideje o ujedinjenju i uspostavi jedinstvenog Hrvatskog sabora u Zagrebu. Vladaju}em re‘imuto nije odgovaralo zbog bojazni da bi se ujedinjeni Hrvati mogli udru‘iti s ina~e mo}nimMa|arima protiv Austrije. Austrijski je cilj da hrvatske zemlje ostanu i dalje razjedinjene, satri zasebna zemaljska sabora u Zagrebu, Zadru i Pore~u. To je ujedno i vrijeme pojave

74

modernih politi~kih stranaka u Banskoj Hrvatskoj: narodnja~ke Narodno-liberalne strankeprista{a J. J. Strossmayera, F. Ra~kog, M. Mrazovi}a, M. Mesi}a i dr. , unionisti~ke Narodno-ustavne stranke prista{a L. Raucha, M. Bogovi}a i dr i Stranke prava prista{a E. Kvaternika,A. Star~evi}a i dr.

Vanjskopoliti~ke okolnosti i unutarnjopoliti~ke prilike bile su u vremenu 1864. pa do1866. godine za Austrijsku Carevinu sve nepovoljnije. Poslije niza ratova s Danskom, Italijomi Pruskom prisililo ju je na predaju cijelog mleta~kog podru~ja Italiji i povla~enje iz Njema~kogsaveza. Na njezinoj unutarnjoj politi~koj sceni sve su ja~i i aktivniji nacionalni pokreti koj suzahtijevali ostvarenje svojih prava i federalizaciju. Najzad, dva najja~a naroda u Carevini,austrijski Nijemci i Ma|ari 17. velja~e 1867. dogovorili su se o preustroju Carevine i podjelivlasti kako je to samo njima odgovaralo. Tim je dogovorom Carevina podijeljena na dvadijela: austrijski i ugarski, i otada se zove Austro-Ugarska. Hrvatske zemlje }e u toj dualisti~kojmonarhiji biti jo{ vi{e me|usobno razjedinjene: Banska Hrvatska pripala je ugarskom(translajtanijskom), a Dalmacija i Istra austrijskom (cislajtanijskom) dijelu Monarhije.

Ta }e nagodba pogoditi i ogor~iti Hrvate. Biskup Strossmayer najbolje je oslikao tajpostupak u poznatoj izrijeci: o nama, ali bez nas. U Hrvatskoj nastupaju dani velike nesta-bilnosti. Iako je 1868. sklopljena Hrvatsko-ugarska nagodba, kojom je fakti~ki obnovljenahrvatsko-ugarska dr‘avna zajednica tako kako je to odgovaralo Ma|arima. Nezadovoljstvove}ine banovinskih Hrvata s nametnutom Hrvatsko-ugarskom nagodbom trajalo jedesetlje}ima, {to je nagodbu u nekoliko navrata podvrglo reviziji, ali bez zna~ajnijih promjena.

Najve}i dio stanovni{tva su seljaci koje je prodor kapitalizma jo{ vi{e osiroma{io.Propadaju ku}ne zadruge a seljak koji dospijeva u ruke lihvara, odlu~uje se na najsudbonosnijikorak: prodaje zemlju, u potrazi za poslom bje‘i u grad, ali i u prekomorske zemlje. Takobilje‘imo i na podru~ju Stajnice sudske presude kojima imovina pojedinih zadruga potpadapod lihvare, poput zadruge kbr. 5. Tomice Serti}a i 66/108. Pave Perkovi}a. Ova je imovinagodine 1875. zbog dugova postala vlasni{tvo trgovca \ure Lagnjevi}a iz Karlovca. (HDA,Vojni katastar Stajnice)

Godine 1836. i 1855. na{im krajevima harala je azijatska kolera od koje je umro velikibroj stanovnika. Na‘alost ne raspola‘emo s to~nim podacima o Stajnici, ali mo‘emo cijenitida su gubici bili veliki. (Monografija «Ogulin», 2001.).

5.8. Razvoja~enje Vojne krajine

“Mru kraljevstva, mru gradovi, i njih plemstvo trava krije” - pjeva hrvatski pjesnik IvanGunduli}.

Nestade i Krajine te “krvave haljine”, ali osta uspomena na nju i u knjizi i narodnoj predajii pjesmi. Na Krajini odigrali su se pro{lih stolje}a nebrojeni ratni prizori, natopila se svaka grudanjezine zemlje krvlju na{ih praotaca. - Na Krajini je stra`u stra`ario hrvatski Kraji{nik i podpu{kom i pod ma~em britkim. Po njezinim milovidnim stranama ~esto je bljeskala posjeklicaljuta, praskala diljka, grmio top, jer je trebalo braniti doma}e ognji{te, za{tititi ostale narodesrednje Europe od Tur~ina. Na Krajini je stala kolijevka tolikih junaka i vojvoda, koji su seproslavili svojim juna~kim djelima, okitili su glavu lovor-vijencem. Krajina dade Austriji vi{e~asnika, nego ih nasmogo{e sve ostale njezine pokrajine.

Kraji{nik se borio na svojoj ro|enoj grudi protiv Osmanlija, ali se proslavio i na boji{timaraznih europskih dr‘ava. Krv kraji{kih Hrvata natapala je plodne nizine rijeke Po u Italiji, kvasila

75

pola njema~kog carstva; ona je rujila snje‘ne maj~ice Rusije ~ak do gizdave Moskve, prolijevalase po raznim boji{tima austrijskih pokrajina. Silni car Napoleon Bonaparte rekao je za hrvatskeKraji{nike ovu zna~ajnu:

“Les Croates sont les premiers soldats du monde”(Hrvati su prvi vojnici na svijetu)

(Autor: Ivan Dev~i}, Juna~tva hrvatskih grani~ara, Zagreb 1910.)

Sredinom 19. st. dolazi do sve ve}ih kriza vojnog kraji{kog sustava kao i te‘nje da seKrajina kona~no ukine i pove‘e s mati~nom civilnom Hrvatskom. Godine 1850. donesen jenovi ustav Vojne krajine u kojem je jedna od najva‘nijih odredbi ukidanje lenskih odnosa~ime }e kraji{nici postati pravi vlasnici svoje zemlje.

O sudbini Vojne krajine u Hrvatskom saboru govorio je 1861. i prava{ Ante Star~evi}koji se zalagao za potpuno njezino ukidanje rekav{i:”Narodu i prestolju mo‘e se samo ondauspe{no pomo}i ako se sustav vojni~ke krajine odmah, posve i na veke ukine, te ako se i na ovuzemlju na{ podpuni ustav udilj protegne”. Zatim je pro~itao prijedlog Odbora o ukinu}u iure|enju Vojne krajine, ~iji je bio glasnogovornik, da se Krajina trenuta~no ukine te da se odLi~ke i Oto~ke pukovnije ustroji krbavska ‘upanija kojoj bi se pridru‘ile Brinjska, Jezeranskai Krmpotska satnija.

Dana 3. lipnja 1871. iza{la je na~elna carska odredba o razvoja~enju Vojne krajine, kaoposljedica preustroja cijelog vojnog sustava u dr‘avi, na temelju op}e vojne du‘nosti. To jejedan od najva‘nijih povijesnih doga|aja: postignut je cilj dvjestogodi{nje borbe Hrvata zasvojim cjelovitim ujedinjenjem, izravno zapo~ete Zrinsko-frankopanskim pokretom zaokupljanjem hrvatskih zemalja u dr‘avnopoliti~ku cjelinu. Me|utim, borba za ujedinjenjebiti }e vrlo te{ka, dugotrajna i slo‘ena. Sjedinjenje hrvatskog naroda i njegovu duhovnu ipoliti~ku integraciju nastaviti }e se preko ideja Star~evi}a, Kvaternika, bra}e Radi}a dodana{njih dana. U povijesnom Domovinskom ratu, dakle pola milenija poslije Krbavske i 4.stolje}a poslije Sisa~ke bitke uspjeli smo ujediniti hrvatsku trojednicu, prevladati u biolo{kombi}u “Crvenu” i “Bijelu” Hrvatsku, zatomiti povijesne regionalizme i kolonijalizme koji sunas stolje}ima pritiskali.

Razvoja~enje je zapo~elo tek 1872. god. a zavr{ilo 1881. kada su razvoja~ena podru~jaOgulinske, Oto~ke i Li~ke pukovnije. Budu}i da je po Hrvatsko-ugarskoj nagodbi svagospodarska politika pripala ugarskoj vladi, razvoja~enje Krajine donijela je Ugarskoj golemdobitak. Samo krajinske {ume obuhva}ale su 1.245.467 jutara, ~ija je tada{nja cijena bila257.042.875 forinti. Velika je vrijednost zgrada, te zajedni~kog kraji{kog imutka. [to je tozna~ilo, postaje jasnije kada se iska‘u porezni prihodi Hrvatske i Slavonije koji su iznosili7.436.046 forinti, a susjedne kne‘evine Srbije svega 3 milijuna forinti. Protiv pripajanja KrajineBanskoj Hrvatskoj bili su Srbi, tra‘e}i da se ovo podru~je zasebno izdvoji. Me|utim, to nijepro{lo, ali }e u narednim vremenima uvijek biti aktualizirano.

Godine 1871. na{i preci sudjeluju u gu{enju Rakovi~ke bune (Vidi: Kraji{ke bune). Nakonukidanja Vojne krajine u Oto~cu se 1873. godine ustrojava 79. ugarska (hrvatska) oto~karegimenta (Oto~aner Infanterieregiment Graf Jella~i}, nr. 79.) (M. shematismus 1913.) u ~iju}e nadle‘nost potpasti i brinjsko podru~je. Ova }e regimenta godine 1878. sudjelovati uokupaciji Bosne i Hercegovine i to napadom na biha}ko podru~je (@egar i okolica). Imali suvelike gubitke od muslimanskih pobunjenika (ustanika). Ove je borbe vodio austrijski gen-eral Zach (Mandi}).

76

U vrlo te{kim politi~kim i gospodarskim uvjetima stvorenim nepovoljnom Hrvatsko-ugarskom nagodbom stvaraju se temelji za razvoj moderne Hrvatske. Novim gospodarskimpoletom o‘ivljava se gospodarski procvat luka Hrvatskog primorja. Tada jo{ nema li~ke‘eljeznica tako da je sva drvna trgovina jo{ uvijek upu}ena na senjsku luku. Za Stajni~ane tozna~i da ima dovoljno posla na brojnim {umskim radili{tima i prijevozu drvne mase u Senj.Strani kapital po~inje sna‘nije ulaziti u eksploataciju {uma i drvnu industriju.

Ipak na{i mu{karci odlaze na rad i izvan zemlje. Tako je poznat slu~aj gradnje dvajutunela kod grada Wiesbadena u Njema~koj kojega grade Brinjaci. Duga~ki su preko sedamkilometara, a slu‘e za vodoprivredne namjene.

Propast selja~kog zadrugarstva

Ipak je najdalekose‘nija posljedica toga vremena dono{enje Zakona o selja~kimzadrugama. Prema liberalisti~kim shva}anjima toga vremena hrvatska selja~ka zadruga ~inilase tada{njem nara{taju ostatkom pro{losti, koji je izgubio svoju ‘ivotnu snagu, pa mu trebapomo}i da {to prije nestane. Godine 1870. izlazi prvi zakon o ure|enju zadruga, potpunoproniknut idejama liberalne agrarne politike. Diobu po tom zakonu mo‘e, u naravi ili novcu,zahtijevati ne samo predstavnik loze, nego i djevojka koja se iz zadruge udala i ako joj roditeljivi{e nisu ‘ivi; tako isto za svoje namirenje i svaki vjerovnik pojedinog zadrugara mo‘e zahtijevatiizlu~enje i prodaju njegova idealnog dijela. Tim je zakonom nastao mete‘ u selja{tvu, tako daje ve} god. 1872. iza{ao novi zakon kojim su bile obustavljene sve zadru‘ne diobe, a da bi ve}1874. donesen opet novi zakon, koji smatra da se zadruga mo‘e dijeliti ve} na zahtjev jednog~lana koji mo‘e zahtijevati diobu, a ujedno su nestale sve granice ispod kojih se zemlji{te pridiobi zadruge nebi smjelo cijepati. Naime ranije donesen Zakon o razvoja~enju Vojne krajinepredvi|ao da se zadru‘no seli{te ne smije otu|ivati i dijeliti manje od 6 jutara. Time se nastojalodonekle za{tititi zadrugu u ovim brdskim podru~jima kao posebnu agrarnopravnu ustanovu,no to je zbog ovog drugog zakona ve} bilo prekasno. Rasulo je uslijedilo punom mjerom.Zaboravilo se da sve ovakve reformske ideje moraju imati za svoj uspjeh povoljnu klimu. Svojimrazvitkom i odgojem selja~ki svijet nije dozrio za liberalisti~ko shva}anje potpune gospodarskeslobode. Osobni nagoni bili su odlu~niji od razuma.

Ova je zakonska mjera na stajni~kom podru~ju imala izuzetno bolne i tragi~ne posljedice.Nestalo je povijesnog autoriteta u vo|enju zadruge, {to je dovelo u ve}ini slu~ajeva do potpuneanarhije u raspolaganju sa zadru‘nom imovinom. Maleni i usitnjeni posjedi nisu mogli izdr‘atijo{ ve}u diobu. Ve}ina dotada{njih zadrugara postali su puki siromasi i prosjaci. Na usitnjenojzemlji ostalo je previ{e ‘itelja. Jedini izlaz iz bijede i krajnje propasti bilo je seljenje u druge,zemljom bogatije krajeve, odla‘enje u grad za najamnog radnika ili u Ameriku za nadni~ara.(detaljnije pogledati: “Stanovni{tvo i migracije)

Sjedinjenje s Banskom Hrvatskom

Nakon ukidanja Krajine biv{a se vojna podru~ja kona~no sjedinjuju s BanskomHrvatskom. Uslijedit }e promjene u teritorijalnom i upravnom ustroji. Podru~je dviju biv{ihkraji{kih pukovnija-Ogulinske i Slunjske spojeno je u novu upravnu oblast nazvanu Ogulinsko-slunjsko okru‘je, s gradom Ogulinom kao sredi{tem.

Godine 1886. reorganiziran je u Hrvatskoj ‘upanijski sustav. Novoustrojena je Li~ko-krbavska ‘upanija. Ovime su kraji{ka podru~ja u{la u pravni sustav Trojedne kraljevine

77

Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, ~ime je hrvatski ban preuzeo svu vlast. Brinje i Jezerane kaosjedi{ta kraji{kih satnija postaju op}ine u sastavu Senjskog kotara. U cilju pobolj{anjaupravnog sustava iz godine 1892. godine odvaja se brinjsko podru~je od Senja, ~ime seustrojava samostalni Brinjski kotar.

Iz tog vremena bilje‘imo uspje{nog stajni~kog trgovca Josipa Mesi}a-Josi}a, koji je imaotrgovinu na Koli{}u na mjestu sada{njih Svitinovih ku}a. Kaziva~i se sje}aju predaje da je dioiz loze popa Marka Mesi}a i da je bio vrlo bogat i {kolovan. Umro je vrlo mlad i njegova sebista nalazi u centralnom dijelu stajni~kog groblja. Naslijedila ga je supruga koja nije biladorasla tom poslu, pa je imanje ubrzo propalo (N. Mesi}).

Godine 1907. bilje‘imo jednu izuzetno domoljubnu aktivnost koju su organizirali hrvatskiintelektualci iz Dru‘be bra}e hrvatskog zmaja. Naime, u svijesti hrvatskog naroda bolno jeodjeknulo pogubljenje knezova Petra Zrinskog i Krste Frankopana. ̂ ekala se povoljna prilikada se kosti tih velikana hrvatske povijesti prenesu u Domovinu i dostojno sahrane. Nakondugogodi{njeg traganja posmrtni su ostaci kona~no prona|eni i ekshumirani. Na njihov lijesstavljena je zemlja sa svih frankopanskih posjeda, me|u kojima i iz Brinja. Kosti }e tek 28.travnja 1919. godine biti prenesene u Domovinu.

Politi~ko stanje krajem 19. stolje}a

Nestankom Turskog Carstva na ovim prostorima mijenja se politi~ki zemljovid Europe.Nastaju nove dr‘ave: Rumunjska, Srbija, Crna Gora i Bugarska. Dakle, dolazi do novihpobjeda nacionalnih ideja u europskoj politici, koje i u Hrvatskoj bude velike nade.

Ma‘urani}eva vlada daje poseban prioritet razvoju {kolstva. Zagreb dobiva sveu~ili{te stri fakulteta, ~iji je prvi rektor dr Matija Mesi}, Bro|anin, brinjskih korijena (vidi: Povijestcrkve). Treba napomenuti da oko 1860-ih opet o‘ivljavaju ideje ilirizma, sada pod drugimimenom - ju‘noslovjenskim ili jugoslavenskim. Glavni predlaga~i jugoslovjenstva su biskupStrossmayer i kanonik Ra~ki, vode}i povjesni~ar i prvi predsjednik Jugoslavenske akademijeznanosti i umjetnosti. Njihova su nastojanja prvenstveno bila kulturna, iz razloga {to su bilisvjesni da Hrvati nemaju do-voljno potrebnih sredstava zaotpor austro-ugarskim dena-cionalizatorskim nastojanjima,te da se zbog toga moraju oslo-niti na svoje slavenske srod-nike na Balkanu i drugdje. Ciljim je bio duhovno ujedinjenjeJu‘nih Slavena, utemeljeno nazajedni~koj kulturi i knji‘ev-nom jeziku. Financiraju razli-~ite kulturne ustanove, kojeimaju svrhu da izvuku Hrvateiz njihove provincijske zatvore-nosti i da ih izlo‘i suvremenimeuropskim kulturnim strujanji-ma. Jugoslavenska akademija,Hrvatsko sveu~ili{te u Zagrebu Dr. Matija Mesi} prvi rektor Zagreba~kog sveu~ili{ta (u sredini)

78

i zagreba~ki jezikoslovni krug bili su udarne igre tog programa. Njihov je cilj bio unaprijeditiujedinjavanje ju‘noslavenskih govora (po ilirskome obrascu) i da Zagreb pretvore u sredi{tezajedni~kih ju‘noslavenskih umjetnosti, humanisti~kih i prirodnoznanstvenih istra‘ivanja teodgojnih ustanova.

Propa{}u Austro-Ugarske Monarhije nastupiti }e sasvim drugi odnosi koji ne}e imatinikakve veze sa ovim programom a Hrvate }e dovesti u izuzetno te‘ak polo‘aj.

Sjedinjenjem Vojne krajine s “civilnom” Hrvatskom 1881. u{la je Lika u politi~ki istrana~ki `ivot, koji je vodio dubokim podjelama me|u tamo{njim stanovni{tvom. Do tadanije bilo zna~ajnijih vjerskih podjela pa su ljudi zbog op}eg siroma{tva i ovisnosti jednih oddrugim `ivjeli relativno slo`no. Do tada im je jedini cilj pre`ivjeti na ovim siroma{nimpodru~jima.

Prihva}anjem srpske nacionalne ideje priklanja se pravoslavno stanovni{tvo izrazitonacionalno obojenim srpskim strankama i s njima se potpuno poistovje}uje. Brojem znatnomanje hrvatsko i katoli~ko stanovni{tvo slijedi svoje nacionalne stranke koje zagovarajusamostalnost Hrvatske. Nekada{nji grani~arski suborci postaju politi~ki protivnici. Politikabana Khuen Hedervaryja od 1883-1903. u tim je odnosima i podjelama neprestano dolijevalaulje na vatru i raspirivala strana~ke i nacionalne strasti. Vrijeme njegovog banovanja mo‘ese smatrati kao poku{aj odr‘anja dualisti~kog sustava nasilnim metodama. Bio je odlu~nineprijatelj ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. Isklju~ivao je svaki hrvatski interesu Bosni i Hercegovini. Stvaranjem hrvatsko-srpske koalicije 1905. donekle se sti{avaju tenapetosti, da bi krajem Prvoga svjetskog rata sve krenulo sasvim drugim smjerom.

Da bi se shvatio tada{nji politi~ki trenutak treba ne{to re}i i o strana~kom ‘ivotu uHrvatskoj. To je vrijeme kada se hrvatska politika kosi sa dva problema: kako urediti dr‘avui kakva }e biti njezina dugoro~na politika. Ante Star~evi} je svakako jedan od najve}ihhrvatskih politi~ara toga vremena. Njegove zasluge za razvoj hrvatske nacionalne svijesti sunemjerljive, on je sigurno najsudbonosnije utjecao na hrvatsku politi~ku misao. Za njega su

svi Ju‘ni Slaveni, osim Bugara, Hrvati (Gross,str. 138.). On je smatrao da od Dunava domora i od Koru{ke do Bojane ‘ivi jedannarod: Hrvatski. To je njegovo velikohrvatstvopoput Vukovog velikosrpstva ili Stross-mayerova velejugoslavenstva, ideologija koje}e u idu}im desetlje}ima biti u permanentnimsukobima i previranjima. Vjerovao je da }eRusija u ostvarenju svojih politi~kih interesapomo}i u oslobo|enju i hrvatskog naroda.Me|utim, kada je Rusija prepustila Austrijiutjecaj na Balkanu, ova je ideja postalaneostvarljiva. Njegova «politika ~ekanja» dase Hrvatska osamostali preko propastiAustrije, svakako je jedna od ideja koja zaono vrijeme nije sretno rje{enje. Bio je ‘estokprotivnik tada{njim hrvatskim politi~arimapoput biskupa Strossmayera, bana Ma‘ur-ani}a i bana Jela~i}a, jer su, oni po njemu,pronevjeritelji hrvatske samostalnosti.Ante Star~evi}

79

Star~evi} je zbog toga me|u domoljubne snage unio mentalitet pasivnosti. No, jedno jesigurno: njegove nacionalne ideje budile su nadu u svemo} narodne energije i hrvatskogdr‘avnog prava. Stranka prava je u po~etku djelovanja svoju politiku gradila na zahtjevimaza potpunom samostalno{}u Hrvatske. Me|utim, politi~ka realnost toga vremena donijeti}e odre|ene promjene. Nakon raskola 1895, raspala se na dvije struje, koje su, svaka na svojna~in, zanemarile klasi~an nauk tvoraca prava{tva. Struja dr. Josipa Franka napustila jefrontu prema Austriji, a u~vrstila je prema jugoslavenskoj ideji. Domovina{i su potpunonapustili frontu prema Srbiji, zanemaruju}i njezine pretenzije, stvaraju}i Hrvatsko-srpskukoaliciju, koja }e kasnije Hrvatsku dovesti u slo‘enu situaciju pred odlu~uju}e povijesnetrenutke 1918. godine. (Artukovi})

Narodna stranka sastojala se uglavnom od vi{ih slojeva hrvatskog gra|anstva, nagla{avadr‘avnost Hrvatske, ali s jakim slavenskim i jugoslavenskim osje}ajem. Njezina politika zasnivase na stvaranju zajedni~ke dr‘ave svih Ju‘nih Slavena, kako bi se mogli obraniti od mo}nihsusjeda.

Vrijeme bana Khuen-Hedervaryja

Vrlo te{ko razdoblje podjarmljivanja Hrvatske nastupa vladavinom bana i gorfa Karla igrofa Khuena-Hedervaryja (1883-1903). U Europi je u to vrijeme razdoblje velikog smirenja,kad je politi~ka sigurnost donijela veliki procvat, a blagostanje je svuda u~vrstilo politi~kesustave toga vremena. Khuen-Hedervary imao je zada}u da podigne materijalni probitak uHrvatskoj, ali i da preferira ma|arske interese. Ovim mjerama razvoj hrvatske uskladio bi ses ostalim zemljama Carstva, ali i suzbijao sve radikalne struje koje bi odudarale od te politike.Glavni mu je oponent u hrvatskoj politici bila Stranka prava kao najopasniji protivnikdualisti~kog sustava. Cjelokupnu oporbu suzbija ali je ne uni{tava do kraja, samo iz razlogada bi odr‘ao politi~ku borbenu temperaturu i da Hrvati ostanu u pri~uvi kao protute‘aekstremima ma|arskog nacionalizma. Smatra da je hrvatski narod nedorastao za samostalnupolitiku i kako mu treba jaka ruka strogoga vodi~a. Ve}ina Hrvata htjela je sru{iti nagodbu,me|utim politi~ki trenutak nije za takav radikalan korak, jer bi to ugrozilo i temelje samemonarhije.

Za vrijeme te strahovlade nastala je poznata pjesma “Ustani bane…” koja }e i u narednimte{kim vremenima biti jedna od najdomoljubnijih hrvatskih pjesama u borbi za samostalnosthrvatskog naroda.

Nakon smrti A. Star~evi}a i raspadom Stranke prava, po~inje era bra}e Radi}; Stjepanai Antuna, koji idu na organiziranje obespravljenog selja{tva, sve u cilju stvaranja jedinstvahrvatskog naroda kao jedne od glavnih ideja preporodne ideje. Ovime su stvoreni temelji zakona~no dovr{enja preporoda Hrvata i cjelovitog narodnog jedinstva. Hrvatska po~inje bivatidomom cijelog hrvatskog naroda.

Iz tog vremena imamo jednog Brinjaka kao istaknutu osobu iz prava{kih redova, a to jesve}enik Stipe Vu~eti}, koji u Zagrebu vodi borbu sa slavosrbima, tj. sa osobama koji su biliprista{e paktiranja s doma}im Srbima, {to je sve}enik Stipe smatrao pogubnim za Hrvatsku.Na saborskim izborima 1909. godine izabran je na listi Star~evi}anske stranke prava u kotaruPeru{i}. Drugi istaknuti prava{ki politi~ar bio je narodni zastupnik Kotara Brinje MilanPavlovi} iz Kri{polja. Bio je ‘estok prava{ i uvjereni protivnik Ma|ara i ma|arona, koji je natim osnovama ~esto istupao na Saboru. Pred Prvi svjetski rat pristupio je HPSS, kasnijemHSS-u, kada ova stranka postaje politi~ka vodilja na ovom podru~ju. Zasigurno je tome

80

pridonijela du‘a nazo~nost na ovim prostorima Pavla Radi}a koji je u Brinju radio kaoravnatelj podru‘nice Ogulinske {tedionice (Krpan).

Aneksijom Bosne i Hercegovine iz 1908. stvoreni su vrlo te{ki politi~ki odnosi naovim prostorima. Sve se vi{e javljaju ideje o stvaranju zasebne slavenske dr‘ave koja }e bitisposobna i jaka obraniti se pretenzijama na njezin prostor, ali i ideje o “Velikoj Srbiji”.

Tijekom 1912. godine zapo~inju balkanski ratovi, ~ime Turska zauvijek nestaje s Balkana.Iste godine zapo~inje na na{em podru~ju gradnja “Li~ke pruge” od O{tarija do Pla{kog. Otome ne{to vi{e u posebnom ~lanku. Sarajevskim atentatom iz 1914. i odmazdom Austro-Ugarske zapo~eti }e I. svjetski rat s katastrofalnim posljedicama ne samo za ova na{a podru~jave} i za ~itavu Europu.

Brinjski ~asnici u Austro-ugarskoj vojsci

Po{to je Lika bila sastavni dio Vojne krajine zasigurno je veliki dio tada{njeg pu~anstva‘ivio od vojnog poziva. Da bi taj sustav mogao funkcionirati {kolovani su brojni mladi}i zavojni~ki poziv. Na‘alost, ovo podru~je nije do sada stru~no obra|eno, tako da je izuzetnote{ko kvalitetno pisati o tome. ^itaju}i stare Militär Shematismuse (Militar-Schematismusdes österreichen Kaiserthumes)- popise ~asnika tada{nje vojske – nailazimo na brojna prezimenas brinjskog podru~ja. Po|imo redom…

U shematismusu za 1832. godinu u Ogulinskoj regimenti nalazimo kapetane Franju iAlojza Vukovi}a, potporu~nike Juru, Tomu i Luku Serti}a, kapetane Mihaela Bo‘i~evi}a odSokolca i Ivana Su{i}a, te kadeta Juru Serti}a. U Oto~koj je regimenti kapetan JureDra‘enovi} od Po‘ertve.

U shematismusu za 1843. godinu u Ogulinskoj regimenti nalazimo natporu~nike Juru iLuku Serti}a, potporu~nike Alojza i Nikolu Dra‘enovi}a i Juru Serti}a. Kadeti su Stjepan iJosip Dra‘enovi} od Po‘ertve i Spiridon Vu~eti} u 16. GIR (Grenz-infaterie regiment-grani~napje{a~ka regimenta - pukovnija)

Brinje po~etkom XX. stolje}a

81

U shematismusu za 1853. godinu u Ogulinskoj pukovniji (regimenti) nalazimonatporu~nike Josipa Dra‘enovi}a od Posertve i Karla Serti}a, potporu~nike 1. klase LukuTominca, Pavla Serti}a i Antuna Vukovi}a, potporu~nike 2. klase Josipa i Ivana Perkovi}a,te a|utanta Karla Serti}a.

Ne{to kasnije (1856.) nalazimo kapetana Stjepana Dra‘enovi}a od Po‘ertve, natporu~nikaKarla Serti}a, potporu~nike Pavla Serti}a, Antona Vukovi}a, Luku Tominac, Josipa i IvanaPerkovi}a, Franju Rajkovi}a i kadeta Nikolu Tominca.

U shematismusu za 1863. godinu u Ogulinskoj regimenti nalazimo ~asnike Ivana i NikoluTominca, Ivana, Ferdinanda i Antona Vukovi}a, Pavla i Danijela Serti}a, Franju Rajkovi}a,Marka Mesi}a, Danijela i Thomasa Serti}a. U oto~koj regimenti nalazimo Tomu Serti}a iJosipa Krznari}a u Slunjskoj.

U shematismusu za 1867. godinu u 3. Carlstadter militär-grenz-infanterie-regiment imamomajora Stjepana Dra‘enovi}a, hauptleute 2. classe Antona Vukovi}a, natporu~nike JosipaPerkovi}a i Franju Krznari}a, potporu~nike Marka Mesi}a, Danijela i Juru Serti}a i kadetaMarka Mesi}a.

U shematismusu za 1874. godinu u 79. Ungarisches (croatisches) Oto~aner Infanterie-Regiments (Oto~ka pje{a~ka pukovnija), koja je ustrojena nakon ukidanja Vojne krajine,imamo natporu~nika Josipa Perkovi}a i poru~nika Danijela Serti}a.

Situacija se popravlja u narednim godinama, tako da 1881. i 1883. godine nalazimo uistoj regimenti Ivana Serti}a i Karla Fröhlicha. U ostalim postrojbama austrougarske vojskeimamo izuzetan broj ~asnika, poput Antona, Emanuela, Jure, Gregora, Ivana, Josipa, Luke,Maksimilijana, Mihala i Ota Serti}a (!). Imamo i veliki broj Vukovi}a- Aleksandra, Alojza,Emila, Franju i Petra. U 101. Ugarskoj regimenti nalazimo Ivana Rajkovi}a. U 78. Ugarsko-slavonskoj regimenti iz Osijeka nalazimo pukovnika Karla Serti}a-Brinjogradskog,zapovjednika regimente.

U shematismusu za 1913. godinu, dakle pred sam prvi svjetski rat, bilje‘imo poru~nikafregate Ivana Tominca, majora Ivana Mesi}a, ni‘e ~asnike Antona, Karla, Juru, Ivana, Luku,Mihaela, Ota i Rudolfa Serti}a (!), Ivana, Franju, Emeriha i Janka (kasnijeg admirala)Vukovi}a-Podkapelskog, Juru i Luku Vu~eti}a i Vuka Vu~eti}a-Brinjskog-^enejskog.

Interesantno je da ovdje ne nalazimo na tada{njeg bojnika Matiju Murkovi}a, kasnijegvisokog ~asnika za vrijeme NDH. Da li je on bio pri~uvni ~asnik ili neki drugi status, te{ko jere}i. U {ematizmima su dati popisi samo djelatnih ~asnika i kadeta.

Pred Prvi svjetski rat na podru~ju Hrvatske ustrojen 13. korpus koji je u svojem sastavuimao 36. pje{a~ku diviziju u Zagrebu, koja je pokrivala li~ko podru~je, te 13. artiljerijskubrigadu sa sjedi{tem u Zagrebu. Te }e vojne snage do~ekati Prvi svjetski rat...

82

Izvori:

Franz de Paula Julius Fras: Cjelovita topografija Karlova~ke vojne krajine,(prijevod Zlata

Derossi, Gospi} 1988.),

Josip Horvat, Politi~ka povijest Hrvatske,

Stjepan Pavi~i}, Seobe i naselja u Lici,

@eljko Holjevac, Gospi} u Vojnoj krajini, Zagreb, 2002.

Mile Bogovi}, Crkvena obnova u brinjskom i oto~kom kraju do 1723. godine, Zvona 5/1989.

Militar-Schematismus des österreichen Kaiserthumes,

Ana Tomljenovi}, Smiljan i okolica, Zagreb-Smiljan 2003.

Mirko Valenti}, Vojna krajina i pitanje njezina sjedinjenja s Hrvatskom 1849-1881.

Zagreb 1981;

Mirela Slukan Alti}, Povijesna kartografija, Samobor 2003.,

Mirjana Gross, Povijest prava{ke ideologije, Zagreb, 1973;

Ante Star~evi}, Politi~ki spisi, Zagreb 1971;

Eugen Kvaternik, Politi~ki spisi, Zagreb, 1971;

Ante Star~evi}, Kulturno-povijesna slika, Zagreb 1940;

A. Marmont, Mmoires du marchal Duc de Raguse, III, Paris 1857 (prijevod)

Ive Ma‘uran, Nesklonost povijesne sudbine Like i Krbave, Li~ka revija br. 2.

Mile Bogovi}, Vila Velebita …

Anna Maria Gruenfelder, Senj i Karlobag u doba merkantilisti~ke gospodarske politike, Senjski

zbornik 29 (2002),

dr. Mihovil Mandi}, Povijest okupacije BiH (1878.) Matica Hrvatska 1910.

Drago Rokasndi}, Vojna Hrvatska 1 i 2, (1809-1813). Zagreb, 1988.

Milutin Nehajev, Rakovica, Zagreb, 1932,

Mate Artukovi}, Srbi u Hrvatskoj (Khuenovo doba),

Ivan Dujmovi}, Povijest zavaljske ‘upe, Zagreb 1999;

Vjekoslav Klai}, Borbe za hrvatske prekosavske krajeve i njihova reinkorporacija g. 1814-

1822. Vjesnik kr. dr‘. arhiva, Zagreb, 1926.

Dokumentacija Ministarstva kulture RH, Hrvatskog dr‘avnog arhiva u Zagrebu i Sakralne

ba{tine u Senju.