Politika ponerologija - nauni studij o prirodi zla

Andrew M. Lobaczewski

Politika ponerologija

Nauna studija o prirodi zla prilagoenog za politike svrhe

Originalni naslov knjige: Political Ponerology - A science on the nature of evil adjusted for political purposes

Prijevod: Arja, Zoran, Dragan i Boris

PREDGOVOR UREDNIKA

Nastoj biti kao planina Fujimori. S tako vrstim i irokim podnojem da te ni najai potres ne moe pokrenuti. Toliko visok da ti i najvia dostignua beznaajnih ljudi izgledaju nitavno iz tvoje perspektive. Kada ti je um tako visoko kao planina Fujimori, tek onda moe vidjeti stvari sasvim jasno. I moe vidjeti sve sile koje su na djelu u oblikovanju dogaaja i ne samo onih koje se dogaaju u tvojoj neposrednoj blizini.

Knjiga koja je pred vama, najvjerovatnije je jedna od najvanijih knjiga koje ste ikad proitali. U stvari, sasvim sam sigurna u to. Bez obzira na to tko ste, kojeg ste spola i kojoj etnikoj grupi ili nacionalnosti pripadate, vi ste svakako u nekom momentu svog ivota osjetili na vlastitoj koi dodir ili neumoljivi stisak hladne ruke Zla. Loe stvari se deavaju dobrim ljudima, to je injenica.

to je Zlo? Historijski, pitanje zla je uvjek bilo teoloko pitanje. Generacije teologa napisale su itave biblioteke u pokuaju da opravdaju postojanje jednog Dobrog Boga koji je kreirao nesavren svijet. Sv. Augustin pravi razliku izmeu moralnog zla- mislei na zlo koje ljudi ine po svom izboru, znajui da ine pogreno i prirodnog zla, mislei na nepogode koje se jednostavno deavaju - fatalne bolesti, katastrofe poput vulkana, poplava, uragana i sl.

I na kraju, tu je i ono to autor ove knjige, Andrej Lobaczewski, naziva makrosocijalnim zlom- zlo toliko veliko da ovladava cijelim nacijama i drutvima u ciklusu koji se uvijek iznova ponavlja od drevnih vremena. Historija ljudskog roda, ukoliko je sagledamo objektivno, zaista je grozna stvar.

Bolest i propadanje sudbina su svih ljudi, kako siromanih, tako i bogatih, kako slobodnih, tako i robova, kako mladih, tako i starih, kako dobrih, tako i zlih ljudi. Ovo se deava sa takvom nepredvidljivou i bez ikakvog oiglednog smisla.

Uvijek iznova, ovjek je gledao kako mu usjevi i stoka bivaju uniteni suom i boleu. Gledao je kako se oni koje voli mue pod napadom bolesti ili ljudske okrutnosti. Gledao je kako mu se ivotno dijelo mrvi pod naletom dogaaja na koje nema nikakvog upliva.

Historija kao znanost kroz svoje razliite discipline daje nam pogled na ovjeanstvo koji je u sutini gotovo neprihvatljiv. Predatorske migracije gladnih plemena, sva osvajanja i unitavanja kroz prethistoriju, zatim barbarizam srednjeg vijeka, krvoprolie kriarskih ratova katolike Evrope protiv nevjernika sa Bliskog Istoka, nevjernika koji su im u stvari braa, uasavajui teror Inkvizicije ija je glad za krvlju ugaena krvlju svetaca i muenika i na kraju Holokaust i svi genocidi modernog doba. Ratovi, glad i boletine i dalje haraju svijetom i nisu nita manje zastraujui nego nekada. Sad moda i

vie.

Sve ovo doprinosi osjeaju potpune bespomonosti protiv onog to Mircea Eliade naziva - Teror Historije.

Neki e rei, sada je sve to prolost, ovjeanstvo je ulo u novu fazu, nauka i tehnologija doveli su nas skoro do prestanka svih tih patnji. Veina ljudi vjeruje da ovjek evoluira, da drutvo evoluira. Oni vjeruju da sada imamo kontrolu nad svojom okolinom i zlom koje iz nje vreba, ili barem da emo to postii kada George Bush i njegovi pijuni napokon dobiju beskrajni rat protiv terorizma. Bilo to to ne ide u prilog ovoj ideji reinterpretira se ili ignorira.

Nauka nam je dala mnogo divnih darova, svemirski program, TV, penicilin, laser, sulfa-preparate i sve ostalo to bi na ivot trebalo uiniti lagodnijim. Na alost, na ivot i dalje nije uope lagodan. U stvari, moe se rei da se nikada prije ovjeanstvo nije toliko pribliilo samom rubu svog totalnog unitenja. Ni na personalnom nivou stvari nisu nita bolje, zrak koji udiemo i voda koju pijemo sistematski se truju. Naa hrana puna je supstanci koje vrlo malo doprinose njenoj hranjivoj vrijednosti ali su zato jako tetne po nae zdravlje. Stres i napetost prihvaeni su kao normalni aspekti ivota, iako postoje dokazi da je upravo stres odgovoran za smrt velikog broja ljudi. Ljudi danas gutaju nevjerovatne koliine pilula i tableta, pilule za spavanje, pilule da bi se probudili, tablete da bi zavrili odreeni posao, zatim tablete da bi se opustili. Prosjeni stanovnik zemlje troi vie para na pilule nego na odjeu, hranu, obrazovanje ili bilo koji drugi proizvod odnosno uslugu.

Na drutvenom nivou, mrnja, zavist, pohlepa i meuljudske razmirice stalno se uveavaju. Stopa kriminala raste bre nego populacija. Zajedno sa ratovima, raznim prevratima i politikim istkama, milioni ljudi diljem svijeta su bez odgovarajue hrane i krova nad glavom.

Uz sve ovo sue, poplave, glad, bolesti, te ostale prirodne nepogode i dalje uzimaju ogromni danak u ivotima.

Kada ovjek promatra svoju povijest onakvom kakva stvarno jeste, neumoljivo mu se namee zakljuak da se nalazi u raljama odreenog entiteta koji je potpuno indiferentan prema ljudskoj patnji i mukama. Uvijek iznova, iste muke snalaze ljudski rod i ovo se ponavlja iz milenija u milenijum. Totalna koliina ljudske patnje je zastraujua stvar. Mogli bi pisati do kraja svijeta, dok ne potroimo okean tinte i brda papira i opet nikada ne bismo do kraja uspjeli opisati ovaj teror. Ovu zvijer nepredvidive katastrofe koja je uvjek bila s nama. Jer otkad ljudsko srce pumpa toplu krv kroz naa krhka tijela koja neopisivom ivotnom ljepotom ude za svim to je ispravno i puno ljubavi, kezea, vrebajua i prikradajua zvijer nesvjesnog zla se oblizuje u iekivanju slijedee gozbe terora i patnje. Od poetka vremena, ova misterija ljudskog roda, ovo Kainovo prokletsvo je sa nama. Kroz povjest je uvijek odzvanjao isti vapaj Moja kazna je isuvie velika!

I tako kada je sagledao svu neloginost i jad stanja u kojem se nalazi, drevni ovjek je razvio kosmogonike teorije ne bi li opravdao svu okrutnost i aberacije te traginosti

svoje historije. Istina je u pravilu i generalno, da je ovjek sasvim nemoan kada su u pitanju kosmike i geoloke katastrofe a ve dugo postoji uvjerenje da obian ovjek ne moe uiniti nita da sprijei vojne akcije, socijalnu nepravdu, osobne i porodine tragedije kao i svu silu raznih napada na njegovu egzistenciju koji su toliko brojni da je nemogue ovdje nabrajati sve faktore te sile.

Ovo bi se moglo promijeniti. Knjiga koja je pred vama dae vam mnoge odgovore o zlu naeg svijeta. Ovo nije samo knjiga o makrosocijalnom zlu, ovo je knjiga o zlu koje susreemo u svakodnevnom ivotu, jer u sutini ova dva zla i nisu odijeljena jedno od drugog.

Dugotrajna i sistematska akumulacija svakodnevnog zla neizbjeno vodi ka Velikom Zlu koje unitava vie ljudi negoli bilo koji drugi fenomen na ovom planetu.

Ova knjiga je takoer i prirunik za preivljavanje, zaista ovo je moda jedna od vanijih knjiga koje ste ikada proitali. Naravno, osim ako niste psihopata.

Moda ete se upitati - Kakve veze ima psihopatija sa personalnim ili makrosocijalnim zlom? Gotovo svakakve. Bilo da ste toga svjesni ili ne, va ivot svakoga dana dodiruje neki od aspekata uticaja psihopatije u svijetu. Zahvaljujui ovim saznanjima pruit e vam se prilika da shvatite da u stvari postoji jako puno toga to moemo uiniti u vezi sa socijalnim i makrosocijalnim zlom, a svakako prva stvar koju moemo uiniti jest da ponemo uiti o ovim fenomenima. Poznata uzreica Ono to ne znam ne moe me povrijediti, u sluaju psihopatije i njenih efekata na ovaj svijet sasvim sigurno ne vai, ono to ne znate vas defintivno moe povrijediti.

Danas rije psihopat obino priziva u pamenje sliku serijskog ubojice Dr. Hanibala Lecter-a iz filma Kad jaganjci utihnu. Moram priznati da je to sa mnom bio sluaj. Meutim, ono to nisam znala jest da psihopate mogu izgledati sasvim normalno i kulturno. Ove lekcije bolno sam nauila na svojoj koi i one su zabiljeene na drugim mjestima, ono to je vano jest da su ovo bile moda najvanije lekcije u mom ivotu. Lekcije koje su mi omoguile da prevaziem blokadu koju sam imala u vezi sa percepcijom svijeta koji me okruuje i onih koji ga naseljavaju.

to se tie ovih blokada u percepciji, mislim da moram navesti da sam provela 30 godina studirajui psihologiju, historiju, kulturu, religiju, mitove i tzv. paranormalno.

Veliki broj godina provela sam bavei se hipnoterapijom i to mi je dalo jako dobar uvid na koji nain i na kojem dubokom nivou funkcionira ljudski mozak. Unato tom znanju kod mene su postojala jaka uvjerenja, odreeni skupovi ideja o ljudskim biima. Ove ideje bile su sasvim pogrene, gotovo svetogrdne i na sreu moje istraivanje psihopatije ih je sasvim rasprilo.

Jednom sam ak napisala sljedee: Moja praksa mi je pokazala da velika veina ljudi eli initi dobro, misliti lijepe

misli, iskusiti lijepe stvari i donositi odluke koje vode ka dobrim stvarima i oni to stalno rade. Kada veina ljudi tako postupa - to se onda dovraga dogaa u ovom svijetu?!

Priznajem, bila sam naivna. Otkad sam ovo napisala nauila sam puno novih stvari, meutim, ak i tada bila sam svjesna kako na vlastiti um moe biti upotrebljen da bi nas prevario.

Dakle, koja su to bila moja uvjerenja koja su me uinila rtvom psihopate? Pretpostavljam, prvo je bilo to to sam iskreno vjerovala da su svi ljudi u osnovi

dobri i da ele initi dobro, misliti lijepe misli Meutim, vrlo brzo se ispostavilo da ovo nije istina. To sam shvatila ne samo ja, nego

i cijela istraivaka grupa i ovo saznanje kao i sve one loe stvari koje su meni (i ostalima meni bliskim) bile uinjene, podstakle su nas da ponemo sa istraivanjem psiholoke literature da bismo mogli razumjeti ono to nam se dogodilo.

Ukoliko postoji psiholoka teorija koja moe objasniti svirepo i nasilno ponaanje, rtvi takvog ponaanja svakako bi pomoglo da se upozna s tom informacijom, kako ne bi provela vei dio svog ivota u agoniji duevnog bola i srdbe. I ponaosob, ako postoji teorija koja bi nam pomogla da shvatimo kakve to rijei i djela mogu premostiti podjele meu ljudima, ispraviti nesporazume takav cilj nam se takoer uinio vrijednim. I tako smo poeli na detaljni rad prvo sa temom narcisoidnosti, koja nas je zatim odvela do studije o psihopatiji.

Naravno nismo odmah zapoeli sa dijagnosticiranjem i etiketama. Poeli smo sa pretraivanjem literature kako bismo nali bilo to to bi nam moglo pomoi da shvatimo unutranji svijet ljudskog bia, zapravo grupe ljudskih bia. Grupu ljudskih bia, preciznije reeno - koja je potpuno osakaena. Bia koja su sasvim drugaija od svega s im smo se prije susretali. Pronali smo da su ovakva ljudska bia zastupljena u znatnom broju, i da sudei prema najnovijim istraivanjima, oni prouzrokuju mnogo vie tete ljudskom drutvu, nego bilo koja druga tzv. mentalna bolest. Martha Stout, koja je predano radila sa rtvama psihopata pie:

Zamislite, ukoliko to ikako moete, nemati savjesti. Niti trunku savjesti, nikakve osjeaje krivnje ili aljenja, bez obzira ta god da uradite, nikakvog osjeaja za dobrobit nepoznatih ljudi, prijatelja, pa ak i lanova familije. Zamislite da vas nikada ne mue osjeaji srama, ni jednog trenutka u ivotu, bez obzira na to koliko ste sebini, lijeni, tetni za druge ili nemoralni.

Zamislite da vam je koncept odgovornosti potpuno nepoznat, osim kao jedan teret kojeg drugi olako prihvaaju, kao neke naivne budale.

Ukoliko ste sve ovo uspjeli zamisliti jo dodajte svemu i sposobnost da sakrijete od drugih ljudi injenicu da se vaa psiha znatno razlikuje od njihove. Budui da svatko jednostavno prihvaa da je savjesnost univerzalna pojava meu ljudskim biima, sakrivanje vae prave prirode ne predstavlja gotovo nikakav problem.

Nema tih osjeaja krivice i sramote koji vas mogu zaustaviti, a drugi vas nikada nee prozvati zbog vae hladnokrvnosti. Ova ledena krv koja tee u vaim venama je toliko bizarna, toliko strana osobnom iskustvu veine ljudi da e rijetko bilo tko posumnjati

kakvi ste vi u stvari.

Nema toga to ne moete uiniti i ova prednost nad ostalim ljudima koje ograniava njihova savjest najee ostaje neotkrivena.

Kako biste u tom sluaju ivjeli svoj ivot? to ete uraditi s tom svojom tajnovitom prednosti nad ostalim ljudima?

Odgovor na ovo pitanje ovisi o tome kakve su vae elje, budui da svi ljudi nisu isti. ak i beskrupulozni nisu svi isti. Neki ljudi bez obzira da li imaju savijest ili ne preferiraju lagodan ivot rukovoen inertnou. Drugi su puni jakih ambicija.

Neki ljudi su briljatni i talentirani, neki su ogranieni i tupavi, a velika veina, bez obzira na to da li imaju savjest ili ne, nalaze se negdje izmeu ove dvije krajnosti. Postoje osobe koje motivira e za krvlju i osobe koje nemaju takvih apetita.

Ukoliko vas ne sprijee silom, nema toga to niste sposobni uiniti.

Ukoliko ste roeni u pravo vrijeme, imate pristup porodinom bogatstvu i specijalni talenat za raspirivanje mrnje kod drugih ljudi, vrlo lako moete postii ubistva velikog broja naivnih ljudi. Uz dovoljno novca, ovo moete postii iz daljine, udobno se zavaliti u svoju fotelju i gledati svoje djelo sa zadovoljstvom.

Ludo i zastraujue! I istinito kod otprilike 4% populacije.

Smatra se da su anorektiki poremeaji u uzimanju hrane zastupljeni kod otrpilike 3.43% ljudi i ovo se obino smatra epidemijskim proporcijama. Ipak, kao to vidimo, ova brojka je neto nia nego stopa zastupljenosti psihopata. Teki poremeaji koji se klasificiraju kao izofrenija javljaju se kod svega 1% populacije, to je jedna etvrtina zastupljenosti psihopatije. Centar za kontrolu bolesti u USA smatra da je zastupljenost raka debelog crijeva zabrinjavajue velika. A zastupljenost ovog oboljenja je 100 puta manja od zastupljenosti antisocijalnog poremeaja linosti.

Visoka zastupljenost sociopatije u ljudskom drutvu ima jak efekat na sve koji ive na ovoj planeti, ak i na one od nas koji nisu bili kliniki traumatizirani. Ovih 4% populacije sisa krv iz naih emotivnih odnosa, naih bankovnih rauna, naih postignua, naeg samopouzdanja, mira na zemlji.

Ipak, veina ljudi ne ini nita zbog ovog poremeaja, ukoliko i ine, onda je ta akcija ograniena na nasilne psihopate, ubojice, serijske ubojice i masovne ubojice, ljude koji su oigledno prekrili zakon vie puta. Obino ih tada osuujemo na smrt.

Meutim, obino nismo ni svjesni velikog broja nenasilnih socijalnih psihopata meu nama, ljudi koji nisu oigledni prekrioci zakona i protiv kojih na zakonski sistem prua malo zatite.

Veina nas ne moe ni zamisliti da postoji bilo kakva veza izmeu orkestriranja

etnikog genocida npr. i nonalantnog laganja svom efu, odnosno, kolegi, ali psiholoka povezanost ne samo da je tu, nego je zastraujua. Sasvim jednostavno, veza izmeu ova dva naizgled vrlo razliita akta je nedostatak unutranjih mehanizama koji nas amaraju (emotivno govorei) kad god uinimo neto to vidimo kao nemoralno, neetino, sebino.

Veina nas se osjea krivim kada pojede posljednji komadi torte sa tanjura, ne moemo niti zamisliti kako bi se osjeali kada bismo metodino i namjerno povreivali druge ljude.

Oni koji uope nemaju savjesti su zasebna grupa, bez obzira na to da li su ubojstveni tirani ili samo okrutne socijalne tetoine.

Prisustvo ili odsustvo savjesti je duboka ljudska podjela, vjerovatno znaajnija nego inteligencija, rasa ili spol.

Ono to razlikuje sociopata koji ivi od rada drugih od sociopata koji povremeno opljaka poneku radnju, ili ono to razlikuje sociopata koji je obini ugnjetava od onog koji je ubojica, nije nita drugon nego socijalni status, ambicija, intelekt, krvoednost ili jednostavno splet okolnosti, odnosno, prilika.

Ono to razlikuje veinu ovih ljudi od nas je jedna potpuna rupa u njihovoj psihi, tamo gdje bi trebala postojati najrazvijenija od svih ljudskih funkcija.

Na poetku naeg istraivakog projekta nismo imali na raspolaganju ovu knjigu Dr. Stout-ove. Imali smo, meutim, na raspolaganju djela Roberta Hare-a, Hervey Cleckley-a, Guggenbuhl-Craig-a i drugih. Meutim, ova djela nisu se previe pribliavala problemu postojanja velike grupe psihopata koji ive meu nama i koji nikada ne bivaju uhvaeni prilikom krenja zakona. Onih koji ne ubijaju ili ako to i uine, ne bivaju uhvaeni. Onih koji ine tetu svojoj familiji, poznanicima i strancima.

Ve dugo vremena, veina eksperata za mentalno zdravlje zasniva svoje djelovanje na pretpostavci da psihopate dolaze iz siromanih sredina, iz djetinjstva u kojem su zlostavljani na ovaj ili onaj nain. Ova postavka se konano ozbiljno revidira u posljednje vrijeme. Kao to Lobaczewski istie u njegovoj knjizi, postoji odreena zabuna izmeu Psihopatije i Antisocijalnog Psiholokog Poremeaja ili Sociopatije. Robert Hare naglaava da postoji veliki broj psihopata koji su takoer i anti-socijalni, meutim, postoji i veliki broj onih koji nikada nisu kalasificirani kao anti-socijalni ili sociopate! Drugim rijeima oni mogu biti doktori, odvjetnici, sudije, policajci, kongresmeni, predsjednici korporacija koji otimaju od siromanih i daju bogatima, pa ak i predsjednici drava.

Jedan skoranji rad (Salekin, Trobst, Krioukova, 2004), sugerira da psihopatija postoji u naem drutvu ak i u veem broju nego to je to itko ikad mogao zamisliti:

Psihopatija, prvobitno definirana po Cleckley-u (1941) nije ograniena samo na umjeanost u ilegalne aktivnosti ve obuhvata i takve karakterne osobine kao to su manipulativnost, neiskrenost, egocentrinost i nedostatak krivice. Ove karakteristike nai emo ne samo kod kriminalaca nego i kod suprunika, roditelja, efova, odvjetnika, politiara, da nabrojimo samo neke. Nae istraivanje zastupljenosti psihopatije meu

akademskom populacijom sugerira da bi moda 5% ili vie od ispitivanog uzorka moglo biti karakterizirano kao psihopate, te da velika veina ispitanika pripada mukom rodu (vie od 1 na 10 mukaraca, dok je kod ena ta brojka - 1 na 100).

Psihopatija dakle moe biti karakterizirana kao ispoljavanje tendencije prema dominaciji i hladnoi. Wiggins (1995) daje saetak svih prijanjih raznovrsnih istraivanja u kojem indicira da su takve individue sklone ljutnji i iritaciji, te da jako naginju iskoritavanju drugih. Obino su ovakve osobe arogantne, manipulativne, cinine, egzibicionistiki nastrojene, u potrazi za senzacijama, makijavelijanski tipovi, osvetoljubivi i zainteresirani samo za svoju korist.

Dok sebi pridaju ljubav i vanost, smatrajui se visoko vrijednim, drugima ne pridaju tu istu ljubav i status i vide ih kao nedostojne i bezvrijedne. Ovakva karakterizacija je sasvim u skladu sa svim karakteristikama psihopatije koje se obino navode.

Nae istraivanje pokuavalo je odgovoriti na neka osnovna pitanja koja se odnose na strukturu psihopatije u tzv. ne-forenzikim okolnostima. I tu se vraamo na Cleckley-ev (1941) originalni naglasak na psihopatiju kao karakternu osobinu ne samo meu kriminalcima ve i meu uspjenim lanovima naeg drutva.

Ono to smo zakljuili je slijedee:

(a) Psihopatiju indicira kombinacija dominantnih i hladnih interpersonalnih

karakteristika (b) Psihopatija je prisutna u drutvu u veoj mjeri nego to se to misli (c) Psihopatija se rijetko preklapa sa drugim poremeajima linosti

Sasvim je jasno da je potrebno sprovesti jo mnogo istraivanja da bi se razumjeli faktori koji razlikuju kriminalnog psihopatu od onog koji ne kri zakone.

Lobaczewski se bavi injenicom da postoje razliiti tipovi psihopata. Jedan tip, koji je moda i najsmrtonosniji od svih jest tzv. esencijalni ili sutinski psihopata. Lobaczewski nam ne daje detaljna uputstva ve pokuava dokuiti ta se deava unutar samog psihopate.

Martha Stout smatra da se psihopate, kao i bilo tko drugi raaju sa osnovnim eljama, stremljenjima, svianjima i nesvianjima, to objanjava zato su neki od njih lijenici ili predsjednici, dok su drugi sitni lopovi ili silovatelji.

Omiljen, armantan, Inteligentan, Britak, Impresivan, Izaziva pouzdanje, Veliki uspjeh kod dama ovako Cleckley opisuje veinu svojih subjekata istraivanja u knjizi Maska Razumnosti. Izgleda unato tome to veina njihovih djela svjedoi o neodgovornosti i destruktivnosti, psihopate esto imaju veliki broj kvaliteta

poeljnih kod normalnih ljudi. Njihovo glatko samopouzdanje funkcionira kao jedan natprirodni magnet za normalne

ljude koji itaju knjige za jaanje svog samopouzdanja ili trae pomo psihologa da bi bili sposobni za neoptereenu interakciju s drugim ljudima. Psihopat za razliku od njih, nikad ne pati od neuroza, ne sumnja u sebe, nikad ne osjea duevnu bol i tako lii na ono to normalni ljudi ele biti. ak i kada nisu previe aktivni, psihopate su uvijek magnet za ene.

Cleckley-eva poetna hipoteza je da psihopat pati od dubokog i neizljeivog afektivnog defekta. Ukoliko zaista bilo to osjea, onda su to emocije najpovrnije vrste.

U stanju je uiniti to god eli, rukovoen najobinijim hirom, zato to ga posljedice tog istog ina koje bi ispunile obinog ovjeka sramotom, samo-prezirom i neugodnou, nikada ne mue.

Cleckely smatra da je psihopatija prilino rairena u drutvu. Njegovi sluajevi ukljuuju primjere psihopata koji generalno funkcioniraju normalno u drutvu kao businessman-i, lijenici, pa ak i psihijatri.

Danas neki istraivai vide kriminalnu psihopatiju koja se esto smatra anti-socijalnim poremeajem linosti, kao jedan ekstrem posebnog tipa linosti. Smatram da je puno korisnije karakterizirati kriminalne psihopate kao neuspjene psihopate.

Jedan istraiva, Alan Harrington, ide toliko daleko da tvrdi da je psihopat novi tip ovjeka kojeg su iznjedrili pritisci modernog ivota.

Naravno, prevaranti i hotapleri su uvjek postojali ali u prolosti glavna preokupacija je bila usmjerene a na identifikaciju neuspjenih a nikad na identifikaciju psihopata. Sada se to promijenilo. Sada nam prijeti supersofisticirana moderna varalica koja zna to radi, i radi to tako dobro da nitko ni ne primjeti. Da, psihopate vole svijet biznisa.

Distanciran od drugih, hladno je vidio njihove strahove i elje te ih je manipulirao kako je htio. Takav ovjek ne mora zavriti u zatvoru. Umjesto da ubija druge on moe postati tajkun koji e ubijati druge kompanije, otputati ljude umjesto da ih ubija, komadati njihove funkcije umjesto njihovih tijela.

Posljedice biznis-kriminaliteta na obine ljude su okantne. Kriminolog George Bennett kae: Ova vrsta kriminala ini 30% svih sluajeva, vie nego bilo koja druga posebna kategorija.

Poenta je u tome da, po svemu sudei, novu masku trezvenosti za psihopatu podjednako predstavlja trodijelno business-odjelo, isto kao i razbojnika maska i pitolj. Harington kae: Danas imamo psihopatu u vienim krugovima, on vie nije gubitnik. On citira Williama Krasnera, kada kae: Psihopate jako dobro prolaze u beskrupuloznim poslovima prodaje jer za njih predstavlja posebno zadovoljstvo izvui se sa takvim neim, a nemaju nikakvu savjest u vezi sa svojim klijentima. Nae drutvo koje postaje sve vie materijalistiko, te je uspjeh po bilo koju cijenu, postala krilatica mnogih businessmen-a. Tipini psihopat cvijeta u ovakvoj okolini i obino je vien kao business-heroj.

Nasuprot tome, studija ambulatornih psihopata ili onog to zovemo Psihopat iz vaeg dvorita, jedva da je i zapoeta.

Vrlo malo se zna o sub-kriminalnim psihopatama. Neki istraivai smatraju da je vano studirati psihopatiju ne kao patoloku kategoriju, nego kao generalnu karakteristiku linosti u drutvu kao cijelini. Drugim rijeima, psihopatija se sve vie priznaje kao manje vie razliit tip ovjeka.

Cleckley u stvari sugerira da su psihopate ljudi u svakom pogledu, osim jednog - nedostaje im dua. I ovo ih ini vrlo efikasnim mainama. Takve maine mogu pisati skolastike radove, imitirati rijei emocija ali s vremenom postane jasno da njihove rijei ne prate njihova djela. Radi se o tipu ljudi koji npr. tvrdi da je potpuno skrhan alou a onda odu na neku zabavu da bi zaboravili. Problem je to oni zaista i zaborave.

Budui da su vrlo efikasne maine, poput kompjutora oni mogu vriti veoma kompleksne radnje koje e od drugih izmamiti potporu koja im je potrebna. Na ovaj nain, veina psihopata se popne veoma visoko u ivotu. Tek s vremenom, njihovi suradnici ponu shvaati da se oni penju ljestvicom uspjeha nemilosrdno gazei prava drugih. ak i kada su potpuno indiferentni prema pravima i interesima svojih suradnika , oni su kod drugih sposobni izazvati povjerenje i pouzdanje.

Psihopat ne vidi nikakvu greku u svojoj psihi ili neki razlog za promjenu.

Lobaczewski se bavi problemom psihopatije i njenog znatnog doprinosa makrosocijalnom zlu. Njenoj sposobnosti da se ponaa kao jedna siva eminencija u pozadini osnovne strukture naeg drutva. Ono to je vrlo vano je injenica da ovakav jak utjecaj dolazi od relativno malog dijela ovjeanstva. Preostalih 90% ljudskih bia nisu psihopate.

A ovih 90 % ljudi dobro znaju da neto nije u redu! Problem je to jednostavno ne mogu to jasno identificirati, ne mogu tono naslutiti o emu se radi. I zato to to nisu u stanju, oni misle da ne mogu nita uiniti u vezi s tim, da je to jednostavno tako i da je to moda nain kojim bog kanjava ljude.

Ono to se u stvari zaista dogaa, kako e nam Lobaczewski opisati u ovoj knjizi, to je da psihopate, kao virulentni patogeni organizmi unutar tijela, napadaju tamo gdje smo najslabiji i cijelo drutvo biva gurnuto u situacije koje neizbjeno dovode do tragedije i uasa velikih razmjera.

Film Matriks, dodirnuo je mnoge ba zbog toga to daje primjer mehanistike klopke u kojoj se ljudi mogu nai zarobljeni, klopke iz koje je nemogue pobjei, zbog toga jer misle da svatko iz njihove okoline mora biti isti kao i oni emotivno, spiritualno ili u bilo kojem drugom pogledu. I to samo zato to neko izgleda kao ovjek.

Robert Canup u svom radu Socijalno Sposobni Psihopata, daje nam primjer kako psihopate imaju utjecaj na preostali dio ljudskog drutva, navodei tzv. legalni argument. Legalni Argument je temelj naeg drutva. Uvjereni smo da je neto sofisticirani princip

drutvene pravde. A to neto je u stvari jedan veoma lukavi trik nametnut normalnim ljudima od strane psihopata, kako bi ih bolje kontrolirali.

Razmislite malo o tome: Legalni argument zasniva se na principu da je onaj tko je najspretniji u koritenju pravne strukture s ciljem da bi ljude uvjerio u neto, istovremeno i onaj kome vjerujemo. Ovaj legalni argument je postepeno nametnut kao dio nae kulture i kada on napadne nae privatne ivote, mi nismo ni svjesni dinamike koja se ovdje deava. Evo o emu se tu zapravo radi.

Ljudska bia su naviknuta smatrati da i druga ljudska bia u najmanju ruku - nastoje initi ispravne stvari, biti dobri, poteni i pravini. I tako, vrlo esto niti ne zastanemo da bismo se upitali da li je osoba koja je ula u na ivot zaista dobar ovjek. Kada doe do sukoba, automatski preuzimamo gore spomenuti legalni argument i podrazumjevamo da je u bilo kojem konfliktu jedna strana djelimino u pravu, na jedan nain, kao to je i druga strana djelimino u pravu, na drugi nain. Podrazumjevamo da moemo formirati miljenje koja je strana uglavnom u pravu a koja uglavnom u krivu. Zbog nae naviknutosti na norme legalnog argumenta, im doe do nekog konflikta, automatski emo pretpostaviti da istina lei negdje izmeu dvije zavaene strane.

Ovdje bi nam moglo pomoi malo matematike logike. Pretpostaviemo da je u razmirici jedna strana nevina, potena i da govori istinu.

Sasvim je oevidno da laganje ne ini nita dobro nevinoj osobi. Koje lai nevina osoba moe izgovoriti u tom sluaju? Jedina mogunost je da prizna da je neto uinila .

S druge strane, za onoga tko je kriv laganje moe donjeti samo korist. On moe izjaviti da neto nije uinio i optuiti drugoga za takvo djelo. Kada dobar laov majstorski izvrne istinu, nevina osoba e izgledati jako loe, naruito ukoliko je nevina osoba potena i priznaje svoje greke.

Osnovna pretpostavka da istina lei negdje u sredini izmeu dvije zavaene strane, u stvari, uvijek daje prednost strani koja lae. Ovo neminovno rezultira prednou na strani onih koji lau, odnosno, psihopata. A sam in davanja svjedoanstva pod prisegom nije nita drugo nego farsa. Ukoliko je osoba laov, nita joj nee znaiti prisega da e govoriti istinu. S druge strane prisega ima snaan efekt na iskrene svjedoke.

I opet, prednost je na strani laljivca.

Dakle osnovna postavka je da psihopate imaju jasnu prednost nad ljudskim biima sa razvijenom savjeu i osjeajima. Izgleda da su savjest i osjeaji povezani sa apstraktnim konceptima budunosti i drugih. Ovdje se, u stvari, radi o prostorno-vremenskim konceptima. Moemo osjeati strah, saosjeanje, tugu, itd. zato to smo u stanju zamiljati apstraktne koncepte, zamiljati budunost na osnovu naih vlastitih iskustava iz prolosti, kao to moemo zamiljati koncepte dogaaja na milion razliitih naina. Moemo sebe vidjeti u tim zamiljenim dogaajima iako su oni izvan nas i to u nama izaziva odreene osjeaje. Ne moemo uiniti neto to e nekog povrijediti, zato to moemo zamisliti kako bi bilo da to netko uini nama, tj. kako bismo se mi tada osjeali. Drugim rijeima, u stanju smo se sa drugim individuama identificirati ne samo prostorno (nego i u vremenu).

Izgleda da psihopate ovo nisu u stanju. Za njih je zamiljanje u smislu povezivanja slika izmeu sebe i drugih nemogue.

Naravno, oni mogu imitirati osjeaje ali jedini stvarni osjeaji koje oni izgleda imaju su osjeaji predatorske gladi za onim to ele. Tako oni osjeaju potrebu/elju kao ljubav i ukoliko im je ovo uskraeno, oni e rei da nisu voljeni. tovie, ova perspektiva kroz potrebu/elju pretpostavlja da je jedino glad psihopata stvarna, a sve to se nalazi izvan psihopate nije stvarno, osim ukoliko to nije pogodan material za konzumaciju od strane psihopate. Moe li se to iskoristiti i moe li mi to neto omoguiti? jedina su pitanja o kojima psihoate razmiljaju. Sve ostalo podreeno je tim pitanjima.

Ukratko, psihopata je predator. Ukoliko se prisjetimo kako izgleda interakcija predatora i njegovog plijena u ivotinjskom carstvu, moemo dobiti odreenu sliku ta se nalazi iza maske razumnosti koju nosi psihopata. Kao to ivotinjski predator razvija sve mogue taktike za vrebanje plijena, njihovo odvajanje od krda, pribliavanje i onemoguavanje njihovog otpora, tako i psihopata konstruira sve mogue naine kamuflae-rijeima i svojim izgledom, laima i manipulacijama, ne bi li to bolje asimilirao svoj plijen.

I to nas dovodi do vanog pitanja ta u stvari psihopata zaista eli od svojih rtvi? U sluaju novca i moi, nije teko vidjeti to psihopata eli. Ali u mnogim sluajevima, kao npr. u ljubavnim vezama ili lanim prijateljstvima, nije tako lako ustanoviti za im u stvari udi psihopata. Bez da previe odlutamo u spiritualne pekulacije to je uradio Cleckley - moemo rei da se ini da psihopata uiva gledajui druge kako pate. Kao to normalni ljudi uivaju gledajui druge ljude sretnim ili inei stvari koje e kod drugih izazvati osmjeh, psihopat uiva u suprotnom.

Tko god da je promatrao maku kako se igra s miem, prije nego to ga ubije i pojede, vjerovatno je pomislio kako se maka zabavlja mijim vratolomijama i ne moe niti zamisliti uas i patnju mia. U tom sluaju maka nije kriva za bilo kakav zli predumiljaj. Mi umire, maka je sita i to je priroda.

Meutim, u najveem broju sluajeva psihopate na kraju ne pojedu svoju rtvu. Naravno postoje i ekstremni sluajevi kada se interakcija zavri upravo tako.

Kanibalizam u ljudskom drutvu ima dugu povijest. Meutim, u svakodnevnom ivotu psihopate ne idu do kraja da tako kaemo. Ajdemo onda opet pogledati situaciju make i mia ali ovaj put drukijim oima. Ovaj put se upitajmo: moe li biti isuvie jednostavno objanjenje da se maka jednostavno zabavlja gledajui mia kako pokuava pobjei?

Da li u ovoj dinamici postoji neto vie od onoga to moemo vidjeti? Zato bi ovakvo ponaanje bilo evolucijom ugraeno u maku? Da li je mi ukusniji nakon to kemijske molekule straha preplave njegovo malo tijelo? Da li prestravljenost ini mia delikatesom?

Ovo sugerira da moramo pristupiti problemu psihopata iz neto drugaije perspektive. Ono to zaista znamo je da veina ljudi nakon interakcije sa psihopatama i

narcisodima poslije toga redovno prijavljuje osjeaj kao da im je isisana energija, zbunjenost a veoma esto prisutno je i pogoranje zdravlja. Da li u ovome lei objanjenje zato se psihopate uputaju u ljubavne odnose koji ne mogu rezultirati ni u kakvoj materijalnoj koristi?! Da li ovdje u stvari dolazi do konzumacije rtvine energije?!

Ovo ne moemo sa sigurnou odgonetnuti . Moemo promatrati, teoretizirati, pekulirati i postavljati hipoteze. Ali na kraju, samo rtva moe ustanoviti to je izgubila kroz dinamiku ovakvog odnosa. A ovo je esto mnogo ee nego materijalna korist.

Sve upuuje na to da su psihopate derai dua ili psihofagi.

U proteklih nekoliko godina mnogi psiholozi i psihijatri, te razni drugi zaposleni na podruju mentalnog zdravlja, poinju sve vie pridavati vanost ovim problemima kako bi objasnili stanje u kojem se trenutno nalazi na svijet, te mogunost da postoji bitna razlika u mentalnoj strukturi individua kao to su G.W. Bush i tzv. Neokonzervativci i ostatka populacije.

Knjiga Dr. Stout-ove, do tanina opisuje kako ovakve osobe nemaju karakteristike osoba koje obino poznajete.

U svakom sluaju, ak i bez ovog njenog rada, u vrijeme dok smo prouavali ovu materiju, postalo nam je sasvim jasno da se sa ovim fenomenom susreo svatko u veoj ili manjoj mjeri u nekom trenutku svog ivota. Takoer smo shvatili da psiholoki profili koji su se pri tom iskristalizirali precizno opisuju individue koje trae pozicije vlasti, naruito u politici i ekonomiji. Ovo nije nova ideja ali zaista je nismo uzimali ozbiljno sve dok nismo uoili obrasce njihovog ispoljavanja i prepoznali ih u ponaanju brojnih povjesnih linosti a kasnije i kod G.W. Busha i lanova njegove administracije.

Trenutne statistike kazuju da je u svijetu znatno vie psiholoki bolesnih osoba, nego zdravih. Ukoliko uzmete prosjeni uzorak osoba u bilo kojem ivotnom segmentu, nije teko uoiti da znatan broj ljudi ispoljava patoloke simptome u veoj ili manjoj mjeri. Tako ni politika nije izuzetak. Meutim, ova injenica je uasna zbog toga to patologija kod ljudi koji su na vlasti moe imati katastrofalne posljedice za sve ljude kojima vladaju.

I tako smo se odluili pozabaviti ovim fenomenom i objaviti rezultate na internetu. Kada je material objavljen, poela su pristizati pisma italaca zahvalnih to smo im pomogli da razumiju to se u stvari dogaa u svijetu koji izgleda kao da je potpuno poludio. Nama se odmah uinilo da ovo ima epidemijske razmjene i u odreenom smislu bili smo u pravu.

Ukoliko osoba sa vrlo infektivnom bolesti preko posla dolazi u kontakt sa velikim brojem ljudi, doi e do epidemije. Na isti nain, ukoliko je osoba na poziciji politike vlasti psihopata, on ili ona e izazvati epidemiju kod ljudi koji sutinski nisu psihopate.

Ovakve nae ideje nenadano su dobile potvrdu iz izvora o kojem nismo ni slutili. Od autora knjige koja je pred vama, Andrew-a Lobaczewskog, dobili smo sljedei email;

Potovana Gospodo,

preko mog kompjutora doao sam do vaeg Istraivakog Projekta o Psihopatiji. Moram vam rei da radite posao od neprocjenjive vanosti za budunost svih nacija

Ja sam prilino ostarjeo kliniki psiholog . Prije 40 godina uestvovao sam u tajnom istraivanju prave prirode i psihopatologije makro-socijalnog fenomena zvanog Komunizam. Ostali uesnici bili su naunici iz jo starije generacije i sada vie nisu sa nama.

Jedna duboka studija prirode psihopatije ispostavila se kao nunost da bismo uope mogli pokuati razumjeti ovaj fenomen.

Dosta toga to vi radite, radili smo i mi tada. Ja u vam rado omoguiti pristup vrijednom naunom dokumentu koji e vam pomoi u daljnjem radu. Radi se o mojoj knjizi Politika Ponerologija Nauka o prirodi zla u politici. Ovu knjigu takoer moete nai u knjinici kongresa, kao i u nekim univerzitetskim i javnim knjinicama.

Ukoliko ste zainteresirani, rado u vam poslati kopiju.

S potovanjem

Andrew M. Lobaczewski

Bez razmiljanja sam odgovorila da bih rado proitala ovu knjigu. I dobila sam je

nakon nekoliko tjedana. itajui je, sa svakom novom stranom bila sam svjesnija da u svojim rukama drim

kroniku sputanja u pakao, transformacije i trijumfalnog povratka svijetu sa znanjem o tom istom paklu. Znanjem koje je od neprocjenjive vanosti za sve nas, naruito u sadanjem trenutku, kada se ini da slian pakao prijeti da prodre cijeli planet. Rizik koji su na sebe preuzeli ovi naunici je za mnoge od nas neshvatljiv. Mnogi od njih bili su mladi, tek zapoeli svoju karijeru kada su nacisti poeli gaziti Evropu. Preivjevi sve te strahote doekali su Staljina i komuniste koji su zamijenili naciste. Preivjeli su strahote koje mi koji se suprotstavljamo Bush-ovom Rajhu ne moemo ni zamisliti.

Bazirano na sindromu koji opisuje bolest, izgleda da e naruito Sjedinjene Drave a moda i cijeli svijet, uskoro ui u teak period takvog uasa da e Holokaust drugog svjetskog rata izgledati samo kao pokusni eksperiment.

Oni su proli kroz sve to i donijeli nam nazad informaciju koja moe posluiti da spasi nae ivote kao jedna mapa za navigaciju u tami, koja je polako poela padati.

Laura Knight Jadzyk

Predgovor autora

Prije nego to stavim u ruke cijenjenog itaoca dijelo na kojem sam uglavnom radio u sitne sate pred odlazak da teko zaradim koricu kruha, moram se ispriati za odreene nedostake koji su nastali usljed nepredvienih okolnosti.

Ovi nedostatci moraju biti ispravljeni u to nema sumnje, meutim, najvanije je da informacije na kojima je bazirana ova knjiga to prije ugledaju svijetlost dana.

Zbog tih nedostataka itaocu dugujem objanjenje i moram opisati pod kakvim je okolnostima ovaj rad obavljan. Ovo je u stvari trei rukopis koji sam uradio o istoj temi. Prvi sam bacio u kotao centralnog grijanja, upozoren na vrijeme da e nakon samo nekoliko minuta usljediti pretres.

Drugu kopiju poslao sam u Vatikan jednom crkvenom velikodostojniku preko amerikog turiste i od tada nemam nikakvu informaciju to se sa njom zbilo.

Ova duga povijest uinila je rad na treoj kopiji jo mukotrpnijim. Prijanji paragrafi i ve upotrebljene fraze uvjek proganjanju um piev i ine planiranje koncepta nove knjige jos teim.

Dva prijanja manuskripta bila su pisana prilino zakukuljenim jezikom namjenjenom specijalistima sa odreenim obrazovanjem, naruito na polju psihopatologije.

Nepovratni gubitak prijanjih verzija znai i gubitak velikog broja statistikih podataka i fakata koji bi bili dragocjeni za svakog specijalistu iz ovog polja psihologije.

Uz to je izgubljeno i nekoliko analiza pojedinanih sluajeva. Sadanja verzija sadri jedino statistike podatke koji su memorizirani usljed estog

ponavljanja ili one koji su mogli biti rekonstruirani sa zadovoljavajuom preciznou. Takoer su dodati oni podaci koje sam smatrao neophodnim za prezentaciju teme

itaocima sa solidnim generalnim obrazovanjem, naruito onima iz politikih nauka i politiarima.

Gajim nadu da e ovaj rad dosei iru publiku i posluiti kao baza za razumijevanje savremenog svijeta i njegove povijesti. Da e posluiti itaocu za bolje razumijevanje sebe, svojih susjeda, drugih narodamoram napomenuti da je moj rad baziran na rezultatima istraivanja mnogih autora od kojih su mi neki bili osobno nepoznati. Nain na koji je knjiga komponirana onemoguuje pojedinano izraavanje zahvalnosti .

Moj rad se odvijao u Poljskoj, daleko od aktivnih politikih i kulturnih centara. Tu sam obavio seriju detaljnih testova i observacija koje su kombinirane sa generalnim rezultatima brojnih drugih eksperimenata s ciljem stvaranja jednog sveobuhvatnog djela koje bi nam pomoglo u razumijevanju makrosocijalnog fenomena koji nas okruuje.

Ime osobe koja je trebala obaviti finalnu sintezu bilo je tajna, to je i razumljivo za tadanje uvjete. Povremeno bih dobio anonimne saetke rezultata istraivanja drugih

istraivaa u Poljskoj i Maarskoj. Neki podaci su i objavljeni jer sami za sebe nisu bili sumnjivi i ove podatke moemo i dan danas pronai.

Oekivana sinteza svih istraivanja na kraju se ipak nije dogodila. Svi moji kontakti postali su nedostupni usljed istki Post-Staljinovog doba. Preostali nauni podaci u mojim rukama bili su nekompletni, pa ipak od neprocjenjive vrijednosti. Trebalo mi je mnogo godina usamljenikog rada da bih pretoio ove fragmente u razumljivu cijelinu, popunjavajui rupe svojim vlastitim eksperimentima i istraivanjima.

Moje istraivanje sutinske psihopatije i njene uloge u makrosocijalnim fenomenima raeno je paralelno ili kratko nakon istraivanja drugih. Njihovi zakljuci doli su do mene naknadno i samo potvrdili moje vlastite. Ono to je najosobnije u mom radu je generalni koncept za novu naunu disciplinu pod nazivom Ponerologija.

Sintezu sam uradio kako sam najbolje znao.

Kao autor finalnog djela izraavam duboku zahvalnost svima koji su inicirali istraivanje, te ga sprovodili unato riziku za svoje karijere, zdravlje i ivote. elio bih odati potovanje svima onima koji su platili za ovo istraivanje svojim ivotima.

Nadam se da e ovaj rad ponuditi barem malu kompenzaciju za njihovu rtvu gdje god da se oni danas nalaze.

New York, August 1984

Predgovor Izdanju Red Pill Press-a

Prolo je dvadeset godina otkad sam napisao ovu knjigu. U meuvremenu sam postao starac. Jednog dana, zahvaljujui kompjutoru doao sam u kontakt sa naunicima iz Quantum Future Grupe koji su me uvjerili da su okolnosti sazrele za to da moja knjiga ugleda svijetlost dana i poslui ovjeanstvu. I tako je knjiga odtampana.

Posljednjih dvadeset godina bilo je prepuno raznovrsnih politikih dogaanja. Na svijet se promijenio iz korijena djelovanjem fenomena opisanih u mojoj knjizi. Nivo znanja se dramatino poveao zahvaljujui naporima dobronamjernih ljudi. Unato tome na svijet je daleko od iscjeljenja a ostaci teke bolesti su i dalje aktivni. Bolest se ponovno pojavila, ovaj put vezana za drukiju ideologiju. Zakoni geneze zla i dalje odraavaju posljedice na milione ljudi. Politikim fenomenima koji ugroavaju mir suprotstavljaju se vojna djelovanja. U manjim sluajevima ovakve pojave su osuene i suzbijane od strane moralne nauke. Meutim, ukoliko se problemu ne pristupi uz aplikaciju objektivnog znanja o samoj prirodi zla, svi uinjeni napori i oni koji se ine, postaju beznaajni, pa ak i opasni. Ovo iz prostog razloga to ovakvi napori ne uzimaju u obzir poznati medicinski kredo Ignota nulla curatio morbid. (Nemoj ni pokuavati da lijei ono to ne razumije).

Pad komunizma doao je uz veliku cijenu, sve one nacije koje sada misle da su slobodne, uskoro e ustanoviti da i dalje plaaju.

Vjerovatno ete se upitati: zato ovaj rad eminentnih istraivaa na prevenciji irenja bolesti makrosocijalnog zla, dosad nije imao nikakve koristi.

To je duga pria. Ja sam bio proglaen za praktikanta opasne nauke u Austriji od strane prijateljski

nastrojenog lijenika za kojeg se kasnije ispostavilo da je agent komunistike tajne slube.

Svi kanali i mree u New York-u bili su mobilizirani s ciljem onemoguavanja da se informacije koje ova knjiga sadri uine dostupnim javnosti. Ovo je bilo strano saznanje - opresivni sistem koji sam izbjegao bio je jednako prisutan u Sjedinjenim Dravama, ali puno bolje prikriven.

Bilo je krajnje demoralizirajue promatrati sistem sainjen od svjesnih i nesvjesnih pijuna. Gledati ljude koji su vjerovali svojim razumnim prijateljima ne znajui da se radi o komunistikim agentima. Takvi ljudi su djelovali protiv mene s jakim patriotskim nabojem. Kao rezultat svega toga, morao sam prihvatiti fiziki posao u dobu kada sam bio spreman za penziju jer nije bilo drugog naina da preivim.

Moje zdravlje to nije moglo izdrati i dvije godine su bile izgubljene. Takoer mi je postalo jasno da ja nisam bio prvi koji je donio ovo znanje u Ameriku,

zapravo bio sam trei, a moji prethodnici doivjeli su istu sudbinu. Unato svim ovim prilikama, istrajao sam i moja knjiga je konano zavrsena 1984, te

paljivo prevedena na engleski jezik. Oni koji su je proitali, ocijenili su je kao jako

informativnu ali ona nikada nije objavljena. Za urednike specijalizirane za psihologiju bila je previe ispolitizirana, dok je za politike urednike sadravala isuvie psihologije i psihopatologije. Na kraju, postalo jer sasvim oevidno da knjiga nije prola nevidljivu inspekciju.

Vrijeme politikog znaaja ove knjige nije prolo, njena nauna esencija ostaje premanentno vrijedna i inspirativna. U vremenima koja dolaze, ona moe posluiti dobroj svrsi, ukoliko je primjenjena na odgovarajui nain i proirena.

Dodatna istraivanja u ovoj oblasti mogu doprinjeti novom razumijevanju problema koji mue ovjeanstvo milenijumima. Ponerologija bi mogla posluiti kao moderna nauna potpora ve postojeim moralnim naukama.

Tako bi ovaj rad mogao doprinjeti progresu ka univerzalnom miru.

Upravo iz toga razloga sam odluio pretipkati ve izblijedjeli manuskript nakon gotovo 20 godina. Originalni rad prezentiran u New York-u prije toliko godina, nije pretrpio znatnije izmjene. Dakle, on moe ostati kao svjedoanstvo opasnog rada nekolicine prvoklasnih naunika i mene, obavljan u mranim i traginim vremenima, pod tekim uvjetima a pri tom i dalje dobar nauni rad.

Moja je elja da se ovaj rad nae u rukama onih koji su spremni nositi ovakav teret i napredovati sa teorijskim istraivanjem ponerologije, dodati detaljne podatke da bi zamjenili one koji su izgubljeni i primjeniti sve u praksi za dobro, kako pojedinanih, ljudi, tako i svih nacija.

Dugujem veliku zahvalnost gi Lauri Knigh-Jadzyk i prof. Arkadius Jadczyk-u, te njihovim prijateljima za sranu podrku i razumijevanje, te njihov rad uloen u izdavanje ove knjige.

Andrew M. Lobaczewski ~ Rzeszow - Poljska, Decembar 2005

UVOD

Zamolio bih itaoca da zamisli veliku dvoranu u staroj gotikoj zgradi univerziteta. U toku naih studija puno puta smo tamo sluali predavanja vrsnih filozofa i

naunika. Ovoga puta tamo su nas uputili pod prinudom, godinu dana prije diplomskog da bi

smo sluali predavanja indoktrinacije koja su odnedavno uvedena. Za katedrom se pojavio netko koga nitko nikada prije nije vidio, informirajui nas da

e on odsada biti profesor.

Bio je prilino elokventan ali u njegovom govoru nije bilo nieg naunikog. Nije postojala nikakva razlika izmeu naunih i obinih koncepta a granine ideje i zamisli tretirao je kao mudrosti u koje ne treba sumnjati. Svakog tjedna, po devedeset minuta obasipao nas je naivnom i tendencioznom paralogikom i patolokim vienjem realnosti.

Prema nama se odnosio sa prezirom i slabo prikrivenom mrnjom. Buduci da je svaki pokuaj ismijavanja mogao imati vrlo ozbiljne posljedice, morali

smo ga sluati s panjom i ozbiljnou. Uskoro su se pojavile glasine o podrijetlu ove osobe. Doao je iz krakovskog

predgraa, zavrio je srednju kolu, meutim, nitko nije znao da li je maturirao ili ne. U svakom sluaju, ovo je bio prvi put da je on kroio kroz univerzitetsku kapiju, i to

ni manje ni vie, nego kao profesor. Izmeu sebe smo se doaptavali Ne moe nikoga ubijediti ni u to, na ovakav

nain. Ovo je u stvari propaganda protiv njih samih! Meutim, nakon dugotrajne psihike torture, dugo je vremena trebalo da bilo tko

smogne snage i da progovori.

Poeli smo sami sebe analizirati, poto je bilo sasvim oevidno da je neto udno preuzelo kontrolu nad naim umom i da smo poeli gubiti bitne vrijednosti.

Svijet psiholoke realnosti i moralnih vrijednosti izgledao je dalek i obavijen hladnom maglom. Naa osjeanja ljudskosti i solidarnosti izgubila su svoje znaenje a isto se dogodilo sa naim patriotizmom i prethodno usvojenim kriterijumima.

I onda bi se meusobno pitali Je li se i tebi dogaa isto? Svako od nas je na vlastiti nain doivio ovu brigu za svoju osobnost i budunost. Neki su na ova pitanja odgovorili tiinom. Ispostavilo se da e dubina ovih iskustava biti razliita za svakog od nas.

I tako smo se pitali, kako se zatititi od posljedica ovakve indoktrinacije. Teresa D. je bila prva koja je neto predloila: Ajmo provesti vikend u planini! I upalilo je. Ugodno drutvo, malo ale, umor, dobar san i nae ljudske linosti su se vrtatile ali ipak sa odreenom zadrkom. Ispostavilo se da vrijeme takoer stvara odreenu vrstu psiholokog imuniteta, meutim ne kod svakog. Analiziranje psihopatskih karakteristika profesorove linosti ispostavilo se kao jako dobar nain za zatitu nae osobne mentalne higijene.

Mislim da nije teko zamisliti nau zabrinutost, razoarenje i iznenaenje, kada su neki od naih kolega koje smo znali tako dobro, odjednom poeli mijenjati svoje poglede na svijet a njihovi naini razmiljanja poeli nas podsjeati na profesorovo blebetanje.

Njihova dotad prijateljska osjeanja postala su primjetno hladnija, iako nisu postala sasvim neprijateljska. Dobronamjerni i kritiki argumenti nisu do njih dopirali. Odavali su dojam kao da su inicirani u neko tajno znanje, mi smo bili sada njihove bive kolege koje jo uvijek vjeruju u ono to su ih nekakvi stari prevazieni profesori uili. Uskoro smo postali oprezni s onim to bismo im saopavali. I uskoro su ove nae kolege prile Partiji.

Tko su oni bili, iz koje socijalne grupe su doli i kakva vrsta studenata, odnosno, ljudi? Kako to da su se tako promijenili za manje od godinu dana? Kako to da ni ja, ni veina mojih kolega nismo podlegli ovom fenomenu i procesu? Mnoga od ovih pitanja vrzmala su nam se po glavi tih dana. I upravo tada, iz ovih pitanja, opservacija i stavova, rodila se ideja da bi se ovaj fenomen mogao objektivno studirati i razumjeti, ideja ijeg emo znaaja postati svjesni tek kasnije.

Mnogi od nas tek svrenih psihologa uestvovali su u ovim inicijalnim opservacijama i razmiljanjima ali mnogi su se kasnije osuli suoeni s materijalnim i akademskim problemima. Na kraju nas je ostalo svega nekoliko a autor knjige koja je pred vama mogao bi se sada nazvati posljednjim Mohikancem.

Bilo je relativno lako ustanoviti porijeklo i situaciju ljudi koji su podlegli opisanom procesu koji sam ja tada nazvao transpersonifikacija. Dolazili su iz svih socijalnih grupa ukljuujui aristokratske i estoko religiozne familije i izazvali su raskol u naoj studentskoj solidarnosti u omjeru od nekih 6%. Preostala veina je nastavila patiti od razliitih stupnjeva personalne dezintegracije to je dovelo do jo veeg izraza individualne potrage za vrijednostima potrebnim da bi smo se ponovno pronali. Rezultati su bili razliiti i ponekad kreativni.

Ve tada tada nismo imali nikakvih sumnji o patolokoj prirodi ovog procesa transpersonifikacije koja je bila slina ali ne i identina u svim njegovim sluajevima. Trajanje navedenog fenomena bilo je razliito, neki od ljudi njime zahvaeni, kasnije su postali fanatici. Neki su se zahvaljujui razliitim okolnostima izvukli iz cijelog procesa i obnovili svoje normalne veze sa drutvom. Oni su bili nadomjeteni, jedina konstantna vrijednost u novom politikom establimentu bio je magini broj od 6%.

Pokuali smo ocijeniti talentiranost onih kolega koji su podlegli ovom procesu transformacije linosti i doli smo do zakljuka da je u prosjeku nadarenost ovih kolega bila neto nia od prosjeka studentske populacije. Bilo je oigledno da je njihova slabija otpornost najvjerovatnije bila uzrokovana drugim bio-psiholokim karakteristikama koje su najvjerovatnije bile kvalitativno heterogene.

Ustanovio sam da moram istraivati discipline koje granie sa psihologijom i psihopatologijom kako bih mogao nai odgovore na pitanja koja su proizala iz naih observacija. Zanemarenost ovih oblasti od strane naunih krugova predstavljala je znatnu

prepreku. U isto vrijme, ispostavilo se da je netko-voen specifinim saznanjima uklonio iz biblioteka sve to se moglo nai u vezi sa ovom temom, knjige su bile indeksirane ali ne i fiziki prisutne na policama.

Kada iz sadanje perspektive analiziram ove pojave, mogli bismo rei da je profesor, u stvari, postavio mamac pred nas, voen specifinim psiholokim znanjem. Znao je da e upecati prijemive individue i znao je na koji nain to postii ali ga je ogranien broj ulovljenih individua razoarao. Proces transpersonifikacije je obino bio mogu samo kada je u instiktivnom substratu individue postojao odreeni deficit. U manjoj mjeri ovaj proces je funkcionirao i kod osoba sa drugim nedostatcima . U ovim sluajevima, ova promjena je bila djelom privremena, budui da se uglavnom radilo o rezultatu psihopatoloke indukcije.

Ovo znanje o prijemivosti pojedinih individua i na koji nain ih obraditi bit e orue za osvajanje svijeta dok god ostane tajno i dostupno takvim profesorima.

Ukoliko se ova nauka vjeto popularizira, pomoi e nacijama da razviju imunitet. Ali nitko od nas toga tada nije bio svjestan.

Ipak, moramo priznati da nam je profesor pomogao da razumijemo prirodu tog fenomena sveobuhvatnije nego to bi to uspio neki drugi istraiva, sluei se manje direktnim metodama.

~

U mladosti sam itao knjigu o prirodnjaku koji je istraivao divljinu Amazonije. U jednom trenutku mala ivotinja pala je sa drveta na njegov potiljak, zarivi kande u njegovu kou, pokuavajui mu sisati krv. Biolog je paljivo uklonio ivotinju i nastavio je prouavati bez ljutnje, znajui da se ivotinja hrani na jedini nain koji joj je poznat.

Ova priica bila je uporno prisutna u mojoj svijesti tokom onih tekih vremena kada nam je vampir skoio za vrat, siui krv nesretnoj naciji.

Podraavao sam stav tog prirodnjaka, dok sam pokuavao ustanoviti prirodu tog makrosocijalnog fenomena, unato svim neprijateljstvima, trudei se da odrim intelektualnu distance i mentalnu higijenu suoavajui se sa uasima koje bi inae bilo nemogue kontemplirati. Ovakav stav doprinosi osjeaju sigurnosti i ukazuje na to da je mogue pronai odreeno kreativno rjeenje. Ovo zahtjeva strogu kontrolu prirodnih, moralnih refleksa koji obino izazivaju gaenje kao i drugih bolnih emocija koje ovaj fenomen moe izazvati u bilo kojoj normalnoj osobi, kada je lii radosti ivota i osobne slobode, te uniti kako njenu budunost, tako i budunost njene nacije.

Naunika radoznalost postaje lojalni saveznik u takvim vremenima.

Nadam se da e mi itaoc oprostiti to se vraam u svoju mladost ali to e nas direktno odvesti do nae teme. Moj ujak, vrlo usamljen ovjek s vremena na vrijeme posjeivao bi nau kuu. Preivjeo je Sovjetsku revoluciju u dubinama Rusije gdje ga je

deportirala Carska Policija. Godinu dana mu je bilo potrebno da se vrati u Poljsku iz Sibira. Kad god bi na tom svom putu susreo grupu naoruanih ljudi, nastojao je na brzinu ustanoviti kojoj ideologiji pripadaju i onda se vjeto pretvarao da joj i sam pripada. Da mu to nije polazilo za rukom, sasvim sigurno bi bio likvidiran kao simpatizer neprijatelja. Jedino rjeenje je bilo imati pitolj i pripadati grupi. I tako je putovao mjenjajui zastave kroz ratna podruja, onoliko koliko mu je bilo potrebno da dezertira i nastavi ka zapadu i svojoj domovini koja je tek stekla slobodu.

Kada je dospio do svog cilja, uspio je zavriti svoje dugo-prekinute studije prava, postati uvaena osoba i dobio je odgovornu poziciju. Meutim, nikad mu nije polo za rukom da se oslobodi svojih uasnih uspomena. ene su bivale prestravljene njegovim priama o crnim danima prolosti i smatrale su da nema nikakvog smisla donositi potomke u svijet nesigurne budunosti. I tako, nikada nije zasnovao familiju. Vjerovatno ne bi ni bio u stanju odnositi se prema svojim najbliima na odgovarajui nain.

esto se prisjeao prolosti priajui nam prie o svojim iskustvima a nae djetinje mate nisu bile u stanju nositi se sa takvim stvarima. Poput none more, strah bi potresao naa bia i pitali bi se; zato su ljudi izgubili svu svoju humanost, koji je uzrok svemu tome? Na neki nain, ovo je bilo predskazanje koje se urezalo u nae mlade umove i koje se obistinilo u budunosti.

Ukoliko bismo napravili kolekciju svih knjiga koje se bave uasima rata, okrutnostima revolucija i krvavih dijela politikih lidera i njihovih sistema, veina italaca bi izbjegavala jednu takvu biblioteku.

Dokumentirana djela o njemakoj eksterminaciji idovske nacije obezbjeuju pribline statistike podatke o organiziranom naporu da se uniti ljudski ivot i daju konkretnu bazu za ustanovljavanje prirode zla.

Autobiografija Rudolfa Hoess-a, komandanta logora u Aushwitz-u i Brzezinki je klasini primjer kako inteligentna psihopatina individua operirana od ljudskih emocija, misli i razmilja.

Naruito knjige Tama u podne, iz predratnog sovjetskog ivota, od Arthur Koestler-a, Dim iznad Brzezinke, osobni memoari Severine Szmaglewske iz logora za ene, Drugi Svijet - sovjetske memorije od Gustava Herling Grudinskog, te Solenjicinova djela ispunjena ljudskom patnjom.

Kolekcija bi takoer ukljuila djela iz historijske filozofije koja se bave socijalnim i moralnim aspektima geneze zla a koja, takoer, upotrebljavaju polu-misteriozne zakone historije kako bi djelomino opravdale krvava rjeenja.

Bilo kako bilo, budni italac bi bio u stanju primjetiti odreenu evoluciju u stavovima autora, od drevnih odobravanja primitivnih oblika porobljavanja i istrebljivanja pobjeenih, do dananjih moralizirajuih osuda ovakvih oblika ponaanja.

Unato svemu ovome u ovakvoj kolekciji vidljivo bi nedostajalo jedno jedino dijelo koje daje odgovarajue objanjenje uzroka i procesa kod kojih se dogaaju ovakve

povijesne drame, kako i zato ljudske slabosti i ambicije degeneriraju u krvoedne drame. itajuci ovu knjigu, italac e shvatiti da je pisanje ovakvog dijela bilo nauno

nemogue sve do skora. Stara pitanja bi ostala neodgovorena - to je uinilo da se ovako neto desi? Da li

svatko nosi u sebi sjeme zloina ili samo neki od nas? Koliko god psiholoki istinite, knjige gore navedenih autora koje nude literarne opise ovih pojava ne mogu odgovoriti na ova pitanja, niti mogu do kraja objasniti podrijetlo zla. Te je tako nemogue ustanoviti efektivne principe za suprotstavljanje zlu. Ni najbolji literarni opis bolesti ne moe omoguiti razumijevanje njene esencijalne etiologije i tako obezbjediti principe lijeenja. Na isti nain, takvi opisi povijesnih tragedija ne mogu dati efektivne mjere za suprotstavljanje genezi, postojanju i irenju zla.

Upotrebom prirodnog jezika (opaska autora; obine rijei iz svakodnevnog ivota koje imaju razliita znaenja, generalno benigna i bez specifinog naunog znaenja) za opis psiholokih, socijalnih i moralnih koncepata, u stvari, dobijamo umjetno razumijevanje koje vodi ka nagovjetaju bespomonosti. Na prirodni sistem konceptiranja i zamiljanja nije opremljen sa potrebnim faktualnim sadrajem koji bi dozvolio razumijevanje kvaliteta faktora (naruito psiholokih) koji su bili aktivni za vrijeme raanja i tijekom takvih nehumano okrutnih vremena.

Ipak moramo istai da su autori takvih literarnih opisa i osjetili da je njihov jezik nedovoljan i pokuali svoje rijei opskrbiti odreenim stupnjem preciznosti, gotovo kao da su predvidjeli da e netko jednog dana u budunosti koristiti njihova dijela da objasni ono to ne moe biti objanjeno ni najboljim literarnim jezikom. Da ovi pisci nisu bili tako precizni i deskriptivni bilo bi mi nemogue koristiti njihova djela u mom naunom istraivanju.

Generalno, veina ljudi je uasnuta takvom literaturom, posebice u hedonistikim drutvima, ljudi imaju tendenciju da bjee u neznanje i naivne doktrine. Neki ljudi ak osjeaju prezir prema ljudima koji pate.

itaoc, dakle, ovdje nee pronai krvave opise kriminalnog ponaanja i ljudske patnje. Nema nikakvog smisla reproducirati material onih koji su vidjeli i propatili vie od mene a iji je literalni talenat vei nego moj. Ukljuivanje takvih opisa u ovaj rad bi bilo suprotno njegovoj svrhi. Ne samo da bi to fokusiralo panju na odreene pojave, na raun drugih, nego bi takoer odvuklo panju od prave sutine problema a to su doslovno - generalni zakoni o porijeklu zla.

Da bi smo sagledali behavioralne mehanizme geneze zla neophodno je da razvijemo hladni pristup kakav koristimo i u drugim prirodnim znanostima. Glavni cilj trebao bi nam biti sagledavanje procesa ponerogeneze, gdje nas oni mogu odvesti i kakvu nam prijetnju mogu predstavljati u budunosti.

Ova knjiga nastojat e da itaoca odvede u svijet koji je daleko od svih njegovih

uobiajenih koncepta kao i njegove mate. Drugim rijeima, svega onog na emu je zasnovao svoj pogled na svijet od djetinjstva, u sasvim egotistinom maniru, zbog toga to su njegovi roditelji, okolina, odnosno, drutvo zemlje u kojoj ivi, upotrebljavali te iste koncepte. Dakle, neophodno je itaocu predoiti odgovarajue faktualne koncepte koji su doveli do najnovijih naunih pogleda. Samo na ovaj nain postat e mu jasno to je iracionalno u njegovim svakodnevnim konceptima i sistemu vjerovanja.

Ovo putovanje u drugu realnost nije neki psiholoki eksperiment sa itateljevim umom iz puke elje da se ukae na slabe toke u njegovim pogledima na svijet koji ga okruuje. Prije svega, ovo putovanje je jedna hitna potreba, zahvaljujui trenutnim problemima koji su prisutni u naem svijetu a koje moemo ignorirati iskljuivo na svoju tetu.

Dakle, najprije moramo shvatiti da ne moemo niti zamisliti da razluimo put koji vodi ka nuklearnoj katastrofi od puta koji vodi ka kreativnoj posveenosti, ukoliko se ne udaljimo od naeg prirodnog egotizma i usvojenih koncepata. Samo tada emo moi razumjeti da nam je na put nametnut od strane monih sila protiv kojih naa nostalgija za duevnim, ljudskim vrijednostima nije ba jako mono oruje. Moramo se odovojiti od naeg svakodnevnog, iluzornog naina razmiljanja za nae vlastito dobro, kao i dobro naih najmilijih.

Drutvene znanosti su ve elaborirale konvencionalni jezik za posredovanje izmeu pogleda obinog ovjeka i potpuno objektivnog naturalistikog pogleda. Ovo je korisno za naunike u smislu komunikacije i suradnje ali i dalje nije konceptualna struktura koja moe u cjelini sagledati bioloke, psiholoke i patoloke premise o kojima se govori u drugom i etvrtom poglavlju knjige. U drutvenim znanostima ova konvencionalna terminologija eliminira kritike standarde i u stvari, stavlja etiku na led; u politikim naukama ona dovodi do jedne neodgovarajue procjene faktora koji opisuju sr politikih situacija u kojima je zlo na djelu.

Ovaj jezik drutvenih znanosti uinio nas je prilino nemonim i takorei nasukanim u naunom pristupu ovom nehumanom historijskom fenomenu koji je progutao nau naciju. Na kraju, nisam imao izbora nego da se usredsredim na objektivne bioloke, psiholoke i psihopatoloke termine kako bih usmjerio panju na pravu prirodu fenomena, samu sr ovog problema.

Nain opisivanja svakako je diktiran ne samo prirodom fenomena koji prouavamo, nego i potrebama itatelja, naruito onih kojima je psihopatologija strana. To znai da prvo moramo itatelja upoznati sa podacima i konceptima neophodnim za daljnje razumijevanje psiholokih i moralno patolokih pojava. Tako emo poeti sa ljudskim osobnim pitanjima, formuliranim na takav nain da se preklapaju sa iskustvima psihologa praktikanta. A onda emo se usredsrediti na na izabrana pitanja iz drutvene psihologije. U poglavlju ponerologije objasnit emo kako se zlo raa na svakom socijalnom nivou, naglaavajui ulogu nekih psihopatolokih fenomena u procesu ponerologije. Ovo e nam pomoi u tranziciji od prirodnog jezika ka objektivnom jeziku prirodne, psiholoke i statistike znanosti, do onog nivoa koji nam je potreban.

Nadamo se da itaocu nee biti odbojno razmatranje ovih predmeta pomou klinikih termina.

Prema mom miljenju, Ponerologija se namee kao nova nauna grana, raajui se iz povijesne potrebe, te najnovijih dostignua iz medicine i psihologije. U svjetlu objektivnog naturalistikog jezika, ona prouava uzrone komponente i procese geneze zla, bez obzira na njegov drutveni domet.

Pokuat emo analizirati ove ponerogenike procese koji uzrokuju ljudske nepravde, naoruani odgovarajuim znanjem, naruito iz oblasti psihopatologije. Kod ovakve analize ili studije, uvijek iznova, itaoc e primjetiti da baratamo sa posljedicama patolokih faktora iji su nosioci ljudi koji pokazuju ovaj ili onaj stupanj razliitih psiholokih devijacija ili defekata.

Moralno zlo i psihobioloko zlo su, u stvari, povezani preko velikog broja uzronih odnosa i meusobnih uitjecaja u tolikoj mjeri da ih moemo razluiti jedino saimanjem. Meutim, sposobnost da ih razluimo kvalitativno moe nam pomoi da izbjegnemo moralizirajue interpretacije patolokih faktora, to je jedna greka kojoj smo svi skloni. To je greka koja truje ljudski um kad god su drutveni i moralni problemi u pitanju.

Ponerogeneza na makrosocijalnom nivou ili Zlo velikih razmijera - najvanija tema ove knjige, izgleda da podlijee istim zakonima prirode kojima podlijeu individue ili manje grupe. Ono to je uvijek prisutno kod ovog fenomena je uloga individua sa razliitim psiholokim defektima, obino kliniki niskog nivoa.

Makrosocijalni fenomen koji emo nazvati Patokracija ima za karakteristiku odreenu nasljednu anomaliju, koju smo identificirali kao esencijalnu (ili sutinsku) psihopatiju a koja je uzrono i katalitiki neophodna za genezu i odravanje zla velikih razmjera.

Na prirodni ljudski pogled je nita drugo do prepreka za nae razumijevanje takvih problema. Dakle, kao to je ve reeno, da bismo odstranili ovu prepreku, moramo se upoznati sa psihopatolokim fenomenima. Jedino tako emo biti u stanju prihvatiti istinu o prirodi zla bez refleksnih protesta od strane naeg prirodnog egotizma.

Specijalisti koji su ve upoznati sa psihopatologijom, bie u neto boljoj poziciji. Meutim, i oni e uoiti neke razlike u interpretaciji poznatih fenomena a koje su rezultat neuobiajenih okolnosti pod kojima je ovo istraivanje sprovoeno ali moda i vie zbog jednog intenzivnijeg pristupa koji je prijeko potreban za ovu problematiku. to znai da e i oni ovdje pronai odreene teorijske vrijednosti korisne za psihopatologiju.

Takoer bih naglasio da znatne moralne, intelektualne i praktine vrijednosti mogu biti dobijene kroz razumijevanje ponerogenikog procesa. Nae uobiajeno dugotrajno naslijee etikih pitanja nije ovim uniteno ve je samo pojaano jer moderni znanstveni metodi samo potvruju osnovne vrijednosti moralnih uenja. Naravno, ponerologija diktira korekciju mnogih detalja.

Razumijevanje prirode makrosocijalnih patolokih fenomena dozvoljava nam da pronaemo jedan zdrav pristup kojim bismo se s njima nosili, odnosno zatitili na um od trovanja njihovim produktima i propagandom.

Poenta je da ovu ogromnu i zaraznu rak-ranu ljudskog drutva moemo pobijediti samo ukoliko razumijemo njenu sr i etioloki uzrok.

Ovo bi eliminiralo glavni mehanizam za opstanak koji ovaj fenomen ima njegovu misterioznost.

Ignota nulla curatio morbi. (Ne pokuavaj lijeiti ono to ne razumije).

Razumjevanje ovog problema koje naa studija nudi, dovee do logikog zakljuka da mjere kojima se ovaj na svijet moe izlijeiti i reorganizirati su sasvim drukije od onih koje su dosad koritene za rjeavanje internacionalnih konflikata.

Rjeenje za ovakve probleme bi trebalo funkcionirati poput antibiotika ili jo bolje kao odogovarajua psihoterapija a nikako kao rjeenja koja se obino nude a koja ukljuuju oruje i nuklearne projektile. Cilj je izljeenje drutva a ne njegovo unitenje.

Ovdje moemo povui paralelu sa arhainim nainima lijeenja kod kojih je pacijent bio podvrgnut iskrvarenju nekad i do smrti, u suprotnosti sa modernim metodima ojaavanja pacijenta da bismo postigli izlijeenje.

U vezi sa fenomenima ponerogenike prirode, obino znanje moe zapoeti izljeenje ljudi na individualnom nivou i pomoi njihovim umovima da povrate harmoniju. Pri kraju knjige razmatrat emo kako koristiti ovo znanje da bismo doli do ispravnih politikih odluka, te kako ga primjeniti kao jednu cjelishodnu terapiju naeg svijeta.

II OSNOVNI KONCEPTI

Naa evropska civilizacija nastala je zahvaljujui udnoj kombinaciji tri, u osnovi heterogene komponente Grka Filozofija, Rimska imperijalna i legalna civilizacija, te Krianstvo. Tako je roeno kognitivno/spiritualno nasljee u svojoj sutini uvjek zamagljeno kad god jezik koncepta - jako vezan za materiju i zakon, nije u stanju da razumije aspekte psiholokog i spiritualnog ivota.

Ovakvo stanje stvari imalo je negativne reperkusije na nau sposobnost da razumijemo realnost, naroito onu realnost koja se odnosi na humanost i drutvo. Evropljani su tako postali nevoljni prouavati realnost (podreujui intelekt injenicama) i uglavnom pokazuju tendenciju da prirodu podreuju svojim subjektivnim idejnim matricama koje su eksterne i ne sasvim dosljedne. Tek u skorije vrijeme, zahvaljujui dostignuima u naukama koje prouavaju injenice na osnovu njihove prirode a takoer uz pomo percepcija iz filozofskog naslijea drugih kultura, u stanju smo osloboditi na svijet od uvrijeenih koncepta.

Prilino je zanimljivo promatrati kako se staro-grka kultura razvila u potpunoj autonomnosti. ak i u to doba civilizacije su se teko mogle razvijati bez upliva prijanjih kultura. Meutim, ini se da je grka kultura ostala relativno izolirana kulturoloki govorei. Razlog ovome vjerovatno lei u injenici da je postojalo doba propadanja ili ono to arheolozi nazivaju mrano doba, izmeu 1200. i 800. godine p.n.e. Drugi razlog koji se navodi je agresivnost Ahejskih plemena.

Kod starih Grka, bogata mitoloka imaginacija razvila se u direktnom kontaktu sa prirodom te iskustvima ivota i rata. Ova mitologija iznjedrila je literarnu tradiciju a kasnije i filozofske refleksije koje su nastojale generalizirati, uoiti osnovne komponente, te uspostaviti kriterije i vrijednosti. Grko nasljee je fascinatno ne samo zbog bogatstva i individualnosti ve nadasve zbog svoje primalne prirode. Meutim, naa civilizacija bi svakako bolje prola da su stari Grci u veoj mjeri iskoristili dostignua drugih civilizacija.

Stari Rim je opet bio isuvie praktian da bi dublje zaao u grke misli koje je usvojio. U ovoj imperijalnoj civilizaciji osnovni praktini prioriteti bili su administartivna i sudska dostignua. Za Rimljane uloga filozofije bila je vie didaktina, korisna za razvijanje misaonog procesa koji e kasnije biti upotrebljen za stvaranje administrativnih funkcija, te za sprovoenje politikih opcija. Grki introspektivni uticaj je malo omekao rimske obiaje to je unaprijedilo rimsko carstvo. Meutim, u svakoj imperijalnoj civilizaciji, kompleksni problemi ljudske prirode su suvini faktori koji samo ometaju legalne regulative javnih i administrativnih funkcija.

Ovo je doprinjelo tendenciji da se razvije jedan koncept ljudske osobnosti dovoljno pojednostavljen kako bi mogao sluiti zakonu.

Rimski graani mogli postizati svoje osobne ciljeve i razvijati svoje osobne stavove u okviru mree ograniene sudbinom i legalnim principima. To je dovelo do individualne situacije bazirane na premisama koje imaju vrlo malo zajednikog sa stvarnim psiholokim karakteristikama. Spiritualni ivot ljudi bez prava na dravljanstvo nije bio podesan za dublje prouavanje. I tako je kognitivna psihologija tog doba ostala prilino jalova to je neminovno dovelo do moralne recesije kako na individualnom, tako i na javnom nivou.

Kranstvo je imalo neto jae veze sa drevnim kulturama Azijskog kontinenta ukljuujui njihove filozofske i psiholoke refleksije. Ovo je naravno bio dinamiki faktor koji je kranstvo uinio atraktivnijim, ali nije bio i najvaniji faktor.

Primjeivanje i razumijevanje vjerskih transformacija u ljudima tog doba dovelo je i do odreene psiholoke kole. Ovaj novi pogled na odnose sa drugim ljudima, susjedima i sl. karakteriziran je razumijevanjem, opratanjem, ljubavlju i otvara vrata za psiholoku kogniciju koja je esto podravana karizmatikim fenomenom.

Promatra tog vremena mogao bi oekivati od kranstva da razvije umjetnost ljudskog razumijevanja do znatno vieg nivoa, nego to su to uinile prijanje kulture i religije i nadati se da e takvo znanje zatiti budue generacije od opasnosti pekulativne misli razvedene od istinske psiholoke realnosti koja moe biti shvaena jedino kroz duboko potovanje za drugo ljudsko bie.

Historija, na alost, nije potvrdila ovakva oekivanja, simptomi propadanja senzitivnosti i psiholokog razumijevanja kao i tendencija imperije da namee vanjske vrijednosti mogu se primjetiti ve od 350. godine n.e. Tijekom kasnijih stoljea kranstvo prolazi kroz daljnje propadanje zbog nedovoljnog psiholokog razumijevanja stvarnosti. Detaljne studije o historijskim razlozima za supresiju razvoja ljudske kognicije u naoj civilizaciji su prijeko potrebne.

Najprije, kranstvo je usvojilo grko naslijee filozofske misli i jezika. Ovo mu je omoguilo da razvije vlastitu filozofiju ali primalni i materijalistiki obrasci ovakvog jezika uvjetovali su odreene limite koji su oteali komunikaciju izmeu kranstva i drugih religioznih kultura kroz stoljea.

Kristova poruka proirila se obalama i uhodanim putevima rimskog carstva i to tek nakon krvavih progona i konanog kompromisa sa rimskim pravom i zakonima. Rim se u stvari prilagodio prijetnji koju je nosilo kranstvo prilagoavanjem kranstva svojim potrebama i kao rezultat toga, kranska crkva je poprimila rimske organizacione forme i adaptirala se na postojee drutvene institucije. Posljedica ovog procesa adaptacije je nasljee rimskog legalnog razmiljanja u kranstvu, ukljuujui indiferentnost prema ljudskoj prirodi i njenim varijacijama.

Tako su dva heterogena sistema permanentno vezana u tolikoj mjeri da smo u kasnijim stoljeima zaboravili koliko su inicijalno ova dva sistema, u stvari, bila strana jedan drugom. U ovoj vezi preostale su unutarnje neloginosti a rimski utjecaj liio je kranstvo dobrog dijela njegove primalno duboke psiholoke vrijednosti. Kranska

plemena koja su se razvijala pod razliitim kulturnim uslovima poprimila su najrazliitije forme, tako da se jednakost u okviru kranstva ispostavila kao historijska nemogunost.

Zapadna civilizacija je tako od poetka osakaena ozbiljnim nedostatkom u oblasti koja je moda najvanija za zatitu drutva od razliitih vrsta zla. Takva civilizacija razvila je formulacije u oblasti prava, bilo nacionalnog, bilo graanskog, odgovarajue nerealnim i pojednostavljenim biima. Takve formulacije daju malo vanosti svim komponentama ljudske linosti i velikim psiholokim razlikama koje postoje u okviru vrste homo sapiensa. Tijekom mnogih stoljea nije ni postojalo razumijevanje o odreenim psiholokim anomalijama koje se mogu uoiti kod odreenih individua. ak ni onda, kada su te anomalije uvijek iznova izazivale katastrofe.

Takva civilizacija je bila nedovoljno otporna prema zlu koje potjee iz sfera nepristupanih ljudskoj svijesti i koje zloupotrebljava ovaj veliki raskorak izmeu formalne, odnosno, pravne misli sa jedne strane i psiholoke realnosti sa druge.

Zbog civilizacijskog nedostatka psiholoke kognicije, hiperaktivne individue pokretane svojim internim sumnjama o tome da su razliiti, nai e plodno tlo u nedovoljno razvijenoj svijesti drugih ljudi. Takve individue sanjaju o stjecanju vlasti nad svojom okolinom i drutvom koje ih okruuje. Na alost, u psiholoki ignorantnom drutvu ovi njihovi snovi esto se i ostvaruju, postajui none more za druge ljude.

PSIHOLOGIJA

U 1870-tima dolazi do oluje. Zapoinje potraga za skrivenom istinom o ljudskoj prirodi i to kao svjetovni pokret baziran na biolokom i medicinskom progresu to znai da je kognicija ovog pokreta proizala iz sfere materijalnog. Od samog poetka mnogi naunici imali su viziju kako e ova nova nauka u budunosti biti najvanija za dobrobit ovjeanstva, za mir i red meu ljudima, Meutim budui da je ovakav pristup odbacio sva prijanja znanja kao pripadajua duhovnim sferama, on je od poetka bio jednostran i nedovoljan. Strunjaci poput Ivana pavlova, Karla G. Jung-a , a i drugi vrlo brzo su uoili jednostranost takvog pristupa i pokuavali su ovo ispraviti sintezom novog sistema sa odbaenim znanjima. Meutim, Pavlovu nije bilo ni dozvoljeno da javnosti predoi svoje stavove.

Psihologija je jedina znanost u kojoj onaj koji promatra i promatrani pripadaju istoj vrsti .

Tako je vrlo lako mogue da se subjektivna greka potkrade prilikom procesa racionaliziranja i upotrebe mate i individualnih obiaja. Greka tada obino sama sebe ugrize za rep u zaaranom krugu to dovodi do daljnjih problema izazvanih nedostatkom odgovarajue udaljenosti izmeu promatraa i promatranog.

Neki su naunici, poput behejvioralista npr. pokuavali izbjei ovu greku po svaku cijenu. To su inili liavanjem kognitivnih procesa u tolikoj mjeri da je malo toga na kraju ostajalo. Meutim, uspjeli su proizvesti prilino unosnu disciplinu misli.

Ovo je donjelo najvei napredak za osobe koje su patile od raznih unutranjih anksioznosti a koje su u isto vrijeme nastojale srediti svoju linost kroz samospoznaju i ope znanje. Ukoliko su ove anksioznosti bile uzrokovane defektivnim odgojem, tada je svakako uslijedio napredak a ovo je dovelo i do vanih otkria u ovoj oblasti. Meutim kada je uzrok leao u samoj ljudskoj prirodi, ovakvim pristupom se uspostavljala trajna tendencija deformacije razumijevanja psiholokih fenomena.

U okviru psihologije, progres je na alost prilino ogranien individualnim vrijednostima i prirodom samih praktiara. Takoer je ovisan i o generalnoj drutvenoj klimi. Kad god je drutvo zasunjeno i kada postoji jedna privilegirana klasa, psihologija je obino prva nauka koja se nae na udaru cenzure administrativnog tijela, koje mora imati posljednju rije o tome to je nauna istina a to nije.

Na sreu, zahvaljujui radu vrsnih pojedinaca, naune discipline postoje i razvijaju se unato ovakvim potekoama. Mnogi istraivai popunjavaju rupe detaljnim podacima koji uvjek slue za korekciju inicijalnih ideja. Djeje bolesti svake nove nauke su, prije svega, nedostatak opeg poretka i sinteze a ovo se esto deava zbog tendencije da se u okviru neke oblasti vri dodatna podjela prema individualnim kolama misli. Zbog ovoga onda dolazi do ograniavanja na utrb manje zastupljenih pristupa.

Direktne opservacije do kojih terapeuti dolaze prilikom svakodnevnog rada su puno znaajniji instrument za formiranje naunog razumijevanja i za razvijanje jezika savremene psihologije, od bilo kakvih akademskih eksperimenata ili laboratorijskih poduhvata. Na kraju krajeva, ivot uvjek manifestira najrazliitije uvjete, bilo da su oni udobni ili tragini, a ovi uvjeti onda ine ivotnu situaciju ljudske individue koju je gotovo nemogue reproducirati u laboratoriji. Ova knjiga nastala je zahvaljujui istraivanjima na terenu.

Iskustvo ui psihologa na koji nain efektivno i brzo mapirati ivot individue, otkriti uzroke koji su uvjetovali razvoj njene linosti i njenog ponaanja.

Tako na um moe rekonstruirati faktore koji na njega utjeu, iako on sam nije svjestan tih istih faktora. Kada ovo inimo u pravilu se ne sluimo naturalnom strukturom koncepta koji se esto naziva zdrav razum i koji se zasniva na javnom miljenju, odnosno, uvrijeenom sudu veeg broja individua. Umjesto toga, sluimo se kategorijama koje su onoliko objektivne koliko je to mogue postii. Psiholozi koriste konceptualni jezik sa opisima fenomena koji su neovisni od bilo kakvih opih zamisli i ovo je u praksi orue od neprocjenjive vanosti. U praksi se ovo esto pretvara u jedan kliniki sleng, prije nego neki sofisticirani nauni jezik koji bi nam vie priliio kao profesionalcima.

Moemo povui paralelu izmeu ovog konceptualnog jezika i matematikih simbola: Vrlo esto, samo jedno grko slovo predstavlja itav niz matematikih operacija i ovo svaki matematiar prepozna onog momenta kada ugleda takvo slovo.

OBJEKTIVNI JEZIK

U kategoriji psiholoke objektivnosti, kognicija i misao su zasnovane na istim metodolokim i logikim principima koji su se pokazali validni u svim drugim prirodnim znanostima. U isto vrijeme, iako se sasvim drimo ovih principa, nastojimo imati to otvoreniji pogled sa kojeg je mogue naslutiti postojanje tzv. natprirodnih fenomena. Prihvatanje postojanja ovakvih fenomena je nunost ukoliko elimo da na jezik psiholokih koncepta zadri objektivnu strukturu.

Kada odreuje svoju osobnu linost, ovjek ima tendenciju da iz svoje svijesti potiskuje sve asocijacije koje indiciraju vanjsko kondicioniranje njegovog pogleda na svijet i njegovog ponaanja. Naruito mladi ljudi ele vjerovati da su slobodno doli do svojih namjera i odluka, u isto vrijeme, iskusan psihoanalitiar moe lako identificirati vanjski uticaj koji uzrokuje ovakve misli, namjere i odluke. Veliki dio ovog kondicioniranja je skriven jo od naeg djetinjstva. Iako nas pamenje slui isuvie slabo da bismo jasno pamtili takve utjecaje, mi obino nosimo rezultate ovakvih iskustava sa sobom kroz cijeli ivot.

to je bolje nae razumijevanje uzronih mehanizama ljudske linosti, jasnije nam je to, da je ljudskost dio drutva i prirode. Kada nas obuzme humani sentiment, pitamo se da li ovdje zaista nema mjesta za slobodu, za Purushu. (prim. prev: iz sanskrita rije koja bukvalno znai covjek ali obino podrazumjeva tzv. idealnog ovjeka, nae vie Ja koje se krije unutra. Termin Purusha je esto upotrebljavan u ezoterinoj filozofiji da bi izrazio Duh ili vjeni individualni entitet univerzuma, Solarnog Sistema ili samog ovjeka. Rijec Purua dolazi od glagola pri - to znai ispuniti, uiniti cijelim, ustoliiti. To je jedna od dvije krajnje realnosti Sankhya filozofije. Boansko ja, apsolutna realnost, ista svijest.)

to vie napredujemo u umjetnosti razumijevanja ljudskih uzroka, bie nam lake osloboditi ljudsku linost od toksinih efekata kondicioniranja koje je bespotrebno ograniilo njenu slobodu za pravo razumijevanje i odgovarajue donoenje odluka.

Ako u ovom procesu podlegnemo iskuenju da upotrebimo prirodnu strukturu psiholokih koncepta, biemo u stanju dati jedino neproduktivni savjet koji je na pacijent sasvim sigurno ve uo i koji mu nikada nije pomogao da se oslobodi od svog problema.

Svakodnevni, obini, psiholoki, drutveni i moralni pogled na svijet je proizvod ovjekovog razvoja u okviru drutva koje je uvjek pod utjecajem odreenih prijetnji. Te prijetnje su kako filogenetika instinktivna komponenta, tako i odgoj koji nam prua familija i okolina. Nitko se ne moe razviti a da nije bio pod utjecajem drugih ljudi i njihove osobnosti, ili da nije bio pod utjecajem vrijednosti ugraviranih u njegovu civilizaciju, odnosno, njegove moralne i religiozne tradicije. To je razlog zbog kojeg pogled ljudi na prirodni svijet ne moe biti ni dovoljno univerzalan, niti dovoljno istinit. Razlike meu individuama ili nacijama su proizvod kako nasljedjenih stanja, tako i ontogeneze linosti (prim. prev: Ontogenija ili morfogeneza opisuje podrijetlo i razvoj organizma od oploene jajne stanice do njegove zrele forme i predstavlja disciplinu biologije).

Takoer je znaajno da glavne vrijednosti ovog ljudskog pogleda na svijet imaju uglavnom iste karakterisitike unato velikim razlikama u vremenu, rasi i civilizaciji. Ovaj dio pogleda na svijet sasvim oevidno proizlazi iz prirode nae vrste i prirodnog iskustva ljudskih drutava koja su dostigla potreban civilizacijski nivo. Rafiniranosti bazirane na literarnim vrijednostima ili filozofskim, odnosno, moralnim refleksijama se naravno razlikuju ali u globalu uvjek imaju tendenciju da unificiraju prirodni konceptualni jezik razliitih civilizacija i razliitih era. Tako ljudi sa humanistikim obrazovanjem esto misle da su mudri.

Mi emo nastojati da potujemo mudrost tog zdravog razuma. Meutim, savjestan psiholog mora se upitati sljedee: ak i kada je prirodni pogled na svijet rafiniran da li on zaista odraava realnost na

pravi nain? IliDo koje mjere se moemo na njega oslanjati kao na osnovnu bazu za nae odluke u

individualnom, drutvenom i politikom ivotu?

Iskustvo nas ui, prije svega, da ovaj prirodni pogled na svijet ima stalne i upadljive tendencije ka deformaciji koje diktiraju nae instinktivne i emotivne karakteristike.

Pored toga, na rad suoio nas je sa mnogim fenomenima koji se ne mogu razumjeti iskljuivo upotrebom prirodnog jezika. I tako, objektivni nauni jezik koji je u stanju analizirati bit fenomena postaje orue od neprocjenjive vanosti.

Sada, kada smo objasnili pozadinu cijelog problema, pokuat emo nabrojati najvanije tendencije za deformiranje realnosti, te ostale nedostatnosti prirodnog ljudskog pogleda na svijet.

One emotivne karakteristike koje su prirodna komponenta ljudske linosti, nikada nisu odgovarajue onoj realnosti koju ta linost i iskuava. Ovo je rezultat kako naeg instinkta, tako i nekih uobiajenih greaka u naem odgoju. Upravo zbog toga najvei dio filozofske i religiozne tradicije savjetuje obuzdavanje naih emocija kako bismo mogli dostii to precizniji pogled na nau realnost.

Prirodni pogled na svijet takoer karakterizira slina emotivna tendencija da naa miljenja obojimo moralnim sudovima, a ovi sudovi su nekada u tolikoj mjeri negativni da su eksplozivni. Kada druga individua pokazuje ponaanje koje mi smatramo za loe, tada obino donosimo sud o njihovoj negativnoj namjeri, umjesto da pokuamo razumjeti psiholoke uvjete koji su doveli do takvog ponaanja, i koji takvu osobu ine da misli da se ponaa sasvim ispravno.

Dakle, bilo kakva moralizirajua interpretacija minornih psihopatolokih fenomena je pogrena i uglavnom vodi ka velikom broju nesretnih posljedica. To je i razlog zato emo se u ovom djelu esto vraati ovoj injenici.

Slijedei defekt u prirodnom pogledu na svijet je nedostatak univerzalnosti. U svakom drutvu odreeni postotak ljudi razvija pogled na svijet koji je znatno razliit od pogleda koji ima veina. Uzroci ovakvih aberacija nisu kavalitativno jedinstveni i razmatrat emo

ih do detalja u etvrtom poglavlju ove knjige.

Uz ovo postoji jo jedan nedostatak u prirodnom pogledu na svijet a to je ogranienost njegove primjenljivosti. Euklidova geometrija bila bi dovoljna za tehniku rekonstrukciju naeg svijeta kao i za put do mjeseca i najbliih planeta. Samo u sluaju kada elimo zaviriti u unutranjost atoma ili van naeg sunevog sistema, trebat emo geometriju iji su aksiomi manje prirodni od Euklidove geometrije. Prosjena osoba se obino nikad i ne susretne sa fenomenima koji se ne mogu objasniti Euklidovom geometrijom.

Svaka osoba se u tijeku svog ivota mora suoiti sa odreenim problemima. Poto je razumijevanje istinskih operativnih faktora van njegovog prirodnog pogleda na svijet, ovjek se generalno mora oslanjati i na emocije, intuiciju i potragu za sreom.

Kad god se susretnemo sa osobom iji se osobni pogled na svijet razvio pod atipinim uvjetima, obino donosimo moralni sud o takvoj osobi u ime naeg tipinog pogleda na svijet. Ukratko, kad god se u igri pojavi neki neidentificirani psihopatoloki faktor, prirodni ljudski pogled na svijet nije vie primjenjiv.

Vrlo esto sreemo se sa razumnim ljudima koji imaju dobro razvijen prirodni pogled na svijet glede psiholokih, drutvenih i moralnih faktora, a esto rafiniran kroz literarne utjecaje, religijske odluke i filozofske refleksije. Ovakve osobe imaju naglaenu tendenciju da precjenjuju vrijednost njihovog pogleda na svijet i da se ponaaju kao da je takav pogled na svijet objektivna baza za suenje o drugim ljudima. Obino ne uzimaju u obzir injenicu da ovakav sistem razumijevanja ljudi moda moe biti pogrean, ba zato to je nedovoljno objektivan. Ovakav stav mogli bismo nazvati egoizam prirodnog pogleda na svijet. Radi se o najmanje opasnom obliku egoizma, koji nije nita drugo nego precjenjivanje razumijevanja i obino sadri vjene vrijednosti ljudskog iskustva.

U dananje doba, meutim, svijetu prijeti fenomen koji se ne moe razumjeti, niti opisati pomou koncepta takvog prirodnog jezika, tako ova vrsta egoizma postaje vrlo opasan faktor koji onemoguava odgovarajue protumjere. Razvijanje i populariziranje objektivnog psiholokog pogleda na svijet bi moglo znaajno doprinjeti suprotstavljanju zlu kroz razumnu akciju i odgovarajue kontra mjere.

Objektivni psiholoki jezik baziran na zrelim filozofskim kriterijima, mora zadovoljavati uvjete svojih teorijskih osnova i mora biti u stanju zadovoljiti kako potrebe individue, tako i makrosocijalne potrebe.

Takoer bi morao biti formiran na osnovi bioloke realnosti i biti produetak analognim konceptualnim jezicima ve definiranim od strane starijih prirodnih znanosti, naruito medicine. Njegov domet se mora nositi sa svim injenicama i fenomenima koje uvjetuju kognitivni bioloki faktori, to prirodni jezik dosad nije bio u stanju.

Uobliavanje takvog jezika je daleko od individualnih moi pojedinanog naunika i to je, u stvari, postepen proces koji se odvija kroz doprinos mnogih istraivaa i koji sazrijeva do toke kada se moe organizirati uz filozofsko nadgledanje. Ovakav poduhvat bi jako doprinjeo razvoju svih bio-humanistikih i drutvenih znanosti jer bi ih oslobodio

ogranienja i tendencija ka pogrekama koje donosi utjecaj prirodnog jezika psiholoke imaginacije, naruito kad je on kombiniran s jednom jakom komponentom egoizma.

Veina pitanja kojima se ova knjiga bavi su s