Z iv nco[kolski list u~enika Hrvatske nastave u Berlinu • lipanj 2018.

www.hrvatska-nastava-berlin.de

2

IMPRESSUM: Zvončić, školski list hrvatske nastave u Berlinu • Izlazi jedanput godišnje • Berlin, lipanj 2018.Izdavač: Hrvatska nastava Berlin • Uredili: Gordana Kešina, Ela Tončić i Danijel Zrno

Naslovnica: Magdalena Ćavar, 4. r.Fotografi je: Sonja Breljak, Željko Matić, Danijel Zrno, Gordana Kešina i Ela Tončić

Grafi čko oblikovanje: Denona d.o.o., Zagreb · Tisak LASERLINE Druckzentrum BerlinNaklada: 170 primjeraka

Sponzor: LASERLINE Druckzentrum Berlin

Sadr`ajstr. 3 Rije~ u~itelja

str. 4 Zavr{na priredba 2017./2018.

str. 5 Malena mjesta srca moga

str. 8 U posjetu domovini

str. 10 Geografski i povijesni kutak

str. 12 Pri~a o kravati

str. 13 50 godina Profesora Baltazara

str. 14 Bo`i}na predstava [apice

str. 14 Natjecanje u ~itanju naglas

str. 16 . Hrvatski pokladni obi~aji

str. 17 Jesenska i proljetna slagalica

str. 18 Uskrsno veselje

str. 20 Morski svijet

str. 21 Hrvatska kulturna ba{tina

str. 24 Koga ja imam

str. 27 Mali jezi~ni savjeti

str. 28 Pogled u retrovizor

str. 30 Na{i u~enici

3

Drage čitateljice i čitatelji,

na kraju smo još jedne uspješne školske godine u kojoj naš časopis Zvončić slavi 9. rođen-dan. Ove smo godine puno učili i istraživali, puno se smijali i družili na izvannastavnim ak vnos ma.

Dio onoga što smo naučili iz povijes i geografi je možete vidje u Geografskom i povije-snom kutku. Bavili smo se hrvatskim kneževima i kraljevima, urotama i hrvatskim narod-nim preporodom, a na satovima geografi je putovali smo Hrvatskom od najjužnijih otoka do Vukovara. Puno smo naučili o hrvatskoj kulturnoj baš ni i razgovarali o važnos čuva-nja običaja, a u Zvončiću možete pročita koji su se stari božićni i uskrsni običaji zadržali u obiteljima naših učenika.

U vrijeme jesenskih praznika bili smo na ekskurziji u Hrvatskoj. Dani su bili ispunjeni ak v-nos ma, upoznavanjem domovine i druženjem. Posje li smo Zagreb i obišli njegove broj-ne znamenitos , upoznali ljepote Hrvatskog zagorja i Plitvičkih jezera, vozili se najkraćom žičanom željeznicom na svijetu, spus li se u rudarsku jamu... Jednostavno rečeno, kako je napisao Lovro za Zvončić, ekskurzija u Hrvatsku bila je fantas čna!

Osim o dojmovima s ekskurzije, u Zvončiću možete pročita koja su najdraža mjesta u Hr-vatskoj našim učenicima, koje im osjećaje pobuđuju odlasci u domovinu, tj. koja su to malena mjesta srca njihovog. U dječjim srcima najviše prostora zauzimaju gradovi i sela koja nemaju znamenitos koje privlače milijune turista, na prvi pogled nisu ni po čemu posebni, ali djeca ih povezuju s obiteljskim zajedništvom, igrom i slobodom.

Zvončić će obradova mnoge bake i djedove, sestrične i bra će, braću i sestre jer su o njima napisane vrlo nježne riječi na stranicama ovog časopisa.

Ove je godine naš najdraži hrvatski crtani junak proslavio 50. rođendan! Profesor Baltazar i njegovi neobični prijatelji iz Baltazargrada i nakon pola stoljeća omiljeni su crtani junaci koji nas uvijek iznenade neobičnim problemima i maštovi m izumima. Profesor Baltazar zaslužio je jednu stranicu u našem časopisu za svoj okrugli rođendan!

U Pogledu u retrovizor možete pročita kako smo se družili izvan učionica i kakve smo ra-dionice imali na nastavi. U prosincu smo, umjesto tradicionalne božićne priredbe, ugos li Gradsko kazalište mladih iz Splita. Glumci Ana Gruica i Ivo Perkušić izveli su Šapice – pred-stavu o psima, ljubavi i drugim važnim stvarima. Ove godine dvaput nas je ugos lo Vele-poslanstvo RH. U prostorijama Veleposlanstva održano je četvrto natjecanje u čitanju na-glas za učenike od 3. do 7. razreda i izložba učeničkih radova pod nazivom Hrvatska kulturna baš na.

Za kraj uvodnih riječi želimo zahvali našim marljivim učenicima, roditeljima, Društvu pri-jatelja hrvatske nastave te Hrvatskoj katoličkoj misiji, Veleposlanstvu RH i ostalim hrvat-skim udrugama na potpori i suradnji.

Dugo i radosno ljeto ispunjeno igrom i veseljem žele vam učiteljice Gordana i Ela i učitelj Danijel!

Rije~ u~itelja

4

Zavr{na priredba 2016./2017.

U nedjelju, 9. srpnja 2017. učenici hrvatske nastave pri-

premili su svečanu završnu priredbu za roditelje, bake, dje-

dove i rodbinu. Vesele recitacije, igrokazi i pjesme ispunili

su dvoranu Hrvatske katoličke misije. Program su hrabro i

samouvjereno vodili Antonio i Ivan. Na početku priredbe

veleposlanik RH Ranko Vilović obra o se prisutnima i uče-

nicima čes tao na marljivom radu i zaželio im vesele pra-

znike. Nakon riječi podrške priredba je krenula recitacija-

ma o školi, pjesmom o tužnom slovu H, a glavna tema svih

nastupa bile su ljetne rados – od kupanja do velikih koli-

čina sladoleda. Saznali smo i što se dogodi kad djeca u

šumi nađu gljivu koja govori hrvatski, a učenici su podijeli-

li sa svima recept za najljetnije ljeto. Učenici su nas u igro-

kazima natjerali da se zapitamo koja je morska živo nja

najinteligen ja, a neki su nas prisilili da uključimo maštu i

zamislimo kako izgledaju svadbe ispod razine mora i što se

dogodi kad se tramvaj zaljubi u more. Priredbu smo završi-

li rasplesanom zborskom pjesmom Kako živi Antuntun koja

govori o, mnogim učenicima najdražem liku iz hrvatske

književnos , neobičnom Antuntunu.

Nakon sat i pol programa učenici su ponosno s knjižicama

i pohvalnicama u rukama krenuli korak naprijed prema

ljetnim avanturama.

Fotografi je: Sonja Breljak / Hrvatski glas Berlin

5

Malena mjesta srca moga

Moje najdraže mjesto u Hrvatskoj je moj gradić Metković. To je gradić na samom jugu

Hrvatske uz granicu s BiH. Tamo živi moja rodbina i moji najbolji prijatelji. Žao mi je što sam se morala od-

voji od njih, ali takvo je stanje u Hrvatskoj i ja to shvaćam, ali se nadam da ću se vra ubrzo. Fali mi svaki djelić mo-jeg grada: most koji je iznad rijeke Neretve, kino, riva, moja kuća, brdo, snijeg i naravno, moja obitelj. Sada ne idem baš često u Metković. Idem tek na ljeto jer je u blizini mojeg grada more. Ovdje sam već šest mjeseci i svaki dan mi sve više nedostaje. Jedva čekam da vidim svoje prijatelje i rod-binu. Zapravo, u Metkoviću nema puno toga što se može vidje , ali nije bitno kako on izgleda i što ima, a što ne. Bitno je da ga ja volim svim svojim srcem i jedva čekam da se vra m. On je za mene ne samo najljepši u Hr-

vatskoj nego na cijelome svijetu.Anja Kolovrat, 7. r.

Zagreb je moj najdraži grad zato što su tamo moji prijatelji, moja baba i dedo. U Zagre-bu se kupam u Savi sa svojim prijateljem. Idem u Zagreb jednom godišnje i tamo imam bazen pa se ku-

pam sa svojom sestrom. Moj dedo uvijek napravi kolač sa sladoledom. U restoranu uvijek jedem pomfrit i ćevapči-će. Moja baka uvijek pravi kolače za mene, a dedo me provoza autom.

Luka Periša, 5. r.

Moje najdraže mjesto je Mostar. U Mo-staru je moja baba, striko, ujko, rodice, tetka i prijateljice. Tamo idem svako ljeto i jedem slado-led, pizzu, roš lj i kupam se u našem bazenu pa poslije

po mraku idemo šeta s rodicama. Tamo se osjećam super. Onda se vozimo u Višice kod ujke i strike i dođu ostali rođa-ci i rodice iz Njemačke pa s njima idemo na more u Makar-sku ili Split. Budemo u apartmanu če ri dana pa se vra -mo u Mostar. U Mostaru se igram sa svojim psom Mimi i Paulinom mačkom.

Andrea Knezović, 5. r.

Moje najdraže mjesto u Hrvatskoj je Rije-

ka zato što je tamo moja obitelj. Tamo idem na

kupanje. Moja velika želja je da mogu živje u

Hrvatskoj zato što je tamo lijepo i zato što je

moja domovina. Luca Lilić, 6. r.

Moje najdraže mjesto je Livno. Tamo mi

je najdraži vrt moje prijateljice. Kod nje se puno

igramo i šetamo. Kod nas u kući žive: moja

mama, moja sestra, ja, djed, baka, teta, ujak i

rođak. Nekad se igram sa svojim rođakom.

Emilija Ba nić, 5. r.

Matej Franjić, 2. r.

Eva

Mar

ija K

ljajić

, 2. r

.

Luka Vukadin, 5. r.

Lana Habjanec, 1. r.

Iva

Nakić,

5. r

.

6

Svake godine idem u Mostar. Tu su mi baba, tetak, tetka i rodice. Puno puta smo bili

na Starom mostu i slikali se, a tu neki ljudi skaču u rijeku. Idemo u Višice i tu dođu naše rodice iz Njemač-

ke. Tu imam veliku kuću i napunimo bazen kad je ljeto. Imam psa i mačke i prošle godine je moj pas dobio male pse. Nekad idemo s rodicama šeta po mraku i ako padaju zvijezde, mogu si nešto zaželje . Često jedemo palačinke i radimo puno zabavnih i zanimljivih stvari. Meni je

tu baš lijepo. Paula Knezović, 4. r.

Moje najdraže mjesto u Hrvatskoj je Pag zato što

tamo živi moja obitelj. Pag je poznat po paškom

siru i plažama. Novalja i Pag su najveći gradovi na oto-

ku. Na Pagu se možemo svaki dan kupa , a jednom

smo išli u maslinike i to je bilo baš zanimljivo.Mate Vukadin, 7. r.

Moje najdraže mjesto u Hrvatskoj je Dugo

Selo. U Dugom Selu mi imamo jednu kuću i vrt.

Kuća je velika i ima puno mjesta, zato mi dijelimo

kuću sa strikom i strinom. Ako pada kiša ili ako ne mo-

žemo ići van, mi se igramo unutra s našim igračkama. Ima-

mo puno igračaka u našoj kući. Ako možemo ići van, mi se

ljuljamo u ljuljački, skačemo na trampolinu ili plivamo u

našem malom bazenu. Moj tata se druži sa svojim bratom,

a moja mama i moja mala sestra sa strinom. Mi imamo

puno prijatelja u Hrvatskoj i puno se družimo s na-

šim prijateljima u Hrvatskoj.Bruno Penić, 6. r.

Moje najdraže mjesto u

Hrvatskoj je Split zato što tu

imam kuću i more. Tu mi je

cijela familija.Antonio Mamić, 5. r.

Moj zavičaj je Murter, to je kod Šibenika. Ja ga obožavam. Tamo žive moje bake i djed.

Kad sam u Murteru, puno mi je bolje, imam prija-telje i obitelj. Murter nije velik, ali je baš lijep; svi su

dragi i svatko svakoga zna. Kad sam tamo, ja se kupam, igram se s rođakom Kris janom, rodicom Antonijom i sa svojim prijateljima. U Murteru ima puno tradicije. Napri-mjer sv. Roko i Uskrs se posebno slave. Preko ljeta

mi idemo svaki dan van. Ja volim Murter!Patricia Jerat, 5. r.

Crikvenica se nalazi na moru i u blizini Ri-jeke. To je grad u kojem živi naša obitelj. Mi ide-mo jedanput u godini u Crikvenicu. Idemo puno pliva i ja se tamo osjećam dobro jer je fi no vrijeme i nije hladno. U početku je more hladno, ali što si duže u moru onda više nije hladno. Blizu mora se može jes sladoled. U Crikvenici ima puno dućana. Ja sam kupila jedan peš-kir na kojem je bila karta Hrvatske. Erika Bao ć, 5. r.

Analaura Ćubela, 6. r.

Ana-Marija Šimić, 5. r.

Lela

Kun

st, 2

. r.

Leon Josip Sovulj, 2. r.

Noah Pervan, 5. r.

Mar

ijela

Baš

ić, 3

. r.

Moj najdraži grad je Trogir

zato što tamo imam kuću,

babu i mačku. Tata i ja idemo

nekad u grad na sladoled.

Antonio Silov Tepić, 4. r.

7

Moja baka i moj djed žive u Slavonskom

Brodu i Derven . Tamo sam uvijek kad su pra-

znici. Ja volim bi tamo. Moja mama je iz Hrvatske,

a ja volim bi u Hrvatskoj. Volim bi tamo zato što je

to lijepo i zato što imaju živo nje, kao naprimjer

ovce, koke i moj pas Lara.Matea Weigt, 5. r.

Sovići su mjesto gdje živi moja baka i moji rođaci. To mjesto mi je drago zato što je tamo moja rodbina i zato što se uvijek mogu zabavi i igra s njima. Ja ih rijetko vidim. Mi svi nekada ide-

mo na more, ali najvažnije mi je samo da ih vidim. Ja s mojom tetkom pravim kolače.Valen na Benović, 6. r.

Kada idem u Hrvatsku, volim ići kod bake i djeda u Našice. Ovo mjesto neću nikad zabo-ravi , zato što je dobra atmosfera i krajolik je naj-ljepši u Hrvatskoj. Nedaleko ima veliki grad Osijek gdje

idemo u kupovinu i navijamo za Nogometni klub Osijek. Kada se vra mo u Našice, moj brat, tata i ja igramo košar-ku. Zadnje godine sam smio proba kosi travu. To mi je sada najdraže. Iza kuće možemo peći janje nu, prase nu i pile nu. Onda nam dolaze gos . Ako je jako vruće, vozi-mo se do Bizovačkih toplica na kupanje. Našice će uvijek ima mjesto u mom srcu.

Mario Mlinar, 9. r.

Ja jako volim Svetu Marinu. Tamo ima samo trideset kuća i jedan dućan. Čuje se samo

zvuk cvrčaka i valova. Ima lijepu malu plažu i puno šume. Moja baka i djed žive u Zagrebu, ali lje uvijek

dođu tamo. Moji roditelji, brat i ja isto dođemo u kuću. Ja volim noći u Svetoj Marini jer se tamo vidi puno

zvijezda.Fabian Bauer, 7. r.

Proložac je selo kraj Imotskog. Tu žive

moja baka i djed, rođak i rodica. U Prološcu je

lijepa priroda i ima puno šume. U selu je jedna ve-

lika crkva. Ima i jedan dućan u kojem moj rođak Luka i

ja uvijek kupujemo sladoled. U selu igramo nogomet ili

idemo na more. Do mora nam treba 30 minuta. Vo-

lim ići u Proložac jer mi je tamo uvijek lijepo.

Filip Bajić, 5. r.

Kad idem u Hrvatsku, idem u Kaštel Novi. Tamo su moji djed i baka i moji prijatelji. U blizini su Trogir i Split. Do Splita nam treba 15 minuta, a s rive u Kaštelima mogu gleda Poljud. Iznad Kaštela je

veliko brdo Kozjak, a u mjestu je jedna lijepa crkva. Oko naše kuće je vrt. Kad dođe moj rođak, tu igramo košarku. Vo-lim ići u Kaštel Novi i druži se sa svojim rođacima.

Josip Tokić, 5. r.

Ja živim u Berlinu i idem tu u srednju ško-lu, u osmi razred. Kada započnu ljetni praznici,

uvijek se veselim mirisu i ljepo moga zavičaja. Moje srce kuca za Gornje Jesenje. Tamo imam svoju

obitelj, živo nje, planine i šume. Gornje Jesenje je jedno malo mjesto, ali koje za mene ima veliko značenje. Kada udahnem hrvatski zrak, duša mi je puna energije i ljubavi. Kada zamislim da čujem zvuk živo nja, mislim na moju baku koja sa mnom ide u šumu. Uvijek se veselim

kada dolazim u mjesto srca moga.Lea Habjanec, 8. r.

Matea Milavić, 7. r.

Luka Glavurdić, 4. r.

Letic

ia P

iteša

, 4. r

.

Lara

Kot

arac

, 1. r

.

Lana Schulz, 2. r.

8

U posjetu domoviniU posjetu domoviniProteklih jesenskih praznika upu li smo se na ekskurziju koju smo mjesecima nestrpljivo čekali. U Hrvatskoj smo proveli šest radosnih dana koji su bili potpuno ispunjeni ak vnos ma i doživljajima. Puno smo toga naučili, stekli nove prijatelje i još više zavoljeli našu domovinu. U h smo šest dana vidjeli neandertalce, dvor-ce, najveći slap u Hrvatskoj, muzej u kojem možeš posta patuljak, jeli smo naj-bolje palačinke u životu... Već smo prvi dan obišli gradsku jezgru Zagreba s turi-s čkim vodičem i posje li Muzej grada Zagreba, a navečer smo se zabavili u interak vnom Muzeju iluzija. Na Plitvičkim jezerima nismo dopus li da nas ne-koliko kapi kiše omete u uživanju u jesenskom šarenilu i ljepotama najstarijeg hrvatskog nacionalnog parka. Na jednodnevnom izletu u Zagorju obišli smo Ma-riju Bistricu, najveće hrvatsko marijansko sve šte, najatrak vniji hrvatski dvorac Trakošćan i Krapinu. Između Trakošćana i Krapine odmorili smo se u Gornjem Jesenju, pičnom zagorskom selu, kod gospođe Nade, rođakinje naših učenika Lee, Lukasa i Laure. Družili smo se i s hrvatskim učenicima u Osnovnoj školi „Cvjetno naselje“ u kojoj su nas ugos le ravnateljica Nataša Batnožić i profesori-ca hrvatskog jezika Tanja Konforta te učenici 6. b razreda koji su pripremili pre-zentacije o ak vnos ma i projek ma koji se provode u njihovoj školi i hrvatskom obrazovnom sustavu. Naši su đaci pripremili prezentacije o njemačkom obrazov-nom sustavu, a predstavili su i Berlin te berlinske znamenitos . Predzadnje jutro ekskurzije proveli smo u Tehničkom muzeju gdje smo se upoznali s izumima Ni-kole Tesle u Teslinom laboratoriju te uz stručno vodstvo obišli stalni postav i pla-netarij. Nakon znanos i tehnologije upu li smo se na Trg svetog Marka i posje- li Hrvatski sabor gdje smo imali priliku na galeriji za posje telje sluša sjednicu.

U petak ujutro krenuli smo u Berlin i već se na putu do zračne luke prisjećali svih lijepih trenutaka koji su obilježili naš posjet Hrvatskoj.

Svoje dojmove s ekskurzije na papir su prenijeli Lea, Lukas, Laura, Amalija, Lo-vro, Terezija i Maria.

U nedjelju oko podne s gli smo u naš hostel blizu Trga bana

Josipa Jelačića. Prvoga dana smo razgledali grad s vodičem

gospodinom Vjenceslavom. Vidjeli smo katedralu, crkvu sv.

Marka, Trg bana Jelačića i vozili se najkraćom uspinjačom na

svijetu koja još uvijek vozi. U ponedjeljak smo se vozili auto-

busom do Plitvičkih jezera. Kad smo se vraćali u Zagreb, u

autobusu smo morali riješi jedan kviz. Bili smo i u Hrvat-

skom zagorju, Mariji Bistrici i Muzeju neandertalaca u Krapi-

ni. Posje li smo Školski muzej, Muzej iluzija, Muzej grada

Zagreba, Tehnički muzej i dr.

Jedan smo dan posje li osnovnu školu u Zagrebu. Učenici

šestog razreda su držali prezentacije o svojoj školi i o tome

što oni uče. Mi, djeca hrvatske nastave u Berlinu, držali smo

prezentacije o našim školama, o nastavi i o Berlinu. U četvr-

tak smo posje li Hrvatski sabor i vidjeli smo sjednicu zastu-

pnika. Nakon toga smo smjeli u malim grupama razgleda

grad. Jedan dan smo mogli posje rodbinu koja živi u Za-

grebu ili okolici. Ukupno smo bili skoro nedjelju dana. Lijepo

smo se proveli i našli nove prijatelje. Terezija Budimir, 7. r.

Početak je jesenskih praznika. Nedjelja, 22. listopada 2017., rano jutro. Na aerodromu Tegel okuplja se mala grupa od desetero učenika koji kreću na šestodnevnu ekskurziju u Hr-vatsku. Među njima sam i ja. Još nikad nisam putovala u Hr-vatsku s vršnjacima koji pohađaju hrvatsku nastavu. Nikoga ne poznajem jer nitko nije iz moje grupe pa sam u početku malo povučena. Naše je odredište Zagreb. Bili smo smješteni u hostelu u cen-tru grada. U šest dana obišli smo brojne muzeje, posje li jed-nu zagrebačku školu, naučili puno o zagrebačkoj povijes i hrvatskom školskom sustavu. Bili smo i na dva jednodnevna izleta – na Plitvicama i u Hrvatskom zagorju. Na Plitvicama je priroda prekrasna! U Zagorju su nas ugos li Laurini, Lukasovi i Leeini rođaci i pripremili nam pična i jako ukusna hrvatska jela. U Zagrebu smo imali slobodno vrijeme. Mogli smo sami šeta gradom i radi što želimo – ići u šoping, kupova sitnice i ići na palačnike (Obožavam plačinke!). Iako druge učenike nisam poznavala, ubrzo sam se sa svima sprijateljila. Bilo nam je zabavno i lijepo. Atmosfera je bila odlična, mjesta koja smo posje li, drugi učenici i učitelji ta-kođer. Za mene je ova ekskurzija bila zaista lijepo iskustvo!

Amalija Alicea, 9. r.

Na Trgu svetog Marka.

U Krapini, na lokalitetu Hušnjakovo, najpoznatijem svjetskom nalazištu neandertalskog čovjeka.

Veliki slap na Plitvičkim jezerima.

Vidjeli smo originalnu Bašćansku ploču.

9

Let je bio oko 6 sa ujutro. Poslije nekoliko sa s -gli smo do hostela. Cure su bile u jednoj sobi, a dečki u drugoj, pokraj nas. Is smo dan razgledali grad. Poslije smo večerali i išli u krevet. U ponedje-ljak smo se vozili autobusom do Plitvičkih jezera. Bilo je hladno, slikali smo se kod Velikog slapa i vo-zili brodom do druge strane jezera. Malo je padala kiša. U utorak smo bili u Zagorju, bili smo na križ-nom putu u Mariji Bistrici i slikali se, vidjeli crkvu i kupili suvenire – licitarska srca. Poslije toga smo bili kod gospođe Nade u Gornjem Jesenju. Tamo smo se družili i jeli i poslije toga išli u Muzej neanderta-laca. U srijedu smo bili u jednoj školi i slušali pre-zentacije. Poslije škole smo išli u Školski muzej i vi-djeli smo puno lijepih stvari. Mogli smo sami ići u grad. U četvrtak smo bili u Tehničkom muzeju i Sa-boru. U Saboru smo se slikali s bivšim ministrom Predragom Ma ćem, a kad smo bili u Saboru čuli smo Matu Bulja. Poslije smo svi zajedno o šli na palačinke i mogli smo se naći sa svojom obitelji i rodbinom.

Maria Ćubela, 7. r

Naš prvi dan izleta započeo je u Berlinu u zračnoj luci Tegel. Nakon 1 sat i 20 minuta leta

s gli smo u Hrvatsku, u Zagreb. Vozili smo se autobusom do hostela Bureau, koji se nalazi u

samom centru Zagreba. Tamo smo ostavili naše stvari. Tada smo o šli s vodičem kroz Za-

greb i u Muzej grada Zagreba. Za mene je u muzeju bilo malo dosadno jer sam bila umorna.

Nažalost, cijelo vrijeme je kiša padala. Kad smo se vra li u hostel, za večeru su bile lazanje

koje mi uopće nisu bile ukusne.Drugi dan smo se vozili na Plitvička jezera. Na sreću, taj dan nije toliko kiša padala. Bilo je

vrlo lijepo. Navečer, kad smo s gli u hostel, svi smo stvarno bili umorni.

Treći dan sam bila sretna jer smo najprije o šli u Mariju Bistricu, a za m u Trakošćan. Tamo

smo posje li muzej-dvorac. Najviše sam se veselila kad smo o šli u Brdo Jesensko, odakle

dolaze moji roditelji i gdje provodimo godišnji odmor. Kod moje susjede Nade smo za ručak

jeli gulaš, a za desert palačinke, cheesecake i druge kolače. Djed, baka i moja prijateljica

Lorena došli su kao gos iznenađenja. Kad smo se svi najeli, vozili smo se u Krapinu u muzej

pračovjeka. Muzej mi je bio već poznat, ali me svaki put ponovo zanima. Baka i djed su nas

pozvali na vruću čokoladu u Relax, za m smo se vra li u hostel.Četvr dan smo posje li jednu osnovnu školu u Zagrebu. Tamo su nam đaci pričali nešto o

njihovoj školi, a mi smo nešto predstavili o njemačkoj školi. Onda smo o šli u Školski muzej

koji je bio malo dosadan, ali u školi je bilo zanimljivo.Pe dan i zadnji dan izleta posje li smo Tehnički muzej u Zagrebu. Tamo su nam pričali o

Nikoli Tesli. To mi se sviđalo jer su mi izumi Nikole Tesle vrlo zanimljivi. Nakon toga smo bili

u Hrvatskom saboru. Sjednica koju smo slušali bila je vrlo zanimljiva jer nikad prije nisam

vidjela i čula takvu stvar uživo. Za završnicu izleta smo još svi zajedno bili u Choco caff eu na

palačinkama. Od 15 sa nas je mogla posje naša rodbina. Moj brat Lukas i ja smo ostali

u Hrvatskoj kod naše bake i djeda koji su nas pokupili iz hostela. Svi ostali su se drugi dan

vraćali avionom u Berlin.U cjelini, puno sam se zabavila i voljela bih to opet učini u jednom drugom gradu Hrvatske.Laura Jedvaj, 8. r.

Na našem izletu u Hrvatskoj posje li smo puno lijepih zna-menitos . Od mjesta koja smo posje li, najviše mi se svidje-lo na Plitvičkim jezerima koje su smještene u Lici. Osim Pli-tvičkih jezera posje li smo Zagorje (Marija Bistrica, Trakošćan, Jesenje i Krapinu) te grad Zagreb u kojem smo bili smješteni. Posebnost Plitvičkih jezera čine vodeni slapovi te čista i bistra voda. U šumama oko Plitvica žive medvjedi i ri-sovi. U Trakošćanu smo posje li dvorac u kojem je bila smje-štena poznata hrvatska obitelj Drašković. Danas je u ovom dvorcu muzej. U mjestu između Trakošćana i Krapine posje- li smo jedno domaćinstvo s kojeg se vide predivni zagorski

brežuljci, a mjesto se zove Gornje Jesenje. Iz tog mjesta po-tječe moja obitelj. U Krapini smo posje li jedan od najljepših svjetskih muzeja pračovjeka. Između ostalog, na našem smo izletu posje li druga mjesta i muzeje u Zagrebu, no ova tri su mi se posebno dojmila. Nadam se da ćemo u budućnos također posje druga lijepa mjesta u Hrvatskoj.

Lea Habjanec, 8. r.

Prvi dan smo se sreli svi na aerodromu Tegel. Nakon sat i pol vremena leta

s gli smo u Zagreb. U hostelu Bureau, koji se nalazi u centru Zagreba, smo

imali smještaj. Is dan smo se šetali kroz Zagreb s jednim vodičem koji

nam je pričao povijest grada. Navečer smo posje li Muzej iluzija. U muze-

ju mi se jako svidjelo to što smo mogli sudjelova .

Drugi dan smo se vozili autobusom na Plitvička jezera. Tamo smo vidjeli

male i velike slapove i jezera s jako bistrom vodom. Jako mi se sviđaju

slapovi.Treći dan smo posje li veliki dio Zagorja. Prvo smo se vozili u Mariju Bistri-

cu. Tamo smo išli na križni put. Nakon toga smo se vozili do dvorca Trako-

šćan. Dvorac mi nije bio tako dobar jer sam ga već više puta vidio. Nakon

toga smo bili gladni i posje li moju susjedu Nadu, koja nam je pripremila

gulaš s domaćom tjesteninom. Poslije toga smo išli u krapinski muzej pra-

čovjeka na Hušnjakovo. Moja baka i djed su nas počas li kolačima u kafi ću

Relax. Ovaj dan mi je bio super.Četvr dan smo bili u jednoj školi u Zagrebu. Đaci su pripremili prezenta-

cije o hrvatskoj školi, a mi smo pričali nešto o njemačkoj školi. Onda smo

išli u Školski muzej. Hrvatska škola je bila zanimljiva.

Pe dan smo išli u muzej Nikole Tesle i pogledali smo njegove izume. To mi

se jako sviđa. Poslije muzeja smo išli u Hrvatski sabor i slušali razgovor naših

poli čara. To je bilo zanimljivo.

Lukas Jedvaj, 7. r.

Ekskurzija u Hrvatsku bila je fantas čna. Bili smo na Plitvič-

kim jezerima, u Zagorju, u Krapini i u Zagrebu. U Zagrebu

smo obišli Muzej iluzija, Školski muzej, Hrvatski sabor, kate-

dralu i Muzej grada Zagreba. Skoro svaki dan smo jeli burek

u Mlinaru i našli smo najbolje palačinke grada. Najbolje mi je

bilo u Muzeju iluzija. Bio je malen, ali dobar. Bila je jedna

soba iz koje si morao izaći već za 30 sekundi jer ako bi se

duže zadržao, počelo bi se vrtje u glavi. Bila je i soba gdje

si se vidio milijun puta. Hostel je bio dobar, jelo baš i nije, ali

su zato dečki jeli najbolje ćevape i sladoled grada.Lovro Blažević, 7. r.

Razgledavanje Zagreba.

Učenici i ogromno licitarsko srce u Mariji Bistrici.

Atraktivne i zabavne varke u Muzeju iluzija.

U Osnovnoj školi “Cvjetno naselje”.

10

Geografski ipovijesni kutak

U ovom kutku Zvončića možete proči-

ta nekoliko zanimljivos iz hrvatske

povijes i geografi je. Na nastavi smo

se bavili ranom hrvatskom poviješću,

ali i Domovinskim ratom. Na satovima

posvećenima geografi ji putovali smo

od hrvatskih otoka do Vukovara. Čak i

veliki znalci povijes i geografi je mogu

nešto nauči iz ovog kutka. Jeste li zna-

li da u Hrvatskoj postoji područje nalik

na pus nju i da je u Hrvatskoj prona-

đen najstariji kalendar u Europi?

Đurđevački peski - hrvatska SaharaHrvatska po svom geografskom položaju ima umjerenu klimu pa zato nema pus nju. Ali ima Đurđevačke peske (pijesak) koji su u narodu pozna kao hrvatska Sahara. To su ostatci jedine hrvatske pus nje s vidljivim ostatcim pješčanih dina. Nalaze se u istočnom dijelu grada Đur-đevca, u blizini Koprivnice. To je rezervat, zaš ćeno pod-ručje s 300 vrsta lep ra i jedinstvenom fl orom i faunom, koje služi kao odmaralište i izle šte s brojnim biciklis č-

kim i pješačkim stazama.Boris Baković, 8. r.

Prostor današnje Hrvatske prije dolaska Hrvata i rana povijest Hrvatske

Prije dolaska Hrvata u današnju Hrvatsku u 7. stoljeću živjeli su različi narodi. Već u starijem kamenom dobu na području Hr-vatske živjeli su neandertalci. Najpozna je nalazište prapovije-snih ljudi je u Krapini. Druga poznata nalazišta iz kamenog doba su Vučedol, gdje je nađena vučedolska golubica, Danilo i Grapčeva špilja. Kasnije su Grci i Rimljani kolonizirali hrvatsku obalu. To se može vidje u Splitu gdje se nalazi Dioklecijanova palača. U isto vrijeme na području Hrvatske žive Iliri, uglav-nom u plemenima. Hrva dolaze u 7. stoljeću, a u 9. stoljeću postoje prvi kneževi. Tada Hrva priznaju franačku vlast. Lju-devit, knez Donje Panonije pokušao se oslobodi od franačke vlas . Knez Borna, koji je vladao kneževinom Hrvatskom bio je na strani Franaka i borio se pro v Ljudevita. Iako je Hrvatska u 9. stoljeću bila pod franačkom vlas , knez Trpimir ju je polako osamostaljivao. On je poznat kao osnivač dinas je Trpimirovi-ća i uspješno se borio pro v Bizanta i Bugara. Trpimirov na-sljednik, knez Domagoj, iskazao se u borbi s Mlečanima koji su ga nazvali „najgorim knezom Slavena“. Knez Branimir osamo-stalio je Hrvatsku od Franaka i za vrijeme njegove vladavine Hrvatska dobiva papin blagoslov. U to vrijeme to je značilo međunarodno priznanje Hrvatske. Prvi vladar koji je vladao velikim prostorom od Panonske nizine do Jadranskog mora bio je Tomislav. Papa Ivan X. 925. godine Tomislava proglašava kra-ljem i Hrvatska postaje kraljevstvo. Prvi kralj bio je Tomislav, ali prvi „okrunjeni“ kralj bio je Stjepan Držislav kojemu je bizant-ski car dao kraljevsku krunu. Za vrijeme kralja Dmitra Zvonimi-ra Hrva su živjeli u miru i to je bilo vrijeme društvenog i gos-podarskog napretka. Nakon smr Dmitra Zvonimira pojavila se legenda o njegovom ubojstvu. Legenda kaže da su Zvonimira ubili njegovi ljudi jer ih je h o poves u križarski rat. U trenut-ku smr Zvonimir je prokleo Hrvate da nikad više neće ima vladara svoje krvi. Zadnji hrvatski kralj bio je Petar Snačić jer je poslije njegove smr Hrvatska, potpisivanjem Pacte convente

1102. godine, ušla u zajednicu s Ugarskom. Ante Ćaran, 12. r.

Hrvatske plažeS više od 1200 otoka Hrvatska je poznata po razvedenoj obali i brojnim lijepim plažama. Pješčane plaže s brojnim ak vnos ma omiljene su među djecom i odraslima. Napozna je pješčane plaže su: Bačvice u Splitu, Rajska plaža na otoku Rabu, Saharun na Dugom otoku i Lumbarda na Korčuli. Većina hrvatskih plaža su kamene, šljunčane plaže. Najpozna ja je Zlatni rat na otoku Braču, za m Punta rata u Brelima i Banje u Dubrovniku. I te pla-že nude različite ak vnos – možete ići na ronjenje, vozi jet ski, igra picigin. Nau čari i oni koji žele pobjeći od civilizacije vole skrivene plaže do kojh se ne može lako doći. Najpozna ja takva

skrivena plaža je uvala S niva na otoku Visu. Mato Čabraja, 7. r. i Tomislav Kopilović, 8. r.

Josip Brdar, 4. r.

Benjamin Weber, 9. r.

11

Zrinsko-frankopanska urota Zrinski i Frankopani bile su dvije poznate obitelji u hrvatskoj povijes . Zrinski su se zvali Šubići, ali su nakon preseljenja u Zrin uzeli prezime Zrinski. Iz te obitelji bili su moćan ban Pavao Šubić i Nikola Šubić Zrinski koji se hrabro borio pro v Turaka kod Sigeta. U Čakovcu je očuvan nji-hov dvorac i Čakovac se naziva grad Zrinskih. Druga poznata obitelj bili su Frankopani koji su često sa Zrinskima sklapali brakove. Fran Krsto Frankopan i Petar Zrinski pokušali su smijeni Habsburgovce s vlas . Taj je događaj u Hrvatskoj poznat kao Zrinsko-frankopanska urota. Nisu uspjeli i car Leopold I. ih je pozvao u Beč. Bili su uhićeni i osuđeni na smrt, iako im je car obećao da im se ništa neće dogodi . Ubijeni su 1671. godine. U 20. stoljeću pokopani su u zagrebačkoj katedrali, a na

grobu im stoji rečenica „Navik on živi ki zgine pošteno“.Ivan Škaro, 7. r.

Simboli Republike HrvatskeRepublika Hrvatska je europska država, zemljopisno smještena na pri-jelazu iz srednje u jugoistočnu Europu. Susjedne države Hrvatske su Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora, a s Italijom ima morsku grani-cu. Simboli Republike Hrvatske su zastava, grb i himna. Zastava je služ-beno usvojena 21. prosinca 1990. godine. Sastoji se od tri jednako ši-roke vodoravne crte crvene, bijele i plave boje s grbom u sredini. Grb Rebublike Hrvatske podijeljen je na 25 crvenih i bijelih polja. Iznad polja nalazi se kruna u kojoj je smješteno pet povijesnih grbova. Gle-dajući s lijeva nadesno to su: najstariji hrvatski grb, grb Dubrovačke Republike te grbovi Dalmacije, Istre i Slavonije. O hrvatskoj šahovnici postoji jedna legenda. Kralja Stjepana Držislava zarobio je mletački dužd Petar Orseolo. Dužd je čuo da Držislav dobro igra šah i obećao mu da će ga oslobodi ako pobijedi tri par je. Držislav je sve par je pobijedio i bio slobodan. Kao znak zahvalnos stavio je šahovnicu na hrvatski grb. Himna je također državni simbol. To je svečana pjesma koja se izvodi u čast domovine. Hrvatska himna zove se „Lijepa naša“.

Tekst je napisao Antun Mihanović, a uglazbio Josip Runjanin.Lucia Baran, 9. r. i Ivana Pocrnja, 8. r.

Korčula i Marko PoloHrvatska ima 1246 otoka. Samo pedesetak otoka je stalno naseljeno. Dva najveća otoka, Krk i Cres, su skoro iste veličine. Na otocima se nalaze tri nacionalna parka. To su NP Brijuni, NP Korna i NP Mljet. Hrvatska ima puno lijepih i zanimljivih otoka, a jedan od h je Korčula. Korčula je jedan od većih otoka u Dalmaciji. Na Korčuli su živjeli Grci i Korčula se nekad zvala Korkyra. Stari grad je okružen bede-mima. Korčula je popularno turis čko središte. Zanimljiva turis čka atrakcija je tradicionalna igra moreška. Na Korčuli je živio pozna putnik i putopisac Marko Polo. Rođen je 1254. godine. Na Korčuli je njegova rodna kuća, a u njegovu čast otvoren je i Muzej Marka Pola. On je napisao poznatu knjigu Milijuni o svojim

putovanjima. Ivana Ćaran, 9. r.

Dunav i VukovarDunav je rijeka koja je povijesno važna, u povijes je stvarala grani-cu između puno zemalja, kao što danas čini npr. prirodnu granicu između Hrvatske i Srbije. Dunav je druga najveća rijeka u Europi i duga je 2860 km. Izvor joj se nalazi u Baden-Würtembergu i prolazi kroz puno zemalja (Mađarsku, Njemačku, Hrvatsku, Rumunjsku...). Uz to prolazi kroz če ri glavna grada kojima svima počinje ime na „B“: Beč, Bra slavu, Beograd i Budimpeštu. Najveći hrvatski grad kroz koji prolazi Dunav je Vukovar. On je također najveća riječna luka u Hrvatskoj. Prije rata u Vukovaru je živjelo oko 47 suća ljudi, a danas taj grad ima 28 suća stanovnika. Vukovar je barokni grad, tj. dobio je svoju ljepotu u doba baroka. Neke od znamenitos gra-da su dvorac Eltz, vodotoranj iz Domovinskog rata koji je simbol pobjede i memorijalna bolnica u kojoj se danas nalazi muzej. Osim po nedavnoj povijes Vukovar je poznat po vučedolskoj kulturi. Vu-čedol se nalazi u blizini Vukovara i tamo je nađena vučedolska go-lubica. Vučedolska golubica je suvenir toga kraja, ali i cijele Hrvat-ske. S vučedolskom kulturom povezuje se i najstariji kalendar u Europi koji je nađen u Vinkovcima.

Helena Štefanac 9. r., Antonia Štefanac, 12. r. i Matej Vlašić, 10. r.

Ante Zvonar, 2. r.

Fabi

an M

eštro

vić,

4. r

.

Dino Crüwell, 2. r.

Ivan

Ška

ro, 4

. r.

12

Mnogi ljudi diljem svijeta svakodnevno vežu krava-tu, ali samo rijetki znaju da kravata dolazi od Hrvata!

Priča o krava počinje u 17. stoljeću u vrijeme Tri-desetogišnjeg rata. Hrvatski vojnici borili su se na strani francuskog kralja Luja XIII. i bili na glasu kao hrabri i neustrašivi. Mnogi su im zavidjeli na konja-ničkom i vojničkom umijeću. Osim po hrabros , od drugih su se vojnika razlikovali i po rupcu koji su vezivali oko vrata. Prema narodnoj predaji, djevoj-ke i žene ispraćale su svoje odabranike u rat i dari-vale im marame kako bi ih podsjećale na njih. Tim su modnim detaljem osvojili profi njene Parižane, a kako za te ukrase u to vrijeme nije bilo drugog na-ziva, Francuzi su ih jednostavno prozvali po Hrva -ma – les cravates.

Budući da potječe od Hrvata, Hrvatski je sabor iskazao krava posebnu počast proglasivši 18. li-stopada Danom kravate.

Pri~a o kravati

Postoje čak 94 načina vezivanja kravate, ali najpopularnija su če ri. U hrvatskom jeziku se zovu knez Borna, kralj Tomislav, knez Borna pojačani i kralj Tomislav pojačani. Nauči veziva kralja Tomislava!

Naziv cravate iz francuskog je ušao u

mnoge jezike!

engleski – CRAVAT

talijanski – CRAVATTA

turski – KARVAT

poljski – KRAWAT

portugalski – CRAVATA

fi nski – KRAVATTI

Dan kravate na hrvatskoj smo nastavi obilježili radionicama.

Izradili smo kravate od papira raznih boja i oblika.

Na Festivalu naroda u školi Nelson Mandela posjetitelji su učili vezivati kravatu.

S ponosom nosite svoje kravate jer one vežu nas Hrvate!

Malo natjecanje u spretnosti i brzini vezivanja kravate.

13

50 godinaProfesora Baltazara

Pingvin ČarliU Baltazargradu u zoološ-

kom vrtu živio je pingvin Čar-li. Volio je plesa , ali je bio tužan jer nije mogao letje . Pomogao mu je profesor Baltazar. Izumio je le -kapu s propelerom. Čarli je bio pre-sretan i stalno je le o. Jednog dana Čarli je odle o i više se nije vra o. Baltazar je bio tužan i krenuo je tra-ži svog prijatelja. Čarli je bio jako daleko. Našao je ljubav svog života, ali njegova pingvinka nije mogla le-tje . Baltazar je i njoj napravio le -kapu pa su se svi troje sretno vra li u Baltazargrad.

Tatjana Weber, 6. r.

Najveći snjegovićKad je u Baltazargradu pao snijeg, svi su se stanovnici veselili i po-

čeli su pravi snjegoviće. Ali došlo je sunce i otopilo snjegoviće. Sta-novnici su bili jako tužni. Sastali su se u gradskoj vijećnici i dogovorili da će u svom gradu napravi najvećeg snjegovića na svijetu. Trebao im je samo sni-jeg, a po njega su o šli na Južni pol. Svi su se bacili na posao i uskoro je naj-veći snjegović bio gotov. Toliko su mu se divili da su opet zaboravili da se sunce može pojavi u svakom trenutku. Drugi se dan pojavilo sunce i otopi-lo snjegovića. Grad je bio poplavljen. Uz pomoć svog čudotvornog stroja i mašte profesor Baltazar riješio je ovaj problem. Napravio je veliku vje-trenjaču koja je kupila vodu i pretvarala je u oblake.

Ema Lončarević, 6. r.

Najpozna ji hrvatski animirani serijal o ge-

nijalnom profesoru Baltazaru i njegovim

još genijalnijim izumima napunio je 2017.

točno 50 godina svog postojanja. Prva epi-

zoda napravljena je i prikazana 1967., a

uslijedilo ih je još 58 jekom 11 godina.

Otkačenog i dobroćudnog profesora uz

kojeg su odrastali naraštaji vrlo brzo su za-

voljeli i učenici hrvatske nastave.

Tetke PletkeU Baltazargradu su bile

dvije tetke Pletke koje su voljele ples . Jednom su tetke plele pulover za profesora Balta-zara. Kad su bile gotove, vidjele su da pulover ima osam rukava. Pa su pulover dale glazbeniku Oktavi-janu. On je bio oktopod. On je od-mah otplivao kući. Svim je prijate-ljima rekao da su mu tetke isplele pulover. Onda su svi oktopodi htjeli pulovere poput Oktavijano-vog. I Baltazar je na pravio neobič-nu mašinu, štricikl. Mašinu su mo-rali vozi kao bicikl, a iz nje su izlazili gotovi puloveri. Okto-podi su bili presretni!

Ivan Čolak, 4. r.

Gabrijela Dropulja, 5. r.

Mariam Kasse, 5. r.

Duje Škaro, 2. r.

Filip

Mat

eško

vić,

4. r

.

Gabrijel Vuletić, 5. r. Antonia Matešković, 1. r.

14

Četvrtu godinu zaredom natjecanjem u čitanju naglas obi-lježili smo Međunarodni dan materinskog jezika i Međuna-rodni dan čitanja naglas. Natjecanje se održalo 24. veljače 2018. u prostorijama Veleposlanstva RH. Učenici od 3. do 7. r. čitali su pjesme, priče i ulomke iz romana pozna h hr-vatskih pisaca. Među redom odličnim čitateljima najbolje su morale odabra članice žirija – Sonja Breljak, novinarka Hrvatskog glasa Berlin, Marina Maganić Buljan, bivša učite-ljica hrvatske nastave i Ivana Karanušić, savjetnica u Vele-poslanstvu RH. Najuspješniji su bili: Maja Marić, 3. r., Mag-dalena Ćavar, 4. r., Noah Pervan, 5. r., Ema Lončarević, 6. r. i Anja Kolovrat, 7. r. Ove je godine na natjecanju sudjelova-lo najviše učenika, čak 28! Nadamo se da će naši učenici do sljedećeg natjecanja puno puta zaroni u svijet književno-s te zavolje čitanje i putovanja u maštu još više, bilo na materinskom ili nekom drugom jeziku.

Fotografi je: Sonja Breljak / Hrvatski glas Berlin

Bo`i}na predstava [apice

Natjecanje u ~itanju naglas

U nedjelju, 10. prosinca posje li su nas glumci Grad-skog kazališta mladih u Splitu koji su izveli predstavu božićne tema ke Šapice. Šapice su priča o dva psa, Doni (Ana Gruica) i Mršu (Ivo Perkušić), koji se zbog ra-zliči h okolnos sretnu na ulici. Između njih razvit će se veliko prijateljstvo, a Mrš će Donu, uglađenog psića iz bogate obitelji, pouči tehnikama preživljavanja izvan toplog doma. Učenici su odmah zavoljeli Donu i Mrša, zajedno su s njima pjevali i lajali na mjesec. Dvorana Hrvatske katoličke misije bila je ispunjena do zadnjeg mjesta, a nekim je učenicima ovo bila prva kazališna predstava na hrvatskom jeziku.

Nakon predstave Ana i Ivo pozvali su učenike na pozor-nicu da zajedno otpjevaju pjesmu Zvončići. Tradicional-ni božićni susret učenika hrvatske nastave završio je zborskom pjesmom Sretan Božić svakome, domjenkom koji su pripremili vrijedni roditelji i duboko urezanom porukom u srcima koju nam je nekoliko puta ponovio Mrš – ljubav je jedina stvar koju kad dijeliš, imaš još više.

Fotografi je: Željko Ma ć / Berlinski magazin

Mt

Nk

t3

15

Iako smo udaljeni više od suću kilometara od domovine, u hr-

vatskim se obiteljima i dalje čuvaju stari hrvatski božićni

običaji. Neki od naših učenika Božić slave u Hrvatskoj, a drugi nastavljaju svoje običaje i tradi-

ciju čuva u Berlinu.

Bo`i} u mojoj obitelji

Na nastavnom mjestu Dunant-Grundschule izradili smo ukrase za božićnu jelku, a sam ukras zapravo je bila jelka.

Izradili smo i čestitke-jelke.

Ja slavim Božić s obitelji: mama, tata,

brat, baka, dida, ujak, rođak i moja druga

baka. Zajedno jedemo ručak, šnicel, pomes i

salatu. Za desert jedemo kolač od mandarine.

Svi zajedno igramo igre. Prije Božića kupimo

jelku. Za vrijeme ručka upalimo svijeće, a nakon

ručka dobijemo poklone.Ana Livaja, 5. r.

Na Badnjak pripremamo kuću za Božić i pravimo kola-če. Nekad slavimo Božić sa širom, a nekad s užom obitelji. Na Bad-njak idemo na polnoćku, a ujutro na Božić otvaramo poklone. Na Božić ručamo sarmu, juhu, kolače i meso, ali prije toga molimo i mo-žemo jes tek kad smo gotovi. Kad smo gotovi s ručkom, ugasi-mo svijeće na adventskom vijen-cu kruhom koji smo umočili u

vino.

Doris Knezović, 7. r.

Dva tjedna prije Bad-njaka mi sami odreže-mo jelku u šumi. I ukrasimo ju tjedan dana prije Badnja-ka. Na Badnjak gledamo te-leviziju da možemo brzo zaspa . Na božićno jutro is-pod jelke su pokloni i mi ih možemo sve otvori . Kasni-je za ručak jedemo fi lovanu papriku, a za desert domaći

kolač s keksima. Anita Bao ć, 6. r.

Na Badnjak se dignemo ujutro i jedemo jedan di-

van doručak. Poslije toga idemo u crkvu i gledamo

kako druga djeca izvode predstavu o Isusovom rođenju.

Nakon predstave idemo doma i idemo u krpe. U noći do-

lazi Djed Božićnjak (roditelji). Ujutro otvorimo poklone i

idemo kod dide i bake. Mi onda svi skupa slavimo Božić.

Bruno Penić, 6. r.

Tri tjedna prije Badnja-ka kupimo bor. Dan prije Badnjaka ga ki mo. Na Bad-njak dolaze baba i dida iz Magdeburga i Splita. U crkvi je predstava i poslije idemo kući i jedemo njoke sa škam-pima. Na božićno jutro otva-ramo poklone.

Mateo Linse, 5. r.

Ja slavim Božić sa svojom širom obitelji (s tetkom, tetom, rodica-ma, rođakom, sestrama, materom i ćaćom, bakom i djedom, ujkom i uj-nom). Prije Božića kupimo božićnu jel-ku i moja mama, sestra i ja ju ki mo. A ispod božićne jelke su pokloni. Ako sla-vimo Badnjak sa širom obitelji, jedemo ribu. Na Badnjak idemo u crkvu u 18:00 sa . Poslije crkve na Badnjak ro-dice i ja nekad jedemo pršut jer je post gotov i otvaramo poklone. Na Božić svi zajedno ručamo. Prije ručka se pomoli-

mo i tetak ugasi svijeće vinom.Maria Ćubela, 7. r.

Božić i Badnjak slavim sa svojom

širom obitelji, tj. s tetkom, njezinom

djecom i unučadi, drugom tetkom i njezi-

nom djecom, svojim bratom i sestrama,

bakom, mamom i tatom. Oko sedam sa

navečer na Badnjak svi se sastanemo u

našoj kući. Prvo pričamo i pjevamo crkve-

ne božićne pjesme i onda dobijemo po-

klone. Na stolu stoje slane i posne gricka-

lice. Navečer moj tata unosi badnjak u

kuću. Badnjak je komad drva u koji se

ureže križ. Moj tata uđe i onda molimo.

Nakon molitve badnjak se stavi u peć. Na

misu se ide u ponoć ili na Božić ujutro.

Terezija Budimir, 7. r.

Mat

ea N

ovok

met

3. r

.

Marta Ćosić 4. r.

Ilijana Franjić 4. r

Julian Speck 3. r.

Katarina Kubach 4. r.

16

Danas se u vrijeme poklada ili fašnika maskiramo u što god želimo. Taj dan smo netko drugi, a najčešće odaberemo bi superjunak, vila, princeza, gusar itd. U Hrvatskoj se već stoljeći-ma njeguju neki stari pokladni običaji. Najpopularniji su zvončari koji su upisani na UNESCO-ov Reprezenta vni popis nematerijalne baš ne čovječastva. Zvončari obilaze sela u Kastav-š ni i imaju karakteris čne maske, prugaste majice, bijele hlače, ogrnu su ovčjom kožom, a na glavi nose živo njske maske. Oko struka imaju zvono i njime upozoravaju na svoj dola-zak i zbog njega su prozvani zvončari. Pokladno je jahanje karakteris čno za slavonska sela i specifi čno po tome što jahači nisu maskirani! Obilaze sela u povorkama, goste se i pjevaju u spomen na vojnike koji su graničarima donosili jelo i piće u vrijeme poklada. U mnogim se hrvatskim gradovima održava običaj u kojem princ Fašnik na početku poklada preuzima ključeve grada i postaje njegov vladar, a kraj poklada obilježava se njegovim spaljivanjem. Sve su ove pokladne običaje crtežom predočili učenici hrvatske nastave.

Hrvatski pokladni obi~ajiPa

trici

a Je

rat,

5. r.

Mat

ea P

ocrn

ja, 4

. r.

Nikolina Čeko, 1. r.

Magdalena Ćavar, 4. r.M

aja

Mik

ulić

, 3. r

.

Eliza

bet B

aotić

, 2. r

.

Mat

ea B

ogda

nović,

3. r

.

Luka

Ćar

an, 6

. r.

Luka Bogdanović, 3. r.

Kata

rina

Dedić,

2. r

.

Ivan

o-Du

je B

rčić

, 5. r

.

Anna

-Mar

ia Č

eko,

3. r

.

17

I djeca i odrasli vole sastavlja puzzle ili slagalice. Od svih slagalica, malih ili velikih, onih od 100 ili 1000

dijelova, najdraže su nam one koje napravimo sami. Teme naših

slagalica bile su jesen i proljeće. Na jesenskim slagalicama našli su se

kišobrani, puno lišća i kiše, a i pokoja bundeva. Proljetne smo slagalice pak ukrasili cvijećem,

suncem, lep rima i pčelama. Neki su učenici slagalicu zadržali za sebe,

a neki je poklonili roditeljima i braći.

Jesenska i proljetnaslagalica

Jesenske slagalice učenika škole St. Ludwig.

Proljetne slagalice na okupu.

18

Uskrsno veseljeUskrs je najveći katolički blagdan i

donosi nam puno veselja i šarenila.

Prije Uskrsa radujemo se bojajući pi-

sanice. Na uskrsno jutro krećemo u

potragu za jajima, poklonima i čoko-

ladom. Na blagdanskom stolu čeka

nas tradicionalni doručak koji započi-

njemo tucanjem ili kucanjem jajima.

Kao i kod proslave svakog blagdana,

tako i kod Uskrsa, najvažnije je toplo

okruženje obitelji i osjećaji ljubavi i

zajedništva.

Za Uskrs idemo u Hrvatsku.

Tamo bojimo jaja. Na Uskrs se

tucamo jajima. Kod koga je

jaje ostalo čitavo, on je pobi-

jedio. I nekada idemo u crkvu.

Viktoria Dedić, 4. r.

Za Uskrs farbamo jaja i idemo u crkvu. Kad je baš

Uskrs, u našu kuću dođe puno ljudi. Puno se igra-

mo s djecom i idemo u moj vrt traži jaja i poklo-

ne. Kad smo gotovi, idemo jes . Jedemo puno

kolača i čokolade. Kad je toplo, opet se igramo u

vrtu, a sve mame i tate pričaju. Poslije mala djeca

idu spava , a mi, veća djeca, gledamo fi lm. Puno

se smijemo i jako smo umorni kad je fi lm gotov.

Kuma, Luci, Ana, Ofi , noni, kum i kuma su najdu-

že kod nas. Nekad ja već spavam kad oni idu.

Drugi dan poslije Uskrsa jako dugo spavam. To je

moj Uskrs. Ja baš volim svoj Uskrs.Helena Piteša, 5. r.

Na Veliki petak smo bili u crkvi. Ove godine smo

bili u Bochumu. Išli smo doručkova s tetom i

tetkom. Vra li smo se u utorak.Maja Mikulić, 3. r.

Rebeka Kljajić, 1. r.

Mara Penić, 3. r.

Mijo

Kop

ilović,

2. r

.

Karm

ela

Vule

tić, 2

. r.

Kian Čabraja, 1. r.

Ante Bašić, 4. r.

1919

Nekoliko dana prije Uskrsa bojam pisanice. Kad se probu-dim na Uskrs, moram još malo osta u sobi zato što mama i tata najvjerojatnije još nisu gotovi sa skrivanjem jaja i čo-kolade. Nakon toga braća, se-stra i ja tražimo čokoladu i jaja. Kad smo sve našli, idemo jes i tucamo se jajima.

Tereza Rapić, 4. r.

Ja bojam jaja u Hrvatskoj. Sa zelenom, plavom i

pink bojom. Kad se probudim, tražim jaja. Onda

se tucamo jajima, jedemo jaja i idemo u crkvu. Ja

pojedem mamino jaje jer ga ona da meni.

Maja Baković, 3. r.

Ja sam bila doma i doručkovala s ma-

mom, tatom, djedom i bakom. Onda

sam dobila deset poklona i čokolada.

Onda smo prešli kod bake i ručala

sam meso.Leona Wegener, 3. r.

Luca Banović, 2. r.

Mila Ćosić, 2. r.

Ivano Linse, 2. r.

Emilia Balzer, 3. r.

Mar

ta V

ukad

in, 2

. r.

Marijana Rapić, 2. r.

Constantin Goracy, 5. r. Antonio Dropuljić, 4. r. Paulina Olujić, 4. r . Timon Olujić, 2. r.

20

Morski svijetKada uživamo na plaži i kupamo se u plićaku, ne razmišljamo što se sve krije u morskim dubinama. U svim se morima i oceanima krije bogat živo njski svijet, pa tako i u našem Jadranskom moru. Zato more mo-ramo čuva jer ono ne pripada samo nama, ono je dom kitovima, ri-bama, delfi nima i drugim bezbrojnim živo njskim vrstama.

R F F S R D A

A B I R G A R

V V P D R V K

M E D U Z A T

M M J P R O T

K V G I E I J

I M G N K D M

U osmosmjerci se kriju če ri morske

živo nje. Pronađi ih!

Zanimljivos o kitovimaPlavetni kit je najveća živo nja u moru. On može bi dug trideset metara. On jede plankton i ribu. Delfi n je isto vrsta kita. On ne može disa kao riba pa mora ići izvan mora. Kitovi žive u Atlantskom oceanu i Pacifi ku. Kitovi mogu komunici-ra pjevanjem.

Anton Bauer, 4. r.

Mia Jurić, 4. r.

Anton Bauer, 4. r.

Julian Vrban, 2. r

Marijan Benović, 2. r.

Constantin Goracy, 5. r.

Liam Jantke, 5. r.

Valentina Weigt, 1. r.

21

Sinjska alkaSinjska alka je viteška igra koja se održava sva-

ke godine u nedjelju u prvoj trećini kolovoza u Sinju. To bude na godišnjicu pobjede Hrvata nad tur-skim osvajačima u kolovozu 1715. Alka je nastala početkom 18. stoljeća. Izvan Sinja odr-žala se če ri puta: u Splitu, Beogradu, Zagrebu i Vuko-varu. Sinjska alka je 2010. upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baš ne.U Alki može sudjelova najmanje 11 i najviše 17 alkara. Alkari na konjima jašu trkalištem dužine 160 m. Onda pokušavaju kopljem pogodi središte malog željeznog kruga koji se zove alka. Alka visi 3,32 m iznad zemlje. Alka ima če ri polja. Ako alkar pogodi mali krug u sre-dini, dobiva 3 boda. Pogodak u gornje polje iznad ma-log kruga vrijedi 2 boda, a pogodak u donja dva polja 1 bod. Nakon tri utrke bodovi se zbrajaju. Alkar s naviše osvojenih bodova pobjeđuje i postaje slavodobitnik. Kad dva ili više alkara imaju is broj bodova, oni nastav-ljaju natjecanje dok jedan od njih ne pobijedi. Prije same Alke održavaju se Bara i Čoja, dvije generalne probe. Bara se održava dva dana prije Alke. Pobjednik Bare dobiva brončanu alku. Jedan dan prije Alke održa-va se Čoja. Pobjednik Čoje dobiva srebrnu alku.

Tomislav Rezić, 9. r.

Hrvatska kulturna ba{tina Antonia Lajh, 6. r.

U petak, 4. svibnja 2018. u Veleposlanstvu RH odr-žana je izložba učeničkih radova pod nazivom Hr-vatska kulturna baš na. Europski parlament i Vije-će Europe proglasilo je 2018. godinom Europske kulturne baš ne. Hrvatska nastava u Berlinu dala je svoj mali doprinos ovom izložbom. Iako je mala ze-mlja, Hrvatska ima čak 13 dobara upisanih na UNES-CO-ov Reprezenta vni popis nematerijalne kulturne baš ne čovječanstva, a na Lis zaš ćenih nemateri-jalnih dobara Ministarstva kulture nalazi se njih čak 160. Nematerijalna baš na obuhvaća predstave, govore, rukotvorine, plesove, običaje i druga dobra koja određeni narod i pojedinci prihvaćaju kao dio svojeg nasljeđa. Ona se prenosi iz generacije u ge-neraciju i zajednici pruža osjećaj iden teta i kon -nuiteta. Na izložbi su se posje telji mogli upozna s petnaestak nematerijalnih dobara. Na zidovima Ve-leposlanstva našli su se sinjska alka, licitarska srca i tradicionalne drvene igračke, klape, tamburice i li-jerice te falkuše, slavonski kulen i štošta drugo. Izložbu je otvorio veleposlanik Gordan Grlić Rad-man koji je izrazio zadovoljstvo što dječji radovi kra-se prostorije Veleposlanstva i istaknuo je važnost čuvanja kulturne baš ne. Potom se posje teljima obra la koordinatorica Gordana Kešina koja je na-glasila koliko je naša kulturna baš na vrijedna i au-ten čna i da je po njoj Hrvatska prepoznatljiva. Učenica Mia Glavurdić pročitala je tekst u kojem su posje telji saznali više o kulturnoj baš ni predstav-ljenoj na izložbi. Uslijedila je zakuska i izvlačenje na-grada u igri Baš na za 5 u kojoj su učenici pokazali svoje znanje o hrvatskoj kulturnoj baš ni.

Fotografi je: Sonja Breljak / Hrvatski glas Berlin

22

Chiara Skopp, 2. r.

Ana Brčić, 3. r.

Dan Olujić, 5. r.

Klapsko pjevanje i bećaracKlapsko pjevanje je tradicionalno višeglasno pje-vanje a capella (bez pratnje instrumenata). Klapsko

pjevanje potječe iz Dalmacije, primorskih krajeva i otoka. Klape su skupine od 5 do 8 pjevača. Svaki pjevač ima svoju visinu glasa. Tekstovi klapskih pjesama uglavnom su lju-bavni, a pjevaju i o domovini, zavičaju, moru. Najpozna je su hrvatske klape Cambi, Intrade, Šufi t, Iskon, Rišpet.Bećarac je oblik narodnog pjevanja nastao u Slavoniji. Svi bećarci imaju istu melodiju od 24 takta i pjevaju se uzasto-pno. Glavni pjevač pjeva prvi s h, a slušatelji ga ponavlja-ju. To su humoris čne pjesme čiji je cilj nasmija . Naziv bećarac potječe od od turske riječi bekar koja označa-va mladog neženju, momka, samca, veseljaka. Ma ja Tokić, 9. r.

Mia Glavurdić, 8. r.

Klara Marija Zlatunić, 8. r.

Emili

o Sl

ivar

, 2. r

.

Gabrijela Dropulja, 5. r.

Luka Marić, 4. r.

Nathalie Rinka, 4. r.

Adrian Weber, 2. r.

23

Marijan Baćak, 2. r.

Stipe Slivar, 3. r.

Procesija Za križen

Procesija Za križen održava se na otoku Hvaru u Velikom tjednu,

točnije u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak. Nakon župnikove pro-

povijedi formiraju se procesije koje, krećući se u smjeru kazaljke na satu,

posjećuju sve župne crkve koje sudjeluju u hodočašću. Put je dugačak 25

kilometara i traje 8 sa . Posebna je čast bi križonoša, iako to nije nimalo

lako jer križ teži i do 18 kilograma. U cjelonoćnom hodu pjevaju se stari

pučki napjevi, a u crkvama izabrani pjevači pjevaju Gospin plač. Ova se tra-

dicija na otoku Hvaru održava više od 500 godina i 2009. uvrštena je na

UNESCO-ov Reprezenta vni popis nematerijalne kulturne baš ne čo-

vječanstva. Klara Zlatunić, 8. r.Klara Marić, 4. r.

Mariam Kasse, 5. r.

Diego Batinić, 4. r.Darijo Kopilović, 5. r.

Petar Škaro, 4. r.

Matko Dragičević, 2. r.

ZvončariZvončari su najpozna je pokladne ma-

ske u Hrvatskoj, a najboga je zvončarskim skupinama je područje Kastavš ne. Uz Halubaj-ske zvončare (Marčelji i Viškovo), djeluje još ne-koliko skupina iz Brega, Brguda, Mučića, Muna, Rukavca, Zameta, Zvoneća i Žejana. Zapadni zvončari imaju više manjih zvona oko pojasa, lice im je otkriveno i na glavi nose klobuk sa zeleni-lom i papirna m raznobojnim cvijećem. Istočni zvončari nose velike maske u obliku živo nje s rogovima i jedno veliko zvono. Zvončari su ogr-nu ovčjim kožama, u rukama nose balte (sjeki-re). Svojom strašnom pojavom i zvonjavom tje-raju zimu i najavljuju buđenje prirode i dolazak proljeća.

Ivan Klišanin, 7. r.

24

Koga ja imam

Obitelj i rodbina najveći su nam

oslonac u životu. I kad se svađamo

s braćom i sestrama, i kad se rodi-

telji naljute na nas, uvijek znamo

da iza toga stoji bezuvjetna ljubav i

podrška. Oni su uvijek uz nas, i kad

smo radosni i kad smo tužni, da nas

zagrle, nasmiju i da nam pomognu.

Koga imaju naši učenici, koga vole,

s kim se smiju i raduju, pročitajte u

njihovim tekstovima.

Moj striko je visok i dovoljno mršav. Njegova mala, okrugla

glava pokrivena je crnom kosom. Oči su mu krupne i crno-

smeđe. Nos mu je pravilan. Prs na rukama su mu malo de-

beli i kratki. Pogled mu je najbolji na svijetu. Često se smije i

poklanja mi sve i svašta. Zadnji put mi je poklonio tablet, a za

16 dana mi opet poklanja tablet i 200 kuna. Moj striko će

uskoro napuni 43 godine. On se jako voli druži sa mnom.

Ove godine naprimjer idemo u Italiju, u brda. Posebno voli

mene jer ga slušam i dobro se slažemo. Njega zanimaju moje

priče i moj život. Ja mu moram u detalje ispriča što se doga-

đa u mom životu. Nije mi teško jer je on veoma dobar čovjek

koji sve želi ču i sazna . Volim svog striku. On je meni drag,

a i ja njemu. Ema Lončarević, 6. r.

Moja sestrična se zove Lucia Baran. Ona ima 14 godina i živi

u Berlinu. Ima plave oči i kratku kosu. Jako je ljubazna. Mi

nekad zajedno pečemo palačinke i kokice. Ona može bi

umjetnica. Uvijek je tu za mene. Ima brata Josipa koji je toliko

visok da ne može proći kroz vrata.Matea Pocrnja, 4. r.

Moj bra ć se zove Mika. On ima osam godina. Mika je smiješan. On je skoro kao moj brat. Mi se jako dobro igramo i idemo pone-kad van na igralište ili u dvorište. Mika je jako, jako mršav i puno se smije. On može brzo trča , ali ne može lijepo crta .Leona Wegener, 3. r.

Moja mama se zove Antonia. Ona ima plavu kosu. Zna dobro

kuha i igra nogomet. Često mi kaže: „Mijo, pospremi svoju

sobu!“ Ona voli tatu, moga brata Matea i mene. Moja mama

mene zove mein Schatz.

Mijo Krajinović, 3. r.

Dea Crüwell, 2. r.

Katarina Dedić, 2. r.

Ivano Martinović, 1. r.

25

Moja sestrična s kojom se najviše družim je Maria, ali mi nju

uvijek zovemo Mara. Ona je baš draga i smiješna i s njom se

super druži . Kad su bili uskrsni praznici, ja sam bila kod nje.

Igrali smo se skrivača i išla sam s njom, njezinim sestrama,

mamom i tatom u palačinkarnicu. Bilo je super. Mara oboža-

va pliva i ima puno medalja. Ima puno zlatnih i srebnih i

puno drugih nagrada. Uvijek je na natjecanjima u plivanju.

Ona se rodila s prekratkom nogom i zato mora nosi protezu.

Ona je jedna skroz vesela cura koja je jako draga i smiješna.

Njezine sestre, Darija i Gabrijela su isto skroz drage, ali najbo-

lje se slažem s Marom. Ja nju puno volim i njezine sestre isto

jako volim!!! Marina Vukadin, 6. r.

Marjan je moj brat. On ima šest godina. Mršav je, malen i ima tamnu kosu. Njegova omiljena boja je plava. Igra nogo-met i to vrlo dobro. Ja ga treniram i sad je dosta jak. Volim s njim boksa i igra nogomet. On zna dobro računa i dobar je u matema ci.

Gabrijel Vule ć, 5. r.

Moj brat je če ri godine star. Zove se David. On ima meku kosu. Nje-gova kosa je crna. Ima smeđe oči. On je sladak i puno se smije. Za mene je on najbolji brat, a inače je vrlo opasan i cool p.

Samuel Kljajić, 4. r.

Moj brat Ivan je velik i snažan. Ima 13 godina. Bavi se košarkom. Njego-va najdraža jela su pizza i hambur-geri. On voli pliva u moru i igra PlaySta on 4. Dobar je u školi, ali ne voli pisa zadaću.

Lana Klišanin, 4. r.

Moj brat ima 13 godina. Visok je i mršav. Njegova duguljasta

glava pokrivena je svjetlosmeđom kosom. Oči su mu smeđe i

okrugle. Nos mu je pravilan. Prs na rukama su mu mršavi i

duguljas . On je pametan, ali i malo kao čan. Voli se bavi

sportom. Igra košarku, puno čita knjige i voli igra igrice na

svom mobitelu. Darijo Kopilović, 5. r.

Mia je moja sestrična koja živi u Kölnu. Ona ima 12 godina, ali

sutra već ima rođendan. Ima dugu smeđu kosu i šiške. Ona je

posebna za mene zato što mogu s niom priča o svemu. Mia

ima jedno veliko srce. Ja se družim s njom preko telefona, a

ako se vidimo onda radimo glupos . Ona je najbolja sestrič-

na na svijetu zato što s njom mogu radi sve što poželim.

Danija Vlahović, 6. r.

Sara je najbolja sestra. Ona se rado igra. Voli svoju lutku koja se zove Lena. Kada se igram s mojim prijateljicama, ona se uvijek želi igra s nama. Kad se tek probudi, ona uvijek plače i ne zna što želi. Ali kad kaže da mamu i tatu voli malo, a bra-ta i mene puno, onda znam da i ona mene voli. Ima tri godine i smeđu kosu kao i ja. Ona ima smeđe oči i svi kažu da je jako slatka. Uvijek kad je tužna ili kad je mama nalju , ona uvijek dođe kod mene.

Maja Marić, 3. r.

Niko Marić, 1. r.

Marta Vukadin, 2. r.

Ana-Lena Udovčić, 6. r.

Ana Klišanin, 1. r.

26

Mat

eo K

rain

ović

, 2. r

.

Moja sestra je već velika. Ona ima 20 godi-na. Lijepa je. Kosa joj je svjetlosmeđa. Njene oči su smeđe. Moja sestra je uredna. Zna dobro kuha . Ona nije nervozna, ali nekad je malo kao čna. Pametna je i dobra je studen- ca. Ja volim nju puno zato što je jednostav-

no dobra. Nathalie Rinka, 4. r.

Ja pišem o svom bratu koji se zove Anto. On ima 9 mjeseci. Ima plavu kosu i plave oči. Izgleda kao i ja kad sam bio beba, samo je on plav, a ja sam bio crn. On već ima jedan zubić. Skoro je uvijek gladan ili žedan. Puno se smije, ali se isto zna i lju - . Volim se s njim igra . Kad ja plešem, on

se uvijek smije. Marko Čabraja, 5. r.

Moja mama se zove Mirjana, ali svi je zovu Mina. Ona je dra-

ga, visoka i lijepa. Ima velike zelene oči i dugu smeđu kosu.

Puno voli crvenu boju. Mama voli čita , vozi bicikl i igra se

sa mnom. Voli jes tjesteninu s vongolama, sladoled, mađa-

ricu i ramisu. Ja volim svoju mamu jer je ona najbolja mama

na svijetu!Lucia Billia, 4. r.

Moj tata ima 45 godina. On se zove

Damir. Ima smeđu kosu i bradu. Ja ga

volim i on mene. On je pošten. Voli

igra Candy Crush. Baš je dobar u

matema ci. Igrao je nogomet, ali sad

više ne igra jer ga bole leđa. Luka Glavurdić, 4. r.

Moja sestrična se zove Lana. Ona ima devet godina i živi u

Kölnu. Izgleda kao da je moja sestra i ima dobar karakter. Kod

nje mi je posebno to što ona igra nogomet sa mnom. Mi se

družimo i na table ma. Ona mi je omiljena jer je najbolja!

Dajan Vlahović, 4. r.

Mara Baćak, 4. r.

Ivano Linse, 2. r.

Luca Banović, 2. r.

Filip

Ren

ić, 2

. r.

Moj nećak se zove Leon. On ima 15 mje-

seci. Ima lijepe, neodoljivo plave okice.

Iako je sladak kao šećer, ponekad zna bi

malo i dosadan. Trči u moju sobu i razba-

cuje moje igračke. Moram uvijek zatva-

ra vrata zbog njega. Sada je počeo pri-

ča pa sve ponavlja. Tako je sladak i

zanimljiv! Matea Novokmet, 3. r.

27

U svakodnevnom govoru i pisanju hrvatskog jezi-ka često se susrećemo s jezičnim nedoumicama i dvojbama. Najčešćim pogreškama pozabavili su se učenici viših razreda i pripremili nekoliko jezič-nih savjeta s kratkim objašnjenjima i pravilima.

Mali jezi~ni savjeti

- s i sa

Uobičajeno se koris prijedlog s, osim u nekim slučajevi-ma kada mu se dodaje navezak a radi lakšeg izgovora. S postaje sa kada riječ koja slijedi počinje glasovima s, z, ž, š (sa Sanjom...), teškim glasovnim skupovima kao ks, ps, pš (sa psom...) i ispred zamjenice mnom (sa mnom).

- neznam ili ne znam

Negacija se u hrvatskom jeziku piše odvojeno od glagola. Ispravno je: ne znam, ne mogu, ne želim. Izuzetak su gla-goli kojima je niječnica dio osnove: nemam, neću, nemoj, nisam.

- Slavonski brod ili Slavonski Brod

Treba pisa Slavonski Brod zato što se u imenima grado-va i sela sve riječi pišu velikim slovom osim prijedloga i veznika. Tako se pišu i Baška Voda, Biograd na Moru, Sve Mar n na Muri i dr.

Laura Čabraja, 3. r.

Samuel Kljajić, 4. r.

Mateo Luka Franjičević, 5. r.- bi će ili bit će

Futur prvi ili buduće vrijeme glagola u hrvatskom jeziku tvori se od nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola htje (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će) i infi ni va glagola koji se spreže. Naprimjer: ja ću pjeva , ja ćeš čita , vi ćete ima- . Kad infi ni v na - dolazi ispred pomoćnog glagola, ispu-

šta se završno -i: pjevat ću, čitat ćeš, spavat ćete. Stoga je pravilno: „Ja ću ima vremena.“, „Sutra će bi lijepo vrije-me.“ ili „Imat ću vremena.“, „Bit će lijepo vrijeme.“, a ne-pravilno je „Ima ću vremena.“, „Bi će lijepo vrijeme.“ Glagoli čiji infi ni vi završavaju na -ći nikad ne gube završ-no -i (On će doći na utakmicu. Doći će na utak micu.).

- Ovo je moja prijateljica Mia. Jeste li već upoznali Miu? ili Jeste li već upoznali Miju?

U sklonidbi imena koja završavaju na -ia (Mia, Maria) i -io (Mario, Antonio) uvijek se piše glas j. Zato je isprav-no: Ovo je Mia. Nema Mije. Recite to Miji. Jeste li upo-znali Miju? Pričam s Mijom.

Jezične savjete pripremili: Viktor Gandl, 8. r., Tomislav Rezić, 9. r.,

Anđela Božica Franjičević, 10. r., Luka Blažević, 12. r.

28

Pogled u retrovizorU studenom smo obilježili Dan pada Vukovara i izradili golubice mira.

U vremenu SMS-ova i chatova, e-pošte i društvenih mreža, komunikacija putem rukom napisanoga pisma sve je rjeđa. Da bismo ovaj lijepi običaj oteli zaboravu, u prosincu je počeo naš mali projekt dopisivanja s uče-nicima OŠ „Sućidar“ iz Splita. Učenici su pisali o božić-nim običajima u svojoj zemlji i obitelji, koris li nove ri-ječi na hrvatskom jeziku i razvijali vješ nu pisanoga izražavanja.

U St. Ludwigu nas je posje la naša draga Lucija koja se prošle godine preselila u Hrvatsku.

Svetog Nikolu, najomiljenijeg dječjeg sveca, s nestrplje-njem smo dočekali 9. prosinca u crkvi sv. Sebas ana. U prigodnom programu, koji je vodio fra Radoslav, učeni-ci iz škole Adolf-Glassbrenner izveli su igrokaz „Razgo-vor s pas rima“, a recitaciju „Isusu za rođendan“ izveli su Maja i Niko Marić, Leona Wegener i Maja Mikulić.

Nakon što su prošle godine naši učenici imali priliku in-tervjuira proslavljenog hrvatskog rukometnog repre-zenta vca Jakova Gojuna, ove su godine bili njegovi gos na utakmici Füchse Berlin – Minden. Uz snažno bodrenje naših učenika, i preko 6000 ostalih gledatelja, berlinska je momčad ostvarila pobjedu, rezultatom 40:31. Bili smo i na utakmici Füchse Berlin – Nexe Naši-ce na kojoj smo navijali za obje momčadi.

29

Povodom Majči-nog dana i Dana očeva učenici su izradili poklon bonove. Neki su roditeljima daro-vali masažu, a drugi su se obve-zali obavlja ku-ćanske poslove.

I ove smo godine sudjelovali na međunarodnom likovnom natje-čaju koji organiziraju umjetnici Ankica i Ante Karačić iz Iserlohna. Na zadanu temu „Zeleno i plavo putovanje“ organizatorima je pri-s glo 500 crteža iz čak sedam ze-malja, a među nagrađenima su tri naše učenice: Maja Marić, 3. r., Viktoria Dedić, 4. r. i Ana-Lena Udovčić, 6. r. Čes tamo im!

Netom prije uskrsnih praznika u kinu smo pogledali „Petra Zecimira“, animirano-igrani fi lm o avan turama najveselijeg i najzabavnijeg zeca na svijetu.

U Dunant-Grundschule izradili smo lutke od papira i zabavljali se izvođenjem igroka-za uskrsne tema ke. Imali smo pravo lut-karsko kazalište!

3030

Gustav-Freytag-Oberschule

Katholische Schule St. Ludwig

Lily-Braun-Gymnasium

Katholische Schule St. Alfons

Klara, Valentina, Luka, Ivan, Boris Leona i Maja Adrian, Laura, Tatjana, Marko

Robert, Luca, Emilia, Mara, Matej, Ivano L., Ivano M., Marta (Nedostaju Maja i Niko.)

Emilija, Mia, Leticia, Ilijana, Helena, Marina, Bruno, Antonio M., Antonio T., Fabian, Niko, Luca, Mate, Mateo (Nedostaju Marta, Josip i Gabrijel.) Mila

Ivano, Noah, Ana i Leon

Erika, Anja, Ana, Anita, Maria (Nedostaju Doris, Andrea, Paula, Luka i Terezija.)

Luka, Klara, Matea, Magdalena, Mara, Elizabet, Marijan, Lara, Nikolina, Anna-Maria

Antonia, Helena, David, Matej

Lana, Karmela, Ante, Ema, Ana-Lena, Antonia, Gabrijel

3131

Friedensburg-Oberschule Adolf-Glassbrenner-Grundschule

Dunant-Grundschule

Marijana i Katarina

Maja, Viktoria i Tereza

Iva, Matea W., Matea M., Lea, Laura, Patricia i Lukas (Nedostaje Fabian.)

Stipe, Anton, Diego, Julian, Emilio, Lana i Valentina (Nedostaje Lela.)

Liam, Constantin, Petar, Marijela, Antonio, Marijan i Ante (Nedostaju Paulina i Timon.)

Ana-Marija, Luka i Matea (Nedostaju Danija, Analaura i Dajan.)Mario, Valentina i Dan (Nedostaje Lovro.)

Mato, Benjamin, Tomislav, Luka, Anđela, Antonia (Nedostaju Stanko i Viktor.)

Darijo i Mijo

Katarina, Gabrijela, Mariam, Nathalie, Filip, Antonia, Chiara, Julian, Kian, Mateo (Nedostaju Mateo, Dea i Dino.)

Ivan, Mateo, Luka, Mijo, Duje, Rebeka, Eva Marija, Ana, Samuel, Lana

Filip R., Josip, Matija, Filip B., Ivan, Tomislav (Nedostaju Luka i Lucia.)