15973431 politiki islam tarik kulenovi

8/6/2019 15973431 Politiki Islam Tarik Kulenovi

1/254

1


2/254

2

Tarik Kulenovi

POLITIKI ISLAM

Osnovni pojmovi, autori i skupine

jednog modernog politikog pokreta

Zagreb, 2008.


3/254

3

SADRAJ

SADRAJ ............................................................................................... 3SAVREMENA OITOVANJA ISLAMISTIKIH POKRETA -Predgovor, dr. Enes Kari ....................................................................... 601. UVOD ............................................................................................. 1102. ISLAM NASTANAK I IRENJE OBJAVE................................ 2903. USPON ISLAMSKE DRAVE ..................................................... 4104. TRADICIONALNA MUSLIMANSKA DRUTVA..................... 4605. DRUTVENO OKRUENJE ODNOS PREMA DRUGOM...... 5706. MODERNO DRUTVO ................................................................ 6107. RAZDOBLJE EUROPSKIH GEOGRAFSKIH OTKRIA ISLABLJENJE SREDINJE VLASTI U MUSLIMANSKIMDRUTVIMA....................................................................................... 6908. PREOKRET BITKA KOD BEA 1683. GODINE I NJENEPOSLJEDICE ....................................................................................... 7409. FRANCUSKA REVOLUCIJA 1789. GODINE I NJEZIN ODJEKU MUSLIMANSKIM ZEMLJAMA .................................................... 7710. EUROPSKA KOLONIJALNA OSVAJANJA I MUSLIMANSKACARSTVA............................................................................................ 81


4/254

4

11. KOLONIJALNA DRAVA I MUSLIMANSKA DRUTVA ...... 9712. IDEOLOKI KORIJENI POLITIKOG ISLAMA ..................... 100

12.1. Jamal alDin alAfgani ..................................................... 10112.2. Muhammed Abduhu ......................................................... 10412.3. Raid Rida ........................................................................ 10812.4. Hasan alBanna i Drutvo Muslimanske brae ................ 10912.5. Muslimanska braa osnivanje i program........................ 111

13. DEKOLONIZACIJSKI PROCESI ............................................... 11414. MODERNE MUSLIMANSKE DRAVE ................................... 11815. EKONOMSKI I DRUTVENI RAZVOJ MODERNIHMUSLIMANSKIH DRUTAVA....................................................... 12416. ISLAMISTIKA OPORBA ......................................................... 12717. SUVREMENI ISLAMISTIKI POKRET ................................... 138

17.1. Mawlana Mawdudi ........................................................... 139Mawdudi i islamska teologija osloboenja ...................... 141Mawdudi i uloga islamskog sustava ................................ 142Islam i dihad kao ideologija ........................................... 143

17.2. Sejjid Qutb........................................................................ 144Islam nain ureenja praktinog ivota ......................... 146

17.3. Ali Shariati ....................................................................... 14717.4. Ruhollah Musavi Homeini ............................................... 151

Muenitvo imama Huseina............................................. 15217.5. Alija Izetbegovi .............................................................. 155


5/254

5

17.6. Hasan alTurabi ................................................................ 16318. ISLAMSKA ZAJEDNICA KAO ALTERNATIVNADRUTVENA MREA ..................................................................... 165

18.1. Militantni islamizam......................................................... 16919. ISLAMIZAM I POLITIKA IDENTITETA.................................. 175

19.1. Europski muslimani.......................................................... 184Neredi u Francuskoj 2006. godine ................................... 186

19.2. Marama simbol modernog identiteta muslimanke ......... 191Marama u islamskoj tradiciji............................................ 193Moderno drutvo i muslimanka ....................................... 198

19.3. Jihad on line...................................................................... 20320. ISLAMIZAM I DRUTVENA TEORIJA ................................... 20821. ZAKLJUAK: JESU LI MUSLIMANI ODRASLI?................... 218ZNAAJNIJI POJMOVI IZ ISLAMSKE TERMINOLOGIJE ......... 221DRAVE SA ZNAAJNIJOM MUSLIMANSKOM POPULACIJOM............................................................................................................. 225BIBLIOGRAFIJA............................................................................... 230BILJEKA O PISCU .......................................................................... 254


6/254

6

SAVREMENA OITOVANJA ISLAMISTIKIHPOKRETA

NIJE UOBIAJENO U prvom pasau izrei ono to je,svakako, trebao biti zakljuak ove recenzije, ali, ipak, odstupitemo oduzusa i odmah ustvrditi da je djeloPolitiki islamTarika Kulenovia dosada najbolja knjiga o toj temi koja se pojavila iz pera jednogmuslimanskog Evropljanina ili evropskog muslimana s podrujazapadnog Balkana. Smatramo da je izvanredan jeziki vlastitim darom i

erudicijom izgraeni pojmovni instrumentarij ovog djela TarikaKulenovia ona najprisutnija i najefikasnija prva injenica kojom jeautor uspio pratiti, opisati, analizirati, sintetizirati, suoiti, kontrastiratii, napokon, ocijeniti jednu kompliciranu pojavu savremenog doba uivotu muslimanskih drutava, ali i u ivotu Zapada, (na)zvanu islamizmom. Kulenovieva knjiga u svojoj primarnoj strukturi imadvije glavne dimenzije:

a) povijesnu i b) savremenu,to jest:

a) dijahronijsku ib) sinhronijsku.

Djelo Politiki islam daje saet, ali posve temeljit i svrhovit prikaz nastanka, te potom razvoja politikih strujanja, pokreta, ideja,nazora, shvaanja, nastupa i realiziranja muslimanskih i islamskih,

eminentno politikih, a to u bitnome znai: ideolokih projekata ukojima se islam sagledava, crpi, tumai, elaborira, kontekstualizira...kao jedan snani simboliki, vjerski i drutveni resurs, te se, potom, kao pokret nastoji realizirati kao jasno definirana politika svrha, kao politika ideja ili skup politikih ideja, kao politika platforma iideologija u irokim vremenskim i geografskim prostranstvimamuslimanske savremenosti i modernosti. Sistematino i intelektualnoodmjereno Tarik Kulenovi uoava da je politiki islam (samoniklo)

pripadan muslimanima XIX i XX stoljea, ali podjednako tako zaet je


7/254

7

zahvaljujui nesvakidanjem poticaju, uplivu i planetarnoj vladaviniZapada ne samo u muslimanskom svijetu, ve i u globalnimkontekstima. Kao da Tarik Kulenovi sugerira da je politiki islamreaktivna (ne reakcionarna, ne nazadnjaka!) pojava, odnosno reaktivni

fenomen koji je postao i (na)doao kao odgovor Zapadu od mnogihmuslimanskih linosti i drutava, te jednako tako i reakcija/odgovor odnekih muslimanskih drava kojima vlada nekoji od izraza politikogislama.

Cijela se knjiga Tarika Kulenovia moe razlono itati kaopovijest politikih silnica i opredjeljenja tokom XIX i XX stoljea (temjestimice i ranije) na relacijama:

a) propast velikih muslimanskih halifata/carstava,b) uspon Zapada,

c) uspon komunizma u Kini i Rusiji, i

d) uspon islamistike ideologije u zemljama tradicionalnogislama.

Kad je posrijedi ovaj etvrti plan, Tarik Kulenovi (s)uoava

unutarnju borbu i ideoloka pucanja/razluivanja/svrstavanja umuslimanskimdrutvima. S jedne strane, on analitiki prati islamistikepokrete, s druge, pak, strane, on podastire temeljite analize vladajuihstruktura i establimenata u muslimanskim zemljama. I jedni i drugi sezaklanjaju za islam, i zaklinju se islamom!

Kao to se u zapadnim demokratijama nikada ne moe uti da partijski lideri kau bilo ta protiv naroda ili graana, tako ni u

muslimanskim zemljama vladajui establimenti i njihova (najeeislamistika) opozicija nikada nita nisu izrekli protiv islama. TarikKulenovi naprosto sugerira, u vie svojih analiza, da pojam islam,termin islam, simbol islam u muslimanskim zemljama igra ulogu kakvuigra pojam narod ili pojam graani u zapadnim demokratijama.

Na tim dionicama svoje knjige Tarik Kulenovi daje vrlokorisne, pregledne analize, npr. o tome da li retrogradnom redu stvari

pripada pojava politikog crpljenja vjere (ili, da kaemo jasnije,


8/254

8

politikog iscrpljivanja vjere islama!) u dobu kad je Zapad razotkrio parlamentarne demokratske sisteme, vladavinu prava, predstavnikisistem, mirnu smjenu vladajuih partija i linosti, itd.

Ovdje su Kulenovieve analize politikog islama ne samo

intelektualno dragocjene, ve i praktiki poune, napose njegovaanalitika i sintetika predvianja ta e se, u krajnjemu, desiti s projektima politikog islama ako se (i kad se) suoi s praktinimrealiziranjima svojih proklamiranih ciljeva. Naime, jedno je biti politika (islamistika) opozicija (u, naalost, totalitarnim inedemokratskim sistemima), jedno je djelovati uglavnom na ravniaktivnosti svojstvenih humanitarnim drutvima, a posve drugo suoitise s odgovornou valjanog upravljanja dravom, pogotovu u situacijikad se tom dravom decenijama krivo i nasilno upravlja(lo). Savremenepolitike nastupe islamistikih ideologija na povijesnu pozornicu TarikKulenovi prati multidisciplinarno. On prvo detektira, pa potomrespektira i uvaava, ekonomske, politike, kulturne, religijske, kao imnoge druge (ak i iracionalne) faktore, sve s ciljem dobre i temeljiteelaboracije pojave koju prati islamizma. Objektivnost TarikaKulenovia je neupitna, ali jednako tako oduevljava i stav koji

proizilazi iz njegova osobnog pripadnitva dok analizira i ocjenjuje ovetektonske debate izmeu islamizma i Zapada juer i danas.

K tome, Tarik Kulenovi na stranicama svoje monografije o politikom islamu donosi i dobro potkrijepljene cjeline o linostimakoje su na svojim umovima i pleima iznijele ili i danas nose pojavu,definiranje, artikuliranje i nastup politikog islama. Cjeline oalAfganiju, Abduhuu, Ridau, alBannau, Mawdudiju, Qutbu, itd.

mnogo su ire od dobro utemeljenih enciklopedijskih odrednica o ovimlinostima. Te cjeline Kulenovieve knjige itali smo i s ciljempronicanja u odgovore na pitanje: kakva je uloga pojedinca u kreiranjuhistorijskih dogaanja u muslimanskim zemljama i drutvima?

Tarik Kulenovi prati politiki islam na vie razina, recimo,islamizam je, donekle, i edo/posljedica neuspjeha zapadnih projekata uislamskom svijetu, takoer, islamizam je, umnogome, i projekat

povratka izvornim uenjima islama, itd. Ali svim fundamentalistikim


9/254

9

pokretima uvijek treba stavljati do znanja da nema povratka u tuedoba, kao i to da nije mogue putovanje na koje bi se krenulo niotkuda!Uvijek se na putovanje kree s popudbinom iz svoga doba, iz svogaduhovnog raspoloenja vremena!

Legitimno je kazati: Hoemo se vratiti na izvore islama!Ali nije pametno zakljuiti da smo se nakon izricanja tog poklia

doista i vratili tim izvorima, niti je uope mogue nama sadanjima da budemo blagoslovljeni savremenici Bojeg poslanika Muhammeda(a.s.)!

U svemu tome potrebna je jedna drugaija egzegeza, jednadrugaija hermeneutika. Naime, izvori islama su tu, a i mi smo tu.Izvori islama nisu odbjegli nikamo! injenica da ivimo u XXI stoljeune znai da su izvori islama prema nama manje otvoreni, niti znai dasu oni prema nama postali krti u izlivu svoje blagoslovljene poruke! Inae zahvatanje tih izvora je punovano i legitimno! Punovano je ak ionda kad se izmeu nas i prve generacije muslimana smjestilo vie odetrnaest stoljea. (Ove nae opservacije dodajemo s ciljem lakegitanja velikog broja stranica Kulenovieve monografije).

Napokon, Kulenovi prati islamistike pokrete i kao (potrebnu ikorisnu) alternativu vladajuim establimentima u muslimanskimzemljama, te zakljuuje da cilj 'islamista nije vjerski, nego politiki', ali- k tome svemu - ova komplicirana pojava islamizma nije samo politika ideologija, ona je i moderni oblik do sada nevienogrealiziranja islama.

U kompariranju s drugim vjerama i religijama danas, razlono se

vidi da se za islamom posee kao za nainom pronalaenja i definiranjaidentiteta (kolektivnog i individualnog), a posebno se osjea vanost potrage za identitetom u kontekstu globalizacije i njenih mnogolikih procesa. Autor je posebno obradio gotovo sva najvanija pitanjaspecifinog fenomena amerikanizacije i njenog odnosa premaislamskom svijetu, a posebno su zanimljive Kulenovieve stranice ofenomenu globalizacije kao prokrijumarene amerikanizacije...


10/254

10

Na kraju, svesrdno preporuujemo za objavljivanje ovuizvanrednu knjigu Tarika Kulenovia. S njenim porukama nastavitemo na razgovor kad se djelo objavi i kad ga budemo promovirali. A jedan od plodotvornih razgovora s ovom knjigom moe se voditi iz

perspektive mnogih pritoka i rukavaca jo uvijek ivog tradicionalnogislama.

U Sarajevu, 15. marta 2008.

Enes Kari


11/254

11

01. UVOD

KAD SAM POINJAO pisati ove redove, u ljeto 2006. godine,novine su obilovale vijestima o najnovijem arapskoizraelskom sukobu.Izraelska vojska provalila je u Libanon namjeravajui unititiHezbollah, pokret Libanonaca ijita. Istodobno je ratovala protivHamasa, pokreta Palestinaca sunita u pojasu Gaze. Posredstvominstitucija meunarodne zajednice Amerika pritie Iran ne bi li odustaood nacionalnog nuklearnog programa. Ista Amerika u Iraku vodi ratprotiv irakog naroda. Eksplozije autobombi ili bombaa samoubojica,

kao izravne posljedice napada, svakodnevna su pojava i odnose, uprosjeku, pedesetak ivota dnevno. I tako ve mjesecima. I godinama.

Na jugu Afganistana, u pokrajini Kandahar, pojaavaju sesukobi u ratu koji je poeo 2001. godine. I trebao je odavno zavriti. UIndiji ponovno eksplozije bombi za koje okrivljuju kamirskesecesioniste. U eeniji je poginuo posljednji od izvornih voaeenskih boraca za neovisnost amil Basajev. Rusija se uspostavlja

kao svjetski energetski div i takve vijesti pomau rastu cijena dionicaruskih kompanija na svjetskim burzama. Vrue ljeto. Nekoliko dana pred poetak ramazana, islamskog mjeseca posta, odricanja i molitve,papa Benedikt XVI.1uvrijedio je muslimane. I muslimani su reagirali.Stanje je prijetilo ponavljanjem danskog sluaja iz 2005. godine kada suzbog objavljivanja karikatura Poslanika islama Muhammeda a. s.2diljem muslimanskih zemalja izbile demonstracije koje su rezultirale

masovnim nasiljem i s vie smrtnih sluajeva. Zbog karikature? Zbognekoliko rijei?

1Rije je o govoru Vjera, razum i sveuilite sjeanja i refleksijekoji je Benedikt

XVI. odrao na Sveuilitu u Regensburgu 12. 9. 2006. godine. Benedikt XVI. je,citirajui bizantskog cara Manuela II. Paleologa, rekao: Pokaite mi to je novogadonio Muhammed ividjet ete samo zle inehumane stvari, poput njegove zapovijedi

da se vjera koju propovijeda iri maem.

2Alejhlsselam (neka je Boji mir na njega).


12/254

12

Koji su uzroci takvih dogaaja? Je li u pozadini niska razinatolerancije muslimana? Nerazumijevanje globalnog drutva? FrustracijaZapadnjaka zbog gubitka neupitne dominacije nad svijetom? Ili borbaza kontrolu nad ogranienim svjetskim energetskim resursima? Ratovi

za naftu? Ratovi za vodu? Ili ratovi bez pravog razloga?

to je u podlozi dananjih ratova? Je li rije o sukobu religija?Sukobu svijetonazora? Sukobu sustava vrijednosti? Ili se notornozlorabljeni pojam sukob civilizacija odvija pred naim oima? Sukob jerije koja, u svakom sluaju, obiljeava posljednje godine 20. i poetak21. stoljea.

U nizu sukoba koji se odvijaju diljem svijeta, islam se

identificira kao jedna od sukobljenih stranau pokretima i ideologijamaotpora, u dravama koje se protive amerikoj dominaciji nad ostatkom

svijeta, u definicijama neprijatelja koje moemo pronai u vojnimprirunicima ili u kompjutorskim simulacijama borbenih misija. Postajeli islam neprijatelj Zapada? Ili je islam to odavno, ali smo to tekodnedavno poeli primjeivati?

Amerikoislamistiki sukob kao da se iri na cijeli svijet. Na to

ukazuju lokacije eksplozija bombi koje detoniraju islamistike skupine.Od New Yorka, Londona i Madrida, preko Bagdada i Sharm alSheikado Bombaya i Indonezije. Na meti su i muslimanske i nemuslimanskezemlje.

Ratovi u Afganistanu i Iraku odvijaju se pred naim oima.Hrvatska je dovoljno daleko ili samo dovoljno beznaajna da se tekpovremeno dotie tog sukoba koji najee putem medija ulazi u nae

domove. U njemu sudjelujemo angamanom hrvatske vojske u misijiUNa u Afganistanu, s vozaima, trgovcima, zatitarima i drugim putnicima u Iraku... Rije je o sukobu koji stvara muenike, teroriste,gerilce, osloboditelje, u kojem stradavaju neduni civili i nastaju ostalekolateralne tete ratujuih vojski i suprotstavljenih strana. I u sreditutoga kaosa je islam. Kao krivac, kao nada, kao sredstvo za osvajanjemoi.


13/254

13

Demonizaciji islama kao religije nasilja i terora vjerojatno sudoprinijele i duboko ukorijenjene etnocentrine predrasude i nevoljkostda se vidi iza razine politike koristi,uz ostale, starije judeokranskeoptube za njegove toboe heretine pogreke. Karikature, kao nekada

dvorske lude, govore u javnosti to pristojan svijet ne govori. Poslanikislama karakterizira se kao terorist, a Kur'an kao neprijateljska knjiga.Naa kulturalna sjeanja sastoje se od neizbjeno politizirane litanije:naftni embargo, talake krize, lude mule i mudahedini, otmice aviona,terorizam, bombai samoubojice i militantni fundamentalisti. Taj nizoptubi moemo pratiti kroz medije, od CNNa do radijskih emisija ichat roomova na Internetu. Takav nam diskurs sugerira kako eAmerikanci i Europljani islam jo dugo promatrati kao problem.

Kada je islam postao problem? Je li rat najbolje rjeenje tog problema? Zato bi nas uope trebao zanimati? Dogaa se daleko odnas, u njemu uglavnom nema poginulih Hrvata. U hrvatskoj vojnojmisiji u Afganistanu do sada nije poginuo nijedan vojnik. Vijesti oradnicima uro akoviaMontae govorile su o njihovoj uspjenojevakuaciji iz ratnog Libanona u sigurnost susjedne Sirije. Dakle, sve jeu redu, Hrvatska je daleko od ratnog kaosa, nema razloga za brigu.

Mirno provodimo turistiku sezonu brojei turiste koji prelaze granicu,uivamo u blagodatima koje nam prua moderna civilizacija.Modernizacijski i globalizacijski procesi omoguili su milijunima ljudi, pa tako i Hrvatima, kvalitetniji ivot nego ikada dosad. Je li to jednostrano gledite? Globalizacija je, meutim, i smanjila svijet ukojem ivimo, uinivi da neko lokalni dogaaji postaju svjetskimaim su se dogodili. Tako nama dosad nepoznati dogaaji u dalekim istranim zemljama postaju dio i nae stvarnosti izravno utjeui i na naeivote. I oivljavaju strahove. Primjerice, strah da meu turistima mogu biti i militantni islamisti koji e podmetati bombe u naimodmaralitima. Strah moe biti opravdan, temeljen na iskustvu, poputstraha Europe od islama. Moe biti i neutemeljen u stvarnosti, alinamjerno potenciran. Zato? Nije bitno. Bitno je to da on postoji.

Stoga je jedna od namjena ove knjige razbijanje straha. Strahaod drukijeg, straha od nepoznatog. Iako sam roen i odrastao na


14/254

14

Zapadu, ne razumijem tu opasnost. Kao Zapadnjak, trebao bih se bojatiislama. Kao musliman, znam da se nemam ega bojati.

Koristei bikulturalnost kao prednost, jer roen sam i odrastaoistodobno u dvije kulture, ovom knjigom namjeravam pojasniti i sebi i

drugima danas naizgled sveprisutan fenomen politikog islama -islamizma, fenomen koji je postao dominantni model iskazivanjamuslimanskog identiteta u suvremenim muslimanskim inemuslimanskim drutvima. Namjera mi je pokazati kako u procesutransformacije muslimanskih drutava iz tradicionalnih u moderna nijerije o devijaciji, anomaliji ili otporu modernosti kao takvoj. Smatramda je rije o dogaajima koji su dio procesa socijalne adaptacijemuslimanskih drutava na promijenjene uvjete postojanja uzrokovanekombinacijom impulsa iz drutvenog okolia muslimanskih drutava iunutarnjom potrebom za reformacijom.

Drugi razlog za nastanak ove knjige osobne je prirode. Kaoroeni Zagrepanin, pripadnik sam obitelji s dugom i dokumentiranomeuropskom povijeu i tradicijom. I religijom islama. Biti Europljanin,biti moderan i biti musliman za mene su injenice koje ne potiru jednadrugu. injenice koje, po mom najdubljem uvjerenju, prirodno iduzajedno. Igrati nogomet u Dinamovoj majici na livadi ispred zgrade ukojoj sluam baku kako ui sure3 iz Kurana predstavljaju kljunesastavnice mog identiteta. No danas je upravo takav nain ivotaozbiljno ugroen. Sve je, naime, prisutnija predrasuda kako seistodobno ne moe biti musliman, biti Europljanin i biti pripadnikmodernog, globalnog drutva. U generaciji mojih roditelja islam je biodio privatne sfere, sveden u okvire obitelji i tradicije. Pripadnost islamu

nije se iskazivala javno. Islam je inio temelj obiteljskog identiteta nakoji su njezini lanovi nadograivali svoje ivote. U brojnoj je obitelji bilo partizana i ustaa, vjernika i nevjernika, pijanaca i trezvenjaka,lijenika, pravnika, vojnika, novinara, policajaca i kriminalaca,direktora, inenjera i proletera, uspjenih i neuspjenih ljudi, politikihSrba i politikih Hrvata, puaa i nepuaa, igraa bridgea, slikara, pisaca, pilota i novinara, neki su bili u Nijemcima, nitko u

3Poglavlje Kur'ana.


15/254

15

etnicima... Najrazliitije kombinacije, dakle. No dvije su nas injenicepovezivale: krvno srodstvo i pripadnost islamu. Ta se pripadnost moglauoiti od naina prehrane i davanja imena djeci do odlazaka nahodoae u Mekku i pogrebnih obreda. Islam je bio referentna toka

obiteljskog ivota. I lanovi obitelji koji su se izjanjavali kao ateisti,inili su to u odnosu na islam.

Ta se slika, poput matrice, ponavljala u bonjakoj obiteljiuope. Takav je islam u vremenu socijalistike izgradnje boljebudunosti mogao izgledati kao zaostatak iz prolosti, dio tradicije koji je, vremenu usprkos, preivio smjetajui se u obiteljima, umjesto unastupima kulturnoumjetnikih drutava, muzejima i arhivima. USFRJ, socijalistikom drutvu okrenutom budunosti, takvi su obiaji itradicija pripadali drukijim, nekim boljim, nekim loijim, u svakomsluaju -prolim vremenima.

U brojnim bonjakim obiteljima, moemo promatrati kako setijekom 20. stoljea mijenjao odnos prema islamu. U generaciji djedovakoji su sudjelovali u Prvom svjetskom ratu prevladavao je tradicionalniislam. Generacija oeva roena oko Drugog svjetskog rata vei je dioivota provela pod vladavinom ideologije sekularnog socijalizma. Nakon iskustva rata, koji im je obiljeio djetinjstvo, izgradnja novogsvijeta izgledala je kao ostvarena utopija nasuprot uasimanacionalistikih divljanja. Slom ideala generacije zapoeo jeosamdesetih godina prolog stoljea, zavrivi raspadom svjetskogsocijalistikog sustava, a u jugoslavenskom sluaju i s ratnim epilogom.Generacija sinova roena u socijalizmu punoljetnost je doivjela uvrijeme raspada SFRJ i socijalistikog bloka i umnogome je obiljeena

ratom u Hrvatskoj i BiH u prvoj polovici devedesetih. Ona se okrenulaislamizmu kao manifestaciji generacijskog bunta protiv roditelja i kaopotrazi za odgovorima na izazove vremena.

Taj se obrazac prenosi iz obitelji u obitelj. On potvruje kako jeislam iz privatne, obiteljske sfere u posljednjih tridesetak godina, od1970ih godina prolog stoljea do danas, preao u javnu sferumuslimanskih drutava. Ta islamizacija muslimana manifestirala se

kroz islamizam, politiku ideologiju koja se javlja i u muslimanskim i


16/254

16

nemuslimanskim drutvima u kojima postoji muslimanska populacija.Politiku, utoliko to djeluje u politikoj sferi muslimanskih drutava.

Politiku sferu karakterizira borba za mo kao temeljni drutveniresurs. Slijedei Freedena (2006), ideologije shvaamo kao

konfiguracije politike misli. Ideologije nude jedino koherentnost kojaima vjerojatnost realizacije u praksi. Temeljni pristup autora koji su sebavili pitanjem ideologija jest locirati ih u sri politikih procesa, gdjeine glavno uporite politike vjetine, i prepoznati njihov utjecaj natijek prolih i sadanjih dogaaja. Po Freedenovu tumaenju, ideologijesu nezamjenjiv izvor inteligentnog voenja i novog osmiljavanjapolitike u njezinim raznolikim oblicima. One znae vitalan i energiansastojak oblikovanja grupnih identiteta i politika.

Islamizam promatramo i kao drutvenu agenciju koja je presudno utjecala na stvaranje i oblikovanje modernog kolektivnogidentiteta muslimana, kao i na oblikovanje politika koje su proizale iznjega. Islamizam je pojam koji koristimo za oznaavanjeniza politikihideologija koje islam ne smatraju samo religijom nego i politikimsustavom. Islamisti smatraju kako erijat (islamski vjerozakon) mora biti osnova za sve zakone u drutvu, a muslimani se moraju vratitiizvornim uenjima i prvobitnim modelima islama. Nadalje, oni smatrajukako je zapadni vojni, ekonomski, politiki, drutveni i kulturni utjecaju muslimanskom svijetu neislamski.

Konani cilj islamista politike je naravi. Rije je oosvajanju/preuzimanju vlasti u drutvima u kojima djeluju i/ili ooblikovanju drutva prema njihovu ideolokom modelu, onom daklekoji tumai i koristi islam kao religiju. Potvrdu za to nalazimo uinjenici da se islamizam javlja kao alternativa vladajuim porecima i udrutvima koja svoj legitimitet temelje na islamu poput SaudijskeArabije, Jordana i Maroka.

Potraimo li razliku izmeu muslimana i islamista naindividualnoj razini, moemo rei kako se musliman postaje roenjem iznai transgeneracijsko prenoenje obiteljske tradicije. Musliman,meutim, postaje islamist svjesnom odlukom. Izbor islamizma kao

modernog identiteta za muslimana posljedica je svjesne odluke


17/254

17

pojedinca. Islamizam omoguuje artikulaciju identiteta koji objedinjujuegzistiranje u sadanjem svijetu i istodobnu pripadnost tradiciji. To nam pomae u razumijevanju motiva pojedinaca koji se odluuju zaislamistiku interpretaciju svoje muslimanske pripadnosti. Islamizam

stoga, osim kao politiku ideologiju, promatramo i kao modernimuslimanski identitet, kolektivni i individualni, koji je najvidljiviji u politikoj i kulturnoj sferi muslimanskih drutava, ali i muslimanskihzajednica u nemuslimanskim drutvima.

Otkud tolika potreba za iskazivanjem zasebnog identiteta uglobalnom drutvu? Je li islamizam ustvari potvrda postmodernostimuslimana, jer ne treba smetnuti s uma da je meutemeljnim idejama postmoderne upravo dekonstrukcija zadanih vrijednosti i identitetamoderne? Je li islamizam postmoderni identitet koji svojim otporomamerikoj svjetskoj dominaciji istodobno dekonstruira zadani autoritetmoderne? Nakon stoljea amerikanizacije svijeta moemo razumijetitakav diskurs. Prevlast Amerike u svim podrujima ivota, nakonrazdoblja nekritikog oboavanja i imitiranja ostatka svijeta, nuno jeproizvela i reakciju suprotnog predznaka.

No zato je uope dolo do nje? Zato Amerika toliko iritiramuslimane? Je li nametanje amerikih vrijednosti i naina ivota usvjetskim razmjerima Ameriku uinilo iskljuivim krivcem zaislamizam? Ili se suoavamo s traumama svjetskog carstva koje to nijeeljelo postati? Kako su se Sjedinjene Drave uope nale u ulozi lideradrutvene transformacije globalnih razmjera? Je li u muslimanskimdrutvima poetni impuls te transformacije doao iznutra ili izdrutvenog okolia? Je li rije o spoju autohtonih i izvanjskih tendencija

ili je modernizacija muslimanskih drutava iskljuiva zaslugadjelovanja Zapada?

Korijene dananjeg stanja nalazimo u rijeima amerikogpredsjednika Harryja Trumana, koji je predsjedao SADom od 1945. do1953. godine. On je na poetku Hladnog rata izjavio kako je jedininain da se svijet spasi od totalitarizma usvajanje amerikog sustavavrijednosti jer ameriki sustav moe preivjeti samo ako postane


18/254

18

svjetski sustav.4Ameriki se sustav vrijednosti nakon Drugog svjetskograta doista proirio na cijeli svijet, da bi, nakon pobjede u Hladnom ratu,bio prihvaen/nametnut kao svjetski sustav.

Tijekom Hladnog rata u jugoistonoj Aziji ameriki se sustav

vrijednosti, potpomognut vojnom silom, ekonomskom moi i strahomod irenja komunizma, stabilizirao u Japanu, na Tajvanu, u Burmi,Tajlandu i Junoj Koreji kao zemljama prve crte obrane od komunizma.U srednjoj Aziji su Pakistan, Iran i Turska, putem niza vojnih saveza(SEATO5, CENTO6, NATO), bili pouzdani saveznici u politiciobuzdavanja sovjetske ekspanzije.

Niz paktova kojima je SAD okruio SSSR i Varavski pakt

zavravao je u Zapadnoj Europi koja je, ujedinjena u NATO i osnaenaamerikom vojnom i ekonomskom pomoi, bila solidan bedem sprammogueg sovjetskog prodora na Atlantik. Usporedo, iz Zajednice zaugljen i elik7 stvarala se Europska unija, kao temelj dananjiheuropskih integracijskih procesa. McMahonovim rjenikom govorei, bila je to borba kopna i mora svjetskih razmjera u kojoj je SSSRkontrolirao glavninu euroazijske kopnenemase, dok je SAD dominiraosvjetskim morima s pripadajuim ozemljem.

Korejski rat (1950.1953) bio je prvi sukob Hladnog rata. Nakontri godine borbi rezultirao je statusom quo ante bellum. Ratujue stranezaustavile su se na 38. paraleli koja je bila granica dviju Koreja i prijerata. Tijekom Korejskog rata aktiviran je sustav svjetske kolektivne

4Ferguson, 2005:80.

5

SEATO

South East Asia Treaty Organisation. Savez je osnovan 8. 9. 1954. godineu Manili kao organizacija kolektivne obrane. Njegove lanice su bile: Francuska,Australija, Novi Zeland, Pakistan, Filipini, Tajland, Velika Britanija i SAD.6 CENTO Central Treaty Organisation, poznat kao i Bagdadski pakt. Stvoren je

1956. godine, a njegove lanice su bile Turska, Pakistan, Irak, Iran i Velika Britanija.Sjedinjene Drave su se 1958. godine prikljuile vojnom komitetu pakta.7 Osnovanaje 28. 4. 1951. godine Parikim sporazumom. Zemlje osnivaibile su

Francuska, ZapadnaNjemaka, Italija, Belgija, LuksemburgiNizozemska. Sporazumse smatra temeljem mirnih europskih integracija nakon Drugog svjetskog rata.

Nekadanjineprijatelji

sporazumom

su

stvorili

zajedniko

trite

za

proizvodnju

i

prodajuugljenaielika, kljunihsirovina u nekadanjimratnimnaporima.


19/254

19

sigurnosti u kojem je SAD tijekom Drugog svjetskog rata preuzeovodeu ulogu. Temeljem saveznikih obveza, SAD je reagirao nasjevernokorejsku invaziju, preuzimajui obranu June Koreje. Podokriljem Ujedinjenih naroda, u suradnji sa saveznicima8, amerike su

postrojbe protjerale sjevernokorejsku vojsku i prenijele rat na njezinteritorij. Protunapad je bio toliko uspjean da su koalicijske postrojbeizbile na sjevernokorejskokinesku granicu na rijeci Yalu. Uspjehsaveznikih snaga izazvao je izravnu kinesku vojnu intervenciju nasjevernokorejskoj strani. Sukob je eskalirao toliko da je amerikizapovjednik Douglas MacArthur traio uporabu atomskih bombi protivkineskih snaga. Zahtjev je rezultirao MacArthurovom smjenom s poloaja zapovjednika amerikih snaga i imenovanjem Matthewa B.

Ridgwaya na njegovo mjesto.

Status quo pro ante bellum uinio je od granice dviju Koreja uzonu izmeu Istone i Zapadne Njemake u Europi jedno odnajutvrenijih i orujem najnakrcanijih svjetskih podruja s gotovoredovitim incidentnim situacijama, koje, sreom, nisu eskalirale u rat.

Vijetnamski rat (1959.1975) bio je prekretnica u unutarnjim ivanjskim poslovima SADa. Bio jeto prvi rat u amerikoj povijesti kojisu Sjedinjene Drave izgubile. Angaman u ratu prouzroio je tijekomezdesetih godina 20. stoljea znaajne promjene u amerikomdrutvu: pokret za graanska prava Crnaca, proturatnimirovni pokret,feministiki pokret, seksualna revolucija, radikalizacija drutva... Biloje to ivrijeme politikih ubojstava: predsjednik SADa John FitzgeraldKennedy, senator i predsjedniki kandidat Robert Francis Kennedy,Martin Luther King, voa crnakog pokreta za graanska prava,

Malcolm X... ubijeni su u atentatima. Radikalizacija drutva i nasiljeizmijenili su Ameriku.

Poraz u Vijetnamskom ratu nije presudno utjecao na amerikuvojnu i ekonomsku mo, ali je zadao strahovit udarac amerikom

8 Pod okriljem UNa, na stranijunokorejske vlade, borili su se, uz Amerikance,

pripadnici australijske, britanske, kanadske, indijske i turske vojske. Na strani

sjevernokorejske

vojskeborili

su

se

pripadnici

kineske

vojske

i

izvjestanbroj

sovjetskihvojnihsavjetnika.


20/254

20

svjetskom prestiu. To je vidljivo u 1970ima, tijekom kojih su zapadnadrutva prolazila kroz razdoblje recesije i velikog unutarnjegrestrukturiranja.

U Sjedinjenim Dravama mirovni se pokret iz 1960ih dijeli na

dvije struje: ekolokomirovnu i militantnu koja rezultira teroristikimskupinama. U sedamdesetima su naroito Zapadna Europa i Bliski istok bili poprite djelovanja brojnih teroristikih skupina lijevog i desnogusmjerenja. Graanski rat u Libanonu (1976.1990) i stanje raspadadrave u kojem se ta zemlja nalazila, kao i blokovska podijeljenostEurope, pojaavali su posvemanju napetost u tom dijelu svijeta.Svjetski skok cijena nafte prvi naftni sok dogodio se 1973. godine

bio je dodatni poticaj recesiji. Sedamdesete dijelom mogu bitizapamene i kao desetljee trijumfa socijalizma. Naime, razdobljevladavine Leonida Brenjeva u SSSRu obiljeeno je rastom standardato je doprinijelo ukupnoj stabilnosti komunistikih drutava, za razlikuod vrenja i razliitih napetosti u drutvima Zapada. Bilo je to vrijemekad se SAD oporavljao od oka poraza u Vijetnamskom ratu, dobainflacije i nezaposlenosti. Kubanska vojna intervencija u graanskomratu u Angoli 1977. godine, a potom i sovjetska u Afganistanu (1980)

bile su vrhunci uspjeha socijalistikog bloka. Iako neprimjetno, one suznaile i poetak svjetskog trenda promjene. Promjenu u drugojpolovici sedamdesetih godina oznaava i pobjeda koncepta austrijskogekonomista Friedricha Hayeka o superiornosti slobodnog trita spramkoncepta planskih ekonomija i dravnog intervencionizma JohnaMaynarda Keynesa. Ona se manifestirala u ideologiji Nove desniceputem njena dva osnovna pravca: ekonomski neoliberalizam i drutveni

neokonzervativizam.

Neoliberalna ideologija svoju prvu potvrdu nalazi naneoekivanom mjestu - u ileu tijekom vladavine vojne hunte generalaAugusta Pinocheta. Nakon izbora senatora Salvadora Alliendea,kandidata Socijalistike stranke ilea za predsjednika ilea, dolo je do povlaenja amerikog kapitala iz zemlje koja je grcala u inflaciji itrajkovima profesionalnih udruga. To je bila strategija protivnikaAlliendeova socijalistikog programa koji se oitovao u nacionalizaciji


21/254

21

imovine stranih (amerikih) kompanija. Reakcija na Alliendeov izborniuspjeh i socijalistiki program bio je vojni udar snaga pod vodstvomgenerala Augusta Pinocheta. Vojni pu rezultirao je Alliendeovimubojstvom, a potom i likvidacijom oko 5000 politikih protivnika

Pinochetove vojne hunte na gradskom stadionu u Santiago de Chileu1973. godine. No politika pobjeda nije znaila i ekonomski uspjeh.ile je i dalje bio zemlja u ekonomskoj krizi. Pinochet je ekonomiju prepustio uenicima Miltona Friedmana. Oni obuzdavaju inflaciju ioivljavaju ileansku privredu. Njihov uspjeh oznaava prvi praktinidokaz djelotvornosti neoliberalne ideologije.

Potpunu politiku afirmaciju Nova desnica doivljava dolaskomna vlast Konzervativne stranke pod vodstvom Margaret Tatcher uVelikoj Britaniji 1979. godine. U Sjedinjenim Dravama 1980. godinena vlast dolazi Republikanska stranka predvoena RonaldomReaganom. To dvoje politiara bili su prvi koji su tijekom svojevladavine u praksi proveli ideje Nove desnice. Uz novog religijskog predvodnika Katolike crkve, papu Ivana Pavla II. (ustolien 1978.godine), omoguili su stvaranje nove koalicije protiv SSSRa koja jerezultirala pobjedom u Hladnom ratu i ruenjem Berlinskog zida 1989.

godine.U suprotstavljenom, socijalistikom bloku, sovjetska okupacija

Afganistana koja se postupno pretvorila u rat (19801989), ekonomsketekoe zemalja socijalistikog bloka koje su se manifestirale pokretomSolidarnost u Poljskoj, kao i pobuna Kosovara i izvanredno stanje uJugoslaviji 1981. godine obiljeili su poetak osamdesetih. Kaoodgovor na sovjetsku vojnu intervenciju, uslijedio je otar meunarodni

odgovor, u rasponu od diplomatskih prosvjeda do bojkota Ljetniholimpijskih igara u Moskvi 1980. godine.

Uz sovjetsku intervenciju, revolucija u Iranu i talaka kriza sazaposlenicima amerikog veleposlanstva u Teheranu, Irakoiranski rat(19801990), izraelska invazija Libanona 1982. godine i porastterorizma bliskoistonog podrijetla protiv SAD pretvorili su Bliski istoktijekom 1980ih i 1990ih u iznimno turbulentno podruje, obiljeeno

kolektivnim nasiljem velikih razmjera.


22/254

22

Ravnoteu bipolarne podjele svijeta na dvaideolokoekonomska bloka naruila je Islamska revolucija u Iranu predvoena karizmatinim imamom ajatolahom RuhollahomHomeinijem (doao na vlast 1979. godine). Islam kao trei put izmeu

socijalizma i kapitalizma bio je zapaljiv pokreta za muslimanske mase.Revolucionarni impuls proirio se muslimanskim zemljama, zasluivisimpatije i ijita i sunita, ali i socijalistikih reima. Oduevljenje jeuskoro zamijenila zabrinutost, jer su vladajue elite shvatile da bi i njihmogla zadesiti sudbina slina onoj iranskog aha. Strah vladajuih elita bogatih zaljevskih zemalja iskoristio je Sadam Husein, iraki diktatorkoji je zaratio s Iranom. Povod za rat bila su nerijeena granina pitanja jo iz razdoblja ahove vladavine. Irakoiranski rat je, uz

afganistanski, obiljeio osamdesete u muslimanskim drutvima.

Njih je, meutim, uz probleme istonog bloka, oznaio i povratak amerike samosvijesti i uvrivanje poloaja SjedinjenihDrava kao vodee zemlje na svjetskoj politikoj sceni. Podpredsjednikovanjem Ronalda Reagana i Georga Busha starijeg, SAD je prevladao traume Vijetnamskog rata i okrenuo se budunosti.Ekonomski neoliberalizam, kombiniran s ideolokim neokon-

zervativizmom, tehnoloka revolucija mikroraunala potpomognutarazvojnim programom svemirske balistike obrane Star Warsa i pobjedeu vojnim intervencijama protiv socijalistikog reima Mauricea Bishopana Grenadi te vojne hunte generala Noriege u Panami - demonstrirale supovratak amerike odlunosti i pokazale novi pravac kojim SAD kree.

Tehnoloka nadmo liberalnih demokracija, trino natjecanje isuperiorna ekonomija, uz recesiju koja je zavladala socijalistikim

zemljama, te val prosvjeda, trajkova i jaanje graanskog neposluhadoveli su do sloma sovjetskog bloka. SSSRu i socijalistikom blokunije pomogla ni Perestrojka posljednjeg predsjednika SovjetskogSaveza Mihaila Gorbaova. Ideoloka liberalizacija nije moglanadoknaditi ekonomski kolaps socijalistikog bloka. Poraz SovjetskogSaveza simbolino je obiljeen ruenjem Berlinskog zida 1989. godine, povlaenjem sovjetske vojske iz Afganistana, a potom i raspadomVaravskog pakta i SSSRa. U svjetskim razmjerima bio je to i poraz


23/254

23

komunistike ideologije marksizmalenjinizma. Novoosloboeneistonoeuropske zemlje, kao i novostvorene srednjoazijske, svoju su budunost potraile na Zapadu. Uz ekonomski, nastao je i ideolokivakuum. Dok su zapadne ekonomije polako popunjavale ekonomsku

prazninu u zemljama biveg Varavskog pakta, inzistirajui na tome dacijeli svijet funkcionira prema njihovu neoliberalnommodelu, ideolokapraznina naizgled je ostala nepopunjena. No, na prvi pogled, to nikoganije smetalo. Izgledalo je kao da se ostvarila Trumanova vizija. Cijelisvijet je elio biti Amerika.

Knjige poput Kraja povijesti Francisa Fukuyame obznanjivalesu pobjedu zapadne liberalne demokracije i trinog kapitalizma nadsovjetskim komunizmom i planskom ekonomijom u Hladnom ratu.Time je povijest dola do svog kraja jer je cijeli svijet prihvatio zapadnimodel liberalne demokracije i kapitalistiku ekonomiju kao jedinimogui put u budunost ovjeanstva. Izgledalo je kao da alternativenema. Bio je to poetak dananje ere globalizacije i globalnog drutva.Uz brojne blagodati, jer globalizacija je poboljala ivotne uvjete istandard veeg broja ljudi i na veem prostoru nego ikada prije, taj jeproces sa sobom donio i brojne nepoznanice.

Saveznik SADa i Zapada u borbi protiv sovjetskog komunizma,militantni islamizam, te je 1989. godine takoer doao do svog vrhunca.Povlaenje sovjetske vojske iz Afganistana i pobjeda FISa na lokalnimizborima u Aliru bili su samo neki od brojnih pokazatelja islamistikoguspjeha. No kratkotrajno, jer je iraka agresija na Kuvajt 1990. godinedovela do drastinog preokreta u svjetskim razmjerima. Ona je prisililamuslimanske nacijedrave da redefiniraju svoje nacionalne ciljeve i

interese i da se ravnaju po njima, zanemarujui sve ostale motive, poputpanarabizma i islamske solidarnosti.

U devedesetima, zbog ratova u Kuvajtu, Aliru, Bosni ieeniji, dolazi do daljnje senzibilizacije svjetske muslimanske javnosti. No njihovim zavretkom i do opadanja islamistikog zanosa.U drugoj polovici devedesetih militantni islamisti upozoravaju na sebe brojnim teroristikim akcijama poput niza napada na amerika

veleposlanstva u Africi, a njihov neuspjeh u obnaanju vlasti u Sudanu i


24/254

24

Jordanu pokazuje da je islamizam uspjeniji kao kritika drutvenogporetka.

Poetak 21. stoljea obiljeen je povijesnim teroristikimnapadom AlQa'ide 11. rujna 2001. godine na nebodere World Trade

Centra u New Yorku. Bio je to znak da je svijet promijenjen. AmerikiRat protiv terorizma koji je uslijedio nakon njega napadima naAfganistan i Irak te nizovi teroristikih napada na razliite ciljeve samosu najvidljiviji pokazatelji te promjene.

Njen poetak smjetamo u Trei izraelskoarapski rat 1967.godine. Kada su u lipanjsko jutro zrakoplovi izraelskog ratnogzrakoplovstva uzletjeli da bi napali egipatska i sirijska uzletita, piloti,

koncentrirani na izvrenje zadataka, vjerojatno nisu ni slutili kakopokreu proces koji e trajno izmijeniti odnose moi na Bliskom istoku,a posljedino i u cijelom svijetu.

U samo est dana rata Izrael je porazio vojske svih susjedniharapskih zemalja i udvostruio svoj teritorij, zauzimajui sve geografskelokacije cionistikog mita i trajno mijenjajui odnose u regiji. U tomratu Izraelci su se transformirali u osvajaku naciju, ali i pokrenuli

transformaciju susjednih arapskih nacija.U godinama nakon Treeg izraelskoarapskog rata definirane su

i druge bliskoistone nacije jordanska, egipatska, palestinska i sirijska.Istodobno se islamizam poeo javljati na javnoj sceni arapskih zemaljakao alternativa neuspjehu panarabizma i socijalizma u arapskimzemljama. Stoga je izmeu 1967. i 1973. godine dolo do nizaunutararapskih obrauna i pregrupiranja koji su oznaili i diferencijaciju

unutar arapskih drutava.Izraelska okupacija Zapadne obale i pojasa Gaze te izbacivanje

PLO iz Jordana 1970. godine, poznato kao Crni rujan, stvorili supreduvjete za okonanje procesa formiranja palestinske nacije, kao i zadugogodinji graanski rat u Libanonu, koji je, nakon izbijanja 1975.godine, ponovno eskalirao 1982. godine izraelskom invazijom naLibanon. Taj, Peti izraelskoarapski rat bio je, zapravo, prvi neuspjean

izraelski rat. Premda su vojno zacrtani ciljevi bili ostvareni, oni su


25/254

25

postali nevani. U pozadini izraelske vojne moi, na okupiranimteritorijima potaknuta upravo okupacijom stvorena je novageneracija boraca za palestinsku neovisnost koji su pod okriljemislamistike ideologije krenuli u ostvarivanje nacionalnooslobodilakih

ciljeva. Hezbollah u Libanonu i Hamas na okupiranim palestinskimteritorijama koristili su islam kao temelj mobilizacije masa protivizraelske okupacije. Sovjetska okupacija Afganistana i Islamskarevolucija u Iranu 1979. godine bili su dodatni poticaji jaanjuislamistikog pokreta. Afganistan je bio mjesto realizacijemeunarodnog islamskog bratstva. Iran je bio dokaz da je islamskadrava, dapae republika, mogua i ostvariva u dananje doba.

Bilo bi mnogo lake kada bismo, u skladu s teorijama zavjere ukojima je sve jasno i na svom mjestu, islamizam mogli objasniti kaojedinstven pokret s jasnom strukturom i hijerahijom zapovijedanja. Bilo bi fantastino kada bismo islamizam mogli proglasitifundamentalizmom i tako ga tumaiti. No previe je skupina,organizacija i stranaka da bi taj moderni fenomen mogli tek tako svrstatiu fundamentalistiku kuicu. U tom sluaju, morali bismo suvremenokatolianstvo i protestantizam takoer proglasiti fundamentalizmom jer

populistike tendencije prisutne u islamu, prisutne su i u timsvjetonazorima. Sline tendencije pojavljuju se u hinduizmu, budizmu idrugim religijama. Promatrajui iz tog rakursa, nije teko zakljuitikako je rije o pobuni religijskih fundamentalista svih religija. Ipak,namee nam se pitanje moe li cijela religija biti fundamentalistika.Brojne su interpretacije fundamentalizma u drutvenoj teoriji. Mi smose vodili tumaenjem Talcotta Parsonsa koji javljanje fundamentalizmasmjeta u razdoblja promjene drutvenog obrasca. Fundamentalistiinzistiraju na doslovnom pridravanju ranijeg drutvenog obrasca (slovozakona) i odbacuju poopavanje koje donosi novi drutveni obrazac(duh zakona). Pojava fundamentalizma ukazuje nam kako je procesdrutvene promjene u tijeku. Ubrzane modernizacijske promjene pojaano su diferencirale cijela drutva. Religijski fundamentalizam jedan je od pokazatelja te fragmentacije. Dok su, primjerice, utradicionalnom muslimanskom drutvu svi pripadnici drutva polagali

pravo na tumaenje vjerske istine, razlikujui se u stupnju


26/254

26

obrazovanosti u religiji, fundamentalisti u suvremenom drutvu ostalim pripadnicima drutva odriu ispravnost njihova tumaenja religijskeporuke.

U dananjim drutvima fundamentalizam i populizam masovno

se javljaju u sedamdesetim godinama 20. stoljea. To je doba fraza tihaveina amerikog predsjednika Richarda Nixona i moralna veinaprotestantskog sveenika Jerrvja Falhvela. U Katolikoj crkvirazdoblje populizma obiljeio je svojim dugotrajnim pontifikatom papaIvan Pavao II. U islamu je iranski ajatolah Ruhollah Homeini postaosinonim za populizam. Njihove parnjake moemo nai i u drugimsvjetskim religijama.

Ipak, za nae istraivanje relevantno je Parsonsovo tumaenje pokojem je za fundamentalizam kljuna promjena drutvenog obrasca. Onga naziva evolucijskim skokom adaptivnih sposobnosti drutva. Brojniautori ga nazivaju Drugim aksijalnim dobom, dijelom kojega je ivrijeme u kojem ivimo. Rije je o svjetskom procesu transformacijetradicionalnih drutava u moderna. Poetak tog razdoblja obiljeen jeDobom revolucija (18. i 19. stoljee), vremenom znanstvenih,tehnolokih, industrijskih, obrazovnih i politikih revolucija kojima jedemontiran svjetski sustav tradicionalnih drutava i uspostavljensvjetski sustav modernih drutava. Uspostavljanje novog svjetskogporetka zapoelo je u zemljama zapadne i sjeverne Europe. U razdobljuistraivanja i kolonijalnih osvajanja proirilo se svijetom koristei brojne drutvene agencije (istraivai, trgovci, misionari, vojnici.).Uvrijeeno je miljenje kako je u Europu modernizacija dola iznutra,dok je nezapadnim drutvima nametnuta izvana. Iz perspektive

funkcionalistike paradigme europska istraivanja i kolonijalnaosvajanja bila su impuls iz drutvenog okolia koji je poremetio postojei drutveni ekvilibrij i pokrenuo proces evolutivnog skokaadaptacijskih sposobnosti nezapadnih drutava koji okonava stanjemmodernosti u kojem se danas nalaze. U tom razdoblju formirani su imoderni identiteti, individualni i kolektivni.

Danas je cijeli svijet pokrenut novim impulsom -

globalizacijom, zateen novim stanjem postmodernosti i u njemu


27/254

27

suoen s novim izazovom - redefiniranjem do tada neupitnih modernihidentiteta i stvaranjem novih.

Islamizam privlai jer je moderna ideologija, a promatrai jenazivaju i islamski fundamentalizam. No, iako inzistiranje na

pridravanju obrazaca muslimanskog ponaanja i na izvorimaerijatskog prava - Kuranu, Poslanikovoj sunni9 i hadisima10 izgledaju fundamentalistiki, moderan je nain na koji se takvi zahtjeviiznose. Moderni su i naini organizacije unutar islamistikog pokreta,kao to je moderna i publika kojoj je islamistika poruka namijenjena.

Islamizam promatramo kao agenciju drutvene promjene.Preciznije, kao agenciju modernizacije. Iako su, na prvi pogled,

islamisti najvei protivnici modernizacije, upravo oni provodemodernizaciju svojih drutava. Da bismo to razumjeli, moramoprihvatiti kako se modernizacija nezapadnih drutava u postmodernomrazdoblju odvijala drukije od oekivanog oponaanja zapadnogmodela. Neoevolucionistiki pristup, kakav koriste S. N. Eisenstadt i I.M. Lapidus, omoguio nam je potpunije razumijevanje tih procesa.Smatramo da je on nastavak istraivanja Talcotta Parsonsa i MichaelaManna o evoluciji ljudskih drutava i distribuciji moi kao temeljnogdrutvenog resursa u njima.

Islamski preporod u muslimanskim drutvima u 20. i poetkom21. stoljea razumijemo kao pozitivan povijesni proces koji jemodernizirao mase u njima, iskljuene u prvom modernizacijskomstupnju. One stupaju na politiku scenu generaciju kasnije, obrazovaneu previranjima pri definiranju modernog muslimanskog identiteta,mlade i revolucionarne.

Rezultati islamskog preporoda vidljivi su u brojnim drutvenim podrujima, od humanitarnog i obrazovnog rada, preko pomoi

9 (Ar. sunna) obiaj, nain ivota, propis, odredba. Vjerska i pravna

shvaanja Muhammedova (sve to je on radio i preporuivao da se radi) koja su sesauvala predajom i obvezna su za muslimane. Drati se Sune moglo bi se nazvati ioponaanjem Muhammedovih postupaka I naina ivota.10

Obavijest

o

govoru

i

izrekama

poslanika

Muhammeda.

Cjelokupna

islamska

sveta

predaja(tradicija) zoveseHadis, aznanostotome'Ilmalhadith.


28/254

28

socijalno ugroenima, oivljavanja tradicionalnih mrea drutvenesolidarnosti, sve do kritike nedjelotvornosti vladajuih elita drutava ukojima muslimani ive.


29/254

29

02. ISLAM NASTANAK I IRENJE OBJAVE

KRONOLOKI, poetak kur'anske Objave smjetenje u 610.godinupo roenju Isusa. Prema islamskom vjerovanju, u peini Hirapokraj Mekke, trgovakog i karavanskog sredita na Arapskompoluotoku, Muhammeu, trgovcukojijebionaglasukaoastanovjek,pripadniku siromanijeg ogrankaplemena Kureji, ukazao se Bojiglasnik, aneo Debrail (Gabrijel). Onje spustio na Muhammedovosrce prve rijei kur'anske Objave. itaj, poinjui rijeima svogGospodarakojitestvorioodugrukakrvi.1Prvereenice(ajeti) Kurana

zbunili su i uplaili Muhammeda koji nije znao kako ihprotumaiti.PovjerioihjesvojojeniHatidikojagajeohrabriladanastavitraitiodgovor na fenomen kojije doivio. Muhammedjeprihvatio svojemistino iskustvo kao ukazanje Bojeg glasnika i zapoeo spropovijedanjem vjere u Jednog i Jedinog Boga. Iduihje godina snevelikimuspjehompropovijedaoislam, tumaeiBojuRije KuranpoMekkiiprikupivimalibrojsljedbenika.

Za Muhammedovo poslanitvo prijelomna je 622. godina. Ontada prihvaa poziv stanovnika Jesriba (dananje Medine) da bude poglavar njihove zajednice razdirane meuplemenskim sukobima.Muhammed se preseljava (Hidra) iz Mekke u Medinu. Taj in, izazvanstvarnom ivotnom opasnou u kojoj se Muhammed naao, bio jepoetak islamskog raunanja vremena. Hidra za muslimane nije samofiziko preseljenje, nego i duhovni prelazak iz rodovske zajednice,

zajednice krvi, u zajednicu vjernika.

U Medini je Muhammed stvorio prvu islamsku dravu upovijesti i uspostavio temelje normativnog poretka drutva zasnovanogna vjeri u Jednog i Jedinog Boga. Brojni se islamisti usvom djelovanju pozivaju na medinsku dravu kao ideal, uzor i zlatno doba islamskepovijesti koje ele obnoviti u sadanjosti.

1Tako poinje sura XCVI., Al'Alaq(Ugruak).


30/254

30

Svoje sljedbenike prve muslimane Muhammed je izjednaiou pravima i obvezama sa stanovnitvom Medine. Oni su sklopili ugovor prema kojemu su duni tititi jedni druge i meusobno se pomagati.Muhmmed iz Medine zapoinje djelovanje protiv mekkanske oligarhije.

Postupno, Muhammed je ujedinio plemena na Arapskom poluotoku podsvojom vlau obvezujui ih na vjerovanje u Jednog i Jedinog Boga.Drava koju je stvorio bila je teokracija s Bogom kao vrhovnimsuverenom. Kalif Boji namjesnik na ovom svijetu bio jeMuhammed. On je u jednoj osobi ujedinio Bojeg poslanika,vojskovou, zakonodavca i vladara.

Promatrajui iz dananje perspektive rezultate koje je ostvario za

ivota, i pritom ne ulazei u podruje Boanskog nadahnua,Muhammed je zasigurno jedan od najuspjenijih ljudi u povijestiovjeanstva. Povjesniar Maxine Rodinson nazvao gaje kombinacijomIsusa Krista i Karla Velikog. Promatrajui arapsko drutvo onog doba,moemo sa sigurnou ustvrditi kako je on revolucionar i drutvenireformator najvie kategorije. Religija koju je utemeljio, danas, 1500godina nakon njegove smrti, prisutna je na svim kontinentima,ispovijeda je vie od milijardu2stanovnika planeta, 57 drava lanice su

Organizacije islamske konferencije. Islam je, putem brojnih drutvenihagencija, subjekt svjetske politike, ideologija i temeljni identitetmuslimanskih masa. Islam je sve prisutniji i u retorici i u djelovanjuvladajuih reima brojnih muslimanskih zemalja irom svijeta.

Stvaranje drave u prvim godinama kur'anske Objave trajno jeodredilo odnos muslimana prema dravi. Dok su krani i budistiosvajali postojee drave, islam je od samog poetka bio drava. Za

muslimane drava (islamska drava) znai Boje dobro i vjerska jedunost svakog muslimana briga o dobrobiti te drave. Jedna odposljedica ranog stvaranja drave je i injenica da u klasinoj islamskoj politikoj teoriji muslimani priznaju samo islamsku vlast, u osobimuslimana vladara kao nositelja vrhovnog dravnog suvereniteta. U

2 Prema procjenama, muslimani danas ine izmeu 20,12% i 23,1% svjetske

populacije (od 1,283.000.000 do 1,363.000.000 ljudi). Podaci su preuzeti Iz Wikipedie(lanak: Demographic of islam).


31/254

31

sluaju da podruje nastanjeno muslimanima doe pod nemuslimanskuvlast, Kuran zapovijeda preseljenje na podruje pod islamskom vlau.Takvo stajalite potvruje i podjela svijeta u klasinoj islamskoj politikoj teoriji na Darul Islam (Kua islama, svijet pod vrhovnim

muslimanskim suverenitetom) i Dar

ul Harb (Kua rata, svijet koji nijepod muslimanskom vlau i s kojim je Kua islama u stalnom sukobu).U srednjovjekovnom razdoblju to je stajalite u velikoj mjeri odrediloodnos muslimana prema nemuslimanskim dravama i mogunosti datamo ive.

Muhammed je umro 632. godine, ostavljajui za sobomujedinjen Arapski poluotok u jedinstvenu islamsku dravu s Mekkom

kao vjerskim i Medinom kao politikim sreditem. Naslijedio ga je nizod etvorice kalifa Abu Bakr, Umar (tur. Omer), Utman (tur. Osman) iAli (tur. Alija) poznati kao raiduni (pravedni kalifi). Raiduni su biliPoslanikovi suvremenici i suradnici koji su s njim dijelili temeljnaiskustva formiranja islama. Tijekom trideset godina (od 632. do 661)raiduni su predvodili veliku islamsku ekspanziju u svijetu. Za njihovevladavine islamska drava proirila se na Sjevernu Afriku i Europu, tena Srednju Aziju.

Muhammedov nasljednik, prvi kalif Abu Bakr (od 632. do 634),ujedinio je neslona plemena, a njihovu tenju za borbom i plijenomusmjerio prema susjednim zemljama. U vrijeme Muhammedove smrtigotovo sva Arabija bila je ujedinjena pod islamskom vlau. Abu Bakr je nadzirao konsolidiranje islamske vlasti u Arabiji, s ciljem unitenjaraskolnitva, dok je od muslimana traio da se pridravaju naelapostignutog mira. Abu Bakr3je bio jedan od prvih muslimana.

Drugi kalif Umar (od 634. do 644) osniva je islamskogsvjetskog carstva. On 635. godine osvaja Damask, te pobjeujeperzijske Sasanide 636. godine. Sukob s Perzijom i Bizantom otvorio jerazdoblje silne arapske ekspanzije. Jeruzalem je osvojen 637. godine, a

3Prema predaji oko koje se slau i suniti i ljiti, prva je islam primila Muhammedova

ena Hatida. Drugi je bio Ali Ibn Talib. On je prvi mukarac koji je primio Islam, ali

u djeakoj dobi. Abu Bakr je trea osoba koja je primila islam I prvi odraslimukarac musliman.


32/254

32

Perzija izmeu 640. i 644. godine. Umarov vojskovoa Amru osvajaEgipat i Siriju (izmeu 639. i 641. godine), a potom i itava SjevernaAfrika potpada pod arapsku islamsku vlast. Umar je uspostavio islamskikalendar koji poinje od Muhammedove Hidre u Medinu 622. godine.

Osvajanje Sirije pod muslimansku je upravu dovelo i velikusirijsku kransku zajednicu. To je navelo Umara na sastavljanje jednogod najznaajnijih kanona islamskog prava. Rije je o sporazumu svelikom sirijskom kranskom zajednicom, poznatom kao zimma4 Iznjega je razvijen obrazac po kojemu e se stoljeima upravljatimuslimanskim odnosima s kranima i idovima, a kasnije e seprimjenjivati i na druge nemuslimanske5podanike.

U islamskoj predaji Umarov se kalifat uzima kao razdoblje ukojemu su nastale sve kasnije politike ustanove islamske drave.Smailagi (1990: 462) smatra kako je taj stav nesumnjivo pretjeran, jerse rad vie generacija svodi samo na jednu linost. On, meutim, istiekako je Umarov znaaj nesumnjivo velik. Norme vladanjanemuslimanskim podanicima, uspostava popisa onih koji imaju pravona vojnu potporu (divan), utemeljenje vojnih tabora (amsar) iz kojih sunastale budue metropole islama i stvaranje kadijske slube njegovo sudjelo. Od Umara potjee i niz mjera vjerske (molitva u mjesecuramazanu, obavezno hodoae), te civilno pravne i kaznenopravnenaravi (raunanje vremena po Hidri, kanjavanje pijanstva i

4 Zimma osigurava zatitu onih koji su primili Boju Objavu prije Muhammeda.

Zapravo, cilj ugovora je bio osigurati propovijedanje islama, a ne njegovo nametanje.Propisi zimme su I restriktivni prema nemuslimanima. Oni zabranjuju gradnju novih

vjerskih zdanja I zahtijevaju od idova i krana da odaju poast muslimanima stojeiu njihovoj prisutnosti te da se suzdre od oblaenja Ili razdjeljivanja kose na nain nakoji to ine muslimani. U zamjenu za zatitu koju je pruao muslimanski poredak teIzuzimanje iz vojne slube, sljedbenici ostalih religija plaali su glavarinu koju susakupljali sveenici i rabini (Schwartz, 2005:7273).5 Stupanje u islam oslobodilo bi lanove zatienih zajednica plaanja nameta, no

prestali bi biti zatieni i prihvaali bi uobiajena prava I dunosti muslimana. Brojnisu Islamski vladari smatrali dolinim ohrabrivati idove I krane da kao financijskiresurs ostanu izvan Islama. Schwartz (2005:73) navodi da je ta injenica u opreci s

uvrijeenim kranskim shvaanjem kako je mnotvo nemuslimana bilo prisilnoprevedeno na Islam.


33/254

33

kamenovanje preljubnika), iako je vie tih ustanova nosilo obiljeja privremenog sreivanja prije nego konanog ozakonjenja. Perzijski ibizantski slubenici vodili su financijske poslove, a kovani novac i daljenosi simbole tih carstava. Smailagi (1990:462) zakljuuje kako se

Umara kao vladara mora oznaiti politikim genijem. On je znaoarolikom i zamrenom mnotvu iz kojeg se sastojala nova islamskadrava dati jedinstveni i trajni karakter.

Pod treim kalifom, Utmanom (od 644. do 656), kompletira sekonana verzija sa 114 sura Kurana. On je nastavio s Umarovom politikom i dalje je razvijao. Utmanu predaja pripisuje nehajan odnosprema vjeri, bogatstvo i pasivnost. Ipak, zbrojimo li osvajanja koja suArapi zapoeli i dovrili pod Utmanom, vidljivo je kako je rije oogromnom teritoriju (dovrenje osvajanja Sasanidskog carstva iArmenije, upadi u Nubiju, Malu Aziju i u vode istonog Sredozemlja).Utman je praotac dinastije umajadskih kalifa koji su u razdoblju od 661.do 750. godine imali prijestolnicu u Damasku. Optube za nepotizamdovele su do pobune koja je rezultirala njegovim ubojstvom 656.godine.

S etvrtim raidunom Alijem (od 656. do 661) zavrava nizpravednih kalifa. Ali on je jedna od sredinjih linosti islama. Njegovotragino ubojstvo 661. godine kod Kufe oznaava vrhunac vjerskedrame i trajnog raskola u muslimanskoj zajednici, te vrhunacgraanskog rata koji je rezultirao politikim podjelama u islamu kojetraju do dananjih dana podjele na ijite i sunite.

Ali je bio jedan od prvih muslimana. Tijekom Muhammedovaivota sudjelovao je u gotovo svim pohodima, esto kao zastavnik, anekoliko puta i kao zapovjednik. Prema islamskim piscima, Ali je biocijenjeni savjetnik kalifa koji su mu prethodili. Iznimno je poznavaoKur'an i Sunu, te je bio gotovo opsjednut dunou primjene Bojegzakona u praksi.

Ali je izabran za kalifa u razdoblju previranja i sukoba. Iako nije bio odgovoran za Utmanovo ubojstvo, zatitio je krivce isuprotstavljena strana proglasila ga je odgovornim. Njegov protivnik,

Muavija, namjesnik Sirije, zastupao je tezu kako je Alijev izbor za


34/254

34

kalifa obavila manjina i zato nije bio zakonit. Nakon borbisuprotstavljenih strana uslijedila je arbitraa iji je ishod za Alija bionepovoljan. Naputen od svojih pristaa, Ali se povukao u Kufu, gdje jeubijen u atentatu koji je poinio jedan pripadnik hadritske sekte.

Alijevu osobu i politiku uvelike je odredila njegova religioznost.Brojni zapisi govore o njegovu asketskom ivotu, strogosti u potivanjuobreda, te udaljenosti od svjetovnih dobara. Smailagi (1990:34)zakljuuje kako je pokornost Bojem zakonu osnova Alijeva ponaanja.No, on je u svoje ideje unosio preveliku strogost. Zatoen u vlastiti stav,nije se mogao prilagoditi potrebama situacije koja je bila drukija negou Poslanikovo doba. Nedostajalo mu je smisla za politiku prilagodbu,ega je Muavija imao i previe.

ijitska6grana islama tuje Alija kao istinskog sveca. On se kaoVali Allah (Boji prijatelj, onaj koji je s Bogom povezan mistinomvezom bliskosti i prijateljstva) razlikuje od Muhammeda koji je bioResul Allah (Boji poslanik). Cjelokupni ijizam sa svojim brojnimsektama zasnovan je na tom pojmu. ijiti u Aliju jednoduno videtrostruki lik: imama, ratnika i sveca.

Raiduni su trajna inspiracija modernih islamista. Oni nisustvorili Raj na Zemlji, ve monu dravu s jo monijim vladarima.Miller (1996:96) smatra kako je to sr njihove dananje privlanosti.Ona navodi kako su, uz sav apsolutizam, krvoprolia, umorstva,improvizaciju i kaos, raiduni bili prethodnica tipa islamske dravekakvoj moderni islamisti danas tee - autokratske drave vodenevladarima kojima upravlja vrlina. Niz od etvorice raiduna okonan jeubojstvom Alija i dolaskom na vlast Muavije, namjesnika Sirije irodonaelnika umajadske dinastije kalifa. On oznaava novo razdobljeu islamskoj povijesti. Za vladavine Umajada prijestolnica islamske

6 i'a Ali (Alijeva stranka) izvorni je naziv ijitske grane islama. ijitskosunitski

raskol u islamu esto se izjednaava s raskolima u kranstvu. Za razliku odkranskih raskola, u kojima su sukobi izvorno poeli oko pitanja sadraja irazumijevanja religijske dogme, poetak najveeg islamskog raskola politike je

prirode. Rije je o sukobu oko pitanja predvoenja muslimanske zajednice. I suniti iijiti slau se oko bitnih elemenata islamske dogme.


35/254

35

drave seli se iz Medine u Damask. Islam se uvruje kao religijaArapa, a muslimani osvajanjima postaju vladajua skupina na Bliskomistoku i u Sjevernoj Africi. Suprotno uvrijeenim vjerovanjima oprisilnoj islamizaciji, islam se kao religija proirio Sjevernom Afrikom

usprkos eljama vladajue muslimanske elite. Naime, oni su eljeliislam ouvati kao religiju vladajue elite koju ne dijele s pokorenimstanovnitvom. No privlanost islama, sloboda i mogunost vertikalne pokretljivosti po stratifikacijskoj ljestvici za svakoga muslimana pojedinano uinili su da dva stoljea nakon arapskih osvajanja islampostane veinska religija stanovnitva Sjeverne Afrike i Bliskog istoka.

Drugu veliku islamsku dinastiju, Abaside (od 750. do 1258), navlast islamskog kalifata dovodi njihov osniva Abbas ibn AbdalMuttalib. On je, kao predvodnik velike pobune protiv Umajada, porazio posljednjeg kalifa umajadske dinastije. Prijestolnica islamskedrave seli se iz Damaska u Bagdad koji postaje sinonim za abasidskuvladavinu (kalif iz Bagdada). Poznati kalifi klasinog razdobljavladavine abasidske dinastije su AlMensur (vladao od 754. do 775),Harun alRaid (vladao od 786. do 809) i AlMa'mun (vladao od 809.do 813).

Islam se uvremenu abasidske vladavine transformirao iz religijeArapa u univerzalnu religiju. Za tu transformaciju zasluan je prelazakna islam nearapskih naroda, prvenstveno Perzijanaca. Oni donosezoroastrijansko naslijee i ugrauju ga u islam. U tom razdoblju perzijski jezik postaje drugi jezik islama. Zbog bogatog kulturnognaslijea perzijski je stekao status jezika uenih ljudi. Stoga su se nanjemu producirali brojni tekstovi, kao to se i postojea islamska

literatura prevodila na perzijski.Abasidski uspjeh bio je proizvod vojne moi, ali i velikog

drutvenog zaokreta koji se odvijao u kalifatu. Abasidi su iskoristili tajzaokret i stvorili koaliciju sunita, ijita i novih muslimana. Tijekomnjihove vladavine Irak je postao najnaseljenije podruje carstva, anearapi su brojano nadmaili Arape. Pojam Arap koji je oznaavaoosvajae iz Arabije proirio se na sve ljude koji su govorili arapski

jezik.


36/254

36

Islamski kalifat cvao je u prva dva stoljea abasidske vladavine,da bi potom njihova mo postupno opadala. Tose poklapa s jaanjemmoi turske vojske koju su Abasidi stvorili Mameluka. Tijekom iduih150 godina Abasidi su bili prisiljeni preputati stvarnu mo lokalnim

vladarima emirima

koji su nominalno priznavali abasidsku vlast.Abasidska vlast je okonana 1258. godine, kada je Hulagukan,mongolski osvaja, poharao Bagdad.

Nakon sloma abasidske dinastije dolazi do raspada prvobitnogkalifata koji se dijeli na vie drava iji vladari nose titule kalifa. Nakonmongolskih provala i kriarskih ratova stvarni vladari postaju emiri,prvobitno voe ratnikih skupina koje unajmljuju muslimanski vladari.

Jedinstveni islamski kalifat u kojem bi cijela uma7

bilaujedinjena pod vlau muslimanskog vladara ostao je trajni idealmuslimana. Njega su kroz povijest pokuali ostvariti brojni pokreti, ali bezuspjeno. Paradoksalno, upravo je uspjeh islama onemoguavaooivljavanje prvobitnog ideala. Naime, osvojeni prostor i broj narodakoji su prihvatili islam nadrastao je kapacitete centraliziranogupravljanja ondanje islamske drave.

Od 14. stoljea na svjetskoj pozornici pojavljuje se nova sila

osmanski Turci. Oni preuzimaju stijeg islama od Arapa i do 20. stoljeaza Europu simboliziraju islamsku dravu i civilizaciju. Muslimanima jePax osmanica donijela dugo prieljkivani mir i stabilnost, poglavito uarapskim drutvima. Osmanski Turci stvorili su snanu dravu Osmansko Carstvo kojoj nije bilo parnjaka u svjetskim razmjerima u16. i 17. stoljeu.

Osmanska prevlast u islamskom svijetu i unutarnja stabilnostkojusu Osmani stvorili omoguila je drugi islamski prodor u Europu,ovaj put osmanski, preko Balkana u Podunavlje i od Crnog mora krozruske stepe u Ukrajinu i prema srcu Rusije. Pod vodstvom nizasultana, meukojima se istiu Mehmed II., Fatih, Selim I. iSulejman I.Zakonodavac, osmanski Turci prodiru prema srcu Europe. Nakon

7

Kur'anska rije za narod, (vjersku) zajednicu. Podrazumijeva zajednicuvjernikamuslimana.


37/254

37

pobjede u Bitci na rijeci Marici 1371. godine, Osmani osvajajuMakedoniju, a nakon Kosovske bitke81389. godine i Srbiju. Bosna jeosvojena 1463. godine. Za njom su uslijedila osmanska osvajanjaSlavonije i Madarske (tadanje Ugarske), nakon pobjede u Bitci na

Mohakom polju 1526. godine. Ona znai vrhunac uspjene osmanskeekspanzije u Podunavlju. Nakon bitke Osmani osvajaju Ugarsku idolaze pod zidine Bea. Predvoeno iznimnim dvojcem, sultanomSulejmanom I. Zakonodavcem i velikim vezirom MehmedpaomSokoloviem, Osmansko Carstvo bilo je na vrhuncu moi. Prostiralo sena tri kontinenta. Financijski mono, tehnoloki superiorno, vojno pobjedonosno bilo je uspjeno na svim drutvenim poljima. U tomrazdoblju muslimanska su drutva bila predvodnici ljudske civilizacije.

U sto i pedeset godina, od Bitke na Mohau 1526. godine do Bitke kodBea 1683. godine, osmanski Turci izravno ugroavaju Srednju Europu, prodirui u Austriju i eku u potrazi za srazom sa Svetim RimskimCarstvom. Islam je kao religija vladajue klase ekspanzionistikogcarstva dominirao Podunavljem 150 godina.

Uz vojno politiku vlast, Osmansko Carstvo je na Balkandonijelo i drukiji nain ivota unutar, za to vrijeme, superiornog

kulturnocivilizacijskog okvira. Njega prihvaaju balkanski narodi ietnike skupine, njegujui i danas prepoznatljiv orijentalni karakter,

8Ovaj povijesni dogaaj izvorite je modernog srpskog nacionalnog mita. Dok je u

povijesnoj stvarnosti voa srpske vojske knez Lazar Hrebljanovi poginuo u oruanojbitci protiv neprijatelja, a njegova drava Izgubila suverenitet i dola u vazalski odnosspram Osmanskog Carstva, u nacionalnom mitu Lazar je izabrao Carstvo Nebesko

umjesto Carstva Zemaljskog. Moderni srpski nacionalni mit zalae se za stvaranjesuvremenog Lazareva Carstva Zemaljskog. U ostvarenju tog nauma pokrenut je ratprotiv suvremenih nasljednika Osmanskog Carstva muslimana Bonjaka i Albanaca.Genocidni karakter tog rata Srbi su vie puta potvrdili u praksi. Cinino je, meutim,to to su Bonjaci pod vodstvom Huseina kapetana Gradaevia 1831. godinepobijedili osmansku vojsku na Kosovu polju. Diskurs srpskog nacionalnog mita uopene uvaava povijesnu stvarnost. Zanimljivo je kako je jedini vladar koji je slavio pobjedu na Kosovu polju 1389. bio bosanski kralj Tvrtko I. Kotromani, ije supostrojbe pod vodstvom vojvode Vlatka Vukovia sudjelovale u Prvoj kosovskoj bici

1389. godine. Tvrtko je bio vladar na najviem poloaju u protuosmanskoj koaliciji.Time su Bonjaci u povijesti dva puta porazili Turke na Kosovu.


38/254

38

vidljiv u arhitekturi, umjetnosti i svakodnevnim obiajima. Tijekomosmanske vladavine u Podunavlju dolazi i do promjene religijskogsastava stanovnitva. Muslimani postaju natpolovinom veinom. Kaoznaajna drutvena skupina javljaju se protestanti, a nekadanja

katolika veina postaje manjina.

Nakon poraza pod zidinama Bea 1683. godine OsmanskoCarstvo se povlai, najprije iz Podunavlja, a potom i s Balkana. RaspadOsmanskog Carstva nakon Prvog svjetskog rata uzrokuje i gubitakpolitike moi muslimanskih skupina koje su ostale u Europi, poglavitona Balkanu. Rije je o Bonjacima u Bosni i Sandaku,Torbeima/Pomacima u Makedoniji i Bugarskoj, Albancima u Albaniji,na Kosovu i u Makedoniji, te Turcima u Bugarskoj, Grkoj iRumunjskoj. U tom se razdoblju dogaa i artikuliranje zahtjeva zanjihovim definiranjem kao zasebnih nacija i/ili etnikih skupina.

Europski muslimani poslije Prvog svjetskog rata bili su slaboistraivane zajednice. Slubene su ih ideologije smatrale muzejskimostatkom nekih prolih vremena koji e postupno nestati. No te suzajednice pokazale zavidnu otpornost na sve oblike asimilacije iunitenja, ukljuujui i genocidne ratove voene protiv njih. Opstale suu radikalno promijenjenim drutvenim uvjetima, u modernizirajuimdrutvima modernizirale su se uspijevajui sauvati svoj muslimanskiidentitet.

Od Drugog svjetskog rata do danas broj europskih muslimanaviestruko se uveao prilivom imigranata iz bivih europskih kolonija uZapadnu Europu i stvaranjem potomstva, muslimana roenih u Europi. Njihova brojnost (od 1 do 5 posto stanovnitva pojedinih zemalja;neslubene procjene kau i do 10 posto) dovela je do stvaranjaorganiziranih islamskih zajednica, izlaska u javnu sferu i zahtijeva zakulturnom i politikom autonomijom.

Na Bliskom istoku, u srednjoj Aziji, Indiji i jugoistonoj Azijiislam se tijekom povijesti afirmira kao religija vladajue klase.Muslimani su vladajua drutvena skupina u brojnim drutvima Azije iAfrike do europskih kolonijalnih osvajanja u 19. stoljeu. Kolonijalna

osvajanja i europska imperijalna podjela svijeta kao njihova posljedica


39/254

39

drastino mijenjaju takav poredak stvari.9Od vladajue klase muslimaniu vieetnikim drutvima postaju religijska manjina, esto oznaavana predmodernom, primitivnom i zaostalom. Islam se, zbogzemljoposjednika, sveenstva i drugih struktura vladajue klase koji su

koristili religiju kao osnovu legitimiteta svoje vladavine, karakteriziraokao dio tradicionalnog poretka i protivnik modernizacijskih procesa.Jedini izlaz iz takvog stanja bilo je odustajanje od islama kao loijeprolosti i okretanje boljoj budunosti koju donosi moderno sekularnodrutvo. Stvaranje drave Izrael i Prvi izraelskoarapski rat 1948.godine, te arapski poraz u njemu pokrenuli su val revolucija u arapskimdrutvima koje su zbacile vladajuu klasu i na vlast dovele sekularneelite, esto vojnoga podrijetla, koje su stvarali rezime s primjesama

socijalistikog populizma.

No nakon Treeg izraelskoarapskog rata 1967. godine dolazi dosloma modernih sekularnih ideologija u arapskim drutvima ineoekivanog zaokreta. Islam, umjesto da nestane u ponorima prolosti,oivljava kao potentna politika snaga, urbana, mlada i obrazovana. Taenerginost i djelotvornost novog narataja muslimana zbunila je brojnepromatrae. Njih je uvelike zbunjivalo i to to su se mladi organizirali

oko religijske zajednice u vrijeme kada su sekularizacijski procesismatrani nepovratnima.

Novosteenu samosvijest muslimana potaknuo je egipatskiuspjeh u etvrtom izraelskoarapskom ratu 1973. godine i naftniembargo zemalja lanica OPECa10. Etnicizacija i islamizacijamuslimanskih drutava bila je vidljiva na pojavnoj razini: u odijevanju,nainu ophoenja, govoru i ponaanju pojedinaca. I govor dravnih

dunosnika postao je formalniji, uz navoenje fraza iz Kurana. Takvi

9Primjer za to moemo nai i u Bosni i Hercegovini nakon austrougarske okupacije

1878. godine. Slubeni austrijski popis stanovnitva pismenim je ljudima smatraosamo one koji poznaju latinino pismo. Bosanski muslimani, koji su obrazovanjeprimali na arapskom pismu, time su preko noi od najpismenijeg postali nepismensloj stanovnitva.10

Iako zemlje lanice Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) nisu Iskljuivo

arapske (npr. Iran), niti muslimanske (npr. Venezuela), imid te organizacije uvelikeje oblikovala Saudijska Arabija, zemlja s najveim naftnim rezervama na svijetu.


40/254

40

primjeri slijeeni su i u obiteljima, osobito u odnosu mladih premastarijim lanovima obitelji.

Neoekivan zaokret mladih prema tradicijskim vrijednostima,umjesto da se potvrde kao moderna i potpuno sekularna generacija,

zbunio je mnoge promatrae. No rije je bila i o svojevrsnomgeneracijskom buntu protiv roditeljskog autoriteta okretanjem naslijeu predaka. Nove generacije su, zahvaljujui obrazovnoj revoluciji, bileobrazovanije od prethodnih i nisu trebale posrednika ulemu11 utumaenju vjerske poruke. Time se otvorio prostor za itdihad preispitivanje i ponovno tumaenje islamske poruke u skladu sdananjim vremenom.

11Klasa profesionalnihsveenikapravnika. Nema ekvivalent u kranstvu.


41/254

41

03. USPON ISLAMSKE DRAVE

VJERSKI ZANOS kojim se irio islam u prvim stoljeimaObjave opravdava razmiljanje o Boanskoj inspiraciji koja ju je pokretala. Iskrenost i zanos kojim su muslimani prakticirali islamizazivala je potovanje i brojnih nemuslimana. U stotinjak godinamuslimanska je ekspanzija stvorila carstvo koje se protezalo odMagreba do Marika od krajnjeg zapada do krajnjeg istoka.Geografski, kalifat je obuhvaao prostor od panjolskedo Kine i Indije,zauzimajui nekadanje teritorije Bizantskog i Sasanidskog Carstva.

Muslimani su prilino rano opsjedali Konstantinopolis, prijestolnicu Bizantskog Carstva (blokada od 674. do 678., opsadagrada 717. godine). No zbog jakih fortifikacija i nedostatka opsadnihsprava nisu uspjeli u svom naumu. Arapska ekspanzija islama u Europuzaustavljena je u Francuskoj gdje se islamska vojska susrela s tekooklopljenom vitekom konjicom pod vodstvom Karla Martela kodToursa (poznato kao Bitka kod Poitersa, 732. godine). Ta bitka, koja se

u Europi oznaava kao preokret, u muslimanskim izvorima jedva da jezabiljeena, tretirana je kao pogranini sukob. Ipak, Poiters je bila tokakrajnjeg prodora Arapa u Europu.

Na istoku su se muslimanske vojske suoile sa slabijimneprijateljem. To im je omoguilo prodor u Indiju i osvajanje vlasti usrednjoj Aziji. Meu posljedicama konsolidacije u tom podruju je iprodor islama na Indijski potkontinent i stvaranje Mogulskog Carstva.

Sirenje islama u Indiji, sudei prema Ferdinandu Braudelu (1993), bilo je na potpuno drukijim osnovama od one na Bliskom istoku, usjevernoj Africi i u Europi.


42/254

42

Arapski prodori u junu Europu rezultirali su osvajanjempanjolske1 (od 711. do 719), Sicilije (827) i june Italije (846). Taj prodor bio je zaustavljen i vraen u arapski svijet tijekom kriarskih

ratova kada je Europa iskovala ideologiju koja je mogla mobiliziratidovoljan broj ljudi i sredstava za ratove na Bliskom istoku. Stvaranjekriarskih kraljevstava na Levantu i kriarsko osvojenjeKonstantinopolisa (Latinsko Carstvo) ubrzali su slabljenje BizantskogCarstva i doprinijeli njegovu konanom slomu. Dodatni imbenik tomubio je i prodor turskih plemena koja su (Turci Selduci, osmanski Turci)sebi stvorila drave koje su prerasle u carstva. Osmansko Carstvo, kao posljednje od njih, tijekom 600 godina postojanja protezalo se na tri

kontinenta (Azija, Afrika, Europa) te bilo imbenik svjetske moi i, ujednom razdoblju, vrhunac ljudske civilizacije.

1 panjolska pod muslimanskom vlau esto se koristi kao primjer idealne

organizacijedrave. Zapadni povjesniari, meutim, umajadskikalifat u panjolskojsvode na epizodu u pravovjernoj (kranskoj) povijesti panjolske. Istini za volju,

treba

rei

daje

islamska

vlast

upanjolskoj

(773 godine) bila

duljeg

vijeka

od

katolikeidananjesekularnezajedno(516 godina).


43/254

43

Na vojni prodor islama koji su predvodili Arapi Europa jeuzvratila kriarskim ratovima koji su od 11. do 15. stoljea oblikovaliodnose snaga na Bliskom istoku. Dodatni udarac islamskom svijetu bilaje i provala Mongola koji su unitili abasidski kalifat i tako utjecali na

uspon drukijeg, prevladavajueg oblika ureenja islamske drave.

Turci Selduci uspostavljaju sultanat kao dominantni oblikdravnog ureenja u muslimanskim drutvima. Sultanat moemo,koristei dananje pojmove, nazvati sekularnom dravom u kojoj sureligijske zajednice bile odvojene od drave.

U vrijeme najvee ekspanzije Osmanskog Carstva sultanat jeustolien kao najprisutniji oblik vlasti u muslimanskim drutvima.

Sultan je bio vladar svih svojih podanika, muslimana i nemuslimana.Sultan je, kad je rije o Osmanskom Carstvu, nosio titulu kalifa i emiralmumina (predvodnika, voe pravovjernih), da bi u kasnijemrazdoblju bila uspostavljena nova funkcija, ejhu lislam, koji jeregulirao vjerske poslove Carstva.

Snaga Osmanskog Carstva poivala je na nekoliko elemenata.Prvi je bila snaga njegove profesionalne vojske janjiarskog korpusa,

pjeatva koje je inilo temelj vojne moi Carstva. Discipliniranost,profesionalnost i potpuna odanost sultanu inili su ih nadmonijima odostalih vojski tog doba. Janjiarima je tijekom slube bila zabranjenaenidba, ime se spreavala emocionalna vezanost janjiara za bilokoga osim za osobu sultana.

Janjiari su se regrutirali iz razliitih dijelova Carstva. Iz tognaina (adamioglan) stupanja u osmansku vojnu i dravnu slubu

razvio se, osobito na Balkanu, mit o danku u krvi, kao nainuodnaroivanja kranske djece i asimilacije. Zanimljivo je kako su se u janjiare uzimala i muslimanska djeca, o emu svjedoi bosanskohercegovako iskustvo2. Za njih pristupanje janjiarskom

2 Suprotno uvrijeenom mitu, u Bosni su se, prema Janjiarskom zakoniku, u

janjiarske redove uzimala ISKLJUIVO muslimanska djeca. Dapae, Janjiarski

zakonik

nalae

oprez, navodei

sluajeve

kad

su

kranipokuavali

stupiti

u

janjiarskikorpus, pretvarajuisedasumuslimani.


44/254

44

korpusu nije znailo odricanje od vjere, nego mogunost napredovanjau vojnoj i upravnoj hijerarhiji Osmanskog Carstva.

Konjicaakindije - bila je drugi element osmanske vojne moi.Kao i u europskom vitekom konjanitvu, u Osmanskom Carstvu

osnovu konjice inili su plemii. Izdravanje konja zahtijevalo jezemljini posjed. Stoga se pripadnicima konjanike klase dodjeljivalo pravo uivanja zemljita, koje je, pravno, bilo vlasnitvo sultana, tj.drave. Nakon smrti uivatelja zemlja se vraala sultanu koji ju je imao pravo dodijeliti novom uivatelju. U rijetke iznimke od te praksespadaju Bonjaci, ijem je plemstvu, nakon pretrpljenih velikihgubitaka u ljudstvu u Bitci kod Siska 1593. godine, sultan dodijelio

pravo nasljeivanja zemljinog posjeda s oca na sina. To pravo bilo je iosnova bosanskih autonomakih pokreta koji su stoljeima bili usukobu sa sredinjom vlasti Osmanskog Carstva zbog potvrivanja iliproirenja svojih prava.

Eunusi predstavljaju dodatni element osmanske moi. Iz prespektive mukog heterotradicionalizma eunusi su odbojna pojavakarakteristina za istonjaka drutva. Takva praksa jo je viezbunjujua u odnosu na stav islama koji potie plodnost muslimana. Naime, brojnija zajednica je i jaa zajednica. Unato tome, eunusi suprisutni i u muslimanskim drutvima.

Pretpostavlja se da je institucija evnuha preuzeta iz drugihdrutava. Trag moemo slijediti od Perzije dalje na istok, u Aziju.Socioekonomski gledano, institucija eunuha prihvaena je uOsmanskom Carstvu zbog straha da bi pojedinci, koji su se uspeli udravnoj hijerarhiji, mogli imati dinastike ambicije i poeljeti osnovatisvoju dinastiju. Razlog je, dakako, bio i imovinske prirode. Zemljiniposjedi pripadali su sultanu, a on ih je ustupao zaslunim pojedincimana uivanje. Nakon njihove smrti posjed je ponovno bio na raspolaganjusultanu. Kastrirani mukarac za sobom nije mogao ostaviti potomstvo,stoga nije bio ni pretendent na trajno vlasnitvo nad posjedom.

Iz perspektive ekonomske organizacije drutva Osmansko jeCarstvo bilo feudalno agrarno drutvo u kojemu su lokalna trita

povezivana karavanskom ekonomijom. Proizvodnja je bila zasnovana


45/254

45

na obrtu, poljoprivredi i stoarstvu, a u odnosu na prostor kojim jeOsmansko Carstvo vladalo, podruja na kojima sustvarani ekonomskivikovi bila su rijetka.

Instrumenti sredinje vlasti bile su dvorske slube i kancelarije,

vojska i sudskoupravni aparat. Osmansko Carstvo je, osobito u 19. i20. stoljeu, prualo visok stupanj autonomije lokalnim religijskimzajednicama. Upravo ta autonomnost bila je zametak dananjih nacijana podruju nekadanjeg Osmanskog Carstva. To je jedan odnajvanijih elemenata osmanske ostavtine. Naravno, ne i jedini. Idanas su prisutni brojni znakovi prisutnosti Osmanskog Carstva naBalkanu, primjerice, u nekim rijeima i toponimima, u arhitekturi, u

narodnoj knjievnosti, u nekim segmentima obiajnog prava itradicije...

Unutarnja politika organizacija Osmanskog Carstva presudnoje utjecala na formiranje nacija na njegovu teritoriju. Nacije su nastaleiz vjerskih grupa (milleti) i monoreligijske su. Stoga nije neobino toto je i danas religija temeljna odrednica nacionalne pripadnosti balkanskih i bliskoistonih nacija. U izgradnji nacionalnog mita zamuslimanske je narode razdoblje osmanske vladavine bilo zlatno dobaveliine i uspjeha. Za razliku od njih, nemuslimanske su nacije uosmanskom razdoblju vidjele vrijeme okupacije, a Osmane kaookupatore. Tek osloboenjem od njihove vladavine, nacije su dole dosamoostvarenja u nacijidravi.


46/254

46

04. TRADICIONALNA MUSLIMANSKADRUTVA

KAKO JE IZGLEDAOsvijet iz perspektive muslimana utradicionalnom muslimanskomdrutvu? Za nas, odgojene uduhu europskog/zapadnog pogleda na svijet, takointerpretiran pogled na svijetsvakako je neuobiajen. Iz perspektive zapadne tradicije povijesti Europa je otkrilaostatak svijeta. Kako izgledasvijet u kojem Europljanin nijeistraiva koji otkriva barbarskenarode u stranim i udaljenim

mjestima, ve je on samegzotini barbarin, neciviliziranidivljak kojeg otkrivaju i promatraju istraivai1 izislamskih zemalja?

Lewis (1998:61) podsjea kako klasina islamska podjela svijetaovjeanstvo dijeli na Kuu islama (Daru l-Islam) i Kuu rata (Daru l-

Harb). Prva obuhvaa sve zemlje u kojima vlada zakon islama. Drugaje ostatak svijeta.

1 Zanimljiv literarni prikaz takvog putovanja ponudio nam je Michael Crichton u

romanu Eaters of the Dead. U knjizi se opisuje zamiljeno putovanje Arapina IzBagdada 10. stoljea, razdoblje dakle klasinog abasidskog kalifata, u zemlju Vikinga,te njegovi doivljaji na putu. Rije je o obradi dijela memoara stvarne povijesnelinosti Ahmeda ibn Fadlana ibn alAbasa ibn Ralda ibn Hamada koji je u 10.

stoljeu, kao ambasador abasidskog kalifa iz Bagdada, putovao kralju Bugara na rijeciVolgi.


47/254

47

Granice Kue islama razlikuju se od stoljea do stoljea. Urazdoblju neposredno nakon Hidre one obuhvaaju Medinu i prostoroko nje, stoljee nakon Poslanikove smrti one se prostiru od panjolskekao krajnjeg zapada (Magreb) do srednje Azije kao krajnjeg istoka

(Marik) Kue islama.

U razdoblju abasidskog kalifatamusliman je bio stanovnik dobro ureenogi stabilnog svijeta u kojem je mogaoprosperirati i po kojem se mogao slobodnoi sigurno kretati, obrazovati se i poslovati.Primjer takvog naina ivota glasoviti jemuslimanski putnik Abu AbdullahMuhammad Ibn Battuta. Roen je uTangeru 1304. godine, u obitelji kadija(erijatskih sudaca). Studirao je pravo iteologiju u Tangeru prije nego to seodluio otii na had. Hodoae je, iako prvenstveno vjerska obveza, omoguiloIbn Battuti da proiri svoje obrazovanje i

stekne brojna iskustva koja su ga dodatnoosposobljavala za dunost kadije. IbnBattuta je napisaoKnjigu putovanjau kojojivopisno opisuje obrede hadija, svojedojmove o ljudima koje je susretao, te

gradove i mjesta koje je posjetio. On je potanko pisao o hrani irazliitim situacijama na putovanju, te o raznim vrstama trgovine idjelatnostima diljem Arabije. U knjizi su sabrana njegova putovanjaobalom Sjeverne Afrike do Aleksandrije i Kaira u Egiptu, potom uSiriju i u svete gradove Mekku i Medinu. Tijekom triju putovanja upetnaest godina obiao je sjevernoafriku obalu, Bliski i Srednji istok,obalu istone Afrike, srednju Aziju i Indiju, na kraju dospjevi ak doKine, nakon ega se vratio kui u Tanger. Tijekom putovanja IbnBattuta je vrio dunost erijatskog suca, ak se i oenio. To je bilomogue u drutvu koje funkcionira prema istom normativnom obrascu,

sa zajednikim pravilima i vrijednostima.

15973431 politiki islam tarik kulenovi

Documents