101 pitanje i odgovori medijacija

MEDIJACIJA U BOSNI I HERCEGOVINI – 101 PITANJE I ODGOVORI

MEDIJACIJA U BOSNI I HERCEGOVINI

1. Šta je medijacija? Medijacija je jedan od alternativnih načina riješavanja sporova. Najjednostavnije je medijaciju definisati kao facilitarno, odnosno pregovaranje uz pomoc trece neutralne stane. Korijen riječi je u latinskom jeziku, potječe od riječi medius što znači nepristrasan, neutralan, onaj koji ide srednjim putem.

Zakon o postupku medijacija u BiH, član 2 kaže: „Medijacija, u smislu ovog zakona, postupak je u kojem treća, neutralna osoba (medijator), pomaže strankama u nastojanju da postignu obostrano prihvatljivo riješenje spora“.

2. Sta je facilitarno pregovaranje? Facilitiranje znači olakšavanje. Medijator u suštini pomaže strankama u njihovim pregovorima tako što svojom vještinom postavljanja pitanja i vođenja stranaka kroz problem olakšava njihove pregovore.

3. Sta je koncilijacija? Riječ koncilijacija potječe iz latinskog jezika od riječi concilatio, onis, f što znači: vezivanje, ujedinjenje, sveza ili ujedinjenje u mišljenju, preporuka. Umjesto izraza koncilijacija bolje je koristiti domaći termin mirenje.

Koncilijacija podrazumjeva ograničenu ulogu treće neutralne strane u kojoj ona pokušava ohrabriti strane u sporu na pregovore. Treća neutralana strana se u ovom slučaju odvojeno sastaje sa strankama u nastojanju da uspostavi obostrano razumjevanje osnovnih uzroka spora i nastoji pokrenuti proces koji vodi ka prijateljskom, neantagonističkom riješavanju.

4. Je li i kojim propisima je regulisana primjena medijacije u BiH?Medijacija je kao način riješavanja sporova predviđena u Zakonima o parničnom postupku (ZZP) BiH, Republike Srpske i Federacije BiH.

Paralmentarna skupstina BiH usvojila je 29.juna 2004, kao lex speciallis Zakon o postupku medijacije u BiH. Primjena medijacije predviđena je i u Zakonima o krivičnom postupku BiH, Republike Srpske i Federacije BiH u dijelu u kojem se govori o imovinskopravnom zahtjevu. Zakon o prekršajima BiH također predviđa medijaciju kod imovinskopravnih zahtjeva. Medijacija se spominje i u nekim drugim zakonima, kao što su Porodični zakon Federacije BiH, Zakon o advokaturi Federacije BiH, Zakon o državnoj službi Federacije BiH. U Distriktu Brčko medijacija je regulisana Pravilnikom o posredovanju.

5. Postoji li obavezan redosljed u primjeni medijacije, arbitraže i redovnog postupka?

Ne. Stranke imaju potpunu slobodu u izboru načina za rješavanje njihovog spora. Poštivanje redosljeda moguće je očekivati i zahtjevati u slučajevima neispunjenja ugovornih obaveza ukoliko je ugovorom predviđen red korištenja pojedinih metoda riješavanja sporova.

6. Sličnosti i razlike između medijacije i arbitraže?Arbitraža se također svrstava u kategoriju nazvanu alternativno riješavanje sporova. Međutim, arbitar za razliku od medijatora ima ovlaštenje za donošenje obavezujuće odluke o riješenju spora, dok medijator nema. Medijator pomaze strankama da kroz postupak principijelnog pregovaranja u medijaciji same odluce o rjesenju spora.

1


7. Može li se medijacija, osim u rješavanju sudskih sporova, koristiti i u drugim slučajevima?

Medijacijom se mogu riješavati i sporovi po kojima nije pokrenuta parnica. Clan 4 Zakona o postupku medijacije kaze da se stranke u sporu mogu sporazumjeti, prije I nakon pokretanja sudskog postupka do zakljucenja glavne rasprave, da spor rijese u postupku medijacije.

Utuženje nije uvjet, nego je naprotiv, intencija zakonodavstva da strankama ponudi alternativu u mogućnosti izbora medijacije kao zamjene za parnicu. Eventualni neuspjeh medijacije ne prekludira stranke u pokretanju parnice. U svakom slučaju, medijaciju kao način riješavanja sporova ne treba isključivo vezivati za sudske sporove.

8. Da li je moguća medijacija u krivičnim predmetima?Da.Medijacija je moguća i u krivičnim predmetima i ona se tu vezuje za termin „restorativna pravda“ i „žrtva i izvršenik medijacija“. Medijacija se predviđa kao jedan od restorativnih postupaka, odnosno postupaka u kojima žrtva i počinilac sudjeluju u riješavanju pitanja koja su proizašla kao posljedice, uz pomoć medijatora.

Restorativni postupak se provodi tek kada je dokazana krivica ili kada postoji priznanje o izvršenju djela, jer tek tada imamo drugu stranu u medijaciji. Za sada medijacija je u BiH predviđena kao mogućnost u riješavanju imovinskopravog zahtjeva na prijedlog sudije, ukoliko ocjeni da je to svrsishodno, i na prijedlog branioca, optuženog ili oštećenog stavljen do završetka glavnog pretresa.

9. Je li moguća medijacija u sporovima iz porodičnih odnosa?Medijacija je moguća u parnicama iz porodičnih odnosa u skladu sa Zakonom o porodičnom postupku i Zakonom o postupku medijacije. Međutim, samo sud, presudom može razvesti brak i donijeti odluku o povjerenju i izdržavanju djece. Uloga posrednika je zaštita interesa malodobne i djece nad kojom je preduzeto roditeljsko staranje i dužan je nastojati da se bračni drugovi izmire. Zadatak medijatora, prema Zakonu o postupku medijacije je da kao neutralna treća strana pomogne stranama u riješavanju spora i da sačuva svoju potpunu neutralnost u odonosu na izbor rješenja.

10.Kako se činjenica da su stranke pokrenule postupak medijacije prije utuženja odražava na zastaru?

Zakon o postupku medijacije u BiH nije se posebno bavio reugliranjem zastare tako da se na ove sporove primjenjuju opca pravila o zastarjevanju potrazivanja.U Srbiji je Zakonom o posredovanju predviđeno da se pokretanjem postupka posredovanja ne prekida zastarevanje potraživanja. Isto je riješenje i u hrvatskom Zakonu o mirenju.

UNCITRAL-ov model Zakona o mirenju sugeriše riješavanje zastranje tako što se ona prekida kada se pokrene postupak medijacije i nastavlja teći ukoliko se ne postigne sporazum.

MEDIJATOR

2


11. Ko je medijator?Medijator je treća neutralna osoba koja posreduje u riješavanju spora između stranaka u skladu sa principima medijacije. To je osoba obučena za vođenje medijacije koja pomaže stranama u sporu da pregovaraju i pronađu zajedničko riješenje. On nema mogućnost nametanja rješenja.

12.Ko može postati medijator? Medijacijom se u BiH mogu baviti osobe koje ispunjavaju uvjete propisane članom 31 Zakona o postupku medijacije u BiH. A ti uvjeti su:

1. opći uvjeti za zapošljavanje (radna sposobnost i godine starosti)2. visoka stručna sprema3. završena obuka po programu Udruženja medijatora ili drugom programu

obuke koji preznaje Udruženje4. upis u registar medijatora koji vodi Udruženje

13.Koji su uslovi za upis u registar medijatora?Uslovi za upis u registar medijatora detaljno su pobrojani u članu 6 Pravilnika o registru medijatora Udruženja medijatora u BiH. Osobi koja ispunjava uslove predviđene članom 31 Zakona o postupku medijatora i član je Udruženja, će se prema odredbama navedenog Pravilnika, odobriti upis u registar ukoliko njeno poznavanje materije medijacije zadovolji na obaveznom intervjuu.

14.Traže li se dodatne osobine za medijatora?Zakon je odredio formalne uslove za bavljenje medijacijom i oni moraju biti ispunjeni kao minimum. Međutim, kada je riječ o atributima medijatora onda je važno napomenuti da medijator treba biti:

1. sposoban da efikasno i efektivno organizira i vodi medijaciju, razmjeti prirodu spora;

2. voditi računa o tome da stvori jasnu predstavu o postupku medijacije kod stranaka;

3. biti vješt u uspostavljanju i održavanju dobrih odnosa i kvalitetne komunikacije među strankama kao i biti vješt, fer i fleksibilan u vođenju postupka.

15.Mogu li advokati biti medijatori?Advokati mogu biti medijatori ako ispunjavaju uslove iz člana 31 Zakona o postupku medijacije u BiH. Bavljenje medijacijom nije inkompatibilno sa profesijom advokata i zahtijeva postovanje postojecih etickih standard i kodeksa ponasanja.

16. Može li sudija biti medijator?Postoje različiti modeli medijacije i u nekim od njih i aktivni sudija može biti medijator ali ne u svom predmetu. Diskutabilno je da li se ovdje radi o medijaciji u pravom smislu te riječi s obzirom na to da, ako stranke postignu sporazum, sudija sastavlja i kao sudija potpisuje sudsko poravnanje, a u sporovima iz porodičnih odnosa presudu.

Zakon o postupku medijacije BiH predviđa da se medijacija odvija van suda i čak i kada su u pitanju sudski predmeti koji su upućeni na medijaciju, sud u to nema uvida i biva obavješten jedino o ishodu medijacije. U svakom slučaju bilo da su uključeni kao sudije-medijatori ili kao sudije koje predlažu medijaciju, neophodno je da sudije budu dodatno obučene za medijaciju.

17. Jesu li poznati razlozi iz kojih stranke ne prihvataju medijaciju?Medijacija je dobrovoljan postupak i od volje stranaka ovisi da li će je prihvatiti. Razlozi neprihvatanja su prema nekim studijama: nepoznavanje procesa, povjerenje

3


u ubičajeni pobjednik-gubitnik pristup riješavanju sporova, jake emocije koje onemogućavaju komunikaciju i navika na korištenje sudskog postupka.

U nekim zemljama je, u cilju popularizacije medijacije i rasterećenje sudova, uvedena obaveza medijacija za pojedine vrste sporova.

II PRIPREMA ZA MEDIJACIJU

PREDLAGANJE I INICIRANJE MEDIJACIJE

18.Ko i kako inicira medijaciju?Dobrovoljnost je osnovno načelo medijacije. Medijaciju uvjek iniciraju stranke, odnosno jedna od stranaka. Sud može predložiti strankama da spor riješavaju medijacijom ali je uvijek na strankama da iniciraju sam postupak, odnosno da kontaktiraju medijatora.

U sporovima u kojima stranka ne zeli da tuzi, ali zeli pokusati naci rjesenje,u pravilu je dovoljno da stupi u kontakt sa registriranim medijatorom, odnosno centrom za medijaciju, a medijator ce kontaktirati drugu stranu radi dobijanja saglasnosti za postupak.

Sam postupak se u BiH pokreće ugovorom o medijaciji koji potpisuju stranke u sporu i medijator.

PODOBNOST SPORA ZA MEDIJACIJU

19.Čime se rukovodi sudija kod procjene podobnosti slučaja za medijaciju?

Sudija prvo vodi računa o tome da li se radi o predmetu odnosno zahtjevima kojima stranke mogu raspolagati i vrsti spora. Pored ovoga, sudija će u sagledavanju podobnosti predmeta za medijaciju posvetiti posebnu pažnju pitanjima kao što su: jesu li stranke u trajnom odnosu, (npr.porodica, trajna poslovna saradnja itd.) jesu li upućene jedan na drugu za ubuduće, jesu li već imale sporova, kako su ih riješile, složenost predmeta, procjena troškova itd.

20. Koje su prednosti medijacije u odnosu na parnicu u predmetima iz porodičnih odnosa?

Kako se radi o sporovima u kojima je interes djece od izuzetne vaznosti, medijacija je povoljan nacin za rjesavanje svih pitanja koja proisticu iz odluke roditelja za razvod.

Medijacija se definira kao način rješavanja sporova koji je usmjeren ka budućnosti i u ovoj vrsti sporova u kojima su međusobni odnosi bivših bračnih drugova i njihovi odonsi sa djecom prioritetni, pokazala se kaoo najefikasniji metod. Parnica je u pravili borba suprotstavljenih strana i istjerivanja pravde koja još više zaoštrava odnose među strankama. Maloljetna djeca često plaćaju najveću cijenu parničenja, u emocionalnom i psihološkom smislu. Medijacijom se u pravilu odrzavaju dobri odnosi medju bivsim bracnim drugovima i djecom.

4


21.Mogu li maloljetna djeca prisustvovati medijaciji? Zakon o postupku medijacije predviđa mogućnost da postupku pored stranaka i njihovih zakonskih zastupnika prisustvuje i treća osoba uz saglasnost stranaka. Ovim je i mogućnost za sudjelovanje maloljetne djece u postupku otvorena. Prisustvo djece moze imati pozitivan efekat na ponasanje stranaka i usredsredjivanje na reguliranje odnosa u kojima ce, nakon razvoda braka, i roditelji i djeca moci ostvariti dobre uzajamne odnose.

22.Da li je medijacija moguća u sporovima u kojima je osporen osnov tužbog zahtjeva?

Postoje misljenja da je medijacija moguca samo u slucajevima u kojima nije osporen osnov tuzbenog zahtjeva. Medijacija je, ukoliko i druge okolnosti idi u prilog za njeno predlaganje, moguća i često vrlo uspješna i u ovakvim slučajevima.

Ima mišljenja po kojima medijacija nije prihvatljiva ako je jedna od strana sigurna da će uspjeti u sporu. Nerijetko se događa da su obje strane i njihovi advokati ubjeđene da će uspjeti u spuru. Niti jedan postupak osima medijacije u pravilu neće dovesti do toga da obje strane pobjede. Ne treba zaboraviti da je medijacija riješavanje sporova zasnovano na interesima.

23.Kako se visina tužbenog zahtjeva kod novčanih potraživanja odražava na izbor medijacije?

Praksa je pokazala da su stranke u sporovima veće vrijednosti otvorenije i spremnije za pregovore, za što jednostavno objašnjenje može biti i to da je rizik od gubitka i nagomilavanje troškova u takvim sporovima veći. U sporovima manje vrijednosti nepostojanje značajnog rizika često navodi stranke da prepuste sudu da odluči bez ulaganja većeg napora u pregovaranje.

24.Koje vrste sporova su pogodne za medijaciju?Generalno govoreći sve vrste sporova su pogodne za medijaciju. Bitno je da se radi o sporu u kojem postoji spremnost stranaka da pregovaraju. Međutim jasno je da, kako sporazum ima snagu izvršne isprave, nije moguće voditi postupak medijacije u predmetima u kojima stranke nemaju pravo raspolaganja.

Kada su u pitanju sporovi iz porodičnih odnosa, medijacija nije preporučljiva u slučajevima u kojima je stranka ovisnik ili nasilna osoba.

25.Je li dozvoljena medijacija ako je jedna od stranaka u stečaju?Formalnopravno nema prepreka za medijaciju u ovakvim slučajevima. Međutim, postoje mišljenja po kojima nije uputno voditi medijaciju u ovakvim slučajevima i bojazan od raspolaganja koja bi mogla umanjivati stečajnu masu. Ovakva mišljenja su rezultati sveopćeg stanja i visokog stepena nepovjerenja u društvu uopće.

26.Ako su medijaciju prihvatile stranke u predmetu po kojem teče parnica kod suda šta se događa sa sudskim predmetom dok traje medijacija?

Stranke koje su se odlučile za medijaciju dužne su o tome obavijestiti sud dostavljanjem kopije ugovora o medijaciji. Sud će u ovakvim slučajevima odgoditi ročište najduže za 30 dana.

27.Jesu li sporovi sa više stranaka podobni za medijaciju?

5


Da, sporovi sa više stranaka su podobni za medijaciju s tim što se u takvima slučajevima treba posvetiti više pažnje mapiranju konflikta, planiranju načina rada, vremenskih okvira i broja medijatora i svim ostalim detaljima vezanim za konkretan slučaj. Ukoliko je jedna ili vise stranaka grupa ili organizacija, medijator mora povesti racuna o dodatnim detaljima, kao sto su: sastav pregovarackog tima, unutrasnja dinamika i strategija, model pregovaranja i sl.

28.Je li moguća medijacija u postupku pred drugostepenim sudom?Zakon o postupku medijacije u cl.4, kaze da se stranke mogu sporazumjeti prije i nakon pokretanja sudskog postupka do zakljucenja glavne rasprave, da spor rijese u postupku medijacije. Ako stranke prije pokretanja sudskog postupka nisu pokušale riješiti spor u postupku medijacije, sudija koji vodi sudski postupak može, ako ocijeni da je to svrsishodno, na pripremnom ročištu predložiti strankama da spor pokušaju riješiti u postupku medijacije.

Riješenje iz ZPPa na svim nivoima ne spominju mogućnost medijacije pred drugostepenim sudom. Međutim, to ne znači da se neće pojavljivati slučajevi u kojima će stranke u toj fazi postupka željeti da svoj spor riješe medijacijom.

29.Koliko dugo traje medijacija?Medijacija traje onoliko koliko je potrebno strankama da se bezbjedno kreću prema riješenju spora. Već kod zakazivanja treba predvijdeti vremenski okvir ovisno od složenosti predmeta. Obicno se za prvu medijaciju planira cijeli radni dan. Desava se da traje dva - tri sata, ali i da se nastavlja nekoliko puta. Zakonski okvir za riješavanje sporova po kojima teče pranica je 30 dana, s tim što nije precizirano od kada teče, mada se može zaključiti da je to rok od 30 dana od davanja izjave na ročištu ili od podnošenja kopije ugovora o medijaciji sudu.

IZBOR MEDIJATORA

30.Ko bira medijatora? U skladu sa načelom dobrovoljnosti medijatora biraju stranke. I u BiH je prihvaćen ovoaj model tako da stranke zajednički biraju medijatora sa liste medijatora. Ako se stranke ne mogu same dogovoriti oko izbora medijatora, medijatora imenuje Udruženje.

31.Ko, kada i kako uspostavlja kontakt sa strankama?Ovisno od toga na koji način i pod kojim okolnostima su se stranke opredjelile za medijaciju, kontakt sa strankama se ostvaruje na različite načine. U BiH, ukoliko stranke nisu pokrenule parnicu i dogovorile su se da spor pokušaju riješiti medijacijom mogu se zajedno obratit Udruženju medijatora sa prijedlogom za medijaciju.

6


Obično se dogoađa da se jedna strana obrati medijatoru sa prijedlogom za medijaciju, nakon čega administrativna služba kontaktira drugu stranu i provjerava njenu spremnost za prihvatanje medijacije. Ukoliko je i druga strana spremna da postupak pokusa rijesiti medijacijom i saglasne su u izboru medijatora, o tome ce sastaviti pismeni ugovor o medijaciji i medijator ce se pripremiti za medijaciju bilo kroz pojedinacne kontakte sa strankama bilo na zajednickim sastancima.

Ako je sudski postupak vec u toku, pa stranke na vlastitu inicijativu ili na prijedlog sudije odluce da spor pokusaju rijesiti medijacijom, sporazumno ce odbarati medijatora sa liste medijatora.

32.Gdje se održava medijacija? Mjesto za održavanje medijacije treba da bude neutralno, kao što su centri za medijaciju, uredi medijatora i sl. Moguće je da medijacija bude zakazana i u kancelarijama jedne od strana, ukoliko im to odgovara. Prostor treba da odgovara potrebama procesa, što znači da treba imati prostoriju za zajedničke sastanke i prostorije za odvojene razgovore sa stranama u sporu.

33.Da li medijaciju vodi pojedinac ili više medijatora? Postupak po pravilu vodi pojedinac ali stranke se mogu dogovoriti da postupak vodi više medijatora, i to se naziva ko-medijacija.

34.Kako izbor muškarca ili žene kao medijatora utječe na stranke? Konačan odgovor na ovo pitanje nije moguće dati kada je riječ o medijatoru pojedincu. Međutim, ispitivanja su pokazala da je u sporovima iz porodičnih odnosa, medijacija koju vodi tim u kojem su medijatori žena i muškarac daleko najpoželjniji model rada, jer se na taj način razbija strah od klišea da će žene podržavati ili bolje razumjeti ženu u sporu i obratno, što pomaže u stvaranju povoljnog okruženja za rad.

35.Treba li medijator biti posebno obučen za rad u sporovima u kojima su emocije jake?

Od medijatora se na zahtjeva posebna obuka za ovakve slučajeve. Poželjno je da u slučajevima koji po svojoj prirodi zahtjevaju vještinu kontroliranja emocija i shvaćanje značaja očuvanja integriteta stranaka, medijator bude dobar poznavaoc psihologije. Ma koliko osobni stil i karakter medijatora zadovoljavao ovakav profil, bolje je da su medijatori u ovakvim sporovima posebno obučeni.

36.Kako pravilno izabrati medijatora? Postoje kriteriji koje bi stranke trebale imati u vidu kod izbora medijatora. To su: ugled, njegova obučenost i iskustvo u radu, metod rada, visina naknade za rad i nepostojanje sukoba interesa. Pored ovih, svaka stranka za ibor medijatora unosi i dodatne kriterije (pol,starost)

37.Mora li medijator biti pravnik?Medijator ne mora biti pravnik. Medijator mora biti neko ko bez obzira na svoju profesiju posjeduje određeno znanje i vještinu za vođenje postupka medijacije. Najveći broj medijatora u svijetu nisu pravnici.

38.Šta neutralnost medijatora podrazumijeva?Medijator je „medius” netko ko je u sredini, što znači da nije dio spora i tako se i ponaša u toku postupka. Medijator posreduje na neutralan način , bez ikakvih predrasudau pogledu stranaka i predmeta spora. Neutralnost ne znači nezainteresovanost, naprotiv, medijatoru je u pravilu stalo da približi ili dovede stranke do riješenja. Postavljanjem pitanja medijator pomaže da svi prisutni,

7


uključujući i njega, bolje razumiju spor, prepoznaju svoje interesei razviju opcije za njihovo zadovoljavanje.

39.Je li sukob interesa definiran u medijaciji? Sukob interesa je regulisan čl. 28 i 29 Zakona o postupku medijacije. Čl. 28 kaže da medijator ne može postupati u predmetima u kojima ima ili je imao, odnosno u koliko se u međuvremenu pojevi neki lični interes, ili porodični ili poslovni odnos sa strankama u sporu, ili ako posotoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost.

Isti član kaže da medijator neće postupati u predmetima u kojima je prethodno postupao kao sudija, bio punomoćnik, zakonski zastupnik ili savjetnik jedne stranke. Međutim, kako je sudjelovanje u medijaciji dobrovoljno tako je zakon članom 29. ostavio u depoziciji stranke da odluče i dozvolio da „medijator može voditi postupak i u slučajevima iz čl.28 ovog zakona, ukoliko su stranke, i nakon što su obavještene o postojanju tih okolnosti, saglasne da on vodi postupak.

40.Mora li medijator biti stručnjak i dobar poznavalac materije koja je predmet spora?

Konkretan odgovor na ovo pitanje je nemoguće dati. Medijator vodi postupak u kojem pregovaraci obicno izavanredno poznaju materiju i mnogo je vaznije das u na medijaciji prisutni kao stranki oni koji poznaju svaki strucni detalj o predmetu nego da to sam medijator zna. Stranke u pravilu pribavljaju i nalaze vještake u pripremama za medijaciju. U postupku je najvažnije da stranke komuniciraju i u domenu struke, a medijatorov posao je da stvori atmosferu u kojoj je takva razmjena moguća i da one tačno znaju šta ostvaruju prihvatanjem sporazuma.

41.Šta je principijelno pregovaranje?Naziva se i pregovaranjem zasnovanim na interesima. Najjednostavnije definirano, za razliku od najčešće korištenog pobjednik-gubitnik pristupa riješavanju sporova, principijelno pregovaranje je ono koje bi po pravilu rezultiralo pobjednik-pobjednik riješenjem. U osnovi se rukovodi vrlo jednostavnim, mada u primjeni izuzetno zahtjevnim, metodom, po kojem u pregovorima treba:

- Odvojiti ljude od problema- Fokusirati se na interese, a ne na pozicije,- Razviti obostrano zadovoljavajuce opcije i - Inzistirati na objektivnim kriterijima prije stavljanja prijedloga za rjesenje.

42.Moraju li stranke poznavati tehniku principijelnog pregovaranja? Idealno bi bilo kada bi i stranke i njihovi advokati poznavali principijelno pregovaranje. Najčešće to, međutim, nije slučaj, i većina stranaka i njihovih advokata su naviknuti i najlakše se kreću u okvirima raspravnog metoda, što u pravilu znači da su dobro pripremili sve što podržava njihovu poziciju i da je vrlo malo ili nimalo pažnje posvećeno razmišljanju o poziciji druge strane.

Stranke i advokati, koji su obucavani da principjelno pregovaraju, olaksavaju medijatoru rad u kretanju od pozicija stranaka preko njihovih interesa, te mogucih opcija za zadovoljavanje pojedinacnih i zajednickih interesa i tek onda do prijedloga za rjesenja.

PRIPREMA MEDIJATORA, STRANAKA I ADVOKATA

8


43.Koja je uloga advokata u pripremi medijacije? Uloga advokata je da štiti i pomaže u nastojanju svoje stranke da zadovolje svoje interese tako što sudjeluju u donošenju odluke klijenta da prihvate medijaciju i prije nego što posavjetuju klijenta o tom cilju advokati trebaju:

1. dobro pripremiti slučaj te razmisliti o alternativi. 2. Kada jednom procjeni da bi bilo dobro sugerirati medijaciju klijentu onda će: pripremiti klijenta za medijaciju procijeniti kako je druga strana pripremila predmet pripremiti se za medijaciju: pomoći u izboru medijatora, propremiti

dokumentaciju....

Pozeljno je da advokati prodju obuku o principijelnom pregovaranju.

44.Koliko podataka o predmetu medijator treba dobiti?Medijator se treba upoznati sa predmetom spora. Obaveza je stranaka da mu dostave svu relevantnu dokumentaciju u vezi sa predmetom spora. Stranke obično nastoje dostavit i najsitnije činjenice o predmetu spora jer su naviknuti na sudske postupke u kojima se za sve traže dokazi. Međutim to u medijaciji ima manju ulogu, tako da bi idealna situacija bila ona u kojoj se i stranke i medijator u pripremanju zadrže na osnovnim uzrocima koji su doveli do spora, a da dodatne informacije koje će voditi ka razriješenju spora budu iznošene u toku postupka.

45.O čemu medijator mora voditi računa prilikom pripremanja postupka? Medijator u toku pripreme treba da vodi računa o broju stranaka u sporu, njihovim uzajamnim odnosima, kao npr. da li postoji poslovna saradnja, da li su upućeni jedni na druge u obavljanju posla, da li su već imali sporova i kako su ih riješavali itd.

46.Kako se medijator priprema? Svaki medijator ima svoj stil i u ovisnosti od toga ce se pripremti za medijaciju. U pravilu svaki medijator će prikupiti i analizirati informacije, analizirati konflikt, pripremiti plan za medijaciju i predvidjeti moguće „mrtve tačke”, razviti strategiju za stvaranje kooperativne atmosfere i povjerenja među strankama.

47.Šta se podrazumjeva pod analizom konflikta? Analiza konflikta je sinteza i interpretacija podataka koje medijator prikupi na intervjuima, posmatrajući stranke ili na drugi način. Njegov je zadatak da u ovoj fazi poveže i shvati elemente spora: ljude, dinamiku, probleme i interese.

48.Kako se stranke pripremaju za medijaciju?Slično kao i advokati, i po mogućnosti uz njihovu pomoć. Od stranaka se očekuje potpuna pripremeljenost za pregovaranje što uključuje: analizu spora, objektivnu procjenu situacije i mogućih rješenja, procjenu rizika, pripremuje dokumentacijeuključujući i nalaze vještaka i sve drugo što može pomoćiu pregovaranju. Strankama stoji na raspolaganju i mogucnost kontaktiranja medijatora ili centra za medijaciju u vezi sa ocekivanja koja se u procesu stavljaju pred njih.

49.Može li se medijator sastajati sa strankama prije zakazane medijacije?

Može, ništa ne spriječava medijatora da se sastane sa strankama pojedinačno ili zajedno i u toku priprema za medijaciju. Medijator će uvjek obavjestiti stranke o svojim namjerama i palnovima za odvojene sastanke.

50.Kako medijator planira strategiju?Medijator će već u pripremama za medijaciju moći procijeniti nastup i način na koji svaka stranka pojedinačno vidi potencijalno riješenje spora. Ovisno od toga kakav nastup očekuje, medijator će odrediti strategiju za svoj nastup. U svakom slučaju,

9


poklonit će pažnju pitanjima vezanim za troškove, vrijeme potrebno za riješenje spora, uzajamne odnose stranaka, dinamiku odnosai mogućnost postojanja nejednakosti odnosno neravnoteže snana stranaka.

III POSTUPAK MEDIJACIJE UVOD I IDENTIFICIRANJE POBLEMA

51.Da li i tko potpisuje pristanak za medijaciju?Stranke i medijator potpisuju sporazum o prihvaćanju medijacije odnosno, kako ga Zakon o postupku medijacije naziva ugovor o medijaciji.

52.Da li na medijaciji moraju prisustvovati advokati stranaka? Medijaciji obavezno prisustvuju stranke, ukoliko se radi o fizičkim osobama. Interese stranaka u postupku mogu zastupati njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici. Prisustvo advokata u postupku medijacije nije obavezno, ali je poželjno.

53.Koja je uloga advokata u toku medijacije?Advokat ne gubi svoju osnovnu ulogu, a to je da zastupa interese svog klijenta. Uloga advokata u samom sastavljanju sporazuma je također jako važna.

54.Kako teče proces medijacije?Iako se u određenju pojma kaže da je medijacija neformalan postupak, ona je ipak veoma dobro strukturirana. Nakon što je priprema detaljno obavljena zakazana medijacija u pravilu prolazi kroz:

- Uvod u postupak, uloge prisutnih, pravila ponasanja i propisivanje sporazuma, odnosno ugovora o medijaciji

- Utvrdjivanje problema, nalazenje uzroka spora – kroz razmjenu prica i odlucivanje o tome kako ce okarakterizirati problem i uzroke kako bi se slozili o tome sta je to sto trebaju rijesiti

- Interesi – istrazivanje sta je i zasto vazno strankama, medijator ce im postavljanjem pitanja i reflektiranjem na ono sto cuje pomoci da artikuliraju i ostvare svoje kljucne interese

- Opcije za zadovoljavanje interesa – ohrabrivanjem, inspiriranjem, mastovitoscu i realnoscu medijator vodi stranke prema kreativnom, njihovoj situaciji i prilagodjenom, a objektivnim kriterijima provjerenom, trajnom rjesenju

- Prijedlozi za rjesenje i sastavljanje sporazuma. 55.Šta je obuhvaćeno uvodnom riječju medijatora?

U uvodu, medijator prijedlaže pravila ponašanja u postupku, uspostavlja kontrolu nad postupkom, uspostavlja pozitivnu, kolaborativnu atmosferu i stječe povjerenje stranaka. Uvodna riječ u pravilu sadrži:

predstavljanje svih prisutnih zahvaljivanje strankama na izboru medijacije i iskaznom povjerenju u

medijatora objašnjenje postupka i uloga svih ključnih, osobito neutralnosti medijatora prijedlog načina rada i postupanja, uključujući i mogućnost odvojenih

razgovora vremenski okvir za rad i tehnički detalji prijedlog pravila ponašanja i odgovori na pitanja stranaka i dobijanje saglasnosti za početak uz poštivanje

svega predhodno navedenog.

56.Kako medijator uspostavlja autoritet?

10


U pravilu, medijator postavlja svoj i autoritet postupka tako što prije ulaska u suštinu spora, detaljno upoznaje stranke sa svojom ulogom i očekivanjima da se strane u sporu ponašaju u skladu sa pravilima po kojima se vodi postupak.

57.Koja su osnovna pravila ponašanja u medijaciji?Najčešće se kao pravila određuju načini ponašanja kojima se ukazuje poštivanje prema drugoj strani i medijatoru, kao što su: redosljed izlaganja, slušanje bez prekidanja, uzdržavanje od korištenja profanog jezika, vremensi okvir za rad, predviđanje odvojenih razgovora, pravila ponašanja za promatrače i druge prisutne i sl.

58.Kako medijator obezbjeđuje poštivanje pravila ponašanja? Zajednicki odredjena pravila ponasanja su pocetni korak ka uspostavljanju kolaborativne atmosphere. Stranke sudjeluju u odredjivanju nacina na koji ce komunicirati i razmjenjivati informacije..Zajednički utvrđena pravila ponašanja su sredstva kojima se štiti i daje sigurnost postupku. U slučajevima nepoštivanja dogovorenih pravila ponašanja, medijator se može pozivati na njih, te ukoliko se nastavi sa pokazivanjem nepoštivanja, može odlučiti i da prekine medijaciju.

59.Kako medijator može doprinijeti stvaranju povjerenja u proces i medijatora?

Obicno u pocetku ne postoji visok stepen povjerenja medju stranama u sporu. Uloga medijatora je I da stvori uvjete za rad u kojima se povjerenje moze poceti graditi i izgraditi. Izuzetan značaj u ovome ima uvodna riječ medijatora kojom se u suštini objašnjava proces, uloge prisutnih, uspostavlja atmosfera i ton za rad.

60.Postoje li tehnike za stvaranje kooperativne atmosfere i povjerenja?Utvrđivanjem pravila na samom početku postupka stvaraju se osnovne pretpostavke za rad u atmosferi u kojoj su i stranke odgovorne za stvaranje kooperativne atmosfere. Obuke za medijatore, kao čuvare procesa, često ističu značaj činjenice da medijator svojim načinom rada i komuniciranja postaje model za stranke i da one najčešće prihvataju, opnašaju njegovu otvorenost za slušanje i uklapaju se u postupak tako što razvijaju sličan način ponašanja.

61.Često se govori o značaju korištenja vještine komuniciranja za medijatora. Šta vještina komuniciranja zapravo znači?

Pod komuniciranjem u medijaciji se podrazumjeva iznošenje i razmjena bilo informacija, činjenica, pogleda na stvar, emocija ili nečeg drugog o čemu druga strana malo, nimalo ili nedovoljno zna. Bez komuniciranje nema pregovaranja. Vješt medijator će voditi postupak u kojem će obezbjediti dobru i otvorenu komunikaciju tako što će kanalizirati razmjenu informacija među stranama, kontrolirati emocije i voditi računa da slušaju i čuju jedna drugu i izbjegnu nesporazume.

Od vjestina komuniciranja medijator koristi:- Vjestinu postavljanja pitanja- Aktivno slusanje- Parafiriziranje- Sazimanje- Ohrabrivanje ‘ja’ govora- Preoblikovanje- Neverbalnu komunikaciju.

11


62.Kako medijator može biti siguran da je njegova uloga jasna strankama, s obzirom na to da je medijacija gotovo nepoznata kao metod riješavanja sporova?

Jako je važno da prije početka izlaganja stranaka o predmetu spora, medijator još jednom objasni svoju ulogu. Svaku medijaciju mora u uvodnoj riječi obilježiti i jasno obajšnjenje uloge medijatora i provjeravanje da su stranke to pravilno shvatile.

63.Kako se medijator postavlja u slučajevima u kojima su pregovarački stilovi strana različiti?

Pojedinci kao osobe skloni su da u rjesavanju sporova postupaju na nacin koji odgovara njihovom karakteru.

Prema Thomas-Killman pregovarace i njihove stilove je moguce svrstati u:- One kojima je vazno da ostvare svoj cilj pa se takmice- One kojima je vazno da ostanu u dobrim odnosima sa drugom stranom, pa sve

prihvataju- One koji izbjegavaju razgovor o problemu i samo zele da se to nekako zavrsi- One koji su spremni da ponesto i od uzajamnih odnosa i od svojih ciljeva

kompromitiraju- One koji dobro razmisle i poklanjaju paznju svim relevantnim detaljima.

Ovisno od ličnih stilova i okruženja, pregovarači obično počnu tako što se kreću u krugu takmičenja, izbjegavanja, pogađanja, igranja igara do privremenog fiksiranja problema. Uloga medijatora je da se, prilagođavajući sebe i strane u sporu različitim stilovima pregovaranja, dovede do toga da se svi počnu kretati u novim okvirima i ponašati se u skladu sa pravilima principijelnog pregovaranja.

64.Mogu li stranke u predmetu po kojem teče parnica izlaziti iz okvira tužbenog zahtjeva?

Nema prepreka da stranke izađu iz okvira tužbenog zahtjeva i postignu sprazum o dijelovima koji nisu bili obuhvaćeni tužbom. Ono o čemu medijator mora voditi računa je da se ne dogodi da stranke raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati.

65.Vodi li se zapisnik na medijaciji?Medijacija je neformalan i potpuno povjerljiv postupak i o njenom toku se ne sastavlja zapisnik. Uz dogovor sa strankama medijator može praviti zabilješke, s obzirom da se medijacija obično ne završi poslije jednog sastanka.

INTERESI I ODVOJENI SASTANCI

66.Kako medijator može pomoći u određivanju uzroka spora i skrivenih interesa?

Postavljanjem pitanja koja stranke same sebi ne znaju ili jos nisu u stanju postaviti. Tehnika upotrebe odgovarajućih pitanja je jedno od osnovih sredstava koje medijator koristi u radu sa strankama. Medijator za gotovo sve što stranke traže treba da postavi pitanje na koje će odgovor i njemu, samoj stranci i drugoj strani pokazati zašto je stranci važno ono na čemu insistira.Ovim se postupak kreće ka pravim uzrocima, potrebama, željama i brigama stranaka, odnosno utvrđivanju njegovih interesa kao osnova za kretanje prema opcijama i prijedlozima.

67.Šta ako medijator u toku postupka utvdi da je suština spora različita od onoga što je prvobitno predstavljeno?

12


S obzirom da se radi o dobrovoljnom postupku medijator će u ovakvim situacijama tražiti odobrenje stranaka da se pozabave skrivenim konfliktima i ukoliko dobije saglasnost predmet medijacije će se promijeniti.

68.Kakva je uloga odvojenih sastanaka sa strankama? Osnovna uloga ovih sastanaka je da pomognu medijatoru u stvaranju potpunije slike o sporu kako bi mogao pravilno odrediti slijedeće korake u postupku. Stranke su na ovim odvojenim sastancima otvorenije, spremnije na pregovore itd. Ovi sastanci su isključivo sredstvo u postupku koje može pomoći u boljem razumjevanju problema.

69.Koliko često je dozvoljeno održavati odvojene razgovore? Nema pravila, odvojene sastanke treba držati kad za to postoji potreba, s tim što medijator mora biti oprezan i obavezno ponuditi isto vrijeme za odvojene sastanke svakoj strani.

70.Ukoliko medijaciju vodi više medijatora tko od njih prisustvuje odvojenim razgovorima?

Svi medijatori prisustvuju odvojenim sastancima, radi se o zajedničkom postupku i nikako se ne smije dozvoliti da se medijator podijele i da jedan razgovara ili samo sjedi i čeka sa jednom, dok drugi razgovara sa drugom stranom. Medijatori su tim koji se u postupku ne razdvaja.

71.Dovode li odvojeni sastanci u pitanje neutralnost medijatora?Uvjek je moguće postojanje sumnju u neutralnosti medijatora kad su u pitanju odvojeni razgovori. Međutim, praksa je pokazala da se u najvećem broju slučajeva to pitanje ne postavlja.

72.Kako stranke mogu biti sigurne u to da medijator neće prenijeti drugoj strani više informacija nego što one žele?

Zakon o postupku medijacije u BiH, u čl. 7 prpisuje obavezu medijatora da informacije koje mu je jedna strana povjerila u toku postupka čuva u tajnosti, osim ako je drugačije dogovoreno.

OPCIJE

73.Kako medijator pomaže strankama da ne izlaze sa prijedlozima prerano?

Sustina medijatorovog posla je da ne dozvoli da se postupak pretvori u pogadjanje. Vođenjem stranaka kroz proces istraživanja interesa, razvijanja opcija kojima se ti interesi mogu zadovoljiti i koje se uklapaju u objektivne kriterije do stavljanja nekoliko prijedloga medijator nameće ”nova pravila igre”i na određeni način tupi oštrice koje rano postavljanje, a nerazrađene opcije mogu stvoriti.

74.Kako medijator pomaže strankama u razvijanju opcija?Opcije su moguca rjesenja spora kojima bi interesi stranaka mogli biti zadovoljeni. Medijator će postavljanjem pitanja o zadovoljavanju interesa stranaka, kako te interese zadovoljit vodi stranke ka razvijanju više opcija za moguće riješenje spora.

75.Da li su opcije i prijedlozi za riješenje spora isto?

13


Ne, mada mogu biti. Opcije su sva moguća riješenja koja stranke vide za svoj spor. Veliki dio opcija, nakon što biva provjeren raznim kriterijima, se nikada ne pretvori u prijedlog.

76.Ukoliko je medijator i stručnjak u materiji koja je predmet spora, može li ponuditi stručni savjet u postupku?

Ne. Medijator je vezan načelom neutralnosti i ne može davati stručno mišljenje u vezi sa predmetom spora, kao što je na primjer pravni savjet. Medijator moze ponuditi dodatnu informaciju iz domena njegove struke koja ce olakasati pregovaranje.

PRIJEDLOZI ZA RIJEŠENJE SPORA

77.Može li medijator predložiti riješenje spora?Član 23 Zakona o postupku medijacije kaže da medijator može dati prijedlog opcija za riješavanje spora , na zahtjev stranke iznesen u odvojenom razgovoru, ali ne i rješenje. Zakon, dakle, izričito daje medijatoru ovlaštenje da iznese samo opcije koje je jedna strana predložila, a izbor neke od tih opcija kao mogućeg riješenje je na strankama. Pridrzavanje osnovnog nacela neutralnosti je obaveza medijatora.

78.Postoji li „stručni jezik” u medijaciji i koliko se koristi?Kao svaka oblast i alternativno riješenje sporova ima svoj stručni jezik. Upotrebu ovog kao i bilo kojeg drugog stručnog jezika treba svesti na mjeru neophodnu za rad u konkretnom sporu i prilagodiit se nivou stručnog obrazovanja stranaka.

79.Kako medijator treba djelovati u situacijama u kojima postoji očigledna razlika odnosno neravnoteža snaga među strankama?

Situacije u kojima postoji očigledna razlika u snazi-moći stranaka je jedan od najtežiš problema za medijatore. Nezavisan medijator, budući da se obavezao na neutralnost, vezan je etičkim pravilima i nije u mogućnosti da se postavi u odbrani slabije strane i da istovremeno radi na postizanju prihvatljivog i održivog sporazuma. Ma koliko teško bilo, medijator mora sačuvati svoju neutralnost u postupku. Ono što će svakako uraditi je da će sa strankama provjeriti jesu li one zadovoljne riješenjem i neće nametati svoje viđenje njihovih uzajamnih odnosa.

80.Može li se postupak prekinuti?Medijacija je dobrovoljan postupak i stranke ga mogu prekinuti u bilo kojem trenutku. Medijator također može prekinuti postupak ako ocijeni da dalje vođenje nije svrsishodno i ako postoje, ili ako se u toku postupka pojave, razlozi koji ga sprječavaju da bude neutralan.

IV SPORAZUM / O NAGODBISADRŽAJ

81.Koliko detaljan treba biti sporazum kojim se riješava spor?Formalno gledano, u BiH, za sporazum koji Zakon naziva sporazum o nagodbi je dovoljno da ispunjava uvjete koji se traže za izvršnost isprave. Poželjno je da

14


sporazum bude detaljan, precizan, potpuno jasan i da je u njegovom sastavljanju korišten jezik koji je strankama potpuno razumljiv.

82.Šta sporazum treba sadržati?Sporazum mora biti podoban za izvršenje, što znači da moraju biti naznačena imena stranaka, predmet, vrst, obim i vrijeme ispunjenja obaveza. Ovo su elementi koje sporazum mora sadržati, ex lege.

83.Šta se događa ako se stranke ne mogu dogovoriti o svim dijelovima spora?

Stranke slobodno raspolažu i odlučuju o svim dijelovima spora i mogu sklopiti sporazum kojim se djelimično riješava spor, uz tačno navođenje dijelova o kojima su se dogovorili i onoga što je ostalo neriješeno.

84.Ko sastavlja sporazum?Sporazum sastavljaju stranke uz pomoć medijatora. Uključivanje i stručna pomoć advokata je uvjek dobrodošla.

85.Ko i kada potpisuje sporazum?Sporazum obavezno potpisuje stranke i medijator. Sporazum mogu i najčešće potpisuju i advokati stranaka ako su sa strankom prisustvovali medijaciji.

86.Mogu li se stranke konsultirati o potpisivanju sporazuma sa svojim advokatima ukoliko ovaj nije bio prisutan na medijaciji?

U BiH je određeno da sporazum potpisuju stranke i medijator odmah što ne treba tumačiti tako da, ukoliko to zahtjevaju, stranke ne mogu odgoditi potpisivanje do okončanja konsultacija sa svojim advokatom, za koje treba ostaviti vrlo kratak rok. Medijatori moraju obavijestiti stranke o efektima postignutog sporazuma i o koracima koje treba preduzeti ako jedna ili obje strane zele da izvrse sporazum. Ovi sporazumi ne smiju biti protivni javnom poretku.

PRAVNA PRIRODA

87.Koja je pravna priroda sporazuma postignutog na medijaciji?Dogovor stranaka o rjesenju njihovog spora zakon naziva sporazum o nagodbi. Sporazum o nagodbi iz člana 24 „kada stranke u postupku medijacije iznađu rješenje spora, uz pomoć medijatora, sačinit će pismeni sprazum o nagodbi i odmah ga potpisati” ima snagu izvršne isprave.

88.Kakvu garanciju stranke dobijaju za izvršenje sporazuma?Stranke ne mogu očekivati od medijatora garantiranje izvršenja sporazuma. Ono što je jedna vrsta garnacije je činjenica da sporazum ima snagu izvršne isprave i da se ukoliko ne bude dobrovoljno izvršen može tražiti njegovo izvršenje po pravilima Zakona o izvršnom postupku.

89.Treba li sporazum biti ovjeren nakon potpisivanja?Ne. Sporazum sastavljen kod ovlaštenog medijatora u pisanoj formi i uredno potpisan ima snagu izvršne isprave.

90.Ima li medijator obavezu da obavijesti sud o ishodu medijaciju u predmetima po kojima teče parnica?

15


Da. Obaveza medijatora se svodi na to da je dužan obavjestiti sud u slučaju da se stranke nisu odazvale na medijaciju, zatim o ishodu medijacije i to samo utoliko što će obavjestiti sud jesu li ili nisu stranke postigle sporazum, ne dotičući se sadržaja sporazuma.

91.Ukoliko je sporazum postignut, a radi se o sporu po kojem teče parnica, kako se zatvara predmet kod suda?

Obaveza je stranaka da o postignutom sporazumu obavjeste sud dostavljanjem sporazuma o nagodbi odmah, a najkasnije do zakazanog ročišta. Po prijemu ovog obavještenja sud će okončati parnicu u skladu sa ZPPom.

V NAKON MEDIJACIJETROŠKOVI POSTUPKA

92.Šta spada u troškove medijacije? Pod troškovima medijacije podrazumijeva se: naknada uz zahtjev za medijaciju, administrativni troškovi neophodni za provođenje postupka medijacije, naknada i nagrada za rad medijatora. U troškove ulaze i putni troškovi medijatora, ukoliko su bili neophodni.

93.Ko plaća troškove?U medijaciji su sve odluke dispozicija stranaka pa i plaćanje troškova. Zakon u članu 30 kaže da stranke plaćaju naknadu i nagradu troškova medijacije na jednake dijelove osim ako se ugovorom o medijaciji drugačije predvidi. Troškove koje su stranke pojedinačno imale kao što su taksa za tužbu, naknada za rad advokata itd. stranke obično plaćaju svaka za sebe.

94.Podliježe li medijator odgovornosti?Zakon u članu 27 navodi da medijator podliježe odgovornosti za štetu koju nanese stranci svojim nezakonitim postupanjem prema općim pravilima odgovornosti za štetu, te disciplinskoj odgovornosti u skladu sa aktima Udruženja.

ODGOVORNOST MEDIJATORA I POVJERLJIVOST POSTUPKA

95.Šta se događa sa medijatorovim bilješkama nakon medijacije?Po okončanju postupka, bez obzira na ishod bilješke se uništavaju. Bilješke su uvjek kod medijatora i ako se vodi file u centru za medijaciju one se ne ulažu u file nego ih medijator čuva kod sebe. Medijator također ne smije razgovarati o medijaciji sa drugima jer bi na taj način prekršio načelo povjerljivosti

96.Na što se odnosi povjerljivost postupka?Postupak medijacije je povjerljiv i povjerljivost se odnosi na sve izjave iznesene u toku medijacije, uključujući i odvojene razgovore. Izjave stranka ne mogu biti korištene na sudu niti medijator može biti pozvan kao svjedok o onome što je čuo tokom medijacije.

Praksa je da je gotov sve vezano za medijaciju povjerljivo ukljucujuci:- Cinjenicu da odredjeni predmet ide na mediajciju- Imena stranaka- Dokumenti pripremljeni za medijatora- Dokumenti koje stranke donesu na medijaciju- Verbalna i neverbalna komunikacija stranaka u toku medijacije

97.Koga obavezuje načelo povjerljivosti?

16


Pravila o povjerljivosti se odnose na: medijatora, organizaciju koja organizuje medijaciju, stranke, advokate i sve ostale sudionike u procesu, a odnose se na povjerljivost prema sudiji ili arbitru, medijima i svim ostalima.

98.Postoje li izuzeci od načela povjerljivosti?Izuzeci od povjerljivosti kao jednog od osnovnih načela u medijaciji nisu izričito predviđeni. Uobičajeno je da se kao izuzetak tretiraju slučajevi koji predstavljaju prijetnju za osobe ili imovinu, saznanje za planiranje izvršenja krivičnih djela, očigledno postojanje nasilja ili zanemarivanje u porodici. Nisu određene niti posljedice kršenja načela povjerljivosti.

99.Da li je moguće koristiti iskustva iz konkretnih medijacija u obuci novih medijatora?

Nema prepreka da se iskustva koja mogu biti zanimljiva u procesu obuke novih medijatora a koja su stečena u toku konkretnih medijacija podijele sa medijatorima u obuci i u načnima krugovima. Profesionalna etika nalaže da se postupa oprezno, nikada ne navode imena stranaka, ponešto se u scenariju promjeni osobito ako se radi o malim sredinama u kojima je lako prepoznatljivo o kome se radi.

100. Kako se ponaša sud ako mu je u postupku predočeno nešto što u skladu sa načelom povjerljivosti nije dozvoljeno?

Osim u slučajevima predviđenim kao izuzeci od načela povjerljivosti sud neće dozvoliti iznošenje navoda iz povjerljivog procesa medijacije. Ukoliko se to, ipak dogodi, strankama će biti omogućena zaštita.

101. Može li se pobijati sporazum postignut na medijaciji?Niti ZPP niti Zakon o postupku medijacije ne govore o pobijanju sporazuma sklopljenog na medijaciji. Analogna primjena odredaba o sudskom poravnanju koje se može pobijati tužbom iz razloga postojanja zablude, prinude ili prevare će biti najvjerovatnije riješenje odnosno odgovor na ovo pitanje.

17

101 pitanje i odgovori medijacija

Documents