1

Ellen G. White

VELIKI SUKOBKonaËna pobjeda dobra

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:131

Black

Veliki sukob2

NakladnikZNACI VREMENA, Zagrebwww.znaci-vremena.com

IzvornikTHE GREAT CONTROVERSY

Between Christ and Satanby Ellen G. White

Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno iliu cijelosti, samo uz pisano dopuπtenje nakladnika

Copyright Ÿ by Ellen G. White Publications

UrednikMario ©ijan

PrijevodHinko Pleπko

Lektura–urica GarvanoviÊ-Porobija

KorekturaLjiljana –idara

OblikovanjeGenesis, Zagreb

TisakTiskara Velika Gorica

2013.

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:132

Black

3

Ellen G. White

VELIKI SUKOBKonaËna pobjeda dobra

Drugo izdanje

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:133

Black

Veliki sukob4

Ako nije drukËije naznaËeno, svi biblijski tekstovinavedeni su iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.

CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 841318

ISBN 978-953-183-190-1

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:134

Black

5

Predgovor

Knjiga Veliki sukob — konaËna pobjeda dobra (poznatajoπ i kao Velika borba) jedno je od najznaËajnijih djela istak-nute spisateljice Ellen G. White. Od vremena svog prvog ob-javljivanja na izvornom jeziku, 1888. godine, ova je knjiga do-æivjela mnogobrojna izdanja i prevedena je na sve vaænije svjet-ske jezike. Ona je od osobitog znaËenja za marljive istraæivaËeBiblije i crkvene povijesti, kao i za sve one koji æele znati kakoje otpoËeo veliki sukob izmeu dobra i zla, kako se on tijekomtisuÊljeÊa odvijao i kako Êe se zavrπiti.

Knjiga zapoËinje zavrπnim prizorima iz povijesti Jeruzale-ma, koji je 70. godine poslije Krista doæivio svoj tragiËan pad.Zatim je opisan æivot krπÊana tijekom prvih triju stoljeÊa, kadsu mnogi zbog Krista pretrpjeli muËeniËku smrt; prikazan jeveliki otpad u krilu krπÊanske Crkve kad je Konstantin sjedi-nio Crkvu s dræavom; opisana je duga borba koju je vodio Boæjinarod Ostatka za oËuvanje Kristovih naËela istine i morala tije-kom mraËnog Srednjega vijeka; prikazani su borci reformaci-je — Wycliffe, Hus, Luther, Calvin i drugi; opisana su velikabuenja u 18. i 19. stoljeÊu; iznesene su velike istine iz izvoraBoæje rijeËi, koje nam govore πto je, zapravo, istinska vjera “kojaje jednom bila predana svetima”.

U ovoj knjizi autorica opisuje i zavrπnicu velikog sukobaizmeu Krista i Sotone, i upuÊuje na trenutak kojemu idemoususret — dogaaj kad Êe æivot pobijediti smrt, dobro nadvla-dati zlo i ljubav mrænju.

U povijesti krπÊanstva bilo je trenutaka kad krπÊanska Cr-kva nije bila potpuno vjerna biblijskom nauku. Ova knjiga sekritiËki osvrÊe na te trenutke, ali ne s ciljem da osudi bilo ko-jeg pojedinca ili vjersku skupinu. Vjerujemo da u mnogim vjer-skim zajednicama postoje iskreni krπÊani koji æele svoj æivotuskladiti s Biblijom. Stoga se nadamo da Êe ova knjiga biti poticajza povratak biblijskoj vjeri oËiπÊenoj od vjekovne ljudske predaje,

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:135

Black

Veliki sukob6

kao i za reformu osobnog æivota i æivota krπÊanske Crkve. Nakraju knjige nalazi se dodatak s Biljeπkama, Navedenim djelima,Biblijskim navodima i OpÊim kazalom.

Ellen G. White (1827.—1915.) najviπe je prevoena spisa-teljica u povijesti i jedna od najutjecajnijih duhovnih autorite-ta. Napisala je 5.000 Ëlanaka u razliËitim Ëasopisima i Ëetrde-set knjiga iz podruËja duhovnosti, odgoja, zdravlja i obiteljskogæivota. Iz 50.000 stranica njezinih rukopisa Ëitateljima je da-nas dostupno Ëak stotinjak naslova, koji su nastali ureivanjemnjezinih spisa po temama. Knjige joj se prevode i tiskaju u mili-junskim nakladama u viπe od dvjesto zemalja svijeta. Ellen G.White je uzdizala Bibliju kao temelj svoje vjere i kao pouzda-nu Boæju objavu.

Uredniπtvo

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:136

Black

7

Uvod

Prije no πto se na svijetu pojavio grijeh, Adam je uæivao uosobnoj zajednici sa svojim Stvoriteljem. Ali od trenutka kadse Ëovjek prijestupom odvojio od Boga, ta mu je uzviπena pre-dnost uskraÊena. Meutim, planom spasenja otvoren je put ko-jim stanovnici Zemlje joπ uvijek mogu biti povezani s Nebom.Bog je svojim Duhom komunicirao s ljudima, i preko objavaπto ih je dao svojim izabranim slugama slao boæansku svjetlostsvijetu. “Nego su ljudi govorili potaknuti od Duha Svetoga.” (2.Petrova 1,21)

Tijekom prvih dviju i pol tisuÊa godina ljudske povijestinije bilo pisane Boæje objave. Ljudi pouËeni od Boga prenosilisu svoje znanje drugima i tako se ono tijekom naraπtaja preno-silo s oca na sina. Tek se u Mojsijevo doba poËela priprematipisana rijeË. Nadahnute su se objave unosile u nadahnutu Knjigu.Ovo je trajalo dugo, Ëitavih πesnaest stoljeÊa — poËevπi od Mojsija,povjesniËara koji je opisao stvaranje svijeta i davanje Zakona,pa sve do Ivana koji je zapisao najuzviπenije istine Evanelja.

Biblija tvrdi kako je njezin pisac Bog; pa ipak je napisanaljudskom rukom. Raznoliki stil njezinih knjiga pokazuje vrlineviπe pisaca. Sve su njezine otkrivene istine “od Boga nadahnu-te” (2. Timoteju 3,16) pa ipak iskazane ljudskim rijeËima. Bes-konaËni je svojim Svetim Duhom prosvijetlio umove i srca svojihslugu. On im je dao snove i vienja, simbole i slike, a oni kojimaje istina bila tako otkrivena sami su misao izrazili ljudskim jezi-kom.

Sâm Bog je izgovorio Deset zapovijedi i napisao ih svojomrukom. One su boæansko, a ne ljudsko djelo. Ali Biblija je, sistinama danim od Boga a izreËena ljudskim jezikom, sjedinje-nje boæanskog i ljudskog. Takva je zajednica postojala u Kri-stovoj naravi, jer On je bio Sin Boæji i Sin »ovjeËji. Stoga se zaBibliju moæe reÊi isto πto i za Krista: “I rijeË je tijelom postalai nastanila se meu nama.” (Ivan 1,14)

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:137

Black

Veliki sukob8

Pisane u razliËita vremena, od ljudi vrlo razliËnih poloæajai zvanja, umnih i duhovnih sposobnosti, biblijske knjige poka-zuju veliku stilsku raznovrsnost kao i razliËitost iznijetih pred-meta. Razni pisci sluæili su se razliËitim izrazima pa je Ëestojedan pisac istu istinu prikazao bolje od drugoga. BuduÊi da jeviπe pisaca iznosilo odreeni predmet u razliËitim okolnostimai iz razliËitih uglova, to se povrπnom i nemarnom Ëitatelju pre-punom predrasuda moæe uËiniti da meu piscima postoji ne-suglasje i proturjeËje, dok pozoran i poboæan istraæivaË pro-nicljivo meu njima prepoznaje savrπen sklad.

BuduÊi da su je prikazali razliËiti pojedinci, istina je pri-kazana i iz razliËitih motriπta. Jedan je pisac viπe pod snaænimdojmom jedne faze predmeta, te obrauje one toËke koje seslaæu s njegovim iskustvom i s njegovom sposobnoπÊu shvaÊa-nja i uvaæavanja. Drugi, meutim, promatra predmet s drugo-ga glediπta. I svaki, voen Svetim Duhom, iznosi ono πto je nanjegov um ostavilo najsnaæniji dojam — razliËit vid istine u sva-koga, ali u svih savrπeni sklad. Tako otkrivene istine Ëine savr-πenu cjelinu, prilagoenu da ispuni potrebe ljudi u svim okol-nostima i æivotnim zbivanjima.

Bog je svoju istinu htio priopÊiti svijetu preko ljudskih oruai On ih je sâm, svojim Svetim Duhom, opremio i pripremio daizvrπe to djelo. On je upravljao umom u izboru onoga πto tre-baju reÊi i onoga πto Êe napisati. To je blago povjereno “zem-ljanim posudama”, ali je ipak nebeskog podrijetla. SvjedoËan-stvo je preneseno nesavrπenim izrazom ljudskog jezika, pa ipakje to Boæje svjedoËanstvo, a ponizno Boæje dijete ispunjeno vje-rom vidi u njemu slavu boæanske snage, punu milosti i istine.

Bog je u svojoj RijeËi predao ljudima znanje potrebno zaspasenje. Sveta pisma treba primiti kao pouzdanu i nepogre-πivu objavu Njegove volje. Ona su mjerilo karaktera, objava naukai sredstvo za ispitivanje iskustva. “Svako je Pismo od Boga nadah-nuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgaja-nje u pravednosti, da Ëovjek Boæji bude savrπen — opremljenza svako djelo ljubavi.” (2. Timoteju 3,16.17)

Ali Ëinjenica da je Bog Ëovjeku otkrio svoju volju u pisa-noj RijeËi ne iskljuËuje potrebu za stalnom prisutnoπÊu i vod-stvom Svetoga Duha. Naprotiv, naπ je Spasitelj obeÊao svojimuËenicima Svetoga Duha, koji Êe Njegovu rijeË otkriti svojimslugama te rasvijetliti i primijeniti njezino uËenje. BuduÊi da

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:138

Black

9

je Boæji Duh nadahnuo Bibliju, nemoguÊe je da Njegovo uËe-nje proturjeËi pisanoj RijeËi.

Duh nije dan, niti Êe ikada biti dan, da zamijeni Bibliju,jer Sveto pismo izriËito kaæe kako je Boæja rijeË mjerilo kojimse mora ispitati svako uËenje i iskustvo. Apostol Ivan kaæe: “Ne-mojte vjerovati svakom duhu, veÊ duhove podvrgnite kuπnji davidite jesu li od Boga, jer su se pojavili mnogi laæni proroci usvijetu.” (1. Ivanova 4,1) A Izaija izjavljuje: “Uza Zakon! Uza svje-doËanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neÊe doËekati.” (Izaija 8,20)

Veliku su sramotu djelovanju Svetoga Duha nanijele zablu-de onih koji, tvrdeÊi da su Njime prosvijetljeni, kaæu da im viπenisu potrebne upute Boæje rijeËi. Njima rukovode utjecaji zakoje oni vjeruju kako su Boæji glas koji se javlja u njihovoj duπi.Ali duh koji njima upravlja nije Boæji Duh. Povoditi se za doj-movima a zanemariti Pisma moæe voditi samo smuÊenosti, ob-mani i propasti. To pak samo pomaæe razvitku planova Zloga.BuduÊi da je sluæba Svetoga Duha od æivotne vaænosti za Kristo-vu Crkvu, to je jedno od Sotoninih lukavstava da s pomoÊuzabluda ekstremista i fanatika osramoti djelo Duha i navede Boæjinarod da zanemari ovaj izvor snage za koji se sâm Bog pobrinuo.

U suglasju s Boæjom rijeËju Njegov je Duh trebao nastavitisvoje djelovanje tijekom evaneoskog razdoblja. Tijekom stoljeÊau kojima je dano Sveto pismo — Stari i Novi zavjet — Sveti Duhnije prestao rasvjetljivati umove pojedinaca, neovisno o objavamakoje Êe uÊi u Sveti kanon. Sama Biblija izvjeπÊuje da su ljudipreko Svetog Duha primali opomene, ukore, savjete i upute uvezi s predmetima koji nisu povezani s davanjem Pisma. U njojsu spomenuti proroci koji su æivjeli u raznim vremenima, a ËijerijeËi nisu zabiljeæene. Jednako je tako, nakon πto je kanon dovr-πen, Sveti Duh trebao nastaviti svoje djelo prosvjeÊivanja, opomi-njanja i utjeπavanja Boæje djece.

Isus je svojim uËenicima obeÊao: “A Branitelj, Duh Sveti,kojega Êe Otac poslati zbog mene, nauËit Êe vas sve i sjetitivas svega πto vam rekoh... A kada doe on, Duh Istine, uvestÊe vas u svaku istinu... i objavit Êe vam buduÊe.” (Ivan 14,26;16,13) Pismo jasno uËi da se ova obeÊanja ne odnose samo naapostolsko doba veÊ i na Kristovu Crkvu u svim vremenima.Spasitelj je svojim sljedbenicima rekao: “Ja sam s vama u svevrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej 28,20) A apostol Pavao izjav-ljuje da su darovi i djelovanje Svetoga Duha stavljeni na raspo-

Uvod

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:139

Black

Veliki sukob10

laganje Crkvi “da priprave svete za djelo sluæbe, za izgradnjuKristova Tijela, dok svi zajedno ne doemo k jedinstvu u vjerii u pravoj spoznaji Sina Boæjega, k savrπenom Ëovjeku, k mjeripunine veliËine Kristove” (Efeæanima 4,12.13).

Za vjernike u Efezu apostol se molio: “Da vam Bog naπegaGospodina Isusa Krista, Otac slave, dadne duha mudrosti i ot-krivenja da ga potpuno upoznate: da vam dadne prosvijetljeneoËi vaπeg srca da uvidite koliku nadu pruæa njegov poziv... ko-liko je... izvanredno velika njegova snaga koja odgovara djelo-tvornosti silne moÊi njegove.” (Efeæanima 1,17-19) Apostol Pa-vao je za efeπku crkvu traæio blagoslov djelovanja boæanskogaDuha u prosvjeÊivanju i otvaranju uma za razumijevanje dubo-kih istina svete Boæje rijeËi.

Nakon Ëudesnog djelovanja Svetoga Duha na Pedesetnicu,Petar je pozvao narod na pokajanje i krπtenje u Kristovo ime,za oprost grijeha, i rekao: “Tako Êete primiti dar — Duha Sve-toga. Vama je, naime, ovaj obeÊani dar namijenjen, vaπoj djecii svima koji su daleko, koliko god ih pozove k sebi Gospodin,naπ Bog.” (Djela 2,38.39)

U vezi s prizorima velikoga Boæjeg Dana, Gospodin je prekoproroka Joela obeÊao posebno djelovanje svog Duha. (Joel 2,28)Ovo se proroËanstvo djelomiËno ispunilo na Duhove, ali Êe seono u cijelosti ispuniti djelovanjem boæanske milosti koje Êepratiti zavrπno djelo Evanelja.

Veliki Êe sukob izmeu dobra i zla u svojoj snazi jaËati dosamoga kraja. Sotona je u svim vjekovima pokazao da ne pod-nosi Kristovu Crkvu. A Bog je svome narodu dao milosti i Sve-toga Duha kako bi ga ojaËao da se moæe oduprijeti moÊi Zlo-ga. Kada su Kristovi apostoli trebali navijestiti Njegovo Evan-elje svijetu i zapisati ga za buduÊe vjekove, On ih je posebnoobdario mudroπÊu Svetoga Duha. Ali kako se Crkva bude pri-bliæavala svome konaËnom izbavljenju, Sotona Êe raditi sve ve-Êom snagom: On silazi “s velikim gnjevom, svjestan da ima sa-mo joπ malo vremena!” (Otkrivenje 12,12). On Êe djelovati “svako-vrsnim silnim djelima, varavim Ëudesnim znakovima” (2. Solu-njanima 2,9). VeÊ πest tisuÊa godina ovaj se velebni um, kojije nekada bio najviπi meu Boæjim anelima, posvema posve-tio obmanjivanju i uniπtavanju. I u tom posljednjem sukobu po-sluæit Êe se protiv Boæjeg naroda koristeÊi sve sotonsko umije-Êe i lukavost, svu okrutnost πto ju je razvio tijekom ovih sto-

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1310

Black

11

ljeÊa sukoba. I u to opasno vrijeme Kristovi sljedbenici trebajuupozoriti svijet na skori Kristov dolazak, kao i da se pripravinarod koji Êe “bez ljage i mane” stati pred Njega kad doe (2.Petrova 3,14). U to Êe vrijeme Crkvi biti potrebna posebna bo-æanska milost i snaga kao i u apostolsko doba.

Prosvjetljenjem Svetoga Duha spisateljici ove knjige otkri-veni su prizori dugotrajnog sukoba izmeu dobra i zla. S vre-mena na vrijeme dano mi je da u razliËitim stoljeÊima proma-tram prizore odvijanja velike borbe izmeu Krista, Kneza æi-vota, ZaËetnika naπeg spasenja; i Sotone, kneza zla, zaËetnikagrijeha i prvog prijestupnika Boæjeg svetog Zakona. Sotona jesvoje neprijateljstvo prema Kristu usmjerio na Njegove sljed-benike. U cijeloj proπlosti moæe se uoËiti prisutnost iste mræ-nje prema naËelima Boæjeg zakona, ista uporaba laæi kojom sezabluda prikazuje kao istina i kojom se ljudski zakoni stavljajunamjesto Boæjih zakona, a ljudi navode na klanjanje stvorenji-ma namjesto Stvoritelju. U sva vremena Sotona se uporno tru-dio da pogreπno prikaæe Boæji karakter kako bi ljudi imali po-greπno shvaÊanje o Bogu pa Ga promatrali sa strahom i mræ-njom namjesto s ljubavlju. Trudio se da ukloni boæanski Za-kon, navodeÊi ljude da povjeruju kako su osloboeni njegovihzahtjeva. A progonio je one koji su se usudili usprotiviti njego-vim obmanama. Sve je to prisutno u povijesti patrijarhâ, pro-roka i apostola, muËenika i reformatora.

U posljednjem velikom sukobu Sotona Êe se posluæiti is-tom taktikom, pokazati isti duh i nastojati postiÊi isti cilj kao iu svim proπlim vremenima. Ono πto je bilo, opet Êe biti, osimπto Êe buduÊa borba biti tako straπna da je svijet joπ nije vidio.Sotonine Êe zamke biti lukavije a njegovi napadi odluËniji. Na-stojat Êe zavesti, kad bi bilo moguÊe, i izabranike. (Marko 13,22)

Kad mi je Boæji Duh otkrio velike istine svoje RijeËi i po-kazao prizore proπlosti i buduÊnosti, reËeno mi je da upoznamdruge s onim πto mi je otkriveno — da slijedim tijek povijestisukoba u proπlim vjekovima te da ga prikaæem tako da rasvije-tli buduÊi sukob koji se naglo pribliæava. Kako bih postigla tajcilj, nastojala sam odabrati i svrstati dogaaje iz crkvene povi-jesti tako da slijedim razvoj velikih kljuËnih istina koje su uraznim vremenima objavljene svijetu, a izazvale su Sotoninusrdæbu i neprijateljstvo Crkve koja ljubi svijet, ali su saËuvanesvjedoËanstvom onih koji “su prezreli svoj æivot do smrti”.

Uvod

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1311

Black

Veliki sukob12

U ovim izvjeπÊima moæemo vidjeti sliku predstojeÊeg su-koba. Ako ih promatramo u svjetlosti Boæje rijeËi i uz prosvjet-ljenje Njegova Duha, vidjet Êemo razotkrivena lukavstva Zlogai opasnosti πto ih trebaju izbjegavati oni koji æele stajati “bezmane” pred Gospodinom za Njegova dolaska.

Veliki dogaaji koji su obiljeæavali napredak reforme u pro-πlim vremenima dio su povijesti, dobro poznati i priznati u pro-testantskom svijetu. To su Ëinjenice koje nitko ne moæe ospo-riti. Ovu sam povijest iznijela ukratko, u skladu s ciljem i op-segom knjige. »injenice su saæete na πto je moguÊe manje pro-stora, koliko je nuæno za pravilno razumijevanje njihove pri-mjene. U nekim sluËajevima, kad je povjesniËar tako skupiodogaaje da bi ukratko prikazao saæeti pregled predmeta, iliprigodno saæeo pojedinosti, navela sam njegove rijeËi. Ali po-nekad nisu navedeni izvori, jer navodi nisu uzeti da bi se istak-nuo autoritet pisca, veÊ zato πto njegove izjave pruæaju jasan iuvjerljiv prikaz predmeta. U prikazivanju iskustva i glediπta onihkoji u naπe vrijeme unapreuju djelo reforme, posluæila samse na isti naËin njihovim objavljenim djelima.

Svrha ove knjige nije toliko da iznese nove istine o borba-ma u proπlim vremenima, koliko da istakne Ëinjenice i naËelakoja se tiËu buduÊih dogaaja. Ali promatrani kao dio sukobaizmeu sila svjetlosti i tame, ovi izvjeπtaji iz proπlosti dobivajunovo znaËenje. Od njih dolazi svjetlost koja osvjetljava buduÊ-nost i put onih koji Êe, kao nekada reformatori, biti pozvaniposvjedoËiti za “Boæje zapovijedi i vjeru u Isusa”, Ëak i uz opa-snost da izgube sva zemaljska dobra.

Prikazati prizore velike borbe izmeu istine i zablude; otkritiSotonine prijevare i sredstva kojima mu se moæemo uspjeπnooduprijeti; pruæiti prihvatljivo rjeπenje velikog problema zla; ras-vijetliti podrijetlo i zavrπno uklanjanje grijeha kako bi se u cije-losti objavila Boæja pravednost i milostivost u svim postupcimaprema Njegovim stvorenjima, i pokazati svetost i nepromjenji-vost Boæjeg zakona — ciljevi su ove knjige. Iskrena je molitvaspisateljice da se zahvaljujuÊi utjecaju ove knjige ljudi izbaveod sila tame i postanu “dostojni sudioniπtva u baπtini svetih usvjetlu”, na slavu Onoga koji nas je ljubio i sebe predao za nas.

Ellen G. White

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1312

Black

13

1.Razorenje Jeruzalema

“Kad bi i ti u ovaj dan priznao ono πto ti je za mir! Ali jesada sakriveno tvojim oËima. DoÊi Êe ti vrijeme kada Êe te tvojineprijatelji opasati opkopom, opkoliti te i pritijesniti sa svihstrana. Sravnit Êe sa zemljom tebe i tvoju djecu u tebi. NeÊeostati u tebi ni kamen na kamenu, jer nisi priznao odreenovrijeme kad te Bog pohodi.” (Luka 19,42-44)

Isus je s vrha Maslinske gore promatrao Jeruzalem. PredNjime se pruæao prizor koji je odisao ljepotom i mirom. Biloje vrijeme Pashe pa su se Jakovljevi sinovi okupili sa svih stra-na da slave veliki narodni blagdan. Usred vrtova, vinograda izelenih padina, proπarani πatorima hodoËasnika, uzdizali su seterasasti breæuljci, otmjene palaËe i jaki zidovi izraelske prije-stolnice. »inilo se kao da kÊi sionska ponosito govori: Sjedimkao kraljica i nikada neÊu okusiti tuge. Bila je tako lijepa isigurna u nebesku naklonost kao u vrijeme kada je kraljevskipjesnik pjevao: “Sveto brdo njegovo, brijeg veliËanstven, radostje zemlji svoj, Grad Sion... grad Kralja velikog.” (Psalam 48,3)VeliËanstvene hramske graevine bile su svima vidljive. ZrakezalazeÊeg sunca osvjetljavale su snjeænu bjelinu njihovih mra-mornih zidina i odsjajivale od zlatnih vrata, kule i tornjiÊa. “Naglasu ljepotom” stajao je hram, ponos æidovske nacije. Koji biIzraelac mogao promatrati ovaj prizor bez ushita radosti i div-ljenja?! Ali Isus je bio zaokupljen sasvim drugim mislima. “Kadse pribliæi te ugleda grad, zaplaka nad njim.” (Luka 19,41) Us-red sveopÊeg veselja zbog trijumfalnog ulaska, dok su svi okoNjega mahali palmovim granama, dok je radosno “hosana” od-jekivalo breæuljcima, a tisuÊe Ga glasova proglaπavalo kraljem,

17

18

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1313

Black

Veliki sukob14

Spasitelja svijeta je iznenada preplavila tajanstvena tuga. On, BoæjiSin, ObeÊani, Ëija je moÊ svladala smrt i pozvala njezine zato-Ëenike iz groba, plakao je, ali ne iz obiËne æalosti, veÊ iz snaæne,neobuzdane duπevne patnje.

On nije prolijevao suze zbog sebe, premda je dobro znaokamo Ga vodi Njegov put. Pred Njime se nalazio Getsemani,mjesto patnje πto Ga je uskoro oËekivalo. Vidio je OvËja vrata,kroz koja su stoljeÊima dovoene ærtve, a koja Êe se otvoritiza Njega kad Ga budu vodili “ko jagnje na klanje” (Izaija 53,7).Tu u blizini bila je Golgota, mjesto raspeÊa. Na put kojim ÊeKrist uskoro koraËati mora pasti uæas velike tame kad budesvoju duπu dao na ærtvu za grijeh. Ali u ovim trenucima radostiNjega nije rastuæilo razmiπljanje o ovim prizorima. Ni slutnjao natËovjeËanskoj patnji nije zasjenila Njegov nesebiËni duh.Plakao je zbog tisuÊa Jeruzalemaca, zbog sljepila i nekajanja onihkoje je doπao blagosloviti i spasiti.

Pred Isusovim je oËima prolazilo viπe od tisuÊu godina po-vijesti Boæje posebne naklonosti i zaπtitniËke skrbi za izabraninarod. Tu je bilo brdo Morija na kome je sin obeÊanja, drago-voljna ærtva, bio vezan na ærtveniku — simbol ærtve Boæjega Si-na. Tu je ocu vjere bio potvren Savez blagoslova, slavno obe-Êanje o dolasku Mesije. (Postanak 22,16-18) Tu je plamen ær-tve πto se uzdizao prema nebu s Ornanova gumna odvratio maËanela zatornika (1. Ljetopisa 21) — prikladni simbol Spasite-ljeve ærtve i posredovanja za greπne ljude. Bog je Jeruzalemuiskazao Ëast kakvu nije iskazao nikome na Zemlji. Gospodin “oda-bra Sion”, “njega zaæelje sebi za sjediπte” (Psalam 132,13). Tusu sveti proroci stoljeÊima objavljivali svoje opomene. Tu susveÊenici kadili svojim kadionicama, a oblak se kâda zajedno smolitvama πtovatelja dizao Bogu. Tu se svakog dana prinosilakrv zaklanih jaganjaca, upuÊujuÊi na Boæjeg Jaganjca. Tu je Ja-hve otkrio svoju prisutnost u oblaku slave iznad prijestolja mi-losti. Tu je poËivalo podnoæje onih tajanstvenih ljestava πto po-vezuju Zemlju s Nebom (Postanak 28,12; Ivan 1,51) — tih ljestavapo kojima su se Boæji aneli uspinjali i silazili, a koje su ljudi-ma otvorile put u Svetinju nad svetinjama. Da je Izrael kao na-cija ostao vjeran Nebu, Jeruzalem bi ostao zauvijek izabran odBoga. (Jeremija 17,21-25) No povijest ovoga povlaπtenog naro-da bila je izvjeπtaj o neprekidnom otpadu i pobunama. Oni su

19

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1314

Black

15

se opirali Boæjoj milosti, zlorabili svoje prednosti i omalovaæa-vali prilike koje su im se pruæale.

Premda se Izrael rugao “Boæjim glasnicima, preziruÊi nje-gove rijeËi i podsmjehujuÊi se njegovim prorocima” (2. Ljeto-pisa 36,16), On im se i dalje otkrivao kao “Bog milosrdan imilostiv, spor na srdæbu, bogat ljubavlju i vjernoπÊu” (Izlazak34,6). UnatoË stalnom odbacivanju, Njegova je milost i daljenastavila posredovati za njih. S ljubavlju koja nadmaπuje oËevusuÊutnu ljubav prema svome sinu, Bog im je zarana slao “svojeglasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaπe æao svojega narodai svojega Prebivaliπta” (2. Ljetopisa 36,15). Kad prosvjedi, mol-be i ukori nisu pomogli, poslao im je najveÊi dar Neba; zapra-vo im je u tom jednom Daru izlio cijelo Nebo!

Sâm Boæji Sin poslan je da se zauzme za nepokajani grad.Krist je prenio Izrael poput Ëokota iz Egipta. (Psalam 80,9) Svo-jom je rukom istjerao neznaboπce pred njime. On je taj vino-grad posadio “na breæuljku rodnome”. Ogradio ga je ogradom.Poslao je sluge da ga njeguju. “©to joπ mogoh uËiniti za svojvinograd”, uzvikuje On, “pa da nisam uËinio?” (Izaija 5,1-4) Kadse nadao da Êe uroditi groæem, izrodio je vinjagu. U nadi daÊe ipak uroditi, On je osobno doπao u svoj vinograd ne bi liga spasio od uniπtenja. Okopao ga je, obrezao i njegovao. Neu-morno se trudio da spasi vinograd koji je sâm posadio.

Tri godine se Bog svjetlosti i slave kretao meu svojim na-rodom. On je “proπao ËineÊi dobro i ozdravljujuÊi sve koje a-vao bijaπe tlaËio”, iscjeljivao slomljena srca, oslobaao suænje,vraÊao vid slijepima, Ëinio da hromi hodaju i gluhi Ëuju, Ëistiogubave, podizao mrtve i siromasima propovijedao Radosnu vi-jest. (Djela 10,38; Luka 4,18; Matej 11,5) Svima bez razlike upu-Êivao je milostivi poziv: “Doite k meni svi koji ste umorni ioptereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28)

Premda su Mu vraÊali zlo za dobro i mrænju za ljubav (Psa-lam 109,5), On je neumorno nastavljao svoje poslanje milosti.Nikada nije odbijao one koji su traæili Njegovu milost. Premdaje i sâm bio putnik bez doma i svakodnevno trpio prijezir ioskudicu, æivio je da sluæi potrebama ljudi i olakπa njihove ne-volje, moleÊi ih da prime dar æivota. Valovi milosra, odbijaniod tvrdih srca, vraÊali su se u jaËem naletu suÊutne, neiskaza-ne ljubavi. No Izrael se okrenuo od svog najboljeg Prijatelja i

20

Razorenje Jeruzalema

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1315

Black

Veliki sukob16

jedinog PomagaËa. Prezirao je pozive Njegove ljubavi, odbijaoNjegove savjete i ismijavao Njegove opomene.

Vrijeme nade i oprosta brzo je protjecalo; Ëaπa Boæje du-go odgaane srdæbe bila je gotovo puna. Oblaci koji su senakupljali tijekom stoljeÊâ otpada i pobune, sada prijeteÊe crni,samo πto se nisu sruËili nad greπnim narodom, a Onoga kojiih je jedini mogao izbaviti od nesreÊe πto ih oËekuje — prezre-li su, naruæili, odbacili i namjeravali uskoro raspeti. Kad Isusbude visio na golgotskom kriæu, Izrael Êe prestati biti od Bogapovlaπten i blagoslovljen narod. Gubitak makar i jedne duπe ne-sreÊa je koja daleko nadmaπuje dobitke i blaga cijeloga svijeta.Ali dok je Isus promatrao Jeruzalem, sudbina jednoga cijelogagrada, jednoga cijeloga naroda, nalazila se pred Njegovim oËi-ma — toga grada, tog naroda πto ga je Bog nekada izabrao kaosvoju posebnu dragocjenost.

Proroci su plakali nad Izraelovim otpadom i uæasnim pu-stoπenjima kojima Êe biti pohoen zbog svojih grijeha. Jeremi-ja je poæelio da su mu oËi vrutak suza kako bi danju i noÊumogao plakati nad poginulim kÊerima, nad Boæjim stadom kojeodlazi u izgnanstvo. (Jeremija 9,1; 13,17) Kolika je onda bilabol Onoga Ëiji je proroËki pogled obuhvaÊao ne samo godine— veÊ stoljeÊa! Promatrao je anela uniπtenja s podignutim ma-Ëem nad gradom koji je tako dugo bio Jahvino prebivaliπte. Svrha Maslinske gore, upravo onoga mjesta πto su ga kasnije za-uzeli Tit i njegova vojska, gledao je preko udoline sveto pred-vorje i trijemove i oËima zamagljenim suzama promatrao uæa-san prizor, zidove opkoljene stranom vojskom. »uo je koraËanjevojske koja se sprema za boj; Ëuo je glasove majki i djece kakoplaËu za kruhom u opkoljenom gradu. Vidio je u plamenu nje-gov sveti i prekrasni Dom, njegove palaËe i kule, i na mjestugdje su nekoÊ stajale — samo gomilu zadimljenih ruπevina.

GledajuÊi stoljeÊima unaprijed, vidio je narod Saveza ras-prπen po svim zemljama poput ostataka broda na pustoj obali.U ovozemaljskoj odmazdi koja Êe uskoro snaÊi Izraelove sinove,On je vidio tek prvi gutljaj iz Ëaπe gnjeva koju Êe na Posljed-njem sudu morati ispiti do dna. Boæanska suÊut naπla je izrazau sljedeÊim bolnim rijeËima: “Jeruzaleme, Jeruzaleme, πto ubi-jaπ proroke i kamenujeπ one koji su ti poslani! Koliko puta htje-doh skupiti tvoju djecu kao πto kvoËka skuplja svoje piliÊe pod

21

22

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1316

Black

17

krila, i vi ne htjedoste.” (Matej 23,37; Luka 19,41-44) O da siti, narode povlaπten pred svima drugima, priznao odreeno vri-jeme kada te Bog pohodi i ono πto ti je za mir! Zaustavio samanela osvete i pozvao te na pokajanje, ali uzalud. Ti si odbioi odbacio ne samo sluge, poslanike i proroke, nego i Sveca Iz-raelova, svoga Spasitelja. Ako budeπ uniπten, sâm si tome uz-rok. “Ali vi neÊete da doete k meni da primite æivot.” (Ivan5,40)

Krist je u Jeruzalemu vidio simbol svijeta, okorjelog u ne-vjerstvu i pobuni, koji æuri ususret odmazdi u Boæjim sudovi-ma. Bijeda palog ljudskog roda, pritiskujuÊi Njegovu duπu, otelaMu je s usana ovaj krajnje bolan uzvik. Gledao je povijest gri-jeha odzrcaljenu u ljudskoj bijedi, suzama i krvi. Njegovo jesrce bilo dirnuto beskrajnom suÊuti prema onima koji su naZemlji trpjeli i patili. Æelio ih je sve izbaviti. Ali ni Njegovaruka neÊe moÊi preokrenuti plimu ljudske patnje; malo Êe ihpotraæiti svoj jedini Izvor pomoÊi. Bio se sâm ponudio na smrtda bi im donio spasenje nadohvat ruke, no malo ih je doπlo kNjemu da bi imali æivot.

VeliËanstvo Neba u suzama! Sin vjeËnoga Boga uznemirenu duhu, skrhan tjeskobom! Ovaj prizor ispunio je cijelo NeboËuenjem. On nam otkriva krajnju greπnost grijeha; pokazujekako je teπko, Ëak i za BeskonaËnu Silu, spasiti krivca od po-sljedica krπenja Boæjeg zakona. Isus je, gledajuÊi sve do poslje-dnjeg naraπtaja, vidio svijet uvuËen u obmanu sliËnu onoj πtoje prouzroËila uniπtenje Jeruzalema. Veliki grijeh Æidova bio jeu tome πto su odbacili Krista; veliki grijeh krπÊanskoga svijetabit Êe njegovo odbacivanje Boæjeg zakona, temelja Njegove vlada-vine na Nebu i na Zemlji. Gospodnji Êe propisi biti prezreni iproglaπeni niπtavnima. Milijuni u ropstvu grijeha, Sotonini ro-bovi, osueni da podnesu drugu smrt, neÊe htjeti sluπati rijeËistine u dan svoga pohoenja. Strahovita sljepoÊa! Nepojmljivazaluenost!

Dva dana prije Pashe, kad je Krist posljednji put napustioHram nakon πto je osudio prijetvornost æidovskih voa, On jeponovno s uËenicima otiπao na Maslinsku goru i s njima sjeona travnati obronak s kojega se pruæao pogled na grad. Joπ jejednom promatrao njegove zidine, kule i palaËe. Joπ je jednompromatrao Hram u njegovu blistavu sjaju, vijenac ljepote kojimje okrunjeno sveto brdo.

23

Razorenje Jeruzalema

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1317

Black

Veliki sukob18

TisuÊu godina ranije psalmist je veliËao Boæju slavnu na-klonost prema Izraelu imenujuÊi njegov sveti Dom svojim pre-bivaliπtem. “U ©alemu je πator njegov, na Sionu boraviπte.” (Psalam76,2) “Odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje. Sagradisvetiπte ko nebo visoko.” (Psalam 78,69) Prvi Hram bio je podi-gnut u vrijeme najuspjeπnijeg razdoblja Izraelove povijesti. KraljDavid je u tu svrhu skupio silne zalihe blaga, a nacrti za nje-govu gradnju naËinjeni su pod boæanskim nadahnuÊem. (1. Lje-topisa 28,12.19) Salomon, najmudriji od svih izraelskih kralje-va, dovrπio je posao. Ovaj je Hram bio najveliËanstvenija gra-evina koju je svijet ikada vidio. Pa ipak je Gospodin u vezi sdrugim Hramom objavio preko proroka Hagaja: “Slava ovogadrugog Doma bit Êe veÊa nego prvoga — rijeË je Jahve nad voj-skama... Potrest Êu sve narode, da doe blago svih naroda, islavom Êu napunit ovaj Dom — kaæe Jahve nad Vojskama.” (Ha-gaj 2,9.7)

Nakon πto je Nabukodonozor razorio Hram, otprilike petstotina godina prije Kristova roenja obnovili su ga povratniciiz dugogodiπnjeg zatoËeniπtva koji su se vratili u poharanu igotovo pustu zemlju. Meu njima bilo je i starih ljudi koji suvidjeli slavu Salomonova Hrama pa su plakali pri postavljanjutemelja za novi Hram, jer je bio toliko skromniji od prethod-noga. Prorok je snaænim rijeËima ocrtao prevladavajuÊi osjeÊaj:“Ima li joπ koga meu vama koji vidje ovaj Dom u njegovojstaroj slavi? A kakva ga sada vi vidite? Prema onome, nije li toko niπta u vaπim oËima?” (Hagaj 2,3; Ezra 3,12) Tada je bilodano obeÊanje da Êe slava ovog potonjeg doma biti veÊa odslave preaπnjega.

No drugi se Hram po veliËanstvenosti nije mogao uspo-rediti s prvim, niti je bio posveÊen onim vidljivim znakovimaboæanske prisutnosti kao prvi. Nije bilo ni pokazivanja nadna-ravne sile da naznaËi njegovo posveÊenje. Nije se vidio oblakslave koji bi ispunio novo podignuto svetiπte. Vatra nije siπla sNeba kako bi spalila ærtvu na njegovu ærtveniku. Viπe nije biloπekine da poËiva izmeu kerubima u Svetinji nad svetinjama;u njemu viπe nije bilo KovËega, prijestolja milosti, ni ploËâ Svje-doËanstva. Nije bilo glasa s Neba koji bi na sveÊenikov zahtjevobjavio Boæju volju.

StoljeÊima su Æidovi uzalud nastojali pokazati u Ëemu seispunilo Boæje obeÊanje dano proroku Hagaju, ali su im ponos

24

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1318

Black

19

i nevjerstvo zaslijepili umove za pravo znaËenje prorokovih ri-jeËi. Drugi Hram nije bio poËaπÊen oblakom Jahvine slave, veÊæivom nazoËnoπÊu Onoga u kome je tjelesno stanovala sva pu-nina Boæanstva — koji je bio sâm Bog oËitovan u tijelu. “Blagosvih naroda” uistinu je doπlo u svoj Hram kada je »ovjek izNazareta uËio i lijeËio u svetim predvorjima. Kristovom nazoË-noπÊu, i samo time, drugi je Hram nadmaπio slavu prvoga. Alije Izrael odbacio ponueni nebeski Dar. Sa skromnim UËite-ljem koji je tog dana iziπao na zlatna vrata, slava je zauvijeknapustila Hram. VeÊ su se ispunile Spasiteljeve rijeËi: “Evo va-πa Êe kuÊa biti prepuπtena vama — pusta.” (Matej 23,38)

Kristovo proricanje o ruπenju Hrama ispunilo je uËenikestrahopoπtovanjem i Ëuenjem, pa su poæeljeli dublje razumje-ti znaËenje Njegovih rijeËi. Bogatstvo, trud i graevinsko umi-jeÊe obilno su koriπteni viπe od Ëetrdeset godina da poveÊajunjegov sjaj. Herod Veliki obasuo ga je rimskim bogatstvom iæidovskim blagom, i Ëak ga je Imperator svijeta ukrasio svojimdarovima. Teπki blokovi bijeloga mramora, gotovo nevjerojat-ne veliËine, dopremljeni iz Rima s tom svrhom, tvorili su dionjegove graevine. UËenici su na njih skrenuli pozornost svogUËitelja rijeËima: “Gledaj! Kakva li kamenja, kakve li zgrade!”(Marko 13,1)

Na ove rijeËi Isus je sveËano odgovorio zapanjujuÊom izja-vom: “Zaista, kaæem vam: ovdje sigurno neÊe ostati ni kamenna kamenu. Svaki Êe se sruπiti.” (Matej 24,2)

UËenici su razorenje Jeruzalema povezali s dogaajima uzKristov osobni dolazak u zemaljskoj slavi da preuzme prijesto-lje sveopÊeg kraljevstva, da kazni nepokajane Æidove i oslobo-di narod od rimskoga jarma. Gospodin im je rekao da Êe doÊipo drugi put. Stoga su se, na spominjanje sudova nad Jeruzale-mom, mislima vratili na taj dolazak, i na Maslinskoj gori okup-ljeni oko Spasitelja upitali: “Kad Êe to biti i koji je znak tvogdolaska i svrπetka svijeta?” (Matej 24,3)

BuduÊnost je uËenicima bila milostivo sakrivena. Da su uto vrijeme u cijelosti shvatili dvije straπne Ëinjenice — Otkupi-teljevu patnju i smrt te razorenje njihova grada i Hrama — bilibi svladani uæasom. Krist im je naznaËio glavne crte vaænihdogaaja koji Êe se zbiti prije zavrπetka vremena. Njegove rije-Ëi nisu posvema razumjeli, ali im se njihov znaËaj trebao ot-kriti tek kada im budu bile potrebne upute koje su sadræavale.

25

Razorenje Jeruzalema

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1319

Black

Veliki sukob20

ProroËanstvo πto ga je izrekao imalo je dvostruko znaËenje: dokje s jedne strane nagovijeπtalo razorenje Jeruzalema, s drugeje unaprijed oslikavalo strahote posljednjeg velikog Dana.

Isus je pozornim uËenicima objavio sudove koji su trebalidoÊi na otpali Izrael, a posebno osvetniËku srdæbu koja Êe ihsnaÊi zbog odbacivanja i raspeÊa Mesije. Strahovit kraj najavitÊe nedvojbeni znakovi. Straπan Ëas doÊi Êe iznenada i brzo. Stogaje Spasitelj upozorio svoje sljedbenike: “Kad dakle vidite gro-zu pustoπi, o kojoj govori prorok Daniel, gdje stoji na svetommjestu — tko Ëita, da shvati! — tada neka bjeæe u gore koji bu-du u Judeji.” (Matej 24,1.15.16; Luka 21,20.21) Kad idolopo-kloniËka znamenja Rimljana budu postavljena na svetom tlu kojese protezalo nekoliko stotina metara izvan gradskih zidina, ta-da Kristovi sljedbenici trebaju potraæiti spas u bijegu. Kad pri-mijete znak upozorenja, oni koji se æele spasiti ne smiju okli-jevati. U cijeloj Judeji, kao i u Jeruzalemu, moraju odmah po-sluπati znak za bijeg. Onaj tko se zatekne na krovu ne smijesiÊi u kuÊu, Ëak ni zato da spasi svoje najvrednije blago. Onikoji su radili u polju ili u vinogradu nisu smjeli troπiti vrijemeda se vrate po plaπt πto su ga odloæili da bi mogli raditi nadnevnoj vruÊini. Nisu smjeli ni trenutka oklijevati, da ih ne bizahvatilo sveopÊe uniπtenje.

Za Herodova kraljevanja Jeruzalem je ne samo bio uvelikeuljepπan, veÊ je podizanjem kula, zidina i utvrda πto su ojaËalenjegov prirodni poloæaj postao naoko neosvojivim. Onaj tko biu ono vrijeme prorekao njegovo razorenje bio bi poput Noekoji je u svoje doba proglaπen poludjelim uzbunjivaËem. AliKrist je rekao: “Nebo Êe i zemlja proÊi, ali rijeËi moje neÊe proÊi.”(Matej 24,35) Na Jeruzalem je zbog njegovih grijeha bila zazvanasrdæba i uporno nevjerstvo zapeËatilo je njegovu sudbinu.

Gospodin je po proroku Miheju objavio: “»ujte dakle ovo,glavari kuÊe Jakovljeve, suci doma Izraelova, vi kojima se prav-da gadi te izvrÊete sve πto je ispravno! Vi koji gradite Sion ukrvi i Jeruzalem u zloËinu! Glavari njegovi sude prema mitu,sveÊenici njegovi pouËavaju radi zarade, proroci njegovi baleza novac. A na Jahvu se oni pozivaju i govore: ‘Nije li Jahve unaπoj sredini? NeÊe na nas zlo navaliti.’” (Mihej 3,9-11)

Kako su ovim rijeËima toËno opisani podmitljivi i samo-pravedni æitelji Jeruzalema! Dok su tvrdili da strogo poπtuju pro-pise Boæjeg zakona, oni su se ogrijeπili o sva njegova naËela.

26

27

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1320

Black

21

Mrzili su Krista zato πto su Njegova ËistoÊa i svetost otkrivalinjihovu pokvarenost; optuæivali su Ga da je uzrokom svih ne-volja — a one su ih snalazile kao posljedica njihovih grijeha.Premda su znali da je bezgreπan, izjavili su da je Njegova smrtnuæna za sigurnost njihove nacije. “Ako ga pustimo da tako na-stavi”, govorili su æidovski poglavari, “svi Êe vjerovati u nj, paÊe doÊi Rimljani te nam uniπtiti hram i narod.” (Ivan 11,48)Kad bi Krist bio ærtvovan, mogli bi ponovo postati moÊnim uje-dinjenim narodom. Takvim umovanjem pristali su uz odlukuvelikog sveÊenika koji je tvrdio kako je bolje da umre jedanËovjek nego da propadne Ëitav narod.

Na ovaj su naËin æidovske voe “gradile Sion u krvi i Jeru-zalem u zloËinu” (Mihej 3,10). Dok su s jedne strane razapelisvojega Spasitelja zato πto je kudio njihove grijehe, s druge sustrane bili toliko uvjereni u svoju pravednost da su se smatraliBoæjim omiljenim narodom i oËekivali da ih Gospodin izbaviod njihovih neprijatelja. “Poradi vas i vaπe krivnje”, nastavljaprorok, “Sion Êe biti polje preorano, Jeruzalem ruπevina, a go-ru Doma pokrit Êe πuma.” (Mihej 3,12)

Tijekom Ëetrdesetak godina, nakon πto je sâm Krist navije-stio propast Jeruzalema, Gospodin je odgaao svoje sudove nadgradom i narodom. »udesna je bila Boæja strpljivost prema onimakoji su odbacili Njegovo Evanelje i ubili Njegova Sina. Uspo-redba o neplodnoj voÊki prikazuje Boæje postupanje sa æidov-skim narodom. Zapovijed je glasila: “Posijeci je! Zaπto da iscrp-ljuje zemlju?” (Luka 13,7), ali ju je boæanska milost joπ zakra-tko poπtedjela. Joπ je uvijek meu Æidovima bilo mnogo onihkojima Kristov karakter i djelo nisu bili poznati. A ni djeca nisuimala prilike upoznati ili primiti svjetlost koju su njihovi rodi-telji omalovaæili. Bog se pobrinuo da ih propovijedanjem apo-stola i njihovih pomagaËa obasja svjetloπÊu. Mogli su vidjeti kakosu se ispunila proroËanstva ne samo u Kristovu roenju i æivo-tu, nego i u Njegovoj smrti i uskrsnuÊu. Djeca nisu bila osuenazbog grijeha roditelja, ali su — nakon πto bi upoznala svjetlostdanu njihovim roditeljima i odbila dodatnu svjetlost danu nji-ma osobno — postala sudionicima roditeljskih grijeha, napunivπisvoju mjeru bezakonja.

Boæja strpljivost prema Jeruzalemu samo je uËvrstila Æidoveu njihovom tvrdoglavom nepokajanju. U svojoj mrænji i okrut-

28

Razorenje Jeruzalema

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1321

Black

Veliki sukob22

nosti spram Isusovih uËenika odbacili su posljednju ponudumilosti. Tada je od njih Bog povukao svoju zaπtitu i udaljio silukojom je obuzdavao Sotonu i njegove anele, pa je narod bioprepuπten nadzoru voe koga je izabrao. Izraelovi sinovi odba-cili su Kristovu milost koja bi im dala snage da ukrote svojezle nagone, pa su ovi sada njima zavladali. Sotona je u njimaprobudio najæeπÊe i najniæe strasti. Ljudi viπe nisu imali moÊrasuivanja; bili su onkraj razuma — rukovoeni nagonima i sli-jepim bijesom. U svojoj okrutnosti postali su sliËni Sotoni. Uobitelji, kao i unutar nacije, jednako meu najviπim i najniæimslojevima, vladali su sumnjiËavost, zavist, mrænja, sukobi, po-bune i ubojstva. Nigdje nije bilo sigurnosti. Prijatelji i roacisu se meusobno izdavali. Roditelji su ubijali svoju djecu, a djecasvoje roditelje. Narodni vladari nisu imali snage vladati sobom.Razularene strasti uËinile su ih krvnicima. Æidovi su prihvatililaæno svjedoËenje da osude nevinog Boæjeg Sina. Sada su laæneoptuæbe uËinile njihove vlastite æivote nesigurnima. Svojim po-stupcima odavno su govorili: “... Uklonite nam s oËiju SvecaIzraelova!” (Izaija 30,11) Sada im se æelja ispunila. Viπe ih nijeuznemiravao Boæji strah. Sotona je bio na Ëelu naroda, a najvi-πe graanske i vjerske vlasti bile su pod njegovim utjecajem.

Predvodnici suprotstavljenih stranaka katkad bi se ujedini-li u pljaËkanju i muËenju svoje jadne ærtve, da bi se ponovnookomili jedan na drugog te ubijali bez milosti. »ak ni svetostHrama nije mogla obuzdati njihovo strahovito divljaπtvo. Vjernicisu ubijani ispred ærtvenika pa je svetiπte bilo oskvrnjeno tijeli-ma pobijenih. Pa ipak su u svojoj slijepoj i bogohulnoj drsko-sti nositelji ovog paklenskog djelovanja javno izjavljivali kakonema bojazni da bi Jeruzalem mogao biti uniπten jer je Boæjigrad. Da bi joπ viπe uËvrstili svoju moÊ, podmiÊivali su laæneproroke da navjeπÊuju, Ëak i dok su rimske legije opsjedale Hram,kako narod treba Ëekati spasenje od Boga. Do samoga kraja mno-πtvo je Ëvrsto vjerovalo da Êe se Sveviπnji uplesti i poraziti nji-hove neprijatelje. Ali Izrael je odbacio boæansku zaπtitu i sadaje ostao bez obrane. Nesretni Jeruzalem, razdiran unutarnjomneslogom, dok je krv njegove djece koja su se meusobno ubijalaobojila njegove ulice u crveno, a strana vojska ruπila utvrde iubijala njegove bojovnike!

Sva Kristova proroËanstva o uniπtenju Jeruzalema ispunilasu se do posljednjeg slova. Æidovi su iskusili istinitost Njego-

29

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1322

Black

23

vog upozorenja: “Kako budete mjerili, onako Êe se i vama mje-riti.” (Matej 7,2)

NajavljujuÊi nesreÊu i propast, pojavili su se znakovi i Ëu-desa. Nad Hramom i ærtvenikom usred noÊi pojavila se nadna-ravna svjetlost. Pri zalasku sunca, na oblacima su bila prika-zana bojna kola i vojnici koji se pripremaju za bitku. Tajan-stveni zvukovi zastraπivali su sveÊenike koji su noÊu sluæili usvetiπtu; zemlja se tresla i Ëulo se mnoπtvo glasova πto govore:“Bjeæimo odavde!” Velika istoËna vrata, toliko teπka da ih je dva-desetak ljudi s teπkoÊom zatvaralo, osigurana silnim æeljeznimπipkama uËvrπÊenim duboko u tvrdu, kamenu podlogu, otvo-rila su se u ponoÊ sama od sebe.1

Tijekom sedam godina jedan je Ëovjek stalno hodao jeruza-lemskim ulicama navjeπÊujuÊi nesreÊe koje Êe doÊi na grad. NoÊui danju odzvanjala je njegova straπna naricaljka: “Glas s istoka!Glas sa zapada! Glas s Ëetiriju krajeva! Glas protiv Jeruzalemai Hrama! Glas protiv mladoæenje i nevjeste! Glas protiv cijelo-ga naroda!”2 Ovo su Ëudno biÊe utamniËili i biËevali, ali prekonjegovih usana nije preπla nikakva prituæba. Na uvrede i zlostav-ljanja samo je odgovarao: “Teπko, teπko Jeruzalemu; teπko, teπkoæiteljima njegovim!” Njegov upozoravajuÊi glas nije utihnuo svedok ga nisu ubili za opsade koju je prorekao.

Pri uniπtenju Jeruzalema nije poginuo nijedan krπÊanin. Kristje upozorio svoje uËenike i svi koji su vjerovali Njegovim rije-Ëima iπËekivali su obeÊani znak. “A kad vidite Jeruzalem opko-ljen vojskom,” rekao je Isus, “onda znajte da je blizu njegovoopustoπenje. Koji tada budu u Judeji, neka bjeæe u gore! Kojibudu u Jeruzalemu, neka iziu van! A koji budu na polju, nekase ne vraÊaju u grad.” (Luka 21,20.21) Nakon πto su pod Ce-stijem okruæili grad, Rimljani su se iznenada povukli, upravokad se sve Ëinilo pogodnim za izravni napad. Liπeni nade uuËinkovit otpor, opkoljeni su veÊ bili gotovi za predaju, kad jerimski vojskovoa bez ikakvog vidljivog uzroka povukao svojesnage. Bog je milosrdnom providnoπÊu upravljao dogaajimana dobro svog naroda. KrπÊani koji su Ëekali vidjeli su obeÊaniznak i sada se pruæila prigoda svima koji su htjeli posluπatiSpasiteljevo upozorenje. Dogaaji su se tako odvijali da ni Æi-dovi ni Rimljani nisu mogli sprijeËiti bijeg krπÊana. Nakon Ces-tijeva povlaËenja Æidovi su nagrnuli iz Jeruzalema i poËeli pro-goniti njegovu vojsku. Dok su obje strane bile zaokupljene me-

30

Razorenje Jeruzalema

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1323

Black

Veliki sukob24

usobnom borbom, krπÊani su imali priliku napustiti grad. Uto je vrijeme i okolina bila oËiπÊena od neprijatelja koji bi ihmogli zadræati. Tijekom opsade Æidovi su se okupili u Jeruzale-mu da proslave blagdan Sjenica, pa su tako krπÊani u cijelojzemlji imali prigodu za neometani bijeg. Bez oklijevanja pobjeglisu na sigurno mjesto — u grad Pelu, u pokrajini Pereji, s onustranu Jordana.

Æidovske snage, goneÊi Cestija i njegovu vojsku, bacile suse takvom æestinom na njegovu zaπtitnicu da se Ëinilo kako Êeje potpuno uniπtiti. Rimljani su se tek s velikom mukom uspjelipovuÊi. Æidovi su uspjeli proÊi s neznatnim gubicima pa su setrijumfalno vratili u Jeruzalem, natovareni plijenom. Ali ovajprividni uspjeh donio im je samo zlo. On je u njima izazvaoduh upornog otpora Rimljanima, koji je ubrzo donio neizre-cive patnje gradu osuenom na propast.

Strahovite su bile nesreÊe koje su se sruËile na Jeruzalemkada je Tit nastavio opsadu. Grad je opsjednut u vrijeme Pas-he, kad su se unutar njegovih zidina skupili milijuni Æidova.Njihova skladiπta namirnica koja bi, da su briæno Ëuvana, joπgodinama bila dovoljna za opskrbu njegovih stanovnika, prijetoga su bila uniπtena zbog zavisti i odmazde zavaenih strana-ka pa su se æitelji sada naπli izloæeni uæasima gladi. Mjera pπe-nice prodavala se za talenat. Muke od gladi bile su tolike dasu ljudi ævakali koæu svojih pojaseva, sandala i prevlake na πti-tovima. Ljudi su se noÊu iskradali kako bi prikupili divlje bilj-ke koje su rasle izvan gradskih zidina, premda su mnogi uhva-Êeni i ubijani uz straπne muke; a Ëesto je onima koji su se uspjelivratiti nakon izlaganja takvoj opasnosti oteto sve πto su skupi-li. MoÊnici su vrπili neljudska nasilja kako bi od gladi pogoe-nim ljudima uzeli i posljednje oskudne zalihe koje su moædauspjeli skriti. Te okrutnosti nerijetko su vrπili ljudi koji su sa-mi bili dobro uhranjeni i Ëija je jedina æelja bila nagomilati pri-Ëuve za buduÊnost.

TisuÊe su umrle od gladi i kuge. »inilo se da je posvemanestalo prirodne naklonosti. Muæevi su potkradali svoje æene iæene svoje muæeve. Mogli ste vidjeti djecu kako otimaju hranuiz usta svojih ostarjelih roditelja. Pitanje proroka: “Moæe li æenazaboravit svoje dojenËe?” dobilo je odgovor unutar zidina ovogosuenog grada: “Æene, tako njeæne, kuhaπe djecu svoju, njimase hraniπe za propasti kÊeri naroda moga.” (Izaija 49,15; Tu-

31

32

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1324

Black

25

æaljke 4,10) Opet se ispunilo upozoravajuÊe proroËanstvo izre-Ëeno Ëetrnaest stoljeÊa ranije: “I æena najnjeænija i najmekπaπto bude u tebe — toliko njeæna i tankoÊutna da se ne usuujespustiti stopala na zemlju — zlobnim Êe okom gledati na muæau svome naruËju, i na sina svoga, i na kÊer svoju, i na postelji-cu svoju πto joj izie izmeu nogu, i na djecu πto ih ima roditijer Êe ih potajno jesti, oskudna u svemu, zbog nevolje i jadakojim Êe te neprijatelj tvoj pritisnuti po svim gradovima tvo-jim.” (Ponovljeni zakon 28,56.57)

Rimske su voe nastojale zastraπiti Æidove i tako ih prisi-liti na predaju. Æidove koji bi se opirali zarobljavanju biËevalibi, muËili i razapinjali pred gradskim zidinama. Stotine su ta-ko ubijane svakog dana i ovo uæasno djelo nastavljeno je dokduæ Joπafatove doline i na Golgoti nije bilo podignuto tolikokriæeva da se izmeu njih jedva moglo proÊi. Tako je straho-vito ispunjena grozna kletva izreËena pred Pilatovom sudaË-kom stolicom: “Krv njegova neka padne na nas i na naπu dje-cu!” (Matej 27,25)

Tit je bio spreman uËiniti kraj tom straπnom prizoru i takopoπtedjeti Jeruzalem pune mjere njegova suda. Obuzeo ga jeuæas kada je vidio mrtva tjelesa kako u gomilama leæe po jamama.Kao zaËaran gledao je s vrha Maslinske gore na veliËanstveniHram te zapovjedio da se nijedan njegov kamen ne smije dirati.Prije no πto je pokuπao osvojiti tu utvrdu, uputio je ozbiljanpoziv æidovskim voama da ga ne prisiljavaju da to sveto mje-sto okalja krvlju. Ako bi iziπli i borili se na kojem drugom mjestu,nijedan Rimljanin ne bi okaljao svetost Hrama. Sâm Josip Fla-vije vrlo rjeËito ih je pozivao na predaju kako bi spasili sebe,grad i mjesto svog bogosluæja. Na njegove rijeËi odgovorili suogorËenim kletvama. Strijelama su osuli svog posljednjeg ljud-skog posrednika dok je moleÊi ih stajao pred njima. Æidovi suodbili usrdne molbe Boæjeg Sina, i sada su ih uvjeravanja i molbesamo joπ viπe uËvrstile u odluci da se odupru do kraja. Uza-ludni su bili Titovi napori da saËuva Hram. Jedan veÊi od nje-ga objavio je da u njemu neÊe ostati kamen na kamenu.

Slijepa nepopustljivost æidovskih voa i odvratni zloËini po-Ëinjeni u opkoljenome gradu izazvali su uæasavanje i ogorËe-nost Rimljana pa je Tit na koncu odluËio Hram zauzeti na juriπ.No on je Ëvrsto nakanio da ga, ako je ikako moguÊe, saËuvaod uniπtenja. Ali su njegove zapovijedi zanemarene. Kad se je-

33

Razorenje Jeruzalema

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1325

Black

Veliki sukob26

dne veËeri povukao u svoj πator, Æidovi su provalili iz Hrama inapali rimsku vojsku. U æestini borbe jedan je vojnik bacio ba-klju kroz otvor u predvorju i cedrovinom obloæene prostorijeoko svetog Doma smjesta su buknule u plamenu. PraÊen gene-ralima i legionarima, Tit je poæurio na to mjesto te zapovjediovojnicima da ugase vatru. Nitko se nije obazirao na njegoverijeËi. U svome bijesu vojnici su bacali upaljene baklje u pro-storije koje su graniËile s Hramom, a onda maËevima sasjekliveliki broj onih koji su tamo naπli skloniπte. Krv se slijevalahramskim stubama poput vode. TisuÊe i tisuÊe Æidova je izgi-nulo. Iznad bojne vreve Ëuli su se glasni uzvici: “Ikabod!” —otiπla je slava.

“Tit je shvatio da je nemoguÊe smiriti bijes vojnika. Uπaoje sa svojim Ëasnicima i razgledao unutraπnjost svete graevine.Zapanjila ih je njezina ljepota i, dok vatra joπ nije zahvatila Sve-tinju, uËinio je posljednji napor da je spasi. SkoËio je i ponov-no naredio vojnicima da zaustave πirenje poæara. Centurion Li-beralis pokuπao je svojim autoritetom nagnati ljude na posluπ-nost, ali ni imperatorov autoritet nije mogao sprijeËiti straπnoneprijateljstvo protiv Æidova, divlju uzbuenost izazvanu bor-bom i nezasitnu teænju za pljaËkom. Vojnici su vidjeli kako sveoko njih blista u zlatu koje je zasljepljujuÊom svjetloπÊu bljeπ-talo u divljem plamenu; bili su uvjereni da je u svetiπu pohra-njeno neprocjenjivo blago. Jedan od vojnika je neprimjetnogurnuo baklju izmeu vratnica i za nekoliko je trenutaka cijelazgrada bila u plamenu. Zaslijepljeni dimom i vatrom, Ëasnicisu se morali povuÊi, a dragocjena je graevina bila prepuπtenasvojoj sudbini.

Bio je to uæasan prizor za Rimljane, a kamoli za Æidove!»itav vrh breæuljka koji se dizao nad gradom buktio je kao vulkan.Zgrade su se ruπile jedna za drugom i uz strahoviti tresak ne-stajale u ognjenom bezdanu. Krovovi od cedrovine sliËili su navatreno more, pozlaÊeni tornjiÊi svijetlili su kao crveni klinovi,a s kula nad vratima dizali su se visoki stupovi plamena i di-ma. Obliænji su breæuljci bili osvijetljeni, a u mraku su tamneskupine ljudi s uæasom i strahom promatrale πirenje pustoπe-nja. Zidine i uzvisine gornjega grada bile su prepune ljudi; nekalica bila su blijeda od straπnog oËaja, a druga smrknuta od ne-moÊne æelje za osvetom. Povici rimskih vojnika koji su juriliamo-tamo i urlici ustanika koji su nestajali u plamenu, mijeπali

34

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1326

Black

27

su se s hukom vatrene stihije i treskom uruπenih greda. Jeka sbrda ponavljala je ili vraÊala vrisak naroda na uzvisinama; posvudaduæ zidina odjekivali su krikovi i jauci. Ljudi upola mrtvi odgladi prikupljali su posljednju snagu da ispuste krik straha ioËaja.

Ubijanje u unutraπnjosti bilo je joπ straπnije od vanjskogprizora. Ljudi i æene, mlado i staro, ustanici i sveÊenici, onikoji su se borili i oni koji su traæili milost, bili su bez razlikesasjeËeni u krvoproliÊu. Broj pobijenih premaπio je broj onihkoji su ubijali. Legionari su se morali penjati preko gomila mr-tvih da bi nastavili istrebljivati.”3

Nakon uniπtenja Hrama ubrzo je cijeli grad pao u ruke Rim-ljana. Æidovske voe napustile su neosvojive kule i Tit ih je na-πao puste. Promatrao ih je s divljenjem i ustvrdio da mu ih jeBog predao u ruke, jer nikakva bojna orua, koliko god bilamoÊna, ne bi mogla svladati ove nevjerojatne zidine. Grad i Hramrazoreni su do temelja, a zemlja na kojoj je stajao sveti Dom,bila je kao “polje preorano”. (Jeremija 26,18) Tijekom opsadei pokolja koji je uslijedio poginulo je viπe od milijun ljudi; pre-æivjeli su odvedeni kao zarobljenici, prodani u roblje, odvuËeniu Rim da posluæe osvajaËevu trijumfu, baËeni pred divlje zvi-jeri u arenama ili rasijani kao beskuÊnici po cijeloj zemlji.

Æidovi su sami sebi iskovali okove; sami su za sebe napu-nili Ëaπu odmazde. Njihovo posvemaπnje uniπtenje kao nacije isve nevolje koje su ih pratile nakon rasprπenosti bile su æetvaonoga πto su sami posijali. Prorok kaæe: “Sâm si sebe uniπtio,Izraele... jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo.” (Hoπea 13,9;14,1)4 Njihove su patnje Ëesto predoËavane kao kazna πto ihje zadesila po izravnoj Boæjoj odluci. To je naËin na koji velikivaralica nastoji prikriti svoje vlastito djelo. Upornim odbija-njem boæanske ljubavi i milosra Æidovi su prouzroËili povla-Ëenje Boæje zaπtite i Sotoni je bilo dopuπteno da njima vladapo svojoj volji. Straπne okrutnosti poËinjene prigodom uniπte-nja Jeruzalema dokaz su Sotonine osvetniËke moÊi nad onimakoji se prepuπtaju njegovom nadzoru.

Mi nismo svjesni koliko dugujemo Kristu za mir i zaπtituπto ih uæivamo. Boæja obuzdavajuÊa moÊ spreËava da ËovjeËan-stvo u cijelosti prijee pod Sotoninu vlast. Neposluπni i neza-hvalni imaju mnogo razloga da zahvale za Boæje milosre i strp-ljivost, koje oËituje obuzdavanjem okrutne i zloÊudne sile Zlo-

35

36

Razorenje Jeruzalema

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1327

Black

Veliki sukob28

ga. Ali kad ljudi prekoraËe granice boæanske strpljivosti, to seobuzdavanje povlaËi. Bog se ne postavlja prema greπniku kaoizvrπitelj presude za prijestup, nego one koji odbacuju Njego-vo milosre prepuπta sebi samima, da poæanju ono πto su po-sijali. Svaka odbaËena zraka svjetlosti, svako prezreno ili zane-mareno upozorenje, svako udovoljavanje strasti, svaki prekrπajBoæjeg zakona, posijano je sjeme koje Êe sigurno donijeti æe-tvu. Ako se greπnik uporno odupire Boæjem Duhu, On se nakraju povlaËi od njega i tada nema sile koja bi mogla vladatizlim strastima duπe pa nema zaπtite od Sotonine zlobe i nepri-jateljstva. Uniπtenje Jeruzalema zastraπujuÊe je sveËano upozo-renje svima koji se neozbiljno odnose prema ponudi boæanskemilosti i opiru se pozivima boæanskog milosra. Nikada nijeodluËnije posvjedoËeno o Boæjoj mrænji prema grijehu i sigur-noj kazni koja Êe stiÊi krivce.

Spasiteljevo proroËanstvo o sudovima koji Êe zadesiti Jeru-zalem ima i drugo ispunjenje, prema kome je ovo pustoπenjesamo blijeda slika. U sudbini izabranog grada moæemo vidjetisudbinu Ëitavog svijeta koji je odbacio Boæju milost i pogazioNjegov Zakon. MraËna su izvjeπÊa o ljudskoj bijedi o kojoj ze-mlja svjedoËi tijekom dugih stoljeÊa zloËina. Kad o tome raz-miπlja, srce drhti, a um gubi svijest. Straπne su bile posljediceodbacivanja nebeskog autoriteta. Ali buduÊnost otkriva joπ stra-πnije prizore. IzvjeπÊa iz proπlosti — dugi niz nemira, sukoba irevolucija, “sva bojna obuÊa, svaki plaπt krvlju natopljen” (Iza-ija 9,4) — πto je to kad se usporedi s uæasima onog dana u kojiÊe se Boæji Duh koji obuzdava povuÊi od zlih i viπe neÊe spre-Ëavati provalu ljudskih strasti i Sotonin gnjev! Tada Êe svijetvidjeti, kao nikada prije, posljedice Sotonine vladavine.

Ali toga dana, kao u doba uniπtenja Jeruzalema, Boæji Êese narod izbaviti, svatko tko se nae zapisan. (Izaija 4,3) Kristje objavio da Êe po drugi put doÊi da sâm skupi svoje vjerne:“Tada Êe se ukazati na nebesima znak — Sin »ovjeËji; tada Êeproplakati sva plemena na zemlji i vidjet Êe Sina »ovjeËjegagdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moÊi i slavom. Ion Êe poslati anele svoje s glasnom trubom da skupe izabra-nike njegove od Ëetiri vjetra, od jednoga kraja nebesa do dru-goga.” (Matej 24,30.31) Tada Êe oni koji nisu posluπali Evan-elje biti uniπteni duhom Njegovih usta i razoreni sjajem Nje-gova dolaska. (2. Solunjanima 2,8) Kao i stari Izrael, zli Êe sami

37

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1328

Black

29

sebe uniπtiti; past Êe kao ærtva svojega bezakonja. Svojim suse greπnim æivotom toliko udaljili od Boga, njihova se naravtoliko iskvarila zlom, da Êe pojava Boæje slave za njih biti oganjπto proædire.

Neka se ljudi Ëuvaju da ne zanemare pouke koje su im ob-javljene u Kristovim rijeËima! Kao πto je upozorio svoje uËeni-ke na uniπtenje Jeruzalema, dajuÊi im znak buduÊe propasti kakobi se mogli izbaviti, tako je upozorio svijet na dan konaËnoguniπtenja i dao im znakove o njegovu pribliæavanju, da bi svikoji æele mogli pobjeÊi od nadolazeÊe srdæbe. Isus je objavio:“Pojavit Êe se znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama. Na zemljiÊe narodi biti u tjeskobi i neizvjesnosti.” (Luka 21,25; Matej 24,29;Marko 13,24-26; Otkrivenje 6,12-17) Svi koji vide ove preteËeNjegova dolaska trebaju znati “da je blizu — na samim vrati-ma”. (Matej 24,33) “Pazite zato”, Njegove su rijeËi upozorenja.(Marko 13,35) Oni koji budu posluπali upozorenje neÊe biti os-tavljeni u tami da ih onaj dan iznenada zatekne. Ali za sve kojine budu bdjeli, “Dan Gospodnji [Êe] doÊi kao lopov u noÊi”(1. Solunjanima 5,2).

Svijet nije danas spremniji povjerovati upozorenju za ovovrijeme no πto su Æidovi bili spremni prihvatiti Spasiteljevoupozorenje glede Jeruzalema. Kad god doπao, Boæji dan Êe zabezboæne doÊi neopazice. Dok æivot bude tekao svojim uobi-Ëajenim tijekom, dok ljudi budu obuzeti zadovoljstvima, po-slovima, trgovinom, stjecanjem novca, dok vjerske voe buduveliËale svjetski napredak i prosvjetljenje i dok Êe ljudi bitiuljuljani u laænu sigurnost — tada Êe se, kao πto se lopov noÊuprikrada neËuvanoj kuÊi, iznenada na bezbriæne i bezboæne obo-riti propast, “i nipoπto joj neÊe umaÊi” (1. Solunjanima 5,3).

38

Razorenje Jeruzalema

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1329

Black

Veliki sukob30

2.Progonstvo u prvim stoljeÊima

Kad je svojim uËenicima otkrio sudbinu Jeruzalema i pri-zore svog drugog dolaska, Isus je prorekao i poteπkoÊe krozkoje Êe Njegov narod prolaziti od trenutka kad se bude uzeood njih do svog povratka u sili i slavi, kada Êe ih doÊi izbaviti.Spasitelj je s Maslinske gore gledao oluje koje Êe se sruËiti naapostolsku Crkvu i, gledajuÊi dalje u buduÊnost, vidio æestokerazorne bure koje Êe se u buduÊim stoljeÊima mraka i progon-stva oboriti na Njegove sljedbenike. S nekoliko kratkih reËe-nica, bremenitih sudbonosnim znaËenjem, prorekao je dio kojiÊe vlastodrπci ovog svijeta dodijeliti Boæjoj Crkvi. (Matej 24,9.21.22.) Kristovi sljedbenici moraju koraËati istim putem poni-æenja, sramote i stradanja kojim je proπao njihov UËitelj. Nepri-jateljstvo πto je provalilo protiv Spasitelja svijeta doÊi Êe do iz-raæaja i protiv svih onih koji budu vjerovali u Njegovo ime.

Povijest prve Crkve potvruje ispunjenje Spasiteljevih ri-jeËi. Zemaljske i paklene sile svrstale su se protiv Krista, progo-neÊi Njegove sljedbenike. Neznaboπtvo je predvidjelo da Êe po-bjedom Evanelja njegovi hramovi i oltari biti sravnjeni sa ze-mljom, pa je skupilo sve svoje snage da bi uniπtilo krπÊanstvo.Zapaljene su vatre progonstva. KrπÊane su liπavali imovine i pro-tjerivali iz njihovih domova. “Podnosili [su] Ëestu borbu — pat-nje.” (Hebrejima 10,32) “Iskusiπe izrugivanja i udarce i povrhtoga okove i tamnice.” (Hebrejima 11,36) Velik broj njih zape-Ëatio je svoje svjedoËanstvo krvlju. PlemiÊi i robovi, bogati isiromaπni, uËeni i neobrazovani, svi su bili nemilosrdno ubijani.

Ova progonstva, koja su otpoËela u doba Nerona, otprili-ke kada je Pavao stradao muËeniËkom smrÊu, nastavljena su

39

40

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1330

Black

31

stoljeÊima s veÊom ili manjom æestinom. KrπÊane su laæno op-tuæivali za najstraπnije zloËine i proglaπavali ih uzroËnicima ve-likih nesreÊa — gladi, kuge i potresa. BuduÊi da su postali pred-metom opÊe mrænje i sumnjiËenja, brzo su se naπli potkazivaËikoji su iz koristoljublja izdavali nevine. Bili su osuivani kaobuntovnici protiv Imperija, kao neprijatelji religije, kao kugaza druπtvo. Mnogi su bacani pred divlje zvijeri ili æivi spaljiva-ni u arenama. Neke su razapeli, druge su prekrivali koæama di-vljih æivotinja i bacali u arenu da ih psi raskinu. Njihovo je ka-ænjavanje Ëesto bila glavna zabava za narodnih sveËanosti. Veli-ko mnoπtvo okupljalo se da uæiva u tim prizorima, pozdravlja-juÊi njihove samrtne muke smijehom i pljeskom.

Gdje god bi potraæili utoËiπte, Kristovi su sljedbenici biligonjeni kao divlje zvijeri. Morali su potraæiti skloniπte u pu-stim i osamljenim mjestima. Bili su “oskudni, nevoljni i zlo-stavljani — oni kojih svijet ne bijaπe dostojan! — lutajuÊi po pu-stinjama, gorama, po πpiljama i zemaljskim pukotinama” (Heb-rejima 11,37.38). Katakombe su tisuÊama pruæile zaklon. Ispodbreæuljaka izvan Rima prokopani su dugi hodnici kroz zemljui stijene; mraËna i zamrπena mreæa prolaza πirila se kilometri-ma izvan gradskih zidina. U tim su podzemnim skroviπtima Kri-stovi sljedbenici pokapali svoje mrtve. Ovdje su, kada bi biliosumnjiËeni i proganjani, nalazili dom. Kada Darivatelj æivotabude probudio one koji su bili plemenitu bitku vjere, onda Êemnogi koji su muËeni zbog Krista iziÊi iz tih mraËnih πpilja.

Ovi Isusovi svjedoci saËuvali su svoju vjeru neokaljanom iu vrijeme najstraπnijih progonstava. Premda liπeni svake udob-nosti, daleko od sunËeve svjetlosti, prebivajuÊi u mraËnom aliprijateljskom okrilju zemlje, ipak se nisu tuæili. RijeËima vjere,strpljenja i nade hrabrili su jedan drugoga da podnesu osku-dicu i nevolje. Gubitak svakog zemaljskog blagoslova nije ih mo-gao nagnati da se odreknu vjere u Krista. Kuπnje i progonstvabile su samo stube kojima su se pribliæavali svome miru i na-gradi.

Kao i Boæje sluge u proπlosti, mnogi “stavljeni na muke,ne prihvatiπe osloboenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuÊe” (He-brejima 11,35). PrisjeÊali su se rijeËi svojega UËitelja da se tre-baju preobilno radovati kada ih budu progonili zbog Krista jerih Ëeka velika nagrada na nebesima; ta tako su progonili i prorokekoji su æivjeli prije njih. Radovali su se πto su smatrani dostoj-

41

Progonstvo u prvim stoljeÊima

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1331

Black

Veliki sukob32

nima da trpe za istinu, pa su se usred pucketanja plamenauzdizale pobjedniËke pjesme. GledajuÊi u vjeri, vidjeli su Kri-sta i anele kako se naginju preko nebeskih zidina, promatrajuih s najdubljim zanimanjem i odobravanjem zbog njihove po-stojanosti. S Boæjeg prijestolja obratio im se glas: “Ostani vje-ran do smrti, i dat Êu ti vijenac — æivot!” (Otkrivenje 2,10)

Uzalud je Sotona pokuπavao nasiljem uniπtiti Boæju Crkvu.Velika borba u kojoj su uËenici dali svoje æivote nije prestalakada su ove vjerne stjegonoπe pale na svome poloæaju. Pora-zom su pobijedili. Boæji su radnici bili pobijeni, ali je Njegovodjelo stalno napredovalo. Evanelje se πirilo, a broj se njego-vih pristaπa stalno poveÊavao. Ono je prodrlo u podruËja kojasu bila nepristupaËna Ëak i za rimske orlove. RaspravljajuÊi sneznaboæaËkim vladarima koji su zagovarali progonstvo, jedanje krπÊanin rekao: “Vi nas moæete ubijati, muËiti, osuditi... Va-πa nepravda dokaz je naπe nevinosti. Ni vaπa vam okrutnost ni-πta ne koristi.” Ona nije bila drugo do snaæniji poziv da drugislijede njihove stope. “©to nas viπe pokosite, to smo brojniji.Krv krπÊana je sjeme.”1

TisuÊe su bile zatvarane i ubijane, ali su drugi prilazili izauzimali njihova mjesta. A oni koji su muËeniËki umirali zasvoju vjeru bili su sigurni u Kristu i On ih je smatrao pobjed-nicima. Oni su vojevali plemenitu bitku vjere pa im je bio osi-guran vijenac slave kada Krist doe. Stradanja kroz koja su kr-πÊani prolazili sjedinila su ih joπ viπe meusobno i s njihovimOtkupiteljem. Primjer njihova æivota i svjedoËanstvo njihove smrtibili su stalni svjedoci u prilog istini; i kad se najmanje oËeki-valo, Sotonini podanici napuπtali su njegovu sluæbu i stupalipod Kristov stijeg.

Stoga je Sotona skovao plan za uspjeπniju borbu protiv Boæjevladavine time πto je svoj stijeg postavio u krπÊansku Crkvu.Ako bi Kristove sljedbenike uspio prevariti i navesti ih da uvri-jede Boga, nestalo bi njihove snage, ËvrstoÊe i nepokolebljivo-sti, pa bi lako postali njegovim plijenom.

Od tog se trenutka veliki protivnik trudio da lukavstvompostigne ono πto nije mogao postiÊi silom. Progonstvo je pre-stalo, a namjesto njega pojavila se opasna privlaËnost zemalj-skog blagostanja i svjetovnih Ëasti. Idolopoklonici su navedenida prihvate dio krπÊanske vjere, dok su druge vaæne istine od-bacili. Tvrdili su da prihvaÊaju Isusa kao Boæjeg Sina i da vje-

42

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1332

Black

33

ruju u Njegovu smrt i uskrsnuÊe, ali su ostali neosjetljivi nagrijeh i nisu osjeÊali potrebu za kajanjem ili promjenom srca.Uz nekoliko ustupaka sa svoje strane predlagali su da i krπÊaniuËine ustupke kako bi se svi mogli ujediniti na osnovi vjere uKrista.

Sada je Crkvi zaprijetila straπna opasnost. Tamnica, muËe-nje, vatra i maË bili su blagoslovi u usporedbi s ovom opasno-sti. Neki su krπÊani ostali nepokolebljivi, izjavljujuÊi da ne mo-gu pristati ni na kakav kompromis. Drugi su bili spremni naustupke ili preinake nekih obiljeæja svoje vjere i za ujedinjenjes onima koji su prihvatili dio krπÊanstva, uvjereni da bi to po-spjeπilo njihovo potpuno obraÊenje. Za Kristove je sljedbeniketo bilo vrijeme ozbiljnog strahovanja. Pod plaπtem hinjenog krπ-Êanstva sâm se Sotona uvukao u Crkvu kako bi pokvario njiho-vu vjeru i njihove misli odvratio od rijeËi istine.

Naposljetku je veÊina krπÊana pristala sniziti vjerska naËe-la, pa je doπlo do ujedinjenja krπÊanstva i neznaboπtva. Prem-da su oboæavatelji idola tvrdili da su doæivjeli obraÊenje i uje-dinili se s Crkvom, oni su joπ uvijek bili Ëvrsto vezani uz klanjanjeidolima, osim πto su zamijenili predmete svojega oboæavanjaslikama Isusa, pa Ëak i Marije i svetaca. NeËisti kvasac idolopo-klonstva, tako unesen u Crkvu, nastavio je svoje pogubno dje-lo. Laæna uËenja, praznovjerni i neznaboæaËki obredi uπli su unjezino vjerovanje i bogosluæje. BuduÊi da su se Kristovi sljed-benici ujedinili s idolopoklonicima, krπÊanska se religija pokva-rila i Crkva je izgubila svoju ËistoÊu i silu. Ali neki se nisu da-li zavesti ovim obmanama. Ostali su dalje vjerni Izvoru istine iklanjali se samo Bogu.

Meu onima koji su tvrdili da slijede Krista uvijek su biledvije skupine. Dok jedna prouËava Spasiteljev æivot i ozbiljnonastoji ispraviti svoje nedostatke i uskladiti se s Uzorom, drugaizbjegava jasne i praktiËne istine koje razotkrivaju njezine po-greπke. »ak i u svom najboljem stanju Crkva se nije sastojalasamo od vjernih, Ëistih i iskrenih. Naπ je Spasitelj uËio da uCrkvu ne smiju biti primljeni oni koji svjesno grijeπe, a ipakse povezivao s ljudima nesavrπena karaktera i darivao ih blago-slovima svog uËenja i primjera da bi imali priliku uvidjeti svo-je pogreπke i popraviti se. Meu dvanaestoricom apostola bioje i jedan izdajnik. Judu nije primio zbog mana njegova karak-tera, veÊ unatoË njima. Zdruæio ga je s uËenicima ne bi li za-

43

44

Progonstvo u prvim stoljeÊima

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1333

Black

Veliki sukob34

hvaljujuÊi Kristovim poukama i primjeru nauËio πto Ëini krπ-Êanski karakter i tako uvidio svoje pogreπke, pokajao se i po-moÊu boæanske milosti oËistio svoju duπu “pokoravanjem isti-ni”. Ali Juda nije hodio u svjetlosti koja ga je tako milostivoobasjavala. PopuπtajuÊi grijehu otvorio je vrata Sotoninim kuπ-njama. Nadvladale su zle crte njegova karaktera. Dopustio jeda njegovim duhom upravljaju sile tame, ljutio se kad su gakorili zbog njegovih mana i tako je doπao dotle da poËini stra-πan zloËin izdaje svojega UËitelja. Jednako tako svi koji pod pla-πtem poboænosti njeguju zlo, mrze one koji ih uznemiravaju osu-ivanjem njihova greπna puta. Kad im se pruæi zgodna prilika,takvi Êe poput Jude izdati one koji su ih korili za njihovo dobro.

Apostoli su u Crkvi nailazili na one koji su se pokazivalipoboænima, dok su potajno gajili grijeh. Ananija i Safira su bilivaralice, praveÊi se da Bogu prinose cijelu ærtvu, premda sujedan dio gramzivo zadræali za sebe. Duh istine otkrio je apo-stolima pravi karakter ovih laænih krπÊana, a Boæji sudovi suoslobodili Crkvu od ove mrlje koja je kvarila njezinu ËistoÊu.Ovaj vidni dokaz prisutnosti pronicljiva Kristova Duha u Crkvibio je uæas za prijetvornike i prijestupnike. Oni nisu mogli du-go ostati u zajednici s onima koji su u svojim navikama i sklo-nostima bili vjerni Kristovi predstavnici, i kad su na Njegovesljedbenike doπle kuπnje i progonstva, samo su oni koji su bilispremni zbog istine ostaviti sve æeljeli postati Njegovim uËeni-cima. Stoga je Crkva, dokle god je trajalo progonstvo, ostalauglavnom Ëista. Ali Ëim je ono prestalo, doπli su manje iskrenii posveÊeni novoobraÊenici, pa je Sotoni bilo omoguÊeno danae uporiπte.

Izmeu Kneza svjetlosti i kneza tame nema zajednice, paje ne moæe biti ni izmeu njihovih sljedbenika. Kad su pristaliujediniti se s onima koji su se samo djelomice odvratili od ne-znaboπtva, krπÊani su zakoraËili putem koji ih je sve viπe odva-jao od istine. Sotona se radovao πto je uspio prevariti tako velikibroj Kristovih sljedbenika, pa ih je svim snagama nastojao po-taknuti na progonstvo onih koji su ostali vjerni Bogu. Nitkonije mogao bolje razumjeti kako se valja suprotiti pravoj krπ-Êanskoj religiji od onih koji su nekada bili njezini branitelji.Ovi otpali krπÊani, ujedinjeni sa svojim polupoganskim drugo-vima, upravili su svoje napade na najvaænija obiljeæja Kristovanauka.

45

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1334

Black

35

Oni koji su htjeli ostati vjerni morali su se upustiti u oËaj-niËku borbu da bi odoljeli prijevarama i odurnostima koje suse, preruπene u sveÊeniËke halje, uvukle u Crkvu. Biblija seviπe nije prihvaÊala kao mjerilo vjere. UËenje o vjerskoj slobo-di nazvano je krivovjerjem, a njezini su zagovornici bili omrz-nuti i progonjeni.

Nakon duge i æestoke borbe mali broj vjernih odluËio jeprekinuti svaku vezu s otpalom Crkvom, ukoliko ona i daljebude odbijala osloboditi se laæi i idolopoklonstva. Uvidjeli suda je odvajanje prijeko potrebno ako æele biti posluπni BoæjojrijeËi. Nisu se usuivali trpjeti zablude opasne za svoje vlastiteduπe i time dati primjer koji je mogao izloæiti opasnosti vjerunjihove djece i unuËadi. Da bi saËuvali mir i jedinstvo, bili suspremni uËiniti sve ustupke koji se ne kose s vjernoπÊu Bogu,ali su smatrali da bi mir bio preskupo plaÊen ako bi ga moralikupiti po cijenu ærtvovanja naËela. Ako se jedinstvo moæe sa-Ëuvati samo po cijenu ærtvovanja istine i pravde, onda neka buderazlike, pa ako treba i borbe.

Bilo bi dobro za Crkvu i za svijet kad bi naËela koja suoduπevljavala te vjerne duπe opet oæivjela u srcima onih kojise smatraju Boæjim narodom. Danas postoji zabrinjavajuÊa rav-noduπnost prema uËenjima koja su stupovi krπÊanske vjere. Svese viπe πiri miπljenje da ona ipak nisu od æivotne vaænosti. OvoizopaËavanje okrepljuje ruke Sotoninim zastupnicima, pa danastisuÊe onih koji tvrde da su Kristovi sljedbenici s naklonoπÊugledaju na laæne teorije i opasne obmane zbog kojih su u pro-πlim stoljeÊima vjerni izloæili svoje æivote opasnosti kako bi imse oduprli i razotkrili ih.

Prvi krπÊani bili su doista poseban narod. Njihovo bespri-jekorno ponaπanje i nepokolebljiva vjera bili su stalni ukor kojije naruπavao mir greπnika. Premda malobrojni, bez bogatstva,poloæaja i poËasnih titula, oni su bili strah i trepet za zle gdjegod se znalo za njihov karakter i vjeru. Stoga su ih zli mrzilikao πto je bezboæni Kajin mrzio Abela. Oni koji su se æeljeliosloboditi ograniËavanja od strane Svetoga Duha ubijali su Bo-æju djecu iz istog razloga zbog kojeg je Kajin ubio Abela. Izistog su razloga Æidovi odbacili i razapeli Spasitelja — jer suËistoÊa i svetost Njegova karaktera bili stalni ukor njihovoj se-biËnosti i pokvarenosti. Od Kristovih dana pa sve do danas Nje-

46

Progonstvo u prvim stoljeÊima

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1335

Black

Veliki sukob36

govi su vjerni uËenici izazivali mrænju i protivljenje onih kojivole putove grijeha i njima idu.

Kako se Evanelje moæe nazvati porukom mira? Kad je pro-rekao Mesijino roenje, Izaija Mu je dao ime “Knez mirono-sni”. Kad su pastirima objavili Isusovo roenje, aneli su nabetlehemskim visovima pjevali: “Slava Bogu na visini i na ze-mlji mir ljudima koje ljubi!” (Luka 2,14) Postoji prividna pro-turjeËnost izmeu ovih proroËkih izjava i Kristovih rijeËi: “Ni-sam doπao da donesem mir, nego maË.” (Matej 10,34) Ali pra-vilno shvaÊene, obje su u savrπenu skladu. Evanelje je poru-ka mira. Evanelje je sustav koji Êe, ako ga Ëovjek primi i po-sluπa, πiriti mir, sklad i sreÊu po cijelom svijetu. Kristova reli-gija ujedinit Êe u blisko bratstvo sve koji prihvaÊaju njezina uËe-nja. Isusova je zadaÊa bila pomiriti ljude s Bogom i tako jednes drugima. Ali veÊi dio svijeta nadzire Sotona, Kristov najæeπÊineprijatelj. Evanelje iznosi ljudima naËela æivota koja su u su-kobu s njihovim navikama i æeljama; stoga ustaju protiv njega.Oni mrze ËistoÊu koja otkriva i osuuje njihove grijehe; stogaprogone i uniπtavaju sve koji istiËu njegove pravedne i svetezahtjeve. U tom se smislu — buduÊi da uzviπene istine koje onodonosi izazivaju mrænju i sukobe — Evanelje naziva maËem.

Tajanstvena promisao koja dopuπta da zli progone prave-dne bila je uzrokom velike zbunjenosti za mnoge slabe u vjeri.Neki su Ëak spremni odbaciti svoje povjerenje u Boga zato πtodopuπta napredovanje najpodlijih koji svojom okrutnom silomtlaËe i muËe najbolje i najËestitije. Kako to, pitaju se neki, daOnaj koji je pravedan, milosrdan i neograniËeno moËan — trpitakvu nepravdu i nasilje? To se pitanje nas ne tiËe. Bog nam jedao dovoljno dokaza o svojoj ljubavi, i ako ne razumijemo dje-lovanje Njegove promisli, ne smijemo sumnjati u Njegovu do-brotu. GledajuÊi unaprijed sumnje koje Êe pritiskivati njihoveduπe u dane kuπnji i tame, Spasitelj je rekao svojim uËenici-ma: “Sjetite se rijeËi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veÊi od svogagospodara!’ Ako su mene progonili, i vas Êe progoniti.” (Ivan15,20) Isus je za nas stradao viπe nego πto bi itko od Njegovihsljedbenika mogao postradati od okrutnosti zlih ljudi. Oni kojisu pozvani da pretrpe muke i muËeniËku smrt, samo idu sto-pama Boæjeg dragog Sina.

“Ne odustaje Gospodin od izvrπenja obeÊanja.” (2. Petro-va 3,9) On ne zaboravlja i ne zanemaruje svoju djecu, ali do-

48

47

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1336

Black

37

puπta zlima da otkriju svoj pravi karakter, kako u pogledu nji-hovog karaktera nitko tko æeli vrπiti Njegovu volju ne bi bio uzabludi. Ponavljam, pravedni dolaze u peÊ nevolja da bi se oËi-stili, da bi njihov primjer i druge uvjerio u stvarnost vjere ipoboænosti, a i zato da bi njihova postojanost mogla osuditibezboæne i nevjerne.

Bog dopuπta zlima da napreduju i otkriju svoje neprijatelj-stvo prema Njemu da bi svi, kad napune mjeru svoje zloÊe, usvom potpunom uniπtenju mogli vidjeti Njegovu pravednost imilosre. Pribliæava se dan Njegove odmazde, kada Êe svi kojisu prestupali Njegov Zakon i tlaËili Njegov narod primiti pra-vednu plaÊu za svoja djela i kada Êe biti kaænjen svaki Ëin okrut-nosti i nepravde uËinjen Boæjim vjernima, kao da je uËinjensamome Kristu.

Postoji joπ jedno vaænije pitanje koje bi trebalo privuÊi po-zornost danaπnjih crkava. Apostol Pavao je izjavio da Êe “svikoji hoÊe poboæno æivjeti u Kristu Isusu” biti progonjeni (2.Timoteju 3,12). Zaπto se onda Ëini da je progonstvo gotovo za-mrlo? Jedini je razlog taj πto se Crkva prilagodila svjetovnimmjerilima te ne izaziva nikakvo protivljenje. Vjera naπih danaviπe nema onaj Ëisti i sveti karakter koji je obiljeæavao krπÊan-sku vjeru u vrijeme Krista i Njegovih apostola. KrπÊanstvo je,po svemu sudeÊi, tako popularno u svijetu samo zbog duha kom-promisa s grijehom, jer se ravnoduπno gleda na velike istineBoæje rijeËi i jer u Crkvi ima tako malo prave poboænosti. »imdoe do oæivljavanja vjere i sile prve Crkve, opet Êe oæivjetiduh progonstva i ponovo se raspaliti njegove vatre.

Progonstvo u prvim stoljeÊima

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1337

Black

Veliki sukob38

3.Razdoblje duhovne tame

Apostol Pavao je u svojoj Drugoj poslanici Solunjanima pro-rekao veliki otpad od vjere koji Êe dovesti do uspostave papinskevlasti. Rekao je da Krist neÊe doÊi dok “prije ne doe onaj otpadi ne pojavi se »ovjek grijeha — sin propasti, Protivnik koji samsebe oholo uzdiæe protiv svega πto ljudi nazivaju Bogom ili dr-æe za sveto, tako da sjedne u Boæji hram pokazujuÊi sebe kaoda je Bog”. ©toviπe apostol upozorava svoju braÊu da “tajna be-zakonja veÊ oËituje svoju silu”. (2. Solunjanima 2,3.4.7) VeÊ uono vrijeme je apostol vidio kako se u Crkvu uvlaËe zabludekoje Êe pripremiti put razvitku papinstva.

“Tajna bezakonja” razvijala se postupno, u poËetku pota-jice i tiho, a kad je ojaËala i zadobila vlast nad ljudskim umo-vima, pokazivala je sve otvorenije svoje prijevarno i bogohul-no djelo. U krπÊansku su se Crkvu gotovo neosjetno uvukli ne-znaboæaËki obiËaji. Velika progonstva πto ih je Crkva podno-sila od strane neznaboæaca neko su vrijeme prijeËila duh kom-promisa i prilagodbe svijetu. Ali kad je progonstvo prestalo ikrπÊanstvo uπlo u kraljevske dvorove i palaËe, ono je zamije-nilo skromnu jednostavnost Krista i Njegovih apostola sjajem ioholoπÊu poganskih sveÊenika i vladara. Na mjesto Boæjih zah-tjeva uvelo je ljudske teorije i predaje. Konstantinovo prividnoobraÊenje, poËetkom Ëetvrtog stoljeÊa, izazvalo je veliku radosti u Crkvu je uπao svijet zaogrnut plaπtem pravde. Sada je po-kvarenost brzo napredovala. Neznaboπtvo, naoko pobijeeno,zapravo je postalo pobjednikom. Njegov je duh zavladao u Cr-kvi. Njegov nauk, obredi i praznovjerje pripojili su se vjeri ibogosluæju onih koji su se smatrali Kristovim sljedbenicima.

49

50

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1338

Black

39

Ovaj kompromis izmeu poganstva i krπÊanstva imao je zaposljedicu pojavljivanje “»ovjeka grijeha”, koji je u proroËans-tvu predoËen kao onaj koji se protivi i uzdiæe iznad Boga. Ovajje divovski sustav laæne religije remek-djelo Sotonine moÊi —spomenik njegovih nastojanja da zasjedne na prijestolje i upra-vlja Zemljom po svojoj volji.

Sotona je jednom pokuπao naËiniti kompromis s Kristom.Pristupio je Boæjem Sinu u pustinji kuπanja i, pokazujuÊi Musva kraljevstva ovoga svijeta i njihovu slavu, ponudio Mu sveto ako prizna vrhovnu vlast kneza tame. Krist je ukorio drskogkuπaËa i natjerao ga da se udalji. Ali Sotona ima veÊi uspjehkad s istim kuπnjama pristupa Ëovjeku. Da bi osigurala svjetov-na blaga i poËasti, naveo je Crkvu da traæi naklonost i podrπkuzemaljskih velikaπa. Kad je tako odbacila Krista, naveo ju je daobeÊa vjernost Sotoninu predstavniku, rimskom biskupu.

Jedno od glavnih uËenja rimokatolicizma jest da je papavidljiv poglavar sveopÊe Kristove Crkve i da mu je povjerenavrhovna vlast nad biskupima i sveÊenicima u cijelome svijetu.©toviπe, papi su dane i same titule Boæanstva. Nazvan je “Gospo-din Bog Papa” (vidi Dodatak) i proglaπen nepogreπivim. On za-htijeva da mu svi odaju poËast. Isti zahtjev πto ga je Sotonapostavio u pustinji kuπanja, on ponovno iznosi preko rimskeCrkve i veliki mu je broj ljudi spreman iskazati odanost.

Ali oni koji se boje i πtuju Boga odbit Êe ovaj drski zah-tjev rijeËima kojima je Krist odbio ponude podmuklog nepri-jatelja: “Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinomsluæi!” (Luka 4,8) Bog nigdje u svojoj RijeËi nije nagovijestioda ijednog Ëovjeka kani postaviti za glavu svoje Crkve. UËenjeo papinskoj vlasti suprotno je uËenju Pisma. Papa ne moæe imativlast nad Kristovom Crkvom, osim ako je protuzakonito ne pri-svoji.

Pristaπe Rima uporno optuæuju protestante zbog krivovjerjai namjernog odvajanja od prave Crkve. Ali ove optuæbe moguse ponajprije odnositi na njih same. Oni su se odrekli Kristovastijega i odstupili od “vjere koja je jedanput zauvijek predanasvetima” (Juda 3).

Sotona je dobro znao da Êe Sveto pismo omoguÊiti ljudi-ma da zamijete njegove prijevare i odupru se njegovoj sili. SâmSpasitelj svijeta odupro se njegovim napadima uz pomoÊ Sve-toga pisma. Svaki napad Krist je doËekao πtitom vjeËne istine,

51

Razdoblje duhovne tame

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1339

Black

Veliki sukob40

rekavπi: “Pisano je!” Svakom nagovaranju neprijatelja suprotstavioje mudrost i snagu Boæje rijeËi. Jedini naËin da Sotona uspostavivlast nad ljudima i uËvrsti vlast papinskog prisvajaËa jest daodræi svijet u neznanju s obzirom na Sveto pismo. Biblija uzvi-suje Boga i Ëovjeku odreuje njegovo pravo mjesto; stoga jenjezine svete istine trebalo skriti i zabraniti. Tu je logiku pri-hvatila rimska Crkva. Stotinama godina bilo je zabranjeno πi-riti Bibliju. Narodu je nije bilo dopuπteno Ëitati ili je imati usvojoj kuÊi, a nesavjesni sveÊenici i biskupi tumaËili su njenouËenje tako da podræi njihove teænje. Tako je doπlo do toga dapapa bude gotovo sveopÊe priznat Boæjim namjesnikom na Ze-mlji, koji ima vlast nad Crkvom i dræavom.

BuduÊi da je uklonjeno sredstvo kojim se mogu otkriti zablu-de, Sotona je mogao raditi po svojoj volji. ProroËanstvo je ob-javilo da Êe papinstvo pomiπljati “da promijeni blagdane i Za-kon” (Daniel 7,25). Ono nije oklijevalo da to pokuπa. Da bi obra-Êenicima iz neznaboπtva pruæilo zamjenu za πtovanje idola i takopomoglo lakπem prihvaÊanju prividnog krπÊanstva, u krπÊanskobogosluæje postupno se uvodio kult πtovanja kipova i relikvija.Ukazom opÊeg crkvenog sabora (vidi Dodatak) napokon je iuspostavljen ovaj sustav idolopoklonstva. Da bi dovrπio bogo-hulno djelo, Rim se iz Boæjeg zakona usudio izbrisati drugu za-povijed koja zabranjuje πtovanje likova, a da bi broj zapovijediostao nepromijenjen, podijelio je desetu, naËinivπi od nje dvije.

Duh kompromisa s neznaboπtvom otvorio je put daljnjempreziranju autoriteta Neba. SluæeÊi se neposveÊenim voama Cr-kve, Sotona je poËeo neovlaπteno dirati i Ëetvrtu zapovijed, po-kuπavajuÊi ukinuti drevnu subotu, dan koji je Bog blagoslovioi posvetio (Postanak 2,2.3), i na njezino mjesto uzdignuti blag-dan koji su neznaboπci svetkovali kao “Ëasni dan Sunca”. Ispr-va se ova promjena nije pokuπavala izvesti otvoreno. U prvimstoljeÊima svi su krπÊani svetkovali subotu. Revnovali su za Bo-æju Ëast i, uvjereni u nepromjenjivost Njegova Zakona, gorljivosu Ëuvali svetost njegovih propisa. Ali da bi postigao cilj, Sotonaje s velikom domiπljatoπÊu radio preko svojih zastupnika. Dabi skrenuo pozornost naroda na nedjelju, ona je proglaπena blag-danom u Ëast Kristova uskrsnuÊa. Toga su se dana odræavalabogosluæja, a ipak su ga smatrali danom razonode, jer se joπuvijek svetkovala subota.

52

VelikiSukob2013 29.05.2013, 18:1340

Black

41

Da bi pripravio put za djelo πto ga je namjeravao izvrπiti,Sotona je prije no πto se pojavio Krist naveo Æidove da subotuopterete najstroæim zahtjevima, tako da je njezino svetkovanjepostalo teretom. KoristeÊi se laænom svjetloπÊu u kojoj je us-pio prikazati subotu, uËinio je da se na nju gleda s prijeziromkao na æidovsku ustanovu. Dok su krπÊani opÊenito nastavilislaviti nedjelju kao dan radosti, on ih je naveo da subotu pre-tvore u dan posta, dan tuge i æalosti, kako bi pokazali svojumrænju prema æidovstvu.

PoËetkom Ëetvrtog stoljeÊa car Konstantin izdao je proglaskojim je nedjelju proglasio opÊim blagdanom u cijelom Rim-skom Carstvu. (Vidi Dodatak.) Dan Sunca πtovali su neznabo-æaËki podanici, a slavili su ga i krπÊani. Imperator je svojompolitikom æelio ujediniti suprotne interese poganstva i krπÊan-stva. Na taj su ga korak nagovorili biskupi Crkve koji su, potak-nuti ambicijom i æeljom za vlaπÊu, zakljuËili da Êe, svetkuju lii krπÊani i neznaboπci isti dan, to neznaboπcima pomoÊi u pri-hvaÊanju krπÊanstva i uveÊati moÊ i slavu Crkve. Premda su mnogibogobojazni krπÊani postupno prihvaÊali da nedjelja ima nekistupanj svetosti, joπ uvijek su subotu smatrali svetim Gospod-njim danom i svetkovali je posluπni Ëetvrtoj zapovijedi.

Stari varalica nije dovrπio svoje djelo. OdluËio je okupitikrπÊanski svijet pod svoju zastavu, a svoju vlast ostvariti prekosvojega predstavnika, oholog pontifeksa koji je tvrdio da je Kri-stov namjesnik. Svoju je nakanu proveo preko poluobraÊenihpogana, Ëastoljubivih biskupa i sveÊenika koji su ljubili svijet.S vremena na vrijeme odræavali su se veliki koncili na koje bise okupili crkveni dostojanstvenici iz cijelog svijeta. Gotovo nasvakom od njih sve se viπe potiskivala subota koju je Bog uspo-stavio, i sve viπe uzdizala nedjelja. Najposlije se poganski blag-dan πtovao kao boæanska ustanova, dok je biblijska subota pro-glaπena ostatkom æidovstva, a njeni poπtovatelji izopÊenicima.

Veliki otpadnik uspio se uzdiÊi “viπe svega πto se zove Bog,ili se poπtuje” (2. Solunjanima 2,4). Usudio se promijeniti jednuzapovijed boæanskog Zakona koja jasno obraÊa pozornost cije-log ËovjeËanstva na pravoga i æivoga Boga. U Ëetvrtoj zapovi-jedi Bog je otkriven kao Stvoritelj neba i Zemlje, Ëime se razli-kuje od svih laænih bogova. Kao uspomena na stvaranje sedmije da