HILJADU I JEDNA NOÆIII. SVEZAKOD STO SEDME DO STO �EZDESET I DEVETE NOÆIPreveoAntun Slavko Kaleniæ

Faustovska biblioteka Dimitrija Saviæa Zagreb 1998

DEMETRAFAUSTOVSKA BIBLIOTEKADIMITRIJA SAVIÆASvezak 2�III ISBN 953-6093-43-X (cjelina) ISBN 953-6093-50-2 (III. svezak) 77523 Korektor Marija-Maja SaviæGrafièka priprema

Pc. grafièke usluge d.o.o.Likovni i tehnièki urednik �eljko Podore�ki Tisak LIBROKON d.o.o. Zagreb SADR�AJNASTAVAK GRBAVÈEVE POVIJESTIZAVR�ETAK POVIJESTI KRALJA 'OMARAIBN EN-NU'MANA I NJEGOVIH SINOVA 1Od sto sedme do sto èetrdeset pete noæi.Prièa o Tad� el-Mulukui princezi Dunji: zaljubljenome i ljubljenoj 2Pripovijest o 'Azizu i 'Azizi 29Pripovijest o ha�i�ojedu 244Povijest Beduina Hammada 263PRIPOVIJEST O �IVOTINJAMA I ÈOVJEKU 281Od sto èetrdeset �este do sto èetrdeset sedme noæi.PRIPOVIJEST O PUSTINJAKU I GOLUBOVIMA 294Od sto èetrdeset sedme do sto èetrdeset osme noæi.PRIPOVIJEST O POBO�NOM PASTIRU 295Sto èetrdeset osma noæ.PRIPOVIJEST O VODENOJ PTICI I KORNJAÈI 299Sto èetrdeset osma noæ.PRIPOVIJEST O VUKU I O LISCU 303Od sto èetrdeset osme do sto pedesete noæi.Pripovijest o sokolu i o jarebici 313PRIPOVIJEST O MI�U I LASICI 326Sto pedeseta noæ.PRIPOVIJEST O GAVRANU I O MAÈKI 327Sto pedeseta noæ.PRIPOVIJEST O LISCU I O GAVRANU 329Od sto pedesete do sto pedeset druge noæi.Pripovijest o buhi i o mi�u 330Pripovijest o sokolu i o pticama grabljivicama 336Pripovijest o vrapcu i o orlu 338PRIPOVIJEST O JE�U I OGOLUBOVIMA GRIVNJA�IMA 339Sto pedeset druga noæ.Pripovijest o trgovcu i o dvojici lupe�a 342PRIPOVIJEST O LOPOVU S MAJMUNOM 343

Sto pedeset druga noæ.Pripovijest o budalastome tkalcu 344PRIPOVIJEST O PAUNU I O VRAPCU 345Sto pedeset druga noæ.PRIPOVIJEST O 'ALI IBN BAKKARUI �AMSI EN-NAHAR 349Od sto pedeset treæe do sto �ezdeset devete noæi.XII

Kada je dakle zapoèela

stoisedma noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Ovo jeZAVR�ETAK POVIJESTI KRALJA 'OMARA IRN EN-NUlANA I NJEGOVIH SINOVA. Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se kralj Dau el-Makan - kada je pozvao vezira i komornika i Rustema i Bahrama - obratio ministru Dandanu, tim �to je rekao: � Znaj, o veziru, do�la je noæ i spustila je i ra�irila preko nassvoj veo, i mi �elimo, da nam ti ispripovijeda� one pripovijesti, kojesi nam obeæao.Tada vezir odgovori: � Od srca rado! Znaj, o sretni kralju, ja sam èuo pripovijest ojednome zaljubljenome i njegovoj ljubljenoj, o njihovim razgovorima i svemu, �to im se zbilo u znamenitostima i neobiènim zgodama � prièu koja æe odagnati brigu iz srca i koja bi utjehom otklonila èak takve boli, kakve je osjetio rodonaèelnik Ja'kub1. To jeBiblijski Jakob.1

Stoisedma noæPRIÈA 0 TAD� EL-MULUKU I PRINCEZI DUNJI: ZALJUBLJENOME I LJUBLJENOJ. 'U odavno pro�lim vremenima nalazio se iza Ispahanskog Gorja jedan grad, zvan Zelengrad, i u njemu je �ivio stanoviti kralj po imenu Sulaiman �ah. On je bio dare�ljiv i dobrotvoran, pravedne i èestite naravi, velikodu�an i milostiv. I k njemu su dolazili putnici iz svih zemalja, i njegovo je ime bilo spominjano u svim krajevima i gradovima, i dugo je vremena vladao u moæi i sreæi, ali nije posjedovao niti �ena ni djece. No imao je jednoga vezira, koji mu je bio nalik u dobroti i velikodu�nosti, a jednoga se dana dogodilo, da ga je on pozvao k sebi i rekao mu: - Moj veziru, moje me je strpljenje napustilo, i moje je srcete�ko, i ja ne nalazim vi�e svoju snagu, jer ja nemam niti �enu nidijete. To nije prema naèinu drugih kraljeva, koji vladaju nad svimljudima, nad kne�evima i prosjacima. Jer oni tra�e svoju radost utome, da za sobom ostavljaju djecu, kroz koju oni podvostruèujusvoj broj i snagu. Ne govori li ipak Prorok � Blagoslovio Ga i pozdravio Allah! � '�enite se i mno�ite se, da se mogu ponositi va�ompremoæno�æu pred narodima na Dan Uskrsnuæa!' Koji je tvoj savjet, o veziru? Svjetuj me, �to je najbolje uèiniti! Kada je ministar èuo te rijeèi, u bujicama mu iz oèiju poteku suze, i on odgovori: - Daleko to bilo od mene, o najveæi kralju na�eg vremena, da jagovorim o neèemu, stoje Svemilostivi zadr�ao sebi! Hoæe� li, da krozmr�nju svemoænoga Gospoda moram dospjeti u pakleni oganj? Kupi sebi neku robinju.Tada rekne kralj: - Znaj, o veziru, kada neki kralj kupuje neku robinju, koje onne zna niti stale� niti lozu, tada on ne mo�e znati, je li ona ni�egapodrijetla, kako bi se od nje suzdr�avao, ili ugledne krvi, kako bi snjome njegovao prisno opæenje. Ako on dakle s njome spolno opæi,

tada æe ona zacijelo zaèeti, a njezin æe sin mo�da biti neki lice-mjernik, neki nasilnik i krvnik. Da, takva se jedna �ena zacijelo mo�e2

Prièa- o Tddz el-Muluku i princezi Dunjiporeðivati s kakvim isu�enim slanim morem, koje, makar po njemu i bio zasijan dobar usjev, ipak tjera samo bezvrijedno raslinje, koje ne ostaje trajno. I mo�da æe se taj sin suprotstavljati gnjevu Gospodnjem i neæe èiniti ono, �to On zapovijeda, niti æe se suzdr�avati od onoga �to On zabranjuje. Tomu ja nikada neæu dati povoda, tim �to æu sebi kupiti neku robinju. Ne, moja je �elja to, da ti za mene isprosi� kæer nekoga od kraljeva, koje je podrijetlo poznato i o kojoj se nadaleko govori zbog njezine ljepote. Ako mi ti mo�e� meðu kæerima islamskih vladara imenovati neku djevojku od podrijetla i po-bo�nosti, tada æu je ja po�eljeti za suprugu i pred svjedocima je sebi uzeti za �enu, tako da sebi time steknem naklonost Gospodara ljudi. � Allah ti je ispunio tvoju �elju i doveo te do tvojega cilja � odgovori vezir - jer znaj, o kralju, doprlo mi je do u�iju, da kralj Zahr �ah, gospodar Bijele Zemlje, ima jednu kæer divne ljepote, koje ljupkost ne mo�e izraziti niti rijeè ni govor. Ona u na�em vremenu nema sebi ravne, jer nju resi najveæe savr�enstvo, njezin je stas najpristalije skladnosti, njezin je pogled dubokocrn poput noæi, dugaèka je rasko� njezinih uvojaka, nje�no je njezino tijelo, te�inom su sparena bedra. Njezin dolazak donosi èarobnu radost, ali njezin odlazak srcu smrtnu patnju. Ona porobljuje srce i oèi, onako kako je o njoj pjevao pjesnik:Vitka � svojim stasom ona posramljuje vrbovu granu. Od njezina lica Sunce i Mjesec gube svoj sjaj,Njezina je slina slatka kao med, koji je bio pomije�anS plemenitim vinom. Njezini zubi blistaju poput bisernih nizova,I, ah, tako je nje�no njezino tijelo. Hurije2Su joj poklonile svaku ljepotu. Njezin je pogled èarobno jasan.Kolike je ubila, koji su umrli od jada!Da, na putu njezine ljubavi vreba tjeskoba i opasnost.2 D�ennetske hurije (huri) su rajske djevice.3

Stoiscdmu noæAko je hvalim, tada je ona moja smrt. Zato o njoj �utim. A ako umrem njoj dalek, �ivot mi nije bio ni�ta! Kada je dakle vezir opisao tu djevojku, on kralju Sulaiman �ahu rekne: � Moj je savjet, o kralju, da ti njezinu ocu po�alje� nekoga razumnog poslanika, koji je iskusan u poslovima i isku�an u svim sluèajevima sudbine. Taj je mora na uglaðen naèin izmoliti od njezinaoca tebi za suprugu, jer zaista, ona nema na zemlji sebi ravne, nitidaleko ni blizu. Tako æe ti biti zahvaljujuæi njezinu lijepomu licupoklonjena radost, i Gospodar æe slave biti s tobom zadovoljan. Jerpripovijeda se, da je Prorok � blagoslovio ga i pozdravio Allah! �rekao: 'U islamu nema nikakvog redovni�tva.' Tada se kralj silno obraduje, a njegove mu grudi postanu lake i �iroke, briga su i nevolja bili sada mrtvi. I on se obrati veziru, tim �to rekne: � Znaj, moj veziru, nijedan drugi ne smije preuzeti taj nalognego ti sa svojim savr�enim uvidom i svojim izvrsnim odgojem. Zato otiði kuæi i uèini sve, �to ima� uèiniti, i sutra se dr�i spremnim,da prosi� za mene tu djevojku, kojom si mi ispunio pamet. I nemojse vraæati bez nje!Vezir odgovori:� Slu�am i pokoravam se! Nato on pohita kuæi, da spremi darove, kakvi se dolikuju za kraljeve, dragulje, skupocjenosti i koje�ta, �to je lako nositi a ipak je visoke vrijednosti, nadalje arapske konje i oklope, kakve je izraðivao Daud3, i kovèege s blagom, kakve ljudske rijeèi nisu u stanju 3 Daud ili Davud je - David. On je prema Kur'anu (34,10) vje�tinu izraðivanja tih oklopa dobio neposredno od Boga: "Zaista smo Mi dali Davudu blagodat od Nas.

O planine! Slavite s njime! I pticama i Mi smo mu �eljezo omek�ali." Napominjemo, da se ovaj, kao i svi ostali navodi iz Kur'ana u bilje�kama ispod crte temelje na prijevodu Hafiza Muhammeda Pand�e i D�emaluddina Èau�eviæa: Kur'an Èasni. Stvarnost, Zagreb, VII. izdanje: 1989. godine.4

Prièa o Tdd� el-Muluku i princezi Dunji opisati. Zatim sve to bude natovareno na deve i mule, i vezir krene, praæen od sto mameluka4 i sto crnih robova i sto robinja, a uz glavu mu zalepr�aju zastave i stjegovi. Kralj mu je meðutim nalo�io, da se vrati poslije malo dana. I nakon �to se on bio otputio, tada je to bilo, kao da bi kralj Sulaiman �ah le�ao na u�arenu uglju, jer ga je ljubav prema princezi muèila noæ i dan. Kroz to je vrijeme vezir putovao dan i noæ, tim �to je premjeravao stepe i pustinje, sve dok nije izmeðu njega i njegova cilja le�ao jo� samo jedan dan hoda. Ondje on naredi da se zaustave na obali stanovite rijeke. I on pozove jednoga svog povjerenika i zapovijedi mu, da ispred njih po�uri ka kralju Zahr �ahu i da mu javi njegov dolazak. Taj èovjek uzvikne:- Slu�am i pokoravam se! I on �urno odja�i prema gradu. Sluèilo se meðutim, da je kralj upravo sjedio u jednome od svojih parkova pred gradskim vratima, kada se glasnik pribli�avao. Èim ga je on ugledao, spoznao je, da je posrijedi neki stranac, i zapovijedio je, da ga se privede. Tako glasnik stupi pred njega i javi mu, da se pribli�ava vezir velekralja Sulaiman �aha, gospodara Zelene Zemlje i Ispahanskog Gorja. Tada se kralj obraduje i nazove mu dobrodo�licu. I on ga dovede u svoju palaèu i upita ga:- Gdje si ostavio vezira?Glasnik odgovori: - Ostavio sam ga jutros rano na obali te i te rijeke, a on æe sutra prispjeti k tebi. Neka ti Allah zadr�i svoju naklonost i neka sesmiluje tvojim roditeljima! Tada kralj Zahr �ah zapovijedi jednomu od svojih vezira, da veæi dio gardijskih satnika i komornika, namjesnika i dr�avnih velikana uzme sa sobom i da poðe ususret poslaniku u èast kralja Sulaiman �aha. Jer njegova se vlast protezala takoðer nad tom zemljom.Mameluci ili mamluci su - bijeli robovi.5

Stoisedma noæ Tako daleko Zahr �ah. Vezir meðutim ostane u svome lo-gori�tu do ponoæi. Zatim krene prema gradu. No kada je do�lo jutro sa svijetlom zrakom i sunce zasjalo preko brda i ravnice, ugleda on odjednom, kako vezir kralja Zahr �aha s njegovim velikanima i dr�avnima gardijskim satnicima sti�e njemu ususret, i obje se èete sastanu par parasangi5 ispred grada. Tada je veziru uspjeh njegova poslanja postao izvjesnim, i on pozdravi prido�le, koji su sada po�li pred njim, sve dok nisu dospjeli do kraljeve palaèe. Ondje uja�u pred njime kroz vrata sve do sedme hale, u koju nitko nije smio ujahati na konju, jer se ona nalazila blizu kraljeva sjedi�ta. Tako ministar sja�i i nastavi iæi pje�ice, dok nije do�ao u visoku dvoranu, na èijem je gornjem kraju stajalo prijestolje, optoèeno biserima i draguljima i poèivajuæi na èetiri bjelokosne noge. Na njega je bio polo�en jastuk od zelenog atlasa, protkan crvenim zlatom, a nad njime je visio baldahin, ukra�en biserima i draguljima. Ondje je prestolovao kralj Zahr �ah, i pred njim su stajali velikani dr�ave, obavljajuæi svoju slu�bu. Kada je dakle vezir u�ao k njemu i stao pred njega, tada je on sebi osokolio srce i odrije�io svezu svojega jezika. On je zapoèeo s rjeèito�æu vezira i zborio govorom izra�ajne okretnosti..." cu,

Tada primijeti �ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine pri-koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

' Parasanga je perzijska milja = sat vremena hoda = oko 5.550 metara.

6

Ali kada je poèela

stoiosma noæ

3 SS

�ehrezad nastavi ovako: "Doprlo mi je do u�iju, o sretni Kralju, da je, kada je vezir kralja Sulaiman �aha stao pred kralja Zahr �aha, on tada sebi osokolio srce i odrije�io svezu svojega jezika. On je zapoèeo s rjeèito�æu vezira i zborio govorom izra�ajne okretnosti, i sa savr�enom ot-mjeno�æu on izgovori ove stihove, posveæene kralju:On dolazi, pribli�ava se, klanjajuæi se u rasko�noj odjeæi, On poklanja rosu milosti �etvi i �eteocu.On je èarobnjak. Ali niti talisman niti èarolija Niti crna magija ne obranjuje od nevremena oèiju.O ipak reci koriteljima: Nemojte me kuditi.Jer uviðate, njegovoj se ljubavi ja uvijek rado posveæujem.Moje me je srce izdalo i oti�lo k njemu.Da, san se takoðer priklanja njemu i ostaje mi daleko.7

Stoiosma- noæO srce, ti nisi samo u svojoj ljubavi.Makar u meni budilo takoðer èe�nju, ostaj mu vazda blizu!Nema nièega, �to bi moje uho obradovalo svojim zvukom, Osim ako slu�am pjesme u slavu Zahr �aha.Pa kada bi ti kralju �rtvovao sav svoj �ivotZa jedan pogled njegovih oèiju, zbilja, ne bi se zbog toga kajao.Ali ako hoæe� za njegovo zdravlje prinijeti pobo�nu molitvu, Tada æe� brzo naæi druga i onoga, koji æe reæi amen.0 ti narode ove dr�ave, ako itko njega napu�ta1 u koga drugoga pola�e nadu, taj nije èvrst u vjeri. Kada je vezir svr�io, kralj Zahr �ah ga pozove da priðe bli�e i uka�e mu najvi�e poèasti. On mu dopusti da kraj njega sjedne i nasmije�i mu se i dadne mu odgovor pun naklonosti. I tako su æaskali sve do vremena jutarnjeg obroka. Zatim sluge donesu u dvoranu stolove, i svi su jeli, sve dok se nisu zasitili. Nato stolovi budu opet odneseni, i svi se okupljeni povuku, samo kraljevi, uzdanici ondje ostanu. Kada je dakle ministar to vidio, on ustane i po drugi put pohvali kralja, poljubi pred njim pod, i rekne: � O moæni gospodaru i kralju visoke èasti! Ja sam doputovao ovamo i do�ao k tebi poradi jedne stvari, koja ti uzmogla donijeti zdravlje, sreæu i blagoslov. Jer ja se tebi pribli�ujem kao poslanik i prosac, kako bih izmolio tvoju kæer, plemenitu i presvijetlu djevojku, za suprugu za Sulaiman �aha, kneza pravedna i ispravna srca, velikodu�na i premilostiva, Gospodara Zelene Zemlje i Ispahan-skog Gorja. On ti �alje poklone i dragocjenosti u izobilju, jer on �eli postati tvojim zetom. Pa jesi li ti njemu blagonaklon kao on tebi?8

Prièa o Tdd� el-Muluku i princezi Dunji Zatim on za�uti, èekajuæi na odgovor. Kada je kralj Zahr San èuo te rijeèi, on skoèi i pun strahopo�tovanja poljubi pod, tako da su se svi, koji su bili prisutni, zaprepastili zbog njegova samoponi-�avanja pred poslanikom i nisu vi�e prepoznavali sami sebe. Zatim kralj pohvali Njega, koji je gospodar krasote i èasti, i odgovori, tim �to je ostajao uspravno stajati: � Presvijetli za�titnice dr�ave i visokoèa�æeni gospodaru, poslu�aj ono, �to æu ja reæi! Glmi se ubrajamo za kralja Sulai-man �aha u broj njegovih podanika, i zbog povezivan

ja s njime, koje mi �arko �elimo, osjeæamo se poèa�æenima. Jer moja je kæi ravna jednoj od njegovih robinja, i to je moja najtoplija �elja, da on postane mojim branikom i mojom pouzdanom potporom. Tako on pozove kadije i svjedoke, da oni posvjedoèe, da je kralj Sulaiman �ah poslao svojega vezira kao opunomoæenoga, da on sklopi brak, i da kralj Zahr �ah radosno pozdravlja taj savez sa svojom kæeri. Kadije dakle zakljuèe braèni ugovor i pomole se nebu za sreæu i dobrobit toga para. Odmah zatim naredi vezir da se izvade darovi i rijetki i skupocjeni pokloni, koje je bio donio, i sve ih ra�iri pred kraljem Zahr �ahom. Nato se poène kralj baviti otpremninom svoje kæeri, i kroz to je vrijeme obasipao vezira poèastima i prireðivao sveèanosti za visoko i nisko roðene. Dva je mjeseca dugo trajalo vrijeme radosti, i ni�ta nije bilo zaboravljeno, �to raduje srce i oko. Ali kada je zatim sve bilo spremno, �to je trebala nevjesta, tada kralj dadne iznijeti èadore i pred gradom podiæi logor. Ondje spakuju nevjestine tkanine u sanduke, i opreme grèke slu�kinje i turske robinje, i kralj opskrbi princezu skupocjenim blagom i prevrijednim draguljima. I nadalje on dadne napraviti za nju nosiljku od crvenog zlata, koja je bila optoèena biserima i draguljima, i odredi za njezino putovanje dvadeset mula. Ona je meðutim nosiljka bila poput kakve od soba u nekoj palaèi, pa kada je nevjesta u njoj sjedila, izgledala je, kao da bi bila neka ljupka huri6 u kakvoj rajskoj kuæi. Pa kada su sve6 Huri (hurija) je rajska (d�ennetska) djevica.9

Stoiosma noæblago i sve dobro spakovali i svezali u zave�ljaje i natovarili na maz-ge i deve, tada se kralj Zahr �ah otputi s njima tri parasange daleko. Ondje on ponudi njoj i veziru i njegovoj pratnji opro�tajni pozdrav i vrati se kuæi u radosti i sreæi. Vezir je meðutim putovao s kraljevnom sve dalje i premjeravao pustinje'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.10j

Ali kada je zapoèela

stoideveta noæ$r#SW? W????? W W?? W?????W$^i i i gfgSehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'vezir s kraljevnom putovao sve dalje, od postaje do postaje, i da je premjeravao pustinje, �ureæi bez prestanka dan i noæ, sve dok izmeðu njega i njegova grada nije le�alo jo� samo tri dana hoda. Tada on po�alje preteèu ka kralju Sulaiman �ahu, koji mu je trebao dojaviti nevjestin dolazak. I glasnik pohita ka kralju i donese mu veselu vijest. Zbog toga se Sulaiman �ah u najveæoj mjeri obraduje, i pokloni glasniku jednu poèasnu odjeæu. On zapovijedi svojim trupama, da izaðu u velikoj povorci, kako bi princezu i njezinu pratnju doèekali s punim po�tovanjem. Da njihova povorka mora biti nalik rasko�noj paradi, i da oni moraju nad svojim glavama razviti stjegove. I oni se pokore njegovoj zapovijedi. Nadalje on dadne preko izvikivaèa objaviti po cijelome gradu, da nijedna �arom7 prekrita djevojka, nijedna ugledna �ena u poèasnoj odjeæi, nijedna starica, slomljena od vremena, ne smije propustiti, da ode ususret nevjesti. Tako su svi krenuli, daje pozdrave, i uglednici su se meðu njima natjecali u svojoj uslu�nosti, i meðusobno su se slo�ili, daje ob-veèer odvedu u kraljevsku palaèu. Velikani su dr�ave meðutim zakljuèili, da iskite put i da se postave s obje strane, kada nevjesta bu-7 Velom.11

Stoideveta noæde prolazila, voðena od svojih u�kopljenika i slu�kinja, i odjevena u rasko�nu odjeæu, koju joj je dao njezin otac. Pa kada se ona sada pojavila, trupe su je pratile s desna i s lijeva, i nosiljka je s njome odmicala, sve dok se nisu pribli�ili palaèi. I nitko nije izostao, nego su svi do�li, da vide princezu. Trube su odzvanjale, koplja su se vitlala, rogovi jeèali, stjegovi se vijorili, konji igrali, miomirisi izlijevali svoj miris, sve dotle dok nisu prispjeli do vrata palaèe i dok nisu robovi s nosiljkom u�li kroz vrata harema. Ondje je sve zraèilo i sjalo se od njezine ljepote i njezine prekrasne ljupkosti. No kada je do�la noæ, otvore u�kopljenici vrata nevjestinske sobe, i postave se na obje strane ulaza. Zatim doðe nevjesta, a usred je svojih djevojaka ona slièila Mjesecu meðu zvijezdama, ili nekomu velikom biseru meðu svima drugima na bisernoj ogrlici. Zatim ona stupi u nevjestinsku sobu, gdje joj je bio pripremljen krevet za poèinak od alabastera, koji je bio optoèen biserima i draguljima. Pa èim je ona ondje sjela, uðe kralj, i Allah ispuni njegovo srce ljubavlju prema njoj, tako da joj je on oduzeo djevièanstvo i da su se skonèale sve njegove brige i nemiri. On kod nje ostane mjesec dana, ali je ona zatrudnjela veæ u prvoj noæi. Pa kada je taj mjesec protekao, tada ju je on napustio i sjeo na prijestolje svojega gospodstva i izricao pravdu meðu svojim podanicima, sve dok nisu mjeseci njegove supruge bili ispunjeni. Posljednjega dana devetog mjeseca doðu joj o osvitu dana trudovi. Tako ona sjedne na poroðajnu stolicu, i Allah joj porod uèini lakim, i ona donese na svijet djeèaka, koji je na sebi nosio sve znakove sreæe. Kada je dakle kralj èuo o roðenju sina, obraduje se preko svake mjere, i on nagradi donositelja vesele vijesti velikim blagom. I u svome veselju uðe on k djetetu i poljubi ga izmeðu oèiju i zaprepasti se zbog njegove sjajne ljepote. Jer na njemu je bila obistinje-na pjesnikova izreka:Allah je u njemu tvrðavama koje se koèe poklonio jednoga lava, A nebesima Gospodstva dao presvijetlu zvijezdu.12

Prièa o Tad� el-Muluku i princezi Dunji Kliktala su pri njegovu nastupu koplja, kliktala su prijestolja I sve gazele, mjesta borbe i ratni gospodari.Ne stavljajte ga na grudi! Jer gle, on æe sebi uvrebati na leðima konja sjedi�te, koje mu se èini slade!Odviknite ga od sisanja! Jer gle, on æe sebi uvrebati U neprijateljskoj krvi piæe, koje mu slaðe namiguje! Nato uzmu babice novoroðena djeèaka i presjeku mu pupèanu vrpcu i poma�u mu oèi i nazovu ga Tad� el-Muluk8 Charan. On je bio dojen na grudima nje�nosti i odgajan u krilu bla�enosti. I dani su prolazili i godine protjecale, dok nije dosegao svoju sedmu godinu. Tada pozove Sulaiman �ah mudrace i uèenjake i zapovijedi im, da njegova sina poduèavaju u pisanju, u znanostima i u finom obrazovanju. To su onda oni èinili tijekom nekoliko godina, sve dok on nije nauèio ono, �to mu je bilo potrebno. Pa kada je on znao sve, �to je kralj zahtijevao, tada ga on uzme od odgojitelja i uèitelja, i predade ga jednomu okretnom majstoru, koji je djeèaka poduèavao u umijeæu jahanja, sve dok on nije dosegao svoju èetrnaestu godinu. I koliko god bi on puta zbog bilo kojeg izlaska napu�tao palaèu, svi su, koji su ga ugledali, bili njime ushiæeni..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.8 Kruna Kraljeva,13

Ali kada je poèela

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Tad� el-Muluk Cha-ran, sin Sulaiman �aha, postao savr�enim jahaèem i da je nad-ma�ivao sve svoje suvremenike, i ako bi u sv

rhu bilo kakva izlaska napu�tao palaèu, da su svi, koji su ga ugledali, bili ushiæeni njegovom prekrasnom ljepotom, da su se njemu zbilja pjevale pjesme, i da su èak ugledne dame bile zaèarane ljubavlju prema njemu. Jer on je bio od zraèeæe ljupkosti, kao �to mu je zbilja pjesnik posvetio pjesmu:Dr�ao sam ga u zagrljaju i bio sam pijan od ljupkoga mirisa, Njega, nje�nu granu, hranjenu Zefirovim dahom �Pijan, ali ne poput nekoga, tko je srkao vino, ne, pijan Od vina medne rose, koje su mi priu�tile njegove usne.Ljepota se posve otkrila u njegovu oblièju.I stoga on takoðer podvrgava srca pod svoju vlast.15

Stoideseta noæTako mi Allaha, nikada mi neæe doæi zaborav u moje srce, Dokle god budem vezan za okove �ivota.Ako �ivim, tada �ivim samo za njegovu ljubav. Ali ako umrem U èe�njivoj ljubavi prema njemu � o kakve li za mene sreæe! Pa kada je on dospio u osamnaestu godinu, na njegovim su obrazima izbile nje�ne malje, koje su bili uljep�ane made�om ru�ièastog sjaja i jednim drugim malenim poput zrnceta ambre. On je porobljavao razum i oko, tako kako su o njemu pjevali pjesnici:On je umjesto Jusufa9 kalif ljepote.Svi zaljubljenici padaju u oèaj pri zraèenju njegove krasote.Proboravi sa mnom i gledaj ga, kako bi vidioCrni kalifski biljeg, made� ljepote na njegovim obrazima.A neki je drugi pjevao:Nikada tvoje oèi nisu gledale neki ljep�i prizor Izmeðu svih stvari koje se nalaze na zemlji,Od toga tamnog made�a, koji na crvenu obrazu Ispod crnoga oka pridobiva sva srca.9 Jusuf je biblijski Josip, olièenje iznimne ljepote.16

Prièa o Tad� el-Muluku i princezi Dunji I neki treæi:Zapanjen sam made�om, koji vatra tvojih obraza obo�ava i, tako taman kao vrijesak, ipak ne spaljuje.0 èudo, tvoje je oko nalik onomu nekoga Alldhova poslanika,Zbiljsko èudo djeluje, premda on poznaje èarobnja�tvo.1 ah, malje njegova obraza, koje se pojavljuju nje�ne i svje�e,napojene su svim suzama, koje su zbog njega isplakane!I neki èetvrti:Ja se zbilja èudim, da ljudi pitaju o tome, U kojoj to zemlji teèe voda �ivota.Ja je ipak vidim ba� u ustima nje�noga, gazeli sliènoga, Kojemu veè izbijaju tamne malje nad ru�ièastom usnom.Kako je èudesno, da Musa10 nekoæ u dalekoj zemlji Nije odustajao, kada je na�ao ondje vodu da teèe! Kada je on zatim odrastao u mu�karca, njegova je ljepota postajala jo� sve vi�e oèitom. I tako je Tad� el-Muluk Charan stekao mnoge prijatelje. Svaki je pojedini meðutim, koji mu se pribli�io,10 Mojsije.

Stoideseta noæpri�eljkivao, da princ nakon smrti njegova oca postane sultanom, on sam pak jednim od njegovih emira. No on se strasno posvetio lovu, tako da je jedva koji sat �elio od toga odustati. Njegov ga je otac, kralj Sulaiman �ah, htio od toga odvratiti, jer je bio zabrinut za njega zbog opasnosti koje donosi sa sobom pustinja i divlje �ivotinje. Ipak on nije na to obraæao pa�nju. Tako se jednom zbilo, da je on rekao svojim slugama:- Uzmite sa sobom zalihu za deset dana i potrebnu krmu!

Kada su oni postupili po njegovoj zapovijedi, krene on sa svojom pratnjom u lov i hajku, i oni izja�u u pustinju. Èetiri su dana bili na putu, sve dok nisu do�li do zemlje obrasle zelenilom, i tamo ugledali ljupku sliku divljaèi koja pase travu, sliku drveta s kojih su visjeli zreli plodovi i izvora koji su veselo skakali. Tada Tad� el--Muluk rekne svojim pratiocima: - Postavite ovdje mre�e za lov, èvrsto ih zataknite u �irokomprstenu, a mjesto na�eg sastanka neka bude ondje na ulazu u krug! Oni se pokore njegovoj naredbi i postave mre�e u �irokom prstenu. U njima se na�lo golemo mno�tvo svakojakih divljih �ivotinja zajedno, koje su prestra�eno ciktale i bje�ale ispred konja. Sada on pusti pse i lovaèke geparde i sokolove, a lovci su obarali divljaè strijelama i pogaðali ih na smrtonosnim mjestima. Kada su zatim prispjeli do stra�njeg kraja prstena zategnutih mre�a, bili su veæ polovili golem broj �ivotinja, samo su posljednje pobjegle. Na-to Tad� el-Muluk sjedne uz rub vode i nalo�i, da mu se donese plijen. Pa po�to je on najbolje �ivotinje zadr�ao za svojega oca i poslao mu ih i neke takoðer pridodao za dr�avne velikane, ostale je razdijelio. No ondje je ostao jo� preko noæi. A kada je svanjivalo jutro, prispjela je ovamo neka velika karavana robova, slugu i trgovaca i zaustavila se u oazi uz vodu. Kada ju je meðuitm Tad� el--Muluk ugledao, rekne on jednomu od svojih pratilaca: - Donesi mi izvje�æe o onima ondje ljudima i upitaj ih, za�tosu se ovdje zaustavili!Tada se glasnik uputi k njima i dovikne im:18

Prièa o Tad� el-Muluku i princezi Dunji � Recite mi tko ste vi, i dajte mi odgovor bez odlaganja!Oni odgovore: � Mi smo trgovci, a ovdje smo se zaustavili da se okrijepimo.Jer sljedeæa je postaja za nas predaleko. Mi smo se meðutim takoðer zbog toga ulogorili na ovome mjestu, jer imamo povjerenjau kralja Sulaiman �aha i u njegova sina. Jer mi znamo, da svi, kojidolaze u njihovu zemlju, nalaze sigurnost i mir. Nadalje, mi imamouza se skupocjene tkanine, koje nosimo princu Tad� el-Muluku. Tada se glasnik vrati kraljeviæu i izvijesti ga o stanju stvari, tim �to mu je priopæio, �to je èuo od trgovaca. Princ nato rekne: � Ako su oni donijeli ne�to za mene, ja neæu ulaziti u grad nitiiæi s ovoga mjesta, prije nego �to si dadnem to staviti pred sebe. Zatim on uzja�i svojega konja i odja�i, praæen svojim mamelu-cima, sve dok nije stigao do karavane. Tada trgovci ustanu pred njim i pomole se za njega da mu bude dana Allahova pomoæ i blagoslov, trajna moæ i milost poradi sviju. I oni podignu za njega èa-dor od crvenoga atlasa, protkan biserima i draguljima. Unutra meðutim ra�ire na svilenome sagu kraljevski divan, koji je sprijeda bio optoèen smaragdima. Ondje se spusti Tad� el-Muluk, dok su se njegove sluge postavili pred njega, i on po�alje i naredi trgovcima, da donesu sve, �to su imali kod sebe. Tako su ovi donosili svoju robu, i on je sve razgledavao i uzimao od toga ono, �to bi mu se dopalo, i plaæao im za to cijenu. Zatim on opet uzja�i, i veæ je htio odjahati, kada se osvrnuo prema karavani, i kada je njegov pogled pao na nekog mladiæa, koji je bio najljep�a slika mladosti, umotan u snije�no bijelu haljinu i dra�esnoga lika. Njegovo je èelo bilo cvjetno èisto, njegovo je lice zraèilo poput sjaja U�tapa. Ali se èinilo da je njegova ljepota prekrita naoblakom, jer su njegovi obrazi bili blijedi zbog rastanka sa svojima dragima..." Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine prièu koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.19

Ali kada je poèelai oSo |stoijedanaesta noæ

SIS c

i ogo I

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se 'Tad� el-Muluk osvrnuo prema karavani i da je njegov pogled pao na nekoga mladiæa, koji je bio najljep�a slika mladosti, umotan u snije�no bijelu haljinu i dra�esnoga lika. Ali da se èinilo daje njegova ljepota prekrita naoblakom, jer su njegovi obrazi bili blijedi zbog rastanka sa svojima dragima. I on poène glasno jecati i stenjati, i s oènih mu kapaka poteku suze, dok je izgovarao ove stihove:Dug je bio rastanak, i vazda traju brige i boli, Dok iz mojega oka, o prijatelju, teèe suza.Od svojega sam srca uzeo opro�taj o danu rastanka. Sada sam ja sam, jer su srce i nada i�èezli.Ako sam ja od nje, èije rijeèi lijeèe bolest i patnju, Uzeo opro�taj, moj prijatelju, htjedni boraviti uz mene! Kada je dakle mladiæ zavr�io, neko je vrijeme plakao i zatim pao onesvije�æen. I Tad� el-Muluk ga pogleda i zapanji se nad nji-21

Stoijedanaesta noæme. Ali kada je on opet do�ao k sebi, podigne on smeteni pogled i izrekne stihove:Budite na oprezu pred njezinim pogledom, jer taj mo�e zaèarati, Tima zrakama jo� nitko nije umakao nepovrijeden!Jer crno oko, ako ba� i gleda sanjarski,Rasijeca blje�tave maèeve, koji su trgnuti za udarac.Ne dopu�tajte da budete uhvaæeni, ako u njezinu glasu èujete èaroban zvuk!Ona je kao jakost vina, koja zaluðuje razum.Nje�no je njezino tijelo, � ako bi samo svila dotakla njezinu ko�u,Ona bi pustila svoju krv i�trujiti. Otiðite k njoj i pogledajte!Od gle�anja sve do vrata visoka, vitka slika � I ah, taj miomiris, koji ispunjuje zrak oko nje! Zatim on glasno zajeca i sru�i se u nesvijest. Kada ga je meðutim Tad� el-Muluk tako vidio, bio je zbunjen, i on pristupi k njemu. I èim je mladiæ opet do�ao k sebi i vidio kraljeviæa kako stoji do njegove glave, tada on skoèi na noge i poljubi pred njim tlo. Ali ga Tad� el-Muluk upita:- Zbog èega ti nisi iznio pred nas svoju robu?A on odgovori: - Visoki gospodaru, unutar moje zalihe nema nièega, �to bi zatvoju uzvi�enu presvijetlost moglo biti vrijedno.22

Prièa o Tdd� el-Muluku i princezi Dunji Tada princ rekne: � Ti mi ipak mora� pokazati to, �to ima�, i mene upoznati sasvojim udesom. Jer ja te vidim sa suzama u oèima i ra�alo�æenasrca. Ako ti se dogodila nepravda, mi æemo tvojoj patnji uèinitikraj. A ako se ti nalazi� u dugovima, mi æemo tvoje dugove platiti.Jer meni zbog tebe gori srce, od èasa kada sam te ugledao. Tadadadne Tad� el-Muluk pripremiti dva sjedala, i donesu mu stolicuod bjelokosti i ebanovine, oblo�enu tkanjem od zlata i svile. I prednjome ra�ire svileni sag. On dakle sjedne na stolicu, mladiæu naredi da sjedne na sag, i rekne:� Sada mi poka�i svoju robu!Tada mladi trgovac ponovi: � Visoki gospodaru, ne govori mi o tome, jer moja roba nijetebe vrijedna! Ali je Tad� el-Muluk ustrajao na tome i naredio svojim robovima, da donesu robu. Tako je oni donesu protiv mladiæeve volje. I kada ju je vidio, tada iznova potek

u njegove suze, i on je plakao, uzdisao i jadikovao. I on jecajuæi izgovori stihove:Tako mi crnosjajne ljupkosti tvojih trepavica, Tako mi nji�uæe ljepote tvojega tijela,Tako mi opojne medne rose tvojih usana, Tako mi beskonaène dobrostivosti tvojega srca,Ti moja nado, menije tvoja pojava u snuslaða od za�tite pred svom mukotrpnom patnjom. Nato otvori mladiæ svoje zave�ljaje i ra�iri pojedinaèno, komad po komad, pred princom svoju robu, i meðu njima on uzme u ruke23

Stoijedanaesta noætakoðer neku haljinu od atlasa, koji je bio protkan zlatom i bio vrijedan dvijetisuæe dinara. Ali kada ju je on razmotao, ispadne iz nje neki komad platna, koji mladi trgovac hitro zgrabi i sakrije pod svoje bedro. I svijet bude ukraden njegovim osjetilima, i on izgovori preda se ove stihove:Kada æe tvojom pomoæu biti izlijeèene muke mojega srca? Ah, zvije�ðe je Plejada bli�e, nego �to si mi ti!U boravku u dalekome svijetu i progonstvu, u èe�nji i ljubavnim nevoljama,U odlaganju i hranjenju nadom protjeèe moj �ivotni vijek.Ne o�ivljuje me nikakvo ponovno viðenje, rastanak me ne �eli ubiti.Ja se ne pribli�ujem iz daljine, a ti ne dolazi� k meni.Ti ne poznaje� pravednost, ti ne poznaje� nikakvo smilovanje. Ne daje� nikakvu pomoæ, nema nikakva bijega od tebe.Jer, ah, ljubav prema tebi mije zatvorila sve putove.Ne znam, kamo da se okrenem, ne nalazim nikakva spokoja! Tad� el-Muluk se zaprepasti nad tim rijeèima, jer nije znao za njih nikakav razlog. Ali buduæi da je mladiæ posegnuo za platnom i sakrio ga pod svoje bedro, on upita:� Sto je posrijedi s tim platnom? - Visoki gospodaru - odgovori trgovac - to platno nemanikakva posla s tobom.24

Prièa o Tdd� el-Muluku i princezi DunjiTada kraljeviæ rekne:- Poka�i mi ga!Ali ovaj odgovori: � Visoki gospodaru, samo sam se za volju toga komada platnasustezao, da ti pokazujem svoju robu. Jer ja ne mogu dopustiti daga ti vidi�..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.25

Ali kada je poèela$&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&$

"3

stoidvanaesta noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Doprlo mije do u�iju, o sretni Kralju, daje mladiæ rekao Tad� el-Muluku: � Samo sam se za volju toga komada platna sustezao od toga,da ti pokazujem svoju robu. Jer ja ne mogu dopustiti da ga ti vidi�.

Tada Tad� el-Muluk odgovori:� Ja moram i hoæu to vidjeti! I on navali na njega i postane gnjevan. Mladiæ ga dakle plaèuæi i uzdi�uæi i jadikujuèi izvadi ispod svojega koljena, na �to on ponovo provali u uzdisaje i izgovori ove stihove:Ne kori prijatelja! Jer korenje mu nanosi bol!Ja viknem: 'Pravednosti!' Samo �to me on nije èuo.PodAllahovu sam za�titu stavio svoj Mjesec, koji ondje u dolini Plemena iz haljine od oblaka izlazi u sjajnom svjetlu.Rastao sam se od njega. Ali bih �elio, da se èak najljep�e u �ivotuHtjelo rastati od mene, samo da njega imam ovdje.27

Stoidvanaesta noæKako je on u�ao za mene zorom o danu rastanka, I ah, suze su kvasile njemu i meni lice!Allah ne kaznio la�! Haljina je opra�tanja razderana, kada sam se od njega rastao. Jedini je ja sada krpam.Ah, meni ne preostaje nijedno mjesto, na kome bih mogao poèivati.I odonda otkada sam oti�ao, ni on ne mo�e mirovati.Sada nas je udes otrgnuo jednoga od drugoga krutom rukom. I on nam obojici brani svaku radost i u�itak.On je ulio samo glasite patnje, kada je punio pehar,Iz kojega se on sada napio, kao �to sam ga ja morao ispiti.A kada je on zavr�io, Tad� el-Muhik rekne: � Ne vidim nikakvu jasnoæu u tvome dr�anju. Zato mi reci za�to pri pogledu na to platno plaèe�! Mladi trgovac meðutim pri spominjanju tog platna uzdahne i rekne: - Visoki gospodaru, moja je povijest èudnovata i moj je udesvrlo neobièan, utoliko ukoliko se nalazi u vezi s tim komadom platna i s onom, koja ga je posjedovala i koja je izvezla te figure i znakove. Zatim on ra�iri laneno platno, i gle, na njemu se mogao vidjeti lik neke gazele izvezen u svili i protkan crvenim zlatom, i nasuprot njoj je stajala jedna druga gazela, izvezena u srebru, s vratnom grivnom od crvenog zlata, o kojoj su visjele tri krizolitne tr�èice. Kada je Tad� el-Muluk ugledao platno s umjetnièkim radom, on uzvikne:28

Pripovijest o 'Azizu i Uzizi - Hvala neka je Allahu, koji je nauèio èovjeka ono, �to on nijeznao!11 I njegovo srce je èeznulo za time, da èuje povijest toga mladiæa, i tako mu on rekne:- Isprièaj mi svoj do�ivljaj s njome, od koje su te gazele! Tada mladiæ rekne:- Èuj dakle, visoki gospodaruPRIPOVIJEST 0 'AZlZU I AZlZL 'Moj je otac bio veletrgovac, ali mu Allah nije poklonio nijedno drugo dijete osim mene. No ja sam imao jednu sestriènu po imenu 'Aziza, s kojom sam bio odgojen u kuæi svojega oca. Jer njezin je otac bio mrtav, a prije svoje se smrti bio usuglasio s mojim ocem, da seja s njome trebam vjenèati. Kada smo dakle oboje bili odrasli, ja u mu�karca, a ona u djevojku, nisu nas razdvajali, sve dok naposljetku otac nije razgovarao s mojom materom i rekao joj: - Jo� æemo ove godine sklopiti braèni ugovor izmeðu 'Aziza i 'Azize. Po�to se sporazumio glede toga s mojom materom, on poène spremati zalihe za svadbenu proslavu. Mi smo meðutim jo� uvijek spavali u istoj postelji, jer ni�ta nismo znali o tima ljubavnim stvarima. Ali je ona bila pametnija, razumnija i upuæenija od mene. Kada je dakle moj otac izvr�io pripreme za sveèanost, odredio je za potpisivanje ugovora vrijeme poslije molitve u petak. Tada on obiðe svoje prijatelje meðu trgovci

ma i drugima i to im priopæi. I moja mati izaðe i pozove svoje prijateljice i svoje roðake. Kada je do�ao petak, oèiste dvoranu, koja je bila odreðena za proslavu, operu mramorni pod, posvuda po na�oj kuæi rasprostru æilime, i11 Kur'an 96,5: "Nauèio je èovjeka onomu, �to nije znao."29

Stoidvctnaesta noæpostave sve potrebno, nakon �to su takoðer zidove ukrasili zlatom protkanim brokatom. Gosti su najavili svoj dolazak poslije molitve u petak. I onda moj otac ode i naredi, da se ovamo donesu poslastice i zdjele s halvom, tako da vi�e ni�ta nije nedostajalo, osim da ugovor bude potpisan. Moja me je pak mati bila poslala u ham-mam12, a za mnom je poslala novu, vrlo rasko�nu odjeæu. Pa kada sam napustio prostoriju za kupanje, obuèem onu rasko�nu haljinu, koja je bila natopljena miomirisima, i kako sam je ja nosio, tako je ona mirisom pro�imala cijeli put. Imao sam tada namjeru, da se uputim u Veliku D�amiju, ali sam se sjetio jednoga svojeg prijatelja, i skrenuo, u potrazi za njim, kako bi takoðer on bio prisutan kod zakljuèenja ugovora. I ja reknem u samome sebi:� To æe potrajati upravo do vremena molitve. Zatim zaðem u neku ulièicu, u koju jo� nikada nisam stupio. Znojio sam se usljed kupanja i nove odjeæe, koju sam nosio, i s mene je curio znoj, dok su se iz moje odjeæe �irili miomirisi. Tada ra�irim na gornjem kraju ulièice vezeni rubac, koji sam imao uza se, preko neke kamene klupe i sjednem na njega, da otpoèinem. Pa ipak me je sve vi�e i vi�e pritiskivala omara, tako da mi je èelo bilo mokro i da su kapi tekle preko mojih obraza. Ali nisam si mogao lice obrisati rupcem, jer je on le�ao ispod mene. Upravo sam htio posegnuti za dugim rukavom svoje sveèane odjeæe, kako bih sebi njime obrisao obraz, kad li neoèekivano odozgor padne na mene neki bijeli rubac, koji se na dodir èinio mek�im od Zefira i oku ljupkijim nego bolesniku ozdravljenje. Ja ga uhvatim rukom i podignem oèi, kako bih vidio, odakle je pao taj rubac. Tada se susretne moj pogled s pogledom vlasnice ove slike s gazelama'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.12 Istoènjaèka javna kupelj.30

Ali kada je poèela

stoitrinaesta noæ^ §g�

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladiæ Tad� el-Mu-luku rekao: 'Podigao sam oèi, kako bih vidio, odakle je pao taj rubac, kad li se moj pogled susretne s pogledom vlasnice ove slike s gazelama. Gledala je kroz otvor prozora s mjedenom re�etkom, nikada moje oèi nisu vidjele nijednu ljep�u od nje, ukratko, moje je rijeèi ne mogu opisati. Kada je primijetila, da je gledam, ona turi svoj palac u usta, pa sastavi srednjak i ka�iprst i pritisne ih na svoje grudi izmeðu dojki. Zatim povuèe glavu unutra, zatvori prozor i ode. U mojemu meðutim srcu izbije vatra, i iz nje nastane buktavi plamen. Taj je jedan pogled ostavio u meni tisuæu uzdaha, i ja ostanem sjediti u u nedoumici, jer ja nisam èuo od nje nijednu rijeè, niti sam imalo razumio njezine znakove. Ja jo� jedanput pogledam prema prozoru, ali ga naðem zatvorena. I strpljivo sam èekao sve do zalaska sunca, ali nisam èuo nijedan glas i nikoga nisam vidio. Kada sam dakle poèeo sumnjati u to, da æu je joj jednom vidjeti, ustao sam, uzeo rubac i otvorio ga. A iz njega je prostrujao miris mo�usa, koji me je pro�eo tako velikim miljem, da sam povjerovao da se nalazim u raju. Zatim ga ra�irim pred sobom, a iz njega ispadne fino pisamce. I kada sam odmotao papir, iz njega prostruji krasan miomiris, i ja naðem na njemu sljedeæu izreku:31

Stoitrinaesta noæPoslao sam mu pismo, tu�eæi se zbog ljubavnoga jada, Napisano u finome rukopisu � jer postoji vi�e vrsta rukopisa.Tada moj prijatelj rekne: 'Za�to si dakle to tako napisao?Jedva mogu prepoznavati znakove, tako su oni fini i tako nje�ni!'Ja sam nato rekao: 'Jer sam ja sam tako tanak i fin. Rukopis zaljubljenih mora uvijek biti tako oblikovan.' Po�to sam proèitao te stihove, bacim pogled na ljepotu rupca, i tada opazim, da se na jednome rubu nalazi napisan jo� ovaj dvostih13:Napisala je njegova malja � o kako divan pisar! �Dva retka na njegovu licu u pismu, tako finome i vitkome:'Pred njime su zbunjeni Sunce i Mjesec, kada on zasja. Kada se on naginje, posramljuje grane tanke i savitljive.'A na drugome su rubu stajala napisana ova dva stiha:Njegova je to malja na obrazu napisala u bisernom pismu jantaromDva retka, kao crnim jantarom oslikana na finoj jabuci:'On ubija pogledima sanjarskih oèiju,A njegovi ljupki obrazi omamljuju, ali bez vina.' 13 Stihovi se naime ovdje sastoje od po dva polustiha, premda se polustihovi nerijetko pojavljuju i kao dopjev cjelovitima polustihovnim parovima.32

Pripovijest o Azizu i Azizi Kada sam ja proèitao stihove na rupcu, razbuktali su se vatreni plamenovi u mojemu srcu, i èe�njivo me je raspolo�enje ispunilo bolima. I ja uzmem rubac i pismo i poðem s time kuæi. Jer nisam znao nikakvo sredstvo, da dospijem do nje, a u izlaganju sam ljubavnoga jezika bio jo� neiskusan. Ali sam prispio kuæi tek, kada je veæ bio protekao dio noæi, i ugledao sam svoju sestriènu kako tu sjedi u suzama. Èim me je meðutim ona ugledala, otrla si je suze, pri�la mi, svukla mi gornje haljine i upitala me o razlogu mojega izostanka i isprièala mi je: - Svi su se emiri, uglednici, trgovci i ostali gosti okupili u na�ojkuæi. I tu su bili takoðer kadija i svjedoci. Oni su jeli i ostali su jo�neko vrijeme sjediti, da tebe prièekaju i da zatim napisu ugovor.Ali kada su izgubili nadu u tvoj dolazak, razi�li su se i svaki je odnjih oti�ao svojim putem.Tvoj se meðutim otac �estoko razgnjeviozbog svega toga, i zakleo se, da æe sada braèni ugovor dati napisatitek u sljedeæoj godini, zato �to je za ovu sveèanost potro�io mnogonovaca.I naposljetku ona upita: - �to ti se danas dogodilo, da si tako dugo izostao i da se sveto moralo zbiti zbog tvoje odsutnosti?Ja odgovorim:- Draga sestrièno, nemoj me pitati o tome, �to mi se dogodilo! Ipak sam joj govorio o rupcu i ispripovijedao joj sve, �to mi se dogodilo, od poèetka do kraja. Tada ona uzme pismo i rubac i proèita ono, �to je u njima bilo napisano, i njoj niz obraze poteku suze, i ona izrekne ove stihove:Tko kazuje, da je poèetak ljubavi slobodan izbor,Njemu samo reci: La�e�! Ona nije ni�ta drugo nego prisila.A tko je prisiljen, njega ne pogaða nikakva sramota. Istinitost ljubavi objavljuje ispravan zvuk. �33

Stoitrinaesta noæLa�nima se ne ispostavljaju kovanice, koje su prave.I ako hoæe�, takoðer reci: Slatka neka patnja, Èudna neka bol u tijelu ili takoðer neki udarac,Da, neka milost ili neka muka ili neki udes, U kojima se du�a mo�e tje�iti ili muèiti �Ah, izmeðu patnje i radosti se pravo ne snalazim.I ipak, dani su ljubavi poput veselih blagdana, Neko uvijek �ivo osmjehivanje kakve lijepe djevojèice,

Neko neopisivo pirkanje slatkih miomirisa, I ona nas otima daleko od svake nakaznosti,Nikada ona sebi ne izabire neko srce, koje je kukavno i lo�e.Zatim me ona upita:- �to ti je ona zapravo rekla, i kakve ti je znakove uèinila?Ja odgovorim: - Ona nije ni�ta rekla, nego je samo turnula svoj palac u usta,zatim sastavila ka�iprst i srednjak i stavila ih na svoje grudi i naznaèila prema dolje. Zatim je opet povukla glavu i zatvorila prozor.Ali je ona uzela sa sobom moje srce. Ja sam jo� ondje sjedio sve dozalaska Sunca i èekao, da ona htjedne opet pogledati s prozora.Samo ona to nije uèinila. Napokon sam u svom oèajanju napustioono mjesto i do�ao kuæi. To je moja povijest. Sada te molim, po-mozi mi u mome jadu!Tada ona podigne svoju glavu prema meni i rekne:34

Pripovijest o Azizu i Azizi � Dragi bratiæu, èak ako bi ti zahtijevao moje oko, ja bih ga sebi za tebe i�èupala ispod oènoga kapka. Ja ne mogu drugaèije, ja moram pomoæi tebi k tvojemu i njoj k njezinomu cilju. Jer znaj, ona je raspaljena ljubavlju prema tebi kao �to si i ti prema njoj! � Kako zapravo treba obja�njavati njezine znakove? � upitam ja-'Aziza odgovori: � Da si ti sam kod nje toliko vrijedan koliko njezina du�a u usporedbi s njezinim tijelom, i da je ona èvrsto odluèna, da se s tobom pojebe, oznaèila je time �to je palac gurnula u usta. Rubac oznaèuje pozdrav zaljubljene ljubljenomu, list je znak za to, da njezina du�a posve ovisi o tebi. Time meðutim, �to je ta dva prsta stavila na grudi izmeðu sisa, ona ti hoæe reæi: 'Doði ovamo nakon dvadana, ne bi li se moja patnja ubla�ila pri pogledu na tebe! Znajnaime, moj bratiæu, ona te ljubi, i vjeruje u tebe. Toliko ja dalekomogu tumaèiti njezine znakove. Da, kada bih ja mogla slobodnoulaziti i izlaziti, tada bih vas ja èak brzo sjedinila i zakrilila vas skutom svoje haljine. Kada sam ja to od nje èuo' tako je nastavio mladiæ 'zahvalio sam joj se za njezine rijeèi i sam u sebi reknem:� Èekat æu dva dana. Tako ja dakle ostanem dva dana kod kuæe i nisam niti izlazio ni ulazio. Takoðer nisam niti jeo ni pio, nego sam polo�io glavu u krilo svoje sestriène, dok je ona mene tje�ila rijeèima: � Budi pribran i odluèan, imaj povjerenja i valjane srèanosti!'..." Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.35

Ali kada je poèela

stoièetrnaesta noæ

Sehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladiæ Tad� el-Mu-luku nadalje pripovijedao:'Kada su dakle protekla dva dana, rekne mi moja sestrièna:

� Imaj povjerenja i ne izjedaj se! Odluèno odjeni svoju haljinu i otiði k njoj sukladno dogovoru! Zatim ona ode i izvadi mi nove haljine i namiri�e ih mirisnim mirodijama. Ja se meðutim priberem, prikupim srèanosti i izaðem. I i�ao sam, sve dok nisam do�ao u onu ulièicu, i ondje sam neko vrijeme sjedio na klupi. I gle sada, prozor se otvori, i ja je ugledam svojim oèima. Ali èim sam je ugledao, sru�io sam se onesvije�æen. Kada sam se zatim probudio, prikupim svoju snagu i sebi osokolim srce, i opet je pogledam. Samo mi je i�èezla svijest. Kako sam ja meðutim opet potom do�ao k sebi, ugledam u njezinoj ruci neko zrcalo i nekakav crveni rubac. I dok me je gledala, povukla je natrag rukav sa svoje podlaktice, ra�irila pet prstiju svoje jedne ruke i udarila se po grudima dlanom i petorma prstima. Zatim podigne obje svoje ruke i pridr�i zrcalo izvan prozora. Nato uzme crveni rubac i vrati se s njime u sobu. Ubrzo opet doðe i pridr�i rubac izvan prozora dolje prema ulici. Rubac triput spusti i podigne, zatim ga smota rukom i opet slo�i, tim �to je nagnula glavu. Na-37

Stoièetrnaestu noæposljetku se povuèe, zatvori prozor i i�èezne mojem pogledu, a da mi nije rekla nijednu rijeè. Da, ona me ostavi sama u mojoj nedoumici. Jer ja ipak nisam znao, �to mije bila naznaèila. Tako sam ja ostao, sve dok nije nastala noæ. Tek sam pred ponoæ do�ao kuæi i na�ao svoju sestriènu, kako je obraz oslonila o svoju ruku i kako joj iz oèiju teku suze. I ona izgovori ove stihove:Sto me se tièe koritelj, koji me za volju tebe grdi?Kako bi se moglo imati utjehe zbog tebe, ti tako nje�na grano?O lice, koje si mi zarobilo srce i zatim se okrenulo od mene, Kod tebe nema nikakvo pribje�i�te ljubav od 'Udhrine14 vrste!Svojima turskim pogledima ti ranjava� srca,Kako nikada o�tra sjeèiva ne zadaju neprijatelju rane.Ti si na mene natovarila ljubavno breme. Alija jadnik, Ja nemam dovoljno snage èak ni za no�enje ko�ulje!Da, ja sam proplakao krvlju, kada su moji koritelji rekli: Iz tvojih ti najmilijih oèiju smrtno prijeti maè.O kad bi ipak bilo moje srce poput tvojega srca, ali jao, Usko poput tvojega vitkog tijela mije moje tijelo izjedeno.Ti ima�, gospodarice, za tu ljepotu jednog strazara,Koji je krut prema meni, jednoga èuvara, koji nijeèe blagost. 14 'Udhra je arapsko pleme: "I moje su pleme oni Asra, koji umiru, ako ljube" (Heine, Der Asra).38

Pripovijest o }Azizu i AziziTo je la�no, ako tko ka�e, daje sva ljepota u Jusufu15 � Koliki su mnogi Jilsufi sjedinjeni u tvojoj ljupkosti!Ja se trudim èak vrlo, da izbjegnem tvoj pogled,Iz straha pred oèima uhoda. Kakva muka puna patnji! Kada sam ja èuo te stihove, poraste moja patnja, i umno�i se moja tuga, tako da sam se spustio na pod u jednome kutu kuæe. Tada meðutim ona pohita k meni, podigne me, svuèe mi gornje haljine i svojim mi rukavom posu�i lice. Zatim me upita o tome, �to mi se dogodilo. I ja joj isprièam sve, �to sam do�ivio. Tada ona rekne: - Dragi bratiæu, znak rukom i petorma prstima oznaèuje, da titreba� doæi nakon pet dana. Da je meðutim pokazala zrcalo, spu�tala i dizala crveni rubac, naginjala glavu kroz prozor, to oznaèuje:Èekaj kod lièioèeva duæana, dok ne doðe k tebi moj glasnik. Kada sam ja èuo njezine rijeèi, tada plane vatra u mojemu srcu i ja uzviknem: - Tako mi Allaha, draga sestrièno, ti ima� pravo s tim tumaèenjem. Jer ja sam u ulièici bio vidio jednoga �idovskog lièioca.Ja ponovo briznem u plaè, ali moja sestrièna rekne: - Saberi se i budi èvrsta srca! Gledaj, drugi bivaju godinamaizjedani ljubavnim �arom i strpljivo podnose svu tu vatru strasti. Timeðutim ima� èekati samo jedan jedini tjedan. Za�to si onda tako

nestrpljiv? Tako me je ona tje�ila rijeèima, i zatim mi je donijela jelo. Ja uzmem zalogaj i htjednem ga pojesti. Ipak mi to nije bilo moguæe, da, jelo i piæe su mi se odupirali, èak mi je pobjegao takoðer slatki san. Sada je moja boja postala blijedom, a moja je ljepota i�èeznu-la. Jer ja prije toga nisam jo� nikada bio ljubio, niti ku�ao vatruJusufje biblijski Josip, koji je va�io kao prauzor svake ljepote.39

Stoièetrnaesta noæstrasti � to je bilo prviput! Bio sam bolestan, a i moja je sestrièna poradi mene bila bolesna. I ona mi je poèela pripovijedati o sudbinama vjerno zaljubljenih, kako bi me utje�ila, svaku noæ, sve dok ne bih zaspao. Ako bih se zatim probudio, na�ao bih je da je za volju mene bila ostala budnom i da su joj suze tekle preko obraza. To je stanje potrajalo, dok nije proteklo pet dana. Tada moja sestrièna ode, ugrije za mene vodu i njome me opere. Zatim mi obuèe moje najbolje haljine i rekne mi: - Otiði k njoj! Neka Allah ispuni tvoju �elju i neka ti ostvari ono, oko èega se ti kod svoje ljubljene trudi�! Tako ja odem i hodao sam, sve dok nisam do�ao do ulaza u ulièicu. Bila je to subota, i stoga sam na�ao, da je lièioèev duæan bio zatvoren. Ondje sam sjedio, dok nije odjeknuo poziv na popodnevnu molitvu, dok nije izblijedjelo Sunce, dok nije bilo pozvano na molitvu o zalasku sunca, da, dok nije poèela noæ, a da nisam primijetio nijednoga znaka od nje, niti èuo od nje ijedan glas ili ijednu vijest. Tada se prestra�im za svoj �ivot, kako sam sjedio tako sam, te ustanem, i uputim se poput nekog pijanca, sve dok nisam do�ao kuæi. Cim sam u�ao, ugledam svoju sestriènu 'Azizu: ona je tu stajala i dr�ala se jednom svojom rukom za klin, koji je bio zabijen u zid, a drugu je ruku bila polo�ila na svoje grudi. Otimali su joj se iz grudiju duboki uzdasi, i ona mi izgovori ove stihove:Bolna èe�nja za zavièajem Arabljanke16, koja daleko od svojega plemenaStenje od èe�nje za vrbama i mrèama Arabije,Kada ona boravi kod skupine putnika i njoj patnju Daruje kroz gostinsku vatru, suze kroz hladno piæe �16 Pod Arabljankom se ovdje misli na Beduinku.40

Pripovijest o 'Azizu i 'AziziOna ne mo�e biti veæom od boli moje ljubavi!...Moj meðutim dragi samo misli, da sam ja ne�to skrivila. Kada je svr�ila, okrene se prema meni i pogleda me. Zatim obri�e svoje suze i moje svojim rukavom, osmjehne mi se i rekne: � Moj dragi bratiæu, Allah ti dopustio da u�iva� ono, �to ti je on dao! Ali za�to ti nisi kroz noæ ostao kod svoje ljubljene i na njoj uti�ao svoju �elju? Kada sam ja to èuo, udarim je nogom u grudi. Ona meðutim padne na estradu, a njezino èelo pogodi o njezin brid, gdje je bio zabijen neki klin. Taj joj se zabije u èelo. Kada sam je zatim pogledao, vidio sam, da joj preko rasjeèena lica curi krv.'..."41 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ali kada je poèela�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladiæ Tad� el-Mu-luku nadalje pripovijedao: 'Kada sam ja svoju sestriènu udario nogom u grudi, ona je pala na brid estrade, i tu joj se u èelo zarije klin, tako da joj je iz rasjeèena lica potekla krv. Nato ona u�uti i ne rekne vi�e nijedne rijeèi. Ali se ubrzo podigne, spali ranu u�arenim stij

enjkom za sumpore -nje, stavi si oko nje zavoj i opere krv, koja je poprskala sag. Kao da se ni�ta nije dogodilo, ona mi priðe nasmije�ena lica i blagim mi glasom rekne: � Tako mi Allaha, dragi bratiæu, ja nisam izrekla te rijeèi zato,da bih se tebi ili njoj podrugivala. Bila sam muèena glavoboljom, iveæ mije bilo na pameti da si pustim krv. Sada su mi meðutim glavai èelo postali laki. Ispripovijedaj mi dakle, kako si danas pro�ao! Tada joj ja isprièam sve, �to mi se toga dana dogodilo od djevojke. Nakon �to sam ja bio izgovorio, zaplakao sam. Ali ona rekne: � Dragi bratiæu, èuj veselu vijest, da æe� ti postiæi svoj cilj i svoju nadu vidjeti ispunjenom. Jer gledaj, to je bio znak, da te je onausli�ila. A svojim te izostankom ona hoæe samo staviti na isku�enje,da bi saznala, jesi li ti u ljubavi prema njoj ustrajan i iskren ili nisi.43

Stoipetnaestn noæSutra samo opet otiði k njoj na isto mjesto kao i prije, i gledaj, kakav æe ti dati znak. Sada je tvoja radost blizu, i tu je tvojoj tuzi kraj! Takvim me je rijeèima ona poku�avala utje�iti u mojoj boli, ali se moja duboka srd�ba samo jo� vi�e poveæala. Zatim mi donese jelo. Ali ja ga udarim nogom, tako da su se zdjele razletjele na sve strane, i ja uzviknem: - Svatko, tko ljubi, je obuzet nekom mahnito�æu! Jelo ga neprivlaèi, san ga ne krijepi! � Tako mi Allaha � rekne moja sestrièna 'Aziza � dragi bratiæu, to su zbilja znakovi ljubavi. U suzama je skupila krhotine zdjela, otrla razbacano jelo i opet sjela, da sa mnom èaska, dok sam se ja molio Allahu, da htjedne odmah biti jutro. Kada je zatim svanulo jutro i kada se svijet razvedrio njegovom svjetlo�æu i sjajem, ja sam odjurio k njoj. �urno sam u�ao u onu ulièicu i sjeo na onu klupu. I gledaj sada, prozor je bio otvoren, i ona smijuæi se pru�i glavu van. Zatim i�èezne, ali se ubrzo vrati sa zrcalom, nekom kesom i loncem za cvijeæe punim zelenoga bilja, dok je u drugoj ruci nosila svjetiljku. Prvo, �to je uèinila, bilo je, da je zrcalo uzela u ruku i stavila ga u kesu, zatim ju je svezala i bacila je u sobu. Zatim je pustila svoju kosu da joj padne preko lica, svjetiljku jedan trenutak stavila na bilje, a zatim je sve zajedno pokupila, s time oti�la i zatvorila prozor. Ali je moje srce bilo rastrgano od toga jada, od njezinih znakova, koji su bili tako tajanstveni, i njezinih nagovje�æivanja, kod kojih nije bila rekla nijednu rijeè. Stoga se uveæala moja strast, i sve je jaèom bila divlja snaga moje ljubavi. Ali sam se ja opet vratio, sa suzama u oèima i o�alo�æena srca, sve dok nisam u�ao u kuæu. Ondje ugledam svoju sestriènu kako sjedi lica okrenuta zidu. Njoj je dakako srce gorjelo od jada, �alosti i ljubomore, ali je ona svoju samozatajnu ljubav dr�ala skrivenom, i ni�ta mi nije odavala o svojim osjeæajima, jer je vidjela divlju oluju strasti koja je bje�njela po mojemu srcu. No kada sam je pogledao, ugledao sam na njezinoj glavi dva zavoja, jedan preko rane na njezinu èelu, drugi preko njezina oka, koje ju je boljelo od �estokoga plakanja. Ona se zaista nalazila u najdubljoj bijedi, i u suzama je izgovarala ove stihove:44

Pripovijest o Azizu i AziziBrojim sve te noæi, brojim ih noæ na noæ.Nekoæ sam, a da nisam brojao noæi, provodio �ivot.Vi moji prijatelji, zbilja, nikada to ne mogu shvatiti, StojeAlldh odluèio s Leilom17, niti stoje On meni namijenio.On je Leilu odredio jednomu drugomu, meni je dao ljubav prema njoj:Sto bi bilo drugo osim Leile, �to bi mi jo� prièinjalo boli? Kada je svr�ila, pogledala je prema meni. Ali dok me je gledala, plakala je. Zatim posu�i svoje suze i priðe k meni. Ali u svojoj ljubavnoj boli nije uzmogla izgovoriti nijednu rijeè. Jo� je cijelo neko vrijeme nastavila �utjeti, zatim poène: - Moj dragi bratiæu, izvijesti me, kako si ovaj put pro�ao snjome!

Kada sam joj sve isprièao, ona rekne: - Strpi se, jer vrijeme je va�eg tjelesnog sjedinjenja zaista tu, ati si blizu ispunjenju svojega nadanja. Znak, koji ti je ona dala zrcalom, i kako ga je turnula u kesu, oznaèuje, neka ti ushtjedne�prièekati do Sunèeva smiraja. Daje pustila da joj kosa padne prekolica, znaèi: Kada se pribli�i noæ i duboka se tama spusti preko svjetlosti dana, tada doði. A znak, koji ti je dala loncem za cvijeæe i zelenilom u njemu, oznaèuje: Kada doðe�, uði u vrt, koji le�i iza ulièice.Njezin ti meðutim znak svjetiljkom kazuje: Kada uðe� u vrt, produ�i dalje, i gdje ugleda� svjetiljku da svijetli, uputi se onamo i podnjome sjedni. Prièekaj me, jer ljubav æe mi prema tebi oduzeti�ivot! 17 Leila je postalo uobièajenim imenom za ljubljenu, prema dvije arapske ljubavne pripovijesti.45

Stoipetnaesta noæ Kada sam èuo te rijeèi svoje sestriène, ja u prekomjernosti strasti kriknem i reknem: - Koliko æe� mi ti jo� dugo davati obeæanja? Koliko jo� èestoja moram odlaziti k njoj, a da ne posti�em svoj cilj i da ne nalazimnikakav istinski smisao u tvojim tumaèenjima?Tada se moja sestrièna nasmije i odgovori: - Samo jo� toliko dugo ti mora� èekati, dok ne proðe ostatakovoga dana, dok ne mine svijetli dan i dok noæ sve ne obavije svojom tamom. Tada æe ti dakako pasti u dio sjedinjenje, i tvoje æe nade biti ispunjene. Te su rijeèi istinite i bez la�i!Zatim ona izgovori ova dva stiha:Samo pu�taj dane uvijek od�uriti, U kuæe briga ne ulazi!Poneki se cilj pojavljuje jo� u daljini � Ipak je blizu tvoje veselje. Zatim mi ona priðe i poène me tje�iti blagim rijeèima. Ali se nije usuðivala pribli�iti mi se s jelima, jer se bojala, da æu se ja razgnjeviti, a u ti�ini se nadala, da æu ja svoju naklonost okrenuti prema njoj. Tako ona dakle nije uèinila ni�ta drugo, osim �to je s mene svukla gornje haljine. Zatim je rekla: - Dragi bratiæu, sjedni, ja æu te razonoditi, da se ti tijekom vremena sve do veèeri utje�i�! Ako tako ushtjedne Allah Uzvi�eni, tiæe� se nalaziti kod svoje ljubljene, tek �to poène noæ. Ja meðutim nisam na nju obraæao pa�nju, nego sam samo èekao na dolazak noæi i rekao:- Ah, Gospode, daj ipak da brzo bude noæ! Kada je zatim nastala noæ, moja sestrièna gorko zaplaèe i dadne mi zrnce èistog mo�usa s rijeèima:46/

Pripovijest o Azizu i Azizi - Dragi bratiæu, uzmi ovo zrnce u usta. Pa kada se tvoje tijelosjedini s tijelom tvoje ljubljene, i kada ti ispuni� svoju �udnju i onatebi ostvari tvoju �elju, Tada joj izrekni ovaj stih18:O vi zaljubljeni, tako vam Allaha, ka�ite: Ako ga ljubav satire, �to da èovjek uèini? Zatim me ona poljubi i obveze me obeæanjem, da æu njoj reæi taj stih, tek kada budem od nje odlazio.� Slu�am i pokoravam se! � odgovorim ja. Potom se ja uputim o smiraju dana i hodao sam, sve dok nisam do�ao do tog vrta. Njegova sam vrata na�ao otvorena, a kada sam u njega u�ao, ugledam u daljini neku svjetlost. Poðem prema njoj, i kada sam dospio do nje, ondje naðem veliku natkrivenu sjenicu. Na njoj je bila kupola od bjelokosti i ebanovine, sa èije je sredine visjela svjetiljka. Pod je sjenice bio prekriven svilenim sagovima, koji su bili protkani zlatom i srebrom, a pod svjetiljkom je stajala velika goruæa svijeæa na zlatnom svjeænjaku. U sjenici se nalazio takoðer zdenac sa �advrvanom19, koji je bio ure�en svakojakim slikama. A pokraj njega je stajao stol, preko kojega je le�ao svileni ubr

us, kraj njega veliki vrè od porculana, koji je bio napunjen vinom, i jedan kristalni pehar sa zlatnim ukrasima, a pokraj svega je le�ala velika srebrena plitica, koja je bila pokrivena poklopcem. Ja je otkrijem i na njoj ugledam sve vrste voæa, smokve, narove, gro�ðe, naranèe i limunove. Izmeðu svega je le�alo raznovrsno mirisno cvijeæe, ru�e, jasmini, mrcini cvjetovi, eglantine20, narcisi i mnoge druge miomirisne biljke. Tim sam mjestom bio posve osvojen, i obraðujem se u najveæoj mjeri, i od mene uzmaknu jad i patnja. Ipak na tome mjestu ne naðem ni jedne jedine �ive du�e.'..." Tada primijeti �ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.18 Stihovi se naime sastoje od po dva polustiha.19 Vodoskokom.20 Osobita vrsta mirisnih divljih ru�a.47

Ali kada je poèela

stoi�esnaesta noæ3 SIS

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladiæ Tad� el-Mu-luku nadalje pripovijedao: 'Tim sam mjestom bio posve osvojen, i bio sam se u najveæoj mjeri obradovao. Ali na tome mjestu nisam na�ao niti jedne jedine �ive du�e, niti sluge, niti slu�kinje, niti ikoga, tko bi se brinuo za te stvari ili sve to èuvao. Tada u sjenici prisjednem, kako bih i�èekivao dolazak svoje iznad svega najdra�e, sve dok nije protekao prvi noæni sat. Zatim je protekao drugi sat, treæi sat, ali ona jo� uvijek nije dolazila. Tada me spopadne neizdr�iva glad. Jer ja dugo vremena u svojoj �estokoj strasti nisam bio dotakao nikakva jela. Sada meðutim, kada sam vidio to mjesto i spoznao, da je moja sestrièna u tumaèenju znakova moje ljubljene govorila istinu - jer sam na�ao mir � tu osjetim neizdr�ivu glad. Takoðer su mirisi jela, koja su le�ala na stolu, probudili moju �elju, kada sam bio prispio onamo i kada se moja du�a primirila glede sjedinjenja s ljubljenom. Tako dakle silno po�elim jesti, priðem stolu, dignem ubrusni pokrov i naðem na njemu veliku zdjelu od porculana: na njoj su le�ale èetiri pr�ene i dobro zaèinjene koko�i. Oko zdjele su se nalazila èetiri tanjura, jedan s turskim medom21, drugi s narovim21 Turskim se medom naziva ovdje halva (alva).49

Stoi�esnaesta noæzrnjem, treæi s baklavama, èetvrti s medenim pecivom.To �to je le�alo na tim tanjurima je bilo dijelom slatko, dijelom kiselo. Sada ja poènem jesti. Uzmem od medenog peciva i komad mesa. Zatim prijeðem na baklave i pojedem od toga onoliko puno, koliko sam bio u stanju. Nato se dadnem na turski med i pojedem odatle jednu, dvije, tri ili èetiri �lice, naposljetku jo� pojedem jednu koko� i jedan zalogaj kruha. Sada je meðutim moj �eludac bio pun, moji udovi omlitavjeli, i ja postanem tako pospan, da vi�e nisam mogao ostajati budnim. Nakon �to sam si oprao ruke, oslonim svoju glavu na jastuk, i svlada me san. �to mi se poslije toga dogaðalo, o tome ja nisam ni�ta primijetio. Probudio sam se opet, kada je po meni �egao sunèev �ar. Jer ja veæ od prije vi�e dana nisam ku�ao nikakva sna. Kada sam se meðutim probudio, na�ao sam na svome trbuhu soli i ugljena. Tada skoèim na noge i stresem svoju odjeæu, pogledam na desno i na lijevo, ali ne naðem nikoga. I otkrijem takoðer, da sam spavao na mramornom poploèenju bez pokrivaèa. Sada sam bio u nedoumici i duboko o�alo�æen. Suze su tekle preko mojih obraza, i posve me je obuzelo sa�aljenje nad mojom sudbinom. Tako sam se uputio kuæi, i kada sam onamo stigao, naðem svoju sestriènu, kako se udara rukom po grudima i lijeva

suze poput olujnog pljuska. I pritom je izricala ove stihove:Od daleke zemlje pu�e Zefirov22 vjetar I svojim dahom raspiruje ljubav.Ti dragi Zefire, doði ipak k nama!Od udesa ima svoju sudbinu onaj, koji je zavolio.Ah, kad bismo mi mogli biti obuzeti ljubavlju, Onako kako se zaljubljen par tijesno prepleæe. 22 Grèki je Zephvros (lat. Zephyrus), antièka personifikacija boga vjetra, prvotno zapadni vjetar - zapadnjak.50

Pripovijest o }Azizu i AziziAllah mi brani, otkada je najdra�i daleko, �ivot, kojemu namiguje �ivotna radost.Ah, kada bih ja znala, je li njegovo srce poput mojega srca izjedano od ljubavnoga �ara i boli! Ali kada me je ugledala, ona brzo ustane, obri�e svoje suze i obrati mi se blagim rijeèima: � Ah, moj bratiæu, Allah je tebi bio milostiv u tvojoj ljubavi, jerona, koju ti ljubi�, tebe takoðer voli, dok ja zbog rastanka s tobomplaèem i tugujem, i ti me jo� k tomu kara� i grdi�. Ali neka se Allahne razgnjevi na tebe poradi mene! Zatim mi se nasmije�i lica puna predbacivanja i pomiluje me, svuèe mi gornje haljine i ra�iri ih s rijeèima: � Tako mi Allaha, ovo nije miris onoga, koji se nau�ivao u ljubljenoj! Isprièaj mi dakle, kako si se proveo, dragi bratiæu! Tada joj ja ispripovijedam sve, �to mi se dogodilo. Ali se ona po drugiput osmjehne puna predbacivanja i rekne: � Ah, moje je srce puno patnje. Ali tko èini na�ao tvojemu srcu, taj ne bi smio �ivjeti! Ta se �ena pona�a vrlo obijesno prematebi. Tako mi Allaha, moj bratiæu, ja sam zaista u brizi za tebe zbognje. Znaj dakle, o sine mojega strica, da sol mora oznaèavati, da siti utonuo u san i da si prema tomu nalik nekomu bljutavu jelu, odkojega se èovjeku gadi, i da ti prvo treba� biti posoljen, kako te �eludac ne bi opet iz sebe povraæao. Jer ti dodu�e pola�e� pravo na to,da pripada� ljudima od prave i plemenite ljubavi. Ali je san ipak zaljubljenima zabranjen, te je tvoje polaganje prava na ljubav la�no.Samo �to je njezina ljubav prema tebi isto tako la�na, jer te nije probudila, kada je vidjela da ti spava�. Kada bi njezina ljubav bilaprava, tada bi te ona bila probudila. Znak s ugljenom meðutimoznaèuje: Neka Allah ocrni tvoje lice, jer si la�no polagao pravo naljubav. Ti si ipak samo jedno obièno dijete, i pamet ti je zabavljena51

Stoi�esnaesta noæsamo jedeniem i pijenjem. To je tumaèenje njezinih znakova. Allah te uzvi�en htio od nje osloboditi! Kada sam ja èuo njezine rijeèi, udarao sam se rukama po svojim grudima i uzvikivao: � Tako mi Allaha, to je istina! Ja sam zbilja spavao, ali zaljubljeni nikada ne spavaju. Sam sam dakle grije�io protiv sebe! �to mije moglo biti �tetnije od jedenja i spavanja? Sto ja sada moramuèiniti?Ja dakle poènem glasno plakati, i reknem svojoj sestrièni: � Savjetuj mi ne�to, �to ja mogu uèiniti! Smiluj se nada mnom,kako bi se Allah nad tobom smilovao! Inaèe ja moram umrijeti.Moja me je sestrièna strasno ljubila'..."52 Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ali kada je poèelastoisedamnaesta noæ#$W$ W W W!? W$ WWWWWW$'Q'®

i °o° I

Sehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladiæ Tad� el-Mu-luku nadalje prièao:'I ja sam rekao svojoj sestrièni: - Savjetuj mi ne�to, �to ja mogu uèiniti! Smiluj se meni, da bise Allah tebi smilovao! Inaèe ja moram umrijeti.Moja me je sestrièna strasno ljubila, i tako ona odgovori: � Od srca rado! Ipak, moj dragi bratiæu, ja sam ti veæ vi�e putarekla: Kada bih ja mogla slobodno ulaziti i izlaziti, tada bih vas jaoboje èak vrlo brzo sjedinila i zakrilila vas skutom svoje haljine. Jasve to èinim za tebe samo zato, da bih tebi bila na usluzi. Ako takoushtjedne Allah Uzvi�eni, ja æu ulo�iti najveæi napor, kako bih vasoboje sjedinila. Sada poslu�aj moju rijeè i slijedi moju uputu: otiðijo� jedanput na isto mjesto i ondje èekaj. Kad nastane veèer, tadaopet sjedni u sjenicu, u kojoj si bio. Ali èuvaj se, da ni�ta ne jede�od tih jela. Jer jelo èini èovjeka pospanim. Budi na oprezu, da nezaspe�! Jer ona æe k tebi doæi, tek nakon �to protekne èetvrtina noæi. Allah te �titio od njezina lukavstva! Kada sam ja èuo njezine rijeèi, obraðujem se i poènem se moliti Allahu, neka bi brzo bila veèer. Èim se smraèilo, ja htjednem otiæi. Tada mi rekne moja sestrièna:53

Stoisedamnaesta noæ � Kada se sjedine va�a tijela, tada joj izreci onaj stih, koji sam ti ja prije bila imenovala, ali tek u onom trenutku, kada se bude� s njome opra�tao.� Od srca rado! � odvratim ja. Po�to sam zatim oti�ao i do�ao do vrta, naðem prostor opet onako ureðen, kako sam ga prije toga vidio. Ondje je bilo, �to se samo po�eljeti mo�e od jela i piæa, od mirisnog cvijeæa i poslastica i tomu sliènih stvari. U�ao sam u sjenicu i udisao u sebe miris jela. Tada mi se smagne za njima, ali se ja vi�e puta oduprem isku�enju, da ih dodirnem, sve dok naposljetku nisam vi�e bio u stanju. I tako dakle priðem stolu i podignem pokrivaè: opet sam na�ao zdjelu s koko�ima i oko nje èetiri tanjura sa jelima svakojake vrste. Uzmem od svega po jedan zalogaj, a od turskoga meda uzmem onoliko mnogo, koliko mije prijalo; takoðer sam izjeo komad mesa i napio se od �erbeta. Taj mi se veoma svidio, i �lièimice sam odatle uzimao sve vi�e, sve dok se nisam zasitio i dok moj �eludac nije bio pun. Nato mi se poènu spu�tati kapci, ja uzmem jastuk i stavim ga pod svoju glavu, tim �to sam u sebi pomislio:� Samo æu se nasloniti, a da ne zaspem. Ipak sam meðutim zaklopio oèi i zaspao. Tek kada se popelo sunce, opet se probudim. Tada na svome tijelu naðem ko�tanu kocku, �tap za tab, ko�æicu nezrele datulje i sjemenku ro�èiæa. Ali u prostoru nije bilo sagova, niti je inaèe u njemu bilo neèega, i on je izgledao, kao da ni predhodnoga dana ondje uopæe nije bilo nièega. Ja skoèim na noge, sve sa sebe otresem, i gnjevno odem odatle, sve dok nisam do�ao kuæi. Ondje zateknem svoju sestriènu, kako provaljuje u uzdisaje i govori ove stihove:Tijelo kopni, a srce je ranjeno, i niz obraze struji poplava suza.Ljubljeni je nepristupaèan, i ipak � Sve �to èini ljepota, to je takoðer dobro.54

Pripovijest o 'Azizu i AziziTi si, bratiæu, moje srce ispunio patnjom, Moje je oko zbog suza zavijeno u bol. Zatim sam ja grdio svoju sestriènu i psovao je, sve dok se nije rasplakala. Ipak ona obri�e svoje suze, priðe mi, poljubi me i htjed-ne me pritisnuti na svoje grudi, dok sam se ja od nje odmicao i sam sebi predbacivao. - Dragi bratiæu - rekne ona - èini se, da si ti takoðer ove noæi spavao!

- Da - odgovorim ja - ali kada sam se probudio, na�ao sam jednu kocku od kosti, jedan �tap za tab, ko�æicu nezrele datulje i jednu sjemenku ro�èiæa. I ja ne znam, za�to je ona to uèinila.Zatim ja udarim u plaè i okrenem se k njoj s rijeèima: � Objasni mi ipak, �to ima znaèiti to njezino èinjenje. Reci mi,�to ja trebam èiniti, i pomozi mi u mome jadu! - To æu ja od srca rado uèiniti! - odgovori ona. - Kocka odkosti i �tap za tab, koje ti je stavila na grudi, trebaju ti reæi: Ti si tu,ali je tvoje srce daleko. A to je, kao kad bi ti rekla: Takva nije ljubav. Stoga ti sebe ne ubrajaj meðu zaljubljene! Ko�æicom ti nezreledatulje daje do znanja: 'Da si ti zbilja zaljubljenik, tada bi tvoje srcebilo raspaljeno stra�æu, i ti ne bi znao za milinu sna.' Jer datulja jeprispodoba slatke ljubavi, koja srce ispunjuje �arkom vatrom. Nosjemenka ro�èiæa objavljuje, da je srce zaljubljenikovo postaloumorno. I ona ti kazuje: Podnesi na� rastanak sa strpljenjem jednoga Joba! Kada sam ja od nje èuo to tumaèenje, tada planu ognjevi u mome srcu, i porastu boli u mojoj du�i. Ja glasno kriknem:� Allah mi je poslao san, jer sam ja pravo dijete nesreæe!Zatim joj reknem: � Draga sestrièno, Ako ti je vrijedan moj �ivot, pribavi mi neko sredstvo, kako bih ja mogao dospjeti do nje!55

Stoisedamnaesta noæOna u suzama odgovori: - O 'Aziz, ti sine mojega strica, gledaj, moje je srce te�ko odtuge, i ja jedva mogu govoriti. Ali otiði veèeras opet na ono mjestoi èuvaj se da ne zaspe�, zatim æe� postiæi svoj cilj. To je moj savjet,i s time ti Allah pomogao!Ja na to reknem: - Ako tako ushtije Allah, danas neæu zaspati. Uèinit æu samoono, �to mi ti nala�e�.Sada ode moja sestrièna i donese mi jela s rijeèima: - Sada se najedi do sita, kako poslije toga ne bi vi�e na to mislio! Tako se ja do sita najedem. Pa kada je nastala veèer, izvadi moja sestrièna jednu rasko�nu haljinu, koju navuèe na mene. Pri tome me pusti da se zakunem, da æu djevojci reæi spomenuti stih, pa me jo� jednom opomene, neka ne zaspem. Zatim je ja napustim i uputim se prema vrtu, uðem u onu sjenicu i neprestano sam gledao samo u vrt. Pri tome sam sebi prstima dr�ao oèi otvorenima i glavom pokretao ovamo i onamo, dok je noæ postajala sve tamnijom.'..."56 Tada primijeti �ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ali kada je poèela

stoiosamnaesta noæ.-a®®®%w®wwwwi2®wwwwwq'Q'®'s'*d0§§8 C

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladiæ Tad� el-Mu-luku nadalje pripo

vijedao: 'Do�ao sam u vrt, u�ao u onu sjenicu i stalno sam gledao samo u vrt. Pri tome sam si prstima dr�ao oèi otvorenima i pokretao glavom ovamo i onamo, dok je noæ postajala sve tamnijom. Naposljetku postanem od bdijenja gladnim, i jer me je salijetao miris jela, moja glad postane jo� �e�æom. Tako dakle ja pristupim stolu, skinem ubrusni pokrivaè, i pojedem od svakoga jela po jedan zalogaj, k tomu jedan komad mesa. Zatim uzmem vrè s vinom i u sebi pomislim:- Popit æu samo jedan pehar. Njega ja i ispijem. Ali sam zatim ispio i jedan drugi i jedan treæi, sve dok ih u cijelosti nije bilo deset. Tada me zapahne da�ak vjetra, i ja padnem na pod poput nekoga ubijenog bojovnika. Tako sam ostao le�ati dok nije nastalo jutro. Kako sam se meðutim probudio, naðem se izvan vrta, s jednim o�trim bode�om i jednom okruglom �eljeznom ploèicom na grudima. Dr�æuæi od uzbuðenja uzmem oboje i poðem s time prema kuæi. Ondje zateknem svoju sestriènu, kako se tu�i: - Zbilja, ja sam u ovoj kuæi bijedna i puna �alosti. Jer ja nemam nijednoga pomoænika osim suza!57

Stoiosamnaesta noæ Ali tek �to sam u�ao, padnem svom du�inom na pod. Pritom bacim iz ruke no� i ploèicu i utonem u nesvijest. Kada sam iz svoje nesvijesti opet do�ao k svijesti, ispripovijedam joj, �to mi se dogodilo, i uzviknem:- Gledaj, ja ipak nisam postigao svoj cilj! I kada je vidjela moje strasne suze, ona se jo� dublje ra�alosti i rekne mi: - Ja sa svojom opomenom, da ne spava�, nemam nikakva uspjeha. Jer ti nisi poslu�ao moj savjet, i tako ti moje rijeèi ni�ta ne koriste.Nato joj ja reknem: - Ja te molim za volju Allaha, objasni mi znak s no�em i okruglom �eljeznom ploèicom!Ona odgovori: - Okruglom �eljeznom ploèicom ona ukazuje na svoje desno oko, i ona, zaklinjuæi se njime, izrièe ovu zakletvu: Tako mi Gospodara Svjetova i mojega desnog oka, ako se ti jo� jedanput vrati� i zaspe�, tada æu te ja ubiti ovim no�em! Stoga sam ja zabrinuta za tebe, dragi bratiæu, zbog njezine podmuklosti, i moje je srce puno �alosti poradi tebe. Ja sada ne mogu vi�e ni�ta reæi. Ako ti sam sebe dovoljno dobro poznaje�, da bude� siguran, da pri svome povratku k njoj neæe� zaspati, onda opet otiði i èuvaj se da ne zaspe�. Zatim æe� postiæi svoj cilj. Ako meðutim � znajuæi, da æe� pri svome povratku k njoj ipakt kao obièno zaspati - unatoè tomu ode� k njoj i utone� u san, tada æe te ona ubiti. - Sto ja sada trebam èiniti? � reknem ja. � Draga sestrièno, ja te molim za volju Allaha, pomozi mi u toj nevolji! - To æu ja od srca rado uèiniti � dadne ona kao odgovor � da, ako ti poslu�a� moje rijeèi i slijedi� moju uputu, tada æe� ti svoju �elju vidjeti ispunjenom.Tada ja uzviknem:- Zbilja, ja æu poslu�ati tvoje rijeèi i slijediti tvoju uputu.58

Pripovijest o 'Azizu i Azizi � Kada bude vrijeme za odlazak, ja æu ti to reæi - rekne ona iprivuèe me na svoje grudi. Zatim me polo�i na postelju i poène me trljati tako dugo, dok me nije savladao umor i dok nisam utonuo u dubok san. Zatim je uzela lepezu, sjela mi uz glavu i hladila moje lice, sve do smiraja dana. Po�to sam se ja probudio, na�ao sam je kako mi s lepezom u ruci sjedi uz glavu � uplakanu i haljina po�kropljenih vlastitim suzama. Èim je vidjela, da sam ja budan, obrisala je svoje suze i donijela mi ne�to za jelo. Ja sam to htio odbiti, ali ona rekne:� Nisam li ti rekla, da me mora� slu�ati? Zato dakle jedi! Ja sam jeo i nisam joj se opirao. Pri tome mi je davala zalogaje u usta, a ja sam �vakao, sve dok nisam bio sit. Zatim mi je dala da pijem èièimakov �eæerni23 �erbet, oprala mi ruke, obrisala ih ubrusom i po�kropila me ru�inom vodom. Ja osvje�en sjednem k

raj nje. Kada je sada ubrzo pao mrak, obuèe mi ona moje haljine i rekne: � Dragi bratiæu, bdij cijele noæi, nemoj spavati! Jer æe ona uovoj noæi doæi k tebi tek pred jutro. Ako tako ushtjedne Allah, tiæe� se noæas napokon s njome sjediniti. Nemoj meðutim zaboraviti moj nalog! Zatim ona provali u suze, i bilo mi je zbog nje bolno u srcu, jer je ona tako jako plakala.Na moje pitanje:� Kakav je to nalog, koji si mi ti dala?Ona odgovori: � Kada se bude� od nje opra�tao, reci joj onaj stih, koji sam tija prije imenovala. Ja poðem obradovan, uputim se prema vrtu i uðem u sjenicu. Buduæi da sam se bio zasitio, sjedio sam i bdio, sve dok nije pro�la 23 Odreðenje �eæerni nije suvi�no, jer se �erbet mo�e praviti i od meda. Ovdje je naravno posrijedi �eæer od �eæerne trske. Èièimak - Ziziphus iuiuba ili Z. sativus - je zapravo indijska srdovnica ili �i�ula.59

Stoiosamnaesta noæjedna èetvrtina noæi. Ali mi se noæ uèinila tako dugaèkom kao godina. Pa ipak sam ostao budnim, sve dok nisu protekle tri èetvrtine noæi i dok nisu veæ zakukurikali pijetlovi. Tada me spopadne �estok osjeæaj gladi, jer sam tako dugo bio bdio. I tako ja priðem stolu, i jeo sam, dok nisam bio sit. Veæ mi je glava postala te�kom, i upravo sam htio zaspati, kad li odjednom primijetim u daljini kako dolazi neko svjetlo. Odmah skoèim na noge, operem si ruke i usta i priberem se. I u sljedeæem trenutku doðe ona sa deset slu�kinja. U njihovoj je sredini ona izgledala kao U�tap meðu zvijezdama, a nosila je rasko�nu zelenosvilenu odjeæu, na kojoj se nalazilo tkanje od crvenoga zlata. Ona je bila, kao �to kazuje pjesnik:Gorda je ona prema zaljubljenicima, u svojima zelenim haljinama,Lelujavima, i s kosom, koja se slobodno spu�ta.Ja je upitam: 'Kako se ti zove�?' Ona rekne: 'Ja sam ljepotica, Koja srca svih zaljubljenika spaljuje u�arenim �eravicama.'Ja joj se potu�im, �to ja sve trpim u svojoj �arkoj ljubavi. Ona rekne: 'Ti se �ali� stijeni, a o tome nisi ni�ta znao.'Tada ja uzviknem: 'Ako je tvoje srce stijena, tada znaj: Allah je dopustio da iz stijene iskaèe najbistrija izvorvoda.'Kada me je ona ugledala, smije�eæi se rekne: - Kako to biva, da si ti budan i da nisi dopustio da te svlada san? No, buduæi da si tijekom cijele noæi ostao budnim, ja znam, da si ti jedan istinski zaljubljenik. Jer po tome se prepoznaju zaljubljenici, �to oni noæima bdiju u mukama koje im donosi sa sobom njihova èe�nja.60

Pripovijest o Azizu i Azizi Potom se ona okrene slu�kinjama i dadne im neki znak. Te se udalje. Ali mi ona sama priðe, povuèe me na svoje grudi i poène me ljubiti. Takoðer ja poènem ljubiti nju, i ona je sisala moju gornju usnu, dok sam ja sisao njezinu donju usnu. Zatim ja polo�im ruku na njezine slabine i poènem je milovati. I ubrzo smo oboje zajedno le�ali na podu. Tada ona razve�e svoje gaæe, koje joj skliznu sve do gle�njeva. Sada smo se poèeli �aliti i grliti se, milovati i �aputati nje�ne stvari, gristi jedno drugo i prislanjati trbuh o trbuh, i kretati se u obilasku oko Svete Kuæe i njezinih stupova, sve dok njezini udovi nisu omlitavjeli, i dok ona nije klonula i bila ukradena svijetu. Zbilja, ta je noæ bila radost za srce i utjeha za oko, kao �to je o njoj rekao pjesnik:Najljep�a noæ, koju sam ja na svijetu pro�ivio, bila je ona, U kojoj sam ja proboravio uz njezin pehar za njega i za njega.U njoj sam dr�ao san daleko od svojih oèiju. Ali sam zato Sastavljao njezine nau�nice i grivne na njezinim gle�njevima. Tu smo tijesno zagrljeni le�ali sve do jutra. Kada sam ja zatim htio otiæi, ona m

e zadr�i s rijeèima:- Èekaj, kako bih ti jo� ne�to rekla!'..." Tada primijeti Sehrezad, da je poèelo jutro, i ona prekine prièu, koju je zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.61

Ali kada je zapoèela

stoidevetnaesta noæ##^W??W?W?W !? W? W?? W? W^^5g§ C

�ehrezad nastavi ovako: "Do�lo mije do u�iju, o sretni Kralju, daje mladiæ Tad� el-Mu-luku nadalje pripovijedao:'Kada sam ja htio otiæi, ona me zadr�i s rijeèima:� Èekaj, kako bih ti jo� ne�to priopæila i dala ti jedan nalog! Tako ja dakle ostanem stajati, dok je ona razmotala jedan rubac, izvadila iz njega ovaj komad lanenog platna i preda mnom ga ra�irila. Nato ja ugledam sliku gazela, kakve se ovdje prikazuju. U najveæem je èuðenju uzmem. I nakon �to sam se s njome dogovorio, da æu svake noæi dolaziti k njoj u onaj vrt, otiðem vrlo obradovan. U svojoj sam se meðutim radosti zaboravio podsjetiti na onaj stih, koji mi je nalo�ila moja sestrièna. Jer kada mi je moja ljubljena dala laneno platno, rekla mi je:� To je rad moje sestre.Na moje pitanje:- Kako se onda zove tvoja sestra? Ona odgovori:- Ona se zove Nur el-Huda. To laneno platno bri�ljivo èuvaj! Nato sam joj ja rekao zbogom, i u najveæoj sam mjeri obradovan oti�ao od nje. Sada sam se dakle uputio kuæi, u�ao k svojoj63

Stoidevetnaesta, noæsestrièni i na�ao je gdje le�i u postelji. Ali èim me je ugledala, ona se digne suznih oèiju. Zatim mi priðe, poljubi me u grudi i upita:- Jesi li izvr�io moj nalog i izrekao taj stih? - Zbilja - uzviknem ja - to sam zaboravio. Samo je slika ovih gazela uèinila da to zaboravim! I ja bacim pred nju komad lanenog platna. Zatim ona ponovo sjedne, ali se nije mogla vi�e suzdr�avati. Pustila je da joj suze slobodno teku i izgovorila ove stihove:Ti koji tra�i� rastanak, polako!Ne dopusti da te zagrljaji obmanjuju.Polako! Naèin je udesa prevara: Sreæa se mora primjeriti rastanku.Kada je svr�ila, ona me zamoli:- Dragi bratiæu, daj mi taj komad lanenog platna! Ja joj ga dadnem. Po�to ga je ona uzela, ra�irila ga je i promatrala sliku na njemu. Kako je sada za mene ponovo do�lo vrijeme da idem, moja mi sestrièna rekne: - Sada otiði, neka te prati mir! Ali kada se bude� od njeopra�tao, tada joj izreci onaj stih, koji sam ti ja prije imenovala,kojega se ti meðutim nisi sjetio, da joj ga izrekne�! Tada je ja zamolim da mi ga ponovi. I ona to uèini. Nato ja poðem prema vrtu i naðem djevojku gdje me èeka. Èim me je ugledala, ustala je, poljubila me i pustila me da poèivam na njezinim grudima. Zatim smo jeli i pili i jebali smo se, kao i predhodne noæi. Kada je meðutim nastalo jutro, ja izreknem onaj 'Azizin stih:

64

Pripovijest o Azizu i Azizi0 vi zaljubljeni, tako vam Allaha, ka�ite:Ako ga ljubav satire, �to da èovjek uèini? Ali èim je ona to èula, njezine se oèi preplave suzama, i ona rekne:On èuva svoju ljubav, vjerno èuva svoju tajnu1 strpljivo ustraje u svemu, �to god to bilo! Ja si taj stih zadr�im u pameti i sada sam bio veseo, �to sam ispunio �elju svoje sestriène. Zatim poðem kuæi, ali kada sam u�ao k 'Azizi, na�ao sam je na njezinoj postelji. Moja je mati sjedila do njezine glave i plakala nad njezinim jadom. Jedva da sam bio u�ao, kada mi je moja mati doviknula: � Propast na jednoga takvog bratiæa, kakav si ti! Kako si mogao napustiti svoju sestriènu u njezinome jadnom stanju, a da nepita� o njezinoj bolesti? Ali, kada me je moja sestrièna ugledala, ona podigne svoju glavu, okrene je prema meni i upita me:� 'Aziz, jesi li joj rekao onaj stih, koji sam te bila nauèila? � Dakako � odgovorim ja. - I kada ga je ona èula, zaplakala je i izrekla jedan drugi stih, koji sam si ja zadr�ao u pameti. Tada me ona zamoli, neka joj ga reknem. A kada sam to uèinio, ona �estoko zaplaèe. Zatim izgovori ova dva stiha:Kako on mo�e èuvati ljubav, kada mu ona otima �ivot, I kada mu se srce danomice rasprskava na tisuæu komada?Jamaèno je on tra�io ispravnu strpljivost, ali nije na�ao ni�ta Nego samo jedno srce, koje se vazda hrva s mukotrpnom èe�njom!65

Stoidevetnaesta noæI ona doda: - Kada ti opet kao obièno ode� k njoj, tada joj izreci ta dva stiha, koja si èuo. - To æu rado uèiniti - odgovorim ja i odem zatim u uobièajeno vrijeme k njoj u vrt. Ondje sam s njome do�ivio, �to nijedan jezik ne mo�e opisati. Kada sam se meðutim spremio na odlazak, ja joj izreknem ona dva stiha. Ali njoj pri slu�anju poteku iz oèiju suze, i ona izgovori pjesnièku rijeè:Ako mu se ne nudi snaga za èuvanje njegove tajne, Tada ja ne znam nikakav savjet za njega nego samo smrt! Nakon �to sam si takoðer to zabilje�io u sjeæanje, oti�ao sam kuæi. Ali kada sam u�ao k svojoj sestrièni, na�ao sam je kako le�i onesvije�æena, i svoju mater kako joj sjedi uz glavu. Èim je èula moj glas, ona otvori oèi i klikne:- 'Aziz, jesi li joj rekao ona dva stiha? - Dakako � odgovorim ja. - I kada ih je ona èula, zaplakala je i izrekla jedan drugi stih. Taj sam joj stih ponovio. Kada ga je meðutim moja sestrièna èula, ona iznova padne u nesvijest. Kada je zatim ponovo do�la k sebi, ona izgovori ova dva stiha:Poslu�ala sam i pokorila se. Zatim sam umrla. Ponesi sada Od mene pozdrav njoj, koja mije ukrala ljubavnu sreæu!Neka one, koji su sretni, raduje njihova sreæa � Sirotoj je zaljubljenici ostao samo kale� gorke �uèi! Kada je zatim opet nastala veèer, ja kao obièno odem prema vrtu. Ondje naðem djevojku kako me èeka. Sjeli smo, jeli smo i pili,66

Pripovijest o 'Azlzu i Aziziu�ivali svoju sreæu i spavali sve do jutra. A kada sam se ja spremio na odlazak, reknem joj one stihove, koje je bila izgovorila moja sestrièna. Ali kada ih je èula, ona glasno krikne i zgro�ena uzvikne: - Jao, jao! Tako mi Allaha, ta koja je izrekla te stihove, je sadamrtva!Zatim se ona rasplaèe i nastavi:

- Ah, ta, koja je izgovorila te stihove, ona ti ipak nije bliska,zar ne?Ja odgovorim:- Ona je moja sestrièna.Tada ona uzvikne: - Ti la�e�! Tako mi Allaha, kad bi ona bila tvoja sestrièna, tibi nju isto tako volio kao ona tebe! Ti si nju ubio. Neka ti Allahdadne smrt onako, kako si je ti dao njoj! Tako mi Allaha, da si timene o tome izvijestio, da ti ima� sestriènu, ja tebi ne bih dopustila da mi se pribli�i�.Ja joj odgovorim: - Ona mi je meðutim obja�njavala znakove, koje si mi ti uvijek davala! Ona mi je ipak pokazala, kako ja mogu dospjeti k tebii �to moram èiniti! Da nije bilo nje, tada ja nikada ne bih dospio dotebe.- Ona je dakle o nama znala? - upita ona. A ja joj dadnem kao odgovor:- Dakako.Na to je ona jo� samo rekla: - Dao Allah da ti oplakuje� svoju mladost, onako kako si ti pustio nju da ona oplakuje svoju mladost! Odlazi, potra�i je! Tako ja poðem ranjena srca i hodao sam, sve dok nisam do�ao u na�u ulicu.Tu sam veæ èuo naricanja, i kada sam se o tome raspitao, rekli su mi:67

Stoirtevetnaesta noæ� Na�li smo 'Azizu mrtvu iza vrata! Zatim uðem u kuæu. Ali kad me je ugledala moja mati, ona uzvikne: - Ti si se o nju ogrije�io! Odgovornost pada na tvoja leða. Nikada ti Allah ne oprostio njezinu krv!'..."68 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ali kada je poèela

stoidvadeseta noæ#$WW#$ W WW$ 5? W W? W? W W#^

3 go°

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladi 'Aziz Tad� el--Muluku nadalje pripovijedao: 'Zatim sam u�ao u kuæu. Ali, kada me je ugledala moja mati, ona je uzviknula: - Ti si se o nju ogrije�io! Odgovornost tereti tebe. Nikada tiAllah ne oprostio njezinu krv! Propast na takvoga bratiæa, kao �tositi! Zatim je do�ao moj otac, i mi opremimo 'Azizino mrtvo tijelo, iznesemo je i ispratimo je na groblje. Ondje je pokopamo. Dali smo takoðer da se nad njezinim grobom èita Kur'an i ostanemo tri dana kod njezine grobnice. Poslije toga se vratimo doma. I kako sam ja, duboko o�alo�æen zbog svoje sestriène stupio u kuæu, moja mi mati priðe s rijeèima: - Ja bih htjela znati, �to si joj ti uèinio, da joj je �uè prodrla ukrv. Moj sine, ja sam je ipak tako èesto pitala o razlozima njezinepatnje. Ali mi ona nije odala nijednu rijeè. Stoga te molim za voljuAllaha, reci mi, �to si joj uèinio, tako da je morala umrijeti!Tada ja dadnem kao odgovor:- Ja uopæe ni�ta nisam uèinio.

69

Stoidmdeseta noæ Ali ona rekne: - Neka Allah nju osveti na tebi! Zbilja, ona mi nije ni�ta rekla, nego je svoju tajnu skrivala sve do svoje smrti. Ali ti je ona oprostila. Jer ja sam bila uz nju, i prije nego �to je umrla, otvorila je oèi i rekla: - �eno mojega strica, neka Allah oprosti tvojemu sinu moju krv i neka ga ne kazni za ono, �to je on meni uèinio! Gledaj, ja odlazim iz prolaznoga zemaljskog obitavali�ta u vjeèno prebivali�te na onome svijetu. - Draga kæeri - povièem ja tada - neka nebo saèuva tebe i tvoju mladost! I ja je upitam o uzroku njezine patnje. Ali mi ona na to ne dadne nikakav odgovor, nego mi, nasmije�iv�i se, samo jo� rekne: - �eno mojega strica, reci svojemu sinu, ako on htjedne otiæionamo, kamo ide svaki dan, da treba pri rastanku izreæi ove dvijerijeèi: 'Vjernost je predivna - izdaja je ru�na.' To ja kazujem izzabrinutosti za njega, i tako æu mu dati znak svoje brige o njemu nesamo za �ivota, nego takoðer i poslije svoje smrti. Zatim mije dalane�to za tebe i zamolila me da se zakunem, da ti to neæu dati prijenego �to te vidim da za njom plaèe� i tuguje�. Ja to imam kod sebe,i kada te budem tako vidjela, kako je ona rekla, tada æu ti to dati.Ja sam je zamolio:- Poka�i mi to!Ali ona to ne htjedne uèiniti. Sada sam se posve predao milinama svoje ljubavi i nisam vi�e èak ni pomi�ljao na smrt svoje sestriène. Jer bio sam lakomislene naravi, a u svome sam srcu pri�eljkivao, da ja uzmognem ne samo preko noæi, nego takoðer i preko dana uvijek boraviti kod svoje ljubljene. Jedva sam mogao èekati, dok nije poèela noæ, a tada sam odmah po�urio u vrt, gdje sam zatekao djevojku kako sjedi kao na �eravici od nestrpljenja. Tek �to me je ugledala, ona mi poleti usus-ret, objesi se o moj vrat i upita me o mojoj sestrièni.70

Pripovijest o 'Azizu i 'Azizi - Ona je mrtva! � odgovorim ja � mi smo se za nju pomolili idali èitati Kur'an. To se dogodilo prije èetiri noæi, a ovo je peta noæod njezine smrti.Kada je to èula, ona krikne i zaplaèe. Zatim rekne: - Zar ti ja nisam rekla, da si je ti ubio? Da si mi prije njezinesmrti dopustio da o njoj znam, tada bih joj se ja odu�ila za njezinudobrotu, koju je ona prema meni iskazala. Ona mi je ipak uèinilajednu veliku uslugu i tebe sa mnom sjedinila. Da, da nije bilo nje,mi nikada ne bismo do�li jedno k drugomu. Ali se ja sada bojim, daæe te zadesiti neka nesreæa, jer si se ti o nju ogrije�io!Ja odgovorim: - Ona mi je prije svoje smrti oprostila � i ispripovijedam joj zatim ono, o èemu me je izvijestila moja mati. - Za volju Allaha - uzvikne ona � kada bude� i�ao svojoj materi, nastoj saznati, �to ona ima!Nato ja nastavim: - Moja mi je mati takoðer rekla, da je moja sestrièna njoj,prije nego �to je umrla, dala za mene jedan nalog ovog sadr�aja: �Ako tvoj sin bude i�ao onamo, kamo on obièno ide, tada ga nauèiove dvije rijeèi: 'Vjernost je predivna - izdaja je ru�na.'Kako je djevojka to èula, ona rekne: - Neka joj se smiluje Allah Uzvi�eni! Ona te je spasila od mene. Ja sam ti namijenila stanovitu nesreæu, ali ti sada neæu prièinitinikakvu patnju i ni�ta zlo.Zaprepa�æen, ja je upitam: - �to si ti dakle do sada imala na umu da mi uèini�, kada mi

ipak volimo jedno drugo?Ona odgovori: - Ti si u mene posve zateleban. Ali si ti jo� mlad i neiskusan,rvoje je srce slobodno od prefriganosti, i ti ni�ta ne sluti� o na�ojzlobi i podmuklosti. Kada bi ona bila jo� na �ivotu, tada bi ti ona71

Stoidvadeseta noæbila pomoænica. Samo je ona uzrok tvojega spasenja, i ona te je saèuvala od propasti. Sada te meðutim ja opominjem: Ne razgovaraj ni s jednom �enom, ne obraæaj se nijednoj na�ega spola, niti mladoj ni staroj! Èuvaj se, i jo� jedanput: èuvaj se! Ti si jo� neiskusan i ne poznaje� la�ljivost i lukavost �ena. Ona, koja ti je obja�njavala znakove, vi�e ne �ivi, i ja se za tebe bojim, da æe� dospjeti u nevolju i zatim neæe� naæi nikoga, tko æe te iz nje osloboditi, jer je tvoja sestrièna umrla.'..."

cu.

Tada primijeti �ehrezad da je svanulo jutro, i ona prekine pri-koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

72

Ali kada je poèelastoidvadesetiprva noæ

"1 i l Sj

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladiæ Tad� el-Mu-luku nadalje prièao:'Tada mi je djevojka rekla: � Ja se za tebe bojim, da æe� ti dospjeti u neku nevolju i zatimneæe� nikoga naæi, tko æe te odatle osloboditi. Kakva �alost zbogtvoje sestriène! Ah, kamo sreæe da sam je ipak upoznala prije njezine smrti, da sam mogla otiæi k njoj i odu�iti joj se za dobrotu, kojuje ona meni uèinila! Neka joj se smiluje Allah Uzvi�eni! Ona jeskrivala svoju tajnu, ona nije objavila ni�ta o tome �to je trpjela.Da, da nije bilo nje, ti ne bi do�ao k meni! Sada imam na tebe jo�jednu molbu.� Kakva je ta? � upitam.Ona odgovori: - Ta je, da ti mene odvede� do njezina groba. Tako æu je ja moæi potra�iti na mjestu, gdje ona poèiva u zemlji, i napisati stihove na njezin nadgrobni kamen.- Sutra, ako tako ushtjedne Allah - odgovorim ja. Zatim sam u toj noæi poèivao kod nje, dok se ona iz sata u sat tu�ila:73

Stoidvctdesetiprva noæ - Ah, kamo sreæe da si mi ipak pripovijedao o svojoj sestrièni,prije nego �to je ona umrla!Ali kada sam je ja upitao: - Sto znaèe one dvije rijeèi, koje je ona izrekla: 'Vjernost jepredivna � izdaja je ru�na'? � na to mi ona nije dala nikakav odgovor. Kada je nastalo jutro, ona ustane, uzme kesu sa zlatnicima i rekne mi: - Hajde sad, poka�i mi grob, kako bi k njemu hodoèastila! Hoæu na nadgrobni kamen napisati stihove i dati iznad tog mjesta sagraditi kupolu. �elim se usrdno pomoliti Allahu, da joj se smiluje, i razdijeliti ove zlatnike kao milostinju za njezinu du�u.

- Slu�am i pokoravam se! - odgovorim ja i poðem ispred nje, dok je ona slijedila za mnom i usput dijelila milostinju.Svakiput kad bi udijelila dar, rekla bi: - Ovo je milostinja za 'Azizinu du�u. Ona je, sve dok nije ispila kale� smrti, èuvala svoju tajnu i nikada nije objavljivala tajnuljubav!Tako je bez prekida davala iz kese milostinju s rijeèima: - Za 'Azizinu du�u! - sve dok novac nije bio na kraju i mi do�li do groba. Kada je ona ugledala grobnicu, zaplakala je i bacila se na nju. Zatim izvadi dlijeto od èelika i neki lijepo ure�en èekiæ i ureze u kamen, koji je stajao uz glavu groba, u finome pismu ove stihove:Do�la sam do jednoga zapu�tenog groba u nekom vrtu. Na njem se nalazio cvjetni grm od sedam anemona.Tada sam rekla: Èiji je to grob? Zemlja mi dadne kao odgovor:Cuj s po�tovanjem, to je mrtvaèka kuæa stanovitoga zaljubljenoga.74

Pripovijest o Azizu i AziziZatim ja uzviknem: Neka te �titi Gospod, ti �rtvo ljubavi! Gore u raju dr�i On tvoje prebivali�te spremnim!Nesretna su stvorenja ipak ljudi od ljubavi,Tako da njihove grobove oskvrnjuje jo� prah bijede.Kada bih to bila u stanju, postavila bih oko tebe cvjetnu lijehu, I zatim bih je napajala poplavom svojih suza. Zatim se ona plaèuæi vrati natrag u vrt, a ja s njome. Ondje mi ona rekne:- Ja te molim za volju Allaha, nikada me ne nemoj napustiti!- Slu�am i pokoravam se! - bio je moj odgovor. Sada se ja opet posve predam ljubavi prema njoj, i stalno sam je otada posjeæivao. I koliko sam god puta proveo kod nje neku noæ, ona me je prijazno doèekivala i s puno me po�tovanja ugo�æivala. Pritom me je zatim vazda pitala za one dvije rijeèi, koje je moja sestrièna 'Aziza rekla mojoj materi, a ja sam joj ih ponavljao. Tako sam ja otada �ivio u sretnoj udobnosti: mislio sam samo na jelo i pilo, na ljubljenje i grljenje i na to, da nosim uvijek nove fine haljine, sve dok nisam postao debeo i ugojen i dok nisam, slobodan od brige i �alosti, posve zaboravio svoju sestriènu. Tako sam proveo cijelu jednu godinu. Tada, o blagdanu Nove Godine, odem ja u hammam, ondje se okrijepim i odjenem rasko�nu haljinu. Kada sam iza�ao, popio sam pehar vina i uzeo udisati miris svoje haljine, koja je bila natopljena svakojakim miomirisima. Tada mi grudi postanu tako prostranima. Jer jo� ni�ta nisam znao o podmuklosti Sudbine niti o promjenjljivim sluèajevima vremena. Kako je sada bila veèer, pun sam se èe�nje zaputio k svojoj ljubljenoj. Ali sam bio pijan i nisam znao, kamo idem. Tako me na mome putu k njoj moja pijanost pusti da dospijem u ulicu, koja se75

Stoidvadesetiprva noæzove Predstojnièka Ulica. Dok sam ja dakle hodao tom ulicom, pogledam jedanput, i gle, bio sam kraj neke stare �ene koja je i�la svojim putem, sa zapaljenom svijeæom u jednoj ruci i sa savitim pismom u drugoj.'..." Tada primijeti �ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.76

Ali kada je poèela

stoidvadesetidruga noæ

*r&#??????????????????????????$'!^

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Aziz, mladi trgovac, Tad� el-Muluku nadalje pripovijedao: 'Kada sam do�ao u ulicu, koja se zove Predstojnièka Ulica, jednom sam pogledao, i gle, tu sam se nalazio blizu neke stare �ene, koja je i�la svojim putem, sa zapaljenom svijeæom u jednoj ruci i sa savitim pismom u drugoj. Kada sam joj pri�ao, ona zaplaèe i izgovori ove stihove:Budi mi, ti prijazni glasnice, iznad svega najljep�e dobrodo�ao! Kako su za mene slatke tvoje rijeèi! Kako me one raduju!O ti koji dolazi� od njega, kojemu ja �elim svako dobro � Dokle god pu�e istoènjak, neka te blagoslivlje nebo!Kada me je ugledala, ona upita: - Moj sine, zna� li ti mo�da èitati? Ja prerevno odgovorim:77

Stoidvadesetidruga, noæ� Dakako, moja dobra majèice! S rijeèima:� Tada uzmi ovo pismo i proèitaj mi ga! - pru�i mi ona pismo. Ja ga uzmem, otvorim ga i proèitam joj ga. To je meðutim bilo pismo napisano u daljini, s mnogo pozdrava milima. Kada je ona èula sadr�aj, obraduje se dobroj vijesti i zazove blagoslov na moju glavu s rijeèima: - Neka Allah odagna tvoje brige, onako kako si ti odagnaomoje brige! Zatim ona opet uzme pismo i ode nekoliko koraka naprijed. Mene meðutim pritisne nu�da. I tako se èuènem da pi�am. Zatim ustanem, dovedem svoju odjeæu u red, spustim gornju haljinu i okrenem iæi. Ali gle, tada stara opet doðe k meni, nakloni se iznad moje ruke, poljubi je i rekne: - Dragi gospodaru, Allah poklonio radost tebi i tvojoj mladosti! Ja te molim, poði nekoliko koraka sa mnom do onih vrata! Jasam ljudima rekla, �to si mi ti iz toga pisma proèitao, ali mi oni nisuhtjeli vjerovati. Doði par koraka sa mnom i unutra im proèitaj pismo! Unaprijed od mene primi zagovor jedne istinske pravednice!Na moje pitanje:- �to je zapravo posrijedi s tim pismom?Ona mi odgovori: � Moj sine, to pismo dolazi od mojega vlastitog sina, koji veæod prije deset godina boravi daleko od mene. On se otputio s robom i ostao tako dugo u tuðini, da smo mi veæ bili napustili nadu unjegov povratak i povjerovali, da je on umro. Sada je, poslije togadugog vremena, k nama stiglo od njega ovo pismo. Ali on ima jednu sestru, koja za njim neprestano plaèe dan i noæ. Ja sam joj rekla,da je on dobro. Ali mi ona to nije htjela povjerovati, nego je rekla:'Ti mi mora� dovesti nekoga, tko æe mi proèitati to pismo u mojojprisutnosti, kako bi moje srce na�lo mir i moja se du�a utje�ila.' Tito zna�, moj sine, oni koji vole, uvijek misle na lo�e. Zato mi ukazi78

Pripovijest o Azizu i Azizidobrotu, da doðe� sa mnom i njoj proèita� pismo. Ti treba� zatim stajati napolju pred zavjesom, dok æe njegova sestra, kada je ja pozovem, slu�ati iznutra. Tako æe� ti umiriti na�u brigu i ispuniti na�u �elju. Nije li ipak i Allahov Poslanik - neka ga On blagoslovi i neka ga pozdravi! � rekao: 'Tko jednoga zabrinutoga oslobodi jedne brige ovoga svijeta, njega æe Allah osloboditi od sto briga.' I prema jednoj drugoj predaji: 'Tko oslobodi svojega brata od jedne brige ovoga svijeta, njega æe Allah osloboditi od sedamdesetdvije brige Posljednjeg Suda.' Ja sam se obratila tebi s punim povjerenjem. Stoga me nemoj razoèarati!- Slu�am i pokoravam se - odgovorim ja - poði samo naprijed!

Tako je ona i�la ispred mene, a ja sam je neko vrijeme slijedio, dok nismo do�li do vrata jedne lijepe, velike kuæe, gdje su vrata bila okovana crvenim bakrom. Ja sam ostao stajati iza vrata, dok je stara na stranom jeziku ne�to doviknula. I prije nego �to sam za to bio pripravan, priðe lakim i spretnim korakom neka mlada djevojka. Ona je imala gaæe podvrnute sve do koljena, tako da sam na njoj ugledao par listova, koji dovodi do zbunjenosti duh i oko. A ona je sama bila takva, kako o njoj pjeva pjesnik:Ti koja razgoliæuje� bedro, kako bi ga zaljubljeniku Pokazala, pa da se sluti, kako je lijepo cijelo tvoje tijelo,Ti koja k svojemu ljubljenomu hita� s peharom: Pehar i bedro tjeraju èovjeka u pomamu. Bile su pak njezine noge, koje su bile nalik na dva alabasterska stupa, ukra�ene grivnama optoèenima zlatnima draguljima, a djevojka je bila svoje rukave zasukala sve do ispod pazuha i razgolitila svoje ruke, tako da sam mogao vidjeti njezine bijele nadlaktice. Na svojima je rukama nosila par grivni, kojih su kopèe bile optoèene velikim biserima. Oko njezina je vrata visjela ogrlica od sku-79

StoicLvadesetidruga, noæpocjenih dragulja. Na njezinim su u�ima svjetlucale biserne nau�nice. A na njezinoj se glavi nalazio rubac od tankoga svilenog tkanja, koje je bilo optoèeno dragim kamenovima. Skut je njezine ko�ulje bio uguran pod gajtan njezinih gaæa, kao daje bila zaposlena pri kuænome poslu. Kada sam ja nju ugledao, stajao sam pred njome bez rijeèi. Jer ona je nalikovala zraèeæem suncu. Ali ona rekne u probranom govoru i jednim tako slatkim glasom, kakav ja jo� nikada nisam èuo: - Majèice, je li to taj èovjek, koji je do�ao, da nam proèita pismo? Stara potvrdi i pru�i prema meni ruku s pismom, dok je ona stala oko èetiri koraka od vrata. Tada takoðer ja ispru�im svoju ruku, da od nje uzmem pismo, te sagnem glavu i ramena kroz vrata, kako bih mogao èitati pismo vi�e iz blizine. Ali prije nego �to sam znao, �to se dogaða, stavi stara glavu na moja leða i gurne me, s pismom u ruci, unutra. A zatim se iznenada naðem unutra u kuæi i ostanem stajati u predvorju. Stara meðutim br�e nego blijesak munje ujuri i nije imala ni�ta hitnije uèiniti, nego da zakljuèa vrata.'..."80 Tada primijeti �ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ali kada je zapoèela

stoidvadesetitreæa noæ&#?W??WW???? 9W9999V999W99^ A&4i^ 4

Lg

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladi 'Aziz Tad� el--Muluku nadalje pripovijedao: 'Kada me je stara gurnula, naðem se iznenada unutra u predvorju. Stara je meðutim ujurila br�e od blijeska munje i nije imala ni�ta hitnije uèiniti, nego da zakljuèa vrata. Èim me je dakle djevojka vidjela u predvorju, priðe mi, povuèe me na svoje grudi i baci me na pod. Zatim sjedne ja�imice na moje grudi i poène pritiskati svojim rukama moj trbuh, sve dok se nisam gotovo obeznanio. Nato me uhvati za ruku, a da se nisam mogao od nje osloboditi, jer me je tako èvrsto pritisnula uza se. A zatim je sa mnom po�la dalje u kuæu, dok je stara i�la ispred nas sa zapaljenom svijeæom. Pa kada me je provela kroz sedam dvorana, u�la je naposljetku sa mnom u jednu veliku sal

u sa èetiri estrade, u kojoj bi se mogao igrati konjanik loptom za napucavanje. Napokon me oslobodi i rekne mi:- Otvori svoje oèi! Ja to uèinim, ali sam jo� bio posve omamljen, jer me je tako èvrsto bila pritisnula uza se i gnjeèila moj trbuh. No vidio sam da je cijela sala bila izgraðena od najfinijeg alabastera i mramora. Svi su sagovi u njoj bili od svile i brokata, èak i jastuci i podglavci.81

Stoidvctdesetitreæct noæ Ondje su se takoðer nalazile dvije klupe od mjedi i jedna postelja od crvenoga zlata, optoèena biserima i draguljima, nadalje druge odaje i sjajan prostor, koji prilièi samo jednomu tebi sliènom kralju. Zatim me ona upita:- Reci, 'Aziz, �to ti je milije, smrt ili �ivot?- �ivot! - odgovorim ja. - Ako ti je dakle dra�i �ivot - nastavi ona � tada se vjenèaj sa mnom!Ja meðutim uzviknem: - Meni je to odbojno, da se vjenèavam s takvom nekom, kao�to si ti!Tada ona rekne: - Ako se ti sa mnom vjenèa�, tada æe� biti siguran od kæeri Da-lile Lukavice24.Ja je dakle upitam:- Tko je kæi Dalile Lukavice?Ona odgovori, nasmije�iv�i se: - To je ona s kojom si sada u prijateljstvu proveo jednu godinu i èetiri mjeseca - uni�tio je Allah Uzvi�eni i posjetio je prekonekoga, tko je jo� jaèi od nje! Ipak, tako mi Allaha, nema nikoga,tko bi bio bogatiji lukavstvima od nje! Kolike je mu�karce ona veæprije tebe ubila i kako je mnoga nedjela veæ izvela! Kako si dakle tiumakao iz njezinih ruku, nakon �to si tako dugo vremena �ivio snjome u prijateljstvu, a da te ona nije ubila niti ti uèinila i�ta na�ao? Kada sam ja èuo njezine rijeèi, èak sam se vrlo zaèudio i upitao sam je: 24 Glasovito semitsko �ensko ime Dalih znaèi zapravo � Spletkarica, a o Dalili Lukavici i njezinoj prelijepoj kæeri Zainabi Varalici govori se op�irnije u prièama u osmome svesku. To su: Podvale Dalile Lukavice i Pustolovine 'Ali Zaibaka iz Kaira.82

Pripovijest o }Azizu i 'Azizi� O gospodarice, tko te je zapravo o njoj izvijestio?Ona odgovori: - Ja nju poznajem tako dobro, kako udes poznaje svoje promjenjive sluèajeve. Ali sada �elim, da mi ti sve isprièa�, �to ti se kodnje dogodilo, kako bih saznala, na koji si se naèin spasio iz njezinihruku. Ja joj dakle ispripovijedam sve, �to sam do�ivio s tom djevojkom i takoðer sa svojom sestriènom 'Azizom. Ali kada je èula o 'Azizinoj smrti, ona uzvikne:- Neka joj se smiluje Allah! I suze su navirale iz njezinih oèiju, i ona je u svojoj �alosti pljeskala rukama jednom o drugu. Zatim je rekla: � U samo�rtvovanju je i�èezla njezina mladost. Ushtio Allahda tebi u svojoj dobrostivosti nadoknadi njezin gubitak! Zaista'Aziz, ona je sada oti�la, a bila je ipak uzrokom tvojega spasenja izruku kæeri Dalile Lukavice! Da nije bilo nje, ti bi tada zaglavio. Ajo� sam i sada zabrinuta za tebe, zbog podmuklosti i pakosti tedruge. Ali moj me jezik izdaje, i ja vi�e ne mogu govoriti.� Da, tako mi Allaha! - uzdahnem ja - to je sve tako do�lo. Ona meðutim zakima glavom i rekne:� Kao 'Aziza, takve danas vi�e nema! Zatim ja priklopim:

- I ona mi je na samrti jo� nalo�ila, da toj djevojci reknemsamo ove dvije rijeèi: 'Vjernost je predivna - izdaja je ru�na.'Kada je èula te rijeèi, ona mi rekne: - Tako mi Allaha, 'Aziz, te su dvije rijeèi ono, �to te je spasilood njezina nasilja i pred smræu od njezine ruke. Sada moje srce nijevi�e za tebe zabrinuto zbog nje. Ona te vi�e neæe ubiti. Da, tvoja jesestrièna bila tvoj anðeo èuvar za svojega �ivota i poslije svojesmrti. Ali zna�, tako mi Allaha, ja sam dan za danom �udjela zatobom, ali te nisam mogla do ovoga èasa dobiti pod svoju vlast. Tek83

Stoidvadesetitreæa noæje sada lukav�tina, koju sam smislila protiv tebe, imala nad tobom uspjeha. Ti si jo� neiskusan i ne poznaje� niti lukavstva mladih �ena ni pakosti starih.- Ne, tako mi Allaha! - uzviknem ja.A ona nastavi: - Budi spokojan i dobre volje! Tko je mrtav, nalazi smilovanje. A tko �ivi, do�ivljuje dobro. Ti si lijep mladiæ, i ja �udim za tobom samo sukladno zakonu Allaha i njegova Proroka - neka Ga On blagoslovi i neka Ga pozdravi! - Sto ti uopæe ikada po�elio u novcu i imetku, sve ti to brzo treba pasti u dio. Nikada ja tebi neæu prouzroèiti nikakav izdatak. Isto tako ja uvijek imam dovoljno peèena kruha, i vode u ibriku. Ja ne �elim od tebe ni�ta drugo, osim da ti sa mnom èini� onako, kako to èini pijetao.- �to je dakle to, �to èini pijetao? � upitam ja. Tada se ona nasmije, zaplje�èe rukama i padne od silnoga smijeha na leða. Zatim se ponovo uspravi i rekne smije�eæi se: - Ti svjetlosti mojega oka, zar ti onda ne poznaje� pijetlov posao? - Ne, tako mi Allaha! � uzviknem ja - ja ne poznajem pijetlov posao!Tada ona odgovori:- Pijetlov je posao, da jede i pije i gazi!Kada je ona to rekla, ja upitam u svojoj zbunjenosti:- Je li to pijetlov posao? - Dakako - odgovori ona. - I ja zahtijevam od tebe samo jedno: Potpa�i svoja bedra i oèelièi svoju volju, i ushtjedni prema svojim snagama ispunjavati braènu obvezu!Ona ponovo pljesne rukama i vikne:- Majèice, dovedi te, koji su kod tebe! I gle, tada je stara do�la sa èetiri zakonita svjedoka i sa svilenim rupcem u ruci. Nato je zapalila èetiri svijeæe. Pa kada su svjedoci84

Pripovijest o Azizu i Aziziu�li, mene pozdravili i sjeli, stavi na sebe djevojka neki veliki zar i nalo�i jednomu od njih, da sastavi braèni ugovor. Zatim ugovor bude potpisan, i ona sama posvjedoèi, da je primila sav miraz, prvi i drugi25, i da ja imam pravo na desettisuæa dirhema od njezinaimetka.'..." Tada primijeti �ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju. 25 Taj miraz nije ovdje �eninstvo, nego je to otkup za mladu, a plaæa ga mlado�enja. Dvije se treæine utvrðene svote plaæaju prije sklapanja braka, a ostatak se mora isplatiti �eni u sluèaju mu�evljeve smrti ili rastave braka.85

Ali kada je poèela

�1 °n°

-J ogostoidvadesetièetvrta noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladiæ Tad� el-Mu-liiku nadalje pripovijedao: 'Kada je bio potpisan braèni ugovor, ona sama posvjedoèi, da je primila sav miraz, prvi i drugi, i da ja imam pravo na desettisuca dirhema od njezina novca. Nato ona isplati svjedocima njihovu zaradu, i oni odu onamo, odakle su do�li. Sada djevojka odlo�i svoje haljine i priðe mi u nekoj tankoj ko�ulji, koja je bila op�ivena zlatom protkanim èipkama. Nadalje odlo�i takoðer svoje gaæe, uzme me za ruku i odvede me k postelji, tim �to je rekla:- U dopu�tenome nema nikakva grijeha! I ona se spusti na postelju, legne se na leða i mene povuèe na svoje grudi. Zatim duboko uzdahne, okrene se i povuèe svoju ko�ulju sve do preko svojih sisa. Ali kada sam je ja vidio tako le�ati, nisam se mogao vi�e suzdr�avati, nego sam je zagrlio uz vrele poljupce, dok je ona uzdisala i posramljeno sklopila oèi i plakala, a da joj nije potekla nijedna suza. I dok mi je ona do�aptavala: � Ljubljeni, jebi me! � Odmah me je podsjetila na rijeè nekoga pjesnika:Kada sam podigao njezinu ko�ulju i otkrio njezinu pizdu, Na�ao sam je tako tijesnom, kao �to stje�njuju moja osjetila ili udes.87

Stoidvadesetièetvrta noæGurnem u nju svoj kurac do polovice. Ona uzdahne. Tada upitam:'Za�to?' Ona rekne: 'Ja uzdi�em za onim �to je jo� ostalo.'I dalje je �aputala: - Ljubljeni, jebi me �to bolje mo�e�! Ah, ja sam tvoja robinja.Hajde, pojebi me do kraja! Tako mi mojega �ivota, pusti me da tvojkurac rukom uguram sve do u svoju nutrinu! Tako me je pu�tala da bez prestanka slu�am umilne rijeèi i stenjanje i uzdisanje, tim �to me je izmeðu toga ljubila i grlila, sve dok uz ljubavno mucanje nije na�a sreæa prispjela do najvi�eg vrhunca sladostra�æa. Zatim smo zaspali sve do jutra. Tada ja htjednem otiæi, ali gle, ona mi smije�eæi se stane na put s rijeèima: - Oh! Oh! misli� li ti, da se hammam mo�e isto tako napu�tati,kako se u njega ulazi26? Gotovo bih pomislila, da ti misli�, da samja poput kæeri Dalile Lukavice! Èuvaj se od takvih pomisli! Ti sisada zaista moj suprug prema braènom ugovoru i zakonu. Ako sipijan, postani opet trezvene pameti. Jer ova se kuæa, u kojoj se nalazi�, otvara svakogodi�nje samo jednoga jedinog dana. Otiði i pogledaj si velika vrata! Tada ja odem do velikih vrata i naðem ih zakljuèanima i prikovanima èavlima. I ja se vratim i izvijestim je o tome, �to sam vidio. Sada mi ona rekne: - 'Aziz, mi imamo ovdje bra�na, �ita, narova i drugoga voæa,�eæera, mesa, ovaca, �ivadi i drugih �ive�nih namirnica, koje namdostaju za mnogo godina. Od sada æe se ta vrata opet otvoriti teknakon jedne godine. I ja znam, da æe� ti tek nakon toga vremenasebe vidjeti izvan ove kuæe.Ja odgovorim samo: 26 U istoènjaèkima se javnim kupeljima ne plaæa prilikom ulaska, nego prilikom izlaska.88

Pripovijest o 'Azizu i 'Azizi- Nema nikakve moæi i nema nikakve visosti osim u Allaha!V - Sto te dakle muèi? � upita me ona. - Pa ti poznaje� sadapijetlov posao, koji sam te ja nauèila! Na to se ona osmjehne, i ja se takoðer osmjehnem. I tako sam se onda podvrgao n

jezinoj zapovijedi. Ostao sam kod nje, tim �to sam ja obavljao pijetlovu du�nost, tim �to sam jeo i pio i gazio, sve dok nije kod nas protekla jedna puna godina od dvanaest mjeseci. Tijekom je toga vremena ona od mene zatrudnila, a ja sam bio po njoj blagoslovljen jednim djetetom. Ali na blagdan Nove Godine zaèujem, kako se ulazna vrata otvaraju. I gle, ulazili su ljudi s kolaèima od bra�na i �eæera. Hitro sam htio izaæi, ali mi ona naredi:- Prièekaj do naveèer! Kako si u�ao, tako treba� takoðer izaæi. Tako sam dakle èekao sve do naveèer, i sada napokon htjed-nem izaæi, dr�æuæi od straha. Ali gle sada, ona uzvikne: - Tako mi Allaha, ne pu�tam te van, osim ako mi se ne zaku-ne�, da æe� se vratiti jo� u ovoj noæi, prije nego �to se zatvore ulazna vrata! To joj ja obeæam, i tako mi ona dadne da se zakunem sveèanim zakletvama � maèem i Svetom Knjigom i rastavom � da æu joj se vratiti. Zatim je ostavim i poðem prema vrtu moje negda�nje prijateljice. Kada sam ga kao obièno na�ao otvorenim, postanem gnjevan i reknem u sebi: - Ja sam dakle èitavu jednu godinu dana bio odsutan s ovogamjesta, i kada sada neoèekivano ovamo dolazim, nalazim ga otvorena kao obièno! Je li djevojka zbilja jo� tu kao prije, ili nije? Jaipak moram jedanput uæi i pogledati, prije nego �to odem k svojojmateri, pogotovo �to je sada ba� veèernje doba!Uðem dakle u vrt.'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.89

Ali kada je poèela

stoidvadesetipeta noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Aziz Tad� el-Mu-luku nadalje pripovijedao: 'Ja sam dakle u�ao u vrt i i�ao dalje, sve dok nisam do�ao do sjenice. Ondje naðem kæer Dalile Lukavice gdje sjedi, glave pognute preko koljena i obraza oslonjenih o ruke. Njezina je boja bila blijeda, a njezine su oèi bile upale. Èim me je ugledala, ona klikne:- Hvala neka je Allahu za tvoj sretan povratak! I ona se htjede dignuti. Ali od radosti opet klone na pod. Ja posramljeno pognem pred njom glavu. Zatim joj priðem, poljubim je i upitam je:- Kako si znala da æu ove noæi doæi k tebi? - Ja to nisam znala! � odgovori ona. - Tako mi Allaha, ja cijelu jednu godinu dana nisam znala za san niti ku�ala njegovu slast, nego sam svake noæi bdjela, kako bih tebe èekala. Tako to stoji sa mnom od onoga dana, kada si me napustio i kada sam ti dala haljinu od novog pamuka, i kada si mi obeæao, da æe� otiæi samo u hammam i zatim se vratiti natrag! Ja sam tu sjedila, kako bih te doèekala, prvu noæ, drugu noæ, treæu noæ i tako dalje, sve dok napokon nisi do�ao k meni nakon toga dugog vremena, tijekom koje-91

Stoidvadesetipeta noæga sam ja uvijek samo i�èekivala tvoj dolazak. Tako to prolaze zaljubljeni. Sada te molim, isprièaj mi, za�to si ti cijelu godinu dana ostao daleko od mene!

Tada joj ja isprièam. Ali kada je èula, da sam se ja o�enio, pro-blijedila je. Ja nastavim: � Gledaj, ja sam noæas do�ao k tebi. Ali se moram jo� prijeosvita dana opet s tobom rastati.Tada ona uzvikne: � Zar to njoj nije dosta, �to se s pomoæu lukav�tine vjenèala stobom i dr�ala te èitavu jednu godinu dana zarobljena kod sebe?Zar je morala jo� i dati da joj se zaklinje� rastavom, da æe� joj sevratiti jo� u ovoj noæi prije osvita dana? Zar te je morala prijeèitijo� i u tome, da se sa svojom materom ili sa mnom u miru porazgo-vara�? Zar je dakle za nju bilo tako te�ko, da ti jednu jedinu cijelunoæ daleko od nje ostane� kod jedne od nas? Kako onda stoji sonom, od koje si ti bio odsutan punu jednu godinu dana i koja teje prije upoznala nego ona? Ali neka se Allah smiluje tvojoj sestrièni 'Azizi! Njoj se dogodilo ono, �to se jo� nikomu nije dogodilo, i ona je podnijela ono, �to jo� nitko nije podnio! Ona je umrlazato �to si ti tako grozno s njome postupao. Pa ipak je ona bila ta,koja te je �titila. Ja sam tada vjerovala, da ti mene ljubi�, i tako samte pustila da ide� svojim putem, premda sam bila u stanju, da te nepustim da ode� zdrav i èitav, i premda sam te mogla dr�ati zarobljena i upropastiti te! Zatim ona �estoko zaplaèe i postane gnjevnom. Njezine se vlasi meni na oèigled nakostrije�e, i ona me pogleda oèima punim jarosti. Kada sam je ja vidio u takvom sranju, poènem drhtati od straha pred njome. Jer ona je bila nalik nekomu prijeteæem 'ifri-tu27, a ja bobu na vatri. Na to mi ona rekne: � Ti mi sada nisi ni od kakve koristi, otkada si se o�enio i ima�dijete. Sada vi�e ni�ta ne valja� za moje dru�tvo. Jer meni mo�e27 'Ifrit je zao d�inn ili zao demon.92

Pripovijest o Azizu i }Aziziodgovarati samo ne�enja, dok mi o�enjen mu�karac ni�ta ne koristi. Ti si me dodu�e prodao za onu gomilu govna, ali, tako mi Allaha, ja æu toj kurvi veæ prirediti patnju poradi tebe. Ti ne smije� biti saèuvan niti za mene ni za nju! Zatim ona istisne jedan glasan krik, i prije nego �to sam se sna�ao, doðe deset robinja i bace me na zemlju. Dok sam ja tako le�ao pod njihovim rukama, ona ode, uzme no� i uzvikne: � Zbilja, zaklat æu te kao jarca. I to jo� nije dovoljna kazna za ono, �to si ti uèinio meni, i prije toga svojoj sestrièni! Kada sam ja tako ugledao sebe na zemlji u vlasti robinja, svoje lice uprljano pra�inom, i kada sam vidio nju kako brusi no�, bio sam siguran usmrt.'..."93 Tada primijeti �ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ali kada je poèela

stoidvadeseti�esta noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir Dandan Dau el-Makanu govor

io:- Potom je mladi 'Aziz Tad� el-Muluku nadalje pripovijedao: 'Kada sam ja sebe tako ugledao u vlasti robinja na zemlji, svoje lice uprljano pra�inom, i kada sam vidio nju kako brusi no�, bio sam siguran u smrt, i nju sam tada najponiznije molio za milost. Ali ona postane samo jo� tvrdokornijom i zapovijedi robinjama da mi svezu ruke. One to uèine, bace me zatim ispru�ena na leða, sjednu na moj trbuh i pograbe moju glavu. Dvije meðutim robinje sjednu na moje noge, a dvije me druge pograbe za ruke. Naposljetku ona doðe s dvije robinje. Njima zapovijedi da me tuku. Tada su me te dvije udarale tako dugo, dok nisam pao u nesvijest i dok mi nije otkazao glas. Kada sam ponovo do�ao k sebi, sam sam sebi rekao: - Da sam odmah bio ubijen koljaèkim no�em, to bi za menebilo bolje i lak�e! Pri tome sam se morao sjetiti rijeèi svoje sestriène 'Azize, koje mi je ona obièavala govoriti: 'Ushtio te Allah za�tititi od njezine pakosti!'95

Stoidvadeseti�esta noæ I ja sam vikao i plakao, sve dok mi nije otkazao glas, te ja nisam mogao niti od sebe istisnuti kakav krik niti disati. Zatim ona iznova poène brusiti no� i rekne robinjama:� Svucite ga do gola! Ali mi tada Gospod dadne, da izgovorim one dvije rijeèi, koje mi je rekla moja sestrièna i stavila na srce. Ja dakle reknem: � O gospodarice, zar ti ne zna�: 'Vjernost je predivna � izdaja je ru�na'?Kada je to èula, ona krikne i uzvikne: � Allah ti se smilovao, o 'Aziza! Allah joj poklonio raj za njezinu izgubljenu mladost! Da, ona je ta, koja ti je slu�ila za svojega �ivota i nakon odlaska na onaj svijet, koja te je tima dvjema rijeèimaoslobodila od mojega nasilja. Alija te ne mogu sada samo tako pustiti odavde, ne, ja moram na tebi ostaviti stanoviti trag, kako bih nanijela bol onoj besramnoj kurvi, koja te je dr�ala daleko od mene. Zatim pozove slu�kinje i zapovijedi im, da moje noge èvrsto svezu uzetom. Nadalje zapovijedi:e� Opet sjednite na njega! I one to uèine. Potom ona ode, uzme bakreni tiganj, objesi ga iznad u�arene ugljene peæi, ulije u njega sezamova ulja i ispeèe u njemu sir, dok sam ja le�ao kao bez svijesti. Potom opet priðe k meni, razve�e mi gaæe i oko mojih muda sve�e konopac. Uzme u ruke krajeve konopca, pru�i ih dvjema robinjama i zapovijedi im da ih vuku. Kada su one to uèinile, ja ponovo utonem u nesvijest, a od prekomjernosti boli, bilo mi je kao da propadam u neki drugi svijet. Sada ona priðe k meni s o�trim no�em za brijanje i odsijeèe mi kurac, tako da sam otada kao �ena. Zatim mi je spalila ranu uskipjelim uljem i utrljala je nekim prahom, dok sam ja le�ao u nesvijesti. Kada sam meðutim ponovo do�ao k sebi, krv je veæ bila zaustavljena. Tada ona zapovijedi robinjama da me odve�u, i dadne mi da popijem jedan pehar vina. A zatim mi rekne: � Sada idi k onoj, s kojom si se vjenèao, k onoj, koja tebe meninije priu�tila ni na jednu jedinu noæ! Neka se Allah htjedne smilo-96

Pripovijest o 'Azizu i Azizivati tvojoj sestrièni, koja te je spasila i koja nikada nije objavila svoju tajnu! Da, da mi ti nisi dao da èujem njezine dvije rijeèi, tada bih te ja ubila. Odlazi u ovome trenutku, ka komu hoæe�! Ja sam od tebe htjela samo to, �to sam ti odsjekla. Sada vi�e ni�ta ne trebam od tebe. Takoðer nemam vi�e nikakve �elje za tobom. Na noge dakle, stavi svoju ruku na svoju glavu i moli se Allahu Uzvi�enomu za svoju sestriènu! Nato mi ona dadne jedan udarac svojom nogom. Tako se ja podignem, i jedva sposoban hodati, posve sam polako odatle klimao, sve dok nisam do�ao do na�ih kuænih vrata. Njih sam na�ao otvorenima. I obeznanjen se bacim u kuæu. Sada doðe moja supruga i unese me u dvoranu. Tada ona otkrije, da sam postao slièan �eni. Ja pak utonem u dubo

k san. Kada sam se zatim opet probudio, naðem sebe kako le�im kod vrtnih vrata.'..."97 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ali kada je poèela

^ s°sstodvadesetisedma noæ

sp c

�ehrezad nastavi ovako: 'Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Vezir Dandan pred kraljem Dau el-Makanom28 svoju pripovijest nastavio na ovaj naèin:- Potom je mladi Aziz Tad� el-Muluku dalje prièao: "Kada sam se zatim opet probudio, na�ao sam se kako le�im pred vrtnim vratima. Tada se podignem, uzdi�uæi i muèen bolovima, i uputim se k svojoj roditeljskoj kuæi. Po�to sam onamo u�ao, ugledam svoju mater, kako za mnom plaèe i jadikuje:- Ah, tko zna u kojoj ti zemlji boravi�, moj sine! Ja poðem k njoj i bacim se prema njoj. Ali kada me je ona ugledala i pa�ljivo pogledala, ona spozna, da sam bolestan. Jer moje je lice bilo blijedo i �uto. Sada ja opet dozovem u pamet svoju ses- 28 Kralj Dau el-Makan je sin kralja 'Omara ibn en-Nu'mana i roðeni brat r.jegove kæeri Nuzhat ez-Zaman (oboje od Sophije), i ujedno brat Sarkana, njegova najstarijega sina od jedne od prvih èetiriju zakonitih �ena, i Rumzana (od Abrize), a otac kralja Kan-ma-kana ('Omarova unuka), dok su Sarkan i njegova mlaða sestra Nuzhat ez-Zaman rodili kæer Kudiju-Fakan ('Omarovu unuku). Neobièan odnos izmeðu Kan-ma-kana i Kudije-Fakan, koja mu je bila dvostruka sestrièna (i po oèevoj sestri i po oèevu polubratu) tematizira se u daljnjem izlaganju Povijesti kralja 'Omar ibn en-Nu'mana.99

Stoidvadesetisedma noætriènu i sjetim se svega onoga dobra koje mi je iskazala, i � samo odveæ kasno - uvidim, da me je ona istinski ljubila. I dok sam ja za njom plakao, plakala je takoðer moja mati. Zatim mi ona rekne:- Moj sine, znaj, tvoj je otac umro! Tada se ja jo� �e�æe uzbudim i poènem plakati, sve dok se nisam onesvijestio. Kada sam opet do�ao k sebi, padne moj pogled na mjesto, gdje je 'Aziza obièavala sjediti. Morao sam iznova plakati, i od preobilja sam se svojih suza skoro opet onesvijestio. I tako sam plakao i jadikovao bez prestanka sve do ponoæi. Tada mi moja mati rekne:- Znaj, tvoj je otac umro prije deset dana! - Ah - uzviknem ja - ja neæu nikada moæi ni na koga drugoga misliti osim na svoju sestriènu 'Azizu. Da, ja zaslu�ujem sve to, �to mi se dogodilo. Jer ja se na nju nisam obazirao, dok je ona mene tako vjerno ljubila!- �to ti se dakle dogodilo? � upita moja mati. Tada joj ja isprièam, �to sam do�ivio. Ona je neko vrijeme tiho plakala. Ali zatim ode i donese mi ne�to jela i piæa. Ja sam malo pojeo i popio. Potom ja njoj ponovim svoju povijest i izvijestim je o svemu, �to se na mene sruèilo. - Hvala neka je Allahu � uzvikne ona � da ti se dogodilo samo to i da te ona nije ubila! Potom me je pazila i njegovala, sve dok nisam ozdravio. I kada sam bio posve

zdrav, ona mi rekne: - Moj sine, sada æu ti ja donijeti ono, �to mi je tvoja sestrièna'Aziza povjerila da èuvam za tebe. Jer to pripada tebi, a ona mi jedala da se zakunem, da ti to neæu prije dati, sve dok ne budem vidjela, da si se ti sjetio nje i da si za njome zaplakao. Sada vidim dasu ti uvjeti kod tebe ispunjeni. Ona dakle ode, otvori neki sanduk i uzme odatle ovaj komad lanenog platna, na kome su odslikane te gazele i koji sam joj ja jednom bio dao. Po�to sam ga uzeo, na�ao sam u njemu list s ovim stihovima:100

Pripovijest o }Azizu i Azizi0 gospodarice ljepote, tko te je naveo na krutost,na smrt za onoga, èije je srce slomljeno u ljubavi prema tebi?Makar ti na mene i ne mislila, otkada smo se rastali, Pa ipak mijeAllah svjedok: ja tebe ne zaboravljam!Ti me muèi� za nepravdu, a ipak mije to slatko. Dopusti mi samo jednom milost, da te vidim!Ja tek sada mogu shvatiti, da ljubav donosi boli1 du�evne muke, odkada venem u èe�nji za tobom.Da, �estoka strast uspaljuje moje srce, i ja ginem, Zarobljen u ljubavne uze zrakom tvojih oèiju.Sam je koritelj imao suæuti sa mnom u mojoj ljubavi I tugovao. Ali ti, o Hind29, ne tuguje� zbog moje muke.Tako miAllaha, ako moradnem umrijeti, ostat æu ti vjeran, o tiSvjetlosti mojega oka. Da, ako se rastoèim od èe�nje, neæu te zaboraviti. Kada sam proèitao te stihove, poènem �estoko plakati i udarati se po licu. Zatim rastvorim list i naðem unutra sakriven jedan drugi. Kada sam njega takoðer otvorio, gle, tu je na njemu bilo napisano:29 Posrijedi je staroarapsko �ensko ime.101

Stoidvctdesetisedma noæ 'Znaj, moj dragi bratiæu, ja ti otpu�tam svoju krv, i molim se Allahu, da te on s onom, koju ti �eli�, skladno sjedini. Ali ako ti se od kæeri Dalile Lukavice dogodi kakvo zlo, tada se ne vraæaj k njoj. Ne odlazi niti njoj niti nekoj drugoj, nego podnosi svoju patnju! Da ti nije bio suðen dug �ivotni vijek, ti bi veæ odavno zaglavio u smrt. Ali neka je hvala Allahu, koji je dopustio, da moj smrtni èas pre-tekne tvoj. Ja te sada pozdravljam po posljednji put. Pazi na ovaj rubac sa slikom gazela, i nikada se od njega ne rastavljaj. Jer on je bio moj vjerni suputnik, kada si mi ti bio daleko!'..."102 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ali kada je nastala

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir Dandan pred kraljem Dau el-Makanom svoju pripovijest nastavio na ovaj naèin:- Nato je mladi Aziz nadalje Tad� el-Muluku pripovijedao: 'Ja sam proèitao, �to je moja sestrièna za mene napisala i stavi-la mi na srce, a njezine su rijeèi glasile: Tazi na ovaj rubac s gazelama i nikada se ne odvajaj od njega! Jer on je bio moj vjerni suputnik, kada si mi ti bio daleko! Ja te zak-linjem Allahom, ako te udes sastavi s tom, koja je izvezla ove gazele, tada ostani daleko od nje, i nemoj dopustiti da ti se pribli�i, i ne vjenèavaj se s njome! Ako se meðutim to ne dogodi, da te udes s njome sastavi, i ako ti ne naðe� puta do nje, tada se nikada vi�e potom nemoj pribli�avati nijednoj od �enskoga spola. Znaj, ona, koja je izvezla ove gazel

e, izveze svake godine po jedan takav par gazela i �alje ih u najudaljenije zemlje, kako bi glas o njoj i njezino lijepo umijeæe, u kome joj nijedan èovjek nije ravan, postali posvuda poznatima. Tvojoj ljubljenoj meðutim, kæeri Dalile Lukavice, je do�ao u ruke rubac s gazelama, i ona je s njime obièavala dolaziti ljudima pred oèi i pokazivati im ga, tim �to bi rekla: 'Ja imam sestru, koja takav veze! Alije ona lagala sa svojim rijeèima - AUah joj razderao njezin zar! - I ovo je sada moja posljednja opomena tebi,103

Stoidvadesetiosma noækojom te opominjem, jer ja znam, da æe ti svijet poslije moje smrti postati pretijesnim. Mo�da æe� zbog toga poæi u tuðinu i potucati se naokolo po zemlji, pa ako zatim doèuje� o umjetnici, koja je izradila ovu sliku, i ako poène� èeznuti za tim, da je upozna�, tada æe� se sjetiti mene. Ali ti to neæe ni�ta koristiti, da, ti æe� tek nakon moje smrti spoznati moju pravu vrijednost. Znaj dakle, djevojka, koja je izvezla te gazele, je kæi kralja Kamfornih Otoka, a ona je jedna plemenita gospodarica.' � Kada sam ja bio proèitao taj list i razumio njegov sadr�aj,plakao sam, a moja je mati plakala sa mnom. Stalno sam moraogledati list i plakati, sve dok se nije spustila noæ. I u takvu sam stanju ostao punu godinu dana. Zatim su se, u sljedeæoj godini, spremali trgovci iz mojega oèinskog grada na putovanje, ti tu trgovci, uèijoj se karavani nalazim. Tada me je moja mati svjetovala, da se jatakoðer trebam opremiti i putovati s njima, jer æu se tako mo�dautje�iti i zaboraviti svoju �alost. Ona mi rekne: - Budi veseo i odustani od tugovanja! Otputuj u daljinu, godinu dana ili dvije ili èak tri, sve dok se karavana ne vrati doma.Mo�da æe se tvoje srce obradovati i tvoja se briga raspr�iti. S takvim mi se rijeèima uvijek prijazno obraæala, sve dok ja nisam spremio svoju robu i s njima otputovao. Ali se moje suze za vrijeme èitava putovanja sve do sada nisu osu�ile. Svakiput, kada bismo priredili odmor, ja bih odmatao ovaj rubac i promatrao na njemu gazele, i zatim se sjeæam svoje sestriène 'Azize i plaèem za njome, kao �to si to upravo vidio. Ah, ona me je tako usrdno ljubila. Ona je umrla, jer sam ja tako okrutno s njome postupao. Ja sam joj èinio samo zlo, ali je ona meni èinila samo dobro. Kada se dakle ovi trgovci budu vraæali s putovanja, tada æu i ja s njima poæi kuæi. Jer tada æu biti veæ punu godinu dana u tuðini. Ali je moja tuga postala samo jo� veæom, a briga i �alost nisu od mene ustuknuli. Dakako da sam do�ao do Kamfornih Otoka s kristalnim dvorcem. To je sedam otoka, a nad njima vlada stanoviti kralj po imenu Sehriman. Taj ima jednu kæer, zvanu Dunja. A bilo mi je reèeno, da je ona ta, koja veze gazele. Takoðer su ove gazele tu pred tobom svjedoèanstvo njezina umijeæa. Kada sam to taj put èuo, moja104

Pripovijest o Azizu i Azizije èe�nja samo jo� porasla, i ja sam utonuo u more misli, koje mi nisu davale nikakva poèinka. Takoðer sam oplakivao svoju nesreæu, �to sam postao poput �ene, �to nemam vi�e nikakve snage i �to r.e posjedujem vi�e ono, �to pripada mu�karcu. Od onoga dana, kojega sam napustio Kamforne otoke, plaèu moje oèi i tuguje moje srca. Tako se veæ dugo nalazim u toj bijedi, pa ne znam èak ni to, hoæe li mi to biti moguæe da se vratim u svoju domovinu i da umrem pokraj svoje matere ili ne. Ah, menije veæ dodijao ovaj svijet!' Zatim mladi trgovac iznova zaplaèe, pa je uzdi�uæi i jadikujuæi pogledavao na sliku s gazelama. Suze su u potocima tekle niz njegove obraze, i on izgovori ova dva stiha:Kada bi mi ponetko rekao: 'Radost ipak mora doæi!'Ja bih mu na to: 'Kako se to èesto kod jada ka�e: radost mora doæi!''Nakon nekog vremena!' rekne on, ja ka�em: 'To me èudi. Tko mi jamèi za moj �ivot? O ti, èiji razlozi ni�ta ne valjaju!'I nadalje on rekne:Allah to dobro zna, ja sam, otkada si se od mene rastavila, tako dugo plakao, sve dok se nisam sav poklonio suzama!Tada mi moj koritelj rekne: 'Strpljenja! ti æe� je zadobiti.'

Ja uzviknem: 'O ti koji me kori�, strpljenja � kako da ga naðem?' - To je, o kralju, moja povijest! Jesi li ikada èuo neku ne-obièniju od nje?105

Stoidvadesetiosma noæ Tada je Tad� el-Muluk bio u najveæoj mjeri zaprepa�æen, a dok je on slu�ao tu prièu mladog trgovca, u njegovu se srcu zapali ljubavna vatra poradi izvje�æa o ljupkosti gospodarice Sitt30 Dunje.'..." Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.30 Sitt znaèi - princeza, kraljevna itd.106

Ali kada je poèela

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir Dandan pred Dau el-Makanom dalje prièao: - Kada je Tad� el Muluk bio èuo pripovijest mladoga trgovca, postao je u najveæoj mjeri zaprepa�cenim, a u njegovu je srcu bila raspaljena ljubavna vatra, kada je èuo o ljepoti gospodarice Sitt Dunje i saznao, da je ona bila ta, koja je izvezla par gazela. I njegova je strasna èe�nja postajala sve �e�æom. Mladomu meðutim trgovcu on rekne: - Tako mi Allaha, tebi se dogodilo ono, �to se jo� nikada nijednomu drugom èovjeku nije dogodilo. Ali ti je odreðeno stanovito �ivotno trajanje, koje ti mora� ispuniti. Sada bih te ja htio jo� i o neèemu pitati!Kada je 'Aziz odvratio: � �to je to? � ovaj nastavi: - Isprièaj mi, kako ti je po�lo za rukom, da vidi� onu damu, koja je izvezla ovaj par gazela! - O moj gospodaru - odgovori 'Aziz - dobio sam pristup k njoj zahvaljujuæi jednoj lukav�tini, i to na ovaj naèin. Kada sam do�ao s tom karavanom u njezin grad, iza�ao sam, i �etao sam se ondje po vrtovima, koji su bili puni visokog drveæa. Èuvar je meðutim107

Stoidvadesetideveta noætih vrtova bio neki star èovjek u poodmaklim godinama. Njega ja upitam:'Djedice, komu pripada ovaj ovdje vrt?'On mi odgovori: 'On pripada princezi, gospodarici Dunji. Kada se njoj prohtije da se razonodi, tada ona otvori tajna vrata, �eæe se uokolo po vrtu i u�iva u mirisu cvijeæa.'Nato ga ja zamolim: 'Ukazi mi naklonost i dopusti mi da sjedim u ovome vrtu, sve dok ona ne doðe i ne proðe pokraj mene. Mo�da potom imadnem sreæu, da uvrebam jedan pogled na nju!'Stari odgovori:'U tome nema nikakva zla.' Pa po�to je on tako rekao, ja mu dadnem par dirhema s rijeèima:'Kupi nam ne�to za jelo!' On obradovan uzme novac, otvori vrtna vrata i povede me sa sobom unutra. Ondje smo i�li sve dalje, dok nismo do�li na neko ljupko mjesto, gdje mi on rekne:'Ostani ovdje sjediti, sve dok se ja opet ne vratim k tebi!' Predhodno mije meðutim bio dao malo voæa. Napusti me dakle i neko ga vrijeme nije bilo. Kada se vratio, imao je sa sobom peèeno janje, i od toga smo jeli sve dotle, dok nismo bili siti. Ali je pri svemu tome moje srce èeznulo za prizorom dame. Dok smo obojica tu tako sjedili, iznenada se otvore vrata, i stari mi rekne:'Na noge, sakrij se!' Èim sam ja to uèinio, gle, pomolio je neki crni u�kopljenik svoju glavu kroz vrata i viknuo:'Stari, je li itko kod tebe?' 'Ne' odgovori ovaj.108

Pripovijest o }Azizu i }AziziTada u�kopljenik nastavi:'Zakljuèaj vrtna vrata!' Pa èim je stari zasunom zakljuèao vrtna vrata, gle, tu izaðe Sitt Dunja kroz tajna vrata. Pri pogledu sam na nju povjerovao, da se Mjesec podigao na obzoru i da je jasno zasjao. Cijeli sam jedan sat bio utonuo u promatranje njezina lika, i �udio za njome, kao �to �edan �udi za svje�om vodom. Kada je meðutim protekao taj sat, ona opet i�èezne, po�to je zakljuèala vrata. Tada ja takoðer odem iz vrta i potra�im svoj karavanseraj31, dobro znajuæi, da ja nikada neæu do nje doprijeti i da ja isto tako ni nisam mu�karac za nju, pogotovo zato �to sam postao poput �ene i ne posjedujem vi�e ono, �to pripada mu�karcu. Ona je osim toga ipak jedna kraljevna, ja meðutim samo obièan trgovac. Kako bih se onda ja mogao tjelesno sjediniti s njoj sliènom ili s ijednom drugom djevojkom? Kada su se zatim moji suputnici ondje pripremali za odlazak, isto sam se tako i ja spremio za putovanje i otputovao s njima. Njihovo je odredi�te bilo ovaj grad, i tako smo mi naposljetku dospjeli na ovo mjesto i susreli se s tobom. Ti si me pitao, a ja sam ti ispripovijedao. To je prièa o onome, �to mi se dogodilo, i s time - pomogao Allah! Kada je Tad� el-Muluk èuo to izvje�æe, bili su njegovo srce i njegove misli posve osvojeni ljubavlju prema Sitt Dunji, i on nije znao, �to bi uèinio. Ali on ustane, uzja�e svojega plemenitog konja, uzme 'Aziza sa sobom, i vrati se s njime u grad svojega oca. Ondje on odredi za 'Aziza jednu vlastitu kuæu i opskrbi ga u njoj svime, �to je on trebao u jelu i pilu i odjeæi. Zatim ga ostavi i uputi se k svojemu dvorcu, dok su mu suze curile niz obraze. Jer èesto mo�e slu�anje ostaviti isti dojam kao viðenje i susret. I u tome je stanju ostao Tad� el-Muluk neprekidno sve dotle, dok jednom nije k njemu u�ao njegov otac i vidio, da mu je njegova boja izblijedjela, da je njegovo tijelo smr�avilo i da su njegove oèi pune suza. Tada je on znao, da se njegov sin nalazi u brizi zbog neèega, �to ga je moralo snaæi, i on ga upita: 31 Istoènjaèko svratiste (chan, koji odgovara dana�njem motelu - motor-hotelu).109

Stoidvadesetideveta noæ - Dragi sine, izvijesti me o svojoj patnji! Reci mi, �to ti se dogodilo, da je tvoja boja izblijedjela i tvoje tijelo smr�avilo? On mu dakle ispripovijeda sve, �to je do�ivio, �to je èuo o 'Azi-zovoj povijesti i o izvje�æu o Sitt Dunji, i nadalje, da on nju ljubi, samo jer je o njoj slu�ao, a da je nikada svojim oèima nije vidio. Ali mu otac rekne: - Dragi sine, gledaj, ona je kæi stanovitog kralja, èija se zemljanalazi daleko od na�e. Stoga odustani od toga i otiði u palaèu svojematere!'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.110

Ali kada je poèela

stoitrideseta noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir Dandan pred Dau el-Makanom nadalje pripovijedao:- Otac Tad� el-Muluka mu rekne: - Dragi sine, njezin otac je stanoviti kralj, èija se zemlja nalazi daleko od na�e. Stoga odustani od toga i otiði u palaèu svoje matere! Ondje se nalazi petstotina djevojaka, sliènih Mjesecima. Pa koja god ti se samo od njih svidi, tu uzmi. Ili æemo mi za tebe isprositi neku kraljevnu, koja je jo� ljep�a od Sitt Dunje.Samo Tad� el-Muluk odvrati:

- Dragi oèe, ja neæu nikada nikoju drugu osim nju, umjetnicugazela, koje sam vidio. Jaje moram zadobiti, inaèe æu lutati naokolo po pustinjama i po pustarama i zbog nje tra�iti smrt.Tada mu otac rekne: - Daj mi jedan kratak rok, dok ja ne po�aljem k njezinu ocu inju od njega ne zaprosim i tebi dopustim da prispije� do svojega cilja, kako sam gaja sam postigao kod tvoje matere. Mo�da æe ti Allahpomoæi do tvoje �elje. Ako meðutim njezin otac ne pristane, tada æumu ja uzdrmati njegovu zemlju vojskom, èija æe se stra�nja èeta jo�nalaziti kod mene, dok se prednja bude veæ nalazila kod njega.111

Stoitrideseta noæZatim on dadne pozvati mladoga 'Aziza i rekne mu:- Moj sine, poznaje� li ti put do Kamfornih Otoka?Kada je taj potvrdno odgovorio na pitanje, kralj nastavi:� Ja �elim, da ti onamo otputuje� s mojim vezirom. 'Aziz odgovori:� Slu�am i pokoravam se, o najveæi kralju na�ega vremena! Kralj dakle dadne da doðe njegov vezir i rekne mu: - Smisli mi neki plan za stvar mojega sina, plan, koji pogaðaono pravo. Otputuj ka Kamfornim Otocima i isprosi kæer njihovakralja za mojega sina! Vezir posvjedoèi svoju pokornost. Tad� el-Muluk se meðutim vrati k svojoj kuæi, bolestan od prevelike strasti, a vrijeme mu se uèinilo beskrajno dugim. Pa kada ga je okru�ila noæ sa svojom tamom, on poène plakati i uzdisati i jadikovati, te izgovori ove stihove:Pada crna noæ, i moje suze opet teku, Ljubav u mojoj nutrini bukti kao vrela vatra.Ako pitate noæi o meni, one æe vam isprièati,Da ja ne poznajem ni�ta drugo do brigu i gorku nevolju.Ja vidim u mome noænom jadu, kako tonu zvijezde. Poput zrnja tuèe padaju suze na moje lice.Tako ja tu le�im usamljen i nemam nikakva pomoænika, Ba� kao zaljubljenik, koji je ostao bez bli�njih i prijatelja. Kada je izgovorio te stihove do kraja, on padne na dugo vremena u nesvijest. I tek kada je nastalo jutro, on opet doðe k sebi.112

Pripovijest o Azizu i AziziTada doðe sobar njegova oca, priðe k njegovu uzglavlju i pozove ga ka kralju. Tako on poðe sa slugom. Kada ga je meðutim njegov otac ugledao i vidio njegovo blijedo lice, podsjetio ga je na strpljenje i obeæao mu, da æe ga sjediniti s voljenom princezom. Zatim je opremio 'Aziza i vezira i uz to im dao kraljevske poklone. Ovi su putovali dan i noæ, sve dok nisu do�li blizu Kamfornih Otoka. Ondje su se zaustavili na obali neke rijeke, a vezir odasla ka kralju glasnika, kako bi mu javio njihov dolazak. Glasnik ode, i jedva je trio protekao jedan sat, kad li su im dolazili u susret komornik i kraljevi veziri. Jednu parasangu daleko od prijestolnice susretnu se sa stranim gostima, pozdrave ih i podadu im poèasnu pratnju, sve dok nisu s njima stupili pred kralja. Tada mu stranci izruèe poklone i provedu tri dana kao njegovi gosti. Èetvrtoga meðutim dana vezir poðe, otiðe ka kralju, stupi pred njega i izvijesti ga zbog èega je do�ao. Kralj nije znao, �to bi mu odgovorio. Jer njegova kæi nije voljela mu�karce i nije imala �elje za brakom. Tako on neko vrijeme pogne svoju glavu, zatim je opet digne, pozove jednoga od u�kopljenika i rekne mu:- Otiði k svojoj gospodarici Dunji, i ponovi joj ono, �to si èuoi zbog èega je ovaj vezir do�ao! U�kopljenik otiðe, pa nakon �to ga neko vrijeme nije bilo, on se vrati kralju i ispripovijeda mu: - O najveæi kralju na�ega vremena, gledaj, kada sam ja u�ao kSitt Dunji i izvjestio je o onome �to mi je nalo�eno, tada je ona postala vrlo srdita, navalila na mene s nekim �tapom i htjela mi ras

koliti glavu. Brzo sam pred njome uzmaknuo natrag. Ona meðutimdovikne: 'Ako me moj otac prisili na brak, Tada æu ja ubiti onoga,za koga budem udata!'Tada njezin otac rekne veziru i 'Azizu: - Vi ste to obojica èuli, i sada to znate. Izvijestite o tome kralja i prenesite mu moj pozdrav! Recite mu, da moja kæi ne volimu�karce i da nema �elje za brakom!'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.113

Ali kada je poèela

stoitridesetiprva noæ'#5TSW?W?W?9W?!?1?$SWW9$W^'SS c

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kralj Sehriman rekao veziru i 'Azizu: - Prenesite kralju moj pozdrav! I izvjestite kralja o tome, �toste èuli, da moja kæi nema �elje za brakom! Tako se oni okrenu neobavljena posla i putovali su odatle, sve dok opet nisu stupili pred svojega kralja. Kada su mu ispripovijedali, �to se dogodilo, zapovijedi on odmah satnicima, da sazivaju vojske, da mogu izaæi u rat i vojnu. Vezir mu meðutim rekne: - O gospodaru kralju, udostoj se, da to ne èini�! Onoga kraljane pogaða nikakva krivica. Jer kada je njegova kæi saznala o ponudi, poslala je poruku ovoga sadr�aja: 'Ako me moj otac bude prisilio na brak, tada æu ja ubiti onoga, za koga budem udata, a potomæu sama sebi zadati smrt.' Ustruèavanje dolazi dakle samo od nje. Kada je kralj èuo ministrove rijeèi, bio je zabrinut za Tad� el--Muluka a sebi je rekao: - Ako ja protiv njezina oca povedem vojnu i zatim takoðerprincezu podvrgnem pod svoju vlast, a ona se meðutim ubije, tadami to ni�ta ne koristi. Zatim kralj izvijesti svojega sina Tad� el-Muluka, kako s time stoji. A èim je taj to èuo, on rekne svojemu ocu:

Stoitridesetiprva noæ � Dragi oèe, ja ne mogu podnositi �ivot bez nje! Ja æu otiæi knjoj, ja æu poku�ati putem nekoga lukavstva, da se s njome sjedinim,pa makar morao pri tome naæi takoðer smrt. Uèinit æu ni�ta drugonego to!Kako æe� ti dakle k njoj otiæi? � upita njegov otac.A on odgovori:- Iæi æu preobuèen u nekoga trgovca.Nato rekne kralj:� Ako ti svakako mora� iæi, onda uzmi sa sobom vezira i 'Aziza! Zatim on dadne da mu se uzme novac iz njegove riznice i da mu se nabavi robe za stotisuæa dinara. I on je dogovorio izvedbu s 'Azizom i vezirom. Ali kada je nastala noæ, otiðe Tad� el-Muluk s 'Azizom u njegov stan. Ondje tijekom te noæi obojica pr

oborave. Tad� el-Muluk je meðutim imao srce puno rana. Jelo i spavanje mu nisu htjeli prijati. Salijetale su ga �alosne misli, a potresala ga je èe�nja prema ljubljenoj, i on je usrdno molio Stvoritelja:- Milostivo mi podaj sjedinjenje!I on poène plakati i uzdisati i jadikovati i izgovori ove stihove:Hoæe li mi zbilja pasti u dio sjedinjenje poslije rastanka?Zatim sam ti se jednom potu�io na svoju ljubavnu patnju i rekao:'Ja sam mislio na tebe, kada me je noæ posve zaboravila. Ti si me dr�ala budnim, kada je svijet le�ao u snu.' Nato poène on gorko plakati, a s njime je takoðer plakao 'Aziz, jer se sjetio svoje sestriène 'Azize. Tako su obojica plakala bez prestanka, sve dok nije svanulo jutro. Zatim Tad� el-Muluk ustane i otiðe k svojoj materi, odjeven u putnu odjeæu. Kada gaje ona upi-116

Pripovijest o }Azizu i 'Azlzitala kako stoji s njime, on joj sve ispripovijeda. Tada mu ona dadne redesettisuæa dinara i oprosti se od njega. Po�to je on zatim izlazio, ona se pomolila, da on uzmogne sigurno dospjeti do cilja i sjediniti se s ljubljenom. Potom on ode k svojemu ocu i zamoli ga za dopu�tenje za polazak. Taj mu dadne dopu�tenje i uruèi mu isto iako pedesettisuca dinara. On takoðer izda zapovijed, da se napolju pred gradom podigne rasko�an èador. Po�to se to dogodi-'.:. zadr�i se Tad� el Muluk jo� dva dana u èadoru. Zatim udari na put, sretan zbog toga, �to ima 'Aziza za suputnika, i on mu rekne:- Brate, ja se nikada neæu moæi od tebe rastati!Tada 'Aziz odgovori: - Ja takoðer tako mislim. Da, ja bih rado umro uz tvoje noge. Ali ah, moj dragi brate, moje je srce u brizi zbog moje matere! - Kada mi postignemo svoj cilj - nastavi Tad� el-Muluk -rada æe sve biti dobro. Tako se oni otpute. Vezir ga opomene, da ne klone duhom. Ali ga je 'Aziz obièavao obveèer razonoditi, navoditi mu stihove i prièati mu pripovijesti i prièe. �urno su putovali, dan i noæ, puna dva mjeseca dana, sve dok Tad� el-Muluku put nije postao predugim. Pa kada su se ljubavni plamenovi u njemu razgorjeli som �estinom, on izrekne stihove:Put je dug: tako mi te�kima postaju jad i brige, I u mome srcu iznova gori ljubavni �ar.Kunem se, o ti moja èe�njo, o ti cilju mojega nadanja, Onim, koji je stvorio èovjeka iz jedne kapi krvi32:Ja sam zbog tebe, ti moja �eljo, podnosio takav ljubavni teret, Koji ne bi podnijele visoke planine � u ponekoj besanoj noæi.Kur'an 96,2: "Stvorio je èovjeka od zgru�ane krvi."117

Stoitridesetiprvci noæO gospodarice mojega svijeta, ljubav me je uni�tila, Ona me je uèinila mrtvacem bez �ivotnoga daha.Da me nije o�ivljavala nada, da æu se s tobom sjediniti, _ Moje tijelo ne bi imalo snage, da hoda po ovome svijetu! Kada ih je izrekao do kraja, opet je plakao, a s njime je plakao 'Aziz, jer je takoðer on bio ranjena srca. Srce je meðutim vezirovo bilo dirnuto njihovim plaèem, pa on rekne: � O gospodaru, budi veseo i dobro raspolo�en! Sve æe bitidobro!Ali Tad� el-Muluk odvrati: � O veziru, putovanje mi postaje predugim. Izvijesti me, koliko smo mi jo� daleko udaljeni od toga grada!� Preostaje jo� jedan kratak put � rekne 'Aziz. Zatim oni nastave svoje putovanje i premjeravali su brdo i dolinu, k tomu pak pustinje i stepe. Jedne pak noæi, dok je Tad� el--Muluk le�ao spavajuæi, kad li ugleda u snu svoju ljubljenu uza se, dok ju je on grlio i privlaèio na svoje grudi. On se probudi u divljoj jezi i kao izvan sebe, pa zatim izgovori stihove:

Vi prijatelji, srce je puno ljubavi, suze teku.�arko se �ari moja strast, i njezin se suputnik zove jad.Ja jadikujem poput matere, koja je izgubila svoju djecu. Da, tugujem poput golubova, kada doðe noæna tmina.Pa ako iz tvoje zemlje vjetrovi k meni pusu,Tada ja osjeæam, kako se rashladenje spusta na zemlju.118

Pripovijest o 'Azizu i Azizi

Tebe ja pozdravljam postojano, dokle god Zefir �umori, Dokle god golubi guèu, dokle god pticu njezino krilo nosi. Kada je Tad� el-Muluk zavr�io svoje stihove, priðe mu vezir i rekne: - Raduj se, to je sretan predznak! Budi dobre volje i utje�en.Ti æe� sigurno postiæi svoj cilj! Pristupi mu takoðer 'Aziz, ohrabri ga i poène ga umirivati natapanjem i prièanjem prièa. I tako su putovali dalje usiljenim marovima neprekidno dan i noæ, ponovo dva mjeseca dana. Tada im, jednoga dana, o izlasku sunca zasvijetli nasuprot njih u daljini ne�to bijelo, te Tad� el-Muluk odmah upita 'Aziza:- Sto je to bijelo ondje? - Moj gospodaru - odgovori 'Aziz - to je bijeli dvorac, i ondje je grad, koji je tvoje odredi�te! Princ se nad time obraduje, i tako su oni brzo krenuli dalje, sve dok se nisu na�li blizu grada. Pa kada su prispjeli onamo, Tad� el--Muluk se tomu obradovao u najveæoj mjeri, a brige su i patnja od r.;ega ustuknule. Nato oni uðu u grad, preodjeveni kao trgovci, princ meðutim u spodobi otmjena trgovaèkog gospodara. I oni doðu do jednoga svrati�ta, koje je bilo poznato kao trgovaèki karavan-seraj, do jednoga velikog chana33. Kada je Tad� el-Muluk upitao:- Je li to trgovaèko svratiste? 'Aziz odgovori:- Dakako, to je taj chan, u kome sam ja nekoæ stanovao. Tako se oni ondje zaustave, puste svoje deve da prikleknu, uzmu s njih tovare i odnesu svoju robu u skladi�ta. Èetiri su se dana 33 Chan (= han) je istoènjaèko svratiste, koje odgovara dana�njem motelu, motor-hotelu, ili - karavanseraj (karavansaraj).119

Stoitridesetiprvn noæodmarali. Zatim im je vezir svjetovao da si iznajme neku veliku kuæu. Oni su s time bili sporazumni, pa su si iznajmili kuæu s velikim prostorijama, koja je bila pogodna za sveèanosti. Ondje su ustanovili svoje boravi�te. Sada vezir i 'Aziz poènu kovati planove za Tad� el-Muluka. Jer sam je princ bio u nedoumici i nije znao, �to bi uèinio. Pa buduæi da vezir nije mogao pronaæi nikakvu drugu zamisao nego tu, da princ kao trgovac zasjedne u hali tkaninarskog trga, on se zato obrati Tad� el-Muluku i 'Azizu s rijeèima: � Znajte, ako mi ovdje budemo boravili tako besposleni, mineæemo postiæi svoj cilj i neæemo uopæe ni�ta obaviti. Menije sadane�to palo na pamet. Pa ako tako ushtjedne Allah, bit æemo timedovedeni na pravi put.Tada Tad� el-Muluk i 'Aziz reknu: � Uèini ono, �to ti se èini da je dobro! Jer na starim ljudimapoèiva blagoslov, pogotovo na tebi, jer si ti u svim stvarima iskusan.Stoga nam reci, �to ti je palo na pamet! - Ja sam mi�ljenja - rekne on Tad� el-Muluku - da mi za tebe iznajmimo jedan duæan na bazaru za tkanine, u kome æe� zatimmoæi voditi trgovinu. Jer svi ljudi, ugledni i oni najni�egadru�tvenog stale�a, trebaju rublje i tkanine za odjeæu. Ako ti strpljivo u tome duæanu istraje�, tada æe, ako tako htjedne AllahUzvi�eni, tvoja stvar izaæi na dobro, pogotovo zato �to si ti lijepe

vanj�tine. Uèini meðutim 'Aziza svojim poslovoðom i pusti ga dasjedi unutra u duæanu, da ti dodaje tkanine i rublje!Kada je Tad� el-Muluk èuo te rijeèi, on rekne:- To je valjan i ispravan savjet! Ujedno on izvadi jedno rasko�no trgovaèko odijelo, obuèe ga na sebe i dadne se na put. Njegove su ga sluge pratile, i on dadne jednomu od njih tisuæu dinara, da se s time pobrine za ureðenje duæana. I�li su, sve dok nisu do�li do bazara za tkanine. Kada su meðutim trgovci ugledali Tad� el-Muluka i pustili da njihove oèi poèivaju na njegovoj ljepoti, bili su zbunjeni, i neki reknu:120

Pripovijest o 'Azizu i Azizi - Gledajte, Ridvan, èuvar Raja34, je otvorio vrata i ostavio ihbez nadzora, tako da je ovaj mladiæ tako divne ljepote uzmogaoumaknuti odande!A jedan drugi rekne:- Mo�da je ovaj jedan od tih anðela. Èim su ovi zatim stupili u krug trgovaca, raspitali su se o duæanu predstojnika trga, pa kada su im pokazali put onamo, oni se odmah upute k njemu i pozdrave ga. Tada predstojnik i svi trgovci, koji su se nalazili kod njega, ustanu, puste da stranci sjednu i iska�u im po�tovanje poradi vezira. Jer vidjeli su da je on èovjek u poodmaklim godinama i èovjek koji pobuðuje strahopo�tovanje, i da je bio praæen od mladiæa Tad� el-Muluka i 'Aziza. I oni reknu jedan drugomu:- Sigurno je ovaj starac otac ove dvojice mladiæa. Sada vezir upita:- Tko je izmeðu vas predstojnik bazara? Tada ljudi uzviknu:- Ondje je on! Pa kada je taj zatim istupio naprijed, vezir ga pogleda i pa�ljivo ga je promatrao. Vidio je da je predstojnik èovjek u visokoj starosti, ozbiljna i dostojanstvena izgleda, i da je okru�en slugama i kalfama i crnim robovima. Predstojnik ih dakle pozdravi kao prijatelje i primi ih uz visoko iskazivanje po�tovanja. On im dopusti da sjednu uz njega, i rekne im:- Imate li mo�da kakav zahtjev, da bismo vam ga mi mogliispuniti? - Da � odvrati vezir � ja sam star èovjek, u poodmaklim godinama, a imam sa sobom ova dva mladiæa, s kojima sam proputovao 34 Ridvan èuva rajska (d�ennetska) vrata, a ondje lijepi mladiæi dvore vjernike.121

Stoitridesetiprpa noæsve krajeve i zemlje. Svakiput, kada doðem u neki veliki grad, ostajem ondje punu godinu dana, da se obojica u njemu mogu ogledati i upoznati njegove stanovnike. Gledajte, sada sam do�ao u ovaj va� grad i odluèio sam se na to, da u njemu proboravim. I zato ja od tebe molim neki lijep duæan na najboljem polo�aju, da dadnem dvojici da ondje sjede. Oni moraju voditi trgovinu, ali se moraju takoðer ogledati po ovome gradu i prilagoditi se obièajima njegovih stanovnika, tim �to æe nauèiti, kako se ovdje kupuje i prodaje, nudi i uzima.Predstojnik dadne kao odgovor:- To se treba rado dogoditi! Zatim on meðutim pogleda dva mladiæa, obraduje im se i raspali se �estokom ljubavlju prema njima. Taj je naime predstojnik bio osvojen oèaravajuæim pogledima, a on se davao zavoditi naklo-no�æu prema djeèacima vi�e nego onom prema djevojèicama. I tako se on predavao ljubavi prema djeèacima.Sada on u sebi rekne: . - To je lijepa divljaè. Hvala neka je Njemu, koji ih je stvorio ioblikovao iz prezrene vode35! Pri svemu je tome stajao on, predstojnik, pred njima, da ih poslu�uje poput nekoga sluge. Zatim meðutim otiðe, pa pripremi za njih duæan. Taj se nalazio u sredini velike trgovaèke hale, i nije bilo nijednoga pristalijega i cjenjenijega duæana na cijelome bazaru od upravo toga, kojega je on ispraznio i uresio, a u njemu su se nalazile police od bjelokosti i ebanovine. Zatim on preda veziru, koji je dakako i

zgledao poput iskusna trgovca, kljuèeve s rijeèima: - Uzmi ih, cijenjeni gospodaru! Neka Allah ushtjedne taj duæan uèiniti blagoslovljenim mjestom za tvoja dva sina! Po�to je vezir uzeo kljuèeve, otiðu ta trojica u chan, u kome su uskladi�tili 35 Kur'an 32,7.8: "Koji je uljep�ao svaku stvar, koju je stvorio, i poèeo je stvaranje èovjeka od zemlje, zatim je uèinio njegov porod od sperme, od slabe vode [dakako: od sjemene tekuæine]".122

Pripovijest o 'Azizu i Azizisvoju robu, i zapovijede slugama, da sve, �to imaju u robi i tkanini, odnesu u onaj duæan.'..."123 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu odobrenju.

Ali kada je poèela

stoitridesetidruga noæ®#W W W W ????? ? W??W W??V

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir, po�to je uzeo kljuèeve duæana, zajedno s Tad� el-Mulukom i 'Azizom oti�ao u chan, i da su zapovijedili slugama, da onamo prenesu sve, �to su imali u robi i tkaninama i skupocjenostima. A to je bila jedna vrlo velika kolièina, koja je bila vrijedna cijela blaga zlata. Sluge izvr�e zapovijed. Zatim poðu sami u duæan, pa po�to su robu razvrstali, upute se na noæni poèinak. Drugoga meðutim jutra povede vezir dva mladiæa sa sobom u hammam. Ondje se okupaju, dotjeraju, obuku rasko�nu odjeæu, koja je mirisala miomirisima, i nau�iju se svih blagodati kupelji. Oba su mladiæa bila zraèeæe ljupkosti, i u hammamu se to èinilo, kao da je njima pjesnik posvetio ove rijeèi:Blago njegovu hammamskom sluzi, kada njegova ruka dodiruje Tijelo, koje kao da je bilo stvoreno iz vode i svjetlosti!Bez prestanka on vje�ba svoj ruèni rad da bude oprezan, Onda je to, kao da stjeèe od tijela mo�us nje�an poput kamfora. Potom oni napuste hammam. Predstojnik je meðutim, kada je èuo, da su oni oti�li u kupelj, sjeo, kako bi ih prièekao. I gle, njih125

Stoitridesetidruga noædvojica doðu, lijepi kao gazele. Njihovi su se obrazi blago rumenili. Njihove su oèi bile ispunjene tamnim sjajem, njihova su lica bila slike zraèeæe ljepote. Oni su sl

ièili dvama Mjesecima, koji se pokazuju u sjaju, ili dvjema voæem natrpanim granama. Èim ih je ugledao, on skoèi na noge i rekne:- Moji sinovi, neka vam va�e kupanje vazda dobro prija!Tada rekne Tad� el-Muluk milim glasom: � Allah ti iskazao dobrotu, dostojanstveni oèe, za�to nisido�ao s nama, da se zajedno kupamo? Zatim se obojica naklone preko predstojnikove ruke, poljube je i poðu ispred njega, dok nisu do�li u duæan. To su oni uèinili iz uglaðenosti i kako bi mu iskazali po�tovanje, jer je on bio poglavar trgovaca na bazaru i prema njima prije toga iskazao dobrotu, kada im je dao duæan. On je dakle gledao kako se njihovi bokovi gibaju, a tada se poène u njemu sve jaèe uzbuðivati njegova strast. Dahtao je i puhao i jedva da se jo� mogao savladavati, oèima ih je htio progutati i zapoèeo je pjevati ove stihove:Srce èita poglavlje iskljuèivog posjeda. Odsjeèak o dijeljenju s drugim ne otvara.To nije nikakvo èudo, ako ono zadr�æe zbog takvog tereta. Ipak se na nebu sfere u svojoj ophodnji gibaju.I dalje on rekne:Moje je oko ugledalo dvojicu, koji su stupili na zemaljsko tlo � Obojicu bih ljubio takoðer, ako bi mi stupili na oèi! Kada su oni takvo �to od njega èuli, poènu ga preklinjati, da s njima opet ode u kupelj. Premda je jedva povjerovao svojim u�ima,126

Pripovijest o 'Azizu i 'Azizion ipak po�uri u hammam, i obojica zatim s njime uðu u njega. Vezir meðutim jo� nije napustio kupelj. Èim je taj èuo o predstojnikovu dolasku, otiðe, pozdravi ga usred predvorja i pozove ga na ulazak u kupelj. Kada je onaj to odbijao, uhvati ga Tad� el-Muluk za jednu ruku i 'Aziz za drugu, i tako ga otprate u jednu zasebnu sobu. Ovaj neèisti starac pusti da ga oni vode, a pri tome je njegovo uzbuðenje postajalo sve jaèe. Sada se Tad� el-Muhik zakune, da predstojnika ne smije prati nitko drugi osim njega samoga. A 'Aziz se zakune, da nitko drugi osim njega ne smije na njega lijevati vodu. Premda je stari upravo to �elio, on to ipak odbije. Tada mu vezir rekne:- Gledaj, obojica su tvoji sinovi, pusti neka te peru i ureðuju! - Neka ti ih èuva Allah! - uzvikne predstojnik - tako mi Allaha, blagoslov su se i sreæa spustili na na� grad, kada ste do�li vis va�ima!I on izrekne ova dva stiha:Ti si do�ao, i zazelenjeli su se kod nas bre�uljci, Oni su se gledatelju pokazali u cvjetnoj odjeæi.Uzviknula je zemlja i svi, koji na njoj stanuju: Neka je tebi, goste, posveæen srdaèan pozdrav! Oni mu se zahvale na tim rijeèima. I Tad� el-Muluk ga nastavi prati, dok je 'Aziz lijevao preko njega vodu. On je meðutim mislio da je prenesen u raj. Kada su oni zavr�ili na njemu svoju slu�bu, on im po�eli nebeski blagoslov i sjedne zatim pokraj vezira, kako bi s njime naklapao, dok je pri tome pogledavao mladiæe. Nato im poslu�itelji donesu ruènike. Oni se obrisu, obuku opet svoje haljine i napuste kupelj. Vezir se meðutim obrati predstojniku s rijeèima:- Vrijedni Gospodaru, gledaj, kupelj je ipak Zemaljski Raj!Ovaj nato odgovori:127

Stoitridesetidrugct noæ - Neka Allah dadne da ona tebi i tvojim sinovima bude uzdravlje i neka obojicu za�titi od zla pogleda! Imate li mo�da �to usjeæanju od onoga, �to je umjetnik rijeèi bio rekao u pohvalukupelji?Tada rekne Tad� el-Muluk:- Ja æu prilo�iti dva stiha - i on prilo�i:Gledaj, �ivot je u kupelji zacijelo najljep�i �ivot,

Ali, ah, mi u njoj boravimo uvijek samo kratko vrijeme �iRaj, u kome nam je zabranjeno du�e boraviti, Paklena vatra, u koju mi ulazimo s rado�æu!Kada je Tad� el-Muluk izgovorio svoje stihove, 'Aziz poène:- Ja takoðer znam dva stiha u pohvalu kupelji.Tada ga predstojnik zamoli, da ih iznese, i tako on rekne:Kuæa, okiæena cvijeæem, na velikima mramornim blokovima, Lijepa kuæa � kada je uokolo u�aruje vatra,Tako bih je ti dr�ao za pakao, ali je ona u istini nebo, Po kojemu putuju tako mnoga Sunca i Mjeseci. Stihovi se, koje je izrekao 'Aziz, dopadnu predstojniku, i tim �to je promatrao ljepotu tih mladiæa i uznosio se njihovom rjeèito�æu, on klikne: - Tako mi Allaha, vi sjedinjujete u sebi rjeèitost i milinu. Noposlu�ajte takoðer mene!128

Pripovijest o 'Azizu i AziziZatim on zapoène melodiju i otpjeva uz nju ove stihove:0 ljepoto paklene vatre i rajska muko �Na �ivot ona opet budi i du�e i tijela.Tako se ja zaprepa�æujem nad kuæom, koje se radosti vazda obnavljaju,A pod kojom ipak bukte plamenovi vatrena sjaja!�ivot radosti za svakoga, tko k njoj usmjeri svoj korak, Pa ipak su je vode napojile svojim suzama. Zatim pusti on pogled svojega oka da pase u vrtu njihove ljepote, te opet izgovori stihove, i to ova dva:Ja sam oti�ao u njezinu prostoriju, i ondje ugledao dva stra�ara, Koji su me stalno gledali nasmije�ena lica.U�ao sam u njezin raj, posjetio njezinu paklenu vatru,1 zahvalio na dobroti Ridvanu, zahvalio takoðer Maliku36 Kada su drugi to èuli, bili su zadivljeni nad takvim stihovima37. Predstojnik ih sada pozove u svoju kuæu, ali oni odbiju i vrate se 36 Malik je èuvar na vratima pakla, a Ridvan na vratima raja. Hladnu naimekupelj pjesnik ovdje usporeðuje s rajem, a toplu s paklom. 37 Svakako æe se ponekom èitatelju zapadnjaèkog senzibiliteta uèiniti, da suovi stihovi dosadni i da posve nepotrebno zadr�avaju radnju. No svakako grije�eoni izdavaèi koji iz svojih izdanja 1001 noæi stihove naprosto ispu�taju, jer da su"za radnju indiferentni". Tko hoæe zbilja èitati ovo �tivo, mora se pomiriti sèinjenicom da se ovdje pjesniku nikamo ne �uri. A onomu èitatelju, kojemu suti stihovi dosadni, nitko ne brani da ih pri èitanju preskoèi.129

Stoitridesetidruga noækuæi, kako bi otpoèinuli od velike vruæine u kupelji. Nakon �to su to uèinili, jeli su i pili i proveli noæ u svome stanu savr�eno sretni i zadovoljni. Sljedeæega se meðutim jutra dignu iza spavanja, obave abdest38, izgovore molitvene formule i popiju jutarnji napitak. Èim se Sunce vi�e podiglo na nebu i otvorili se duæani i bazari, spremili su se, ostavili svoje prebivali�te i uputili se na bazar, da otvore duæan. Njega su veæ sluge uredile na najljep�i naèin: oni su u njemu bili ra�irili vunene i svilene sagove i postavili dva divana, od kojih je svaki bio vrijedan sto dinara. I na svaki su divan bili stavili po jedan ko�ni pokrivaè, koji je bio obrubljen zlatnom rojtom, kako je to prilièilo za kraljeve. U sredini je duæana bio postavljen najfiniji namje�taj, koji je odgovarao otmjenoj prostoriji. Tada sjedne Tad� el-Muluk na jedan divan, 'Aziz na drugi, a vezir se spusti na pod u sredini duæana, dok se posluga postavila pred njih. Uskoro je gradsko puèanstvo posvuda o njima èulo i dolazili su ovamo u gomilama, tako da su oni od svoje robe i svojih tkanina pone�to prodavali. Jer u cijelome se gradu pro�irila vijest o ljepoti Tad� el-Muluka. Pro�lo je vi�e dana, i

pri tome je svaki dan ovamo hitao puk u sve veæem mno�tvu. Nato pristupi vezir Tad� el-Muluku, preporuèi mu, neka èuva svoju tajnu, a 'Azizu stavi na srce, neka vjerno slu�i princu. On sam meðutim ode u stan, kako bi bio sam sa sobom i promi�ljao o stanovitome planu, koji bi im mogao biti od koristi. Dotle dva mladiæa uzmu naklapati, a Tad� el-Muluk rekne 'Azizu:� Mo�da uskoro netko doðe od Sitt Dunje. Ipak je on na to èekao dane i noæi. Srce mu je bilo te�ko, nije nalazio niti sna ni poèinka. Jer posve ga je zarobila èe�nja, a sve je jaèom bivala njegova strasna �udnja, tako da nije vi�e poznavao slatkoæu sna, da, jelo je i pilo od sebe odagnao. Ipak je ostajao poput krasnoga Mjeseca, koji stoluje na nebu u svojoj punini. Dok je on tu tako sjedio, gle, kadli mu jednom doðe neka stara �ena.'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.38 Religiozno pranje prije molitve.130

Ali kada je poèela

=" SgS

stoitridesetitreæa noæ

m c

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir Dandan pred Dau el-Makanom ovako dalje pripovijedao: - Dok je Tad� el-Muluk tu tako sjedio, kad li mu je jednomdo�la neka stara �ena i pristupila mu. Praæena od dvjeju robinja,dolazila je ravno ovamo, sve dok se nije zaustavila pred duæanomTad� el-Muluka. Tada ona ugleda ravnomjeran lik i ljupku moæ njegove ljepote, : od velikog zaprepa�æenja nad njegovim divnim izgledom ona smoèi svoje gaæe i uzvikne: - Slava neka je Njemu, koji te je proizveo iz prezrene vode39 iuèinio te isku�enjem za oko!Zatim ga je dugo gledala i rekla:- To nije nikakvo smrtno biæe, ne, to je nadzemaljski anðeo! Potom pristupi bli�e k njemu i pozdravi ga. On joj meðutim uzvrati pozdrav, tim �to se digao i gledao je nasmije�enim pogledom, kako mu je to bio svjetovao 'Aziz stanovitim migom. I odmah 39 Kur'an 32,7.8, usp. gore navedenu bilje�ku 34: prezrena je voda zapravo sperma, to jest: sjemena tekuæina.131

Stoitridesetitreæa noæje pusti da sjedne pokraj njega i poène joj lepezom pribavljati ras-hlaðenje, sve dok ona nije osjetila, da se osvje�ila i da je otpoèi-nula. Tada stara rekne, obraæajuæi se Tad� el-Muluku: � Moj sine, ti koji si tako savr�en po vanj�tini i po duhu, jesi liti iz ove zemlje? * Rijeèima probrane èistoæe * i glasom slatke finoæe *40 on odgovori: � Tako mi Allaha, plemenita gospodarice, jo� nikada u mome�ivotu nije moja noga stupila na ovaj zemaljski pojas prije ovogavremena. Ovdje sam se takoðer samo zato zaustavio, da bi se ogledao unaokolo.Tada ona rekne: - Neka je sreæa u tvome prispijeæu u zemlju blagoslova! Stoima� kod sebe od tkanina? * Poka�i mi ne�to lijepo! * Ljepotandonosi samo ljepotu. *

Kada je Tad� el-Muluk èuo njezine rijeèi, njegovo srce zakuca, ali on nije razumio smisao njezina govorenja. Ali kada mu je 'Aziz migom dao znak, on rekne: - Ja imam kod sebe sve, �to ti �eli�. Da, imam stvari, koje pristaju jedino kraljevima i princezama. Zato me izvijesti, za koga i �tohoæe� kupovati, kako bih pred tebe iznio svaki komad onakav,kakav onomu, za koga je to odreðeno, pristaje! To je on rekao, kako bi mogao shvatiti smisao njezinih rijeèi. Nato ona odgovori: � Ja �elim neku tkaninu, kakva prilièi Sitt Dunji, kæeri kraljaSehrimana. Èim je meðutim Tad� el-Muluk èuo ime djevojke, kojuje ljubio, silno je bio obradovan te je rekao 'Azizu:- Donesi mi onaj ondje sve�anj ovamo! Tada ga 'Aziz donese i rastvori ga pred princom. Taj sada rekne staroj:40 U izvorniku je posrijedi rimovana proza.132

Pripovijest o }Azizu i 'Azizi - Izaberi ono, �to njoj prilièi! Gledaj, to je ne�to, �to se nalazisamo kod mene. Ona dakle izabere ne�to, �to je bilo vrijedno tisuæu dinara, pa upita za cijenu. Pri tome je s njime naklapala i trljala se dlanom izmeðu bedara. Tad� el-Muluk meðutim uzvikne: - Smijem li ja sa tebi sliènom trgovati za tu neznatnu cijenu? Neka je hvaljen Allah, �to me je s tobom upoznao! - Neka te �titi Allahovo ime! - odgovori stara. � Tvoje lijepo lice ja stavljam pod za�titu Gospodara zore41! Ah, to je lice tako fino a glas je tako èist! Sretne li one, koja smije poèivati na tvojim grudima i grliti tvoj vitki stas i radovati se tvojoj mladosti, pogotovo ako je isto tako lijepa i mila kao ti! Tada se Tad� el-Muluk poène smijati, sve dok nije gotovo pao na leða, te u sebi rekne: - O Gospode, pu�ta� da se ostvaruju �elje posredstvom starihsvodnica. One su ispuniteljice �elja! Kada je ona zatim upitala: - Moj sine, kako se ti zove�? - on odgovori:- Tad� el-Muluk.Stara rekne: - To je zaista ime za kraljeve i sinove kraljeva42! Ali ti si odjeven kao kakav trgovac!Tada u rijeè upadne 'Aziz: - Buduæi da su ga njegovi roditelji i roðaci voljeli i tako mnogo cijenili, oni su ga tako nazvali. - Ima� pravo. Neka vas Allah saèuva pred zlim pogledom i pred opasnostima od neprijatelja, koji gledaju na vas puni zavisti, makar im i srca venu pred va�im dra�ima!41 Kur'an 113,1: "Reci: Utjeèem se Gospodaru zore."42 Tad� el-Muluk znaèi - kruna kraljeva.133

Stoitridesetitreæa noæ S tim rijeèima ona uzme tkaninu i ode, jo� uvijek puna divljenja nad njegovom ljepotom i ljupko�æu i skladno�æu njegova stasa. �urno je hodala odatle, sve dok nije u�la Sitt Dunji. I ona joj rekne:- Visoka gospodarice, donosim ti jednu lijepu tkaninu.- Poka�i mi je! � zapovijedi princeza. Stara rekne: - Visoka gospodarice, ovo je ona! Samo je preokreni, oko moje, i pogledaj si je!Kada ju je zatim Sitt Dunja vidjela, zapanji se i uzvikne: - Draga majèice, to je zaista lijepa tkanina! Takvu ja jo� nikada nisam vidjela u na�em gradu.Stara meðutim nastavi: - Draga gospodarice, njezin je prodavaè jo� ljep�i nego ona.Moglo bi se povjerovati, da je Ridvan otvorio rajska vrata i da nije

vi�e na njih mislio, pa da je zatim jedan mladiæ odatle umakao,upravo taj, koji prodaje ovu tkaninu. Ah, ja bih �eljela da on mo�ejo� u ovoj noæi kod tebe poèivati i le�ati na tvojim grudima. Jer on� koji je sa skupocjenim tkaninama do�ao u tvoj grad, da se unjemu ogleda - on je napast za svako oko! Sitt Dunja se meðutim nasmije�i poradi starièinih rijeèi i rekne: - Neka te Allah kazni, ti nesretna starice! Ti govori� budalasto i nema� vi�e nikakva razuma.Ali zatim doda:- Donesi mi opet tkaninu, da je pa�ljivo pogledam! Kada joj ju je stara pru�ila, i kada ju je princeza ponovo razgledala i vidjela, da je to dodu�e jedan mali komad, ali od vrlo velike vrijednosti, tada je ona u njemu na�la veliki u�itak. Jer ona nije nikada u svome �ivotu vidjela ne�to slièno. I ona ponovo uzvikne:134

Pripovijest o 'Azizu i }Azizi- Tako mi Allaha, zaista, to je krasna tkanina!Ali stara opet poène: - Draga gospodarice, tako mi Allaha, da si ti vidjela onoga, odkoga ona potjeèe, ti bi spoznala, da je on najljep�i mladiæ, �to gaima na svijetu.Sada Sitt Dunja zapita: - Jesi li ga mo�da pitala, ima li on ikakvu �elju, koju bi nam onmogao dati do znanja, kako bismo mu je mi ispunile?Tada stara rekne i zakima glavom: - Neka ti Allah saèuva tvoju o�troumnost! Tako mi Allaha, on ima �elju. Uspjela ti zavazda zadr�ati svoju pamet! Postoji li uopæe itko prost i slobodan od �elja? - Onda otiði k njemu � odgovori princeza - pozdravi ga i reci mu, da je on svojim dolaskom poèastio na�u zemlju i na�u prijestolnicu, pa ako on ima ikakvu �elju, tada æemo mu je mi rado ispuniti! Odmah se stara vrati natrag k Tad� el-Muluku. Ali èim je on nju ugledao, bio je od silne radosti gotovo kao izvan sebe. On pred njome skoèi na noge, uhvati je za ruku i zamoli je da sjedne pokraj njega. Kada je ona zatim sjela i otpoèinula, ispripovijedala mu je ono, �to joj je rekla Sitt Dunja. A nakon �to je on to èuo, bio je u najveæoj mjeri obradovan, i grudi su mu postale vesele i �iroke. Bla�enost je ispunila njegovo srce, i on u sebi rekne:- Sada je moja �elja dospjela do ispunjenja!Zatim rekne staroj: - Mo�da æe� ti biti tako dobra, da primi� od mene za nju jednuporuku i da mi prenese� njezin odgovor?- Slu�am i pokoravam se! � odgovori ona. On odmah dovikne 'Azizu:- Donesi mi tintarnicu i pisaæi papir i pisaljku od mjedi!135

Stoitridesetitreæa noæ Kada mu je ovaj donio te stvari, Tad� el-Muliik uzme u ruku pisaljku i napi�e ove stihove:Ja pi�em za tebe pismo, o cilju mojih nada,Sa svim bolom zbog rastanka, koji mi je posveæen.Prvi redak prièa o vatri u mome srcu, Drugi o mojoj ljubavi i patnji punoj èe�nje.Treæi kazuje: Moj �ivot i moje strpljenje je i�èezlo.iVÈetvrti: Sva muka strasti postojano ostaje.Peti: Kada æe moje oko tebe uopæe ikad ugledati?�esti: Kada æe biti taj dan, o kome æemo se vidjeti sjedinjenima?Zatim napi�e kao potpis: '* Ovo pismo dolazi od zarobljenika èe�njive strasti, * koji je svezan u uhiæenju naklonosti, * iz kojega za njega nema nikakva osloboðenja, * osim ako to nije sjedi

njenje s njome, koju on ljubi, * nakon �to je tako dugo u daljini vje�bao odricanje; * jer, zbog odsutnosti drage, on pogotovo podnosi * od svega najgorèu ljubavnu muku. *43' Tada se njegove oèi ovla�e suzama, i on naposljetku napi�e ova dva stiha:Pisao sam ti ove retke, dok su tekle suze: Da, iz mojih oèiju neprestano navire plaè.U izvorniku je ovdje posrijedi rimovana proza.136

Pripovijest o Azizu i Azizi Ipak ja ne gubim vjeru uAlldhovu dobrostivost. Nadam se, jedan æe dan jednom ostvariti sjedinjenje.Potom savije pismo, zapeèati ga i preda ga staroj s rijeèima:- Odnesi ga Sitt Dunji! Ona rekne samo:- Slu�am i pokoravam se!Zatim joj on dadne tisuæu dinara i rekne: - Draga majko, primi to kao poklon od mene i kao znak naklonosti! Ona uzme oboje, zazove na njega Allahov blagoslov i okrene se na odlazak. I�la je bez zaustavljanja, sve dok nije u�la k Sitt Dunji. Kada ju je ta ugledala, upitala ju je:- Dakle, majèice, kakve on �elje ima, da mu ih mi ispunimo? - Visoka gospodarice - odgovori ona - gledaj, on ti �alje ovo ::-mo preko mene, a ja ne znam �to u njemu stoji napisano. Nato ona pru�i princezi pismo. Ova ga uzme, ali kada ga je �oèitala i razumjela njegov smisao, ona povièe: - Odakle to dolazi i kamo to vodi, da taj trgovac meni �aljepisma preko glasnika?I zatim se je udarala po licu i vikala: - Odakle sam ja dakle, da ja moram silaziti k puku i s njime se^eðinjavati? Jao, jao!I dalje ona rekne: - Tako mi Allaha, kada se ne bih bojala pred Svemoguæim, jabih ga dala pogubiti i razapeti na njegovu duæanu!Tada stara upita: - �to dakle stoji u tome pismu, da je ono tako uzbudilo tvojesrce i smelo tvoju pamet? Zar mo�da sadr�i neku tu�bu zbogtlaèenja ili poveæanje cijene za tkaninu?137

Stoitridesetitreæa- noæ - Jao tebi! � odvrati princeza - tomu slièno u njemu ne stoji,ne, samo pripovijedanje o ljubavi i naklonosti. To sve dolazi samood tebe. Odakle bi me inaèe taj vrag uopæe mogao poznavati?Nato stara odgovori: - Visoka gospodarice, ti se nalazi� u svome visokom dvorcu.Nitko ne mo�e prodrijeti k tebi, èak ni ptica koja leti zrakom! Neka Allah èuva tebe i tvoju mladost od grdnje i prijekora! Sto te setièe lajanje pasa, kada si ti ipak jedna kneginja, kæi jednoga kneza?Pa ipak bih bila tog mi�ljenja, da bi ti mogla poslati neki odgovor,u kome bi mu zaprijetila smræu i u kome bi mu zabranila tobudalasto brbljanje. Zatim æe on posve sigurno steæi nekakav uvidi neæe tomu slièno opet uèiniti!Ali Sitt Dunja rekne: - Ako mu ja budem pisala, tada se moram pla�iti, da æe on jo��e�æe �udjeti za mnom.Nasuprot tomu stara rekne: - Gledaj, ako on sazna, da mu se prijeti kaznom, on æe odustati od svojega pona�anja.Tada ona uzvikne:

- Donesi ovamo k meni tintarnicu i papir i pisaljku od mjedi!Pa kada su joj te stvari bile donesene, ona napi�e ove stihove:Ti koji �eli� ljubav i muku besanih noæi I svu strast, koja u mislima izjeda,Te�i� li ti, da se sjedini�, obijesnièe, s Mjesecom �Da, hoæe li ikada jednom èovjeku njegova �elja biti od Mjeseca ispunjena?Hajde, ja ti svjetujem odustanak od toga, �to ti sebi �eli�, Okani se toga. Jer gledaj, to skriva za tebe opasnost!138

Pripovijest o }Azlzu i lAziziAli ako jo� jednom doðe� s takvim rijeèima, onda znaj, Tebi sepribli�uje od mene kazna puna te�ke patnje, zbilja!Tako mi Njega, koji je od iscurjele krvi stvorio èovjeka44, Koji je dao da svjetlost od Sunca i Mjeseca zraèi u njihovu roku �Ako ti jo� jednom doðe� s time, �to si rekao, Tada æu te dati razapeti na drvenoj skeli!Zatim ona savije pismo i preda ga staroj s rijeèima:- Daj mu ovo i reci mu, da on mora prestati s takvim pripovi-?edanjem! - Slu�am i pokoravam se! � odgovori stara, uzme pismo svaradosna i otiðe u svoj stan. Tako je provela noæ u svojoj kuæi. Drugoga se meðutim jutra uputi u duæan Tad� el-Muluka, koji ju je, kako je vidjela, veæ èekao. Èim ju je ugledao, bio je kao izvan sebe od radosti. Ali kada mu je pri�la, on skoèi pred njome na noge i ponudi joj da zauzme mjesto pokraj njega. Sada ona izvadi pismo i pru�i mu ga s rijeèima:- Proèitaj, �to unutra stoji!Zatim doda: - Znaj, Sitt Dunja je bila srdita kada je proèitala tvoje pismo.Ali sam je ja umirila i s njome se �alila, sve dok je nisam navela nasmijeh i dok nije prema tebi osjetila suæut i poslala ti taj odgovor! Tad� el-Muluk joj za to zahvali i zapovijedi 'Azizu, neka joj dadne tisuæu dinara. Ali èim je proèitao pismo i razumio ga, on poène �estoko plakati. Tada stara osjeti prema njemu iskrenu suæut, i bude joj te�ko slu�ati ga kako plaèe i jadikuje. Tako mu dakle ona rekne:44 Kur'an 96,2: "Stvorio je èovjeka od zgru�ane krvi."139

Stoitridesetitreæa noæ - Moj sine, �to to onda stoji u tome pismu, da ti mora� tako plakati? - Ah - odgovori on - ona mi prijeti smræu na kri�u i zabranjuje mi, da joj �aljem poruke. Ali ako joj ja ne budem smio slati nikakve poruke, onda mi je smrt dra�a nego �ivot. Uzmi ipak sa sobom jo� odgovor na njezino pismo, i zatim je pusti, neka èini, �to god hoæe!Tada stara uzvikne: - Tako mi tvoje mladosti, ja ne mogu drugaèije, ja moram staviti na kocku svoj �ivot za tebe. Ja moram uèiniti, da ti dospije� do svojega cilja i pomoæi ti u onome, �to ti le�i na srcu! - Sto god da ti uopæe uèinila - rekne na to Tad� el-Muluk -ja æu ti se za to odu�iti. * Mogla ti to bri�nim odvagivanjem pronaæi, * jer ti se razumije� u to, da stvari sklapa�, * i ti poznaje� knjige o spletkama, * sve �to se te�ko sluèuje * za tebe je laka stvar, * a Allah je moæan nad svim stvarima! *Zatim on uzme papir i na njemu napi�e ove stihove:Ona mi je zaprijetila smræu, o jao moja bijedo!Alije za mene umiranje razrje�enje. Smrt je odreðena od udesa.Smrt je za zaljubljenika ljep�a od duga �ivota, Ako mu on donosi nesreæu i uzima mu svaku nadu.Tako vam Allaha, doðite ipak kprijatelju, koji je bespomoæan! Ja sam va� sluga, a sluge se nalaze u uzama.O gospodarice, imajte milosti sa mnom u mojoj ljubavi prema vama!Jer tko ljubi plemenita èovjeka, taj nikada neæe biti u gubitku.140

Pripovijest o Azizu i Azizi Zatim je on uzdisao u dubokoj o�alo�æenosti i plakao je, sve dok nije poèela plakati i stara. Zatim ona uzme k sebi njegovo pismo i rekne: - Imaj povjerenja, i nemoj sebe muèiti! Ja æu te sigurno uspjeti dovesti do tvojega cilja.'..."141 Tada primijeti Sehrezad, da je poèelo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ali kada je poèela

stoitridesetièetvrta noæ^#???? ? ? ? ?? ????????????????

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je stara, kada je Tad� el-Muluk plakao, njemu rekla: � Imaj povjerenja, i nemoj sebe muèiti! Ja æu te sigurno uspjetidovesti do tvojega cilja. Zatim se ona dadne na put, a njega ostavi za sobom kao na u�arenim �eravicama. Ona se uputi k Sitt Dunji, i ondje ona uvidi, da je njezino lice jo� uvijek crveno od bijesa zbog Tad� el-Mu-lukova pisanja. No ipak joj ona pru�i novo pismo. Ali tada princeza postane jo� gnjevnijom, i ona napadne staru:� Nisam li ti rekla, da æe on jo� �e�æe �udjeti za mnom? A kada je stara rekla: - Kakav je to onda pas, da bi on �udio za tobom? � Sitt Dunja odgovori: � Otiði k njemu i reci mu: Ako se ti usudi� poslati k njoj jo�jednu poruku, onda æe ti ona odsjeæi glavu!Nato stara zamoli: � Zapisi mi te rijeèi u pismu! Njega æu ja zatim uzeti sa sobom,da njegov strah bude jo� veæi.Princeza uzme jedan list i napi�e na njega stihove:143

Stoitridesetièetvrta noæO ti koji se ne brine� za udarce sudbine, Tebi je put, koji vodi k sjedinjenju, zabranjen!Da, vjeruje� li ti, obijesnièe, da mo�e� dosegnuti Suhau45, a ne mo�e� dokuèiti Mjesec, koji se sjajan uzdi�e na nebu?Kako se samo mo�e� nadati meni i misliti, da æe� se meni pribli�iti,Kako bi ti evala radost grljenja vitkog tijela?Odustani od te namjere iz straha od mojega gnjevaO jednome mraènom danu, koji æe uèiniti da tjeme posijedi!cl Zatim ona savije pismo i pru�i ga staroj. Ta ga uzme i poðe s njim Tad� el-Muluku. Kada ju je on ugledao, ustao je na noge i uzviknuo: � Nikada Allah ne dopustio da budem li�en blagoslova tvojega dolaska!Stara odgovori:� Evo, uzmi odgovor na svoje pismo! On uzme list, ali kada ga je proèitao, poène �estoko plakati i uzvikne: � Ah, sada èeznem za nekim, tko æe me poslati u smrt, kako

bih mogao naæi poèinka. Jer lak�e æe mi biti umrijeti nego trpjeti tustrahotu, koju sada trpim! Nato on uzme tintarnicu, pisaæe pero i papir i napi�e pismo, kojemu je povjerio ova dva stiha: 45 Suha je mala zvijezda petoga reda velièine, uza srednju zvijezdu u rudu Velikih Kola (glavi Velikog Medvjeda), koju mogu razabrati samo ljudi iznimno o�tra vida.144

Pripovijest o Azizu i AziziO ti moja èe�njo, odustani od toga, da sebe okrutno brani�, Ipak doði zaljubljeniku, koji se gu�i u ljubavi!Ne vjeruj, da ja mogu podnijeti ovaj �ivot pun grozne patnje. Gledaj, kako je daleko od ljubljene moj duh utonuo u ljubav!Na to on savije pismo i preda ga staroj s rijeèima:- Ne budi na mene ljuta, �to sam ti priskrbio beskoristan trud!'Azizu zapovijedi, neka joj isplati tisuæu dinara. Zatim nastavi: - Draga majko, sada nije vi�e moguæe ni�ta drugo. Za ovim pismom slijedi ili bla�enstvo sjedinjenja ili patnja vjeènoga rastanka.Ali stara rekne: - Dragi sine, tako mi Allaha, ja ti �elim samo dobro. Da, mojje cilj, da tebe s njome sjedinim. * Jer ti si poput Mjeseca zraèeæomsvjetlo�æu tako bogat, * a ona je nalik izlazeæem Suncu. * Ako javas dvoje ne svedem, onda mi ni moj �ivot nije uopæe ni od kakvekoristi. Ja sam ipak svoj �ivot provela u lukav�tinama i prevarama,dok nisam postala devedeset godina stara. Kako ja onda ne bimogla dvoje sjediniti, makar to i bio grijeh? Zatim se ona oprosti od njega, tim �to je osokolila njegovo srce, i okrene natrag. I�la je ravno odatle, sve dok nije u�la k Sitt Dunji. Pismo je meðutim turnula u svoju kosu. Kada je dakle sjedila kod princeze, èe�ala se po glavi i rekla: - Visoka gospodarice, mo�da æe� ti biti tako dobrostiva, da miiz kose trijebi� u�i. Jer odavno veæ nisam bila u hammamu. Tada razgoliti Sitt Dunja svoje ruke do iznad laktova, raspusti starièinu kosu i poène joj trijebiti gnjide, sve dok nije iznenada s njezine glave pao list. Kada je princeza to vidjela, ona upita:- Kakav je to list?A stara odgovori: - Tako mi izgleda, kao da je on ostao visjeti na meni, kadasam sjedila u trgovèevu duæanu. Daj mi ga ovamo, da mu ga pono-145

Stoitridesetièetvrta noævo tamo stavim! Mo�da se na njemu nalazi neki raèun, koji je njemu potreban. Ali ga Sitt Dunja otvori, proèita ga i shvati, �to to znaèi. Tada ona povièe: - To je opet jedna od tvojih lukav�tina! Da me ti nisi othranila, ja bih te sada, ovoga trenutka, nemilosrdno pretukla. Allah meje zbilja s tim trgovcem htio isku�ati. A za sve, �to mi se s njimedogodilo, kriva si samo ti! Ja uopæe ne znam, iz koje je zemlje ondo�ao k nama. Ni jedan se jedini drugi èovjek osim njega ne bi usudio èak ni poku�ati, da bude tako drzak prema meni. Sada se jameðutim moram takoðer bojati, da æe se moja stvar razglasiti, i jo�k tomu sa èovjekom, koji ne pripada mojemu narodu a ni mojemustale�u.Tada joj stara priðe i rekne: � Nijedan se èovjek ne bi usudio o tome govoriti iz straha pred tvojim gnjevom i iz strahopo�tovanja prema tvojemu ocu. Ali u tome ne le�i ni�ta zla, ako mu ti odgovori�! � Majèice � odvrati princeza � to je sotona! Kako se on mo�e usuditi pisati takve rijeèi, a da ne osjeæa strah pred sultanovim gnjevom? Sada ja veæ vi�e ne znam, �to bih s njime uradila: ako izdam zapovijed, da ga se ubije, to ne bi bilo ispravno. Ako ga meðu

tim ostavim neometana, on æe postati jo� drskiji.No stara je posavjetuje:- Ipak mu napi�i pismo. Mo�da se on njime dadne pokolebati! Tako dakle princeza zatra�i papir, tintarnicu i pisaæe pero, i napi�e mu ove stihove:Unatoè svoj grdnji zavodi tepreobilje ludosti.Kako sam ti to èesto zabranjivala vlastoruènim stihovima!Ali unatoè zabrani jo� jaèom postaje tvoja �udnja. Pa sada zapovijedam: Skriveno ne razgla�uj!146

Pripovijest o Azizu i AziziSkrivaj svoju ljubav, nikada o njoj ne ispusti ni glasa! Ako o tome rekne� jednu rijeè, ja te vi�e neæu po�tedjeti.Ako mi dakle takva pisma samo jo� jednom po�alje�, Pribli�uje ti se gavran rastanka i grakèepred tobom smrt.Zatim æe te uskoro iznenada spopasti smrt, A tvoj æe zavièaj biti ondje u zemlji grob.Zatim æe� ostaviti svoje, obijesnièe, u �alosti Zbog svoje smrti, i oni æe te stalno oplakivati. Nato ona savije taj list i preda ga staroj. Ta ga uzme, otputi se Tad� el-Muluku i izruèi mu ga. Kada ga je on proèitao, spoznao je, da je princeza kruta srca i da on nikada neæe dospjeti do nje. * Tako se on potu�i veziru na svoju patnju. * i zamoli ga za savjet njegove iskusnosti. * � Znaj � rekne mu vezir � kod nje ne mo�e ni�ta vi�e uroditi plodom, osim da joj ti napi�e� jedno pismo, u kome æe� jeproklinjati.Tada princ uzvikne: - 'Aziz, moj dragi brate, napi�i to ti u moje ime, onako dobrokako ti to umije�!Tako 'Aziz uzme list i napi�e na njega ove stihove:Gospode, spasi me, preklinjem te petorma pokretnicama46! I njoj, zbog koje ja patim, � moju patnju po�alji njoj! 46 To su: Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn. Preostale se pak dvije po-kretnice, Sunce i Mjesec, nazivaju nebeskim svjetlilima.147

Stoitridesetièetvrta noæTi to zna�, da ja venem u plamenoj ljubavi:Pa ipak je moja draga kruta, nema sa mnom nikakva smilo-vanja.Koliko je ja jo� dugo moram u svome bolu �tedjeti? Koliko me dugo jo� ona mora iscrpljivati i tiranski muèiti?Ja sam muèen mukama bez kraja,I ne nalazim nikakva pomoænika. O gospode, tko bi mi pomogao?Kako ja �udno �elim zaboraviti svoju ljubav prema njoj!A ipak, kako mogu zaboraviti? Meni u patnji nedostaje snaga.Ali ti, koja mi brani� sreæu ljubavnog zbli�enja, Jesi li se ti borila protiv nesreæe i udaraca sudbine?Ne �ivi� li ti jo� u radostima? Ja sam meðutim prognan Zbog tebe i daleko sam od naroda i domovine. Nato 'Aziz savije pismo i pru�i ga Tad� el-Muluku. Taj ga proèita i ono mu se dopadne, pa ga zatim pru�i staroj. Tada ga stara uzme, uputi se s njim Sitt Dunji i preda joj ga. Ali kada ga je ta proèitala i razumjela njegov sadr�aj, tada postane vrlo gnjevnom i uzvikne:- Za sve �to mi se dogodilo, kriva je ova nesretnica!Zatim pozove robinje i u�kopljenike i zapovijedi: - Zgrabite ovu prokletu staru, spletkaricu, i mlatite po njojsvojim sandalama! Tada oni navale na nju i udarali su je sandala-148

Pripovijest o Azizu i Azizi

ma, sve dok ona nije pala u nesvijest. Kada je zatim opet do�la k sebi, rekne joj princeza: - Tako mi Allaha, ti nesretna babetino, da se nisam bojalaUzvi�enoga, dala bih te pogubiti!Pa ponovo uzvikne:- Udarajte je iznova! Tada su je oni tukli, sve dok nije opet utonula u nesvijest. Zatim im ona zapovijedi, neka je odvuku i bace pred vrata. Oni dakle odvuku staru potrbu�ke i bace je pred vrata. Kada se ona oporavila, podigla se i oteturala odatle. Ali je morala pri hodanju uvijek iznova sjedati. Naposljetku doðe u svoj stan, pa ondje ostane sve do jutra. Zatim se spremi i ode Tad� el--Muluku, kojemu ispripovijeda sve, �to joj se dogodilo. On je bio zbog toga vrlo o�alo�æen, te joj tako on rekne: - Draga majko, to �to se tebi dogodilo, mene iznimno te�koti�ti. Ali je sve unaprijed odreðeno udesom.Ona nato odgovori: - Imaj povjerenja i nemoj sebe muèiti! Ja neæu mirovati, dok:ebe ne sjedinim s njome, dok te ne svedem s tom kurvom, koja meje muèila batinama.Sada je upita Tad� el-Muluk: - Reci mi ipak, �to je razlogom njezine mr�nje prema mu�karcima! Kada je ona odgovorila: � Ona je usnula jedan san, koji je to prouzrokovao. � on upita dalje:- Kakav je to dakle bio san?Tada mu ona ispripovijeda: - Jedne je noæi vidjela u snu nekog ptièara, koji je na zemljirazapeo mre�u i uokolo razasuo zrna p�enice. Zatim je sjeo u blizini. I sve su ptice dolazile onamo u mre�u. Izmeðu ostalih je ona149

Stoitrideseticetvrta noæugledala par golubova, mu�jaka i �enku. Dok je meðutim �enka primijetila mre�u, uhvati se u nju mu�jakova noga, i on se poène koprcati. Tada se druge ptice prestra�e i odlete odatle. �enka je meðutim lepr�ala nad mu�jakom ovamo i onamo, lijetala dolje k mre�i, dok ptièar na to nije pazio, kljucala omèu, u koju je bila uhvaæena mu�jakova noga, i poèela je cupkati kljunom, sve dok nije nogu oslobodila iz zamke. Zatim su oboje odletjeli odatle. Uskoro potom doðe ptièar, popravi mre�u i sjedne daleko odatle. Nakon nekoga vremena opet doðu ptice, a tajput mre�a ostane visjeti na �enkinoj nozi. Tada sve ptice prestra�ene odlete odatle, a s njima i mu�jak. On se meðutim nije vratio natrag svojoj �enki. Ptièar dakle doðe, uzme golubicu i zakolje je. Tada se princeza prestra�ena probudi iza svojega sna i rekne: - Svaki je mu�karac kao taj golub. Na njemu nema ni�ta dobro, i ni na jednome mu�karcu nema ni�ta dobro za �ene!Kada je stara zavr�ila svoju prièu, Tad� el-Muluk joj rekne: - Draga majko, ja bih je volio samo jedan jedini put vidjeti, pa makar to takoðer znaèilo moju smrt. Molim te, smisli mi neku lukav�tinu, kako bih je mogao ugledati! - Znaj � odvrati ona - ona ima vrt ispod svojega dvorca. Taj joj slu�i za razonodu. Onamo ona odlazi jedanput u svakome mjesecu kroz stanovita tajna vrata. Sada æe biti upravo nakon deset dana vrijeme, da æe se ona opet onamo uputiti. Kada ona dakle bude namjeravala onamo iæi, tada æu ja doæi k tebi i o tome te obavijestiti, kako bi takoðer ti mogao onamo otiæi i nju sresti. Èuvaj se meðutim, da opet brzo ne napusti� vrt! Jer kada ona ugleda tvoju ljepotu i ljupkost, tada æe njezino srce mo�da biti osvojeno ljubavlju prema tebi. Ljubav je ipak najjaèe sredstvo sjedinjenja.- Slu�am i pokoravam se! - odgovori princ. Zatim on zajedno s 'Azizom napusti duæan. I njih dvojica uzmu sa sobom staru k svojemu stanu i poka�u joj ga. Nato Tad� el--Muluk rekne 'Azizu: - Moj brate, meni vi�e nije potreban duæan. Ja sam s njimepostigao svoj cilj. Zato ga poklanjam tebi zajedno sa svim pokret-150

Pripovijest o }Azizu i lAzizininama koje se u njemu nalaze. Jer ti si se sa mnom otputio u tuðinu i odvojio se od svojega zavièaja. 'Aziz od njega prihvati poklon, i onda su obojica zajedno sjedili u razgovoru. Princ je ispitivao svojega prijatelja o njegovim pustolovinama i do�ivljajima, a taj mu je pripovijedao, �to mu se sve dogodilo. Nato obojica poðu k veziru, ispripovijedaju mu, �to je Tad� el-Muluk bio odluèio, i upitaju ga, kako bi to trebali izvesti. On odgovori samo:- Na noge, hajde da se uputimo u vrt! Tada dakle svaki pojedini od njih obuèe svoje najrasko�nije haljine, i oni se otpute, praæeni od tri bijela roba. * Upute se u vrt, i ondje vide, * gdje rastu mnoga drveta, * i gdje teku mnogi potoci. * Vrtlara meðutim naðu, gdje sjedi kod vrata. Kada su ga oni pozdravili, on uzvrati njihov pozdrav. Zatim mu vezir pru�i sto dinara s rijeèima. Uzmi, molim, ovaj novac i uzmi nam za to ne�to za jelo! Mi smo naime stranci, i ja bih htio ovima dvama mladiæima, koji su sa mnom, pokazati znamenitosti koje je vrijedno vidjeti. Vrtlar uzme zlatnike i rekne im: - Uðite u vrt i ogledajte se po njemu! On je cijeli va�. Takoðersjednite, dok vam ja ne donesem za jelo! Dok je on odlazio na bazar, vezir, Tad� el-Muluk i 'Aziz uðu u vrt, u èuvarevoj odsutnosti. On meðutim doðe nakon stanovitog . remena i donese peèeno janje i snijeznobijeli kruh. To on stavi pred njih, i oni su jeli i pili. Poslije toga im donese poslastice. Oni su takoðer od toga jeli, i zatim su si oprali ruke. Sjedili su dakle zajedno naklapajuæi, i tada vezir rekne: - Isprièaj nam o ovome vrtu! Pripada li on tebi ili si ga zakupio?Stari dadne kao odgovor:- On ne pripada meni, nego kraljevoj kæeri, Sitt Dunji. Dalje vezir upita:- Koliku ti plaæu dobiva� na mjesec?151

Stoitrideseticetvrta noæ- Jedan jedini dinar, inaèe ni�ta - bio je odgovor staroga. Tada vezir pa�ljivije pogleda vrt i otkrije u njemu jednu visoku graðevinu, koja je veæ bila stara. Na to on rekne: � Djedice, ja bih ovdje volio uèiniti ne�to dobro, �to bi tebetrebalo podsjeæati na mene.Drugi upita:� Visoki gospodaru, kakvo dobro djelo onda ti hoæe� uèiniti?- Uzmi ovih trista dinara! - odgovori vezir.Kada je meðutim vrtlar èuo govoriti o zlatu, on uzvikne:- Visoki gospodaru, uèini, �to ti samo hoæe�!Ovaj mu dakle dadne dinare s rijeèima: � Ako tako ushtjedne uzvi�eni Allah, mi æemo na ovome mjestu uèiniti jedno dobro djelo! Zatim oni napuste staroga i upute se u svoj stan i provedu ondje noæ. Sljedeæega jutra pozove vezir k sebi jednog lièioca, jednog slikara i jednoga okretnog zlatara i dadne za njih nabaviti svo oruðe koje im je bilo potrebno. Zatim poðe s njima u vrt i zapovijedi im, da zgradu olièe u bijelo i da je urese svakojakim slikarija-ma. Nadalje dadne napraviti zlatnu i lazurnu boju i rekne slikaru: - Naslikaj na zidu u pozadini dvori�ta lik ljudskoga biæa, stanovitoga lovca na ptice, kako je ra�irio svoju mre�u, u koju su veæuletjele ptice, i zatim jednu golubicu, koja se kljunom uhvatila uomèu! Kada je slikar takvu sliku bio na jednoj strani dogotovio, vezir mu rekne: � Naslikaj na drugoj strani sliènu sliku, ali prika�i golubicusamu u mre�i, ptièara meðutim, kako hvata golubicu i stavlja jojno� pod grlo. I naslikaj naposljetku na treæoj strani veliku pticugrabljivicu, koja je ulovila goluba i ubila ga svojim kand�ama! Kada je ta zapovijed bila izvr�ena, i ljudi sa zadacima, koje im je bio dao vez

ir, bili gotovi, i kada im je ovaj bio dao njihovu152

Pripovijest o Azizu i Azizi zaradu, oni odu odatle. Takoðer se vezir sa svojim suputnicima spremi na odlazak i oprosti se sa vrtlarom. Oni se upute u svoj stan : ondje sjednu da naklapaju. Tad� el-Muluk meðutim rekne 'Azizu: � Dragi brate, * ipak mi zapjevaj neku pjesmu, * kako bi mi se ra�irile moje grudi * i povuklo se od mene to muèno raspolo�enje, 1 i da takoðer u mome srcu * ti plameni ognji ne �are vi�e tako vrelo! * * Tada 'Aziz poène pjevati, * i on pusti da odzvanja ova pjesma: *Sve to �to zaljubljenici trpe u gorkoj patnji,To sam ja podnosio posve sam, dok mi nije i�èezlo strpljenje.Ako ti tra�i� napitak, gledaj, moje suze cure,Da je vani za tragaèa za vodom nastalo prostrano more.Pa ako hoæe� vidjeti �to su ruke ljubavi uèinile Na narodu, koji ljubi, pogledaj samo moje tijelo!* Zatim njemu iz oèiju provale suze, * i dalje on predstavi ovestihove: *Tko ne ljubi gazelin vrat i antilopine oèi,Ali ka�e, da poznaje milje svijeta, taj ne govori istinu.Jer u ljubavi le�i sreæa, koju izmeðu ljudiSamo onaj dose�e, tko sam pripada èeti zaljubljenika.Neka Alldh nikada ne oslobodi moje srce od moæi ljubavi, Neka ne dadne nikakva sna oku, koje bdije zbog ljubavi!153

Stoitridesetièetvrta noæ * Potom on iznova poène pjevati, * i pusti da odzvanja ova pjesma: *Mislio je ibn Sina47prema mislima vodiljama svojega uèenja, Da je za ljubavnu bolest lijek pjevanje,Blizina neke curice, koja je nalik zaljubljeniku, Ktomu neki lijep vrt, slatki�i i plemenito piæe.Tako sam ja dakle uzeo jednom jednu drugu umjesto tebe, za ozdravljenje,Kada su vrijeme i mjesto mi dali svoj pristanak:Ipak sam spoznao, daje ljubav jedna neizljeèiva bolest, I da je puko zanovijetanje Avicennin nauk o lijeèenju. Kada je 'Aziz zavr�io svoje stihove, Tad� el-Muluk se divio nad njegovom rjeèito�æu i nad ljepotom njegove izvedbe te on rekne:- Ti si mi veæ donekle ubla�io moju bol.Tada poène vezir: - * Da stari su pone�to spoznali, * �to slu�atelje prikiva za svoju èar. * - Ako je tebi ne�to slièno pri ruci - uzvikne princ - tada daj da èujemo, �to ti poznaje� od takvih nje�nih stihova, da nas dalje razonodi�! 47 Posrijedi je Avicenna - punim imenom: Abu 'Ali el-Husain ibn 'Abd Allah ibn Sina (980-1035) - "knez filozofa" i "knez lijeènika", i zapravo jedan od glavnih predstavnika aristotelizma u arapskome svijetu.154

Pripovijest o Azizu i Azizi* Sada poène takoðer vezir pjevati, * i on pusti da odzvanja ovariesma: *�ivio sam u uvjerenju, da se tvoja naklonost mo�e kupiti Obilnim poklonima i darovanim dragocjenostima.Ja budala sam pomislio, da je ljubav prema tebi ne�to lako � Ah, nje�ne su du�e pretrpjele zbog nje mnogo gorke patnje �Dok nisam shvatio, da si ti izabrala i da onomu pripada�, Kojega dobrovoljno usreæuje� tako obilno ljubavnim grijehom.Tada sam znao, da se tebe lukav�tinom ne mo�e steæi, I sakrio sam svoju glavu pod za�tit

u krila, poput ptice.Tako sam si uèinio u gnijezdu ljubavi jedan branik, I sve dane i noæi ja provodim samo ondje.Ostavimo mi sada ove i opet se vratimo k staroj! Ona se je zatvorila u svoju kuæu. U meðuvremenu se pak princeza bila ispunila èe�njom za time, da se pro�eæe vrtom, a buduæi da je ona obièavala izlaziti samo u pratnji stare, naredila je da ona doðe, ubla�ila ju je i umilostivila i rekla joj: - Gledaj, htjela bih se uputiti u vrt, kako bih se radovala pogledu na njegova drveta i voæe i kako bi se moje grudi oslobodilebriga uz miris njegova cvijeæa. � Slu�am i pokoravam se! � odgovori stara. - Ali bih ja jo� htjela otiæi u svoju kuæu i preodjenuti se, zatim æu odmah biti kod tebe.Tada rekne princeza:155

Stoitridesetièetvrta noæ� Otiði svojoj kuæi, ali nemoj dugo izostajati! U stvarnosti meðutim ode stara, kada je iza�la napolje, k Tad� el-Muluku i rekne mu: � Budi spreman, obuci svoje najrasko�nije haljine i otiði u vrt!Uði najprije vrtlaru i pozdravi ga! Zatim se sakri izmeðu drveæa!Princ uzvikne:- Slu�am i pokoravam se! Sada ona s njim jo� dogovori stanoviti znak, a zatim se uputi Sitt Dunji. Nakon �to je ona oti�la, obuku vezir i 'Aziz Tad� el-Muluku jednu rasko�nu kraljevsku haljinu, koja je bila vrijedna pettisuæa dinara, i opa�u ga zlatnim pojasom, koji je bio optoèen draguljima i plemenitom kovinom. Zatim se upute u vrt. Kada su stigli do vrtnih vrata, naðu vrtlara gdje ondje sjedi. I èim je on ugledao princa, veæ je bio stajao na nogama, da ga pozdravi s pa�njom i iskazivanjem po�tovanja. Dok je otvarao vrata, on rekne:- Uði unutra i razonodi se u vrtu! Ali vrtlar nije znao, da æe princeza toga dana siæi u vrt. Kada je dakle Tad� el-Muluk u�ao i ondje se zadr�avao jedva jedan sat vremena, zaèuje vrtlar �tropot, i prije nego �to je na to bio pripravan, veæ su u�kopljenici i slu�kinje iza�li iz tajnih vrata. Vidjev�i ih, on ode k Tad� el-Muluku, obavijesti ga, da se pribli�ava princeza, i upita ga: � Visoki gospodaru, �to sada treba èiniti? Princeza, gospodarica Dunja, je ovdje!Ali princ odgovori: - Ne brini se! Gledaj, ja æu se sakriti na bilo kojemu mjestu uvrtu. Po�to mu je vrtlar stavio na srce, neka se �to je moguæe bri�nije sakrije, ostavi ga i ode. Kada se dakle princeza sa svojim slu�kinjama i starom na�la u vrtu, stara u sebi rekne:156

Pripovijest o }Azizu i 'Azizi - Sve dotle dok s nama budu bili tu u�kopljenici, mi neæemopostiæi svoj cilj.Zatim se obrati princezi s rijeèima: - Visoka gospodarice, ja bih ti htjela ne�to savjetovati, �to bimoglo dobro èiniti tvojemu srcu.- Reci, �to misli�! - odgovori Sitt Dunja.Tada stara nastavi: - Visoka gospodarice, gledaj, ovi nam tu u�kopljenici u ovaj sat nisu od potrebe. I tvoje se grudi ne osjeæaju slobodnima, dokle se god oni nalaze uz nas. Po�alji ih samo neka od nas odu!- Ima� pravo - rekne princeza, i ona ih otpusti. Odmah se ona poène �etati naokolo, dok ju je Tad� el-Muluk mogao promatrati u njezi

noj predivnoj ljepoti, a da ona o tome nije znala. Ali, koliko god bi je puta samo pogledao, padao je zbog pogleda na njezinu zraèeæu dra� u nesvijest. Kroz to ju je meðutim vrijeme odvela stara neprimjetno u razgovoru sve do one zgrade, koju je vezir dao ukrasiti. Onamo princeza uðe i pogleda si slikanje. Èim je opazila ptice i ptièara i golubove, ona uzvikne: - Neka je slavljen Allah! Pa to je prikaz onoga, �to sam ja bilavidjela u snu! Zatim poène pomnije pregledavati likove, ptice, lovca i mre�u, i bude ispunjena divljenjem. - Draga majèice - uzvikne ona - gledaj, ja sam obièavalakoriti mu�karce i mrziti ih, ali gledaj sada ovo, lovac kolje �enku, amu�jak je umakao i htio je doletjeti, kako bi oslobodio �enku, alimu je put preprijeèila ptica grabljivica i rastrgala ga! Stara se naprotiv pretvarala, kao da ni�ta o tome ne zna, pa ju je dalje zadr�avala u razgovoru, sve dok se nisu na�le u blizini onoga mjesta, na kome je bio sakriven Tad� el-Muluk. Tu mu ona dadne znak, da se mora �etati ispod prozora zgrade. I dok je sada gospodarica odlazila odatle, kad li njezin pogled padne na njega: ona ga je gledala i promatrala njegovu ljupkost i skladnost njegova stasa.157

Stoitridesetièetvrta noæ- Majèice - klikne ona � odakle dolazi taj lijepi mladiæ?Stara odgovori: - Ja o njemu ni�ta ne znam. Ali vjerujem, * da je on sin nekoga moænog kralja; * Jer on je èudesno lijep, * i tako èudesno Ijubakza pogled! * Sada se Sitt Dunja zapali ljubavlju prema njemu. Razve�u se èvorovi zaèaranosti, koja ju je dr�ala zarobljenom, i njezina su osjetila bila obuzeta njegovom ljepotom i milinom i skladno�æu njegova stasa, tako da se u njoj probudila �arka �udnja za njim. I ona rekne:- Majèice, zaista, taj je mladiæ lijep! Stara meðutim samo odgovori:- Ti govori� istinu, visoka gospodarice. Pa zatim princu dadne znak, da mora otiæi kuæi. A on, raspa-ljen ljubavnom vatrom, on, koji je osjeæao samo jo� naj�e�æu strast, otiðe, a da se nije dalje tu zadr�avao. Uzme opro�taj od vrtlara i uputi se prema svojemu stanu. On je bio u tolikoj mjeri uzbuðen od èe�nje, pa ipak se nije usuðivao protusloviti staroj. Kada je on zatim izvijestio vezira i 'Aziza, da mu je stara dala znak, da on mora otiæi, oni ga poènu ohrabrivati, pa reknu: - Da stara nije znala, da je to od koristi, ako se ti vrati� kuæi,ona ti ne bi bila dala taj znak. Ostavimo mi sada Tad� el-Muluka i vezira i 'Aziza, pa se opet okrenimo princezi, gospodarici Dunji! Ona je bila respaljena od èe�nje za njim, tako daje osjeæala jo� samo naj�e�æu strast, i ona staroj rekne: - Ja ne znam, kako se ja mogu s tim mladiæem sjediniti, osimjedino preko tebe.Tada stara uzvikne: - Ja uzimam svoje pribje�i�te kod Allaha pred prokletimvragom! Ti nisi htjela ni�ta znati o mu�karcima. Kako je do�lo dotoga, da te je morala pograbiti uznemiravajuæa ljubav prema ovo-158

Pripovijest o Azizu i Azizi mu? Ali, Tako mi Allaha, nijedan osim njega nije vrijedan tvoje djevojaèke ljepote!Sitt Dunja maðutim nastavi: - Draga majèice, budi uz mene, pomozi mi, da ja s njime budem sjedinjena! Tisuæu ti dinara trebaju od mene pasti u dio ijedna poèasna haljina, koja je vrijedna tisuæu dinara. Ako mi ti ne po-mogne� do susreta s njime, gledaj, ja tada moram umrijeti, to èvr

sto stoji.Nato stara odgovori: - Ti otiði u svoj dvorac! Ja æu misliti na sredstva i putove, davas dvoje sjedinim, da, ja æu �rtvovati svoj �ivot za va�u sreæu! Tako dakle otiðe Sitt Dunja u svoje dvore, ali se stara uputi Tad� el-Muluku. Jedva da ju je on ugledao, a veæ je pred njome stajao na nogama, kako bi je pozdravio s pa�njom i uz iskazivanje po�tovanja. Po�to je on pustio da ona sjedne pokraj njega, ona murekne:- Znaj, lukav�tina je uspjela!I ona mu ispripovijeda kako je to pro�lo sa Sitt Dunjom.Na njegovo pitanje: - Kada æe biti sastanak? � Ona odgovori:- Sutra. Tada joj on dadne tisuæu dinara i haljinu, koja je bila vrijedno isto toliko. Ona uzme oboje i okrene se na odlazak. Zatim ode ravno k Sitt Dunji, a ova je primi s rijeèima:- Majèice, kakvu mi vijest donosi� o ljubljenome?Stara odgovori: - Sada ja znam, gdje on stanuje, i sutra æu s njime biti kodtebe. Obradovana time dadne joj Sitt Dunja tisuæu dinara i haljinu, koja je bila vrijedna isto toliko. Tada stara oboje uzme i uputi se u svoj stan, gdje je ostala sve do drugoga jutra. Tada opet poðe i uputi se k Tad� el-Muluku, odjene ga u �enske haljine i rekne mu:159

Stoitridesetièetvrta noæ � Hodaj za mnom mije�ajuæi bokovima. Ali nemoj hodati prebrzo i nemoj se osvrtati, ako te netko oslovi! Po�to mu je dala tu uputu, ona izaðe, dok ju je on slijedio u �enskoj odjeæi. Usput gaje ona ohrabrivala, kako ne bi imao nikakva straha. I tako su oboje i�li, ona naprijed a on odostraga, ravno prema dvorskim vratima. Ondje ona uðe, i hodala je ispred princa kroz vrata i dvorane, sve dok nije s njime pro�la kroz sedam vrata. Pred sedmima je meðutim vratima rekla Tad� el-Muluku: � Budi hrabra srca! Kada te ja pozovem s rijeèima: 'Djevojko,uði!' tada nemoj oklijevati, nego uskoèi! Kada uðe� u halu, tadagledaj desno i lijevo, ondje æe� ugledati jednu dvoranu s mnogimvratima. Odbroji pet vrata i uði na �esta: jer gledaj, ondje se nalazicilj tvoje èe�nje!A na njegovo pitanje:� Kamo ti onda ide�?Ona odgovori: � Ja ne idem nikamo, osim �to æu mo�da iza tebe zaostati, akome zadr�i nadu�kopljenik, i ako s njim budem razgovarala. Tako je ona i�la dakle dalje ispred njega, sve dok nije do�la do vrata, kod kojih se nalazio nadu�kopljenik. Kada je taj ugledao Tad� el-Muluka u liku slu�kinje, on dovikne staroj:� Sto je s tom djevojkom, koju ima� uza se?Stara dadne kao odgovor: � To je jedna robinja. Sitt Dunja je o njoj èula, da ona znadobro raditi, pa je hoæe kupiti.U�kopljenik meðutim rekne: � Ja ne znam niti o kakvoj robinji niti o èemu inaèe. Ovdje nesmije nitko ulaziti, a da ga ja ne pretra�im, onako kako mi je kraljzapovijedio'..." Tada primijeti �ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu odobrenju.160

Ali kada je poèela

stoitridesetipeta noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je stra�ar na vratima rekao staroj: - Ja ne znam niti o kakvoj robinji, niti inaèe o èemu. Ovdje nesmije nitko ulaziti, a da gaja ne pretra�im, onako kako mije zapo-vijedio kralj.Tada rekne stara, tim �to se napravila srditom: - Ja sam te poznavala kao èovjeka od razuma i od dobra odgoja. Ali ako se tvoja narav promijenila, onda æu ja to ispripovijedati gospodarici i izvijestiti je, da si njezinoj robinji stao na put. Nato ona Tad� el-Muhlka pozove s rijeèima:- Uði djevojko! Tada on uðe u halu, kako mu je zapovijedila. U�kopljenik je u�utio i nije rekao nijednu rijeè. Sada je Tad� el-Muluk odbrojao pet vrata i u�ao kroz �esta. Ondje naðe Sitt Dunju gdje stoji i èeka na njega. A èim ga je prepoznala, ona ga povuèe na svoje grudi i prisno ga zagrli. Nato k oboma uðe stara. Prije je toga ona na lukav naèin otposlala robinje, jer se pla�ila, da bi se o stvari moglo razglasiti. Sada joj rekne Sitt Dunja:- Budi na�a stra�arica na vratima!161

Stoitridesetipeta noæ I zatim ona ostane sama s Tad� el-Mulukom. Oni su poèivali u meðusobnom zagrljaju i prepletenih nogu stisnuti jedno uz drugo sve do jutarnjeg osvita dana. Kada se meðutim razdanilo, ona otiðe i zakljuèa ga. Sama se uputi u stanovitu drugu sobu i ondje sjedne po svom obièaju na pod. Tada doðu robinje. I ona obavi, �to je s njima imala uèiniti, pa je neko vrijeme s njima naklapala. Zatim rekne robinjama:- Sada otiðite od mene! Htjela bih se zabavljati sama za sebe. Kada su je robinje napustile i ona opet oti�la Tad� el-Muluku, tada k oboma doðe takoðer stara i donese im ne�to jela. Pojeli su od toga i predali se opet ljubavnom milovanju sve do jutarnjeg svitanja. Treæega dana princeza opet zakljuèa vrata kao predhodnog dana. I na taj naèin ostanu oni zajedno jedno uz drugo punih mjesec dana. Tako je to dakle stajalo s Tad� el-Mulukom i Sitt Dunjom. �to se pak tièe vezira i Aziza, oni su, kada se Tad� el-Muluk bio uputio u princezin dvorac i sada kroz cijelo to vrijeme izbivao, bili èvrsto uvjereni, da on nikada vi�e neæe odatle izaæi i da je ondje sigurno bio na�ao smrt. Tada 'Aziz rekne veziru:- Moj oèe, �to mi trebamo èiniti?Taj odgovori: - Moj sine, polo�aj je sada te�ak. Ako se mi ne vratimo kuæi knjegovu ocu, i ako ga ne izvijestimo, on æe nas zbog toga koriti. Istoga se èasa obojica spreme, i upute se prema Zelenoj Zemlji i prema prijestolnici kralja Sulaiman �aha. Dan su i noæ putovali rijeènim dolinama, sve dok naposljetku nisu u�li ka kralju. Njemu su ispripovijedali, kako se to dogodilo njegovu sinu, i da se, od èasa kada je u�ao u princezin dvorac, o njemu vi�e ni�ta nije èulo. * Tada je on bio kao dotuèen od straha, * a gorka ga je patnja poèela okivati. * I on izda zapovijed, da se mora u njegovoj zemlji izvikivati poziv na d�ihad48. Zatim dadne da se trupe izvedu pred grad i48 Sveti rat.162

Pripovijest o Azizu i Azizi da se ondje za njih udari tabor. On sam meðutim odsjedne svome rasko�nom �atoru i prièeka, dok se ne skupe vojne snage iz svih krajeva. Jer njegov ga je narod volio zbog njegove pravednosti i blagotvornosti. I sada on udari na put, s vojskom tako velikom, da je zatvarala obzor, i otputi se u potrazi za svojim sinom Tad� el--Mulukom.

To se tako dogaðalo s njihove strane. Tad� el-Muluk i Sitt Dunja su meðutim onako dalje �ivjeli pola godine dana. I pri tome je njihova ljubav jednoga prema drugomu sa svakim danom rasla. * U prinèevu je srcu sve vi�e bjesnila snaga �udne ljubavi * i iznad svega divlje strasti, * sve dok joj on naposljetku nije poèeo otkrivati svoje skrivene misli * i rekao joj: � Znaj, ti ljubimice mojega najnutarnijeg srca, �to ja du�e kodtebe boravim, to vi�e u meni raste strast i snaga èe�nje, jer ja jo�nisam posve dosegao svoj cilj.Ona odgovori: � Sto ti jo� �eli�, o svjetlosti mojega oka, ti mojemu srcu iznadsvega najdra�i? Ako ti �eli� jo� ne�to vi�e od grljenja, stiskanja iobavijanja nogu, tada uèini to, �to ti godi. Jer pred Allahom nitkona svijetu nema na nama dijela.Ali on nastavi: � Moja se �elja ne sastoji u tome. Ne, ja bih ti htio reæi istinuo sebi samome. Znaj dakle, ja nisam nikakav trgovac, nego sam jakralj, sin jednoga kralja. Moj se otac zove velemoæni kralj Su-laiman �ah. On je taj, koji je poslao vezira kao poslanika k tvojemu ocu, da on tebe za mene isprosi. Ali tajput, kada je do tebe do�la vijest o tome, ti nisi pristala.Zatim joj on ispripovijeda cijelu povijest od poèetka do kraja- ali da je se ovdje jo� jednom pripovijeda, to bi znaèilo samomuèiti slu�atelja � i on zakljuèi s rijeèima: � Sada bih se ja �elio otputiti k svojemu ocu i njega zamoliti,da po�alje k tvojemu ocu jednog poslanika, koji æe kod njega tebezaprositi, da mi mognemo �ivjeti u miru.163

Stoitridesetipeta noæ Kada je ona èula te rijeèi, obradovala se u najveæoj mjeri. Jer upravo je to bila takoðer njezina �elja. I s tom se odlukom oni dadnu na poèinak. Sada se meðutim po odluci udesa sruèilo to, da je san u onoj noæi stekao nad njima vi�e vlasti nego u drugim noæima i da su oni spavali, sve dok se nije podiglo sunce. O tome je vremenu sjedio kralj �ehriman na prijestolju svojega gospodstva, dok su emiri njegove dr�ave stajali pred njim. Tada sluèajno k njemu uðe predstojnik zlatarskog ceha, s nekom velikom kutijom u ruci. On istupi naprijed, otvori je pred kraljem i izvadi iz nje jedan fini sanduèiæ, koji je bio vrijedan stotisuæa dinara, jer u njemu su se nalazili dragulji, tako mnogi rubini i smaragdi, kako ih nijedan od kraljeva iz èitava svijeta ne bi sebi mogao nabaviti. Kada je kralj to vidio, zaprepastio se zbog njihove ljepote, pa se smjesta ,ogledao za nad-u�kopljenikom, upravo onim, koji je bio imao onaj do�ivljaj sa starom, i naredio mu:� Kafur, uzmi ovaj sanduèiæ i odnesi ga Sitt Dunji! Tada prihvati u�kopljenik sanduèiæ u ruke i otiðe, dok nije do�ao do princezine sobe. Kada je ondje na�ao vrata zakljuèana i staru kako spava na pragu, on povièe:� Vi spavate jo� o ovome satu? Ali kako je stara èula u�kopljenikove rijeèi, ona se probudi iza sna i prestra�ena povièe: - Prièekaj, dok ti ja ne donesem kljuè! - i otrèi odatle, kolikoje mogla br�e. Mi je prepustimo njezinoj sudbini, i pogledajmo, �to je dalje uèinio u�kopljenik! On je naime shvatio, da je stara bila u �kripcu. I tako on podigne vrata iz �arki, uðe u sobu i naðe Sitt Dunju i Tad� el-Muluka kako spavaju tijesno zagrljeni. Kada je on to vidio, nije znao �to bi uèinio. Upravo se htio vratiti kralju, kad li se Sitt Dunja probudi. Pri pogledu na u�kopljenika lice joj promijeni boju i problijedi. I ona rekne:- Kafur, sakrij, �to je sakrio Allah!Ali on odgovori:164

Pripovijest o Azizu i Azizi

- Ja pred kraljem ne smijem ni�ta zatajiti.Zatim on oboje zakljuèa i vrati se ka kralju. Taj ga upita:- Jesi li predao sanduèiæ svojoj gospodarici?Tada u�kopljenik odgovori: - Uzmi natrag sanduèiæ, tu je! Ja ne smijem pred tobom ni�tazatajiti. Znaj dakle, da sam vidio kod Sitt Dunje jednoga lijepogmladiæa, koji je s njome spavao na istoj postelji, i oboje su dr�alijedno drugo u zagrljaju. Kralj smjesta zapovijedi, da se oboje dovedu onamo. Pa kada su zatim oni pred njim stajali, on im dovikne:- Kakav je to pothvat? U svome �estokom gnjevu on pograbi biè i htjedne udariti Tad� el-Muluka, ali se Sitt Dunja baci preko njega i dovikne svojemu ocu:- Ubij prije toga mene! Tada kralj izgrdi svoju kæer i zapovijedi, neka je se vrati u njezinu sobu. Ali zatim napadne Tad� el-Muhlka s rijeèima: - Te�ki tebi! Odakle ti dolazi�? Tko je tvoj otac? �to te je navelo na toliku smionost prema mojoj kæeri? - Znaj, o kralju - odgovori Tad� el-Muluk - ako ti mene dadne� ubiti, tada si ti izgubljen! Vi æete se za to pokajati, ti i svi podanici tvoje dr�ave!Kralj upita:- Za�to?Tada mu Tad� el-Muluk dadne kao odgovor: - Znaj, ja sam sin kralja Sulaiman �aha! Prije nego �to bude� biona to pripravan, on æe napasti na tebe sa svojim konjima i ljudima! Kada je kralj �ehriman èuo te rijeèi, htio je odgoditi njegovo pogubljenje i baciti ga u zatvor, kako bi vidio, jesu li njegove rijeèi istinite. Ali mu njegov vezir rekne:165

Stoitridesetipeta noæ - O najveæi kralju na�ega vremena, ja dr�im o tome, da ti togobje�enjaka odmah dadne� smaknuti, njega, koji si pose�e zaprincezama. rTako dakle kralj zapovijedi krvniku:- Odsijeci mu glavu! Jer on je zloèinac! Tada ga krvnik pograbi i sve�e ga u uze. Zatim podigne rukutim sto je pogledavao emire, kao da ih je htio pitati za savjet, jedanput, dvaput. Jer mislio je time dobiti na vremenu. Ali krali na njegapovièe: J J B - Koliko æe� ti jo� dugo pitati za savjet? Ako to opet uèini� jedan jedim put, tada æu takoðer tebi dati odsjeæi glavu! Sada dakle podigne krvnik svoju ruku tako visoko, sve dok mu nisu postale vidljivima dlake pod njegovim pazuhom, i stvarno Medne presjeci prinèev vrat.'..."166v Tada primijeti �ehrezad da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ali kada je poèela,

stoitrideseti�esta noæ

�ehrezad nastavi ovako:

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je krvnik tako visoko podigao svoju ruku, sve dok mu nisu postale vidljivima dlake pod njegovim pazuhom, i da je stvarno htio presjeæi prinèev vrat. Ali iznenada odjeknu glasni krikovi, i ljudi zakljuèaju svoje duæane. Kralj dovikne krvniku: � Stoj! � i smjesta po�alje glasnika, koji ga je morao izvijestiti, �to je posrijedi.Glasnik ode i vrati se s vije�æu: � Vidio sam neku vojsku nalik buènomu valovima �ibanom moru. Konjanici su galopirali, daje zemlja pod njima tutnjala. Alija neznam, �to bi to s njima trebalo znaèiti. Tada se kralj prestra�i i bude zabrinut, da mu njegovo kraljevstvo mo�e biti oteto. I tako se on obrati veziru s rijeèima:� Zar nisu dakle nijedne od na�ih trupa iza�le usuprot toj vojsci? Ali jedva daje on izgovorio te rijeèi, kad li veæ doðu takoðer njegovi komornici s kraljevim poslanicima, a meðu njima se nalazio takoðer vezir. Kada je ovaj najprije izgovorio pozdrav, ustane kralj pred strancima, zamoli ih da pristupe, i upita ih o razlogu njihova dolaska. Sada vezir istupi naprijed iz njihova reda, pribli�i se kralju i rekne mu:167

Stoitndeseti�esta noæ � Znaj, da taj, koji je upao u tvoju zemlju, nije nikakav kraljpoput vladara iz prija�njeg vremena niti poput sultana pro�losti!� Tko je dakle on? - upita Sehriman.Vezir odgovori: � On je vladar pun vjernosti i pravednosti, èiju plemenitunarav nadaleko i na�iroko objavljuju ljudi putnici, sultan Sulaiman�ah, gospodar Zelene Zemlje i dvaju stupova49 i IspahanskogaGorja, on, koji ovamo ulazi zbog prava i pravednosti, ali koji je nemio svakomu silni�tvu i nepravednosti! On ti daje reæi, da se kodtebe nalazi njegov sin u tvojoj prijestolnici, on, kojega on najprisnije i od srca ljubi. Ako on njega sada zatekne �iva i zdrava, tada jepostignuto ono, �to je on htio, i tebi æe pasti u dio slava i hvala. Akoje on meðutim u tvojoj zemlji izgubljen, ili ga je sna�la bilo kakvapatnja, tada se spremi za umiranje i propast svoje zemlje, da, potom mora tvoja dr�ava postati pustinjom, u kojoj grakæu gavranovi.Sada gledaj, ja sam ti izlo�io poruku i to je kraj. Kada je kralj Sehriman èuo od poslanika te rijeèi, njegovo srce dospije u brige, i on se prestra�i za svoje kraljevstvo. Odmah pozove velikane svoje dr�ave, vezire, komornike i namjesnike. Pa kada su se oni pojavili, on im rekne:� Vi tu, otiðite i tra�ite toga mladiæa! Taj se nalazio jo� pod krvnikovom rukom, a zbog strahovite jeze, koja ga je spopala, bio je njegov izgled posve izmijenjen. Ali èim je vezir bacio na njega samo jedan pogled i pouzdano prepoznao sina svojega kralja na ko�natome krvnièkom æilimu, on se odmah baci preko njega. Isto tako uèine takoðer drugi poslanici. Zatim se daju na posao, da razrije�e njegove uze, i poljube mu ruke i noge. Kada je meðutim Tad� el-Muluk otvorio oèi i prepoznao vezira svojega oca i svojega prijatelja 'Aziza, tada on padne u nesvijest, svladan rado�æu. 49 Posrijedi su Herkulovi Stupovi (Herculis columnae) - to jest: Gibraltar, morski tjesnac izmeðu Afrike i �panjolske.168

Pripovijest o Azizu i Azizi Ali kralj �ehriman nije znao, �to bi uèinio, i nalazio se u velikome strahu, kada je postao siguran u to, daje ona vojska do�la samo zbog toga mladiæa. Tako on dakle poðe k Tad� el-Muluku, poljubi mu glavu, sa suzama u oèima, i usrdno ga zamoli: � Moj sine, nemoj se na mene srditi! Imaj suæuti prema mojima sjedim vlasima i nemoj dopustiti da moja dr�ava bude opusto�ena!Tada mu priðe Tad� el-Muluk, poljubi mu ruku i rekne:

� Ne brini se! Ti si za mene jednako kao moj otac. Ali pripazi da se mojoj ljubljenoj Sitt Dunji ne dogodi �to na�ao! � Visoki gospodaru - odgovori kralj � za nju se nemoj ni�ta bojati. Njoj ne smije pasti u dio ni�ta osim radosti! I on se nastavi kod njega isprièavati i umilostivljavati vezira kralja Sulaiman �aha, tim �to mu je mnogo obeæavao, ako bi on ono, �to je vidio, pred kraljem zatajio. Tada on zapovijedi velikanima svoje dr�ave, neka otprate princa Tad� el-Muluka u hammam, neka ga odjenu u jednu od njegovih vlastitih najrasko�nijih haljina i neka se ubrzo s njime vrate natrag. Oni ga sukladno toj zapovijedi odvedu u hammam, odjenu ga u haljinu, koju je bio za njega odredio kralj �ehriman, i vrate se s njime u dr�avnu vijeænicu. Kada je princ u�ao, kralj pred njim ustane i naredi da se pred njim postave svi dr�avni velikani. Nato Tad� el-Muluk sjedne, kako bi s vezirom svojega oca i s 'Azizom naklapao o svojim do�ivljajima. Dvojica mu isprièaju: � Mi smo u meðuvremenu otputovali k tvojemu ocu i izvijestilismo ga, da si ti oti�ao u princezinu palaèu i da nisi opet iz njeiza�ao, i da smo tada mi bili u brizi poradi tvoje sudbine. Kada jeon to èuo, opremio je vojsku, i mi smo do�li u ovu zemlju. Na� ti jedolazak donio izbavljenje iz najskrajnje nu�de i veliku radost.Tada on rekne: � Golemo je dobro uvijek dolazilo posredstvom va�ih ruku odpoèetka do kraja.169

Stoitridesetihsta noæ U meðuvremenu pak otiðe kralj �ehriman svojoj kæeri, Sitt Dunji, i naðe je kako narièe i plaèe zbog Tad� el-Muluka. Da, ona je uzela maè, zabila ga dr�kom u pod i usmjerila �iljak upravo prema svojemu srcu izmeðu svojih dojki. Veæ se je bila nagnula preko njega i bila u pokretu da se baci na maè, tim �to je uzviknula: � To mora biti, ja se moram ubiti. Ja ne mogu nad�ivjeti svojega ljubljenoga! Tada uðe k njoj njezin otac, i kada je vidio, �to ona èini, uzvikne jakim glasom: � O gospodarice princeza, stoj, imaj suæuti prema svojemu ocui prema narodu svoje zemlje!Zatim on hitro doðe do nje s rijeèima: � Ja te usrdno molim, nemoj, da se tvojemu ocu poradi tebedogodi nevolja! I on joj dalje ispripovijeda sve, da se naime njezin ljubljeni, sin kralja Sulaiman �aha, hoæe s njome vjenèati, i on zakljuèi s rijeèima:� Zaruke i vjenèanje ovise samo o tvojoj prosudbi!Osmjehnuv�i se ona odgovori: � Nisam li ti ja rekla da je on sin jednoga sultana? Tako mi Allaha, sada ga ja moram pustiti da to uèini, kada te bude pribio na drveni kri�, koji je vrijedan dva dirhema! � O kæeri � uzvikne kralj � imaj sa�aljenja prema meni! Zatim æe Allah imati sa�aljenja prema tebi.Nato mu ona zapovijedi: � Na noge, po�uri se, otiði i smjesta mi ga dovedi, bez odgaðanja!On samo rekne:� Od srca rado! Zatim �urno otiðe od nje, uðe k Tad� el-Muluku i pri�apne mu u uho, �to se dogodilo. Tada on skoèi na noge i poðe s kraljem, i170

Pripovijest o 'Azizu i }Aziziobojica se upute k princezi. Èim je ona ugledala ljubljenoga, padne mu oko vrata pred oèima svojega oca, objesi se na njega i poljubi ga i uzvikne:� Koliko sam ja za tobom èeznula, dok si ti izbivao!Zatim ona rekne, okrenuv�i se k svojemu ocu: � Jesi li ti ikada vidio koga, tko bi se u jednome tako krasnom

liku mogao zabuniti? K tomu je on jo� i jedan kralj, sin jednogakralja, plemiæ, od kojega se daleko nalazi svaka prostota! Tada kralj Sehriman izaðe i vlastitom rukom zakljuèa iza sebe vrata. I on se uputi k veziru kralja Sulaiman �aha i k poslanicima, koji su se kod njega nalazili, i on njihovu kralju ispostavi izvje�æe, da njegov sin u udobnosti i radosti sa svojom ljubljenom princezom provodi najdivniji �ivot. Oni se onda zapute odatle k svojemu kralju, kako bi ga o tome izvijestili. Nato zapovijedi kralj Sehriman, da se trupama kralja Sulaiman �aha odnesu pokloni, da se njegove �ivotinje opskrbe krmom i da se njih same ugosti. Kada je ta zapovijed bila izvr�ena, on dade dovesti sto trkaæih konja, sto plemenitih dromedara50, sto mameluka, sto odaliski, sto robova i sto robinja, i sve ih po�alje naprijed kao poklon. On je meðutim sam jahao u sredini meðu velikanima svoje dr�ave i svojih gardi, sve dok se nisu na�li izvan grada. Ali kada je Sulaiman �ah primio o tome vijest, on poðe i uputi se prema njemu umjerenim korakom. Jer su mu vezir i 'Aziz veæ ispostavili izvje�æe, a on je obradovan uzviknuo: � Hvala neka je Allahu, koji je mojemu sinu ispunio njegovu�elju! I sada zagrli kralj Sulaiman �ah kralja �ehrimana i dopusti mu da pokraj njega sjedi na prijestolju. Zatim su dvojica jedan s drugim æaskali i radovali se svojemu razgovoru. Nato bude za njih takoðer iznesen objed, i oni su jeli, sve dok se nisu zasitili. Za zakusku im budu donesena slatka jela, voæe i slatki�i, i oni su dopustili da im sve to ide u tek.Jednogrba deva je - trkaæa deva (Camelus dromedarius).171

Stoitridesetiksta noæ Nakon stanovitoga pak kratkog vremena stane pred njih Tad� el-Muluk, u rasko�noj haljini i sjajnom oru�ju. Èim ga je pred sobom ugledao njegov otac, on ustane, privije ga u svoj zagrljaj i poljubi ga. S njime su meðutim poustajali svi, koji su tu sjedili. I sada ga dva kralja posjednu izmeðu sebe. Nato su neko vrijeme utroje naklapali. Zatim kralj Sulaiman �ah rekne kralju Sehrimanu: � Znaj, ja bih htio dati pred svjedocima sastaviti braèni ugovor izmeðu svojega sina i tvoje kæeri, kako bi se razglasilo njihovo vjenèanje, prema obièaju i zakonu.� Slu�am i pokoravam se! � odgovori kralj Sehriman. I on po�alje po kadiju i po svjedoke. Ovi uskoro doðu i napisu braèni ugovor Tad� el-Muluka i Sitt Dunje. Zatim budu podijeljeni pokloni u novcu i slatki�i, razasuta kadiva i miomirisi, i to je bio jedan dan radosti i veselja, kojemu su se obradovali i èasnici i bojovnici. Dok je sada kralj Sehriman poèeo pripremati otpremninu za svoju kæer, Tad� el-Muluk rekne svojemu ocu: � Gledaj, ovaj je tu mladiæ, 'Aziz, jedan plemenit èovjek. On mi je uèinio golemu uslugu, on je dijelio sa mnom sve napore, on je sa mnom putovao i doveo me do cilja mojih �elja. On je sa mnom istrajao i sna�io me u istrajavanju, sve dok ja nisam postigao ono za èime sam te�io. Sada je on kod mene veæ dvije godine dana, daleko od svojega zavièaja. Stoga bih ja �elio, da mi njemu ovdje pripremimo robu. Zatim se on mo�e odavde otputiti laka srca. Jer njegova je zemlja blizu. � Izvrsna je tvoja namjera � odgovori njegov otac. Tada oni njemu opreme sto tereta najsjajnih i najskupocjenijih tkanina. Tad� el-Muluk meðutim otiðe k njemu i predade mu za opro�taj kne�evski poklon u zlatu s rijeèima: � Dragi brate i prijatelju, uzmi ove terete i primi ih od mene kao poklon i kao znak ljubavi, i otputuj odavde u miru prema svojemu zavièaju! 'Aziz uzme od njega sve, poljubi tlo pred princem i njegovim ocem i uzme od njih opro�taj. No Tad� el-Muluk odja�i s 'Azizom,172

Pripovijest o }Azizu i }Azizisve dok ga nije otpratio tri milje daleko. Tada mu 'Aziz ponudi zbogom i preklinjuæi ga potakne, da se sada veæ okrene natrag, irekne: � Tako mi Allaha, moj gospodaru, da nema moje matere, tada se ja ne bih od tebe rastajao. Ipak, dobri gospodaru, ne ostavljaj me, da budem bez vijesti o tebi!

� Neka bude tako! - obeæa mu princ. Nato se Tad� el-Muluk opet vrati, dok se 'Aziz zaputio, sve dok nije stigao u svoju domovinu. Zatim je bez zaustavljanja putovao dalje, dok nije do�ao k svojoj materi. Ugleda da je ona usred dvorane sagradila za njega nadgrobni spomenik, uz koji je vazda boravila. I upravo kada je stupio u dvoranu, on naðe mater, kako je raspustila kosu i ra�irila je preko groba, i kako je plaèuæi izgovarala ova dva stiha:Zacijelo ja imam snage, da sve, �to se dogodi, podnosim, Pa ipak, ako je posrijedi rastanak, tada mi gotovo puca srce.Tko bi uopæe imao strpljivosti boraviti daleko od milih?Tko ne bi kod iznenadnoga rastanka osjeæao od svega najdublju bol?Zatim je zajecala i izgovorila jo� ove stihove:Kako sam dakle i�la ondje uz grobove i pozdravila Prijateljevo poèivali�te, a da nisam dobila odgovora?Prijatelj rekne: 'Kako mo�e� dobiti odgovor? Ja sam ipak sada plijen za prah i tvrdi kamen!173

Stoitrideseti�estci noæPrah je pro�dro moju ljepotu, kada sam te zaboravio. I ah, od mojega naroda sam se rastao i od prijatelja!' Dok je ona tako tugovala, iznenada doðe 'Aziz i priðe joj. Ali kada gaje ugledala, ona u prekomjernosti radosti padne onesvije�-æena. On je po�kropi vodom po licu. Tako ona ponovo doðe k sebi, ustane, uzme ga u svoj zagrljaj i pritisne uza se. On je takoðer od srca zagrli i rekne:- Mir neka je s tobom! Tada ona uzvikne:- Neka je takoðer s tobom mir! I upita ga, za�to je tako dugo boravio u tuðini. Sada joj on ispripovijeda sve, stoje do�ivio, od poèetka do kraja, i takoðer joj isprièa, kako mu je Tad� el-Muluk dao novac i sto tereta tkanine. I zbog toga je ona bila vrlo obradovana. Nato ostane 'Aziz kod svoje matere u svome zavièajnom gradu i tugovao je nad nesreæom, koja mu se dogodila od kæeri Dalile Lukavice, od nje, koja ga je u�kopila.To je pripovijest o Azizu. Poslu�ajmo sada jo� o daljnjim udesima Tad� el-Muliika! Taj je u�ao k svojoj ljubljenoj supruzi i oduzeo joj djevièanstvo. U meðuvremenu se kralj Sehriman dao na to, da pripremi svoju kæer za putovanje sa njezinim suprugom i njezinim svekrom. On naredi da se donese putna zaliha, takoðer pokloni i svakojake skupocjenosti. Tako su dakle dali da se to potovari i dali se na put. Kralj im je Sehriman meðutim davao poèasnu pratnju tijekom tri dana. Tada ga je kralj Sulaiman �ah vrlo ustrajno molio, neka se vrati. Ovaj se dakle okrene natrag. Ali su Tad� el-Muluk i njegov otac i njegova supruga putovali s vojskom bez prestanka, dan i noæ, dok se nisu pribli�ili svojoj prijestolnici. Tada se pro�iri vijest o njihovu dolasku, i okiti se grad.'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu odobrenju.174

Ali kada je poèela

stoitridesetisedma noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni kralju, 'kada se Sulaiman �ah pribli�avao svojemu gradu, da se tada kitio grad, njemu i njegovu sinu u èast. Tako oni dakle uðu. Kralj sjedne na prijestolje svojega gospodstva, sa svojim sinom Tad� el-Mulukom uza se, porazdijeli darove i poklone i oslobodi zatvorenike. Zatim pripremi za svojega sina drugu svadbu. Odjekivala je pjesma i �ièana glazba tijekom cijeloga jednog mjeseca, a komornice su ukra�avale Sitt Dunju uvijek novima svadbenim haljinama. Prito

m ona nije bila umorna, da se pokazuje u svome nakitu, dok ove nisu bile umorne, daje gledaju. Po�to je sada Tad� el-Muluk opet bio sjedinjen s ocem i materom, on opet uðe i k svojoj supruzi. I oni su otada �ivjeli divno i u radosti, sve dok im nije do�ao razoritelj51 svih milina.'Na to rekne Dau el-Makan52 veziru Dandanu:51 Anðeo smrti - Asrael. 52 Buduæi da se ovdje � poslije umetnutih prièa o Tad� el-Muluku i Sitt Dunji, i one u ovu umetnute o 'Azizu i 'Azizi � ponovo nastavlja sam roman o baghdadskom kalifu 'Omaru ibn en-Nu'manu, podsjetit æemo èitatelja na imena dionika zbivanja u romanu i na njihove rodbinske veze. U njemu naime postoje tri temeljne linije kraljevskih razvojnih rodoslovnih odvjetaka. Prva dakako i glavna poèinje s 'Omarom ibn en-Nu'manom (sada veæ pokojnim): njegovi su175

Stoitridesetisedma noæ � Zbilja, samo jedan èovjek kao ti mo�e utje�iti o�alo�æenosrce i kraljevima biti pouzdan drug i na najljep�i im naèin pokloniti svoj savjet! Sve se to zbivalo, dok su oni opsijedali el-Konstantiniju. Ali kada je tijekom toga opsijedanja veæ pro�lo èetiri godine, njih poène obuzimati èe�nja za svojom zavièajnom zemljom. Trupe su poèele gunðati, umorne od dugoga opsijedanja i vjeènih borbi danju i noæu. Pozove dakle kralj Dau el-Makan k sebi Bahrama i Rus-tema i Tarka�a. Pa kada su oni bili do�li, on im rekne: � Znajte, mi smo sve ove godine proveli ovdje, a da nismo postigli svoj cilj, �tovi�e, na�a je briga i nevolja samo jo� porasla. Mismo svojevremeno do�li, kako bismo uzeli krvnu osvetu za kralja'Omara ibn en-Nu'mana. Ali nam je tada bio umoren moj bratSarkan, pa je tako na�a bol postala udvostruèenom i nadovezala sejedna nesreæa na drugu! Sve je to do�lo preko stare Dhat ed-Da-vahi. Jer ona je ta, koja je otrovala sultana u njegovoj prijestolnici,i koja je odvela sa sobom njegovu suprugu, kraljicu Sophiju. Da, nito joj nije bilo dosta, nego je jo� oko nas isprela svoje spletke i zaklala mojega brata. Stoga sam se ja obvezao svetom zakletvom, dase neæu prije smiriti nego �to uzmem za njih krvnu osvetu. �to vipotomci > Sarkan (sada veæ pokojni) [sin jedne od èetiriju njegovih zakonitih �ena prema Kur'anu], Nuzhat ez-Zaman [kæi njegove inoèe Sophije, a sestra blizanka Dau el-Makana], Dau el-Makan [sin njegove inoèe Sophije, a brat blizanac Nuzhate ez-Zaman], Rumzan [sin od Abrize], Kudija-Fakan [unuka od sina �arkana i kæeri Nuzhate ez-Zaman], Kan-ma-kan [unuk od sina Dau el--Makana]. Drugoj je rodoslovnoj liniji na èelu Afridun: njegovi su potomci > Sophija [kæi], Nuzhat ez-Zaman + Dau el-Makan [unuci blizanci roðeni od Sophije i 'Omara ibn en-Nu'mana], Kudija-Fakan [praunuka od Nuzhate ez--Zaman], Kan-ma-kan [praunuk od Dau el-Makana]. Treæoj je razvojnoj liniji na èelu �avahi Dhat ed-Davahi (= O�trooka �ena Zlokobnosti): njezini su potomci > Hardub (sada veæ pokojni) [sin], Abriza (sada veæ pokojna) [unuka roðena od Harduba], Rumzan [praunuk roðen od Abrize i 'Omara ibn en--Nu'mana]. �to se pak tièe samoga Abrizina ubojice, crnoga roba el-Ghadbana, njega poslije onoga okrutnog ubojstva u pedesetidrugoj noæi - dok je kraljevna Abriza raðala - jo� nismo ponovo sreli. Naklonjeni je meðutim èitatelj zacijelo veæ odavno uvidio, da je pa�nja spram detalja u 1001 noæi odveæ velika, a da ga ne bismo nu�no morali kad tad ponovo sresti.176

Pripovijest o Azizu i Azizimislite? Odva�ite ovo o èemu sam vas izvijestio, a zatim mi dadnite svoj odgovor!Tada oni pognu glave i reknu: - To je na veziru Dandanu, da najprije on izrekne svoje mi�ljenje!Tako vezir Dandan istupi pred kralja i poène: - Znaj, o najveæi kralju na�ega vremena, na�e nam boravljenje ovdje nije ni�ta koristilo. Stoga moje mi�ljenje ide na to, da mi sada trebamo krenuti i po�uriti prema zavièaju, i najprije stanovito vrijeme proboraviti ondje. Zatim æemo meðutim opet odande

krenuti, kako bismo iznova zapoèeli borbu protiv idolopoklonika! - Izvrstan je taj savjet - odgovori kralj. - Jer ovi ljudi èeznu za tim da opet vide svoje. A mene takoðer muèi èe�nja za mojim sinom Kan-ma-kanom i za kæerju mojega brata Kudijom-Fakan. Ona je dakako jo� u Damasku i ja ne znam, �to je s njome bilo! Kada su trupe doèule o ovoj odluci, vojnici se vrlo obraduju, i poènu se moliti za vezira Dandana. Zatim kralj Dau el-Makan nalo�i glasniku, neka objavi, da treba krenuti nakon tri dana. Tada se svi poènu pripremati, a èetvrtoga su dana udarili u velike tulum-baze53, razvili barjake, i vezir Dandan poðe naprijed na èelu te vojske, dok je kralj jahao u sredini, a njemu uz bok veliki ko-mornik. Tako je vojska odatle putovala, bez prekida, danju i noæu, sve dok nisu do�li u grad Baghdad. Tada se sav narod obraduje njihovu dolasku, i mine ih njihova briga i jad. Sada se poènu oni, koji su ostali doma, jatiti oko ovih koji su se vratili. I svaki emir otiðe k svojoj kuæi. Kralj se meðutim popne u svoj dvor i uputi se k svojemu sinu Kan-ma-kanu, koji je sada bio napunio veæ svoju sedmu godinu �ivota i veæ obièavao izlaziti na jahanje. Nakon �to se zatim odmorio od putovanja, on otiðe sa svojim sinom u kupelj. A kada se vratio, 53 Tulumbaz je vrsta orijentalnog bubnja, mjedena posuda presvuèena ko�om, jednom rijeèju - talambas, koji se udomaæio i u na�oj frazeologiji: "bez talambasa" znaèi "bez velikih govora", "bez velikog podizanja pra�ine oko èega".177

Stoitridesetisedmct noæsjedne na prijestolje svojega gospodstva. Sada stupi pred njega vezir Dandan, i ondje se naðu svi emiri i dr�avni uglednici i postave se, da mu budu na usluzi. Tada Dau el-Makana obuzme �elja za svojim drugom, lo�aèem, koji mu je nekoæ bio uèinio tako mnogo dobra u vrijeme njegova boravka u tuðini. Oni mu ga dovedu, pa kada je on do�ao pred kralja, ovaj se podigne, njemu u èast, i dopusti mu da sjedne pokraj njega. Veziru je on meðutim veæ prije bio ispripovijedao, koliko mu je mnogo dobroèinstava i ljubaznosti uèinio taj lo�aè. I zato su ga emiri i vezir primili uz ukazivanje poèasti. Ali je sada lo�aè postao debeo i ugojen od dobroga jela i mirnog �ivota, tako da je njegov potiljak bio kao u nekog slona, a njegovo lice poput trbuha neke pliskavice. Postao je takoðer tupa duha, jer se nikada nije bio pomaknuo s onoga mjesta, na kome se nalazio. Tako on dakle nije prepoznao kralja po njegovu izgledu. Taj meðutim okrene prema njemu svoj pogled i nasmije�i mu se, tim �to ga je pozdravio na najsrdaèniji naèin i rekao mu:� Kako si me samo brzo ti zaboravio! Tada se lo�aè prene iz duhovne obamrlosti, poène ukoèeno gledati u kralja, a kada ga je sigurno prepoznao, on skoèi na noge i povièe:� Moj prijatelju, tko je tebe uèinio sultanom? Dok se Dau el-Makan nad njim smijao, vezir priðe lo�aèu i sve mu objasni, tim �to je zakljuèio s rijeèima: � Gledaj, on je bio tvoj brat i drug, ali je on sada postao kraljemove zemlje. Tebi æe sigurno od njega pasti u dio mnogo dobra. Zatoti ja savjetujem, ako ti on ka�e, da si ti mo�e� ne�to od njega za�elje-ti, tada si ti za�eli samo ne�to posve veliko. Jer ti si njemu vrlo drag.Lo�aè rekne: � Ja se bojim, da - ako si ne�to od njega za�elim - on to menineæe ostvariti ili da to neæe biti u stanju!Ali vezir odgovori: � Sve æe ti on, �togod ti uopæe za�elio, dati. Nemoj se daklestidjeti!178

Pripovijest o Azizu i 'Azizi �Tako mi Allaha � uzvikne lo�aè � da, ja æu si od njega za-�eljeti ono, �to mi le�i na srcu èemu ja sanjam svake noæi. I ja se ufam u Allaha Uzvi�enoga, da æe on to meni ostvariti.Nato vezir: - Budi dobre volje! Tako mi Allaha, èak i ako bi ti po�elio, da

postanes umjesto njegova brata namjesnikom od Damaska, on æeispuniti tvoju �elju i tebi predati tu slu�bu. Lo�aè dakle opet ustane, ali mu Dau el-Makan dadne znak, neka ostane sjediti. Ali se ovaj od toga sustezao, tim �to je rekao: - Neka me od toga saèuva Allah! Pro�li su ti dani, kada sam ja smio ostajati sjediti u tvojoj prisutnosti. - Ne � odgovori kralj - oni �tovi�e jo� uvijek traju. Jer ja tebi imam zahvaliti svoj �ivot. Tako mi Allaha, ako ti od mene poku�a� izmoliti, �to god uopæe samo ti za�elio, ja æu ti to dati. Ali najprije zamoli od Allaha, zatim od mene!Tada on poène:- Visoki gospodaru, ja se bojim...- Ne boj se! - uzvikne meðutim kralj.Tako ovaj nastavi: - Ja se bojim, ako ja za ne�to zamolim, da mi ti to neæe� dopustiti. - Sto je to onda? � upita kralj, smije�eæi se, i ktomu doda: � .Ako bi me ti zamolio polovicu moje dr�ave, ja bih tada s tobom podijelio svoju vlast. Zamoli dakle, �togod uopæe hoæe�, i nemoj govoriti duge govore!Opet poène lo�aè:- Ja se bojim...- Ti se ipak ne treba� nièega bojati! � prekine ga kralj.Tada ovaj nastavi: - Ja se bojim, ako te ja za ne�to zamolim, da mi ti to neæe� moæi ostvariti!179

Stoitridesetisedma noæSada meðutim kralj gnjevno povièe:� Zamoli, �to hoæe�!Lo�aè konaèno rekne: � Ja molim � najprije od Allaha - i zatim od tebe - da mi tidadne� isposlovati, da me se dr�avnom naredbom postavi u slu�bupredstojnika svih lo�aèa u gradu Jeruzalemu! Tada se kralj i svi, koji su bili nazoèni, nasmiju, a Dau el-Ma-kan rekne:� Za�eli si ne�to drugo! � Visoki gospodaru - odgovori lo�aè - zar ti nisam rekao, da se ja bojim, ako te ne�to zamolim, da mi ti to neæe� ostvariti, ili da to neæe� biti u stanju? Tada ga vezir mune, i jo� jednom i po treæiput, a on svakiput poène:� Ja od tebe molim...� Zamoli brzo! - povièe sultan.Naposljetku on rekne: � Molim od tebe, da me uèini� poglavarom pometaèa ulica ugradu Jeruzalemu ili u gradu Damasku! Tada svi prisutni popadaju na leða od smijeha, a vezir mu zadade lak udarac. Lo�aè se okrene i rekne veziru: � �to je tebi, da me udara�? Ja nisam ni�ta kriv. Ti si mi ipaksam rekao, da si trebam za�eljeti ne�to posve veliko.I zatim uzvikne:� Dopustite mi da otputujem u svoj zavièaj! Sada sultan spozna, da se on �ali, pa nakon �to je ne�to malo vremena bio èekao njegov odgovor, on mu se obrati s rijeèima: � Dragi brate, sada si po�eli ne�to veliko, �to æe odgovaratina�em dostojanstvu!180

Pripovijest o Azizu i Azizi - O najveæi kralju na�ega vremena � odgovori lo�aè - ja molim najprije od Allaha, a zatim od kralja, da me ti postavi� za namjesnika od Damaska, na mjesto tvojega brata! Èim je kralj zatim rekao: - Allah je usli�io tvoju molbu! - lo�aè poljubi pred njime pod.

Zatim kralj zapovijedi, neka se za njega postavi stolica, u skladu s njegovim polo�ajem u dr�avi, a on ga odjene namjesnièkom haljinom. Nadalje nalo�i, neka mu se napi�e isprave o postavljenju u slu�bu i na nju udari svoj peèat. Zatim rekne veziru Dandanu: �Nitko ga neznatniji ne treba pratiti nego ti. A kada se bude� vraæao doma, i opet dolazio ovamo, tada povedi sa sobom kæer mojega brata Kudiju-Fakan!- Slu�am i pokoravam se! - odgovori vezir. Zatim on siðe s lo�aèem iz dvora u grad i opremi se za putovanje. Nadalje kralj zapovjedi, neka se za lo�aèa izaberu sluge i pratnja i da mu se donese nova nosiljka s kne�evskom opremom. Emirima meðutim rekne: - Onaj, tko mene voli, taj neka uka�e ovomu èovjeku poèast,i neka mu donese neki veliki poklon! Tako su njemu onda emiri54 donosili poklone, svaki prema svojim moguænostima. I kralj mu nadjene ime Sultan ez-Ziblikan55 i poèasno ime el-Mud�ahid56. Èim je dakle ovaj pripremio sve svoje stvari, on se s vezirom Dandanom uputi gore u dvorac ka kralju, kako bi od njega uzeo opro�taj, i zamolio ga za dopu�tenje za polazak. 54 Emir znaèi gospodar. Lako se pamti primjer: emir el-Bahr (= gospodarmora) = amir al-bahr > admiral. 55 To je ime oblikovano na �aljiv naèin prema glasovitomu starom imenu ez--Zibrikan pukom zamjenom srednjega "r" u "1". Rijeè naime "zibl" znaèi"izmet", i oèito igra na to, da je lo�aè ranije su�enom govedom balegom lo�iohammamsku vatru. 56 Mud�dhid je vjerski bojovnik (usporedi d�ihad = borba za vjeru), a to jeuobièajen nadimak velikih ratnih junaka, odakle dolazi i na�e mud�ahedin.181

Stoitridesetisedma noæKralj se pred njim podigne, zagrli ga i opomene ga da mora biti pravedan prema podanicima. Nadalje mu zapovijedi, neka nakon dvije godine bude spreman za borbu protiv nevjernika. Zatim uzmu konaèno opro�taj jedan od drugoga. I on, knez el-Mud�ahid, zvan ez--Ziblikan, otputuje odatle. Ali mu je kralj Dau el-Makan jo� jednom bio stavio na srce dobrobit podanika, a emiri su mu bili doveli mameluke i sluge, pettisuæa na broju, koji su jahali iza njega. Nat-komornik takoðer uzja�i konja i isto tako Bahram, satnik Dajlami-æana, i Rustem, satnik Perzijanaca, i Tarka�, satnik Arabljana. I oni mu dadnu poèasnu pratnju. Oni su s njime odatle putovali tijekom tri dana. Zatim su se vratili natrag u Baghdad. Sultan meðutim ez--Ziblikan i vezir Dandan nastave sa svojim trupama putovati dalje, sve dok nisu do�li u Damask. Ali je sada veæ na ptièjim krilima57 onamo stigla vijest, daje kralj Dau el-Makan postavio nad Baghda-dom nekoga sultana po imenu ez-Ziblikan i da mu je dao poèasno ime el-Mud�ahid. Èim se on dakle pribli�io Damasku, ukrasili su za njega grad, a svi su stanovnici toga grada iza�li van da ga vide. Èim je dakle novi sultan u velikom sjaju u�ao u Damask, uzjahao je u tvrðavu i sjeo na stolicu svojega gospodstva. Ali je vezir Dandan stao pred njega, èekajuæi njegove zapovijedi, i upoznavao ga s polo�ajem i rangom pojedinih emira, koji su ulazili, ljubili vladaru ruku i zazivali na njega nebeski blagoslov. Kralj im je ez-Ziblikan prilazio i dijelio im poèasne haljine, darove i poklone. Zatim je otvarao riznice i uzimao iz njih poklone u novcu za sve bojovnike, za veliko i malo. On je takoðer izricao presude i upravljao u praviènosti. I zatim poène opremati za putovanje kæer sultana �arkana, gospodaricu Kudiju-Fakan, i dadne da se za nju uredi nosiljka od svilenosjaj-nog tkanja od svile i pamuka. Nadalje opremi vezira i ponudi mu veliku svotu novca kao poklon. Taj meðutim odbije, tim �to rekne: - Ti si na vlasti tek kratko vrijeme, i uskoro æe ti mo�da biti potreban novac. Kasnije æemo ga mi od tebe primiti, kada budemo slali k tebi da te molimo novac za sveti rat ili inaèe u kakvu drugu svrhu!57 Posrijedi su golubovi listono�e.182

Pripovijest o Azizu i Azizi Kada je dakle vezir Dandan bio spreman za putovanje, uzja�i sultan el-Mud�ahid konja, kako bi mu dao pratnju. On takoðer naredi da doðe Kudija-Fakan i da se popne u nosiljku, i dadne zajedno s njome deset djevojaka, koje su je trebale dvoriti. Postoje meðutim vezir Dandan bio krenuo, kralj el-Mud�ahid se vrati natrag, kako bi se posvetio poslovima oko upravljanja, te se uzme baviti ratnom spremom, imajuæi na umu ono vrijeme, kada æe kralj Dau el-Makan poslati k njemu zahtjev. Ostavimo mi sada sultana ez-Ziblikana, i opet se okrenimo k eziru Dandanu! Taj je s Kudijom-Fakan ostavljao za sobom bez prekida jedan dan hoda za drugim i putovao odatle, sve dok nije, nakon �to je protekao jedan mjesec, do�ao u er-Ruhbu58. Zatim on nastavi putovanje, a kada se pribli�io Baghdadu, dadne obavijestiti kralja o svome dolasku. Dau el-Makan meðutim smjesta uzja�i konja i ðoja�i mu ususret. Tada vezir Dandan htjednje sjahati, ali ga kralj usrdno zamoli, neka to ne èini, da, on sam upravi svojega konja, sve dok nije poèeo jahati veziru uz bok, pa ga poène pitati o ez--Ziblikanu el-Mud�ahidu. Vezir mu ispripovijeda, daje onaj dobro, i nadalje ga obavijesti, da je s njime do�la Kudija-Fakan, kæi njegova brata Sarkana. Obradovan, kralj rekne: � Sada se tijekom tri dana prepusti poèinku od putnih napora.Potom doði k meni! - Od srca rado! � odgovori vezir i zatim se uputi u svoj stan,dok je kralj uzjahao u dvorac. Ondje on otiðe ka kæeri svojegabrata, Kudiji-Fakan, koja je sada bila stara osam godina. Èim ju jeugledao, on u njoj naðe svoju radost, ali su u njemu takoðer opetprobudi tuga zbog njezina oca. I on dadne za nju praviti haljine,pokloni joj dragocjenosti i skupocjen nakit i zapovijedi, neka jepuste da stanuje zajedno s njegovim sinom Kan-ma-kanom. Obojeje djece odrastalo u najpametnije i najodva�nije ljude svojega vremena. Samo �to se pokazivalo, da je Kudija-Fakan bila obazriva i58 Er-Ruhbe je gradiæ-postaja izmeðu Sirije i Mezopotamije.183

Stoitridesetisedma noærazumna i da je obraæala pa�nju na ishod stvari, dok je Kan-ma-kan bio velikodu�an i dare�ljiv i nikada nije mislio na ishod neke stvari. Oni su dakle postajali starijima, pa kada su napunili svoju desetu godinu �ivota, Kudija-Fakan je poèela jahati konje. I zatim je izjahavala sa svojim bratiæem van na polje i ondje tumarala daleko unaokolo. Oboje su takoðer nauèili udarati maèem i ubadati kopljem. Ali kada su oboje dosegli starost od dvanaest godina, kralj okonèa s pripremama i zavr�i s opremanjima i obavljanjem predhodnih poslova, koje je bio poduzeo u pogledu Svetoga Rata59. Potom on naredi da doðe vezir Dandan i rekne mu: - Znaj, ja sam ne�to zakljuèio, �to ti �elim priopæiti. �elim, dasi ti to promisli� i da mi uskoro rekne� svoj odgovor.- Sto je to, o najveæi kralju na�ega vremena? - upita vezir.Na to kralj nastavi: - Ja sam odluèio, da svojega sina Kan-ma-kana postavim zasultana, kako bih jo� za svojega �ivota nalazio u njemu radosti, a jaæu ispred njega polaziti u bitku, sve dok me ne pretekne smrt. Kakvo je tvoje mi�ljenje o tome?Vezir pred kraljem poljubi pod i rekne: - * Znaj, o kralju u vladarskoj haljini, * ti najveæi kne�e stoljeæa i svih vijekova, *60 to, �to ti ima� na pameti, je izvrsno. Samosada za to nije vrijeme, iz dva razloga. Prvo, tvoj je sin Kan-ma-kanjo� vrlo mlad, i drugo, iskustvo uèi, da onaj, tko svojega sina postavlja za vladara za vrijeme vlastitoga �ivota, ostaje zatim samo jo�kratko vrijeme na �ivotu. To ja imam za odgovor.59 Dakako: D�ihada. 60 Zvjezdice u ovom izdanju 1001 noæi uvijek oznaèuju rimovanu prozu uarapskom izvorniku. Dok je u arapskome rimovana proza vrlo �iroko rasprostranjena, u hrvatskome se - zbog u njemu za nju posve nepovoljne glasovneosnove - ona ogranièuje gotovo iskljuèivo na poslovice, na primjer: "* Tko

umije, * njemu dvije! *", ili: "* Tko se mije�a u mekinje, * pojedu ga svinje! *",itd. To je ujedno i razlog, zbog kojega je prevoditelj ovoga teksta odustao odpoku�aja da arapsku rimovanu prozu pretaèe u hrvatsku.184

Pripovijest o Azizu i AziziV - Cuj, o veziru - rekne nato kralj � mi æemo postaviti za skrbnika nad njime natkomornika, koji je postao poput jednoga odnas i koji pripada k nama, jer je o�enjen mojom sestrom i jer je meni poput brata.Vezir odgovori: - Uèini onako, kako ti se èini dobro! Mi se pokoravamo tvo-zapovijedi! Tada kralj po�alje po natkomornika i nalo�i mu da doðe k njemu, a isto tako takoðer naredi velika�ima svoje dr�ave, pa im rekne: - Vi znate, da je ovaj moj sin Kan-ma-kan najveæi junak meðusvojim suvremenicima, i da mu nije nijedan ravan u udaranjumaèem i ubadanju kopljem. Tako sam ga ja zbog toga postavio nadvama sultanom, a natkomornik, njegov tetak, je postavljen za njegova skrbnika!Natkomornik nato poène: - O najveæi kralju na�ega vremena, ja sam samo jedna granèica, zasaðena od tvoje milosti!Kralj meðutim nastavi: - O komornièe, moj sin Kan-ma-kan i kæi mojega brata Ku-dija-Fakan su djeca od braæe: ja ih sada vjenèavam jedno s drugim61 i uzimam u tu svrhu prisutne za svjedoke! Nato on preda svojemu sinu toliko mnogo blaga, da to jezik uopæe ne bi mogao opisati, pa uðe k svojoj sestri Nuzhati ez--Zaman, kako bi je o svemu izvijestio. Obradovav�i se, ona rekne: - Gledaj, oboje su zbilja moja djeca. Neka ti ih Allah u�èuva i neka ti dopusti da za njih �ivi� jo� mnogo vremena! - Sestro - odgovori on � gledaj, ja sam na ovome svijetu izvr�io ono, �to mije le�alo na srcu, i ja imam povjerenja u svojega 61 To je vjenèanje u skladu s onim dogovorom izmeðu sada veæ pokojnog �arkana i njegova polubrata Dau el-Makana, koji su zakljuèili i stiskom ruke potvrdili jo� u devedesetièetvrtoj noæi.185

Stoitridesetisedma noæsina. Ali bi bilo dobro, kada bi ti upravila svoje oko na njega i na njegovu mater! Tako je on komorniku i Nuzhati ez-Zaman stavio na srce brigu za svojega sina i za kæer svojega brata i za svoju suprugu, dan i noæ. On je meðutim sam veæ vidio pred sobom pehar smrti i bio je prikovan za svoj krevet. Ali se komornik posvetio upravljanju nad narodom i zemljom. Nakon jedne godine pozove kralj k sebi svojega sina Kan-ma-kana i vezira Dandana i rekne: - Moj sine, gledaj, ovaj æe vezir biti poslije moje smrti tvojotac. Jer znaj, ja sada odlazim iz ove zemlje prolaznosti u zemljuvjeènosti. Ja sam na ovome svijetu udovoljio svojoj �elji. Ali mi namome srcu preostaje jedna briga, koju neka ushtjedne Allah skinuti s mene tvojom rukom!Njegov sin upita:- Kakva je to dakle briga, dragi oèe? - Moj sine - odgovori on - to je briga, da bih ja mogao umrijeti, a da nisam uzeo osvetu za tvojega djeda 'Omara ibn en-Nu'-mana i tvojega strica �arkana nad jednom starom, koja se zove Dhat ed-Davahi. Ako ti Allah pru�i pomoæ, nemoj oklijevati, da izvr�i� krvnu osvetu nad tim nevjernicima i da spere� na�u sramotu! Ali budi na oprezu pred podmuklo�æu stare babetine, i vazda prihvaæaj onaj savjet, koji ti bude dava

o vezir Dandan. Jer on je potpora na�e dr�ave veæ od davnine! Njegov mu sin obeæa, da æe prema tomu postupati. Zatim se meðutim kralju oèi preplave suzama, i jo� ga jaèe spopadne bolest. Upravljanje je dr�avom sada u cijelosti poèivalo u rukama ko-mornika, njegova zeta. Taj je dabome bio iskusan èovjek, on je donosio presude, izdavao zapovijedi i zabrane i tako je radio ponovo punu godinu dana, dok je Dau el-Makan bio shrvan svojom bole�æu. Bolest nije tijekom èetiri godine prestajala u njemu bjesnjeti, a za cijeloga je toga vremena natkomornik upravljao dr�avom na zadovoljstvo stanovnika zemlje i velika�a dr�ave. Da, cijela ga je zemlja blagoslivljala. Pogledajmo mi sada, �to se za toga vremena dogaðalo s prin-com Kan-ma-kanom!186

Pripovijest o }Azizu i 'Azizi Taj je bio zabavljen samo time, da goni konje, da vitla kopljem i da gaða strijelama. Njegova je pak sestrièna52 Kudija Fakan jednako tako s njim izjahavala od ranoga jutra sve do veèeri. Zatim je ona odlazila k svojoj materi, dok bi se on upuæivao k svojoj materi, koju je vazda nalazio kako plaèuæi sjedi uz glavu njegova oca. I on bi njegovao svojega oca sve do drugoga jutra. Zatim bi on i njegova sestra opet izjahavali veæ po svojoj navici. * Dau el-Makan je meðutim postao nemirnim zbog dugotrajnog vremena boli, * i tako se u ovim stihovima potu�io na svoju patnju: *Istro�ena je moja snaga, vrijeme je proteklo.Ja sam takav, kakvim me vidite � da, pogledajte me samo!O danu dostojanstva ja sam bio u svome narodu prvi, Bio sam taj, koji je ispred svih njih postigao cilj.O kad bih mogao ipak prije smrti jo� vidjeti svojega sina, Kako umjesto mene vlada narodom, veliki kralj, 62 Krvno je srodstvo izmeðu supru�nika Kan-ma-kana i Kudije-Fakan tje�nje, nego �to se to opæenito dr�i ne samo dopu�tenim, nego èak i povoljnim u onima kulturnim sredinama, u kojima je sklapanje brakova izmeðu bratiæa i sestrièni uobièajeno, ali samo ako su posrijedi bratiæ i sestrièna po mu�koj liniji, ne meðutim i po �enskoj. Jer Kan-ma-kan i Kudija Fakan su bratiæ i sestrièna i po njegovu ocu Dau el-Makanu i po Dau el-Makanovoj sestri blizanki Nuzhati ez-Zaman i po njihovu starijem polubratu �arkanu. Zanimljivo je takoðer spomenuti, da se biolo�ki razlozi protiv sklapanja brakova izmeðu krvnih srodnika u takvima kulturnim sredinama u pravilu ne uzimaju u obzir, a najizrazitiji su primjer za to egipatski faraonski brakovi izmeðu roðenih braæe i sestara i po ocu i po materi, koji su trajali sve do duboko u povijesno vrijeme. Usporedi u tom smislu primjer braka izmeðu Ptolemeja XII. i njegove roðene sestre Kleopatre u vrijeme rimskoga graðanskog rata izmeðu Gaja Julija Cezara i Gneja Pompeja, kod Plutarha u Cezaru, pogl. 48 i dalje, i drugdje.187

V Stoitridesetisedma noæ

/ kako juri�a na neprijatelje, kako bi uzeo osvetu, Udarcem svojega maèa i ubodom svojega koplja!Mene bi sada sustiglo razoèaranje u �ali i zbilji, kada miAlldh Gospod ne bi lijeèio ranjeno srce. Kada je to bio izgovorio, on osloni svoju glavu natrag na jastuk, oèi mu se spuste, i on zadrijema. U snu ugleda neku spodobu, koja mu rekne: - Raduj se, jer æe tvoj sin kao kralj dati da u zemlji vlada pravednost, a ljudi æe mu se pokoravati! Tada se on probudi iz svojega sna, obraduje se ovoj veseloj vijesti, koja mu je bila dojavljena. Zatim ga meðutim poslije malo dana posjeti smrt. * Njegovim je odlaskom s ovoga svijeta narod od Baghdada bio pogoðen dubokom tugom, * i svi, veliko i malo, poènu za njim naricati. * Ali je vrijeme minulo mimo njega, * kao da ga nikada nije ni bilo. * Takoðer se posve promijenio Kan-ma-kanov polo�aj. Jer baghdadski ga je narod svrgnuo s vlasti i njemu i njegovima odredio mjesto progonstva. Kada je Kan-ma-kanova mati morala to do�ivjeti, ona postane duboko o�alo�æenom i rekne: - Ja sada moram potra�iti natkomornika i polagati nadu u

milost Predobrostivoga i Premudroga. Tako ona otiðe iz svojega prebivali�ta, sve dok nije do�la do kuæe komornika, koji je sada bio postao sultanom. Ona ga naðe gdje sjedi na svome æilimu i uðe zatim k njegovoj supruzi Nuzhati ez-Zaman. Ondje ona gorko zaplaèe i rekne: - Zaista, mrtvac nema nijednog prijatelja! Ne dopustio vamAllah da ikada trpite oskudicu, tijekom svih svojih godina i cijeloga svojega �ivotnog vijeka, i uzmogli vazda vladati u pravednostinad bogatima i siroma�nima! * Tvoje su u�i to èule, * i tvoje su oèito gledale: * nekoæ smo bili okru�eni gospodstvom i moæu, * dosto-188

Pripovijest o 'Azizu i Azizijanstvom i bogatstvom, * a na�e je �ivljenje bilo najljep�i �ivot. * Sada se meðutim obrnuo na� udes, * vrijeme su nas i sreæa izdali * i pribli�ili su nam se s neprijateljskim pogledom. * Ja sada dolazim k tebi i moram te preklinjati za dobroèinstva, koja sam ja sama nekoæ obièavala iskazivati. Jer, ah, kada mu� umre, tada �ene i kæeri, koje on ostavlja iza sebe, bivaju prezrenima.Zatim ona izgovori ove stihove:Neka ti bude utjehom, da nam se smrt èini neshvatljivom. Ono, �to nam je u �ivotu bilo daleko, sada nije vi�e daleko!Dani su ovoga �ivota samo logori�ta,I njihovo je napajanje pomije�ano s gorkom patnjom.I ni�ta tako ne muèi moje srce, kao gubitak plemenitih, Kada nam ih otmu grozni udarci sudbine! Kada je Nuzhat ez-Zaman saslu�ala ove rijeèi, ona se sjeti svojega brata Dau el-Makana i njegova sina Kan-ma-kana, pa tim �to je puna ljubavi pri�la k njoj, ona rekne: - Sada sam ja, tako mi Allaha, bogata, a ti siroma�na. Ali, tako mi Allaha, mi smo samo zbog toga propustili, da tebe posjetimo, jer smo se bojali, da æemo tvojemu srcu nanijeti bol. Mi ne �elimo, da ti se èini, kao da ti mi nudimo milostinju, iako ipak sve na�e dobro dolazi od tebe i tvojega mu�a. Na�a je kuæa tvoja kuæa, na�e je obitavali�te tvoje obitavali�te, sav na� imetak i sve na�e dobro pripadaju takoðer tebi! Nato joj ona dadne rasko�ne poèasne haljine i odredi za nju u dvoru vlastiti stan, koji se nadovezivao na njezin. Ondje dakle ostane kod njih udovica sa svojim sinom Kan-ma-kanom i zadobije ljep�i �ivot. Takoðer sinu Nuzhat ez-Zaman podari kraljevske189\

Stoitridesetisedma noæhaljine, i dodijeli im za njihovu poslugu dvije slu�kinje. Ona zatim poslije stanovitoga kratkog vremena ispripovijeda svojemu suprugu o udovici svojega brata Dau el-Makana. Tada on sa suzama u oèima uzvikne:V - �eli� li znati, kakav æe biti svijet poslije tvoje smrti, tada pogledaj, kakav je poslije smrti nekoga drugoga! Dadni siroti jedno dostojno mjesto za stanovanje!..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.»litifljgjji. -tg^sr; ,g..g..aj»^g.jEj

190

Ali kada je poèela

stoitridesetiosma noæ#&????????????? 9????????????w"*

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je komornik - kada mu je Nuzhat ez-Zaman ispripovijedala o udovici svojega brata � njoj rekao: � Dadni sirotici jedno dostojno mjesto za stanovanje i uèini je bogatom u njezinoj oskudici! Ostavimo mi sada ove i okrenimo se ka Kan-ma-kanu i njegovoj sestrièni Kudiji-Fakan! * Oboje su rasli i cvali, * kao dvije grane, koje su bogate plodovima, * ili kao dva zraèeæa Mjeseca. * I tako su napunili svoju petnaestu godinu �ivota. * Kudija-Fakan je bila najljep�a meðu djevojkama, koje su bri�ljivo pa�ene: * Ljupka je bila za oko. * Njezini su obrazi bili okrugli i lijepi. * Njezino je tijelo bilo vitko, * bedra te�ka. * Njezin je lik bio fin, * njezine usne slaðe od plemenitog vina. * Njezina je slina bila poput nektara. * Ona je bila, kao �to je neki pjesnik njoj sliènu opisao u ovima dvama stihovima:To je, kao da je njezina slina procijeðeno mlado vino, Kao da se trga slatko gro�ðe s njezinih usana.191^

Stoitridesetiosma noæOna je nalik lelujavoj lozi, koja se savijajuæi naginje � Slava Njemu, Preuzvi�enomu, koji je dopustio da ona bude! Da, Allah je u njoj sjedinio sve dra�i. * Njezin je stas posram-ljivao vitke grane. To je bilo, kao da se s njezina obraza naginje ru�a, moleæi za obazrivost. * I njezina se slina èak * izrugivala onoj od vina, koja je bila jaka i plemenita. * Ona je bila ta, koja je srce i oko pro�imala rado�æu, * onako kako je jednom o njoj pjevao pjesnik:Ona je lijepa za pogled, njezine su dra�i savr�ene. Njezino crno oko dovodi u zabunu crninu �minke.To je, kao da njezin pogled pogaða srce onoga, koji je ljubi, Nalik maèu u 'Alije, kneza vjernika, ruci. Ali je takoðer * Kan-ma-kan bio predivne dra�esnosti * i prekrasne savr�enosti, * a po nadarenostima i ljepoti nitko mu nije bio ravan nadaleko i na�iroko. * Izmeðu njegovih je oèiju sjala odva�nost * i vazda je bila spremnom da za njega svjedoèi. * Njemu su se priklanjala èak najokorjelija srca, * koji je bio tamnook i savr�en po ljupkosti. * Ali kada su mu na usnama i obrazima poèele izbijati tamne pahuljice, * tada ih je bilo mnogo, koji su ih opjevavali: *Tek onda neka mi se zbog njega pra�ta, kada su mu poèele izbijati malje,Kada se na obraz rascvala mladiæa polegla sjena.Srndaè � ali ako oèi ukoèeno gledaju u njegovu ljepotu, Tada njegov pogled trza bode�, koji im zadaje rane.192

Pripovijest o Azizu i AziziA neki je drugi rekao:Du�e su zaljubljenih naslikale na njegov obraz jednu oznaku, Nalik mravcu, koji poklanja ljepotu crvenu cvatu.O èuda, bla�eni muèenici borave u paklenome ognju,A njihovo je odijelo ondje jo� uvijek zelena svilena haljina. Dogodilo se pak o stanovitom blagdanu, da je Kudija-Fakan iza�la, kako bi nekima od svojih roðaka na dvoru uputila svoje èestitke u povodu toga blagdana. Bila je okru�ena svojim slu�kinjama, obavijala ju je ljupkost, ru�e su njezinih obraza zavidjele njezinomu lijepom made�u, perunika se osmjehivala iz njezine zubne ograde, koja je sijevala munjama: tada se Kan-ma-kan poène truditi oko nje i baci na nju svoj pogled, koji je bio poput svijetleæega Mjeseca. Ipak on konaèno osokoli svoje srce i razrije�i svoj jezik u pjesmu, tim �to rekne:Kada èe srce o�alo�æenoga biti izlijeèeno od boli boravka u daljini?Kada æe se nasmije�iti Mjesec ponovnog viðenja? Kada æe rastanku biti kraj?

O kada bih ipak znao, hoæu li ikada jednom provesti noæ Blizu drage, koja poznaje makar i dio mojih muka! Kada je Kudija-Fakan saslu�ala ove stihove, ona ga pogleda s prijekorom i puna predbacivanja. Gordo i Ijutita izraza lica ona rekne Kan-ma-kanu: - Zar me ti imenuje� u svojim stihovima, kako bi me izlo�io sramoti pred svojim narodom? Tako mi Allaha, ako ti ne odustane�193

Stoitridesetiosma noæod takva govorenja, tada æu ja protiv tebe podnijeti tu�bu kod nat-komornika, sultana od Chorasana i Baghdada, koji vlada u skladu s pravdom i pravedno�æu! Zatim æe tebe pogoditi sramota i prezir. Kan-ma-kan gnjevno u�uti i u svome se bijesu vrati natrag u Baghdad. Zatim se Kudija-Fakan uputi u svoj dvorac i potu�i se na svojega bratiæa svojoj materi. Ta joj meðutim rekne: � Draga kæeri, on ti zacijelo nije htio uèiniti ni�ta lo�e. On je ipak samo jedno siroèe63, a isto tako nije ni�ta rekao, �to bi tebi donosilo sramotu! Ali èuvaj se, da nikomu ni�ta od toga ne ispripovijeda�. Jer ako bi vijest o tome doprla do sultana, tada bi on njegovu �ivotu postavio rani cilj, da, on bi ugasio uspomenu na njega, i uèinio ga poput juèera�njeg dana, na koji je sjeæanje danas zaboravljeno! Pa ipak je u Baghdadu postala poznatom Kan-ma-kanova ljubav prema Kudiji-Fakan, i �ene poènu o tome govorkati. Njemu meðutim grudi postanu tijesnima, njegovo se strpljenje kr�ilo, a njegova je snaga otkazivala. On nije mogao zatajivati pred ljudima svoje stanje, i èeznuo je za tim, da bol izbivanja, koji je plamtio u njegovoj nutrini, objavljuje. Ali se uvijek bojao princezina prijekora i gnjeva. Tako je on onda spjevao ove stihove:Ako sam jednoga dana samo u strahu pred prijekorom Od nje, èije èisto srce on uzbuðuje,Tada æu zbog nje trpjeti, kako to trpi èovjek, Koji, tra�eæi spas, pola�e na sebe u�areno �eljezo. Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju. 63 Misli se: dijete bez oca. Nuzhat ez-Zaman dakako dobro zna, da je i njezina kæi Kudija-Fakan zapravo dijete bez oca (dakako: bez pokojnoga njezina polubrata �arkana), ali isto tako dobro zna, da se ona nalazi pod neposrednom za�titom njezina mu�a natkomornika, koji je jo� ktomu sultan.194

Ali kada je poèela

stoitridesetideveta noæ

o°o I > ogp�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je natkomornik postao sultanom, da su ga tada imenovali Kraljem Sasanom. On se bio uspeo na prijestolje gospodstva i kod naroda izvrsno obavljao svoju vladarsku slu�bu. Dok je on dakle jednoga dana sjedio na prijestolju, podastru mu takoðer Kan-ma-kanove stihove. Sada se on pokaje zbog toga �to se zbilo, otiðe k svojoj supruzi Nuzhati ez--Zaman i rekne: � * Sjedinjavati halfa-travu64 i vatru, zbilja * � to u sebi donosinajveæu opasnost. * Ne smiju se �ene povjeravati mu�karcima, dok-legod oèi gledaju * i oèni kapci trepæu. * Gledaj, sin je tvojegabrata Kan-ma-kan odrastao u mu�karca, pa mu se treba zabranitipristup k �enama, koje borave iza zavjesa. A pogotovo se moratvoja kæi dr�ati daleko od mu�karaca, jer njoj slièna mora bitibri�ljivo èuvana.Ona odgovori:- Ti si pravo rekao, mudri kralju! 64 Halfa je arapski naziv za kovilje (�tipa tenacissima), od kojega su se su

kali konopi, plele ko�arice itd.195

Stoitridesetidevetd noæ Sljedeæega jutra Kan-ma-kan doðe po svojoj navici i uðe k svojoj tetki Nuzhati ez-Zaman. On joj izrekne pozdrav, a ona mu ga uzvrati. Zatim ona nadove�e: � Moj sine, ja imam ne�to na srcu, �to neæu rado izgovoriti. Paipak æu ti to priopæiti, i unatoè tomu �to æe mi biti te�ko!� Reci! � odgovori on.I tako ona nastavi: - Znaj, tvoj je tetak, natkomornik, otac Kudije-Fakan, doèuo,kakve si joj ti stihove uputio, i zapovjedio, da je se dr�i daleko odtebe. Ako ti dakle, moj sine, opet ne�to bude� �elio od nas, tada æuti ja to odaslati iza vrata. Kudiju-Fakan neæe� vi�e viðati i odsadaneæe� ni ovamo ulaziti. Kada je on meðutim bio èuo njezine rijeèi, iza�ao je i oti�ao, a da nije rekao ni jedne jedine rijeèi. Uputio se k svojoj materi i obavijestio je o onome, �to mu je bila rekla njegova tetka. Mati odgovori: - To je do�lo samo od toga, �to ti puno prièa�. Ti ipak zna�, dase vijest o tvojoj ljubavi prema Kudiji-Fakan razglasila i posvudapro�irila. Kako, ti hoæe� jesti njezin kruh i potom imati ljubavneodnose s njezinom kæerju?Tada on povièe: � Tko je onda drugi treba imati nego ja? Ona je kæi mojegastrica, i ja na nju imam najveæe pravo!Ali njegova mati odgovori: - Okani se toga brbljanja! �uti, da ne bi glas o tome dopro dokralja Sasana! Inaèe æe zahvaljujuæi tebi doæi do toga, da ti njuposve izgubi�, sebe samoga upropasti� i svoju �alost samo jo�uveæa�. Veæ nam veèeras nisu poslali nikakvu veèeru, od kojebismo mogli jesti. Mi æemo jo� umrijeti od gladi. Da, kada bismo senalazili u nekoj drugoj zemlji, mi bismo veæ propali od ljute gladiili od bijede prosjaèenja.196

Pripovijest o Azizu i Azizi Kada je Kan-ma-kan od svoje matere saslu�ao te rijeèi, on :; stane jo� �alosnijim. Njegove se oèi napune suzama, on poène uzdisati i tu�iti se i izgovori ove stihove:Okani se ipak karanja, koje me uvijek progoni! Samo za njome, koja me je zarobila, �udi moje srce.Ne zahtijevaj od mene strpljivost, ne ni najmanju:Jer moja je strpljivost sada � tako mi Bejtullaha65! � pri kraju.Ako mi koritelj nameæe zabranu, neæu je slijediti:Ovdje stojim, sa svojim zahtjevom na ljubav sam u pravu!Oni su mi htjeli silom zabraniti, da je posjeæujem:Ovdje stojim � tako mi Premilostivoga! � moje postupanje nije lo�e.Ako èujem da se izgovara njezino ime, tada dr�æe moje tijelo, Ba� kao �to dr�æu ptice, kada ih lovi kobac.Hajde, reci svima onima koji grde moju ljubav,Da ja ljubim svoju sestriènu � to neka je reèeno pred Allahom!Po�to je bio izgovorio te stihove, on rekne svojoj materi: � Meni kod moje tetke i kod ovih tu ljudi ne preostaje vi�e nikakva boravi�ta. Ne, ja æu napustiti dvorac i stanovati u najudaljenijem kraju grada.65 Kuæa Bo�ja (= Ka'ba).197

Stoitridesetidevetct noæ Tada njegova mati zajedno s njime napusti dvorac. Oni doðu u gradsku èetvrt, u kojoj je stanovao siroma�an narod, i ondje se skrase. Mati je meðutim s vremena na vrijeme odlazila gore u dvor kralja Sasana i odande uzimala hranu za sebe i za svoj

ega sina. Uskoro se potom uputi Kudija-Fakan zajedno s Kan-ma-kanovom materom i rekne joj:- Ah, draga tetko, kako stoji s tvojim sinom? - Moja kæeri � odgovori ona � gledaj, njegovo oko plaèe, njegovo je srce te�ko, i on je zapleten u mre�u ljubavi prema tebi! I ona mu ponovi njegove stihove. Kudija-Fakan nato plaèuæi rekne: - Tako mi Allaha, ja nisam njega odbila za volju njegovih rijeèi niti takoðer iz nenaklonosti prema njemu, nego sam zato, jersam bila zabrinuta za njega poradi neprijatelja. Jer gledaj, moja jeèe�nja za njim dvostruko toliko velika kao njegova za mnom. Ah,moj jezik ne mo�e èak ni opisati moju strast prema njemu. * Da senije njegov jezik tako neoprezno potu�io, kako mu srce kuca zamnom, * moj mu otac ne bi odrekao svoju dobrotu, * niti bi se takoðer upu�tao u to da mu nametne rastanak i boravak u daljini! *Ali se ljudski dani redaju puni mijena, * a u svima je stvarima najbolje strpljivo srce. * Mo�da æe nam On, koji nam je odredio, dabudemo daleko jedno od drugoga, milostivo ostvariti, da se ponovo naðemo u prisnom sjedinjenju.Zatim ona izgovori ova dva stiha:O sine mojega strica, ja nosim u svojoj èe�nji Ono isto, �to tvoje srce podnosi u gorkoj muci.Ali sam ja sakrila pred ljudima svoju �arku ljubav � Za�to ti nisi takoðer sakrio svoju ljubav? Kada je Kan-ma-kanova mati to od nje èula, ona joj zahvali i zazove na nju odozgo nebeski blagoslov. Zatim otiðe i sve ispripo-198

Pripovijest o Azizu i Azizi?� ijeda svojemu sinu. Tada njegova �udnja za njome postane jo� jaèom, i on opet prikupi hrabrost, nakon �to se veæ bio odrekao svake nade i gotovo zakljuèio rastanak sa �ivotom. I sada on uzvikne:- Tako mi Allaha, Ja neæu nijednu drugu nego nju!I on izgovori stihove:Odatle s prijekorom! Neæu obraæati pa�nju na koriteljeve rijeèi. Ja sam tajnu, koju sam nekoæ krio, uèinio javnom.Ah, sada je ona daleko od mene, kojoj sam se nadao pribli�iti. Ona poèiva u slatkom snu � moje oko vazda bdije. Zatim su prolazile noæi i dani, dak je on le�ao kao na u�arenome ugljenu, sve dok nije dosegnuo dob od sedamnaest godina. * Sada je on postao savr�eno lijepim * i divnim za oko. * Jedne meðutim noæi, dok je le�ao budan, on rekne sebi samomu: - Èemu je to potrebno, da se ja ovdje zaogræem �utnjom, svejok ne uvenem, a da ne vidim svoju dragu? Ja nemam nijednogadrugog poroka osim siroma�tva. Ali tako mi Allaha, ja æu sada napustiti ovu zenlju. Otiæi æu odavde i otputiti se u pustinje i pustare.Jer moj je �ivot u ovome gradu pravo muèenje. Ja u njemu takoðernemam nikakva prijatelja, nikakva druga, koji bi me mogao utje�iti.Zato æu potra�iti utjehu sam za sebe, daleko od zavièajne zemlje,sve dok ne umrem i ne naðem poèinak od sve ove bijede i poni�enja.Zatim on odjene svoje misli u stihove i poène:Pusti samo moju nutrinu da jo� uvijek vi�e zadr�æe! Kukavièluk pred neprijateljem nije njezin naèin.Oprosti mi, jer gledaj, moje srce nalikuje nekoj knjizi, Kojoj je zasigurno suza postala njezinim naslovom!199

Stoitridesetideveta noæDa, moja je sestrièna nalik nekoj huriji, koja je s neba si�la na zemlju, kada nam ju je dobrostivo poslao stra�ar.Tko pri�eljkuje poglede oèiju i prkosi njihovim maèevima, Ipak ne ostaje neka�njenim, kada se one raspale od bijesa. �

Ja æu sada Allahovim svijetom proæi uzdu� i poprijeko bez oklijevanja,Kako bih si takoðer svoj kruh tra�io daleko od nje.Obilazit æu unaokolo �irokim svijetom i svoju du�u Osloboditi i nadaritije � ali, ah, tako daleko od nje!Zatim æu se vratiti u zavièaj vesela srca, �iv i zdrav,Po�to sam se ogledao s junacima na njihovu bojnom polju.Zatim æu na povratku u zavièaj tjerati ispred sebe plijen, Po�to sam u borbi svladao ponekog junaka. Zatim Kan-ma-kan poðe odatle, bez cipela, pje�ke. Odjeven u ko�ulju, koja je bila kratkih rukava, s pli�anom kapom od sedam godina na glavi. Imao je uza se samo jednu kri�ku kruha, koja je bila stara tri dana, i tako se otputi u mrkli mrak. Do�ao je do vrata Ez-'Azzad�66 u Baghdadu i ondje ostao stajati. Kada su zatim gradska vrata bila otvorena, Kan-ma-kan je bio prvi, koji je kroz njih pro�ao. I on poène putovati nasumce uokolo po pustinjama, dan i noæ.66 Glavna gradska vrata s arkadom.200

Pripovijest o 'Azizu i Azizi Kada se dakle o onome danu spustila veèer, njegova ga mati poène tra�iti. Ali ga nije nigdje nalazila. Tada joj postane tijesno u �irokom svijetu, i nije vi�e ni u èemu imala radosti, �to se ljudima inaèe sviða. Ona ga je èekala, jedan dan, dva dana, tri dana, dok napokon nije pro�lo deset dana, a da nije dobila o njemu vijesti. Tada joj se stegnu grudi, ona krikne i povièe sa suzama u oèima: - * Moj sine, moj vjerni dru�e, * ti si iznova razbudio moju tugu. * Ja sam u sebi nosila veæ dovoljno jada, * a ti si sada jo� i pobjegao iz zavièaja. * Buduæi da si ti daleko, * ja æu morati zazirati od jela, * neæu se vi�e moæi radovati snu. * Ne preostaje mi ni�ta drugo, nego da tugujem i plaèem. * Moj sine, u kojoj bi te zemlji mogao sustiæi moj zov? * U kojemu bi ti sada gradu mogao boraviti? * * Zatim ona poène provaljivati u uzdahe, * i uzme izgovarati ove stihove:Ja sam dobro znala, da æu patiti poslije tvojega odlaska, Kada luk rastanka ot�alje protiv mene strijelu. �On me je sada napustio, otkada je prikopèao sedlo.Ja patim od samrtnièkih muka, ako on putuje pustinjskim pijeskom.Obnoæ dopire do mojega uha tajanstveno gukanjeGoluba grivnja�a, koji narièe, sve dok ja ne zapovjedim 'Prestani!'.Tako mi tvojega �ivota, kada bi njegova bol bila ravna mojemu jadu,on ne bi nosio nikakvu grivnu, noga mu ne bi bila crvena67. 67 Crvena se noga goluba grivnja�a ovdje usporeðuje s rukom obojanom henom. Hena (henna, alhenna, kana = Lawsonia inermis) se rabi na Istoku za bojanje kose, brade i nokata, ali se u razdoblju korote u pravilu ne nosi nikakav nakit i ne bojaju se, inaèe uobièajeni, dijelovi tijela.201

Stoitridesetideveta noæOti�ao je moj vjerni prijatelj, i otkada se on od mene rastao, Nauèila sam da me briga nevolje neæe nikada mimoilaziti. * Zatim ona poène sebi uskraæivati jelo i pilo * i prepusti se gorkom plakanju i naricanju. * Preko ljudi, koji su je vidjeli, postane njezin plaè poznatim, * i s njome je plakao sav narod u gradu i zemlji. * Ljudi su poèeli uzvikivati:- Gdje je tvoje oko, o Dau el-Makane? *I tu�eæi se na krutost udesa, oni su govorili: - Sto se dogodilo Kan-ma-kanu, * da je on napustio svojzavièaj, odavde prognan, * dok je zahvaljujuæi njegovu ocu svakigladni poluèio sitost, * a taj je nekoæ vladao zemljom u pravednosti i dobrostivosti? * Ali je njegova mati sve vi�e plakala i tugovala, tako da je glas o tome dopro takoðer do kralja Sasana..."202 Tada primijeti �ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ali kada je poèela

stoièetrdeseta noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je obavijest o Kan-ma-kanu bila podastrta kralju Sasanu od velikih emira, koji su mu rekli: - Gledaj, sin na�ega kralja i unuk kralja 'Omara ibn en-Nu'-mana, on se, kao �to nam je isprièano, otputio iz zavièaja u tuðinu. Kada je Sasan bio èuo njihove rijeèi, on se na njih razgnjevi, i zapovjedi, da se jednoga od njih objesi na vje�ala. Tada srca svih ostalih velika�a spopadne groza, i nijedan se od njih nije vi�e usuðivao progovoriti. Ali kada se kralj Sasan opet sjetio toga, kako mu je Dau el-Makan tako mnogo dobra bio uèinio i kako mu je stavio na srce svojega sina, on se o�alosti zbog Kan-ma-kana i rekne: - Ja ipak moram narediti da se za njim traga po svim zemljama. Zatim naredi da doðe Tarka� i zapovijedi mu, neka izabere sto konjanika i neka s njima obilazi unaokolo u potrazi za Kan-ma-kanom. Taj otputuje i bude odsutan tijekom deset dana. Ali se zatim vrati i izvijesti: - Ja o njemu nisam èuo nikakvu obavijest, nisam nai�ao ni naxakav njegov trag, i nitko mi nije do�ao s izvje�æem o njemu. Tadakralj Sasan bude o�alo�æen zbog toga, �to je bio uèinio mladiæu. *203

Stoièetrdeseta noæNjegova mati meðutim nije nalazila nikakva mira ni poèinka, * takoðer joj ni strpljenje vi�e nije bilo gost, * i dvadeset joj je dana pro�lo pod teretom brige. *Ostavimo mi sada ove, i opet se okrenimo ka Kan-ma-kanu! Kada je taj bio napustio Baghdad, bio je u nedoumici i nije znao, kamo bi se morao okrenuti. * Tri je dana vani sam unaokolo putovao, * a da nije ugledao nekoga pje�aka ili nekoga putnika.* San mu se vi�e nije htio pokloniti, * drijem se vi�e nije spu�tao na njegove oène kapke, * jer on je morao stalno misliti na svoje i na zavièaj. * Poèeo se prehranjivati zemaljskim korijenjem, * i piti iz potoka. * I on je tra�io poèinak u sjeni drveta, * kada je poèinjala moriti �ega. * Zatim je napustio pravac u kome je i�ao, * i udario je jednim drugim. Njega slijedeæi ponovo je putovao tijekom tri dana. * O èetvrtome meðutim danu doðe u predjele zelenih livada,* sa �arenim raslinjem i grmljem dra�esnim za pogled. * Ovo se zemlji�te napajalo iz pehareva oblaka, * kada su zveèali udarci gromova * i gukali divlji golubovi. * Tada bi obronci ondje postajali zelenima, * a s livada bi strujao sladak miris. * Sada je Kan-ma-kan morao ponovo pomi�ljati na svoj oèinski grad Baghdad, i on u svojoj velikoj patnji izgovori ove stihove:Otputio sam se u daljinu, nadajuæi se povratku. Pa ipak, ja siromah, ja ne znam to 'kada!'.Ja sam si u ljubavi prema njoj, koja je nepristupaèna, zagradio put, koji me mo�e voditi k spasu. Nakon �to je tako bio izgovorio, on zaplaèe. Zatim obri�e svoje suze, pojede od onih plodova, kako bi uti�ao svoju glad, obavi abdest i izgovori propisane molitvene formule68 koje je kroz to vri- 68 Sastavni dio namaza, to jest: obvezne molitve, koja se tijekom dvade-setièetiri sata obavlja pet puta.204

Pripovijest o Azizu i Azizijeme bio zanemario. I sada on sjedne na zemlju i cijeli se dan odmarao na tom mj

estu. Kada je meðutim pala noæ, on zaspe, i spavao je dalje sve do ponoæi. Tada se probudi i zaèuje neki ljudski glas, koji je izgovarao ove stihove:Sto je onda taj �ivot, ako mi se ne osmjehuje munja sa zubne ograde ljubljene, a niti jasno lice?Molili su se za nju biskupi u samostanima.U nadmetanju su joj na koljenima upuæivali svoje �tovanje!Smrt mi je jo� lak�a od oporosti ljubljene,Ako mi jednom noæu ne �uri k meni njezino snoviðenje.0 drugarske radosti, kada se oni sretni sjedine1 kada ondje ljubljena boravi kod zaljubljenika!Pogotovo u proljeæe, kada njegovi cvatovi blije�te, Tada godi�nje doba otvara svo svoje obilje.O pijanico vinopijo, ti! Tu ima� to, da pred tobom le�i Taj èudesno lijep svijet i �ubor vode tekuæice. * Kada je Kan-ma-kan saslu�ao ove stihove, u njemu se jo� �e�æe probudi bol. * Suze mu u potocima poteku preko obraza, a u srce mu prodre vatreni plamen. * Zatim se on podigne, kako bi se ogledao za govornikom ovih stihova. Ali buduæi da u noænoj tami nikoga nije mogao prepoznati, on se jo� strasnije uzbudi, obuzmu ga strah i nemir, i on siðe s mjesta, na kome je bio, sve do dna te205

Stoièetrdeseta noædoline. Ondje je hodao uzdu� obale potoka i slu�ao istoga, kojega je prije èuo, * kako provaljuje u uzdahe * i izgovara ove stihove: *Makar ti ljubavnu tajnu èak i bri�ljivo èuvao, O danu rastanka dopusti suzama slobodan tok.To sam ja obeæao ljubljenoj sa zakletvama vjernosti: Nikada je neæu prestati i�èekivati u èe�nji.Moje srce je se sjeæa u nje�nosti. Mene raduje Hladni Zefir, ako èe�nja opet plamti.O ti moj prijatelju, misli li stvarno nositeljica grivni Na zakletvu vjernosti i zavjet, otkada smo se rastali?Hoæe li se stvarno opet vratiti noæi prisnoga zajedni�tva,U kojima je svako od nas drugomu prièao o svojim patnjama?Ona je rekla: 'Tebe muèi ludilo ljubavi prema meni.' Ja sam kazao:'Kolike si mnoge ti zaljubljene � Allah te za�titio! � veæ izmuèila!'Allah nikada ne dopustio da moje oko opet vidi njezinu ljepotu, Ako bi ga ikada trebao daleko od nje zarobiti slatki san!O rano mojega srca, ne znam za tebe nikakvo izljeèenje, Osim da, sjedinjeno s dragom, visi� o njezinim usnama.206

Pripovijest o Azizu i Azizi Kada je dakle Kan-ma-kan bio èuo takoðer ove stihove od onoga glasa, a da nije nikoga vidio, znao je, da taj govornik mora biti neki zaljubljenik poput njega samoga, kojemu je bilo zabranjeno sjedinjenje s ljubljenom. I tako on sebi rekne: - To bi bilo pravo, da ovaj polo�i svoju glavu uz moju glavu ida ga ja ovdje u tuðini uèinim svojim drugom!Zatim se on iska�lje i povièe: - O ti, koji u tamnoj noæi ovuda prolazi�, doði ovamo k meni iispripovijedaj mi svoju povijest. Mo�da æe� naæi u meni pomoænikaprotiv svoje bijede! Kada je meðutim taj drugi, koji je bio izrekao one stihove, èuo ove rijeèi, on uzvikne: - * O ti, koji si odgovorio na moju tu�bu * i koji hoæe� èutimoju povijest, * kakav si ti junak? * Jesi li ti biæe iz svijeta duhovaili èovjek od ovoga svijeta? * Odgovori mi sada bez odlaganja, *prije nego li te pretekne smrt! * Jer gledaj, ja putujem skoro dvadeset dana ovom pustinjom, a da nisam ugledao nijednog èovjeka ilièuo ijedan glas osim tvojega!Kada je Kan-ma-kan èuo te rijeèi, on u sebi rekne:

- Tomu se dogodilo kao i meni. Ja takoðer putujem uokoloveæ dvadeset dana, a da nisam vidio nijednoga èovjeka ili èuoijedan glas.Ali je jo� dalje sebi rekao:- Ja mu neæu odgovoriti prije nego �to poène dan.Zatim je u�utio. Drugi meðutim opet povièe: - * O ti, koji si doviknuo, ako si ti neki d�inn, * tada otiðiodavde u miru! * Ako si meðutim neko ljudsko biæe kao mi, * Tadaostani ovdje jo� neko vrijeme, * sve dok ne svane danje svjetlo * ine uzmakne noæ sa svojom tamom! * Dozivatelj ostane na svome mjestu, * a tako takoðer ostane Kan-ma-kan, ondje gdje je bio. * I oba su naizmjence pod vrelim207

Stoièetrdeseta noæsuzama recitirali stihove, * sve dok se nije izgubila noæ sa svojom tamom: * tada je osvanula dnevna svjetlost. * Kan-ma-kan dakle pogleda toga drugoga, i on uvidi da je posrijedi jedan od pustinjskih Arabljana. Bio je jo� mlad po godinama, obuèen u stare haljine a o svome je pojasu nosio neki zarðali maè. I na njemu su se mogli prepoznati tragovi ljubavnih muka. On se uputi prema njemu, priðe mu i izrekne pozdrav. Beduin mu uzvrati pozdrav i prijazno mu za�eli dug �ivot. Ali nije pokazivao prema njemu nikakvo po�tovanje, jer je vidio, da je princ jo� vrlo mlad i da izgleda tal'o siroma�no. Zatim on nastavi: - Mladiæu, od kojega si ti plemena i k èijemu se Arapskomrodu raèuna�? Sto je to s tobom, da se skiæe� po noæi, onako kakoto èine junaci, i da mi u noæno doba upuæuje� rijeèi, * kakve izgovara samo smion junak * i lavu ravan maè? * Sada se tvoj �ivotnalazi u mojim rukama. Ali æu ja imati suæuti prema tvojimamladim godinama i uèiniti te svojim drugom, a ti mora� ostati kodmene kao moj sluga! Kada je Kan-ma-kan èuo tako grube rijeèi od onoga istoga, koji mu je prije toga do�ao u susret s lijepim stihovima, tada on spozna, da ovaj nema nikakva po�tovanja prema njemu i da ga hoæe podvrgnuti svojoj vlasti. I tako on odgovori blagima i biranim rijeèima:? - O poglavico Arabljana, daj da ne govorimo o tome, da samja jo� tako mlad. Radije me izvijesti o tome, * za�to ti noæu putuje�pustinjama * i recitira� stihove. * Slu�am, kako kazuje�, da bih ti jamorao slu�iti. Da, tko si ti onda, i �to ti daje povoda za takavgovor?Ovaj odgovori: - * Slu�aj, djeèaèe, ja sam Sabbah ibn Rammah ibnHammam69, * a moje pleme pripada Arabljanima od e�-�ama70. *69 To su stara beduinska imena, koja ovdje zvuèe dosta uznosito.70 E�-Sam je sirijska pustinja.208

Pripovijest o Azizu i AziziJi imam jednu sestriènu, koja se zove Nad�ma. * I tko nju ugleda, * taj je njome ushiæen. * Moj je otac umro, i ja sam othranjen u kuæi svojega strica, Nad�mina oca. Ali kada sam ja postao starijim : kada je takoðer moja sestrièna izrasla u djevicu, moj nas je stric poèeo dr�ati daleko jedno od drugoga. * jer ja sam bio siromah na ovome svijetu * i posjedovao sam malo novaca. * Tada se ja stavim rod za�titu velika�a meðu Arabljanima i plemenskih kne�eva i zamolim ih, da posreduju za mene kod njega. Pred njima se on pla�io, i tako on odgovori, da æe mi dati moju sestriènu, ali mi je postavio kao uvjet za nju jutarnji dar od pedeset konja, pedeset ;akih jahaæih deva, pedeset teretnih deva natovarenih p�enicom i isto toliki broj natovarenih jeèmom, deset robova i deset robinja. Tako je on na mene natovario teret, koji ja ne mogu nositi, tim �to je zatra�io od mene odveæ velik jutarnji dar. Ja sada putujem iz Sirije u Irak i veæ se dvadeset dana nalazim na putu, a da nisam nikoga vidio osim tebe

. Moj plan ide na to, da se uputim prema Baghdadu i da ondje pripazim, tko æe odande od bogatih trgovaca, koji ne�to znaèe, otputovati. * Zatim æu ga odmah slijediti njegovim tragom, * silom æu mu uzeti imetak i dobra, ondje æu pobiti njegovu pratnju * i otjerati odatle deve i tovare. * Kakav si pak ti èovjek?Kan-ma-kan odgovori: - Meni se dogodilo jednako kao i tebi. Samo je moja patnjajo� gora od tvoje. Jer moja je sestrièna princeza. I njezinima nijedovoljno to �to si ti spomenuo, ne, tomu ih slièno ne mo�e zadovoljiti!Tada Sabbah uzvikne: - Ti si zacijelo poludio, ili je �estoka ljubav otjerala od tebe tvoj razum! Kako tvoja sestrièna mo�e biti princezom, kada na tebi nema ni�ta kraljevskoga i kada ti nisi ni�ta drugo nego najobièniji prosjak? - Poglavico Arabljana - odgovori Kan-ma-kan - nemoj dopustiti da te ovaj moj izgled dovede u zabludu! Ono �to je pro�lo je pro�lo. Ako ti hoæe� obja�njenje o meni, tada znaj: ja sam Kan-ma-209

Stoièetrdeseta noæ kan, sin kralja Dau el-Makana, sina 'Omara ibn en-Nu'mana, gospodara od Baghdada i zemlje Chorasana! Menije udes uèinio te�ku nepravdu: Jer kada je moj otac umro, tada se uspeo na prijestolje kralj Sasan. Tada sam ja morao napustiti Baghdad, potajno, da me ne bi vidio nijedan èovjek - sada sam ti dao obja�njenje. Veæ od prije dvadeset dana nisam vidio nikoga osim tebe. Meni se dogodilo kao i tebi. I moj je cilj isti kao i tvoj cilj!Kada je Sabbah ovo saslu�ao, on uzvikne: � O radosti! Moja je �elja ispunjena. Ja vi�e ne trebam nikakvoga drugog plijena osim tebe. Ako si ti od kraljevskoga roda iako putuje� u prosjaèkoj odjeæi, tada æe tvoji naskoro tragati zatobom, pa kada te naðu u vlasti jednoga drugoga, tada æe te oniotkupiti za velik novac. Hajde, okreni mi svoja leða, moj momèiæu,i poði preda mnom! - Ne èini to, ti arapski brate! - zamoli Kan-ma-kan - jer mojime neæe otkupljivati, niti za srebro ni za zlato, da, ne ni za bakrenidanik71. Ja sam siroma�an èovjek, koji ne mo�e platiti niti mnogoni malo. Stoga se ostavi toga pona�anja i uzmi me za svojega druga!Hajde, daj da otputujemo iz zemlje Iraka i da obilazimo svijet nasve strane! Mo�da æe nam sreæa pokloniti jutarnji dar, koji mi trebamo, i ostvariti nam radost u na�im sestriènama kroz poljupce izagrljaje. Kod tih se rijeèi Sabbah razbijesni. Da, poraste njegova neumjerena oholost i �ar njegova gnjeva i on na njega povièe: - * Ti tu, zar mi ti veæ proturijeèi�, ti od svih najprostiji pasjisine? * Okreni mi leða, inaèe æu ti platiti gorku nagradu! *Tada se Kan-ma-kan osmjehne i rekne: � * Kako bih ti ja trebao okrenuti leða? * Zar mi ti neæe� dopustiti moje pravo? * Zar se neæe� bojati pred Arabljanimasramote, * ako bude� tjerao pred sobom èovjeka poput mene, * zarobljena u pogrdi i bijedi, * a da ga nisi isku�ao na mjestu boja, *kako bi ga upoznao kao odva�nog viteza ili kukavièkog djeèaka?71 Jedna �estina dirhema.210

Pripovijest o 'Azizu i AziziSabbah, nasmije�iv�i se, odgovori: - Èudo Allahovo! * Ti si po godinama jo� djeèak, * ali si u govoru posve iskusan. * Takve rijeèi dolaze samo od junaka smionih uopasnostima! * Kakvo ti dakle pravo zahtijeva�?Kan-ma-kan sada rekne: § - * Ako me ti �eli� odvuæi kao zarobljenika i kao svojega slugu, * tada odbaci svoje

oru�je, * odlo�i svoje gornje haljine, * pri-ði k meni i hrvaj se sa mnom! * Tko zatim od nas dvojice obori svojega protivnika, taj mo�e s njime postupati prema svojemu nahoðenju i uèiniti ga svojim robom!Sabbah se ponovo nasmije�i i rekne: � * Buduæi da si ti tako bogat rijeèima, * mislim, da ti je smrtblizu. * Tada on odbaci svoje oru�je, potpa�e svoju haljinu i priðe ka Kan-ma-kanu. Taj takoðer priðe k njemu, i tako obojica pograbe jedan drugoga. * Ali Beduin tada primijeti, da mu je princ nadmoæan * i da ga pu�ta da poskoèi kao na vagi centa jedan dinar. * I sada on pogleda njegove noge, koje su èvrsto stajale na tlu, * i naðe da su one poput dvaju minareta, koje nose èvrsti noseæi zidovi, * ili poput dva kolca, zabijena u tlo, * ili takoðer dva brda, koja se okomito di�u u zrak. * Tada on osjeti sam u sebi da je ostao bez snage, * i pokaje se �to je s njime u�ao u hrvaèku borbu. * I on u sebi rekne: � Kamo sreæe da sam s njime u�ao u okr�aj samo sa svojimoru�jem! Nato ga Kan-ma-kan pograbi �eljeznim zahvatom i strese ga. Beduin meðutim osjeti, da æe mu se utroba u tijelu pokidati, i on povièe:- Stoj, o djeèaèe! Samo �to se ovaj nije obazirao na njegove rijeèi, nego gaje dalje tresao, podigao gaje sa zemlje u zrak i po�ao s njime prema rijeci, da ga u nju baci. Tada Beduin povièe: -i

211

Stoièetrdeseta noæ� O ti junaèe, �to ima� na umu?Princ odgovori: � Bacit æu te u ovu rijeku. Ona æe te odnijeti u Tigris, a Tigrisæe te odnijeti do 'Isa-kanala72. Isa-kanal æe te meðutim odnijeti doEufrata, a Eufrat æe te iskrcati u tvom zavièaju: zatim te treba vidjeti i prepoznati tvoje pleme, zatim trebaju saznati, kakav si ti jakèovjek i kako je iskrena tvoja ljubav!Sabbah meðutim krikne i povièe: � * O ti junaèe u ravnici, * ne postupaj tako sirovo i divlje. *Oslobodi me, tako ti �ivota tvoje sestriène, olièenja ljepote! Kan-ma-kan ga odmah polo�i na zemlju. Ali kada se ovaj osjetio slobodnim, on potrèi k svojemu maèu i �titu, oboje uzme u ruke i sjedne na zemlju, razmi�ljajuæi, kako bi se na prevaru mogao baciti na svojega protivnika. Kan-ma-kan mu iz oèiju proèita njegove misli i rekne mu: � Ja dobro znam, �to se sada odvija u tvome srcu, odkada ima� u ruci svoj maè i svoj �tit. Ti, kojemu za hrvaèku borbu nedostaje jaka ruka i snaga, ti misli�, da, * kada bi samo bio visoko na konju i kada bi se sruèio na mene sa svojim maèem, * ja veæ odavno ne bih vi�e bio �ivio. * Hajde, ja æu ti omoguæiti to, èemu ti te�i�, * kako u tvome srcu ne bi ostalo nikakvo razoèaranje. * Daj meni �tit, i bori se protiv mene svojim maèem. Neka bude tako, da ti mene ubije� ili ja tebe! � Evo ti ga � povièe Beduin i dobaci mu �tit, trgne svoj maè i pojuri na Kan-ma-kana. Ovaj meðutim uhvati �tit desnicom i poène se njime braniti. Sabbah je meðutim po njemu udarao i pri svakome udarcu uzvikivao:� Ovaj æe te sada dokrajèiti! 72 Danas je to Nahr es-Saklavije, izmeðu Tigrisa i Eufrata, sjeverno od Baghdada.212

Pripovijest o Azizu i Azizi Ali je svaki udarac prolazio bez oèekivanog uspjeha. Jer Kan--ma-kan bi ga doèekao na �tit, tako da je udarac uvijek odlazio u r razno. On sam meðutim nije udarao natrag, jer nije ni�ta imao, ::me bi udario. Pa ipak je Sabbah sveudilj udarao maèem,

sve dok mu ruka nije malaksala. Kada je to na njemu opazio njegov pro-::. nik, on se baci na njega, obavije ga rukama, prodrma ga i baci ga na zemlju. Zatim ga okrene na trbuh, sve�e mu ruke na leðima r ?;asom od maèa, i poène ga vuæi za noge prema rijeci. Sabbah mu . Dpet dovikivao: - Sto æe� uèiniti sa mnom, o ti mladiæu, ti najplemenitiji vite�er.a�ega vremena, ti junaèe bojnih polja nadaleko i na�iroko?Princ odgovori: - Zar ti nisam rekao, da æu te poslati ovom rijekom tvojoj svojti i tvojemu plemenu, kako se ti ne bi �alostio i kako se ni oni ne bizbog tebe �alostili, ako bi ti zakasnio na svadbu sa svojom sestriènom. Tada pograbi Sabbaha samrtnièka jeza, i on poène plakati i _._--> no uzvikivati: - Nemoj to uèiniti, ti najplemenitiji vite�e na�ega vremena!Odve�i me! Ja sam ti spreman slu�iti kao rob!I opet je plakao i naricao i izgovarao ove stihove:Daleko se nalazim od svojega naroda. Ah, dugo je progonstvo.0 kada bih ipak samo znao, hoæu li umrijeti kao stranac,IDa, umrijeti, a da moj narod ne zna o mjestu smrti,1 hoæu li, a da ne vidim svoju dragu, u daljini propasti!Tada Kan-ma-kan osjeti prema njemu sa�aljenje, i on rekne: - Zakuni mi se svetom zakletvom, da æe� me uvijek pratiti kaodobar prijatelj i da æe� mi na svim putovima biti odan.213

Stoièetrdeseta noæ Beduin na to pristane i zakune mu se. Sada ga Kan-ma-kan oslobodi. Sabbah meðutim skoèi na noge i htjedne mu poljubiti ruku. Kada gaje princ od toga zadr�ao, on otvori svoju vreæu i izvadi iz nje tri jeèmena kruha, polo�i ih pred Kan-ma-kana i sjedne pokraj njega na obalu rijeke. Tada su obojica jeli jedan s drugim. Kada su zatim bili gotovi s jelom, obave abdest, izgovore molitvu i opet sjednu i poènu pripovijedati, �to su bili pretrpjeli od svojega naroda i od promjenjivih sluèajeva vremena. Nato Kan-ma-kan upita:� Kamo æe� ti iæi?A Sabbah odgovori: � Ja æu otiæi u Baghdad, tvoj zavièajni grad, i ostati æu ondje,sve dok Allah ne dopusti, da mi padne u dio jutarnji dar!Tada princ rekne:� Ondje pred tobom le�i cesta. Ja æu ostati ovdje. Beduin dakle uzme od njega opro�taj i udari cestom prema Baghdadu, dok je Kan-ma-kan sam sebi kazivao: � Ah, moja du�o, tko bi imao obraza, da se vraæa natrag kaosiroma�ni prosjak? Ne, tako mi Allaha, ja se neæu vraæati domapraznih ruku. Ipak mora za mene biti jo� sve dobro, ako tako us-htjedne Allah uzvi�eni. Zatim on priðe k rijeci, obavi abdest i izgovori molitvene formule. Nakon �to se bio bacio na tlo i polo�io svoje èelo na zemlju, on po�alje molitvu molbe Gospodu i rekne: � O Allah, ti koji nam dopu�ta� ki�u, a takoðer prehranjuje�crva u kamenu, omoguæi mi u svojoj Svemoæi i svojoj dobrostivojMilosrdnosti prehranjivanje! Zatim on jo� izgovori pozdrav upuæen anðelima kao zakljuèak molitvenih formula. Dok mu se meðutim sada èinio svaki izlaz zaprijeèen, i dok je tako tu sjedio, tim �to je pogledavao nalijevo i nadesno, kadli iznenada doðe neki konjanik, dojahav�i opu�tenih uzda na leðima nekoga plemenitog konja. Kan-ma-kan se uspravi214

Pripovijest o Azizu i Azizisvome sjedi�tu. Ali mu konjanik priðe tek nakon stanovitog vre--r.a. neki èovjek, koji se nalazio veæ pri posljednjim izdisajima,

:: sve blizu smrti, jer je bio te�ko ranjen. Kada se taj dakle na�ao� d njega, poteku mu suze preko obraza kao iz mje�ine za vodu, i: ~ rekne Kan-ma-kanu: - Poglavico Arabljana, uzmi me, dok jo� �ivim, sebi za prijatelja! Jer meni sliènoga ti neæe� naæi. Dadni mi sada malo vode, daje se napijem, makar to i ne bilo dobro za jednog ranjenika, da uzima vodu, pogotovo ako jo� teèe �iva krv! Ako ostanem na �ivotu,rada æu ti pokloniti ne�to, �to æe izlijeèiti tvoje siroma�tvo i oskudicu. Ako meðutim umrem, tada æe� biti blagoslovljen zbog svojedobre namjere. Jahao je dakle taj konjanik lijepog pastuha od najplemenitije tavi, kojega nije mogao opisati nijedan jezik, a èije su noge stajale : put mramornih stupova. Tek stoje Kan-ma-kan bio ugledao èovjeka i ovoga �drijepca, on bude opèinjen �estokom �udnjom. I on _ sebi rekne: - Zaista, �drijebac, koji bi bio slièan ovomu, takav se vi�e nenalazi u na�e vrijeme! Zatim on pomogne jahaèu pri silasku s konja, prijazno se po-:rudi oko njega i dadne mu malo vode, da je srkne. Po�to je jo� bio èekao, sve dok se konjanik nije odmorio, on mu se obrati s rijeèima:- Tko je taj, koji je nad tobom izveo ovo nedjelo? - Reæi æu ti istinu � odgovori konjanik. - Ja sam konjokradi-;a. koji sve èini nesigurnim. Tijekom cijeloga svojeg �ivota ja danju i noæu kradem konje. Moje je ime Ghassan, a poznat sam kao pokora svih plemenitih kobila i �drijebaca. Slu�ao sam o ovome pastuhu u zemlji Grka kod kralja Afriduna. On ga je bio nazvao imenom el-Katul73, s nadimkom Mad�nun74. Tako sam ja za volju73 Katul znaèi: Ubojica.74 Ludi (Ludo Smjeli).215

Stoièetrdeseta noænjega otputovao u el-Konstantiniju i vrebao na njega. I dok sam tako èekao, kad li doðe neka stara babetina, koja stoji kod Grka visoko u èasti i èija zapovijed kod njih posvuda va�i. Ona se zove �avahi Dhat ed-Davahi i poznata je kao vje�takinja u svakoj prevari. Ta je imala kod sebe ovoga konja i osim toga samo jo� deset robova kao sluge za nju i za konja. Njezin je cilj bio Baghdad i Chorasan, a bila je na putu ka kralju Sasanu, kako bi od njega postigla mir i sigurnost. Ali sam ja slijedio njezin trag, jer sam imao �elju za tim pastuhom. I�ao sam za njima sve dalje, ali ipak nisam do njega dospijevao. Jer robovi su se njime vrlo marljivo bavili. Konaèno, kada su u�li u ovu zemlju i kada sam se ja veæ pobojao, da bi ipak mogli dospjeti sve do u sam Baghdad, i kada sam upravo premi�ljao, kako bih mogao zarobiti �drijepca, * kadli se iznenada podigne pred njima oblak pra�ine * i prekrije svijet velom. * Ali kada se oblak opet izgubio, izaðe ispod njega pedeset konjanika, koji su bili ujedinjeni za izvoðenje prepada na trgovce. Njihov je èelnik, zvan Kaharda�, bio nalik grabe�ljivu lavu, junak okru�en slavom. U borbi je on bio poput kakvoga lavèine, koji rasprostire mu�karce po tlu kao æilime..." Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

3SES! «S^3I

!f

VOH

...",--.. ? ??'?:. :?=- ?? ? '??.??�'-.�?' ? 11,

216

Ali kada je poèela

stoièetrdesetiprva noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je ranjeni konjanik Kan-ma-kanu nadalje pripovijedao: - Kaharda� dakle skoèi protiv stare i njezinih pratilaca, baci se na nju i pograbi je uz glasne ratne poklike. I to je trajalo samo jedan trenutak, a on je veæ deset robova i staru stavio u okove. Oduzeo im je pastuha, i zatim se veselo uputio s njima odande. Tada ja u sebi samome reknem: 'Moj je trud oti�ao uzalud, ako ne postignem cilj, koji sam si izabrao.' Zatim prièekam, kako bih vidio, kako æe se stvari odvijati. Kada je naime stara vidjela sebe u zarobljeni�tvu, ona rekne plaèuæi satniku Kaharda�u: '* O ti smioni vite�e, * lavu nalik maèu, * �to ti hoæe� poèeti s ovom starom i s ovim robovima, * kada ti je ipak po�lo za rukom, da zadobije� konja, kojega si tra�io? *' Nato mu se ona poène lukavo obraæati s blagim rijeèima, i zakune mu se, da æe mu poslati konje i deve. Tako on oslobodi nju i robove, i poðe zatim dalje sa svojim ljudima. Ja sam ih meðutim slijedio, sve dok nisu do�li u ovu zemlju. Pritom sam uvijek imao na oku pastuha i i�ao za njim. Napokon, kada sam na�ao za to priliku, ja ga ukradem, skoèim na njega, izvuèem iz svoje vreæe �ibu i udarim ga. Kada su ovi to primjetili, oni pohitaju za mnom, opkole me sa svih strana pa me poènu gaðati strijelama i bacati na mene koplja. Ja sam meðutim èvrsto217

Stoièetrdesetiprm noæostajao na njemu sjediti, a on je prema naprijed i prema natrag udarao kopitima, kako bi me za�titio, sve dok se konaèno nije probio sa mnom iz njihove sredine poput strijele, koja brza od �udnje, ili poput neke zvijezde, koja pada s neba. Ali sam ja za vrijeme trajanja �estoke borbe zadobio vi�e te�kih rana. I sada se veæ od prije tri dana nalazim na njegovim leðima, a da se nisam okrijepio niti spavanjem ni jelom. Moja se dakle snaga istro�ila, i �ivot mi vi�e ni�ta ne vrijedi. Ti si mi uèinio dobro i imao sa mnom smilovanja. Ali ja vidim na tebi oskudnu odjeæu i jasne znakove gorke patnje, pa ipak se na tebi mogu prepoznati tragovi ranijeg blagostanja. Reci, tko si ti? Odakle dolazi�? Kamo putuje�?Tada princ odgovori: - Ja se zovem Kan-ma-kan, sin kralja Dau el-Makana, sinakralja 'Omara ibn en-Nu'mana. Ali buduæi da je moj otac umro, jasam odrastao kao siroèe. A nakon njegove je smrti poèeo upravljatidr�avom neki bijedni momak i provoditi svoju vlast nad velikim imalim. Zatim mu on ispripovijeda svoju cijelu povijest od poèetka do kraja. Konjokradica mu meðutim, koji je imao suæuti prema njemu, rekne: - Tako mi Allaha, tvoja je loza od plemenita roda i visokoga dostojanstva. Za tebe je spreman moæan polo�aj, i ti æe� postati prvim vitezom na�ega vremena! Ako me ti uzmogne� opet podiæi na konja, i ako me odvede�, ja�uæi iza mene, opet u moju domovinu, tada æe ti biti priznata èast na ovome svijetu i nagrada o danu Posljednjeg Suda. Jer gledaj, ja vi�e nemam nikakve snage, da bih sebe sam uspravno dr�ao. Ako me pak onaj svijet pozove k sebi, tada si ti vredniji ovoga konja nego bilo tko drugi. - Tako mi Allaha - uzvikne Kan-ma-kan - ako bih te ja mogao nositi na svojim ramenima ili vrijeme svojega �ivota dijeliti s tobom, ja bih to uèinio takoðer bez ovoga konja. Jer ja sam iz takvoga roda, koji je navikao èiniti dobra djela i koji voli pomagati onima koje je pritisnula nevolja. A jedno dobro djelo za volju Allaha Uzvi�enoga otklanja od poèinitelja sedamdeset napasti. Stoga218

Pripovijest o Azizu i Azizi

budi spreman za putovanje i imaj povjerenja u Predobrostivoga i Premudroga! Veæ ga princ htjedne podiæi na konja i krenuti na put u povjerenju u Allaha, koji svima poma�e, koji se njemu mole, kadli mu konjokradica rekne:- Prièekaj jo� malo! Sada on sklopi svoje oène kapke, podigne uvis svoje ruke i zatim opet rekne: - Svjedoèim, da nema drugoga boga osim Allaha, i svjedoèim,da je Muhammed Allahov Poslanik!I on ktomu dometne: - O svemoguæi Allah, razrije�i me od smrtnoga grijeha. Jersamo Svemoguæi mo�e oprostiti smrtni grijeh! Nato se on pripremi za smrt a na svoju se patnju potu�i u ovim stihovima:Muèio sam ljude, kru�io zemljama I svoj �ivot provodio u pijenju vina.Gazio sam preko rijeka, kako bih krao konje, Razarao sam kuæe u lukavoj namisli.Plijen je bio obilan, grijeh golem.Pa ipak mije el-Katul bio najveæi dobitak.Nadao sam se, da æu postiæi sve �eljekroz njega, ovoga pastuha � tada mi se skr�ila sreæa.Tijekom cijeloga sam svog �ivota krao konje, Sada je poslala Svemoæ moj smrtni udes.219

Stoièetrdesetiprva noæKao posljednje dakle ostavljam nagradu svojega truda Za sobom strancu, siroma�nu, osirotjelu. Po�to je izrekao te stihove, on sklopi oèi, otvori usta, jo� jednom zahropæe i rastane se od ovoga svijeta. Tada poðe Kan-ma--kan, iskopa za konjokradicu grob i pokopa ga u pijesak. Zatim priðe konju, poljubi ga i pomiluje njegovu glavu i silno obradovan uzvikne:- Nitko nema u staji ovakva pastuha, da, èak ni kralj Sasan! Tako je dakle stajalo s Kan-ma-kanom. Okrenimo se mi sada opet ka kralju Sasanu! K njemu je bila doprla vijest, da je vezir Dandan ustao protiv njega s polovicom vojske i da su se oni zakleli, da neæe imati nikoga drugoga za kralja nego samo Kan-ma-kana. Zatim je vezir od trupa bio uzeo sveèanu zakletvu i s njima do�ao sve do Indijskih Otoka, sve do Berberske Zemlje i sve do u Zemlju Crnaca75. Ondje se oko njega okupila golema vojska. Ona je nalikovala pobje�njelu moru, i nije se vi�e moglo razaznati gdje joj je poèetak a gdje kraj. Sa svim tim trupama odluèi vezir krenuti na Baghdad, tu zemlju podvrgnuti svojoj vlasti, a sve ljude, koji mu se budu opirali, pobiti. Ktomu se on zakune, da neæe prije maè opet gurnuti u korice, sve dok nije postavio Kan-ma-kana na prijestolje. Kada je izvje�æe o tome doprlo do kralja Sasana, bilo mu je pri du�i, kao da se utapao u moru briga. Jer on je takoðer bio spoznao, da se u dr�avi okrenulo protiv njega veliko i malo. Tako ga je optereæivala te�ka briga i njegova je o�alo�æenost bivala sve veæom. I on tada poène otvarati riznice, dijeliti novce meðu velika�e svoje dr�ave i pri�eljkivati, da Kan-ma-kan ush tjedne doæi k njemu, kako bi on dobrostivo�æu i dobroèinstvima privukao k sebi njegovo srce. Zatim ga je htio postaviti emirom nad trupama, koje su mu bile ostale vjerne, da preko njega ugasi iskru, prije nego �to ona upali vatru.75 Zemlja Crnaca je naziv za Sudan.220

Pripovijest o 'Aztzu i Azizi Kada su sve to Kan-ma-kanu isprièali trgovci, koji su se nalazili na putovanju, on poène, no�en od svojega konja, �urno putovati prema Baghdadu. Kralj Sasan doèuje, dok je u nedoumici sjedio na svome prijestolju, o pribli�avanju Kan-ma-kana, i on tada zapovijedi, da sve trupe i svi baghdadski uglednici trebaju izaæi, kako bi ga primili. Tako dakle izaðe cijeli Baghdad i doèeka ga. I svi su i�li ispred njega prema dvorcu, gdje su ljubili pragove. Robinje i u�ko-pljenici po�ure k njegovoj materi i donesu joj sretnu vijest o povratku njezina sina. Tada ona doðe k njemu i poljubi ga u èelo. On meðutim rekne: - Draga mati, dopusti mi da odem k svojemu tetku, kraljuSasanu, koji me je pretrpao milo�æu i uèinio mi tako mnogo dobra!

Veæ su srca svih ljudi u dvorcu bila kao zaèarana ljepotom onoga pastuha, i oni poènu uzvikivati:- Nijedan èovjek nije bio usreæen takvim posjedom! Nato uðe Kan-ma-kan ka kralju Sasanu i pozdravi ga. Taj se pred njim podigne, ali mu Kan-ma-kan poljubi ruke i noge i dovede mu pastuha kao poklon. Sada kralj princu nazove dobrodo�licu s rijeèima: - Budi mi od srca pozdravljen, moj sine Kan-ma-kane! Takomi Allaha, svijet mi je postao preuzak, otkada si ti bio dalekoodavde! Neka je Allah slavljen zbog tvojega sretnog povratka uzavièaj! Kan-ma-kan mu odgovori sa �eljom za blagoslov. Potom kralj pogleda onoga �drijepca pod imenom el-Katul, i on prepozna, da je to onaj isti, kojega je on bio vidio te i te godine, kada je opsije-dao obo�avatelje kri�a s prinèevim ocem Dau el-Makanom i u vrijeme umorstva njegova strica �arkana. I on rekne Kan-ma-kanu: - Da je tvoj otac to bio u stanju, on bi ga bio zadobio za tisuæuplemenitih konja. Ali neka se sada vrati poèast k onomu, koji je njevrijedan! Taj poklon, koji sam ja primio, neka bude odsada tvojkao moj dar! Vi�e nego ikomu drugomu on prilièi tebi. Jer ti si uressvih vitezova.221

Stoièetrdesetiprva noæ Zatim kralj zapovijedi, neka se za princa donesu poèasne haljine. Takoðer mu dadne na poklon jahaæe konje, odredi glavne sobe u dvorcu za njega, nalo�i, neka mu padnu u dio dostojanstvo i radost, dadne mu mnogo novaca i dobara, ukratko, obaspe ga najvi�im poèastima, jer je bio zabrinut zbog ishoda pothvata vezira Dandana. Kan-ma-kan je bio zbog toga silno obradovan, i, slobodan od prija�nje sramote i poni�enja, on se uputi u svoju kuæu i priðe svojoj materi s rijeèima:- Draga mati, kako stoji s mojom sestriènom? � Tako mi Allaha, moj sine � odgovori ona - moja me je briga zbog tvoga boravka u daljini odvratila od svega ostaloga, èak iod tvoje ljubljene, pogotovo jer je ona bila razlogom, zbog kojegasi ti oti�ao i mene napustio.Tada se on njoj potu�i na svoju patnju i zamoli je: - Draga mati, otiði ipak k njoj, budi s njome prijazna! * Mo�da æe mi ona ispuniti moju molbu, da je vidim. * Zatim æe otiæi odmene ova muka. *Ona meðutim odgovori: � * Od po�ude �ije mu�karaca postaju pognutima. * Zato odu-stani od onoga, �to raða nesreæu! * Zbilja, ja neæu niti odlaziti knjoj, * niti joj se pribli�avati s takvim rijeèima. * Kada je on to èuo od svoje matere, isprièa joj, �to mu je bio rekao konjokradica, da je naime stara Dhat ed-Davahi do�la u njihovu zemlju i da namjerava doæi u Baghdad. I on ktomu doda: - Ona je ta, koja je umorila mojega strica i mojega djeda. *Sada æu ja, zbilja, izvr�iti osvetu * i pokriti na�u sramotu! * Nato on napusti svoju mater i uputi se k stanovitoj zlosretnoj starici, svodnici i lukavoj varalici, po imenu Sa'dana. Njoj se on potu�i na svoju patnju i sve, �to je pretrpio za volju ljubavi prema svojoj sestrièni Kudiji-Fakan, i on je zamoli, da otiðe k njoj i da mu je uèini naklonjenom. � Slu�am i pokoravam se! � odgovori ta stara, napusti ga iotiðe u palaèu Kudije-Fakan.222

Pripovijest o Azizu i Azizi Nakon �to je njezino srce zadobila za njega, ona se vrati natrag k njemu i izvijesti ga, da ga Kudija-Fakan daje pozdraviti i da joj je dala obeæanje, da æe doæi k njemu oko ponoæi..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

223

Ali kada je poèela

stoièetrdesetidruga noæ

Sehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je ta stara oti�la ka Kan-ma-kanu i isprièala mu, da ga njegova sestrièna daje pozdraviti i da æe doæi k njemu oko ponoæi. Silno se tomu obradovav�i, Kan-ma-kan sjedne, da èeka, sve dok njegova sestrièna Kudija--Fakan ne ispuni svoje obeæanje. I jedva daje jo� bila ponoæ, a ona je veæ do�la k njemu. Umotana u ogrtaè od crne svile, ona priðe k njemu i probudi ga iza sna, tim �to mu rekne: - Kako samo mo�e� kazivati, da me ljubi�, gdje ti ipak slobodna srca i u dobru raspolo�enju u�iva� u snu?On skoèi na noge i uzvikne: - Tako mi Allaha, o ti �eljo mojega srca, ja sam zaspao samozato, jer sam èeznuo za tim, da me u snu posjeti tvoja prikaza! Tada ga ona poène prekoravati blagim rijeèima, tim �to je izgovorila ove stihove:Da si vjeran u ljubavi, ti se Ne bi predao snu!225

StoièePrdeseUdru?fa noæTi koji tvrdi�, da na stazama ljubavi �ivi� strasno pun èe�nje �Da, tako miAllaha, moj bratiæu, san ne mo�e Nikada prekriti oèi istinske ljubavi! Kada je Kan-ma-kan to morao slu�ati od svoje sestriène, on se pred njom posrami i poène je moliti za opro�tenje. Sada su oni grlili jedno drugo i tu�ili se na bol, koju im je priredio rastanak, * i tako su ostali jedno s drugim, * sve dok nije svanula zora * i rasprostrla se po rubovima neba. * Kada se zatim Kudija-Fakan okrenula na odlazak, * poène Kan-ma-kan plakati i provaljivati-a uzdahe, * i on uzme izgovarati ove stihove: *0 ta koja mi se sada pribli�ila, nakon �to me je dugo izbjegavala,U èijim se ustima pokazuju blije�teæe dragocjenosti od biserja �Tisuæu sam je puta poljubio, smio sam grliti struk1 uz nju boraviti, osloniv�i obraz o njezin obraz,Sve dok nije do�lo jutro, koje nas oboje dijeli,Svijetlo kao o�trica maèa, koji se bljeskajuæi uspinje iz korica! Po�to je on to tako izgovorio, uzme Kudija-Fakan opro�taj od njega i vrati se natrag u svoju odaju. Ondje ona povjeri svoju tajnu nekim robinjama. Ali jedna od ovih otiðe ka kralju i oda mu je. Taj se uputi smjesta k njoj, uðe u njezinu odaju, trgne na nju svoj maè i htjedne je ubiti. U tome se trenutku sruèi unutra njezina mati Nuzhat ez-Zaman i uzvikne:226

Pripovijest o Azizu i }Azizi - Za volju Allahovu, nemoj joj uèiniti ni�ta na�ao! Ako jojmeðutim uèini� ne�to na�ao, tada æe se glas o tome pro�iriti meðunarodom, i æe� postati mrljom sramote meðu kraljevima na�egavremena. Znaj ipak, Kan-ma-kan nije nikakvo kopile! Ona jedapaèe s njime odgojena, i on je èovjek od èasti i visoke èestitosti,

: on ne èini ni�ta, za �to bi mu se mogao uputiti prijekor. Stoj, neprenagljuj se! Jer meðu ljudima se u palaèi i meðu narodom odBaghdada veæ pro�irila vijest, da je vezir Dandan sakupio trupe izsvih zemalja gospodarica i da se sada pribli�ava s tim vojskama,kako bi Kan-ma-kana proglasio za kralja.Sasan meðutim rekne: - Tako mi Allaha, ja æu ga jo� dovesti u takvu nu�du, da ga zemlja neæe vi�e podupirati niti æe ga vi�e nebo �tititi. Ja sam mu ipaksamo zbog toga uèinio tako mnogo milosti i poku�ao ga pridobitiza sebe, da se moji podanici i velika�i moje dr�ave ne bi okrenuli knjemu. Sada meðutim ti treba� vidjeti, �to æe se dogoditi! Zatim ih on napusti, kako bi se posvetio svojim poslovima oko upravljanja dr�avom. Ostavimo mi kralja Sasana da otiðe, i okrenimo se ka Kan-ma--kanu!Taj sljedeæega dana opet otiðe k svojoj materi i rekne joj: - Draga mati, ja sam se odluèio, da izja�im u potrazi za plijenom, da zaposijedam putove i pljaèkam konje, deve, crnce ibijele robove. Ako zatim budem imao mnogo novaca i dobara i akoopet steknem ugled u svijetu, tada æu zaprositi svoju sestriènuKudiju-Fakan kod svojega tetka kralja Sasana.Ali njegova mati odgovori: - Moj sine, * dobra ljudi ne trèe unaokolo slobodna za tebe. * Ne,ona stoje pod za�titom zveckanja maèeva * i vitlanja kopalja, * branjena od ljudi, koji love lavove * i nose doma pantere kao plijen. *Kan-ma-kan meðutim uzvikne: - Daleko to bilo od mene, da ja odustanem od svojega plana,prije nego �to sebe ugledam na cilju svojih �elja!227

Stoièetrdesetidrujja noæ On ubrzo po�alje onu staru ka Kudiji-Fakan i naredi neka joj rekne, da on namjerava otputovati, kako bi stekao za nju stanoviti jutarnji dar, koji je nje dostojan. Istovremeno nalo�i staroj, da zamoli princezu, da mu po�alje od sebe neki odgovor. Stara otiðe s rijeèima: � Slu�am i pokoravam se! - i vrati se natrag k njemu s odgovorom, da æe princeza oko ponoæi doæi k njemu. Tako on ostane budnim sve do polovice noæi, i veæ ga je htio pograbiti nemir, gledaj, kadli ona, prije nego �to se on uopæe sna�ao, uðe k njemu i rekne mu:� Neka ti moj �ivot bude otkupninom za ovo bdijenje!Sada on skoèi na noge i uzvikne: � O ti �eljo mojega srca, neka ti moj �ivot bude otkupninomod svake nesreæe! Zatim je izvijesti o tome, �to je bio odluèio. I dok je ona plakala, on joj rekne: � Ne plaèi, draga sestrièno, ja æu se Njemu, koji je odredio na�rastanak, usrdno moliti, da nas On milostivo sjedini i da se mi opetvidimo. Nato se Kan-ma-kan opremi za put, otiðe k svojoj materi i uzme od nje opro�taj. Zatim siðe iz palaèe, opa�e se svojim maèem, stavi turban i veo i uzja�i svojega �drijepca el-Katula. Tako je on jahao kroz grad, nalik U�tapu, sve dok nije do�ao do baghdad-skih gradskih vrata. Tu je meðutim bio takoðer njegov prijatelj Sabbah ibn Rammah, koji je upravo izlazio iz grada. Èim ga je taj ugledao, on potrèi k njemu i uhvati ga za njegov stremen i pozdravi ga. Princ uzvrati njegov pozdrav, a Sabbah odmah upita: � Brate, kako si ti do�ao do ovoga plemenitog konja i do ovoga maèa i do ovih haljina, dok ja ipak sada ne posjedujem ni�taosim svojega maèa i svojega �tita?Kan-ma-kan odgovori: � Lovac se vraæa doma samo s takvim plijenom, kakav odgovara njegovoj snazi volje. Nakon �to smo se nas dvojica bili rastali,228

Pripovijest o }Azlzu i }Azizido�la je ubrzo k meni sreæa. Hoæe� li dakle poæi sa mnom, ujedinjen sa mnom volju uèiniti stvarno�æu i mene pratiti u ovu pustinju?Tada ovaj uzvikne: �Tako mi gospodara Ka'be, sada æu te ja imenovati jo� samo svojim gospodarom! Zatim on potrèi ispred konja, s maèem obje�enim preko ramena i torbom o vratu, dok je Kan-ma-kan jahao iza njega. Tijekom èetiri su dana putovali duboko u pustinju, tim �to su jeli od mesa gazela i pili od vode s izvora. O petome meðutim danu ugledaju neki visoki bre�uljak. Na njegovu se podno�ju nalazio nomadski proljetni logor i jezero s tekuæom vodom. Deve su, goveda, sitna stoka i konji ispunjavali brijeg i dolinu, a njihovi su se mladunci igrali posvuda oko torova. Jedva da je Kan-ma-kan ugledao taj prizor, on se od srca razveseli, i njegove se grudi ispune rado�æu. I on odluèi, da se odva�i na napad, kako bi odveo odatle devine kobile i njihove pastuhe. Tako on rekne Sabbahu: - * Hajde, brzo naprijed na ova stada, * koja su od njihovihljudi ostavljena sama! * Poði sa mnom u okr�aj, * sve dok namudes ne pokloni dobitak tih stada! *Ali Sabbah odgovori: - Moj gospodaru, gledaj, posjednici su ovih stada velik narod.* Meðu njima su maèevi, * odva�ni na konju i pje�ice. * Ako se miupustimo u ovu te�ku stvar, * tada æemo mi poradi njihove jeze bitiu velikoj opasnosti. *Jer nijedan se od nas neæe vratiti natrag k svojemu narodu, * i bit æe od svoje sestriène odvojen svojim samotnimudesom. * * Tada se Kan-ma-kan zbilja morao nasmijati, * jer je primijetio, da je taj drugi obièna kukavica. * Stoga ga on ostavi da stoji i pojuri niz bre�uljak s porivom na djela, * tim �to je glasno povikao i zapjevao ove stihove: *O Nu 'manov narode! Mi smo ljudi od djela, Narod gospodara, koji tuèe neprijateljske èete.229

Stoièetrdesetidruffa noæPleme, koje se, ako mu se pribli�ava bojna vreva, Ondje, gdje je vruæe, budi u smionoj srèanosti.Oko siroma�noga kod njih blago spava, Ono ne opa�a nakaznu sliku siroma�tva.Gledajte dakle, ja se nadam pomoæi dobrostivoga Gospoda, Stvoritelja svjetova, koji moæno upravlja navijeke!* Tako on pojuri na one deve poput �estokoga devina pastuha* i sve potjera odatle ispred sebe: deve, goveda, sitnu stoku i konje.* Zatim meðutim po�ure na njega robovi s blje�tavom o�tricom i dugim kopljem. * A na njihovu se èelu nalazio jedan turski konjanik, silan u plesu bitke, * isku�an u vitlanju iskrièava maèa i sme-ðega koplja. * Taj je nadirao prema Kan-ma-kanu, glasno uzvikujuæi: � * Jao tebi! Kada bi ti znao komu pripadaju sva ova stada, *ti se ne bi dopustio zaluditi takvim èinjenjem. * Èuj, oni pripadajugrèkoj èeti, junacima s mora * i èerkeskoj vojsci. * I to su sve samebijesne junaèine, * sto vitezova po broju. * Oni su svim vladarimaotkazali poslu�nost, * i njima je ugrabljen pljaèkom jedan pastuh.* Tada su se oni zavjetovali, da se neæe bez njega vratiti doma. * Jedva daje taj govor dopro Kan-ma-kanu do u�iju, * on glasno dovikujuæi istisne ove rijeèi: * - Vi nitkovi, ovo je taj pastuh, na kojega vi mislite, * i u potraziza kojim ste se ujedinili, * kako bi vam se èinilo vrijednim nastojanja da se sa mnom borite. * Istupite samo svi zajedno protivmene * i uèinite ono, �to je sebi izabrala va�a volja! * * Zatim on istisne krik izmeðu u�iju el-Katula, * i on jurne naneprijatelje kao kakav Ghul76. * Kan-ma-kan ga meðutim usmjeri76 Stra�an pustinjski zloduh.230

Pripovijest o }Azizu i 'Aziziprema jahaèu, * njega probije i baci ga u okr�aju s konja. * A njemu iscure bubrezi. * Zatim se okrene prema drugomu, treæemu i èetvrtomu, i svima ugrabi �ivot. Pri tome se prizoru robovi pred njime prestra�e, a on im dovikne: - Vi leglo kopiladi, pritjerajte ovamo stada i konje, inaèe æuobojati svoje koplje va�om krvlju! Kada su oni pri tjerali stada i veæ htjeli otiæi odatle, * tada doðe ovamo takoðer Sabbah * uz glasan poklik radosti. * Ali se sada uskovitlao neki oblak pra�ine * i prekrio svijet svojim velom. * Zatim iz njega izaðe sto vitezova, * koji su izgledali poput bijesnih lavova. � Sabbah meðutim pobjegne u brzom trku, * napusti bojno polje i uspne se na bre�uljak, * i on poène tu bojnu grozu * promatrati iz daljine, * tim �to rekne:- * Moje junaèko srce * udara samo u igri i �ali! * * Sto vitezova opkoli Kan-ma-kana * i natisnu se sa svih stranai iz svih pravaca oko njega. * Jedan od njih izja�i naprijed i dovikne:- Kamo si se uputio s ovim stadima?Kan-ma-kan odgovori: - * Njih æu uzeti sa sobom kao svoj plijen, * a tebi zabranjujem da im se pribli�i�. * Ali hajde u okr�aj, * ovdje stoji pred vamaspreman jedan prijeteæi lav, * jedan silan junak, ijedan maè, * kojipogaða, ondje gdje udari! * * Kada je ovaj konjanik èuo te rijeèi, * on pogleda princa, i bude mu oèitim, * da je on lavu ravan vitez. * Ali je njegovo lice bilonalik punom Mjesecu, * kada stoluje na nebu u èetrnaestoj noæi, *a iz oèiju mu je sjala odva�nost. Bio je dakle taj konjanik predvodnik stotine ljudi, a njegovo je ime bilo Kaharda�. I kada je onugledao Kan-ma-kana u njegovome savr�enom vite�tvu i njegovojzraèeæoj ljepoti, tada on usporedi njegovu ljupkost s ljupko�æustanovite cure, koju je on ljubio, po imenu Chatiin. Njoj je bila odAllaha poklonjena takva ljepota i dra�est, otmjenost svojstava, iizvjesna tako divna narav, da je jezik nije mogao opisati i da je srce231

Stoiæetrdesetidru0a noæsvakoga mu�karca od nje bivalo zaèaranim. Ali su se vitezi njezina naroda bojali njezine ohole uznositosti, a junaci su se te zemlje predavali plahom po�tovanju pred njezinom viso�æu. I ona se bila zaklela, da æe se samo onomu predati kao supruga, tko je svlada u borbi. Kaharda� je meðutim pripadao njezinim proscima. Kada je ona dakle rekla svojemu ocu: � Nitko mi se ne smije pribli�iti, ako to nije onaj, koji æe me svladati na boji�tu maèem i kopljem! � i kada su Kaharda�u bile priopæene te rijeèi, tada se on ipak upla�io pred time, da se bori s jednom djevojkom. Jer bojao se sramote. Jedan mu je dodu�e od njegovih povjerljivih prijatelja rekao: - Tebe resi najveæe savr�enstvo po ljepoti i dra�esti. Pa ako sebude� s njome borio, ti æe� je, èak i ako bi ona bila jaèa od tebe,ipak svladati. Jer èim ugleda tvoju ljepotu i ljupkost, ona æe od tebeuzmaknuti, tako da æe� je ti svladati. Nastojanje je �ena usmjerenoprema mu�karcima, a sve to tebi nije nepoznato. Kaharda� se unatoè tomu bio sustezao i odbijao je, da se s njome bori. On je dapaèe bio ustrajao u tome svom odbijanju, sve dok se nisu ovako na�li on i Kan-ma-kan. On dakle povjeruje, daje ovaj njegova ljubljena Chatun, i on bude ispunjen strahom, iako ju je ljubio, jer je bio slu�ao o njezinoj ljepoti i hrabrosti. Sada on pojasi prema Kan-ma-kanu i uzvikne: - Ti tu, o Chatun, ti si do�la k meni, kako bi mi dala da upoznam tvoju hrabrost! Ipak siði sa svojega konja, kako bih ja s tobomnaklapao. Jer ja sam sakupio ova stada, izdao sam prijatelje, zavitezove sam i mu�eve od velikih djela ceste uèinio nesigurnima �sve to samo za volju tvoje ljepote i ljupkosti, koja nema sebi ravne.Zato se sada vjenèaj sa mnom, kako bi ti slu�ile princeze a ti posta

la kraljicom ovih zemalja. Jedva da su doprle ove rijeèi do Kan-ma-kanovih u�iju, kadli u njemu bukne vatra njegova gnjeva, i on povièe: - Jao, ti perzijski psu! * Otale s Chatunom i s onim, �to tila�no sluti�! * Dolazi ovamo u boj kopljem i maèem, * da te ubrzomogu baciti u pra�inu! * * Zatim on pojasi u okr�aj, * okru�i svojega protivnika i poène ga izazivati. * Kada ga je meðutim Kaharda� bolje pogledao, * on232

Pripovijest o 'Azizu i Aziziu njemu prepozna smionoga viteza, * jedan lavu slièan maè. * I njegova mu zabluda postane jasnom, * kada je na njegovu obrazu ugledao nje�ne malje nalik mirtama, * koje su iznikle usred crvenih ru�a. * Prestra�en zbog njegova napada on dovikne svojim ljudima: - Vi tu! Neka ga napadne jedan od vas * i neka mu poka�e maèa sijekuæu snagu * i koplja dr�æuæi posao! * Znajte, borba mnogih protiv jednoga je sramota, * pa makar on takoðer bio vitez pun odva�nosti * i junak nepobjediv u okr�aju! * * Tada na Kan-ma-kana pojuri neki lavu slièan vitez, * koji jesjedio na nekome crnom konju s bjelim kopitima * i s lisom na èeluvelikom kao dirhem. * On je zbunjivao oèi i duh, * kao da bi bio el--Abd�ar, 'Antarov77 konj, * o kome to u pjesmi glasi: *K tebi je do�ao konj, koji je iza�ao u boj,Veseli, koji je gore i dolje svjetlo vjenèao s tamom,Kao da ga je bijelo jutro pogodilo u èelo I odatle kroz tijelo izabralo put do kopita. * On pojuri poput vjetra na Kan-ma-kana, * i obojica su se tjerala jedan oko drugoga u borbi, dijeleæi udarac protiv udarca, * dasu srca sviju postala smetenima * i da su oèi lutale kao zaslijepljene. * Kao prvi meðutim pogodi Kan-ma-kan protivnika silnim junaèkim udarcem, koji mu je probio turban i èeliènu kacigu i dospiodo njegove glave. Tada on padne s konja, kao kada se deva sruèi nazemlju. Nato istupi naprijed jedan drugi i skoèi na njega, isto takotreæi i èetvrti i peti. Ali je on svima uèinio isto kao i prvomu. * Tadapojure na njega svi ostali, * svladani borbenim bijesom * i moænim�arom gnjeva. * Ali to nije dugo trajalo, dok ih nije sve probio �iljkom svojega koplja. * Kada je Kaharda� vidio ova junaèka djela,'Antar je glasoviti staroarapski junak iz predislamskih vremena.233

Stoicetrdesetidru0a noæ* prestra�io se, da mu je kraj blizu. * Jer on je prepoznao u mladiæu èvrstu odluènost, * i bio je uvjeren, da je on jedinstven meðu junacima i vitezovima nadaleko i na�iroko. * Stoga on dovikne Kan--ma-kanu: - Ja ti poklanjam tvoju krv i krv svojih drugova. Uzmi od ovihstada toliko mnogo, koliko hoæe�, i poði odavde svojim putem! Jerja imam samilosti prema tebi zbog tvoje mladenaèke ljepote. Tiima� veæe pravo, da ostane� na �ivotu.Kan-ma-kan odgovori: - * Velikodu�nosti ti plemenitih ne ponestaje. * Ali se okanitoga brbljanja, po�uri za svoj �ivot * i ne brini se za to �to govori prijekor! * Ne dopusti meðutim da te obuzme �elja, * da opet lovi� plijen, * nego otiði ravnim putem, kako bi postigao svoje spasenje! * * Tada se Kaharda� raspali od silnoga bijesa, * i �ar ga njegove strasti potjera u smrt. * I on rekne Kan-ma-kanu: - Jao tebi! * Kada bi ti znao tko sam ja, ti mi se ne bi usuðivaona bojno polje * pribli�avati s takvim rijeèima. * Raspitaj se o meni: * ja sam poznat kao jaki lav, * zvan Kaharda�, * koji je i�ao upljaèka�ke pohode protiv velikih kraljeva, * koji je putnicima pre-preèavao putove i odnosio trgovcima robu! * Taj konj, na kome ti

sjedi�, njega ja tra�im. I �elim, da me izvijesti�, * kako si ti do njegado�ao * i kako si ga uzeo za sebe! *Ovaj odgovori: - Znaj, ovaj je pastuh bio na putu prema mojemu tetku, kralju Sasanu, voðen od jedne stare �ene u visokim godinama, koja je bila imala uza se deset robova sebi na slu�bu. Tada si je ti napao i oduzeo joj konja. Izmeðu nas meðutim i one stare traje krvavi boj zbog mojega djeda, kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, i mojega strica, kralja Sarkana. - Ti tu - uzvikne Kaharda� - tko je tvoj otac, ti, koji nema� slobodne matere? - Znaj dakle - odgovori on - ja sam Kan-ma-kan, sin Dau el--Makana, sina 'Omara ibn en-Nu'mana!234

Pripovijest o Azizu i AziziKada je Kaharda� èuo te rijeèi, on rekne: � Ne mo�e se poricati, ti posjeduje� savr�enost, i ujedinjuje�ljupkost i vite�tvo.I zatim nastavi: � Poði odavde u miru. Jer od tvojega nam je oca bilo odreðenaponeka dobrota i dobroèinstvo!Ali Kan-ma-kan odgovori: � Tako mi Allaha, neæu ti odati nikakvo po�tovanje, ti preziradostojna prikazo, sve dok te ne svladam na bojnom polju! Tada se Beduin razbijesni. I sada obojica skoèe jedan na drugoga uz glasan bojni poklik, dok su njihovi konji naæulili u�i i podigli repove. Tako se oni dakle sudare s tolikom silinom, da su obojica pomislili, da se nebo rasprsnulo. Potom su se borili poput ovnova u tvrdom okr�aju i uvijek iznova zadavali naizmjence ubode kopljima. Konaèno izvede Kaharda� ubod kopljem protiv svojega protivnika, ali mu se Kan-ma-kan izmakne. Zatim se brzo okrene natrag prema njemu i probije Kaharda�u grudi, tako da mu je vrh koplja iza�ao na leða. On smjesta pokupi konje i plijen i dovikne robovima:� Na noge, tjerajte toliko brzo, koliko mo�ete!Sada siðe takoðer Sabbah i priðe Kan-ma-kanu s rijeèima: � * Ti si tra�io jedan èio okr�aj, * ti najveæi vite�e na�ega vremena! * Gledaj, ja sam za tebe molio, i Gospod je usli�io mojumolitvu. Zatim Sabbah odsijeèe Kaharda�u glavu. Kan-ma-kan meðutim, osmjehnuv�i se, rekne:� Ti tu, Sabbah, ja sam mislio, da si ti vitez u borbi i boju!Beduin odgovori: � Ne zaboravi svojega roba kod ovoga plijena. Mo�da æu timemoæi postiæi, da se vjenèam sa svojom sestriènom Nad�mom.235

Stoièetrdesetidruga noæ � Sigurno - rekne Kan-ma-kan - ti mora� u tome dobiti svojudio. Sada meðutim budi stra�ar nad plijenom i robovima! Sada se Kan-ma-kan dadne na put prema zavièajnoj zemlji i putovao je odatle bez poèinka dan i noæ, sve dok nije stigao do grada Baghdada, gdje je èula o njemu sva vojska. I vojnici uvide, kakav je plijen i kako je velika stada doveo sa sobom, i kako je Ka-harda�eva glava nataknuta na Sabbahovu koplju. Trgovci takoðer prepoznaju ovu glavu i radosno reknu: � Sada je Allah oslobodio od njega svijet. Jer on je bio drumski razbojnik. I oni su se èudili nad njegovom smræu i molili za onoga, koji ga je ubio. Baghdadski meðutim narod doðe ka Kan-ma-kanu i poène ga ispitivati o njegovim do�ivljajima. A on je pripovijedao ljudima, �to mu se bilo dogodilo. Tada svi ljudi poènu gledati na njega puni strahopo�tovanja, da, èak su i junaci i vitezovi bili ispunjeni strahom pred njim. On meðutim potjera sve, �to je imao sa sobom, sve do pod zidove palaèe. Ondje zabije koplje, na kome je bila nabo-dena Kaharda�eva glava, kod dvorskih vrata, poène darivati narod poklonima i davati mu konje i deve, tako da su ga baghdadski

stanovnici zavoljeli i postali mu od srca naklonjeni. Nato on priðe Sabbahu, doznaèi mu jedan prostran stan i dadne mu stanovit udio u plijenu. Naposljetku otiðe k svojoj materi i isprièa joj, �to je bio do�ivio na svome putovanju. U meðuvremenu je vijest o njemu doprla do kralja. Taj se podigne sa svojega prijestolja, zatvori se sa svojima pouzdanicima i rekne im: � Poslu�ajte, ja æu vam jasno izlo�iti svoju tajnu i obavijestitivas, koje me stvari u skrovitosti potièu na razmi�ljanje! Znajte,jedini æe Kan-ma-kan biti uzrokom na�ega progonstva iz ovih zemalja. Jer on je ubio Kaharda�a, unatoè tomu �to su uz njega bilaplemena Kurda i Turaka. I nama od njega prijete najveæe opasnosti. Ali se najvi�e moramo bojati njegovih prijatelja. Vi stedakako veæ èuli o djelovanju vezira Dandana. Taj je zatajio mojadobroèinstva, nakon �to sam mu èinio dobro, da, on me je izdao i236

Pripovijest o }Azizu i 'Aziziuèinio vjernost praznom rijeèju. Kako su mi prièali, on vodi ovamo :rupe iz svih pokrajina. A da Kan-ma-kana uèini sultanom, to je njegov plan. Jer vlast je dabome jednom pripadala njegovu ocu i njegovu djedu. I nema nikakve sumnje, da me on hoæe ubiti. To je posve sigurno. Kada su pouzdanici njegova prijestolja èuli od njega ove rijeèi, oni mu reknu: - O kralju, zaista, on tomu nije dorastao. Pa kada mi ne bismoznali, da je on od tebe othranjen, nitko se od nas ne bi na njegaobazirao. Znaj, mi ti stojimo na zapovijed. Ako ti hoæe� njegovusmrt, mi æemo ga ubiti. Ako hoæe� njegovo progonstvo, mi æemo gaprotjerati.Nato kralj odgovori: - Njegova je smrt jedino ispravno. Ali moram u tu svrhu uzetiod vas zakletvu. Tako mu se oni dakle zakunu, da æe Kan-ma-kana sigurno ubiti. Kada doðe vezir Dandan i èuje o prinèevoj smrti, on vi�e neæe moæi izvesti svoju namjeru. Èim su mu oni dakle bili izrekli na to sveèanu zakletvu, on im uka�e najvi�e poèasti i uputi se zatim u svoje vlastite odaje. Ali su se satnici poèeli od njega odmetati, a trupe su odbijale, da obavljaju vojnu slu�bu, sve dok ne vide, �to æe se dogoditi. Jer one su uviðale, da se veæi dio vojske nalazio kod vezira Dandana. U meðuvremenu obavijest od tome dopre takoðer do Kudije--Fakan. Tada ona bude ispunjena dubokom brigom, i ona odmah po�alje k onoj staroj, koja je inaèe obièavala dolaziti k njoj s porukama od njezina bratiæa. Kada je ta bila kod nje, ona joj zapovijedi, da otiðe k njemu i da mu podastre izvje�æe. Kada je ova stara do�la k njemu, ona izrekne pozdrav, nad èime je on oèitovao svoju radost. Zatim mu ona podastre izvje�æe. Po�to ga je bio èuo, on rekne: - Prenesi mojoj sestrièni moj pozdrav i reci: 'Gledaj, zemlja jevlasni�tvo Allaha, Svesilnoga i Preslavnoga. On je daje u nasljed-237

Stoièetrdesetidruffa noæstvo onomu, kojemu On hoæe od svojih slugu78. Kako je ipak lijepa pjesnikova rijeè:Alldh vlada! Tko se uzoholi, da æe sam postiæi svoj cilj,Toga æe On moæu odbiti natrag, tako da se du�a naðe u paklenom glibu.Kada bih ja ili tko drugi posjedovao od zemlje samo prst �iroko, Koji ne pripada Alldhu � to bi bilo mnogobo�tvo.' Tada se stara vrati natrag k njegovoj sestrièni i isprièa joj, �to je on bio rekao, i takoðer joj ispripovijeda, da Kan-ma-kan boravi u gradu. Kralj Sasan je meðutim èekao samo na to, da se on uputi iz Baghdada, kako bi zatim poslao nekoga za njim, tko bi ga trebao umoriti. Dogodilo se dakle, daje Kan-ma-kan izjahao u lov i hajku, zajedno sa Sabbahom, koji se nikada nije od njega odvajao, ni dar> ni noæ. I tada je ulovio deset gazela, meðu kojima jednu s tamnim oèima, koja je prestra�eno gledala nalijevo i nadesno. Nju on pusti na slobodu. Sabbah ga meðutim upita: - Za�to si ovu gazelu pustio na slobodu? Nasmije�iv�i se, Kan--ma-kan oslobodi tak

oðer ostale i rekne: - Mu�ka èast nala�e, da se oslobode gazele, koje imaju mlade. Ta je gazela zato pogledavala ovamo i onamo, jer ima mlade. Zato sam je oslobodio a s njome i ostale, njoj u èast.Sada Sabbah zamoli: - Pusti takoðer mene na slobodu, da otiðem k svojemu narodu! Osmjehnuv�i se, Kan-ma-kan ga udari donjim dijelom koplja ugrudi, tako daje pao na zemlju i poèeo se okretati poput neke zmi-78 Kur'an 7,125.238

Pripovijest o }Azizu i }Azizije. Istoga trenutka, gledaj, podigne se oblak pra�ine, poène odzvanjati topot konja, a ispod oblaka izaðu vitezovi i bojovnici. Takvo se �to dogodilo, jer su ljudi isprièali kralju Sasanu, da je Kan-ma-kan izjahao u lov i hajku, i jer je kralj zatim izaslao jednoga od Dajla-miæana, po imenu D�ami, sa dvadeset vitezova, dao im novac i za-povijedio da ubiju Kan-ma-kana. Èim su oni bili pri�li blizu k njemu, pojure na njega. Ali on takoðer natisne na njih i pobije ih do posljednjega èovjeka. Iznenada doðe, dojahav�i, takoðer kralj Sa-san. Ali kada je nabasao na svoje ljude i sve ih na�ao potuèene, prestra�i se i okrene opet natrag. Ali ga pograbe stanovnici toga grada i bace ga u èvrste okove. Kan-ma-kan je u meðuvremenu bio odjahao dalje s onoga mjesta, zajedno s Beduinom Sabbahom. I dok je on tako i�ao, ugleda usput nekoga mladiæa na kuænim vratima. Njega on pozdravi. Mladiæ meðutim ode, nakon �to mu je bio uzvratio pozdrav, u kuæu i ubrzo se vrati sa dvije zdjele. U jednoj je bilo kiselo mlijeko, u drugoj su le�ali zalogaji kruha i komadi mesa, oko kojih se pario rastopljeni maslac. On obje zdjele stavi pred Kan-ma-kana s rijeèima:� Uèini mi èast i pojedi od na�ega jela!Ali Kan-ma-kan odbije, da jede. I tada ga mladiæ upita:� �to je tebi, èovjeèe, da neæe� jesti? � Znaj, mene optereæuje stanoviti zavjet � odgovori Kan-ma--kan. Kada je mladiæ zatim dalje pitao: � Sto je bilo povodom za tvoj zavjet? - princ odgovori: � Èuj, kralj mije Sasan ugrabio gospodstvo u neprijateljskom silni�tvu, premda je to gospodstvo prije mene pripadalo mojemu ocu i mojemu djedu. On ga se domogao silom poslije smrti mojega oca, tim �to me je zbog mojih mladih godina gurnuo ustranu. Tada sam ja uèinio zavjet, da ni od koga neæu jesti jela, sve dok svojemu srcu ne pribavim osvetu na svome suparniku. � Raduj se � uzvikne mladiæ � Allah je veæ ispunio tvoj zavjet. Jer znaj, on je zarobljen u jednoj kuæi, i meni se èini, da æe uskoro umrijeti.239

Stoièetrdcsetidruga noæ Kada je Kan-ma-kan upitao, u kojoj je kuæi zatoèen, mladiæ odgovori:� U onoj visokoj graðevini s kupolom. Tada princ ugleda neku visoku nadsvoðenu zgradu i opazi, kako se onamo natiskivao narod, ne bi li dotukao Sasana, dok je ovaj ku�ao samrtnièke muke. Kan-ma-kan smjesta poðe onamo, sve dok nije dospio do te zgrade i vlastitim oèima vidio, �to se u njoj zbiva. Zatim se vrati k onoj kuæi, sjedne uz jelo i dosita se najede. Ono �to je jo� preostalo od mesa, stavi on u svoju vreæu. Potom ostane sjediti na onome mjestu, sve dok nije nastala tamna noæ i dok mladiæ, kod kojega je bio gostom, nije zaspao. Ubrzo se Kan--ma-kan uputi do zgrade s kupolom, u kojoj je Sasan bio zarobljen. Uokolo su bili psi, koji su ga èuvali, i jedan od njih skoèi na princa. Njemu on iz svoje vreæe dobaci komad mesa. Isto je tako dobacivao drugim psima komade mesa, sve dok nije pri�ao zgradi i dopro do kralja Sasana. Njemu on polo�i ruku na glavu.� Tko si ti? - povièe ovaj o�trim glasom.Tada princ odgovori: � Ja sam Kan-ma-kan, kojemu ti radi� o glavi. Ali te je Allahu tvojima zlim namislima doveo u klopku. Zar ti nije bilo dosta, �tosi mi oduzeo moju dr�avu, dr�avu mojega oca i djeda? Zar si mi

morao takoðer raditi jo� i o glavi? Sada se Sasan zakune la�nom zakletvom, da ga on nije htio dati ubiti i da prièe o tome nisu istinite. Tada mu Kan-ma-kan oprosti i rekne:� Slijedi me! Ovaj odgovori:� Ja ne mogu uèiniti jedan jedini korak, tako sam slab. � Ako to tako stoji � odgovori Kan-ma-kan � tada æemo si minabaviti dva konja i zajedno izjahati. Zatim on uèini, kako je bio rekao. On i Sasan su uzja�ili i jahali odatle sve do jutra. Tada izmole jutarnju molitvu i poðu dalje, sve240

Pripovijest o Azizu i Azizidok nisu do�li do nekoga vrta. Ondje sjednu na zemlju, kako bi naklapali. Sada Kan-ma-kan poène i rekne Sasanu:- Ima� li ti u srcu jo� bilo �to protiv mene?- Ne, tako mi Allaha! - odgovori Sasan. Nato se slo�e u tome, da se vrate u Baghdad, a Beduin Sabbah rekne:- Ja æu po�uriti ispred vas, kako bih ljudima donio veseluvijest! Tako dakle on odja�i naprijed i javi mu�karcima i �enama veselu vijest. Tada mu narod doðe ususret s tulumbazima i frulama. Takoðer se pojavi Kudija-Fakan, nalik U�tapu, koji tamu svijeta obasjava svojom zraèeæom svjetlo�æu. Kada je Kan-ma-kan pri�ao k njoj, du�u obuzme èe�nja za du�om, tijelo poène �udjeti za tijelom. J�ada su ljudi toga svijeta govorili vazda jo� samo o Kan-ma--kanu nadaleko i na�iroko, a vitezovi su o njemu svjedoèili, daje on najodva�niji junak svojega vremena. I oni su govorili: - Nijedan ne smije biti nad nama sultanom, nego jedino Kan--ma-kan, i gospodstvo æe njegova djeda opet biti kao prije toga! Sto se meðutim tièe kralja Sasana, on uðe k Nuzhati ez--Zaman. Ona mu rekne: - Zaista, vidim, kako narod ni o èemu drugom ne razgovara osim o Kan-ma-kanu i o njemu kazuje, da ima svojstva, koja ne mo�e opisati nijedan jezik. - Slu�ati i vidjeti nije isto - odgovori Sasan. - Ja sam ga vidio, ali nisam primijetio na njemu nijedno od svih tih svojstava savr�enosti. Takoðer ne biva reèeno sve ono �to se slu�a. Ali narod jedan drugoga majmunski opona�a u pohvali njemu i u ljubavi prema njemu, i Allah je dopustio da njegova glasovitost ide trèeæi preko jezika ljudi, tako da su se srca baghdadskog naroda priklonila njemu i takoðer veziru Dandanu, tomu izdajnièkomu, nevjernom èovjeku. Taj je za njega doveo trupe iz svih pokrajina. Tko241

Stoicetrdesetidru0ct noæmo�e biti vladar zemalja i biti zadovoljan time, da �ivi pod vla�æu jednoga osirotjela, bezvrijednog vladara? Kada je Nuzhat ez-Zaman zatim upitala: - �to si ti onda odluèio uèiniti? - on odgovori: - Ja sam odluèio, da ga ubijem. Zatim vezir Dandan treba vidjeti, daje njegov plan preteèen, sebe opet podvrgnuti mojoj zapovijedi i zakleti mi se na poslu�nost, jer mu neæe ni�ta vi�e preostati,osim da njegove usluge pripadnu meni.Ali mu Nuzhat ez-Zaman odgovori: - Zaista, izdaja protiv stranaca nije lijepa. Koliko je to manjeprotiv onih, koji nam stoje tako blizu! Ispravno bi bilo, da ga tio�eni� svojom kæerju Kudijom-Fakan i da poslu�a� ono, �to nam jeu stihovima objavila davnina:Ako je udes iznad tebe podigao nekoga drugog èovjeka, Èak i ako si ti dostojniji, i ako ti to takoðer te�ko pada,Podaj mu pravo dostojanstva, koje mu dolikuje: On bi te svakako dosegao, bio on blizu, ili daleko!I takoðer ne govori o onome, �to si o njemu iskusio. Inaèe bi ti bio èovjek, koji prednost dr�i daleko od sebe.

Kolike su mnoge u haremu ljep�e nego supruga. Pa ipak je suprugu udes visoko postavio! Kada je Sasan èuo od nje te rijeèi i kada mu je do�ao do svijesti smisao ovih stihova, on gnjevno odskoèi od njezine strane i uzvikne:242

Pripovijest o 'Azizu i Azizi - Kada to ne bi nanosilo pogrdu i donosilo sramotu, da te ubijem, zbilja, ja bih ti odrubio glavu maèem i smjesta te poslao ugrob!Tada ona odgovori:- Dok se ti na mene gnjevi�, ja se ipak s tobom samo �alim!Zatim se ona brzo podigne, poljubi mu glavu i rekne: - To �to ti misli� je ispravno. Mi æemo sada zajedno nastojatinaæi neko sredstvo, kojim æemo ga odvesti u smrt.Ovima se njezinim rijeèima on obraduje i rekne: - Tragaj brzo za tim sredstvom i oslobodi me od moje brige!Jer meni su vrata sredstava i putova postala preuskima.Tada ona nastavi: - Ja æu ti sigurno smisliti neko lukavstvo, kako bih njegovu �ivotu uèinila kraj.- Na koji naèin � upita on.A ona mu dadne kao odgovor: - Posredstvom na�e robinje, zvane Bakun. Jer ona je okretnau svim lukav�tinama. Ova je meðutim robinja bila jedna od najopakijih utemeljiteljica nesreæe, i prema njezinoj je religiji to bio grijeh, ako se ne bi izmi�ljala nikakva nevaljal�tina. Ona je bila othranila Kan-ma-kana i Kudiju-Fakan, da, Kan-ma-kan joj je bio od srca odan i obièavao je u svome velikom po�tovanju prema njoj spavati do njezinih nogu. Kada je kralj Sasan bio èuo te rijeèi svoje supruge, on rekne:- Da, taj je savjet ispravan. Zatim naredi da doðe robinja Bakun, ispripovijeda joj, �to se bflo dogodilo, i zapovijedi joj, neka princu oduzme �ivot, tim �to joj je obeæao koje�ta lijepo. - Tvojoj æu se zapovijedi pokoriti - odgovori ona - ali �elim,o moj gospodaru, da mi htjedne� dati jedan bode�, koji je natopljen vodom smrti, kako bih ti ga ja tim br�e mogla dokrajèiti.243

Stoièetrdesetidrujja noæ Sasan joj rado uèini po volji i donese za nju bode�, koji je mogao izaæi u susret smrtnom udesu. Ta je dakle robinja bila èula pripovijesti i stihove i u sebe upila rijetka izvje�æa i prièe. Pa èim je bila primila taj bode�, ona izaðe iz kuæe i poène razmi�ljati, kako æamaèno doæi glave. Ona dakle doðe ka Kan-ma-kanu, dok je on sjedio i èekao na obeæanje nekog sastanka s gospodaricom Kudijom-Fakan. Tako se dogodilo, da su te noæi njegove misli bile okrenute k njegovoj sestrièni i da su u njegovu srcu plamtjeli plamenovi ljubavi. U tome trenutku iznenada uðe k njemu Bakun i rekne: � Sada je vrijeme, da se dospije do sjedinjenja. Jer dani su rastanka pro�li.Kada je to èuo, on upita:- Kako stoji s Kudijom Fakan?- Znaj, ona misli samo na tvoju ljubav - odgovori Bakun. Tada Kan-ma-kan skoèi na noge, odlo�i svoje gornje haljine i dadne joj ih i obeæa joj sve lijepo. Ona meðutim nastavi: � Slu�aj, ja æu ovu noæ provesti kod tebe. Ispripovijedati æu tine�to od onoga, �to sam èula, i tje�iti te pripovijestima o onima kojisu bolesni od ljubavi, i koji se muèe u svojoj èe�nji.Ali Kan-ma-kan odgovori: - Ispripovjedaj mi neku pripovijest, koja æe obradovati mojesrce, i koja æe me osloboditi od moje brige!

S rijeèima: - Od srca rado! - ona sjedne pokraj njega na pod, dok je onaj bode� bio skriven u njezinim haljinama, i zatim nastavi:� Znaj, ono najvedrije, �to su moje u�i èule, jePRIPOVIJEST 0 HA�I�OJEDU. Bio jednom jedan èovjek, koji je volio ljepotice i na njih izdavao svoj novac, sve dok nije posve osiroma�io i nije vi�e ni�ta244

Pripovijest o ha�i�ojeduposjedovao. Tada mu svijet postane pretijesnim, i on poène lutati unaokolo po ulicama, kako bi potra�io ne�to, èime bi se mogao rrehraniti. I dok je on tako naokolo hodao, gledaj, kad li mu se zabije neki stari klin u no�ni prst, tako da mu je potekla krv. On sjedne nastranu, opere krv i pove�e si taj prst. Zatim vièuæi poðe dalje, sve dok nije do�ao do nekog hammama. On uðe u njega i odlo�i svoje haljine. Pa kada se unutra ogledao oko sebe, naðe da e posrijedi uredna i èista kupelj. Sjedne dakle na bunar �advrvana i pusti da mu voda stalno teèe preko glave, sve dok nije postao umornim.'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

.-?*.. . - - .... IPJissS«3BE

245

mr- .f'� , tAli kada je poèela

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje taj èovjek sjeo na bunar �advrvana i daje pustio da mu voda stalno teèe preko glave, sve dok nije postao umornim. Zatim otiðe u prostoriju s hladnom kupelji, pa po�to ondje nije ni na koga nai�ao, sjedne u jedan tihi kut, izvuèe komad ha�i�a i proguta ga. Kada mu se ovaj bio popeo u glavu, on padne poleðu�ke na mramorni pod. A sada ga je ha�i� obmanjivao, da ga masira neki ugledni komornik i da mu stoje uz glavu dva roba, jedan s posudom za vodu, a drugi s ostalim kupaæim priborom i onim, �to hammamski poslu�itelj inaèe jo� treba. Kada je to vidio, on sebi u snu rekne: - Èini se, da se oni u meni varaju, ili su to ljudi iz na�ecehovske udruge, ha�i�ojedi! Zatim on ispru�i svoje noge i povjeruje da èuje, kako mu ham-mamd�ija kazuje: - O gospodaru, blizu je vrijeme da poðe� gore. A danas si ti naredu.On rekne sam sebi, osmjehnuv�i se:- Divno, o ha�i�u! Zatim �uteæi sjedne uspravno, nastavi sanjati, da dolazi ham-mamd�ija, da ga uzima za ruku i da mu stavlja oko tijela rubac od247

Stoièetrdesetitreæa noæcrne svile. Oba roba poðu iza njega s posudama i priborom. Tako su ga pratili, sve dok ga nisu doveli u stanovitu odaju, gdje su zapalili tamjan. Tada opazi, kako je prostorija puna svakojaka voæa i mirisnoga cvijeæa. Isijeku za njega jednu lubenicu i dadnu mu da sjedne na stolicu od ebanovine. Tu je meðutim stajao hammam-d�ija i prao ga, dok su oba roba lijevala preko njega vodu. Zatim ga dobro istrljaju i reknu:- O na� vladaru i gospodaru, bio uspje�an navijeke! Zatim oni opet izaðu i zatvore vrata. Dok je sve to sanjao, uzme rubac sa svojega tijela i poène se smijati, sve dok nije gotovo pao u nesvijest. Dugo se vremena dalje smijao. Zatim meðutim u sebi rekne:

- Sto je to s njima, da me oni oslovljavaju kao nekog vezira ida mi govore 'na� vladaru i gospodaru'? Mo�da su sada to uèinilizabunom. Ali æe me uskoro prepoznati i reæi: 'To je neki nitkov.' Izatim æe me dosita istuæi po zatiljku. Buduæi daje sada osjeæao da mu je vruæe, on otvori vrata, na�to dalje usne, da su mu pri�li neki mali mameluk i neki u�kopljenik. Mameluk je imao kod sebe sve�anj. Njega on otvori i izvadi iz njega tri svilena rupca. Prvi mu stavi preko glave, drugi preko ramena, a treæi mu opa�e oko bokova. U�kopljenik mu meðutim donese nanule, i obuje mu ih. Sada mu priðu mameluci i u�kopljenici i povedu ga, pridr�avajuæi ga, dok se on neprekidno smijao, sve dok nije odatle iza�ao i uspeo se u stanovitu dvoranu. Nju on naðe opremljenu velikim sagovima, kako to prilièi samo za kraljeve. Ubrzo k njemu po�ure sluge i posjednu ga na neki divan. Zatim ga poènu masirati, sve dok ga nije svladao san. I dalje je u snu vidio na svojim grudima neku djevicu. Nju on poljubi i stavi je meðu svoja stegna. Zatim pred njome klekne, onako kako mu�karac obièava kleknuti pred �enom, uzme svoj kurac u ruku i poène djevicu povlaèiti i pritiskati na sebe. Odjednom mu netko dovikne:- Probudi se, ti nitkove! Veæ je podne, a ti jo� uvijek spava�! Tada on otvori oèi i naðe se kako le�i na rubu bunara s hladnom vodom, usred gomile ljudi, koja ga je ismijavala, i pri tome je248

Pripovijest o ha�i�ojedunjegov kurac bio nadignut, a rubac mu je bio pao s tijela. Sada mu postane jasno, da su sve to bile zablude snova i obmane ha�i�a. On ru�an pogleda onoga, koji ga je probudio, i rekne:� Ah, kamo sreæe da sam ipak mogao odsanjati do kraja!Ali ljudi povièu: � Zar te nije sram, ti ha�i�ojedu, da spava� ovdje gol s nadig-r.utim kurcem? I oni ga poènu udarati, sve dok mu potiljak nije postao crvenim. On je meðutim bio gladan a ipak je bio okusio predukusrla�enstva.' Kada je Kan-ma-kan bio saslu�ao ovu robinjinu prièu, on se poène smijati, sve dok nije pao na leða. I on rekne Bakuni: - Dadiljo, to je zbilja jedna divna pripovijest. Ja nisam jo� nikada èuo ne�to poput ove prièe. Zna� li ti mo�da jo� neku drugu?- Dakako - odgovori ona. I sada je pripovijedala robinja Bakun Kan-ma-kanu bez prestanka bajkovite dogodov�tine i vesele rijetkosti, sve dok ga nije svladao san. Ova mu meðutim robinja ostane sjediti uz njegovu glavu, sve dok nije pro�ao najveæi dio noæi. Tada ona rekne u sebi samoj:- Ovo je vrijeme, da se iskoristi prilika! Ona brzo skoèi na noge, trgne bode�, baci se na Kan-ma-kana i htjedne mu prerezati grkljan. Ali gledaj sad, uðe k njima prinèeva mati, a èim ju je Bakun ugledala, ona se po�uri njoj ususret. Ali ju je spopao strah, i ona poène drhtati, kao da ju je pograbila groznica. Zaèuðena njezinim izgledom probudi Kan-ma-kanova mati svojega sina iza sna. I èim se ovaj probudio, naðe svoju mater gdje sjedi uz njegovu glavu. Tako je njezin dolazak bio uzrok njegovu spasenju. A razlog je njezina dolaska bio, �to je Kudija-Fakan èula izvje�æe o planu za njegovo umorstvo i �to je rekla njegovoj materi: � O �eno mojega strica, po�uri se k svojemu sinu, prije nego�to ga umori vje�tica Bakun!249

Stoièetrdesetitreæa noæ I zatim joj je ona sve bila ispripovijedala, od poèetka do kraja. Tada je mati bila odjurila, a da se nije pravo ni sna�la i da nije nimalo prièekala, i bila je u�la upravo u trenutku, u kome se Bakun podigla protiv zaspaloga i kada mu je htjela presjeæi grkljan. Èim se dakle probudio, on rekne svojoj materi: � Do�la si u pravo vrijeme, draga mati. Jer moja je dadilja

Bakun takoðer upravo kod mene ove noæi.On se zatim okrene robinji i upita je: � Tako ti mojega �ivota, zna� li jo� kakvu pripovijest, ljep�unego druge, koje si mi ispripovijedala?Bakun odgovori: � Sto je to, �to sam ti prije ispripovijedala, u poreðenju s onim,�to bih ti jo� mogla ispripovijedati! To je jo� mnogo veselije. Ali tito moram pripovijedati u drugo vrijeme. Zatim ona krene, jedva jo� vjerujuæi u svoje spasenje, premda joj je on doviknuo zbogom. Jer ona je u svojoj prepredenosti bila primijetila, da je njegova mati imala izvje�æe o tome, �to se dogodilo.Ova dakle ode svojim putem. Ali mu njegova mati rekne: � Dragi sine, ovo je jedna blagoslovljena noæ, jer te je P llah Uzvi�eni spasio od te prokletnice.� Kako to? - upita on. I ona mu isprièa kako je sve teklo od poèetka do kraja. Tada joj on rekne: � Draga mati, gledaj, tko treba ostati na �ivotu, za njega nemanikakva ubojice. I èak ako ga pogodi ubojièina ruka, on ne umire.Samo �to je za nas najbolje, ako otputujemo od ovih neprijatelja.Ali æe AUah uèiniti ono, �to On hoæe. Sljedeæega jutra Kan-ma-kan napusti grad i ujedini se s vezirom Dandanom. Poslije njegova su se meðutim odlaska dogodile izmeðu kralja Sasana i Nuzhate ez-Zaman stvari, koje su takoðer nju prisilile, da napusti grad. Tako dakle ona takoðer doðe k njima, a isto se tako s njima ujedine svi dr�avni dostojanstvenici kra-250

Pripovijest o ha�i�ojeduija Sasana, koji su se priklonili njihovoj strani. Oni dakle sjednu u ratni savjet, i usuglase se glede plana, da poduzmu plaèka�ki pohod protiv kralja od Male Azije i da uzmu nad njim osvetu. Tako oni æakle krenu u rat protiv Ruma79. Ali padnu u ropstvo kralja Rum-zana, vladara Male Azije, nakon �to su se dogodile jo� neke druge stvari, o kojima bi prièanje ovdje predaleko vodilo, kako æe to proizaæi iz onoga �to slijedi. O danu potom zapovijedi kralj Rum-zan, da trebaju doæi k njemu Kan-ma-kan i vezir Dandan i njihovi pratioci. I kada su oni zatim stupili pred njega, on im dadne da ?;ednu pokraj njega i zapovijedi da se donesu stolovi s jelima. Kada - E to dogodilo, oni poènu jesti i piti i primire se, nakon �to su veæ bili vidjeli pred oèima sigurnu smrt. Jer kada je on naredio da oni zoðu, oni su jedan drugomu rekli:- On je samo zbog toga poslao po nas, jer nas hoæe dati ubiti.Kako su se oni dakle sada osjeæali sigurnima, kralj im rekne: - Vidio sam jedan san, i ispripovijedao sam ga redovnicima,ah su ovi rekli, da mi ga nitko ne mo�e rastumaèiti osim veziraDandana.Tada vezir rekne:- Neka bi dobro bio vidio, o najveæi kralju na�ega vremena!Kralj meðutim nastavi: - O veziru, vidio sam sam sebe u nekoj jami, koja je izgledalaKao mraèna bunarska rupa, i tu su bile gomile ljudi, koji su me muèili. Ja sam htio skoèiti gore. Ali kada god bih skoèio uvis, padaobih ponovo natrag na svoje noge, i bilo mi je nemoguæe, da izaðemiz one jame. Zatim sam se ogledao oko sebe i ugledao u njoj jedanzlatni pojas. Prema njemu sam ispru�io ruku, da ga uhvatim. Alikako sam ga podigao sa zemlje, vidio sam, da su to dva pojasa. Kada sam si dakle obadva opasao, gledaj, tada su ta dva bili opetsamo jedan pojas. To mi se, o veziru, dogodilo u snoviðenju, to jeono, �to sam vidio u slatkom snu.79 Rumi su stanovnici zemlje Ruman, to jest: Bizanta.251

Stoièetrdesetitreæa noæ

- Znaj, o na� gospodaru i sultane - odgovori Dandan - tvojlik iz sna ukazuje na to, da ti ima� nekoga brata ili nekoga bratovasina, ili sina nekoga strica, ili bilo koga, tko pripada tvojoj kuæi, tvojemu mesu i krvi, koji je svakako jedan od va�ih najplemenitijih. Po�to je kralj bio èuo ovo tumaèenje, on pogleda Kan-ma-ka-na, Nuzhatu ez-Zaman, Kudiju-Fakan, vezira Dandana i druge zarobljenike, tim �to je rekao u sebi samome: - Ako ja ovima dadnem odrubiti glave, tada æe i�èeznuti hrabrost njihovih trupa, jer zatim dakako neæe biti voða, i ja æu se moæiuskoro vratiti u svoju zemlju, kako mi se ne bi izgubilo moje gospodstvo! Èim se dakle u njemu uèvrstila ta odluka, on dadne pozvati krvnika i zapovijedi mu, da Kan-ma-kanu na licu mjesta presijeèe vrat. Ali gledaj, u istome trenutku stupi naprijed kraljeva dadilja i upita ga:- O bla�eni kralju, �to si to odluèio?On odgovori: - Odluèio sam, da ove zarobljenike, koji su u mojoj moæi, dadnem ubiti: zatim æu njihove glave dati prebaciti njihovim drugovima i sam ih napasti sa svojim trupama u punom napadu. Mi æemojedan dio pobiti i ostale natjerati u bijeg, i to æe biti odluèujuæa bitka. Tako æu se moæi uskoro vratiti natrag u svoju zemlju, prije nego�to se u mojoj dr�avi zbudu dalekose�ni dogaðaji. Kada je dadilja èula od njega ove rijeèi, ona mu priðe i rekne mu na stranom jeziku: - Kako ti to mo�e izgledati dobro, da dadne� ubiti sina svojega brata, svoju sestru i kæer svoje sestre?Kod tih se dadiljinih rijeèi kralj silno razbijesni, i povièe na nju: - O ti prokletnice, zar mi ti nisi prièala, da je moja mati bilaubijena i daje moj otac skonèao od otrova? Ti si mi ipak dala jedandragulj i rekla, daje taj pripadao mojemu ocu! Za�to mi dakle nisirekla istinu?252�

? Pripovijest o ha�i�ojedu Tada ona odgovori: - Sve, �to sam ti ja prièala, je istina. Ali je s nama dvoma pos-::;edi neobièna stvar, i udes je nas obojega èudesan. Sada dakle, ja fe zovem Mard�ana, a tvoja se mati zvala Abriza. Ona je bila puna epote i dra�esti, njezina je hrabrost bila slavljena u poslovicama, na je bila èak meðu junacima na glasu zbog svoje odva�nosti. Tvoj je otac bio kralj 'Omar ibn en-Nu'man, vladar od Baghdada i Chorasana. To je pouzdano istina i izvan svake sumnje. On je po-- _:0 jednom svojega sina Sarkana u jedan pljaèka�ki pohod s ovim vezirom Dandanom, i oni su izveli poneko junaèko djelo. Tvoj je iakle brat, kralj Sarkan, bio izjahao ispred trupa i odvojio se od svoje vojske: tada se susreo s tvojom materom, princezom Ab-rizom, u njezinu dvorcu. Mi smo naime bile s njome oti�le na jedno :>amljeno mjesto, kako bismo se hrvale. Ondje je on nabasao na r.as, dok smo mi upravo bile pri borbi. I on se hrvao s tvojom materom. Ali gaje ona pobijedila svojom zraèeæom ljepotom i svojom smiono�æu. Zatim ga je zadr�ala tijekom pet dana kao gosta u svome dvorcu. Ali je to bilo dojavljeno njezinu ocu preko njegove matere, stare Savahi, s nadimkom Dhat ed-Davahi. Nakon �to je noja mati bila prihvatila islam od tvojega brata Sarkana, on ju je poveo sa sobom i potajno je otpratio u grad Baghdad. Kod nje smo bile samo ja i Raihana i dvadeset drugih djevojaka. I mi smo takoðer sve bile od Sarkana prihvatile islam. Kada smo zatim do�le k tvojemu ocu, kralju 'Omaru ibn en-Nu'manu, i kada je on ugledao tvoju mater, princezu Abrizu, njegovo je srce ispunila ljubav prema njoj. I jedne noæi on otiðe k njoj i ostane s njome nasamo, i ona tada ostane s tobom trudna. Tvoja je meðutim mati imala tri dragulja, i njih je poklonila tvojemu ocu. On jedan dadne svojoj kæeri Nuzhati ez-Zaman, drugi tvojemu bratu Dau el-Makanu a treæi tvojemu drugom bratu, kralju Sarkanu. Ovaj mu princeza Abriza opet uzme i saèuva ga za tebe. Kada se zatim pribli�ilo vrijeme njezina poroðaja, tvoju mater obuzme èe�nja za svojima, i ona mi otkrije svoju tajnu. Tada se ja uputim k jednomu crnom

robu po imenu el-Ghadban, potajno mu priopæim na� plan i po-taknem ga na to, da putuje s nama. Ovaj nas rob izvede iz grada i253

Stoièetrdesetitreæa noæpobjegne s nama, dok je tvoja mati veæ bila blizu svojega poraða-nja. Kada smo upravo dospjeli do poèetka svoje zemlje, u jednome osamljenom kraju, kadli spopadnu tvoju mater poroðajni trudovi. Ali se je taj rob bio u mislima potajno pozabavio time, i tako joj on priðe i poène od nje tra�iti ono sramotno. Tada ona na njega glasno povièe i poène se od njega u�asavati. I u svome te velikom strahu ona odmah rodi. U tome je meðutim trenutku poèeo iz pravca na�e zemlje dolaziti neki oblak pra�ine, i taj se poène uspinjati i kovitlati, sve dok se svijet nije izgubio u tami. Tada se rob prestra�i za svoj �ivot, i on u svome bijesu udari princezu Abrizu svojim maèem i ubije je. Zatim uzja�i konja i odja�i odatle. Èim je on dakle bio pobjegao, rastvori se oblak pra�ine, i pojavi se tvoj djed, kralj Hardub, vladar od Male Azije. Tek �to je on bio otkrio tvoju mater, svoju kæer, kako ondje le�i mrtva, ispru�ena na zemlji, njega ispuni gorka patnja i duboka �alost. On me upita, kako je ona dospjela u smrt i za�to je potajno napustila zemlju svojega oca. Tada sam mu ja ispripovijedala sve, od poèetka do kraja. To je takoðer razlog neprijateljstva izmeðu naroda zemlje Grka i naroda dr�ave od Baghdada. Zatim smo ponijeli tvoju umorenu mater i polo�ili je u grob. Ja sam meðutim tebe veæ bila uzela k sebi, i othranila sam te, i objesila sam ti oko vrata dragulj, koji je bila imala princeza. Kada si ti kasnije bio odrastao i dosegao mu�evnu dob, nije mi bilo moguæe, da ti priopæim stvarno stanje stvari. Jer da sam te bila o njemu izvijestila, tada bi ubrzo opet meðu vama izbili ratovi. �utnju mi je takoðer nalo�io tvoj djed, a ja ipak nisam mogla postupati protiv zapovijedi kralja Harduba, vladara od Male Azije. To je razlog, zbog kojega sam pred tobom sakrila te stvari i zbog kojega ti nisam rekla, da je kralj 'Omar ibn en-Nu'man tvoj otac. Kada si ti do�ao na vlast, ispripovijedala sam ti jedan dio istine, ali sam te o cjelini mogla izvijestititi tek u ovome èasu, o najveæi kralju na�ega vremena. Skriveno sam ti uèinila otvorenim i prinijela za to dokaz. To je ono o èemu ja posjedujem izvje�æe. Uzmogao ti sada imati vlast nad svojom odlukom! Zarobljenici su meðutim bili sve èuli, �to je rekla robinja Mard�ana, kraljeva dadilja. I sada Nuzhat ez-Zaman iznenada glasno klikne i uzvikne:254

Pripovijest o ha�isojedu � Tako je onda ovaj kralj Rumzan moj brat od strane mojegaoca 'Omara ibn en-Nu'mana, a njegova je mati bila princezaAbriza, kæi kralja Harduba, vladara Male Azije! Ja takoðer posveasno prepoznajem ovu robinju Mard�anu. Èim je dakle kralj Rumzan sve to èuo, obuzme ga �estoko uzbuðenje, i bio je u nedoumici o sebi samome. Ipak on smjesta dadne da doðe k njemu Nuzhat ez-Zaman, pa kada ju je pogledao, krv bude privuèena ka krvi. On je upita o njezinima �ivotnim udesima i ona mu sve ispripovijeda. I ono se, stoje ona kazivala, podudaralo s onim, �to je bila isprièala njegova dadilja Mard�ana. Zato kralj postane sigurnim u to, da on pouzdano i bez sumnje potjeèe od iraèkog naroda i da je kralj 'Omar ibn en-Nu'man bio njegov otac. I u tome trenutku on razrije�i okove svoje sestre Nuzhate ez--Zaman. Ona mu priðe i poljubi mu ruke sa suzama u oèima. I buduæi daje ona plakala, kralj je takoðer morao zaplakati. Ispunila gaje bratska nje�nost, i njegovo se srce prikloni sinu njegova brata, sultanu Kan-ma-kanu. On brzo skoèi na noge i oduzme krvniku maè iz ruke. Sada zarobljenici povjeruju, da je do�ao njihov posljednji èas, kada su ga vidjeli da to èini. On meðutim zapovijedi, da ih se privede, i sam rasijeèe njihove okove, tim �to je doviknuo svojoj dadilji Mard�ani: � Upoznaj jo� jednom sve ove sa svojom povije�æu, koju si meni ispripovijedala!Tada ona odgovori: � Znaj, o kralju, ovaj je stari vezir Dandan, i on je za mene najbolji svjedok. Jer on zna, kako se sve u istini dogodilo. Tada je ona istoga èasa poèela pred zarobljenicima i pred kraljevima Grka i Franaka80, koji su ondje bili nazoèni, i upoznavala

80 Podsjeæamo èitatelja na osamdesetiosmu noæ (u II. svesku): "... i k njima [Grcima] stignu Franci iz svih svojih zemalja: Francuzi, Nijemci, Dubrovèani, Zadrani, Mleèani, Ðenovljani i sve te vojne èete Bljedolikih", gdje je vjerojatno posrijedi reminiscencija na Èetvrtu kri�arsku vojnu, osvajanje Konstantinopola i utemeljenje Latinskog Carstva 1204. godine. Dok su Grci (Rumi) oznaka za stanovnike Bizanta, Franci oznaèavaju stanovnike ostalog dijela Europe.255

Stoièetrdesetitreæa noæih je s onom povije�æu, dok su joj je kraljica Nuzhat ez-Zaman i vezir Dandan i svi drugi zarobljenici potvrðivali. Ali ba� kada je robinja Mard�ana zavr�ila svoje pripovijedanje, padne njezin pogled na treæi dragulj, sliku i priliku dvaju, koje je nekoæ bila posjedovala princeza Abriza. Njega je ona otkrila na vratu Sultana Kan--ma-kana, i kada ga je prepoznala, ona ispusti glasan krik, od kojega je odjeknula prostorija. Kralju meðutim ona rekne: � O moj sine, znaj, sada sam, u ovome trenutku, postala jo�èvr�æe uvjerena o istini, jer taj je tu dragulj, koji se nalazi o vratuovoga zarobljenika, isti kao onaj, koji sam tebi stavila oko vrata,da, on je njegova slika i prilika. Tako je dakle ovaj zarobljenik sintvojega brata, on je stvarno Kan-ma-kan!Tada se Mard�ana obrati samomu Kan-ma-kanu s rijeèima: � Dopusti mi da vidim taj dragulj, o najveæi kralju na�ega vremena! Taj ga uzme sa svojega vrata, pru�i ga ovoj robinji, dadilji kralja Rumzana, i ona ga uzme. Zatim zamoli Nuzhatu ez-Zaman za treæi dragulj, i ta joj ga dadne. Kada su se zatim oba dragulja na�la u robinjinoj ruci, ona ih pru�i sa svoje strane kralju Rumzanu. Njemu time bude pru�en istinski dokaz. I on sada veæ bude uvjeren, da je on stric sultana Kan-ma-kana, i da je njegov vlastiti otac kralj 'Omar ibn en-Nu'man. Smjesta poðe prema veziru Dandanu i zagrli ga, zatim zagrli kralja Kan-ma-kana. I obojica glasno kriknu od radosti. Istoga se èasa pro�iri vesela vijest. Udaralo se u tulum-baze i bubnjeve, puhalo se u svirale, i radost je bila opæa. Takoðer su vojske iz Iraka i Sirije èule radosnu buku kod Grka. Tako se oni svi skupa sjedeæi usprave, i s njima kralj ez-Ziblikan, koji u sebi rekne: � Sto bi to zapravo moglo biti razlogom za ove povike radostikod vojske Grka i Franaka? I iraèka se vojska primakne onamo, kao da se odluèila na borbu. * Ona siðe u ravnicu, * mjesto, koje je pogodno za boj maèem i kopljem. * Tada kralj Rumzan pogleda i ugleda kako prilaze èete, koje su bile opremljene za borbu. Brzo on upita, �to to znaèi, pa256

Pripovijest o ha�i�ojedukada su mu bili ispostavili izvje�æe, on zapovijedi, neka Kudija--Fakan, kæi njegova brata �arkana, bez odlaganja po�uri preko k vojsci iz Sirije i Iraka, kako bi im priopæila neobiènu podudarnost dogaðaja, i da se pokazalo, da je kralj Rumzan stric sultana Kan--ma-kana. * Tada se dakle po�uri sama Kudija-Fakan * i rastjera si :z srca patnju i tugu, * sve dok nije dospjela ka kralju ez-Ziblikanu. Ona ga pozdravi i izvijesti ga, kako su se neobièno dogaðaji bili poklopili, i da se ispostavilo, da je kralj Rumzan njezin brat i stric Kan-ma-kana. Kada je ona bila u�la k njemu, na�la ga je uplakana od straha za �ivot emira i kne�eva. Kada mu je meðutim bila isprièala stvari od poèetka do kraja, svi se silno obraduju, a njihova patnja i�èezne. Zatim oni uzja�e, kralj ez-Ziblikan, i s njime svi velika�i i knezovi. Pred njima je jahala princeza Kudija-Fakan, i ona ih odvede do rasko�nog �atora kralja Rumzana. I kada su oni u�li k njemu, na�li su ga zajedno s njegovim neæakom Kan-ma-kanom. On se i takoðer vezir Dandan bio s njime posavjetovao o kralju ez-Ziblikanu. Bili su se slo�ili u tome, da mu i nadalje povjere grad Damask u Siriji i da ga ondje ostave kao potkralja, onako kako je on to bio prije toga, dok su sami htjeli putovati u Irak. Tako dakle oni postave kralja ez-Ziblikana za namjesnika od Damaska u Siriji, i zatim mu zapovijede, da poðe onamo. On stoga krene sa svojim trupama pre

ma onomu gradu, dok su mu oni za stanovit dio puta dali pratnju za rastanak. Zatim se vrate u svoje logori�te i dadnu da se oglasi meðu trupama, neka se spreme za polazak u iraèku zemlju. Obje se vojske ujedine jedna s drugom. Kraljevi meðutim jedan drugomu reknu: - * Nikada na�a srca neæe naæi mira, * niti æe i�èeznuti �ar na�ega gnjeva, * prije nego �tvr�imo osvetu * i pokrijemo sramotu * ka�njavanjem stare Savahi, * zvane Dhat ed-Davahi! * Zatim krene kralj Rumzan sa svojim pouzdanicima i velika�ima svoje dr�ave. A sultan je Kan-ma-kan bio radostan zbog svojega strica kralja Rumzana, i on je blagoslivljao robinju Mard�anu, jer je ona dala da oni jedan drugoga prepoznaju.257

Stoièetrdesetitreæa noæ Tako su oni svi putovali bez zadr�avanja, sve dok nisu dospjeli u svoju zemlju. Ondje je o njima doèuo natkomornik Sasan. Zato on izaðe i poljubi ruku kralju Rumzanu, a ovaj mu pokloni sveèanu haljinu. Nato kralj Rumzan sjedne, i naredi da njegov neæak, sultan Kan-ma-kan sjedne pokraj njega. Kada je meðutim Kan-ma--kan rekao svojemu stricu: � Dragi strièe, ovo kraljevstvo dolikuje samo tebi jedinomu! - ovaj odgovori: � Od toga me saèuvao Allah, da ja tebi osporavam tvoju dr�avu! Ali im je vezir Dandan obojici svjetovao, da gospodstvo dijele jedan s drugim, tim �to æe naizmjence svaki pojedini upravljati dr�avom uvijek po jedan dan. A s time se obojica slo�e..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.258i

Ali kada je poèela�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su se oba kralja usuglasila u tome, da svaki pojedini treba naizmjence upravljati po ;edan dan. Zatim su prireðivali gozbe, za koje su davali klati mnoge �ivotinje, a njihova je radost bivala sve veæom. �ivjeli su tako nadalje neko vrijeme, dok je sultan Kan-ma-kan provodio noæi kod svoje sestriène Kudije-Fakan. Potom meðutim, kada su ednoga dana tako sjedili, radosni zbog svojega �ivota i dobrog obrata udesa, * kadli se u daljini podigne oblak pra�ine, * koji se uspinjao i kovitlao, * sve dok se svijet nije izgubio u njegovoj tami. * Gotovo istoga tog trenutka doðe k njima neki trgovac, koji je krièao i glasno molio za pomoæ, tim �to je vikao: - O vi najveæi kraljevi na�ega vremena, kako dolazi do toga,da ja mogu �ivjeti u sigurnosti u zemlji krivovjeraca, a da sam uva�oj zemlji naprotiv opljaèkan, u zemlji praviènosti i sigurnosti? Tada mu priðe kralj Rumzan i upita ga, �to je s njime. Ovaj odgovori: - Ja sam trgovac, i putovao sam, daleko od zavièaja, unaokolo od prije stanovitoga du�ega vremenskog razdoblja. Da, gotovo u:rajanju od dvadeset godina sam putovao okolo po svijetu. I imaosam pismo o oslobaðanju iz grada Damaska, koje mi je ispostavio259

Stoièetrdesetièetvrta noæpokojni kralj �arkan, jer sam mu ja dao na poklon stanovitu robinju. Kada sam sada sa sto tovara indijskih dragocjenosti do�ao u ovu zemlju i kada sam veæ bio blizu Baghdada, �to je ipak va�e nepovredivo podruèje i mjesto va�e za�tite i va�e pravednosti, kadli me napadnu bande, Arapi i Kurdi, koji su se stekli iz svih zemalja. Ti pobiju gomile mojih slugu i ugrabe mi moju robu. To je to, �to mi se dogodilo! Zatim trgovac poène plakati pred kraljem Rumzanom i provali u naricanje. Kralj meðutim imadne prema njemu sa�aljenja i samilosti, a isto ga je tako sa�aljevao njegov neæak, kralj Kan-ma--kan, i obojica se zakunu, da æe poæi u pohod protiv razbojnika.

Tako dakle oni izaðu protiv njih sa sto vitezova, od kojih je svaki tako mnogo brojao kao tisuæu mu�karaca. Onaj trgovac po�uri ispred njih, kako bi ih doveo na pravi put. Oni su jahali bez prekida tijekom dana i tijekom cijele noæi sve do osvita zore. * Tada se naðu u nekoj dolini, * u kojoj ugledaju kako teku mnogi potoci * i kako rastu mnoga drveta. * I oni otkriju, da su se razbojnici bili raspr�ili po toj dolini. Bili su si izmeðu sebe porazdijelili trgovèeve tovare, a samo ih je jo� dio preostao. Sada ih na juri� opkoli sto vitezova i napadnu ih sa svih strana. Kralj Rumzan istisne bojni poklik, a isto tako uèini njegov neæak Kan-ma-kan. I ne potraje to dugo, a veæ su ih sve bili zarobili. To je bilo trista konjanika, sve sama s brda s dola sakupljena beduinska klate�. Poslije zarobljavanja im otmu ono, �to su jo� imali kod sebe od trgovèeve robe. Zatim im stave jake okove i odvuku ih u grad Baghdad. Nato kralj Rumzan zajedno sa svojim neæakom, kraljem Kan-ma-kanom, sjedne na isto prijestolje. Zatim njih dvojica dadnu da pred njih dovedu sve te ljude i poènu ih ispitivati o njihovu poslovanju i o njihovim predvodnicima. Oni odgovore: - Mi nemamo nikakve predvodnike osim tri èovjeka, i to onihtriju, koji su nas sakupili iz svih krajeva i zemalja!� Poka�ite nam svoje poglavice! � zapovijede kraljevi. Kada su ovi to bili uèinili, oni dalje zapovijede, da se ova trojica moraju zadr�ati, a da se naprotiv ostali momci puste na slobodu, nakon �to im se oduzme svo zlato, koje su imali kod sebe i260

Pripovijest o ha�i�ojedunakon �to se ono preda trgovcu. Sada trgovac pregleda svoje tkanine i svoj novac, i on naðe, da mu se èetvrti dio bio izgubio. Tada mu oni obeæaju, da æe mu nadoknaditi sve ono, bez èega je ostao. Naposljetku on jo� izvuèe dvije poslanice, jednu napisanu Sarka-r. :vim rukopisom, drugu napisanu rukom Nuzhate ez-Zaman. Jer to je bio ba� onaj trgovac, koji je kupio od Beduina Nuzhatu ez--Zaman, dok je ona jo� bila djevica, i koji ju je doveo njezinu bratu. I zatim se izmeðu njih dvoje dogodilo ono, �to je isprièano. Nato kralj Kan-ma-kan ispita obje poslanice, prepozna pismo svojega strica Sarkana i èuje povijest svoje tetke Nuzhate ez-Zaman. On se smjesta uputi k njoj s ovom drugom poslanicom, koju je ona bila napisala za kasnije opljaèkana trgovca. Takoðer joj ispripovijeda ::govèevu povijest od poèetka do kraja. Nuzhat ez-Zaman je se opet prisjeti i prepozna svoj vlastiti rukopis. Tada ona dadne da se za njega iznesu gostinski darovi i preporuèi ga svojemu bratu kralju Rumzanu i svojemu neæaku kralju Kan-ma-kanu. Oni mu se udostoje zbog njegove dobre usluge pokloniti novac, robove i sluge. Takoðer mu Nuzhat ez-Zaman po�alje jo� stotisuæa dirhema i pedeset tovara robe i druge skupocjene poklone. Zatim ona dadne da ga dovedu, pa kada je on do�ao, ona izaðe k njemu, pozdravi ga i izvijesti ga, da je ona kæi kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, da je njezin brat kralj Rumzan a njezin neæak kralj Kan-ma-kan. Vrlo se tomu obradovav�i, on joj èestita, �to se �iva i zdrava vratila u zavièaj i opet sjedinila sa svojim bratom, poljubi joj ruke i zahvali joj za ono, �to mu je ona bila uèinila. Zatim on zakljuèi s rijeèima:- Tako mi Allaha, na tebi dobro djelo nije bilo izgubljeno. Nato se ona povuèe u svoju odaju, dok je trgovac kod njih ostao jo� tri dana. Zatim on uzme od njih opro�taj i stavi se u pokret prema sirijskoj zemlji. Potom kraljevi dadnu da doðu ona tri razbojnièka momka, koji su bili poglavice drumskih razbojnika, i upitaju ih o njihovu poslovanju. Jedan od njih zapoène i rekne: - Znajte, ja sam Beduin, koji je obièavao vrebati na putu, kakobi lovio malu djecu i djevice i kako bi ih za novac dalje prodavaotrgovcima. Tako sam ja radio tijekom dugaèkoga vremenskog raz-261

Stoicetrdesetièetvrtn noædoblja, sve do jo� ovih dana. Ali me je sotona morao navesti na to, da sam se prikljuèio ovoj ovdje dvojici nitkova, kako bih s njima sakupio klate� Arabljana i drugih naroda za plaèkanje i drumska razbojstva.Tada mu kraljevi zapovijede: � Ispripovijedaj nam ono najèudnovatije, �to si do�ivio u kraði

djece i djevica!On nato odgovori: - Ono najèudnovatije, �to mi se dogodilo, o vi najveæi kraljevina�ega vremena, je ovo. Prije dvadesetidvije godine sam ugrabiojednoga dana jednu od kæeri Jeruzalema. Ta je cura bila lijepa i dra�esna, ali je bila slu�kinja i nosila traljave haljine, a na njezinoj jeglavi le�ao dronjak od nekog ogrtaèa od devine dlake. Ja sam jeugledao, dok je izlazila iz chana, odmah sam je oteo posredstvomlukavstva, posjeo je na neku devu i po�urio s njome odatle. Imaosam dodu�e na pameti, da je odvedem u stepu k svojemu narodu ida joj dadnem da kod mene èuva deve i u dolini skuplja njihov izmet. Ali buduæi da je ona �estoko plakala, ja se okomim na nju ipoènem joj zadavati bolne udarce. Zatim je uzmem i odvedem je ugrad Damask. Ondje je ugleda kod mene neki trgovac. Taj je bio gotovo kao izvan sebe, kada ju je ugledao. Njemu se takoðer dopaonjezin fin govor, i tako je on htjedne od mene kupiti, i poène minuditi za nju sve vi�u cijenu, sve dok mu je nisam naposljetku prodao za stotisuæa dirhema. Dok sam mu je predavao u ruke, èuo samiz njezinih usta èudesno fine rijeèi. A potom su mi bili isprièali, dajoj je taj trgovac obukao neku lijepu haljinu, daje nju kralju, namjesniku od Damaska, ponudio kao poklon, a da mu je taj dao dvostruko od one svote, koju je èovjek meni bio platio. To je, o najveæikraljevi na�ega vremena, ono najèudnovatije �to mi se dogodilo. Ali,tako mi mojega �ivota, ono je za tu djevojku bila preniska cijena! Kada su kraljevi èuli ovu povijest, oni se poènu èuditi. Ali èim je Nuzhat ez-Zaman èula, stoje ispripovijedao Beduin, svjetlost joj pred njezinim oèima postane tamom, ona krikne i dovikne svojemu bratu Rumzanu:262

Povijest Beduina- HammMa - Gledaj, to je taj isti Beduin, koji me je oteo iz Jeruzalema, o:ome nema nikakve sumnje! Zatim im Nuzhat ez-Zaman ispripovijeda sve, �to je tijekom svojega putovanja po tuðini imala zbog njega propatiti, bijedu i udarce, glad i pogrdu i prezir. I ona zakljuèi s rijeèima:- Sada imam pravo, da ga ubijem! Nato ona trgne maè i priðe Beduinu, kako bi ga ubila. On me-iutim krikne i povièe: - O vi najveæi kraljevi na�ega vremena, nemojte dopustiti, dami ona oduzme �ivot, prije nego �to sam vam ispripovijedao jo� iiruge neobiène pustolovine, koje su mi se dogodile!Sada joj rekne njezin neæak Kan-ma-kan: - Draga tetka, pusti ga neka nam ispripovijeda neku pripovijest. Potom uèini, �to god hoæe�!Tada ona od njega odustane. A kraljevi zapovijede:- Sada nam ispripovijedaj neku pripovijest! - O vi najveæi kraljevi na�ega vremena � zamoli on nato -ako vam ispripovijedam izvjesnu divnu pripovijest, hoæete li mi zatim oprostiti? Kada su mu kraljevi to potvrdili, Beduin im poène pripovijedati neobièan do�ivljaj, koji mu se dogodio �POVIJEST BEDUINA HAMMADA. 'Znajte, prije kratkoga sam vremena bio jedne noæi muèen od opake besanice, i èak uopæe nisam vi�e vjerovao, da bi jo� moglo doæi jutro. Kada je meðutim stvarno nastalo jutro, ja ustanem istoga trenutka, opa�em se svojim maèem, uzja�im svojega konja, uzmem koplje i izaðem u lov i hajku. Usput sretnem gomilu ljudi. Oni me upitaju o mome cilju. Po�to sam im ga rekao, oni reknu:263

Stoièetrdesetièetvrta noæ- Mi �elimo biti tvoje dru�tvo. Tako mi svi zajedno poðemo dalje, i dok smo �urili svojim putem, gledaj, kadli pr

ed nama iznenada izroni neki noj. I mi ga stanemo loviti, ali nam je on izmicao, tim �to je �irio svoja krila. Stalno je bje�ao dalje, dok smo se mi dali u potjeru za njim sve do podneva. Tada nas on odvede u neku pustinju, u kojoj nije bilo nikakva raslinja i nikakve vode i u kojoj nismo ni�ta slu�ali osim siktanja zmija, zavijanja d�innova i krikova ghula81. Kada smo bili dospjeli onamo, noj nam i�èezne s na�ega pogleda, i mi nismo znali, je li on odletio prema nebu, ili ga je progutala zemlja. Sada mi okrenemo na�e konje i htjednemo odande odjahati. Ali smo uvidjeli, da nije dobro ni preporuèljivo vraæati se u doba, kada priti�æe �ega. Jer te�ko nas je opteretilo vruæe doba dana, bili smo muèeni silnom �eðu, a na�i su konji ostali stajati, tako da smo veæ bili sigurni u smrt. U toj nu�di iznenada ugledamo u daljini neku livadu, koja se bila �iroko protezala, i kojom je veselo poskakivalo mno�tvo gazela. Ondje je bio takoðer podignut neki �ator. A kraj �atora su se nalazili konj, koji je bio privezan, i koplje sa svjetlucavim �iljkom, koje je stajalo uspravno zabodeno u zemlju. Tada mi prikupimo novu �ivotnu hrabrost, po�to smo veæ bili odustali od svake nade. I mi okrenemo svoje konje prema onomu �atoru, tim �to smo pojahali prema livadi i vodi. Svi moji drugovi, ja na njihovu èelu, po�ure onamo, i nismo se prije zaustavili, dok nismo dospjeli na onu livadu. Zaustavimo se kod jednoga izvora, napijemo se i napojimo na�e konje. I mene obuzme neka bezbo�na znati�elja, i ja se uputim k vratima onoga �atora. U njemu ugledam mladiæa, na èijim obrazima jo� nije poèinjala rasti nikakva brada, i bio je lijep poput mladoga Mjeseca. Njemu je s desna stajala neka cura, vitka poput vrbove grane. Jedva da sam je bio ugledao, a veæ se moje srce ispunilo ljubavlju prema njoj. Ja pozdravim ovoga mladiæa, on uzvrati moj pozdrav, i zatim ga upitam: - Arapski brate, reci, tko si ti, i �to ti je ova cura, koja se nalazikod tebe?81 Ghuli i ghule su demonske pustinjske nemani.264

Povijest Beduina Hammddu Mladiæ spusti svoju glavu prema tlu. Ali je poslije stanovitog vremena opet podigne i rekne: - Reci mi, tko si ti, i �to znaèe oni jahaèi, koji se nalaze s tobom!Tada ja odgovorim: - Ja sam Hammad ibn el-Fazari, nadaleko glasoviti vitez, kojimeðu Arabljanima vrijedi toliko, koliko petstotina konjanika. Mismo iza�li iz svoje zemlje u hajku i lov, ali nas je tada spopala �eð,: stoga sam doja�io na vrata ovoga �atora, ne bih li mo�da kod vasna�ao koji gutljaj vode.Èim je od mene èuo ove rijeèi, on se okrene k lijepoj curi irekne:- Donesi ovomu èovjeku vode i �to je veæ pri ruci od hrane! Tada se cura podigne. Njezine su haljine �u�tale po tlu, zlatne su grivne zveckale na njezinim nogama, a njezini su se udovi zbunjivali u njezinoj dugaèkoj kosi. Neko je vrijeme izbivala. Zatim se vrati, sa srebrenom posudom punom hladne vode u desnoj ruci, sa zdjelom datulja, mlijeka i onoga �to je bilo pri ruci od divljaèi u lijevoj. Ali ja u svojoj �arkoj ljubavi prema njoj nisam mogao od nje uzeti niti jela ni piæa. Tako sam svoje misli zaodjeo u ove stihove, koje sam izgovorio:To je, kao da je tamno liètto njezinih ruku Gavran, koji stoji na polju pokritu snijegom.Ti vidi�, kako kraj njezina lica Sunce Gubi sjaj i kako Mjesec kopni u strahu.Kada sam se dakle ipak bio najeo i napio, ja reknem mladiæu: - Slu�aj, o kne�e Arabljana, ja sam te o sebi izvijestio po istini. Sada bih volio, da ti meni ispripovijeda� o sebi samome i da meizvijesti� o sebi primjereno istini!265

Stoièetrdesetièetvrta noæMladiæ odgovori:- Sto se tièe ove cure, ona je moja sestra.

Tada ja nastavim: - Ja �elim, da je ti dobrovoljno uda� za mene. Ako ne, ja æu teubiti i silom je uzeti. Mladiæ opet spusti svoju glavu prema tlu. Ali nakon nekog vremena on podigne svoj pogled prema meni i rekne: - Ti govori� istinu, kada ka�e�, da si ti vitez, poznat u svijetu, i nadaleko glasovit junak. Jer zbilja, ti si pustinjski lav. Samo, ako vi svi podmuklo napadnete na mene i nasilnièki me ubijete, i zatim otmete moju sestru, to æe biti sramotna mrlja na va�oj èasti. Ako je meðutim tako, kako vi kazujete, da ste vi vitezovi, koji se raèunaju u junake, i ako se ne bojite boja i oru�anog okr�aja, tada mi ostavite malo vremena: ja æu u meðuvremenu staviti na sebe svoju opremu, opasati se svojim maèem, pograbiti koplje i uzjahati svojega konja. Tada æemo mi, ja i vi, izja�iti na bojno polje. Ako ja zadobijem pobjedu nad vama, tada æu vas sve pobiti, sve do posljednjeg èovjeka. Ali ako vi mene svladate i ubijete, tada ova cura, moja sestra, pripada vama. Kada sam èuo od njega ove rijeèi, ja mu reknem: - Zbilja, to je samo po�teno i pravo. Lo�e bi nam pristajalo tomu proturijeèiti! Nato ja opet okrenem svojega konja. Ali se bijesni �ar moje ljubavi prema toj curi u meni sve vi�e rasplamsavao. Èim sam se zatim vratio k svojim drugovima, ja im opi�em njezinu ljepotu i ljupkost, takoðer ljepotu mladiæa, koji je bio s njome, njegovu odva�nost i njegovu du�evnu jakost, i kako se hvalio, da se mo�e ravnopravno boriti s tisuæu vitezova. Nadalje sam isprièao svojim drugovima o svom tom blagu i dragocjenostima, koji su se nalazili u �atoru, i ktomu dodam: - Znajte, mladiæ ne bi ondje �ivio na tako osamljenu mjestu uovoj zemlji, kada on ne bi bio mu�karac od velike odva�nosti. Javam dakle predla�em, da, tkogod uopæe ubije toga mladiæa, tajtreba zadobiti njegovu sestru!266

Povijest Beduinu HammadaOni odgovore:- Mi se s time sla�emo. Nato dakle stave moji drugovi na sebe ratnu opremu, uzja�u svoje konje i pojasu prema mladiæu. I oni ga naðu, gdje se on takoðer bio naoru�ao i sjedio u sedlu. Njegova je meðutim sestra bila po�urila k njemu i objesila se za njegov stremen. Njezin je zar bio mokar od njezinih suza, i u svome strahu za svojega brata ona povièe: � Jao! � i � O patnjo mojega srca! � i ona se potu�i na svoju nevolju u ovim stihovima:PredAllahom se tu�im zbog patnje i jada, Kako bi ih Gospod prijestolja ispunio jezom,Njih, koji te uporno hoæe ubiti, najdra�i brate,Gdje ipak nema nikakva razloga za spor ili krvnu krivnju.Svi to junaci znaju, da si ti plemenit vitez, Najodva�niji od sviju na Istoku i daleko na Zapadu.Ti vjerno èuva� sestru, koja posjeduje malo snage,Ti si dabome njezin brat. Ona se moli za tebe Gospodu., Tako dakle ne dopusti neprijateljima, da zasu�nje moju du�u, da me nasilnièki ugrabe, ili da me okrutno i divlje okuju.Nikada ja neæu, Tako miAllaha, boraviti na nekome mjestu, Ako nisi ti takoðer ondje, pa makar bilo ispunjeno rado�æu.Ja æu se u ljubavi prema tebi rado posvetiti smrti Ipoleæi se u postelju praha i zatim biti u grobu.267

Stoièetrdesetièetvrtiz noæ Kada je njezin brat èuo njezine stihove, on �estoko zaplaèe, okrene glavu svojega konja prema svojoj sestri i odgovori na njezinu pjesmu, tim �to rekne:Ostani ovdje i pogledaj danas od mene èudesna djela, Kada se susretnemo i ja ih oborim!Cak i kada bi knez lavova istupio iz njihovih redova, Od svih najsmioniji i najodva�niji junaèina �Dao bih mu da isku�a udarac od majstorske vrste I do kraja bih mu zabio koplje u n

jegov bok.Kada se ja ne bih borio za tebe, o sestro, radije bih le�ao Potuèen i jastrebovima bio hranom i plijenom!Ali ne, dokle god budem mogao, borit æu se tebi za volju � / to je moja prièa, koja æe jednom puniti knjige. I Poslije ovih stihova on nastavi: � Draga sestro, poslu�aj ovo, �to æu ti ja reæi i �to æu ti stavitina srce!� Slu�am i pokoravam se! � odgovori ona. Zatim on dalje rekne:� Ako ja padnem, nemoj nikomu dopustiti da te posjeduje!Tada se ona poène udarati po licu i uzvikne: Neka me od toga saèuva Allah, dragi brate, da ja, ako tebe vidim oborena na zemlju, dopustim da me posjeduju neprijatelji!268

Povijest Beduina Hammðda Tada mladiæ ispru�i svoju ruku prema njoj i podigne zar s njezina lica. I prema nama zasvijetli njezina slika kao sunce iz oblaka. Zatim je on poljubi u èelo i uzme od nje opro�taj. Nato se okrene prema nama i povièe: - Vi vitezovi, hoæete li danas biti gosti, ili �elite borbu s maèem i okr�aj s kopljem? Ako dolazite kao gosti, tada se radujte gos-:;nskoj gozbi. Ako pak �udite za svijetlim Mjesecom, onda izaðite,vitez za vitezom, protiv mene na ravnicu, mjesto na kome va�eudarac maèem i ubod kopljem! Sada izja�i naprijed protiv njega neki hrabri vitez. Njemu mladiæ dovikne: - Kako se ti zove� i kako se zove tvoj otac? Jer znaj, ja sam sezakleo izvjesnom zakletvom, da nikoga neæu ubiti, tko ima isto imekao ja, i èijega je oca ime jednako imenu mojega oca. Ako bi to trebalo biti tako kod tebe, ja bih ti tada predao curu.Vitez povièe:- Ja se zovem Bilal82!Tada mu mladiæ odgovori, tim �to rekne:Ti la�e�, ako govori� o Dobroèinstvu83 A dolazi� s lukav�tinom i podmuklo�æu!Ako si ti junak, slu�aj moju rijeè: Ja obaram junake na odredi�tu.Moj je èelik o�tar kao Mlaðak, Moj udarac potresa brdo i dolinu.82 Bilal znaèi Dobroèinstvo.83 Dakako: kao o svome imenu.269

Stoièetrdesetièetvrta noæ Sada obojica pojure jedan na drugoga, i mladiæ probode grudi svojega protivnika, tako da mu je �iljak koplja iza�ao na leða. Zatim izja�i naprijed jedan drugi. Njemu mladiæ dovikne:O psu, ti izrode i izmetu,Kako se mo�eporeðivati visoko i nisko?Samo lav od plemenite krviNe treba s boji�ta od mene uzmicati. I taj mladiæ nije s njim dugo oklijevao, nego gaje ugu�io njegovom vlastitom krvlju. Zatim on uzvikne dalje:� Hoæe li jo� tko stupiti naprijed? Tada doðe naprijed jedan drugi vitez i skoèi na mladiæa, tim �to povièe:Tebi se pribli�avam ja, srce puno gnjevnoga �ara. Taj poziva moje prijatelje u borbeni bijes.Danas si ubio gospodara Arabljana.Zato ti danas neæe� biti osloboðen od zle kobi. Ali kada je mladiæ saslu�ao njegove stihove, on odgovori ovim rijeèima:Ti la�e�, o ti prostaèka sotono! Dolazi� k meni s la�i i obmanom.Danas æe te pogoditi brzi �iljakOvdje pri borbi maèevima i bacanju kopalja.270

Povijest Beduina Hammada Nato ga tako probode kopljem, da mu je �iljak iza�ao na leða. I dalje on povièe:- Hoæe li jo� tko izjahati naprijed? Tada izaðe naprijed neki èetvrti. Njega mladiæ upita za njegovo ime. Pa kada je vitez odgovorio: - Ja se zovem Hilal84! -mladiæ izgovori ove stihove:Ti grije�i�, ako misli�, da æe� gacatipo mojoj krvi,Ti si do�ao veæ s la�i i svakom prevarom u ovu zemlju.Ja ovdje, iz èijih usta slu�a� ove stihove,Ugrabit æu ti �ivot, ma koliko da sam ti nepoznat. Tada jurnu obojica jedan na drugoga i svaki izvede po jedan udarac protiv drugoga. Ali mladiæev udarac pretekne vite�ev i obori ga na tlo. I sada je on ubijao sve, koji su iskakali protiv njega. Kada sam meðutim vidio kako moji drugovi le�e tu pobijeni, ja reknem u sebi samome: - Ako izaðem protiv njega u boj, on æe me svladati. A ako pobjegnem, tada æu meðu Arabljanima postati sramotnom mrljom. Ali mi mladiæ ne ostavi nikakva vremena, nego se obori na mene, pograbi me za ruku i strgne me sa sedla. Ja padnem onesvije�-æen na pod. On je veæ podigao svoj maè, kako bi mi odrubio glavu, kadli se ja grèevito prihvatim za skut njegove haljine, a on me podigne svojom rukom, kao kada bih ja bio u poredenju s njime neki vrabac. Kada je djevica to vidjela, ona se obraduje junaèkim djelima svojega brata, priðe mu i poljubi ga u èelo. Zatim me on preda svojoj sestri s rijeèima: - Evo ti ga! Brini se dobro za njega, jer se on stavio pod na�uza�titu!84 Hilal znaèi Mlaðak.271

Stoièetrdesetièetvrta noæ Djevojka me dakle uhvati za ovratnik moje oklopne ko�ulje i odvede me kao nekog psa. Svojemu meðutim bratu skine bojnu opremu, odjene mu haljinu i stavi stolicu od bjelokosti. On na nju sjedne, a ona rekne: - Neka Allah dadne da tvoje dostojanstvo svijetlo zraèi i nekate saèuva od promjenjivih sluèajeva sudbine!Tada joj on odgovori ovim stihovima:Rekla mije sestra, kada me je vidjela u boju,Kako su zrake moje glasovitosti nalik Sunèevoj svjetlosti:'Zbilja, ti si najsmioniji i najdivniji junak,Pred èijim maèem uzmièu lavovi u dolinskom gustiku.'Natoja reknem: 'Upitaj samo o meni junaèine, Kada oni, borci u boju, pobijeðeni okreæu leða.Ja sam sreæom i pobjedom nadaleko glasovit, Uzlijeæu moji planovi sve do granica svijeta.Da ti, Hammad, ti si bio u okr�aju s jednim lavom, Koji bi te poput kakve otrovnice brzo posvetio smrti.' Kada sam èuo njegove stihove, ja sam bio u nedoumici, �to bih trebao èiniti. Razmi�ljao sam o svome polo�aju i o tome kako sam sada dospio u zarobljeni�tvo, i sam sam sebi djelovao dostojnim prezira. Zatim meðutim pogledam curu, mladiæevu sestru, i na njezinu ljepotu, i ja reknem sebi samomu:- Ona je uzrok nesreæe.272

Povijest Beduina HammMa * I pun divljenja prema njezinoj dra�esti * ja poènem provaljivati u suze * i izgovarati ove stihove: *Moj prijatelju, okani se prijekora i grdnje.Jer gledaj, ja vi�e ne obraæam pa�nju na prijekor.Ljubio sam izvjesnu nje�nu, èiji je pogled Ispunio moje srce te�kima ljubavnim nevoljama.A u ljubavi mi je postao drugomNjezin brat, onaj tako uzvi�en i èastan junak.

Zatim djevica donese jelo za svojega brata, i on me pozove da s njime jedem. Zbog toga sam bio veseo. Sada sam naime bio siguran, da me on neæe ubiti. Kada je bio gotov s jelom, ona mu donese vrè vina. Ono mu je odgovaralo, i on je pio, sve dok mu se pijanstvo nije popelo u glavu i lice mu se zacrvenjelo. Tada se on okrene k meni i povièe:� Hej ti, Hammad, zna� li ti, tko sam ja, ili ne zna�? Ja odgovorim:� Tako ti tvojega �ivota, ja to znam sve manje. On nastavi: � O Hammad, ja sam 'Abbad ibn Tamin ibn Tha'laba. Gledaj,Allah ti je poklonio tvoj �ivot i u�tedio te za tvoju buduæu svadbu. Zatim mi on pru�i pehar u moje zdravlje, i ja ga ispijem. Takoðer mi pru�i drugi, treæi i èetvrti, i ja ih sve ispraznim. Tako me je uèinio svojim drugom u pijanci, i dadne mi da se zakunem, da nikada neæu nevjerno postupiti prema njemu. Ja mu se zakunem pomoæu tisuæuipetstotina zakletvi, da nikada nad njim neæu poèiniti izdaju, nego da æu vazda biti njegov vjeran prijatelj. Potom zapovijedi svojoj sestri, da mi donese deset svilenih poèasnih halji-273

Stoiæetrdesetièetvrta noæna. Ona to uèini i polo�i ih preko mene - ova haljina, koju sada nosim na sebi, je jedna od njih. I on joj dalje zapovijedi, da mi dovede jednu od najljep�ih deva. Tada mi ona dovede jednu devinu kobilu, natovarenu dragocjenostima i popudbinom. Konaèno joj jo� zapovijedi, da mi dovede jednoga riðeg �drijepca. Ona uèini takoðer to. I on mi sve to dadne na poklon. Tada sam ostajao kod njih tijekom tri dana, go�æen jelom i piæem. A to se, �to mi je on poklonio, jo� i danas nalazi u mome posjedu. Èrtvrtoga mi meðutim dana on rekne: � Brate Hammad, ja æu sada malo otspavati i otpoèinuti se. Tebi povjeravam svoj �ivot. Ako ti meðutim ugleda� konjanike kako jure ovamo, tada se nemoj pred njima prepla�iti. Jer znaj, oni su od Tha'labina plemena i tra�e samo trgovinu sa mnom. Zatim on stavi svoj maè kao uzglavlje pod svoju glavu i zaspe. Ali èim je on posve èvrsto zaspao, vrag mi pri�apne plan, da ga umorim. Ja mu brzo izvuèem maè ispod glave i zadam mu udarac, koji uèini da mu se glava otkotrlja od trupa. Kada je njegova sestra vidjela, �to sam ja bio uèinio, sunovrati se ovamo iz drugoga dijela �atora, baci se preko svojega brata, razdere svoje haljine i potu�i se u ovim stihovima na svoju bol:Objavi sada plemenu najgore tragiène prièe �Od odluke Premudroga ipak ne mo�e uteæi nijedan èovjek �Tu ti le�i� ispru�en, o moj brate, na tlu:Jo� slièi punom Mjesecu tvoje lice, lijepo i smiono.To je bio dan zle kobi, taj dan, kada si ih sreoI kada se slomilo tvoje koplje poslije poneke tvrde bitke.Otkada si ti pao, nijedan se konjanik neæe obradovati konjima, Od �ene neæe nikada biti donesen na svijet djeèak ravan tebi.274l

Povijest Beduina HammAdaJer danas je Hammad postao tvojim ubojicom.On je vjernost uèinio praznom rijeèju, la�ju ono, èime se zakleo.On æe zacijelo tim èinom postiæi svoju �udnju � Ali �to mu je savjetovao sotona, sve mu je slagao.I ona mi poslije ovih stihova dovikne: - O ti sine prokletih praotaca, za�to si ti tako podmuklo ubio mojega brata? On te je htio ipak poslati u tvoj zavièaj s popudbinom i poklonima, da, on me je takoðer htio s tobom vjenèati o prvome u mjesecu! Zatim ona izvuèe maè, koji je imala kod sebe, nasadi ga uspravno u zemlju, sa �iljkom prema svojim grudima, i baci se na njega, tako da joj je opet iza�ao na leða i da je mrtva pala na zemlju. Ispuni me tuga za njome, i ja se pokajem, kada kajanje nije vi�e ni�ta koristilo, i poènem plakati. Zatim meðutim �urno uðem u �ator, uzmem sve �to je te�ko, a ipak je od velike vrijednosti, i poðem svojim putem. U svome strahu i svojoj �urbi nisam vi�e pomi�ljao na svoje drugove, da, nisam pokopao èak niti djevicu ni

mladiæa. Ovaj je do�ivljaj jo� neobièniji nego onaj prvi s djevièanskom robinjom, koju sam oteo iz Jeruzalema. Kada je Nuzhat ez-Zaman bila saslu�ala ovaj Beduinov govor, jasna dnevna svijetlost postane mraènom pred njezinim oèima..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.275

Ali kada je poèela

stoièetrdesetipeta noæ?$TW^9??9W??? ?????????????$^S°� c

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je, kada je Nuzhat ez--Zaman bila saslu�ala ove Beduinove rijeèi, jasna dnevna svijetlost postala mraènom pred njezinim oèima. I ona skoèi na noge, trgne maè i zamahne njime prema Beduinu Hammadu, zabode ga u rame i istjera ga opet van kroz grudi. Kada su je meðutim ovi, koji su bili nazoèni, upitali: � Za�to si ga ubila? � ona odgovori: � Neka je slavljen Allah, koji me je toliko dugo ostavio na �ivotu, da sam mogla uzeti osvetu vlastitom rukom! Potom ona zapovijedi slugama, da les izvuku za noge i da ga bace pred pse. Sada se oni obrate drugoj dvojici od tri razbojnièka poglavice. Jedan je od njih bio neki crni rob, i njemu oni reknu:� Kako se ti zove�? Reci nam istinu!� Ja se zovem el-Ghadban � odgovori on. I zatim im on isprièa svoj do�ivljaj s princezom Abrizom, kæerju kralja Harduba, vladara od Male Azije, kako ju je on ubio i zatim pobjegao. Jedva meðutim da je crnèuga bio zavr�io svoje rijeèi, kralj mu Rumzan maèem presijeèe grkljan i uzvikne:277

Stoicetrdesctipeta noæ � Neka je slavljen Allah, koji me je ostavio na �ivotu, da sammogao vlastitom rukom osvetiti svoju mater! Zatim im on ispripovijeda, �to je njemu njegova dadilja Mar-d�ana bila isprièala upravo o ovome robu, koji se zvao el-Ghadban. Zatim se okrenu k treæemu, a taj je bio onaj goniè deva, kojega su ljudi od Jeruzalema bili iznajmili, kako bi Dau el-Makana odveo na svojoj �ivotinji u bolnicu u Damasku. On je meðutim tada bio oti�ao, kod hammama ga bacio na tlo i oti�ao svojim putem. Njemu dakle oni reknu:� Sada nam ti isprièaj o svome �ivotu i reci nam istinu! Tada èovjek ispripovijeda sve, �to je bio do�ivio sa sultanom Dau el-Makanom. Kako je on u Jeruzalemu bolesnog mladiæa bio natovario na svoju �ivotinju, kako bi ga odnio u Damask u bolnicu. Kako su mu ljudi od Jeruzalema bili dali novac, kako ga je on bio uzeo i kako je zatim, po�to je mladiæa bio bacio na gomilu balege kod hammamske peæi, utekao. I jedva da je on bio zavr�io svoj govor, kadli sultan Kan-ma-kan pograbi maè, zamahne i odrubi mu glavu s rijeèima: � Neka je slavljen Allah, koji me je ostavio na �ivotu, da sammogao ovomu nitkovu uzvratiti za ono, �to je uèinio mojemu ocu!Jer ja sam tu istu povijest èuo od svojega oca, sultana Dau el--Makana.Sada veæ kraljevi reknu jedan drugomu: � Sada nam ostaje samo jo� stara �avahi, zvana Dhat ed--Davahi.

Uzrokom je sve ove nevolje bila jedino ona. Jer ona nas je dovela u tu nesreæu. * Tko nam je mo�e dovesti, * kako bismo mi izvr�ili osvetu nad njome * i pokrili tu sramotu? * Tada sam kralj Rumzan rekne svojemu neæaku kralju Kan-ma-kanu:� To je sigurno, ona mora biti dovedena ovamo.278

Povijest Beduina, HummAda Istoga tog èasa kralj Rumzan napi�e pismo i po�alje ga k svojoj prabaki85, staroj Savani, zvanoj Dhat ed-Davahi. U njemu je on izvijesti, daje osvojio dr�ave od Damaska i Mosula i Iraka, slomio moæ muslimanskih vojski i zarobio njihove kraljeve, i zatim ktomu doda: 'To je moja volja, da ti doðe� k meni, zajedno s kraljicom So-phijom, kæerju kralja Afriduna, vladara el-Konstantinije, i s takvim uglednicima kr�æanstva, koje ti �eli� imati kod sebe. Ne dovodi meðutim nikakvu vojsku, jer ta je zemlja mirna, otkada se nalazi u na�oj vlasti.' Kada je ova poslanica dospjela do stare, i kada ju je proèitala i prepoznala rukopis kralja Rumzana, ona se silno obraduje i odmah se spremi za putovanje, zajedno s kraljicom Sophijom, materom Nuzhate ez-Zaman, i sa svojima ostalim pratiocima. Oni su putovali sve dalje, dok nisu stigli pred Baghdad. Tada se naprijed po�uri glasnik i javi njezino pribli�avanje. Sada Rumzan rekne: - Pamet nala�e, da se mi preobuèemo u franaèke haljine i dazatim poðemo ususret staroj, kako bismo bili sigurni pred njezinimspletkama i lukav�tinama.Drugi reknu:- Slu�amo i pokoravamo se! Zatim obuku franaèke haljine, pa kada je Kudija-Fakan to vidjela, ona uzvikne: - Tako mi Gospoda, kojemu se mi molimo, kada vas ne bihpoznavala, ja bih bila rekla, da ste vi Franci! Sada oni izaðu, kralj Rumzan na èelu, sa tisuæu konjanika, kako bi primili staru. Kada ju je ugledao oèi u oèi, on skoèi sa svojega konja na zemlju i po�uri k njoj. I kada je ona njega ugledala i prepoznala, takoðer ona poðe pje�ice njemu ususret i zagrli ga. Ali on tako èvrsto rukom pritisne njezina rebra, da ih je skoro polomio. Tada ona uzvikne:- Sto to treba znaèiti, moj sine?85 �avahi Dhat ed-Davahi > Hardub > Abriza > Rumzan.279

Stoièetrdesetipeta noæ Jedva meðutim daje bila izgovorila te rijeèi, a veæ joj se pribli�e Ka-ma-kan i vezir Dandan, i vitezovi po�ure uz ratne poklike protiv njezinih slu�kinja i momaka, sve ih zarobe i vrate se s njima u Bagh-dad. Rumzan izda zapovijed, da se grad okiti, i to je narod èinio tijekom tri dana. Zatim meðutim izvedu staru �avahi, zvanu Dhat ed--Davahi, s crvenom noænom kapom od palmina li�æa na glavi, koja je bila ovjenèana magareæim izmetom, a pred njome je glasnik izvikivao: - Ovo je nagrada za one, koji se usuðuju raditi o glavi kraljevima i kraljevskoj djeci! Zatim ona bude kod gradskih vrata od Baghdada pribijena na kri�. Kada su njezini pratioci vidjeli, �to se dogodilo s njome, oni svi zajedno preðu na islam. Kan-ma-kan meðutim i njegov stric Rumzan i Nuzhat ez-Zaman i vezir Dandan budu obuzeti zapanjeno�æu nad ovima èudnovatim do�ivljajima, i oni zapovijede uèenjacima, da ih zapisu u knjige, kako bi o njima mogla èitati takoðer kasnija pokoljenja. Zatim oni ostatak svojih dana pro�ive u najljep�oj �ivotnoj sreæi, sve dok im nije do�ao Onaj86, koji zapovijeda radostima da u�ute i koji raskida veze prijateljstva. Ovdje zavr�ava predaja o vrlo promjenjivim udesima kralja 'Omara ibn en-Nu'mana i njegovih sinova �arkana i Dau el-Ma--kana i njegova unuka Kan-ma-kana i njegove kæeri Nuzhate ez--Zaman i njezine kæeri Kudije-Fakan."Tada Kralj �ehrijar rekne �ehrezadi:"�elim, da mi ispripovijeda� neku pripovijest iz �ivota ptica."Njezina joj meðutim sestra Dinazad rekne:

"Jo� nikada za svega ovoga vremena nisam vidjela Kralja u tako veselu raspolo�enju kao ove noæi. I tako se dakle nadam, da bi tvoj udes kod njega mogao voditi k sretnomu kraju."Sada Kralja obuzme umor, i on zaspe... Tada primijeti �ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.86 Anðeo smrti - Asrael.280

Ali kada je poèela

°n° I�ogo Cstoièetrdeseti�esta noæ

�ehrezad nastavi i poène pripovijedatiPRIPOVIJEST 0 �IVOTINJAMA I ÈOVJEKU. "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je u staro vrijeme i u odavno minulim vjekovima stanovao na morskome �alu neki paun sa svojom �enkom. Taj je predjel bio zavièaj mnogih lavova - ondje su stanovale takoðer sve ostale divlje zvijeri � ali je bio bogat drveæem i potocima. Zato je ovaj paun sa svojom �enkom obièavao ondje noæu uzimati svoje utoèi�te na jednome od drveta iz straha pred divljim �ivotinjama. Pa ipak su jutrom oboje odlijetali, kako bi preko dana tra�ili svoju hranu. Tako su oni �ivjeli, sve dok konaèno njihov strah nije postao tako velikim, da su sebi potra�ili jedno drugo obitavali�te, kojemu bi se mogli uteæi. I dok su oni sada bili u potrazi za jednim takvim mjestom, kad li iznenada izroni pred njima stanoviti otok, bogat drveæem i potocima. Ondje se, na tome otoku, oni nastane. Jeli su plodove drveæa, koje je ondje raslo, i poj ili se iz potoèiæa, koji su ondje tekli. I dok su oni tako spokojno �ivjeli, odjednom doðe do njih neka patka. Ta je bila u velikom strahu i brzo je trèala, sve dok nije do�la do onoga drveta, na kome je sjedilo dvoje paunova, a zatim je postala mirnijom. Buduæi dakle da paun nije sumnjao u to, da je s ovom patkom po-281

Stoièetrdeseti�esta noæsrijedi neka neobièna okolnost, on je upita, �to je to s njome i za�to je ona u tolikome strahu. Ona odgovori: - Ah, ja sam bolesna od brige i straha pred Adamovim sinom!Stoga se èuvajte, i jo� jednom, èuvajte se pred Adamovom djecom!Tada paun rekne:- Nemoj se vi�e bojati, otkada si kod nas! - Neka je slavljen Allah - uzvikne patka - On, koji je sada od mene uzeo brigu i jad, jer sam ja do�la k vama, kako bih stekla va�e prijateljstvo! Kada je ona bila dovr�ila svoje rijeèi, paunova �enka sleti dolje knjoj i rekne joj: - Od srca dobrodo�la, budi nam pozdravljena i budi bez brige! Kako bi Adamov sin trebao moæi dospjeti do nas, kada se mi nalazimo na ovome otoku posred mora? Ovamo sa zemlje nitko ne mo�e doæi k nama, a s mora nas nitko ne mo�e prepoznati. Zato budi dobre volje, ispripovijedaj nam, �to si do�ivjela od Adamova sina i �to ti se dogodilo! - Znaj, o paunice - odgovori patka - ja sam stanovala na ovome otoku u sigurnosti tijekom cijeloga svojeg �ivota, a da mi se nije dogodilo nikakvo zlo. Ali sam nedavno, jedne noæi, kada sam spavala, ugledala u snu lik jednoga Adamova sina. Taj me je oslovio, i ja sam mu dala odgovor. Ali sam zatim èula neki glas kako mi dovikuje: 'O ti patko, èuvaj se pred Adamovim sinom, i nemoj dopustiti da te zaslijepi svojim rijeèima i do�aptavanjima! Jer gledaj, on je pun la�i i obmane. Stoga se èuvaj, da, èuvaj se, kolikogod mo�e�, njegova lukavstva, jer on jest i ostaje pun prevare

i izdaje, onako kako je o njemu spjevao pjesnik:On ti na jeziku daje slatki�e.Ali ti se prikrada poput lukave lisice. Znaj takoðer, da Adamov sin lukavo vreba na ribe i da ih vadi iz mora, da on gaða ptice tanetima od ilovaèe i da èak slonove svo-282

Pripovijest o �ivotinjama i èovjekujom lukav�tinom dovodi do propasti. Pred nesreæom, koja dolazi od Adamova sina, nitko nije siguran, i nitko joj ne mo�e umaæi, niti ptica ni zvijer. Dao sam ti dakle do znanja, �to sam èuo o Adamovim sinovima!' - Tada se ja probudim iz svojega sna sa strahom i drhtanjem, i sve do ovoga èasa moje srce ne poznaje vi�e nikakve radosti, jer sam uvijek u smrtnome strahu, da bi me Adamov sin mogao svojim lukavstvom odvesti u propast i zarobiti me svojim zamkama. Kada je zatim nastala veèer, skr�ila se moja snaga, a moja je srèanost bila zamrla. Buduæi meðutim da sam imala potrebu za jelom i piæem, po�la sam o�alo�æene du�e i tjeskna srca dalje. Kada sam do�la ondje do onoga brda, srela sam kod ulaza u neku spilju jednoga mladog lava �ute boje. Taj se vrlo obradovao, kada me je ugledao. Dopala mu se moja �areno obojana haljina i ljupkost mojega oblièja, i tako mi on dovikne i rekne: 'Doði k meni!' Kada sam do�la k njemu, on me upita: 'Kako se ti zove�, i kojemu plemenu pripada�?' 'Zovem se patka' odgovorim ja 'i pripadam plemenu ptica.' Zatim nastavim: 'Za�to ti u ovo vrijeme sjedi� na ovome mjestu?' Lav mi odgovori: 'To èinim, jer me moj otac, lav, prije nekoliko dana opomenuo pred Adamovim sinom. I ba� sam posljednje noæi vidio u snu lik jednoga Adamovog sina.' Sada mi mladi lav ispripovijeda isto ono, �to sam ja tebi ispripovijedala. Kada sam bila èula njegove rijeèi, ja mu reknem: 'O lave, gledaj, ja uzimam svoje utoèi�te kod tebe, da ti ubije� toga Adamovog sina i da ostane� èvrstim u svojoj odluci, da mu doðe� glave. Ja sam dakako u stra�nom strahu pred njim za svoj �ivot, a moj je strah postao sada jo� strasnijim, jer se èak ti pred njim boji�, premda si ti kralj divljih �ivotinja.' - Bez prestanka sam, draga sestro, opominjala laviæa pred èovjekom i stavljala mu na srce, neka ga ubije, sve dok on nije naglo skoèio iz svojega brloga, poèeo odatle trèati, dok sam gaja slijedila, i repom se �ibati po leðima. Tako smo trèali sve dalje, on naprijed i ja odostraga, sve do jednoga raskri�ja. Tu ugledamo, kako se penje neki oblak pra�ine, i kada se taj oblak podigao dalje u vis, pod njim se pojavi jedan magarac, koji je bio utekao bez sedla i283

Stoièetrdeseti�esta noævodica. Èas je skakao i trèao, èas se valjao po zemlji. Èim ga je lav ugledao, on ga pozove. Tada magarac ponizno priðe, a lav mu rekne: 'O ti glupa marvo, kojemu plemenu pripada�?' Ovaj odgovori: 'Kraljeviæu, ja sam od plemena magaraca, i ja sam dotrèao ovamo, kako bih pobjegao pred Adamovim sinom.' Tada mladi lav nastavi: 'Boji� li se ti dakle, da æe te Adamov sin ubiti?' 'To ne, o kraljeviæu' odgovori magarac 'ali se bojim, da æe me on nadmudriti i na meni jahati. On naime ima ne�to, �to naziva sedlom, i to mi hoæe staviti na leða, i ne�to, �to naziva poprugom, i to æe mi svezati oko trbuha. I ne�to, �to naziva podrepkom, i to æe mi staviti ispod repa. I ne�to, �to naziva vodicama, i to æe mi staviti u usta. Takoðer æe za mene napraviti badalj, kojim æe me bosti i siliti me, da trèim preko svoje snage. Ako se spotaknem, on æe me proklinjati. I ako zanjaèem, on æe me psovati. I kada zatim postanem starim, pa ne budem vi�e mogao trèati, on æe staviti na mene samar od drveta i predati me vodono�ama. Ti æe zatim u mijehove i sliène stvari, poput krèaga, tovariti vodu iz rijeke na moja leða. Tako æu otada uvijek �ivjeti u poni�enju, prezrenosti i mukama, sve dok ne umrem. Zatim æe me baciti na gomilu ru�evina, psima za �deranje. Sto mo�e biti gore od te patnje? Koja nesreæa veæa od te?' - Kada sam ja, o paunice, bila èula te magarèeve rijeèi, pro�li su me kao neki srsi pri pomisli na Adamova sina, i ja reknem mladomu lavu: 'Visoki gospodaru, magarcu se stvarno mora oprostiti, a njegove su rijeèi moju tjeskobu uèinile jo� strasnijom.' Taj meðutim mladi lav upita magarca: 'Kamo dakle sada trèi�?' 'Znaj' odgovori magarac 'ugledao sam prije Sunèeva izlaska iz daljine Adamova sina, i tada sam �urno pred njim pobjegao. Sada tra�im slobodu. Ja æu trèati sve dalje u svome velikom strahu pred

njim, mo�da æu zatim naæi neko mjesto, koje æe mi pru�iti za�titu protiv nevjernoga Adamovog sina.' - Dok je ovaj magarac jo� govorio laviæu ovakvim rijeèima, kako bi od nas uzeo opro�taj i zatim otrèao dalje, kad li se opet pred nama podigne oblak pra�ine. Magarac sada njakne i krikne, pogleda u pravcu oblaka pra�ine i pusti da mu brisne jedan glasan vjetar. Poslije nekoga se meðutim vremena razdvoji taj oblak pra�ine284

Pripovijest o �ivotinjama- i èovjekui otkrije izvjesnog vranca, jednoga plemenitog konja, s lisom velikom kao dirhem. Dra�esne su i nje�ne bile bijele pjege ovoga vranca na èelu i na kopitima, lijepe su bile njegove noge i njegov njisak. On nije prije prestajao trèati, sve dok se nije zaustavio pred �tene-tom, lavljim sinom. Kada ga je taj ugledao, on se zadivi njegovoj velièini i rekne mu: 'Od kojega si ti plemena, ti divna divlja �ivotinjo, i zbog èega ovdje tako besciljno trèi� po �irokoj, prostranoj stepi?' 'O gospodaru �ivotinja' odgovori ovaj 'ja sam konj, od plemena konja. I ja trèim tako besciljno, jer bje�im pred Adamovim sinom.' Zaèuðen nad tima vranèevim rijeèima, laviæ uzvikne: 'Ipak ne govori takve rijeèi, jer one su sramota za tebe, kada si ti tako velik i jak! Kako se ti onda uopæe mo�e� bojati pred Adamovim sinom, unatoè tomu �to ima� tako jako tijelo i �to tako brzo trèi�? Ja, koji sam tako malen, ja sam bio odluèan, da stupim protiv Adamova sina, da se na njega sruèim i da po�derem njegovo meso, kako bih uèinio kraj strahu ove jadne patke i kako bih je ostavio da stanuje u miru u svome zavièaju! Ali sada, kada si do�ao ovamo, ti si mi svojim rijeèima rasparao srce i odvratio me od moje namjere. Jer tebe je Adamov sin svladao unatoè tvojoj jakosti, da, on se nije pla�io pred tvojom velièinom i �irinom, premda bi ga ti mogao ubiti jednim udarcem svojega kopita i dati mu da ispije pehar smrti, a da on ne bi ni�ta mogao protiv tebe.' Èim je vranac èuo ove rijeèi mladoga lava, on se nasmije i rekne: 'Ni iz daleka ga, ni izdaleka ja ne mogu nadvladati, o kraljev sine! Neka te moja velièina, moja �irina, moja jakost ne prevare u pogledu Adamova sina! U svome velikom lukavstvu i podmuklosti èini on sa mnom ne�to �to naziva putanjem. I zatim stavlja na moje èetiri noge par puta iz u�adi od palminih niti, koja su omotana pustinom, i nadalje me ve�e mojom glavom o visok klin, tako da moram privezan ostati stajati, a da ne mogu leæi i spavati. Ako hoæe na meni jahati, on si stavlja na svoje noge �eljezne stvari, koji se zovu stremenovima, i na moja leða stavlja ne�to, �to naziva sedlom i �to dvama remenima èvrsto vezuje pod mojim trbuhom, i u moja usta stavlja jednu �eljeznu stvar, koju naziva �valama i na koju prièvr�æuje izvjesnu ko�natu stvar, koju zove uzdom. Ja�e li zatim na mojim leðima u sedlu, tada rukom pograbi uzdu i upravlja me njome i priti�æe me ostrugom stre-285

Stoièetrdeseti�esta noæmena u bokove, sve dok ne prokrvare. Ne pitaj, o sultanov sine, o svemu onome, �to ja moram podnositi od Adamova sina! Kada ostarim i moja leða omr�ave i kada ne budem mogao vi�e brzo trèati, tada æe me on prodat mlinaru, kako bi mi on dao da mu okreæem mlin. Zatim æu morati neprestano, dan i noæ, trèati oko mlina, sve dok ne budem posve slab od starosti. Naposljetku æe me prodati �ivoderu, koji æe me zatim zaklati, oderati mi ko�u i i�èupati rep i oboje æe zatim prodati izraðivaèima grubih i finih sita, dok æe sam rastopiti moju mast.' Kada je mladi lav saslu�ao rijeèi toga konja, on postane jo� gnjevnijim i jo� uzbuðenijim, i upita: 'Kada si ti ostavio toga Adamovog sina?' Konj odgovori: 'Ja sam ga ostavio oko podneva, i on slijedi na mome tragu.' - Dok se laviæ jo� na ovaj naèin razgovarao s vrancem, kadli se odjednom uskovitla jedan novi oblak pra�ine. Ubrzo se meðutim razdijelio, i iz njega izaðe neka podivljala deva. Ona je rukala i udarala kopitima o zemlju i s time je prestala tek kada je stigla do nas. Kada je mladi lav vidio, da je ona tako velika i jaka, on pomisli, da je to Adamov sin, i on veæ htjedne skoèiti ravno na nju, ali mu ja doviknem: 'O sultanov sine, ovo nije Adamov sin! Ovo je deva, i èini se, da ona bje�i pred Adamovim sinom.' Dok sam ja, draga sestro, tako govorila mladomu lavu, priðe pred njega deva i pozdravi ga. Ovaj joj uzvrati pozdrav i zatim je upita: 'Zbog èega ti dolazi� ovamo?' Deva odgovori: 'Ja dolazim ovamo u bijegu pred Adamovim sinom.' Tada lav poène: 'Ti, uza svoj moæan stas i uza svoju velièinu i �irinu, kako se ti mo�e� pla�iti

pred Adamovim sinom? Ti bi ga ipak mogla dokrajèiti jednim jedinim udarcem svojega kopita.' 'Sultanov sine' odgovori deva 'znaj, Adamov sin ima lukav�tine, koje nitko ne poznaje, i njega ni�ta ne svladava nego smrt. On mi provlaèi kroz nos u�e, koje naziva nosnom alkom, baca mi preko glave ular i predaje me najmanjemu od svoje djece. Zatim me to malo dijete vuèe na u�etu, premda sam ja tako velika i sna�na. Stavljaju na mene takoðer najte�e tovare i obavljaju sa mnom daleka putovanja i upotrebljavaju me tijekom dana i noæi kao �ivotinju za obavljanje najmukotrpnijih poslova. Ako sam pak postala starom i slabom, ili ako je moja snaga slomljena, tada me on vi�e ne zadr�ava kod sebe, nego me prodaje mesaru, koji æe mi286

Pripovijest o �ivotinjama i èovjekuzatim prerezati vrat i moju ko�u rasprodati ko�arima i moje meso peèenjarima. Zato me ne pitaj vi�e o tome, �to ja moram trpjeti od Adamova sina!' Sada lav upita: 'U koje si vrijeme ostavila toga Adamovog sina?' Deva odgovori: 'U vrijeme Sunèeva zalaska. I ja vjerujem, kada on doðe poslije mojega bijega i ne naðe me, tada æe me �urno tra�iti. Zato me pusti, o sultanov sine, da bje�im u stepe i pustinje!' 'Prièekaj malo, o devo' rekne nato lav 'kako bi gledala, kako æu ja njega razderati i dati tebi da jede� od njegova mesa, i kako æu polomiti njegove kosti i popiti njegovu krv!' Ali deva rekne: 'Sultanov sine, ja sam zabrinuta za tebe zbog toga Adamovog sina, jer on je pun podmuklosti i prepredenosti.' Zatim ovamo dometne jo� pjesnikovu rijeè:Ako tlaèitelj svrati u zemlju nekog naroda,Tada stanovnicima nepreostaje ni�ta drugo nego da odsele iz nje. - Dok je deva mladomu lavu govorila te rijeèi, ponovo se digne pra�ina. Ona se nakon nekog vremena povuèe, i tada se pojavi neki star èovjek, malen i suhonjava tijela, koji je na svome ramenu nosio neku ko�aru sa stolarskim alatom, a na glavi granu i osam dasaka, i koji je vodio za ruku malu djecu. On je kaskao svojim putem i tek je onda zastao, kada se na�ao blizu lava. Ali èim sam ga ja ugledala, draga sestro, prevalila sam se od straha. Ali se mladi lav stavi u pokret i poðe prema njemu, a kada je bio kod njega, stolar mu se nasmije�i i biranim mu jezikom rekne: 'O kraljevska pre-uzvi�enosti, èije se gospodstvo prote�e u daleka prostranstva, neka ti ushtjedne Allah veèeras dati sreæu i pomoæi te u svakome tvom nastojanju, neka umno�i tvoju odva�nost i ojaèa tvoj �ivot! Za�titi me pred onim, �to me je sustiglo i �to mi je dodijelilo te�ku sudbinu! Jer ja osim tebe nemam nikakva pomoænika.' Tako je stolar pred lavom stajao i plakao, uzdisao i jadikovao. Kada je meðutim laviæ èuo njegovo plakanje i jadikovanje, on mu rekne: 'Ja æu te �tititi protiv toga, èega se ti boji�. Tko ti je dakle uèinio nepravdu? I �to si ti, o �ivotinjo, kojoj sliène ja jo� nikada nisam vidio u svome287

Stoièetrdeseti�esta noæ�ivotu, ti, koji ima� najljep�i stas i najrjeèitiji jezik, na koje sam ja ikada nai�ao? Sto je to s tobom?' Tada stolar odgovori: 'O gospodaru divljih �ivotinja, ja sam sam obièan stolar. Taj meðutim, koji mi je uèinio nepravdu, to je Adamov sin. On æe o jutru, koje slijedi za ovom noæu, biti takoðer kod tebe, ovdje na ovome mjestu!' Kada je mladi lav èuo od stolara ove rijeèi, sjajno dnevno svjetlo postane tamnim pred njegovim oèima, i on poène puhati i dahtati, iz njegovih oèiju poènu vrcati iskre, i on glasno rikne: 'Tako mi Allaha, ja æu bdjeti tijekom cijele ove noæi sve do jutra, i neæu se vraæati k svojemu ocu, prije nego �to vidim ispunjenje svojega cilja!' Okrenuv�i se meðutim stolaru, on rekne: 'Zbilja, ja vidim da su tvoji koraci kratki. Nije mi meðutim moguæe tebe �alostiti, jer sam velikodu�an. I jer ja sada mislim, da ti ne mo�e� dr�ati korak s divljim �ivotinjama, reci mi, kamo ide�!' 'Znaj' odgovori stolar 'ja sam na putu k veziru tvojega oca, panterinu mu�jaku. Jer kada su ga izvijestili, da je Adamov sin stupio u ovaj kraj, on je dospio u veliki strah za svoj �ivot, i poslao je k meni kao glasnika jednu od divljih �ivotinja, kako bih mu ja napravio kuæu, u kojoj bi on mogao stanovati i nalaziti utoèi�te, tako da mu se nijedan Adamov sin ne bi mogao pribli�iti. Pa kada je k meni do�ao glasnik, ja sam uzeo ove daske i uputio se k njemu.' Kod tih stolarovih rijeèi uhvati lava zavist prema panterinu mu�jaku, i on uzvikne: 'Tako mi mojega �ivota, ne ide drugaèije, ti mora� meni napraviti kuæu od tih dasaka, prije nego �to tomu panteri napravi� njegovu kuæu. Kada zatim bude� gotov s po

slom za mene, tada otiði k panteri i napravi za njega ono, �to on hoæe imati!' Kada je stolar èuo da lav tako govori, on nastavi: 'O gospodaru divljih �ivotinja, ja ne smijem sada ni�ta za tebe èiniti. Tek kada uèinim za panterina mu�jaka ono �to on zahtijeva, ja æu zatim doæi k tebi, kako bih ti bio na slu�bu, i izdje-ljati æu ti kuæu, koja æe te �tititi pred tvojim neprijateljem.' Ali laviæ uzvikne: 'Tako mi Allaha, ja te neæu pustiti da otiðe� s ovoga mjesta, sve dok meni iz ovih dasaka ne napravi� kuæu!' Nato se on sagne pred stolarom, skoèi na njega i htjedne se s njime na�aliti. Pri tome ga udari �apom i zbaci mu ko�aru s ramena. Stolar onesvije�ten padne na zemlju. Tada se lav nasmije nad njim i rekne: 'Hej ti stolaru, ti si stvarno slab i nema� nikakve snage. Zato je oprostivo288

Pripovijest o �ivotinjama i èovjekutakoðer to, �to se ti pla�i� pred Adamovim sinom.' Kada je meðutim stolar bio pao na leða, on se �estoko naljuti. Ali nije dopustio da lav to primijeti, iz straha pred njim, i tako se on opet podigne, osmjehne se lavu i rekne mu: 'Evo vidi, ja æu ti napravitikuæu.' - Nato on uzme daske, koje je imao kod sebe, i skuca èavlimakuæu, i to tako da je napravi toliko velikom, da je upravo odgovarala mjerama toga lava. Vrata ostavi otvorenima. Jer cjelinu je bionapravio u obliku jednoga sanduka, na kojemu je ostavio �irokotvor, a za ovaj je otvor napravio velik poklopac, kroz koji je probu�io mnoge rupe. Po�to je zatim bio protjerao nove klinove krozte rupe, on rekne lavu: 'Uði unutra u kuæu kroz ovaj otvor, kakobih je ja prilagodio tvojoj velièini!' Obradovan, lav priðe ovomuotvoru, ali naðe, da je tijesan. Tada mu stolar rekne: 'Uði samounutra, ali se èuèni na svoje èetiri noge!' To lav uèini. Ali kada jebio u sanduku, vani mu ostane jo� njegov rep. Sada on htjedneopet ispuzati natrag. Ali mu stolar dovikne: 'Èekaj i strpi se, svedok ja ne vidim, ima li jo� kod tebe mjesta takoðer za tvoj rep!'Mladi se lav pokori naputku. Nato stolar smota lavlji rep, turne gau sanduk, i �urno stavi poklopac preko otvora i èvrsto ga prikujeèavlima. Tada laviæ krikne: 'Stolaru, kakva je ovo tijesna kuæa, kojusi za mene napravio? Pusti me opet van!' Ali stolar uzvikne:'Daleko to bilo, èak vrlo daleko! Kada se �to dogodilo, kajanje vi�eni�ta ne koristi. Ti iz ovoga sanduka neæe� vi�e izaæi van.' Zatim seon nasmije i nastavi: 'Zbilja, ti si zarobljen u kavezu! Ti neæe� izove uske kuæe nikada vi�e izaæi van, ti najprostija od svih divljih zvijeri!' 'Dragi brate' odgovori ovaj 'kakve su to rijeèi, koje miupuæuje�?' Ali stolar nastavi: 'Znaj, ti pustinjski psu, ti si podlegaoonomu udesu, kojega si se pla�io. Spopala te je zla kob, i oprez tivi�e neæe biti ni od kakve koristi.' � Kada je mladi lav èuo njegove rijeèi, on spozna, o moja sestro, daje ovaj bio Adamov sin, pred kojim gaje bio opomenuo njegov otac na javi i tajanstveni glas u snu. A takoðer sam ja postalasigurnom, da je to bio on - to je bilo pouzdano i o tome nije bilonikakve sumnje.289

Stoièetrdeseti�esta noæ - Sada ja poradi njega postanem vrlo zabrinutom za svoj �ivot. Malo se od njega udaljim i poènem promatrati, �to æe on uèiniti s mladim lavom. Tada sam vidjela, draga sestro, kako je Adamov sin iskopao jednu jamu, ondje na onome mjestu, tik do sanduka, u kome je bio laviæ. Njega on zatim baci u tu jamu, polo�i preko njega drva za lo�enje i sve spali u vatri. Ah, moja sestro, tada je moj strah postao silno velikim, i sada ja veæ od prije dva dana bje�im u svome strahu pred Adamovim sinom.Kada je meðutim paunova koko� èula od patke ove rijeèi,..."290 Tada primijeti �ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila z

apoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ali kada je poèela

stoièetrdesetisedma noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se paunova koko� � kada je od patke èula te rijeèi - preko mjere zaèudila i rekla: � Sestro, ovdje si sigurna pred Adamovim sinom. Jer mi �ivimo na jednome morskom otoku, ka kojemu za Adamova sina nema nikakva puta. Zato svoju nastambu izaberi kod nas, sve dokAllah ne olak�a tvoj i na� udes!Ali patka odgovori: � Zaista, ja se bojim, da me ne bi sustigla neka nesreæa u noæno doba � ah, od udesa neæe nitko, makar takoðer bje�ao, biti osloboðen!� Ostani kod nas - molila je paunova koko� � i budi kao mi! I ona vi�e nije od nje odustajala, sve dok ova nije stvarno ostala. Tada patka rekne: � Draga sestro, ti dakako zna�, kako ja imam malo izdr�ljivosti. Da nisam ovdje bila srela tebe, ja ne bih bila ostala.Paunova meðutim koko� rekne: � Ako nam ne�to stoji zapisano na èelu, tada se to na namamora ispuniti. I ako se pribli�ava na� posljednji èasak, tko æe nas291

Stoièetrdesetisedma noæonda spasiti? Ali nijedna du�a neæe umrijeti, prije nego �to se ispuni njezina mjera u sreæi i �ivotnome vijeku! Dok su se obje bile zadubile u ovaj razgovor, kadli se ponovo digne pred njima oblak pra�ine. Pri tome prizoru patka udari u glasno kvakanje, otrèi dolje prema moru i povièe: � Budite na oprezu, budite na oprezu, èak iako nema nikakvaumaknuæa pred onim, �to se svidjelo udesu! Poslije nekoga se meðutim vremena otvori oblak pra�ine, i iz njega izaðe jedna antilopa. Tada se patka i paunova koko� primire, i paunica rekne patki: � Draga sestro, to, �to si ti vidjela i pred èime si opominjala, jesamo obièna antilopa. Gledaj, ona odande dolazi k nama i od njenam ne prijeti ni�ta zlo. Jer ona jede samo od biljaka koje rastu pozemlji, i kao �to ti pripada� plemenu ptica, tako ona pripada k plemenu poljskih �ivotinja. Zato se primiri i budi bezbri�nom. Jer briga izjeda tvoje tijelo! Jo� paunica nije bila zavr�ila svoje rijeèi, kadli je veæ k njima pri�la antilopa, kako bi otpoèinula u hladovini toga drveta. Kada je pak vidjela paunovu koko� i patku, ona ih obje pozdravi i rekne im: � Gledajte, ja sam do�la tek danas do ovoga otoka, i jo� nikada nisam vidjela neki kraj, koji bi bio bogatiji raslinjem ili ljep�i zastanovanje. Nato ih obje zamoli, da s njome postanu dobrim prijateljicama. Kada su patka i paunica vidjele njezinu prijaznost prema sebi, one joj obje priðu i poènu �eljeti, da s njome budu sprijateljene. Sada se sve jedna drugoj zakunu na vjerno prijateljstvo. I odsada su provodile noæi na istome mjestu, i zajedno su jele i pile. I sveudilj su jele i pile u sigurnosti, sve dok jednoga dana nije onuda pro�la neka laða, koja je bila izgubila svoj pravac. Ona se blizu do njih usidri, posada se iskrca na kopno i raspr�i se po otoku. Ovi ljudi uskoro ugledaju antilopu, paunovu koko� i patku jednu pokraj druge i poðu prema njima. Kada ih je ugledala paunova koko�, o

na uzleti na drvo i zatim odleti zrakom dalje. Antilopa pobjegne u ste-292

Pripovijest o �ivotinjama i èovjekupu, samo patka ostane stajati, kao oduzeta. Tada je ljudi poènu loviti, sve dok je nisu uhvatili. Ona meðutim zakvaèe:- Oprez mi nije ni�ta koristio protiv kobi, koja dolazi od udesa. Zatim se oni vrate natrag k svojoj laði. Kada je paunova koko� vidjela, �to se bilo dogodilo patki, ona htjedne napustiti otok. Jer ona je sebi kazivala: � Vidim, nesreæa ipak vreba na svakoga pojedinoga. Da nijebilo ove laðe, ne bi do�lo do rastanka izmeðu mene i one patke.Ah, ona je zbilja bila najvjernija prijateljica! Zatim ona odleti i opet se susretne s antilopom. Ova je pozdravi, èestita joj na spasenju i upita je za patku. Tadajoj ona dadne kao odgovor: � Ugrabio ju je neprijatelj. Sada vi�e ne �elim ostajati na ovomeotoku, otkada nema nje.Zatim ona zaplaèe zbog svojega rastanka od patke i izgovori stih:Zbilja, dan rastanka mije rasparao srce, Neka sada Alldh raspara srce danu rastanka!Nato izgovori jo� ovaj stih:�elim, da jednoga dana ushtjedne doæi do ponovnog viðenja. Zatim æu mu ispripovijedati, �to je uèinio rastanak. Antilopa sada postane duboko o�alo�æenom. Ali je postigla svojim molbama, da paunova koko� odustane od svoje odluke, da otputuje, i da ostane kod nje. Obje su potom opet u sigurnosti jele i pile. Ipak su neprekidno tugovale zbog rastanka s patkom. Jednom antilopa rekne paunici: - Draga sestro, ti dakako zna�, ljudi, koji su do�li k nama iz laðe, oni su uzrokovali na� rastanak s patkom i njezinu smrt. Budi293

Stoièetrdesetisedma noæstoga pred njima vazda na oprezu, i èuvaj se pred lukavstvom i podmuklo�æu Adamovih sinova!Ali paunova koko� rekne: � Ja znam pouzdano, da je ona samo zato zaglavila, jer je propu�tala, da slavi Allaha. Ja sam joj ipak rekla: 'Gledaj, ja sam zabrinuta zbog tebe, jer ti ne slavi� Allaha. Jer svako Allahovo stvorenje Njega slavi, a propu�tanje slavljenja biva ka�njeno smræu.' Kada je antilopa bila èula te rijeèi paunove koko�i, ona uzvikne:� Neka Allah dadne da tvoje oblièje zavazda bude lijepo! Zatim ona poène slaviti Allaha i nije vi�e od toga odustajala nijednoga èasa. Kazuje se meðutim, da antilopa pri svome slavljenju uzvikuje: � Slava neka je Njemu, koji ka�njava i nagraðuje, i koji stoluje u Moæi i Uzvi�enosti!Takoðer se pripovijedaPRIPOVIJEST 0 PUSTINJAKU I GOLUBOVIMA Bio jednom jedan Allahov sluga. Taj je Allaha obièavao slu�iti na izvjesnome brdu. A na tome je brdu imao svoje gnijezdo takoðer par golubova. Ovaj je meðutim pustinjak dijelio svoj kruh svagda�nji na dva dijela..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.294

Ali kada je poèela

stoièetrdesetiosma noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je pustinjak svoj kruh svagda�nji dijelio na dva dijela. Jednu je polovicu od njega odreðivao za sebe, drugu polovicu za onaj par golubova. Takoðer se molio za to dvoje za brojno potomstvo. I tako su se onda golubovi mno�ili i uvijek se gnijezdili na brdu, na kome je stanovao pustinjak. Razlog je meðutim, zbog kojega su se golubovi pridru�ivali k tomu Allahovu èovjeku, bila njihova revnost u slavljenju Allaha. A kazuje se, da golubovi pri svome slavljenju uzvikuju: - Slava neka je Njemu, koji je stvorio stvorenja, koji je udijelio hranu, koji je sagradio nebo i rasprostro zemlju! Onaj je par golubova provodio sa svojim potomstvom vazda bezbri�an �ivot, sve dok pustinjak nije umro. Tada je bilo poremeæeno prisno zajedni�tvo golubova, i oni su se razi�li po gradovima i selima i bregovima.I dalje se pripovijedaPRIPOVIJEST 0 POBO�NOM PASTIRE Jednom je �ivio na nekome brdu jedan pastir. Taj je bio pobo�an i razuman i èestit èovjek. Imao je stada ovaca i koza, koje295

Stoièetrdesetiosma noæje èuvao i èijim je mlijekom i vunom zaraðivao za svoje uzdr�avanje. Ono je meðutim brdo, na kome je taj pastir bio kod kuæe, imalo mnoga drveta, pa�njake i grabe�ljive zvijeri. Ali te divlje �ivotinje nisu mogle niti pastiru ni njegovim stadima uèiniti ni�ta na�ao. Tako je on �ivio na svome brdu svagda u sigurnosti, i nisu ga brinule stvari ovoga svijeta, jer je on bio bla�en i jer se posveæivao svojoj molitvi i svom slu�enju Allahu. Allah pak dosudi, da on zapadne u neku �estoku bolest. Tada se Bo�ji èovjek povuèe u brdsku spilju, dok su stada danju odlazila sama na svoju pa�u i o veèeri se vraæala doma k spilji. I dalje je Allah uzvi�eni htio isku�ati pastira i staviti na probu njegovu poslu�nost i njegovu postojanost. Stoga mu on po�alje jednog anðela. Anðeo doðe k njemu u oblièju lijepe �ene i sjedne pred njim na zemlju. Kada je dakle pastir vidio ovu �enu kako sjedi kod njega, njemu se pred njome podigne dlaka po cijelome tijelu i on joj dovikne: - O ti �eno, �to je to, �to te je tjeralo, da dolazi� ovamo? Jaipak nemam nikakvu �elju za tobom, a izmeðu mene i tebe nemanièega, �to bi te sililo, da ulazi� k meni!Tada mu ona dadne kao odgovor: - O ti èovjeèe, zar ne vidi� moju ljepotu i ljupkost, zar ne osjeæa� moj sladak miris? Zar ti ne zna�, da �ene trebaju mu�karce, jednako kao mu�karci �ene? Sto je to dakle, �to te od mene zadr�ava? Ja sam si ipak to za�eljela, da ti budem blizu. Èeznula sam za zajedni�tvom s tobom, i do�la sam k tebi, da ti se pokoravam i da sebe tebi ne uskraæujem! Kod nas takoðer nema nikoga, koga bismo se morali bojati. Tako dakle ja hoæu kod tebe ostati, dokle god ti bude� boravio na ovome brdu, i tebi biti vjernom dru�icom. Ja ti se sama nudim, jer ti treba� �enskih usluga. Pa ako me ti pojebe�, tada æe bolest od tebe uzmaknuti, tvoje æe se zdravlje opet vratiti k tebi, i ti æe� se pokajati, �to ti je dosada u tvome �ivotu izmaklo toliko mnogo od tjelesnog opæenja sa �enama. Zbilja, ja ti dajem jedan dobar savjet: prihvati ga i pojebi me! - Odlazi dalje od mene - rekne pastir - o ti podmukla, la�ljiva �eno! Ja nemam povjerenja u tebe, i ja ti se neæu pribli�iti. Nemam nikakve �elje za tvojom blizinom niti za tjelesnim op-296

Pripovijest o pobo�nom pastirueenjem s tobom. Jer se onaj, tko za tobom �udi, odrièe onozemalj-skog �ivota, ali se onaj, tko �udi za onozemaljskim �ivotom, odrièe tebe. Da, ti si u svim vremenima zavodila mu�karce. Allah je Uzvi�eni naspram svojih slugu na stra�i87, i jao onomu, koji se dao obmanuti kroz opæenje s tobom!Ali ona nastavi: - O ti, koji stoji� postrance od puta istine i s pravoga puta odlazi� u bludnju, okreni prema meni svoje lice, pogledaj moje dra�ii iskoristi priliku, �to sam ti ja blizu, kako su to uèinili mudraci prije

tebe. Ti su ipak imali vi�e iskustva i ispravniju prosudbu nego ti, aunatoè tomu nisu prezreli to, da se naslaðuju �enama, nego su�udjeli za ljubavnim u�itkom i za tjelesnim zbli�avanjem sa �enama, drugaèije nego ti, koji si se svega toga odrekao. Pa ipak im tonije na�kodilo niti u duhovnima ni u svjetovnim stvarima. Zatoodustani od svojega nastojanja, pa æe� do�ivjeti jedan lijep ishod!Ali pastir odgovori: - Sve, �to ti kazuje�, ja proklinjem i zgra�am se nad time. Jerti si podmukla i la�ljiva, kod tebe nema niti pouzdanosti ni vjere.Koliko ti nakaznoga skriva� pod svojom ljepotom! Kolike si ti pravednike veæ zavela, tako da su njihov kraj bili kajanje i bijeda! Stoga odlazi od mene, ti, koja se kiti�, kako bi druge upropastila! S tim rijeèima on baci svoj ogrtaè preko njezina lica, kako ga ne bi vidio, i poène zazivati ime Gospoda. Kada je dakle anðeo upoznao njegovu izvrsnu poslu�nost prema Allahu, on otiðe od njega i uzleti k nebu. Nalazilo se pak nedaleko od ovoga pastira jedno selo, u kojemu je �ivio stanoviti Bo�ji èovjek, koji nije poznavao pastirovo prebivali�te. Taj zaèuje jednom u snu, kako mu kazuje neki glas: - U tvojoj blizini, na tome i tome mjestu, �ivi jedan pobo�anèovjek. Otiði k njemu i pokoravaj se njegovoj zapovijedi! Kada je nastalo jutro, on krene na put k njemu. Kako ga je zatim pritisnula dnevna �ega, on doðe do jednoga drveta, uz koje87 Usp. Kur'an 89,14: "Zaista tvoj Gospodar motri stalno."297

Stoièetrdesetiosma noæse nalazilo vrelo, izvor vode. Ondje on uzme poèinak i sjedne u hladovinu onoga drveta. Tada ugleda, kako divlje �ivotinje i ptice dolaze k izvoru, kako bi iz njega pile. Ali kada su ugledale Bo�jeg èovjeka, kako ondje sjedi, one se pred njime prepla�e, okrenu se i otrèe odatle. Pravednik meðutim rekne: � Nema nikakve moæi i nikakve preuzvi�enosti osim u Allaha!Ja ovdje poèivam samo na �tetu ovih �ivotinja i ptica.Zatim se on podigne, tim �to je sam sebi predbacivao, i rekne: - Zbilja, to je bila �teta za ova �iva biæa, �to sam ja danas sjedio na tome mjestu. Kako ja mogu u Ono Vrijeme stati pred svojega stvoritelja, koji je stvorio takoðer ove ptice i �ivotinje? Jer jasam ipak bio uzrokom, zbog kojega su one pobjegle od svojegapojila i od svojega svagda�njeg kruha i svoje pa�e. Jao, kako æu japosramljen stajati pred svojim Gospodom o Onome Danu, o kojemu æe se ovce bez rogova osvetiti na rogatima88!Zatim on zaplaèe i izgovori ove stihove:Zbilja, to je tako, Allaha mi, kada bi ljudi znali,Za�to su stvoreni, oni ne bi bili bezbri�ni i mirno spavali!Najprije dolazi smrt, i zatim buðenje, zatim Sudnji Dan sa svojim ukorom i sa stra�nim strahom od kazne.Mi smo, kada izvr�avamo zabrane i zapovijedi, Ba� kao pakleni dru�i89 � mi spavamo i mi bdijemo. Nato on opet zaplaèe, jer je bio sjeo pod drvo do izvora i otjerao �ivotinje i ptice od njihova pojila. I on se okrene i �urno ode, 88 Usp. Matej 25,32.33: "Tada æe se pred Njim skupiti svi narodi, a On æe ihrazluèiti jedne od drugih, kao �to pastir luèi ovce od jaraca. Postavit æe ovce sebis desne strane, a jarce s lijeve."89 Pospanci, usp. u Kur'anu Suru 18.298

Pripovijest o vodenoj ptici i kornjaèi sve dok nije do�ao k onomu pastiru. On uðe k njemu i pozdravi ga. Ovaj mu uzvrati pozdrav, zagrli ga i rekne u suzama: - Sto te je dovelo na ovo mjesto, na kome nije u�ao k meni jo�

nijedan èovjek?Bo�ji mu èovjek odgovori: - U snu sam ugledao nekoga, koji mi je opisao tvoje prebivali�te i zapovjedio mi, da otiðem k tebi i da te pozdravim. Takosam ja onda do�ao k tebi, pokoran zapovijedi, koja mije pala u dio. Tada ga pastir poljubi, a njegova se du�a obraduje sjedinjenju s njime, i oba su ostala zajedno na onome brdu, tim �to su slu�ili Allahu u onoj spilji. Lijepa je bila slu�ba Allahu njih obojice, i oni su se ondje vazda posveæivali slu�bi svojemu Gospodu, tim �to su se prehranjivali mesom i mlijekom svojih stada i nisu �udjeli niti za bogatstvom ni za djecom, sve dok im nije do�la posljednja izvjesnost. I to je kraj njihove povijesti."Tada Kralj rekne: "O �ehrezad, ti si me sada veæ nauèila, da na svoje kraljevsko gospodstvo gledam kao na ta�tu trièariju, i da se kajem zbog smaknuæa toliko mnogih �ena i djevojaka90! Reci, zna� li jo� neku pripovijest o pticama?""Dabome!" odgovori ona i poènePRIPOVIJEST 0 VODENOJ PTICI I KORNJAÈI. "Pripovijeda se, o Kralju, da je jednom jedan ptièji mu�jak uzletio visoko prema nebu i da se zatim spustio na neku stijenu usred vode. To je meðutim bila tekuæa voda. I dok je on tako ondje sje- 90 Posrijedi je pitanje tlaèiteljstva, to jest: pitanje pravednosti, odnosno nepravednosti onoga, koji je jaèi. Usp. stih iz stoièetrdeseti�este noæi: Ako tlaèitelj svrati u zemlju nekog naroda, I Tada stanovnicima ne preostaje ni�ta drugo nego da odsele iz nje. Taj æe stih biti u ovoj noæi jo� jednom ponovljen.299

Stoièetrdesetiosma noædio, ugleda le� nekoga èovjeka, kojega je dotjerala struja i bacila na onu stijenu. Taj je bio natekao i nadut. Sada ptica pritrèi lesu i uvidi, da je to ljudski le�, na kome su se nalazili tragovi od udaraca maèem i uboda kopljem. Tada vodena ptica mu�jak rekne u sebi samome: - Ja vjerujem, ovaj je ubijeni bio zloèinac. Tada se zacijeloprotiv njega skupila gomila ljudi, tako da sada imaju mira od njegai njegove zloæe. Zaèuðen i zapanjen, on ostane ondje. Ali tada iznenada dolete na onaj le� sa svih strana jastrebovi i orlovi. Kada je vodena ptica mu�jak to vidio, on se �estoko prestra�i i rekne si:- Na ovome mjestu ja neæu moæi du�e ostajati. Zatim odleti, kako bi si potra�io neko mjesto, na kome æe ostati, sve dok le� ne bude pojeden i dok ga ne napuste ptice grabljivice. I tako on odleti dalje, sve dok nije na�ao neku rijeku, na èijoj je sredini raslo jedno drvo. Na njemu se on skrasi, duboko zabrinut i o�alo�æen, �to je bio napustio svoj zavièaj, i on rekne u sebi samome: - Tuga me ipak uvijek slijedi! Tada sam dakle tako mirno sjedio, kada sam ugledao onaj le�, i veæ sam se tako jako tomu radovao, jer sam si kazivao, da je to hrana, koju mi je poslao Allah.Ali je sada moja radost postala patnjom, a brigom i �alo�æu mojaveselost. Jer hranu su mi uzele ptice grabljivice i po�derale je imeni moj plijen ukrale ispred nosa. Kako se ja dakle jo� smijemnadati, da æu na ovome svijetu biti sigurnim od tuge i da se u njegamogu pouzdati? To u poslovici glasi: 'Ovaj je svijet obitavali�te zaonoga, koji ne posjeduje nikakva obitavali�ta, i samo se taj daje odnjega obmanuti, tko ne posjeduje nikakva razuma.' Da, taj mu povjerava svoj imetak i dobra, svoju djecu, svoj narod i svoje pleme.Tko je od njega obmanut, taj se u njega vazda pouzdaje i �ivi naovoj zemlji u tlapnji, sve dok ne legne pod nju, i sve dok ga ne pokriju njezinim prahom oni, koji su mu meðu ljudima bili najdra�i inajbli�i. Ali pravom mu�karcu ne stoji ni�ta bolje nego ustrajati ubrigama i �alostima ovoga svijeta. Tako sam ja dakle takoðer na-300

Pripovijest o vodenoj ptici i kornjaèipustio svoje obitavali�te i svoju zavièajnu grudu, ma koliko da mi je to te�ko palo rastati se od svoje braæe i boraviti bez svojih drugova i prijatelja. Dok je on bio zadubljen u svoje misli, kadli doðe jedna kornjaèa mu�jak, doplivav�i ovamo vodom, pribli�i se vodenoj ptici mu�jaku, pozdravi ga i rekne: - Moj gospodaru, �to je bilo to, �to te je otjeralo u progonstvoi odvelo daleko od tvojega obitavali�ta?Ovaj dadne kao odgovor: - Ondje su se spustili neprijatelji. A mudrac ne mo�e podnositi blizinu svojega neprijatelja. Kako pak izvrsno glasi pjesnikovarijeè:Ako tlaèitelj svrati u zemlju nekog naroda,Tada stanovnicima nepreostaje ni�ta drugo nego da odsele iz nje.Tada kornjaèa rekne: - Ako je to tako, kako ti kazuje�, i ako stvari tako stoje, kakoih ti opisuje�, tada æu ja stalno ostati kod tebe i neæu se vi�e od teberastajati, kako bih ti ispunjavao tvoje �elje i posvetio se slu�enjutebi. Jer to znaèi, da se nitko ne osjeæa napu�tenijim od tuðinca,koji se rastao od svojega naroda i svojega zavièaja. I to dalje znaèi,da se rastanku od dobra ne smije nijedna druga nesreæa dr�atiravnom. Ali je za razumnoga najbolja utjeha u tuðini dru�tvenost iustrajnost u nesreæi i jadu. I tako se ja nadam, da æe� mi ti biti zahvalan za to, ako ti budem pravio dru�tvo. Jer ja æu ti biti sluga ipomoænik.Kada je vodena ptica èuo kornjaèine rijeèi, on mu rekne: - Zbilja, ti si u pravu sa svojim rijeèima! Jer, tako mi mojega�ivota, ja stalno patim od bola i tuge, otkada sam daleko od svojega obitavali�ta, otkada sam odvojen od svoje braæe i otkada neboravim sa svojim prijateljima. U rastanku le�i takoðer stanovita301

Stoièetrdesetiosma noæpouka za one, koji se daju pouèiti, i on daje razmi�ljati onima, koji su u stanju shvatiti. Pa ako pravi mu�karac ne naðe nikakva prijatelja, koji æe ga tje�iti, tada sreæa na sve vijeke ostaje daleko od njega, i on je zauvijek posveæen nesreæi. Da, razuman èovjek tra�i samo kod vjernog druga utjehu protiv briga u svima �ivotnim polo�ajima, i on se naoru�ava strpljenjem i istrajno�æu. Jer to su dva visokocijenjena svojstva, ona �tite protiv nesreæe promjenjivih sluèajeva vremena, i u svim stvarima odagnavaju tjeskobu i patnju. � Daleko bila patnja! - odgovori kornjaèa � jer ona ti tvoj �ivot èini mukom, i oduzima ti mu�evnost91. Tako su oni jo� sve dalje jedan s drugim razgovarali, sve dok konaèno nije vodena ptica mu�jak rekao kornjaèi mu�jaku: - Ja æu ipak uvijek �ivjeti u strahu pred promjenjivim sluèajevima vremena i pred nestalno�æu udesa! Kada je kornjaèa èuo ove rijeèi vodene ptice, on dopu�e k njemu, poljubi ga u èelo i rekne mu: - Svijet je ptica neprestano bio tobom blagoslovljen i davao sepouèavati tvojim savjetom za dobrobit. Kako se ti mo�e� tuoptereæivati jadom i brigom? Tako on dalje nastavi umirivati srce vodene ptice mu�jaka, sve dok ovaj nije opet na�ao svoj mir. Nato vodena ptica opet odleti na ono mjesto, do kojega je bio dotjeran le�. Pa kada je do�ao onamo, on ne ugleda vi�e ni�ta od ptica grabljivica, a od onoga lesa otkrije jo� samo kosti. Tada se vrati natrag i isprièa kornjaèi, da su neprijatelji napustili njegovo obitavali�te. I on ktomu doda: � Znaj, ja bih se ipak volio vratiti k svojoj staroj nastambi,kako se ne bih vi�e li�avao dru�enja sa svojim prijateljima. Zbilja,razuman èovjek to ne podnosi, da bude daleko od svojega zavièaja.

91 Da nema ove rijeèi mu�evnost, i prije toga onih pravi mu�karac (dvaput), u hrvatskome bi jeziku za vodenu pticu i kornjaèu bilo suvi�no slijediti u ostalome tekstu ove basne posve nebitan mu�ki rod arapskog izvornika.302

Pripovijest o vuku i o Uscu Oni se sada obojica upute na ono mjesto. I njima se ne dogodi ni�ta od onoga, èega su se bojali. Tada vodena ptica izrekne stihove:Kako ima poneka nesreæa, protiv koje èovjeku Otkazuje snaga, a u kojoj se pomoæ nalazi kod Allaha!Te�ko je to bilo � dok su se njezine petlje uvijek tje�nje zatvarale, Do�lo je spasenje. Ah, ja sam vjerovao, da je kasno za spas! Potom su obojica �ivjeli zajedno na onome otoku. Ali dok je vodena ptica mu�jak �ivio tako u radosti i sigurnosti, udes iznenada po�alje jednoga gladnog sokola protiv njega. Taj mu zabije svoje pand�e u tijelo i ubije ga. I tako mu takoðer oprez nije vi�e koristio, kada je njegovo vrijeme bilo ispunjeno. Razlog meðutim, zbog kojega je on bio ubijen, je bio taj, �to je on zanemarivao, da slavi Allaha. To znaèi, da njegovo slavljenje glasi ovako: 'Slava neka je na�emu Gospodu, jer On odreðuje i upravlja! Slava neka je na�emu Gospodu, jer On poklanja bogatstvo i siroma�tvo!' To je ono �to se dogodilo s vodenom pticom i pticama grab-ljivicama."Tada kralj rekne: "O Sehrezad, ti si mi svojim pripovijedanjem dala da mi padne u dio jo� vi�e opomena i pouka. Zna� li takoðer �to od prièa o poljskim �ivotinjama?""Dabome!" odgovori ona, i zapoènePRIPOVIJEST 0 VUKU 10 LISCU. "Znaj, o Kralju, �ivjeli su jednom jedan lisac i jedan vuk u istom brlogu. Ondje su obitavali jedan s drugim i ondje su noæu spavali, ali je vuk grozno postupao s liscem. Cijelo su jedno vrijeme303

Stoièetrdesetiosma noætako �ivjeli. Ali se tada ipak jednom dogodi, daje lisac opomenuo vuka, neka bude blag i neka se okani zlog èinjenja, tim �to je rekao: - Znaj, ako ti bude� ustrajavao u svojoj bahatosti, tada æe lakobiti moguæe, da Allah pokloni moæ nad tobom Adamovu sinu. Jertaj je pun lukavstava, podmuklosti i dvoliènosti. On hvata ptice izzraka, ribe iz mora, on lomi brda i premije�ta ih s jednoga mjestana drugo, i sve to dolazi od njegovih lukav�tina i njegove podmuklosti. Stoga se vje�baj u blagosti i po�tenju, i odustani od zloæe inepravednosti! To je bolje za tvoj �ivot! Ali se vuk nije osvrtao na njegove rijeèi, nego mu dadne grub odgovor, tim �to rekne: - Kako ti dolazi� na to, da govori� o velikima i va�nim stvarima? Zatim dadne liscu jedan udarac po obrazu nju�ke, da je on bez svijesti pao na zemlju. Kada je taj zatim opet do�ao k sebi, on se vuku ljubazno nasmije�i i priðe mu, tim �to ga je pomoæu ova dva stiha poèeo moliti za opro�tenje zbog nepriliènih rijeèi:Ako sam ja dakle jednom prije poèinio neki grijehIz ljubavi prema tebi, i ako sam poèinio dakle, �to ne valja,Tada se kajem za svoj prijestup, pa neka ushtjedne tvoje pra�tanje Uzeti u za�titu gre�nika, kada on dolazi moleæi opro�tenje. Tada vuk prihvati njegovu ispriku i prestane ga zlostavljati. Ali mu rekne: - Nemoj govoriti o onome, �to te se ni�ta ne tièe. Inaèe æe�morati èuti ono, �to ti se neæe svidjeti!..." Tada primijeti �ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu odobrenju.304

Ali kada je poèela

stoièetrdesetideveta noæ

�ehrezad nastavi ovako:"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vuk liscu rekao: - Nemoj govoriti o onome, �to te se ni�ta ne tièe. Inaèe æe� morati èuti ono, �to ti se neæidjeti! - Slu�am i pokoravam se! � odgovori lisac � ubuduæe æu propu�tati ono, �to ti se ne sviða. r mudrac kazuje: 'Ne govori o onome, o èemu nisi upitan. Ne odgovaraj, ako se to ne tra�i od tebe. Okani se onoga, �to te se ni�ta ne tièe, i brini se samo za ono, �to te se tièe. Ne tro�i dobar savjet na zlikovce, jer oni æe ti uzvratiti zlom!' Kada je dakle lisac bio saslu�ao one rijeèi, koje mu je vuk dao kao odgovor, on mu se opet prijazno osmjehnuo. Ali je u svome srcu smi�ljao protiv njega lukav�tinu i u sebi govorio: - Zaista, ja si moram dati truda i isposlovati, da se ovaj vuksunovrati u propast. Tako je on strpljivo podnosio od vuka daljnja zlostavljanja, tim �to je u sebi govorio: - Oholost i opako govorenje vode u smrt i strovaljuju u nevolju. Da, to znaèi: bahatost je rijetkokad dobra. Tko je budalast,pokajat æe se, ali, tko je oprezan, bit æe spa�en od nesreæe. Pra-305

Stoièetrdesetideveta noævednost je odjeæa plemiæa. A otmjena je narav najplemenitija dobit. Ja æu se sada pred ovim nasilnikom pretvarati. Zatim æe on sigurno morati doæi u klopku.Nato lisac rekne vuku: � Gledaj, gospodar opra�ta svojemu robu, koji pogrije�i, iopra�ta svojemu sluzi, ako poèini grijeh. Ja sam samo siroma�nisluga. I to, da sam ti davao savjet, nije od mene bilo ispravno. Kadabi ti znao, kakav je bol mene pogodio od tvojega udarca, znao bitakoðer, da ga èak ni jedan slon ne bi mogao podnijeti i izdr�ati.Ali se ja ne tu�im zbog bola toga udarca za volju radosti, koju samkroz njega do�ivio. Jer kada bi on za mene bio takoðer ne�to silnote�ko, njegov bi rezultat ipak bila radost. Mudrac kazuje:'Odgojiteljev udarac na poèetku vrlo boli, ali je na kraju slaði odprocijeðena meda.'Vuk meðutim rekne: � Ja sam ti otpustio tvoju krivicu i tvoju sam ti pogre�ku oprostio. Budi dakle na oprezu pred mojom snagom i priznaj se za mojega slugu. Ti si iskusio, kako sam ja strog prema onomu, tko mi sepokazuje neprijateljski raspolo�en. Tada se lisac iz po�tovanja baci pred njim na zemlju i rekne mu: � Neka ti Allah dadne dug �ivot! Uzmogao navijeke svladavatisvoje neprijatelje! I tako se lisac nadalje, u svome strahu pred vukom, nastavio njemu licemjerno dodvoravati. Jednoga pak dana doðe lisac do stanovitog vinograda i ondje ugleda u zidu jednu rupu. On sam sebi sumnjièavo rekne: � Ova rupa sigurno ima neki osobiti razlog. To ipak u poslovici glasi: 'Tko vidi u zemlji neku jamu i ne ode u stranu i ne prilazijoj oprezno, taj sam sebe vara i izla�e se propasti.' To je dapaèepoznato, da neki ljudi u vinograd postavljaju figuru lisice, da, meæuèak pred figuru gro�ðe na tanjurima, kako bi to neka lisica vidjela,pri�la i utrèala u propast. Zbilja, ja vidim ovu rupu kao neku zam-306

Pripovijest o vuku i o Uscuku. U poslovici to glasi: 'Oprez je polovica pameti.' Zato ja moram iz opreza jo�

jednom toènije istra�iti ovu rupu, kako bih vidio, hoæu li u njoj naæi neku klopku, koja vodi u propast. Pohlepa me ne smije navesti na to, da sam sebe sunovratim u nesreæu. Zatim on priðe bli�e k rupi, oprezno se poène �uljati ovuda onuda oko nje i pomno je promatrati. I gledaj sada, to je bila jedna duboka jama, koju je bio iskopao gospodar vinograda, kako bi u nju hvatao �ivotinje, koje su mu upropa�tavale trsje. Tada lisac rekne sebi samomu:� Sada si do�ao do cilja, koji si sebi postavio! Zatim on ugleda na njoj jedan tanak, fin pokrivaè, i zatim odstupi s rijeèima: � Slava neka je Allahu, �to sam pred njome bio na oprezu! Aliseja nadam, da æe moj neprijatelj, vuk, koji je moj �ivot uèinio takobijednim, u nju upasti. Zatim æe mi vinograd stajati slobodno naraspolaganju i pripadati æe samo meni, i ja æu moæi ondje �ivjeti usigurnosti.Nato on zatrese glavom, glasno se nasmije i zapjeva:Kada bih ipak ugledao veæ ovoga èasa izvjesnog vuka tu u klopki!Dugo je on ogorèavao moje srce, Grozno me je napajao �uèju.Kad bih ja ipak dalje ostao na �ivotu! Kad bi ipak vuk umro jo� danas!Zatim bi vinograd bio slobodan od njega, I ja bih u njemu imao svoj plijen!307

Stoièetrdesetideveta noæ Nato on �urno potrèi natrag, sve dok nije tako do�ao do vuka, i njemu on dovikne: - Zbilja, Allah ti je uèinio put do vinograda lakim i bez muke.To je jedan znak tvoje sreæe. Neka ti je na dobro onaj lak plijen iobilna hrana, koju ti je Allah uèinio otkljuèanom bez napora pristupaènom!Vuk meðutim upita:- Sto te navodi na tu tvrdnju? - Znaj - odgovori lisac- do�ao sam do vinograda, i tada sam na�ao, da je njegov gospodar mrtav. Rastrgao ga je jedan vuk. Tako sam u�ao u vrt i vidio kako se o trsju savijaju divni plodovi! Vuk ne posumnja u li�èeve rijeèi, obuzme ga pohlepa, i on se zaputi, sve dok tako nije do�ao do one rupe, posve zaslijepljen svojom po�udom. Lisac meðutim ostane stajati, baci se na tlo, tako da je le�ao poput nekoga mrtvaca, i izrekne ovaj stih:�udi� li za sastankom s Lailom?Hajde, naslade optereæuju �ije mu�karaca!Kako je sada vuk stajao tik pred rupom, lisac mu dovikne: - Uði u vinograd! Tebi je èak u�teðena muka, da se vere�preko ili da kopa� rupu u zidu od vinograda. Sada se ispunjenjedobrih darova nalazi kod Allaha! Tako vuk poðe nekoliko koraka dalje, kako bi prodro u vinograd. Ali kada je bio na sredini pokrivaèa, koji je le�ao preko rupe, upadne unutra. Tada se lisac silno strese od velike radosti. Jer sada je bio kraj njegovim brigama i patnjama. On pusti da odzvanja pjesma i poène pjevati ove stihove:Udes se smilovao mojoj muci. Imao je suæuti prema mojoj nevolji308

Pripovijest o vuku i o UscuI poklonio mi ono, za èim sam vrlo �udio, I odvratio je od mene ono, �to mi je prijetilo.Ja æu mu zaista oprostiti svu krivnju,Koju je uèinio nada mnom u ranije vrijeme. -Vuk sada nikada vi�e ne mo�e odatle pobjeæi Iz opasnosti, koja æe ga posvetiti smrti.Moj je sada vinograd, cijeli je samo moj!Nijedan glupan neæe sa mnom u njemu imati dijela! Zatim pogleda u jamu, pa kada je vidio vuka kako plaèe nad sobom samim od kajanja i jada, on s njime zaplaèe. Tada vuk podigne prema liscu svoju glavu i upita ga:- Plaèe� li ti iz suosjeæanja sa mnom, o Abu el-Husain92?

- Ne, tako mi Onoga, koji te je sunovratio u tu jamu � uzvikne lisac � ja plaèem, �to si ti veæ tako dugo �ivio, i tugujem, �to nisi veæ prije ovoga dana pao u jamu. Da si ti pao u nju prije nego �to smo se mi sreli, tada bih ja bio imao poèinka i mira. Ali si ti bio po�teðen, sve dok nije do�ao tvoj èas i dok nije bilo ispunjeno tvoje vrijeme.Tada mu vuk rekne, kao da se �ali: - Ti zloèesti deèko, otiði k mojoj materi i reci joj to, �to mi sedogodilo, kako bi se pobrinula za moje osloboðenje!Ali mu lisac odgovori: 92 Abu el-Husain znaèi: Otac Male Tvrðave. Posrijedi je u arapskome uobièajen nadimak za lisicu prema naèinu gradnje njezine jazbine. Ovdje se taj nadimak rabi kao uètivo oslovljavanje.309

Stoiutrdesetidevetct noæ � Tvoja velika pohlepnost i tvoja silna pohotljivost su te suno-vratili u propast. Da, ti si upao u jednu jamu, iz koje ne mo�e� pobjeæi. Zar ti onda ne zna�, ti glupi vuèe, da to u poslovici glasi: 'Tkone misli na posljedice, njemu od udesa ne biva poklonjeno nikakvo prijateljstvo, i njegov put nije upravljen mimo opasnosti.'Sada vuk zamoli: � O Abu el-Husain, nekoæ si mi iskazivao ljubav i bio si naklonjen mojemu prijateljstvu. I moja te je silna snaga dr�ala u strahu. Nemoj me ipak tako ljutito mrziti zbog onoga, �to sam ti uèinio! Jer tko ima moæ i ipak opra�ta, taj æe dobiti svoju nagradu odAllaha. Ipak takoðer pjesnik kazuje:Sij sjetvu dobra, pa makar i na pogre�nom polju! Dobro nikada ne biva izgubljenim, ma gdje bilo posijano.Jer makar vrijeme preko nje toliko dugo prolazilo, Dobro �anje uvijek samo ono, �to je posijalo.Tada lisac odgovori: � O ti najgluplja zvijeri na svijetu i najtupavija od svih �ivotinja u polju, jesi li ti zaboravio svoju oholost i svoju neumjerenost isvoju bahatost, gdje se ipak nisi obazirao na pravdu prijateljstva igdje se nisi dao opomenuti pjesnikovom rijeèju:Ne èini nikakvu nepravdu, èak ako ti je i dana za to moæ. Osveta uvijek vreba na onoga koji to kr�i.Tvoje oko mo�e zacijelo spavati. Ali tlaèeni bdije i proklinje te, aAllahovo oko ne drijema.310

Pripovijest o vuku i o Uscu Opet vuk zamoli: � O Abu el-Husain, nemoj mi prigovarati krivnju, koju sam ranije poèinio. Jer od plemiæa se oèekuje, da pra�ta, a dobra su djelanajbolje blago. Kako lijepo kazuje pjesnik:Brzo uèini dobro djelo, ako je to u tvojoj moæi.Jer za njega ti se moguænost ne pru�a u svako vrijeme.Tako je vuk lisca sve dalje ponizno molio i ktomu dodao: - Mo�da bi ti mogao ne�to uèiniti, �to bi me spasilo od propasti.Ali lisac rekne: - Ti glupi, nasamareni vuèe, ti zlotvore i izdajnice, nemoj vi�e�eljeti da pobjegne�. Jer ovo je plaæa i nagrada za tvoje bezbo�noèinjenje. Zatim mu se on poène smijati iz otvorenih ralja, i izgovori ova dva stiha:Nemoj vjerovati, da æe� mene nadlukaviti. Jer nikada neæe� postiæi svoj cilj.Ono, �to ti �eli�, je nemoguæe. Ti si sijao muku � sada je �anjilTada vuk rekne: � O ti dobroæudna meðu �ivotinjama, ja ti to ne vjerujem, da

bi ti mene ostavio u ovoj jami! Zatim on poène plakati i jadikovati, iz njegovih oèiju poènu provaljivati suze, i on poène izgovarati ove stihove:311

Stoièetrdesetideveta noæ0 ti koji si mi vi�e nego jednom poklonio svoju pomoæ1 èije je bogatstvo u darovima zamalo neizmjerljivo,Nikada me u mome �ivotu nije pogodila neka patnja, Kod koje nisam na�ao, da si ti moj spasitelj. � O ti priglupi neprijatelju - uzvikne lisac � kako dolazi� sada do poniznosti i podlo�nosti, do samoponi�avanja i popustljivosti, poslije svega onoga preziranja i oholosti, bahatosti i silni�-tva? Zbilja, iz straha sam ti pred tvojim neprijateljstvom prilazioprijazno, i dodvoravao sam ti se, a da nisam gajio nadu u tvoju dobrotu. Ali te je sada sustigla osveta, tako da te obuzima tjeskobanstrah.Zatim on izgovori ova dva stiha;0 ti, koji si mislio uvijek samo na prevaru,Ti si do�ao putem svojega zlog plana u klopku.Sada ku�aj patnju i gorku nu�du1 ostaj daleko svima drugim vukovima!A vuk ponovo zamoli: - O ti krotki, ipak ne govori neprijateljskim jezikom, niti gledaj neprijateljskim pogledom. Ispuni du�nost prijateljstva, koje naspovezuje, prije nego �to i�èezne vrijeme za pomoæ. Stavi se u pokret i potra�i mi neko u�e. Zatim jedan kraj svezi za neko drvo adrugi mi spusti ovamo dolje, kako bih se mogao za njega èvrsto dr�ati! Mo�da æu moæi tako biti osloboðen iz svoje nevolje, a tebi æuzatim dati sva blaga, koja posjedujem!Ali lisac odgovori:312

Pripovijest o sokolu i o jarebici - Ti si veæ odveæ mnogo govorio o tome, �to ti ipak neæe donijeti spas. Stoga se nemoj vi�e tomu nadati, jer ti od mene nikadaneæe� dobiti ono, èime bi se mogao spasiti. Misli radije na zlo, kojesi mi ranije uèinio, i na sve podmuklosti i lukav�tine, koje si ti protiv mene smi�ljao! Kako si ti sada blizu smrti kamenovanjem! Znaj,sada æe tvoja du�a napustiti ovaj svijet, od njega se rastati i iz njegaotiæi. Zatim ona treba odhitati u propast, boraviti na groznomemjestu i imati vjeèno dioni�tvo u stra�nom udesu! � O dragi Abu el-Husain - poène opet vuk - vrati se ipak ubrzo natrag k prijaznosti i nemoj ustrajavati u ljutom neprijateljstvu! Znaj, tko jednu du�u spasi iz propasti, on je zadr�ava na �ivotu. A ako je tko samo jednu jedinu du�u zadr�ao na �ivotu, to je, kao daje zadr�ao na �ivotu cijelo èovjeèanstvo93. Nemoj slijediti zlo. Jer to su zabranili mudraci. A to je ipak jasno, da nema nikakvoga veæeg zla, nego kada ja sjedim ovdje u jami i gutam samrtnièke muke i imam pred oèima propast, dok stoji u tvojoj moæi, da me spasi� od lanaca nesreæe. Ah, uzmi ipak ozbiljno to s mojim oslobaðanjem i dobrostivo postupi sa mnom! � O ti glupi blesane � povièe sada lisac - gledaj, ako ti prema van lijepo èini� i govori�, ali smi�lja� prosta�tvo i zloèin, tada te ja usporeðujem sa sokolom kod jarebice i odmjeravam tvoje èinjenje prema njegovu.- Kako je to onda bilo? - upita vuk.Tada lisica poène pripovijedatiPRIPOVIJEST 0 SOKOLU 10 JAREBICI. 'Jednoga sam dana do�ao u stanoviti vinograd, kako bih �derao od njegova gro�ða. I dok sam ja ba� bio ondje, ugledam nekog sokola, koji se strmoglavio na jednu jarebicu. Veæ ju je bio pograbio93 Kur'an 5,35: "A tko o�ivi èovjeka, kao da je o�ivio cio svijet."

313

Stoièetrdesetideveta noæi dr�ao je u pand�ama, kad li mu se ona ipak izmakne, pu�ne u svoje gnijezdo i u njemu se sakrije. Ali ju je sokol slijedio i doviknuo joj: � O ti ludo, ja sam te vidio na polju gladnu, i tada sam osjetioprema tebi suæut. I nakljucao sam za tebe par zrna i èvrsto te zadr�ao, kako bi ti mogla �derati. Ti si mi meðutim pobjegla, a ja nevidim nikakva razloga za tvoj bijeg, osim da nisi htjela prihvatiti tajdar. Sada ipak izaði van, uzmi zrna, koja sam ti donio, i pojedi ih� uzmogla ti ona biti na dobro! Kada je jarebica èula sokolove rijeèi, ona mu povjeruje i izaðe van. Ali joj sokol zabije pand�e u tijelo i èvrsto je pograbi. Jarebica krikne: � Je li to ono, �to si mi donio sa sobom s polja, kao �to si rekao, i �to si mi ponudio s rijeèima: '�deri to, uzmoglo ti to biti nadobro'? Ti si mi slagao. Neka ushtjedne Allah ono, �to ti po�dere�od mojega mesa, uèiniti smrtnim otrovom! Kada je dakle Sokol bio po�derao jarebicu, ispadne mu perje, njegova snaga propadne, i on na mjestu ugine.'Zatim lisac nastavi: � Tko svojemu bratu kopa jamu, uskoro æe sam pasti u taj grob.Najprije si ti nevjerno sa mnom postupao.Tada vuk rekne liscu: � Okani se toga, da vodi� takve razgovore i navodi� poslovice.Nemoj me podsjeæati na prija�nja nedjela, ipak imam dovoljno nevolje, u koju sam sada dospio! Ja sam sada na jednom mjestu, nakome bi me sa�aljevao èak neki neprijatelj, koliko onda vi�e jedanprijatelj! Radije mi izmisli neko sredstvo, putem kojega bih mogaopostati slobodan. Budi ti sada moje spasenje! Pa ako ti to te�kopada, tada se sjeti, da prijatelj za prijatelja èesto tovari na sebenajveæi napor, da, da on izla�e opasnosti svoj �ivot za ono, u èemuse za onoga sastoji spasenje iz pogibije. To èak znaèi, da jedan prijatelj, koji ne zakazuje, nadma�uje vrijedno�æu roðenoga brata.Ako mi ti pomogne� do spasenja i ja stvarno budem spa�en, tada314

Pripovijest o sokolu i o jarebiciæu ti izlo�iti zbirku znanja, koje æe ti slu�iti za obskrbu. I ja æu te nauèiti rijetka umijeæa, koja æe ti otvoriti najbogatije vinograde, tako da æe� moæi s trsova trgati plodove. Zato umiri svoju du�u i rashladi oèi!Smijuæi se lisac odgovori: - Kako je lijepo ono, �to su rekli uèenjaci o jednome tako velikom glupanu, kao �to si ti!- Sto su dakle rekli uèenjaci? - upita vuk.Lisac dadne kao odgovor: - Uèenjaci su objasnili, da u jednome grubom tijelu stanuje takoðer jedna gruba narav, i da je ta daleko od razuma, ali blizu nera-zumnosti. Kada ti misli�, ti nasamareni, budalasti obmanjivaèu, daprijatelj treba tovariti na sebe napor, kako bi oslobodio svojega prijatelja, to je onda ispravno, kako kazuje�. Ali mi daj unatoè svojojgluposti i bedastoæi znati, kako ja u tebi mogu vidjeti jednog prijatelja, kada si ti tako nevjeran! Zar ti mene jo� dr�i� za svojega prijatelja, gdje sam ja tebi zluradi neprijatelj? A to je jedna rijeè, koja jegora od odapinjanja strijele i ubojstva, ako ti to mo�e� razumjeti. Kada pak ti dalje ka�e�, da æe� mi ti pribaviti neko znanje, koje æe mislu�iti za obskrbu, i da æe� me ti nauèiti umijeæa, putem kojih æu dospjeti u najbogatije vinograde i trgati plodove s trsova, kako dakle dolazi do toga, o ti izdajnice i la�ljivèe, da ti ne zna� nikakvo sredstvo,kako bi izbjegao propasti? Koliko si ti udaljen od toga, da mo�e� pomoæi sebi samomu, i koliko sam ja daleko od toga, da prihvatim tvoj

savjet! Ako ima� neko sredstvo, tada ga primijeni sam na sebi za svojspas iz ove nevolje, u kojoj se ti - tako se ja molim Allahu - jo� dugo morao nalaziti. Sada gledaj, ti budalo, ima� li jo� koje sredstvo, injime se spasi pred smræu, prije nego �to rasipa� svoje pouke na nekoga drugoga! Samo to kod tebe ide kao kod onoga èovjeka, kojegaje spopala stanovita bolest. K njemu doðe jedan, koji je patio od iste bolesti, kako bi ga lijeèio, i rekne mu: 'Treba li da te ja izlijeèim odtvoje bolesti?' Tada èovjek upita: 'Za�to nisi zapoèeo s time, da lijeèi� sam sebe?' ostavi ga stajati i ode odatle. Ti glupavi vuèe, kod tebe je to upravo tako. Zato ostaj tu u svojoj rupi i podnesi svoj udes!315

Stoièetrdesetideveta noæ : Kada je vuk bio èuo te li�èeve rijeèi, on spozna, da od njega nema oèekivati ni�ta dobro, i tako on zaplaèe nad svojom nesreæom i rekne: � Nekoæ sam �ivio bezbri�an za svoj udes. Ali ako me Allah sada izbavi iz ove nu�de, tada æu se okaniti svoje drskosti premaonomu, tko je slabiji nego ja, staviti æu na sebe mantiju od kostrijetii popeti se u brda, kako bih prizivao Allaha Uzvi�enoga i �ivio ustrahu pred njegovom kaznom. Da, ja æu se odvojiti od svih ostalihpoljskih �ivotinja i neprestano æu hraniti mud�ahide94 i siromahe. Zatim je on dalje plakao i jadikovao. Tada li�èevo srce postane smirenim, pa kako je èuo vukove ponizne rijeèi i njegov zavjet, da æe odustati od oholosti i bahatosti, to je bilo, kao da ga je obuzelo sa�aljenje prema njemu. On veselo poskoèi, priðe k rubu jame, sjedne na svoje stra�nje noge i pusti da mu rep visi u jamu. Ali se tada vuk dadne na posao, ispru�i prema li�èevu repu jednu prednju �apu i poène ga vuæi k sebi, sve dok se ovaj nije na�ao dolje kod njega u jami. A sada mu vuk rekne: - O li�èe, koji ne poznaje� nikakve suæuti, kako si se mogao radovati nad mojim zlom, ti, koji si nekoæ bio moj drug i koji si stajao pod mojom vla�æu? Sada si pao k meni u jamu, i kazna te je brzo sustigla. Ipak su mudraci rekli: 'Ako tko od vas psuje svojegabrata, jer si�e kujine sise, tada æe ih on takoðer morati sisati.' A kako lijepo kazuje pjesnik:Èak ako udes i dugo vremena ti�ti ljude,Ipak æe naposljetku sustiæi takoðer druge osim nas. Zato reci zluradima, koji nam se izruguju: 'Budite budni! i Zlurade æe pogoditi ista nevolja kao i nas.'94 El-mud�ahid je borac za vjeru.316

Pripovijest o sokolu i o jarebici � Zajednièka je smrt ipak ono najljep�e. Tako æu ti ja priu�titijedno brzo skonèanje, prije nego �to bude� gledao, kako ja umirem!Tada lisac rekne u sebi samome: � Sada sam ipak s ovim tiraninom dospio u klopku! Ovajpolo�aj zahtijeva lukavstvo i prevaru. Jer to glasi: '�ena pripremasvoj nakit za dan sveèanosti.' A u poslovici se kazuje: 'Moja suzo,tebe ja zadr�avam za te�ku nedaæu95.' Ako ja sada ne nadlukavimovu groznu zvijer, tada æu neizostavno zaglaviti. Kako je ipak lijepapjesnikova rijeè:Pre�ivljuj putem izdaje! Ovo je vrijeme, Èiji su sinovi poput lavova iz �ikare.Pusti da struje potoci pakosti, kako bi se Brzo okretao mlin �ivota.I trgaj voæe. Ipak dadni prednost Travi, ako je ono za tebe previsoko!Odmah zatim on rekne vuku: � Nemoj se �uriti, da me ubije�. Jer to nije prava nagrada zamene. Ti bi se inaèe kajao, o junaèe meðu �ivotinjama, kojegakrase snaga i silna odva�nost! Ako malo prièeka� i toèno obrati�pa�nju na ono, �to æu ti ja ispripovijedati, tada æe� shvatiti plan,koji sam smislio. Ali ako me brzopleto ubije�, neæe� imati vi�e ni�ta

u ruci, a mi æemo ovdje oba naæi smrt. 95 To znaèi: ne�to se èuva samo za ono vrijeme, kada za to stvarno postoji potreba, usp. u �estoj noæi u I. svesku bilje�ku br. 16.317

Stoicetrdesetideveta noæ - O ti izdajico i varalico - povièe vuk - kakvomu se ti jo� spasenju nada� za mene i za sebe, da me moli�, neka se s tobom strpim? Govori i izvijesti me o svome planu, koji si izmislio!Tada lisac odgovori: � Sto se tièe mojega plana, koji sam zamislio, èak uopæe nijepotrebno, da me ti lijepo za njega nagraðuje�. Gledaj, kada samèuo, �to ti obeæaje� i kako se kaje� zbog svojega ranijeg èinjenja ikako �ali�, �to nisi veæ ranije èinio pokoru i dobra djela, i kada samzatim dalje èuo, �to si se zavjetovao da æe� èiniti, ako bude�osloboðen iz svoje nevolje, da æe� naime prestati, da muèi� sebiravnoga i ostale, da neæe� vi�e jesti gro�ðe niti ikoje druge plodove,da æe� se predati poniznosti, obrezati svoje kand�e, i polomiti svojeoènjake, obuæi mantiju i prinositi �rtve Allahu uzvi�enomu, Tadame je obuzelo sa�aljenje prema tebi - a istinite su rijeèi najbolje- unatoè tomu �to sam predhodno pri�eljkivao tvoju propast. Zatosam - kada sam èuo, da se ti gorko kaje�, i �to si se sve zavjetovaoda æe� èiniti, ako te Allah spasi - tada to poèeo dr�ati svojomobvezom, da te oslobodim iz tvoje nevolje. Tada sam dakle pustioda se k tebi izvjesi moj rep, kako bi se ti mogao za njega èvrsto primiti i sebe spasiti. Ali ti ipak nisi mogao odustati od svojegauobièajenog nasilni�tva i grubosti i nisi htio putem blagosti steæiizbavljenje i spas. Ne, ti si me tako �estoko povukao, da sam povjerovao, da æe me napustiti moj �ivot, i tako smo sada obojica dospjeli na mjesto propasti i smrti. Sada nas obojicu mo�e spasiti jo�samo jedno, pa ako me u tome bude� slijedio, tada æemo bitiosloboðeni. Zatim meðutim tebi dolikuje, da ispuni� svoj zavjet, aja æu ti zatim biti tvoj drug.� Sto je to, u èemu te ja trebam slijediti? - upita vuk.Lisac odgovori: - Postavi se uspravno na svoje stra�nje noge, zatim æu se ja popeti na tvoju glavu, tako da doðem blizu povr�ine zemlje. Potom æuskoèiti u vis, pa kada budem bio gore, otiæi æu i donijeti ti ne�to, za�to æe� se ti moæi èvrsto primiti, tako da takoðer ti naposljetkubude� spa�en.318

Pripovijest o sokolu i o jarebiciAli mu vuk odgovori: � Ja se ne mogu pouzdati u tvoje rijeèi. Jer mudraci kazuju: 'Tko gaji povjerenje ondje, gdje bi trebao mrziti, ide u pogre�nom pravcu. A tko se pouzdaje u nekoga, tko ne zaslu�uje nikakvo povjerenje, bit æe prevaren. Tko s nekim, kojega je kroz poku�aje upoznao, jo� jednom poku�ava, k njemu svraæa kajanje, i njegovi dani odlaze beskorisno. Tko izmeðu razlièitih polo�aja ne zna praviti razliku i ne pripisuje svakomu polo�aju, ono �to mu pripada, nego sve stvari procjenjuje po jednome jedinom sluèaju, taj ima malo sreæe i puno nesreæe.' Kako dobro kazuje pjesnik:Uvijek misli samo na lo�e. Sumnja je najbolji savjetnik.Ni�ta tako ne dovodi èovjeka u nesreæu Kao povjerenje i dobroèinstvo.I jedan drugi:Èvrsto vjeruj u lo� naum, tako æe� vazda biti spa�en. Tko budno �ivi, taj æe uvijek izbjeæi neeæu.Susreæi svojega neprijatelja nasmije�ena, srdaèna lica, I opremaj u svome srcu vojsku za borbu protiv njega!I jedan treæi:Komu ti najvi�e vjeruje�, taj je tvoj najgori neprijatelj. Stoga se èuvaj pred ljudima

, budi licemjerno njihov prijatelj!319

Stoicetrdesetideveta noæTi ipak trpi� samo �tetu, ako misli� dobro o udesu. Tako misli o njemu lo�e, budi pred njim na oprezu!Nato mu lisac odgovori: � Sumnja nije hvale vrijedna u svako doba. Ne, dobar je naumznak savr�enosti, i on je taj, koji naposljetku oslobaða od straha.Tebi sada dolikuje, vuèe, da naðe� neko sredstvo za izbavljenje izsvoje nevolje, tako da obojica umaknemo èitavi. To je ipak bolje,nego da umremo. Stoga se okani sumnje i mr�nje! Ako ti o menidobro promisli�, tada se mo�e dogoditi samo jedna od dviju stvari.Ili æu ti ja donijeti ne�to, za �to æe� se ti moæi èvrsto primiti, takoda æe� biti izbavljen iz svoje nevolje, ili æu prema tebi postupiti nevjerno, tim �to æu spasiti sebe samoga a tebe prepustiti tvojemuudesu. Ovo je drugo meðutim nemoguæe. Jer ja zatim neæu biti siguran od toga, da me udes neæe isto tako posjetiti kao i tebe. I tobi zatim bila pravedna kazna za nevjernost. To takoðer glasi uposlovici: 'Vjernost je predivna - izdaja je ru�na96.' To je dakle zatebe dolièno, da ima� u mene povjerenja. Jer ja nisam posveneiskusan u promjenjivim sluèajevima udesa. Zato nemoj èekatidu�e s time, da uèini� moguæim na�e spasenje. Stvar je odvi�ehitna, a da bismo mi jo� mogli o njoj voditi duge razgovore!Sada vuk rekne: � Iako imam samo malo povjerenja u tvoju vjernost, ipak samsaznao, �to se odvijalo u tvojoj nutrini, naime: da si me ti htio osloboditi, jer si èuo o mome kajanju. I ja sam u sebi rekao: 'Ako on usvojim rijeèima govori istinu, on æe svoj grijeh opet popraviti. Akomeðutim kazuje neistinu, tada njegova kazna le�i u ruciGospodnjoj.' Ja æu zato tebe slijediti u onome, �to si mi savjetovao.Ali ako me izda�, tada æe te izdaja odvesti u propast. 96 Ova je reèenica bila va�an dio 'Azizine oporuke ostavljene 'Azizu u stoi-dvadesetoj noæi, ona naime, koja ga je poslije Azizine smrti spa�avala od kæeri Dalile Lukavice.320

Pripovijest o sokolu i o jarebici Na to se vuk uspravi na svoje stra�nje noge i dadne liscu da se uzvere na njegova ramena, tako daje bio na istoj visini s povr�inom zemlje. Lisac skoèi s vukovih ramena u vis i dohvati se zemljina tla. Ali kako se sada na�ao izvan jame, on najprije padne onesvije�æen. Kada je zatim vuk uzviknuo: � Dragi prijatelju, nemoj zaboravljati moju nevolju i nemoj oklijevati, da me oslobodi�! - tada lisac prasne u grohotan smijeh i rekne: - O ti nasamareni, samo sam zbog toga pao tebi u ruke, jer sam tjerao s tobom svoju �alu i zabavu. To je naime bilo ovako: kada sam slu�ao o tvome kajanju, tada me je obuzela takva veselost, da sam poskoèio i poèeo veselo plesati, a pri tome je moj rep dospio u jamu. Ti si me meðutim povukao za njega dolje k sebi. Zatim me je Allah Uzvi�eni opet oslobodio iz tvojih ruku. Za�to ja sada ne bih trebao biti pri tome od pomoæi, da te se odvede u smrt, tebe, koji pripada� sotoninu puku? Slu�aj, juèer sam sebe vidio u snu kako ple�em na tvojoj svadbi. Tada sam ispripovijedao taj san jednomu tumaèu, a on mi rekne: 'Ti æe� se strmoglaviti u neki ponor, ali æe� biti takoðer opet iz njega spa�en.' Sada znam, da je to ispunjenje mojega snoviðenja, kako sam pao u tvoje ruke i ipak opet umakao. A ti ipak zna�, ti lakovjerna budalo, da sam ja tvoj neprijatelj. Kako samo mo�e� u svojoj gluposti i bedastoæi jo� tra�iti, da te ja oslobodim, pogotovo �to si èuo moje grube rijeèi? Za�to bih se dakle ja trebao muèiti oko toga, da tebe spa�avam? Uèenjaci ipak kazuju: 'Smrt jednoga zlotvora pribavlja ljudima poèinak i oèi�æuje zemlju.' Pa ipak, kada se ne bih morao bojati, da æu vjerno�æu prema tebi navuæi na sebe jo� veæu patnju nego izdajom, tada bih ja jo� prona�ao sredstvo, da te oslobodim.

Kada je vuk èuo ove li�èeve rijeèi, on si od kajanja poène gristi prednje �ape..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.321

Ali kada je poèela

stoipedeseta noæ^#???????????W?W?????????$$^

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da si je vuk od kajanja poèeo gristi prednje �ape, kada je èuo li�èeve rijeèi. Zatim mu se poène obraæati lijepim rijeèima, ali mu to je ni�ta pomagalo niti koristilo. Naposljetku mu rekne tihim glasom: � Va� lisièji narod ipak pripada onim ljudima, koji imaju najslaði jezik i tjeraju najfiniju �alu. Ovo je dakako samo jedna tvoja�ala. Ali ipak nisu pogodni u svako vrijeme igra i �ala. - Ti budalo - odgovori lisac - �ala ima izvjesnu granicu, kojupodmgljivac ne smije prekoraèiti. Ne vjeruj ipak, da æe opet Allahtebi jo� jednom dati vlast nada mnom, nakon �to me je oslobodioiz tvojih ruku.Sada je vuk molio: � Za volju na�ega ranijeg bratstva i prijateljstva je to ipak tvojadu�nost, da me poku�a� osloboditi. Pa ako me stvarno oslobodi�, jaæu sigurno dati da ti padne u dio jedna lijepa nagrada.Lisac dadne kao odgovor: - Mudraci kazuju: 'Ne uzimaj za brata pakosnog bedaka. Jeron æe ti èiniti pote�koæe, a neæe ti biti na èast. Za brata nemoj uzimati niti la�ljivca. Jer, ako je �to na tebi dobro, on æe to pre�utjeti,323

Stoipedeseta noæali ako je ne�to lo�e, on æe to obznaniti.' Nadalje mudraci kazuju: 'Protiv svega ima neko sredstvo, samo ne protiv smrti. Sve se dade izlijeèiti, samo ne pokvarenost nutarnjeg biæa. Od svega se èovjek mo�e obraniti, samo ne od udesa.' Kada ti meðutim ka�e�, da æe� dati da mi padne u dio neka nagrada, koju sam bio za tebe zaslu�io, ja te s tvojom nagradom usporeðujem sa zmijom, koja je pobjegla krotitelju. Neki ju je èovjek ugledao u njezinu strahu i upitao je: '�to je tebi, o zmijo?' Ona odgovori: 'Pobjegla sam krotitelju, i on me sada tra�i. Ako me ti pred njim spasi� i ako me sakrije� kod sebe, ja æu dati da ti padne u dio jedna lijepa nagrada i uèinit æu ti veliko dobro!' Buduæi daje èovjek htio steæi nagradu i �elio uzvrat, on je uzme i stavi je u svoj d�ep na grudima. Kada je dakle krotitelj zmija pro�ao mimo i oti�ao svojim putem, i kada zmija nije vi�e imala nikakva razloga za strah, taj joj èovjek rekne: 'Gdje je nagrada? Sada sam te spasio od onoga èega si se bojala i zbog èega si se brinula.' Ali mu zmija odgovori: 'Reci mi u koji te ud i na kojemu mjestu trebam ugristi. Ti dakako zna�, da je to najveæa nagrada, koju mi poklanjamo.' Zatim mu zada jedan ugriz, od kojega on umre. Tebe meðutim, ti glupavèe, ja usporeðujem s ovom zmijom, kako je postupila s onim èovjekom. Zar nisi èuo pjesnikovu rijeè:Ne uzdaj se ni u jednoga èovjeka, ako si mu mr�nju usadio u srce,Nikada ne vjeruj, da je mr�nja pro�la i da vi�e ne pogaða.Gledaj zmije. Makar se one i dale opipati kao meke, Pokazuju gipke nabore i kriju smrtonosan otrov.Tada vuk opet poène:

� O ti, koji tako fino govori�, ti ljepoliki, nemoj smetnuti s uma to, tko sam ja i koliko me se ljudi boje! Ti ipak zna�, da ja svladavam tvrðave i vinogradima trgam loze iz korijena. Uèini to, �to ti ja zapovijedam, i slu�i preda mnom kao sluga pred svojim gospodarom!324

Pripovijest o sokolu i o jarebiciAli lisac uzvikne: - O glupi budala�u � koji ti veæ jesi, i koji te�i� za onim, �to je nemoguæe � ja se ipak i nad tvojom glupo�æu i nad tvojim bezobrazlukom, da ti meni jo� hoæe� zapovijedati, da ti slu�im i da te poslu�ujem, kao da bih ja bio tvoj sluga, kojega si bio kupio svojim novcem. Ali æe� ti ubrzo vidjeti, �to æe se ovdje odvijati, kako æe ti kamenjem u paramparèad razbijati lubanju i izbijati ti nevjerne oènjake! Tada lisac stane na bre�uljak, koji je nadvisivao vinograd, i uzme bez prekida dozivati vlasnike toga vinograda, sve dok nije svratio na sebe njihovu pa�nju i oni ga ugledali i svi zajedno �urno potrèali prema njemu. On je meðutim ostajao stajati toliko dugo, dok ljudi nisu do�li u njegovu blizinu i bili u blizini jame, u kojoj se nalazio vuk, pa zatim krene i utekne odatle. Tada vinogradari pogledaju u jamu, i kada su u njoj ugledali vuka, spopadnu ga te�kim kamenjem i stalno su ga zaokupljali kamenjem i toljagama i ubadali ga kopljima, sve dok ga nisu dokrajèili. Zatim oni odu. Lisac se meðutim jo� jednom vrati k onoj jami i priðe k mjestu, gdje je vuk bio ubijen. Kako ga je dakle vidio gdje tu le�i mrtav, on strese glavu u neizmjerno veselu raspolo�enju i zatim izgovori ove stihove:Udes je odnio odavde du�u ovoga vuka, ona je odlebdjela � Daleko, daleko bila du�a, koja je sada skonèala!Koliko si se ti, o vuèe, trudio, da mene upropasti� � Danas je k tebi do�la zla kob i ostat èe za tebe prikovana.Pao si u stanovitu jamu, u koju nitko ne dospijeva, A da ne osjeti, kako ondje propuhuje zadah smrti. Potom je lisac �ivio u vinogradu sam i na sigurnome i bez straha pred opasno�æu, sve dok mu nije do�la smrt. To je ta pripovijest o vuku i o liscu.325

Stoipedeseta noæAli se nadalje pripovijedaPRIPOVIJEST 0 MI�U I LASICI. Jednom su jedan mi� ijedna lasica imali svoj stan kod nekoga seljaka. Ovaj je meðutim seljak bio siroma�an èovjek, a jedan se od njegovih prijatelja bio razbolio. Kada je lijeènik tomu pripisao olju�teni sezam, zamoli seljak jednoga od svojih poznanika za sezam, kako bi ga on olju�tio za bolesnika. On mu dadne jednu mjeru sezama za lju�tenje, i siroma�ni ga seljak donese svojoj �eni i zapovijedi joj, da ga priredi. Ona ga razmek�a, ra�iri ga, olju�ti ga i pripravi ga kako treba. Kada je lasica ugledala taj sezam, ona doðe i tijekom cijeloga je dana neprestano vukla zrna u svoju rupu, sve dok nije odvukla najveæi dio. Sada meðutim opet ovamo doðe �ena, i jasno uvidi, daje sezam odnesen. Ona se zaèudi. Zatim sjedne, kako bi pripazila, tko onamo dolazi, i kako bi saznala, za�to odnosi zrnje. Kada je opet do�la lasica, kako bi kao obièno odvlaèila zrna, i vidjela �enu kako ondje sjedi, ona primijeti, da ova pozorno motri, i u sebi rekne: � Zbilja, ovo bi èinjenje moglo imati lo� ishod. Bojim se da �enaondje motri na mene. Tko ne misli na posljedice, njemu udes ne poklanja nikakvo prijateljstvo. Moram zato uèiniti neko dobro djelo, kojim æu dokazati svoju nevinost i opet sprati sve zlo, koje sam uèinila. Ona zatim poène ono zrnje, koje je bilo u njezinoj rupi, opet odvlaèiti, iznese ga i stavi k ostalomu. �ena je to promatrala, pa kada je ugledala lasièino èinjenje, ona u sebi rekne: - Ova �ivotinja nije uzrok gubitka. Jer ona donosi dapaèesezam iz rupe onoga, tko ga je ukrao, i stavlja ga k drugomu. Onastvarno s nama dobro postupa, jer zrnje donosi natrag. A tko èinidobro, njemu se mora takoðer uzvratiti dobrom. Ova �ivotinjastvarno nije sezamu nanijela �tetu. Ja æu meðutim dalje paziti, sve

dok ne doðe kradljivac i ne saznam, tko je on. Lasica meðutim pogodi, kakve su misli �eni pale na pamet, i ona zatim otrèi k mi�u i rekne mu:326

Pripovijest o mi�u i lasici - Brate, nièega dobroga nema u onoga, tko zanemaruje du�nosti dobrosusjedstva i tko je u prijateljstvu nepostojan.Mi� odgovori: - Dabome, draga prijateljice, blagoslovio Allah tebe i tvoje dobrosusjedsko prijateljstvo! Ali �to te potièe na ove rijeèi? - Znaj � odgovori lasica � kuæedomaæin je donio sa sobom se-zama. On se dakle sa svojima toga najeo, oni su siti i vi�e ga ne trebaju, i tako su jo� mnogo ostavili nepojedeno. Svi su �ivi stvorovi veæ od toga uzimali. Ako ti sada takoðer od toga uzme�, ti si ga prije vrijedan nego ostali, koji su ga jeli. Tada mi� zacièi od zadovoljstva i zaplesucka, zastri�e u�ima i zavrti repiæem, i zaveden po�udom za sezamom, odmah se stavi u pokret i izaðe van iz rupe. Sada on ugleda osu�eni i olju�teni sezam kako se svijetlo sjaji, dok je �ena jo� ondje sjedila i pazila. Ali mi� nije mislio na posljedice. I premda je �ena pripremila toljagu, mi� se vi�e ne uzmogne svladati, nego pritrèi sezamu, proruje po njemu uzdu� i poprijeko, porazbaca zrnje ovamo i onamo i poène ga �derati. Tada �ena udari po njemu toljagom i razbije mu glavu. Tako je on zaglavio, jer je bio po�udan i jer nije uzimao u obzir ishod stvari."Tada Kralj rekne: "O Sehrezad, tako mi Allaha, to je lijepa pripovijest. Zna� li ti meðutim takoðer jo� neku prièu o ljepoti vjernog prijateljstva i o tome, kako ono ustrajava u nevolji, tako da spa�ava od propasti?""Dabome!" odgovori ona. "Meni su takoðer isprièaliPRIPOVIJEST 0 GAVRANU 10 MAÈKI. Jednom su jedan gavran i jedna maèka sklopili bratstvo. I dok su sada zajedno sjedili pod jednim drvetom, iznenada ugledaju panteru, koja je upravo potrèala prema ovom drvetu. Oni je pak nisu prije primijetili, nego kada je veæ bila u blizini drveta. Tada gav-327

Stoipedeseta noæran uzleti visoko na drvo, maèka meðutim, prestra�ena, ostane na mjestu i dovikne gavranu: - Dragi prijatelju, zna� li neko sredstvo da me spasi�, kako seja od tebe nadam?Gavran odgovori: - Oèekuje se od braæe, da oni u sluèaju nu�de tragaju za nekim izlazom, ako ih spopadne nesreæa. Kako ipak lijepo kazujepjesnik:Taj je pravi prijatelj, koji ostaje uza te,Sebe izvrgava pogibiji, kako bi tebi pripremio prednost.Taj, kada te hir udesa dovede u tjesnac, �rtvuje sebe za tebe, kako bi te doveo k spasu. Bili su meðutim u blizini toga drveta pastiri, koji su imali uza se pse. Gavran dakle poleti i udari pri tome krilima o zemlju, zagrakæe i krikne. Zatim se pribli�i pastirima, udari svojim krilom jednoga psa po nju�ci i opet malo poleti u vis, dok su se psi dali u potjeru za njim i poèeli ga progoniti. Tada takoðer jedan pastir podigne svoju glavu i ugleda pticu, koja je nisko iznad zemlje letjela gore dolje. Tako ga poène slijediti takoðer on. Gavran je meðutim letio uvijek samo toliko daleko, da je psima upravo jo� mogao izmaæi a ipak ih èinio po�udnima, da ga rastrgaju. Zatim se opet malo popne, a psi nastave trèati za njim. Tako on doðe konaèno do drveta, pod kojim se nalazila pantera. Ali, kada su psi ugledali panteru, oni pojure na nju. I ona se okrene u bijeg, nakon �to se veæ bila ponadala, da æe po�derati maèku.Tako je maèka bila spa�ena zahvaljujuæi lukav�tini svojega prijatelja, toga gavrana. A ta pripovijest, o Kralju, pokazuje da ljubav pravih prijatelja èuva i izbavlj

a od nevolje i smrti.Dalje se pripovijeda328

Pripovijest o Uscu i ogavrcmu PRIPOVIJEST 0 USCU 10 GAVRANE Jednom je u gorju stanovao jedan lisac u jednoj jazbini. I sva-kiput, kada bi mu se okotilo neko mlado i zatim postalo ugojeno, on bi ga pro�dro od gladi. Jer kada ga ne bi pro�dro, nego ga pustio da ostane kod njega i èuvao ga i njegovao, tada bi on uginuo od gladi. Ali ga je to ipak boljelo. Imao je pak na vrhu toga gorja jedan gavran svoje gnijezdo, i lisac rekne u sebi samome: - Ja æu s tim gavranom sklopiti prijateljstvo i uèiniti ga drugom u osamljenosti, koji æe mi pomagati, da tra�im svoj kruh svagda�nji. Jer on je u takvim stvarima sposoban za pone�to, �to je meni nemoguæe. Tako se lisac dadne na put ka gavranu, sve dok mu nije do�ao tako blizu, daje onaj mogao èuti njegove rijeèi. Tada ga on pozdravi i nastavi: - Dragi susjede, jedan musliman ima dvostruko pravo na svojega muslimanskog susjeda, kao prvo pravo susjedstva i kao drugopravo muslimanske vjere. Znaj dakle, moj prijatelju, ja sam tvojsusjed, i ti ima� stanovito pravo na mene, koje ja moram ispuniti,pogotovo �to smo mi veæ toliko dugo vremena susjedi, i jer se umojim grudima nakupilo toliko mnogo ljubavi prema tebi, koja meje potaknula na to, da s tobom prijazno porazgovaram, i koja me jenavela na to, da te zamolim za tvoje bratstvo. Sto mi ima� na to odgovoriti?Gavran odgovori liscu: - Istinit je govor najbolji govor. Mo�da ti govori� svojimjezikom ne�to, �to nije u tvome srcu. Ja se bojim, da je tvoje bratstvo samo izvana na jeziku, i da tebi iznutra u srcu stanuje neprijateljstvo. Jer ti si �deraè, a ja sam jedan od onih koji bivaju�derani. Stoga je za nas ispravno, da se mi ne povezujemo u ljubavii prijateljstvu. �to te je onda potaklo, da te�i� za neèim, �to nemo�e� postiæi, i da �eli� ono, �to je nemoguæe? Ti dakako pripada�plemenu grabe�ljivih zvijeri, ja meðutim plemenu ptica. Jednotakvo bratstvo ne vodi dobrom zavr�etku.329

Stoipedeseta noæTada lisac opet poène: - Tko poznaje mjesto izvrsnih stvari i pogaða dobar izbor uonome, �to on od njih izabire, taj æe najprije doæi do toga, da koristi braæi. Ja imam �elju, da ti budem blizak, i izabrao sam te zadruga, kako bismo obojica jedan drugomu pomagali do svojih ciljeva i kako bi nam na�e prijateljstvo donosilo dobit. Ja poznajempripovijesti o izvrsnosti dobrog prijateljstva, pa ako ti to �eli�, ja æuti ih rado ispripovijedati.Gavran odgovori: - Ja ti dopu�tam, da mi ih priopæi�. Govori i ispripovijedaj mi ne�to od toga, kako bih ja to saslu�ao i razumio i upoznao njihov cilj. - Slu�aj, moj prijatelju - tako je govorio lisac - o buhi i o mi�u se pripovijeda ne�to, èime biva dokazano ono, �to sam ti rekao.Kada je gavran upitao: - Kako je to bilo? - lisac poènePRIPOVIJEST 0 BUHI 10 MI�U. 'Pripovijeda se, da je jednom jedan mi� �ivio u kuæi nekog trgovca, koji je posjedovao golemu kolièinu robe i mnogo novaca. Jedne dakle noæi upu�e buha u krevet ovoga gospodara meðu trgovcima. Tada ona naðe, da èovjek ima nje�no tijelo, pa jer je sama bila �edna, ona se napije njegove krvi. Ali buduæi da ga je buhin ugriz zabolio, trgovac se probudi iz sna, uspravi se na sjedi�tu i pozove svoje slu�kinje i jednoga od svojih slugu. Oni �urno doðu, zasuèu rukave i poènu tragati za buhom. Kada je ova meðutim prim

ijetila, da se traga za njome, nadade se u bijeg, naiðe na neku mi�ju rupu i uskoèi u nju. Kada ju je mi� ugledao, on je upita: � Sto tebe vodi k meni, koja nisi niti od mojega soja ni od mog plemena, i koju ni�ta ne osigurava od grubosti, zlostavljanja i nasilja?Buha mu dadne kao odgovor:330

Pripovijest o buhi i o mi�u � Gledaj, ja sam pobjegla u tvoj stan, da se spasim od smrti. Ja sam do�la k tebi kao pribjegarka, ne obuzima me �elja za tvojom kuæom, tebi se ne treba od mene dogoditi nikakvo zlo, koje bi te moglo protjerati iz tvojega stana. Ne, ja se �tovi�e nadam, da æu tebi na najljep�i naèin uzvratiti tvoju dobrotu prema meni. Zatim ti treba� to do�ivjeti i hvaliti, kako se moje rijeèi ispunjavaju.Na ove buhine rijeèi...'" Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.^j&.

f�.. . ^-f 'i;;,

a331

Ali kada je poèela

stoipedesetiprva noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mi� na te buhine rijeèi odgovorio: - Ako stvar stoji tako, kako si je ti opisala i isprièala, tada ostani ovdje u sigurnosti, tebi se ne smije dogoditi nikakvo zlo. Ti treba� do�ivjeti samo ono, �to ti prièinja radost, samo ti se ono treba dogaðati, �to se dogaða meni. Ti se ne treba� kajati, ako ti bude izmicala trgovèeva krv, niti treba� tugovati zbog toga, �to si prije kod njega nalazila hranu. Zadovolji se s onim, �to ti se nudi za �ivotno uzdr�avanje. To je sigurnije za tebe. Ja sam èuo, o buho, da je neki od pouènih pjesnika jednom izrekao ove stihove:Bio sam zadovoljan, moj je �ivot bio osamljen. Vrijeme sam provodio s onim, �to mi se nudilo:Sa suhim kruhom, s vodom za piæe, Sa zrnatom solju i u otrcanoj haljini.Ako bi miAllah olak�ao �ivot, radovao bih se.Ako ne, tada bi mi dostajalo ono, �to bi mi On poklonio.333

Stoipedesetiprva noæKada je buha bila èula mi�eve rijeèi, ona rekne: - Brate, slu�am tvoju opomenu i pokoravam ti se u poslu�nosti! Ja takoðer nemam nikakvu snagu da ti se protivim, sve dokse u ovoj dobroj namjeri ne ispuni ta �ivotna zadaæa.Mi� nato odgovori:- Za pravo je prijateljstvo dovoljna iskrena namjera.

Tako bude meðu njima dvoma sklopljen savez prijateljstva. I nato je buha �ivjela noæu u trgovèevu krevetu, a da nije uzimala vi�e, nego �to joj je upravo bilo potrebno za �ivot, danju je meðutim �ivjela kod mi�a u njegovoj rupi. Dogodilo se pak, da je trgovac jedne veèeri donio sa sobom kuæi mnogo zlatnika i da ih je poèeo toèno pregledavati. Èim je mi� èuo zvuk dinara, on ispru�i glavu iz svoje rupe i gledao ih je, sve dok napokon nije trgovac sakrio novac pod jastuk i legao na spavanje. Tada on rekne buhi: - Zar ti ne vidi� priliku, koja se ovdje nudi, i veliki sretni sluèaj? Zna� li ti neko sredstvo, koje æe nas staviti u polo�aj, da budemo u stanju da steknemo one ondje dinare?Ali buha odgovori: - Ako tko te�i za nekim ciljem, tada mu on mora takoðer bitidorastao. Ako je meðutim za to preslab, tada æe dospjeti u polo�aj,kojega bi se trebao èuvati, i on neæe postiæi svoju �elju, upravo jermu za to nedostaje snaga, pa makar bile takoðer uporabljene svesnage iz carstva lukavstva. Zatim æe nalikovati vrapcu, koji hoæezobati zrnje, ali pri tome upadne u mre�u, tako da ga ulovi ptièar.Ti ipak nema� snage, da uzme� te dinare i da ih odvuèe� iz kuæe, aja takoðer nemam sposobnosti za to, da, ja ne mogu èak ni jedanjedini od tih dinara nositi. �to te se onda tièu ti zlatnici?Tada mi� rekne: - Gledaj, ja sam napravio ovdje u svojoj rupi sedamdeset izlaza, iz kojih se mogu povuæi, kadgod uopæe za�elim. I nadalje samza zalihe pripremio jedno sigurno mjesto. Ako tebi poðe za rukom,da ga nekom lukav�tinom istjera� iz kuæe, tada ja sa sigurno�æu vjerujem u uspjeh, ako mi samo udes pru�i svoju pomoæ.334

Pripovijest o buhi i o misu � Ja æu to za tebe preuzeti, da ga istjeram iz kuæe � rekne buha, smjesta odskakuæe do trgovèeve postelje i tako ga stra�no ugrize, kako ovaj prije toga jo� nikada nije do�ivio od nje. Zatim pohi-ta na mjesto, na kome je bila sigurna pred èovjekom. Trgovac seprobudi i potra�i buhu, ali je ne naðe. Zatim se legne na drugu stranu i nastavi dalje spavati. Ali ga buha jo� jednom ugrize, jo� bolnije nego prije toga. Sada trgovac izgubi strpljenje, napusti svoju postelju i izaðe do neke klupe pokraj kuænih vrata. Ondje je legao i nijese opet budio sve do jutra. U meðuvremenu se mi� dao na to, da odvlaèi zlatnike, sve dok ni�ta vi�e od njih nije ostavio. Kada je nastalo jutro, trgovac je usmjerio svoje sumnje na ljude, i na pamet su mudolazile kojekakve misli.'Poslije ove pripovijesti lisac dalje rekne gavranu: � Znaj, da sam ti ovo ispripovijedao samo zato, o gavrane punuvida, obdaren iskustvom i svjetlo�æu razuma, kako bi ti pala u dionagrada za tvoju dobrotu prema meni, kao �to je mi� primionagradu za dobrotu prema buhi. Pogledaj samo, kako mu je ona uzvratila i dala da mu padne u dio najljep�a nagrada!Ali gavran odgovori: � Ako dobroèinitelj hoæe, tada on èini dobro ili takoðer ne. Takoðer ne treba èiniti neko dobro onomu, koji zahtijeva dobroèinstvo po cijenu rastanka s dragima. Ako ja tebi budem èinio dobro,koji si ipak moj neprijatelj, to æe imati za posljedicu, da æu se ja morati rastati od svojih. I ktomu si ti, o li�èe, pun la�i i prevare. A nekomu se, èija je narav u la�i i prevari, ne mo�e vjerovati takoðer nina zakletvu. Komu se meðutim ne smije vjerovati èak ni na zakletvu, taj je posve bez vjernosti i povjerenja. Prije kratkog vremena sumi ipak pripovijedali o tebi, kako si ti s jednim svojim prijateljem,vukom, postupio nevjerno i izdajnièki, tako da si ga svojom pod-muklo�æu i lukav�tinom strmoglavio u propast. I ti si tako postupios njime, iako je on bio od tvojega plemena i premda si dugo vremena bio s njime u prijateljstvu. Ako ti nisi po�tedio èak ni njega, ka

ko ja onda mogu vjerovati ovdje u tvoju iskrenost? Ako si ti takopostupio sa svojim prijateljem, koji je bio od tvojega vlastitog ple-335

Stoipedesetiprva noæmena, kako æe� tek onda postupati sa svojim neprijateljem, koji nije iz tvojega plemena? Ja tebe i sebe mogu usporediti samo sa sokolom i pticama grabljivicama. Kada je lisac upitao: - Kako je to dakle bilo? � gavran is-pripovjedi PRIPOVIJEST 0 SOKOLU 10 PTICAMA GRABLJIVICAMA.'Bio je jednom jedan sokol, jedan prkosni tiranin.'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.336

Ali kada je poèela

stoipedesetidruga noæ^ *;®®%®i$i$i&ty%®q%WW $ @ $$$$$$$$$$$#"#

�ehrezad nastavi ovako:"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je gavran kazivao: 'Pripovijeda se, da je bio jednom jedan sokol, koji je u danima svoje mladalaèke snage bio prkosni tiranin. Zato su ga se ptice grabljivice i divlje zvijeri bojale, i nitko nije bio siguran od njegove zloæe. Da, bilo je mnogo sluèajeva njegove tiranije i nasilni�tva. Jer to je bila njegova navika, da muèi druge ptice. Ali kada su preko njega prohujale godine, njegova je snaga otkazivala, i njegova se jakost kr�ila, i morao je èesto gladovati. Tako se on morao tim vi�e naprezati, �to je njegova snaga vi�e i�èezavala. Zato on zakljuèi, da posjeæuje mjesto sakupljanja ptica, kako bi ondje �derao ostatke. Tada je dakle njegova snaga poèivala na lukavstvu, ne vi�e na stvarnoj jakosti.' - Ti si upravo takav, o li�èe. Ako otkazuje tvoja snaga, tvoje lukavstvo ipak ne otkazuje. Ja ne sumnjam u to, da je tvoje nastojanje oko mojega prijateljstva za tebe samo izgovor, kako bi na�ao hranu. Ja takoðer ne pripadam k onima, koji æe ti pru�iti svoju ruku i staviti je u tvoju. Jer Allah mi je poklonio letaèku snagu, duhovni oprez i o�tar oèni vid, i ja znam, da, tko se pravi jaèim nego �to jest, taj æe se premoriti i jamaèno zaglaviti. Ja se samo bojim, da æe se tebi, ako se bude� pravio jaèim, nego �to stvarno jesi, dogoditi upravo onako kao vrapcu.337

Stoipedesetidruga noæ � Kako je dakle pro�ao vrabac? - upita lisac i zamoli: - Za volju Allahovu, isprièaj mi ipak svoju pripovijest!Tada gavran ispripovijedaPRIPOVIJEST 0 VRAPCU 10 ORLU. 'Pripovijedali su mi, da je jednom jedan vrabac doletio do nekoga ovèjeg obora. Dok je on sada gledao taj obor i ostao sjediti, kako bi ga promatrao, obori se iznenada orao na neko mlado janje, èvrsto ga pograbi svojim pand�ama i odleti. Kada je vrabac to vidio, on udari krilima i povièe:- Ja æu uèiniti, kao �to je taj uèinio! I u svojoj samoobmani on povjeruje da je ravan nekomu, tko je bio veæi od njega. Smjesta poleti i sjedne na jednoga debelog ovna s gustim runom, èija je vuna bila uvaljana i gnjecava, jer je on uvijek bio le�ao u svome gnoju i izmetu. I kako se spustio na leða te �ivotinje, on poène udarati svojim krilima, ali su se njegove noge bile zapetljale u vunu. On sada htjedne odletjeti, ali se nije mogao opet osloboditi. Sve se to dogaðalo pred pastirovim oèima. Taj je bio vidio, �to se najprije pred njim dogodilo s orlom i zatim s vrapcem. Razbije�njen, on jurne na vrapca, pogr

abi ga, istrgne mu let-na pera i sve�e mu uzicom noge. Zatim ga odnese svojoj djeci i baci ga pred njih.- Sto je to? - upita jedno od djece.Tada on odgovori: - To je jedan, koji se htio usporeðivati s jednim veæim od sebe i koji je time dospio u propast.' - Tebi bi se moglo isto tako dogoditi, o li�èe! Opominjem te, da se ne htjedne� usporeðivati s nekim, tko je jaèi nego ti, kako ne bi dospio u propast. To je ono �to ti imam reæi, i sada otiði u miru! Buduæi da lisac nije imao vi�e nikakve nade, da æe steæi gavranovo prijateljstvo, on se okrene na odlazak. Pri tome je stenjao u338

Pripovijest o vrapcu i o orlusvojoj patnji i �krgutao zubima od ljutitosti. Ali kada je gavran èuo njegovo plakanje i stenjanje - tako da mu je do�la do svijesti li�-èeva bol i tuga � on rekne:- O li�èe, u èemu je tvoja patnja, da �krguæe� zubima?Lisac uzvikne: - Skrguæem samo zbog toga zubima, jer sam uvidio, da si ti jo�veæa hulja nego ja! Zatim on �urno otrèi odatle, vrati se natrag do svojega zavièajnog prebivali�ta i ondje se uputi u svoju jazbinu. I to je pripovijest o obama, o Kralju!"Tada kralj rekne: "O �ehrezad, kako su lijepe i izvrsne te pripovijesti! Zna� li mo�da jo� neku sliènu od pouènih prièa?"Ona dadne kao odgovor:"Pripovijeda se takoðer PRIPOVIJEST 0 JE�U 10 GOLUBOVIMA GRIVNJA�IMA. Jednom naèini jedan je� svoj stan pokraj palme, koju si je bio izabrao neki golub grivnja�97 sa svojom golubicom. To je dvoje sebi ondje sagradilo svoje gnijezdo, i provodilo je na njoj udoban �ivot. Sada je� rekne sam u sebi: - Gledaj sada, taj golub i ta golubica jedu datulje s palme, dokja do njih ne mogu dospjeti. Tako mi ne preostaje ni�ta drugo,nego da primijenim protiv njih dvoje neku lukav�tinu. 97 Golub grivnja� - Columba palumbus - je golub, koji �ivi po �umama, a u nas se, prema naèinu glasanja, zove jo� i grgusan.339

Stoipedesetidru0a noæ Nato on iskopa pod palmom rupu i uredi je kao stan za sebe i svoju �enku. Pokraj nje meðutim podigne kapelicu za molitvu. U nju bi se on povlaèio i iznosio na vidjelo pobo�nost, slu�enje Allahu i prezir prema ovozemaljskomu. Kada ga je dakle golub vidio utonula u slu�enje Allahu i molitvu, on bude dirnut zbog toliko mnogo samoodricanja, i on rekne je�u:� Koliko veæ godina ti tako �ivi�?� Trideset godina � odgovori je�.� I �to je tvoja hrana?� Ono �to padne s palme.� A �to je tvoja odjeæa?� Bodlje, kojih mi je grubost od koristi. � Za�to si ti sebi onda izabrao ovdje upravo takav naèin �ivota i nijedan drugi? � Ja sam mu dao prednost pred svakim drugim �ivotnim putom, kako bih zabludjele izvodio na pravi put i neznalice pouèio.Sada golub rekne: � Ja sam mislio, da si ti �ivio drugaèije nego tako. Pa ipak mesada obuzima �elja za tvojim naèinom postupanja.Ali je� odgovori: � Bojim se da æe tvoj govor proturjeèiti tvojemu èinjenju. Zatim æe� biti kao sijaè, koji je u vrijeme sjetve propustio sijati, tim �toje rekao: 'Bojim se da vi�e nema dovoljno dana, kako bih se doveo

do cilja. I tako bih ja samo poèeo odbacivati svoj imetak, ako bihse �urio sa sijanjem.' Ali kada je do�lo vrijeme �etve, i kada je onvidio, kako ljudi �anju plodove, tada ga obuzme kajanje, zbogonoga, �to mu je poradi njegova oklijevanja izmaklo. I on umre odjada i srd�be.Dalje golub rekne je�u: � Sto ja dakle trebam èiniti, da se oslobodim od veza ovogasvijeta i da se posve predam slu�enju Gospodu?340

Pripovijest o je�u i golubovima grivnjasimm Je� mu dadne kao odgovor: � Zapoèni s time, da se oprema� za buduæi �ivot i da bude� zadovoljan s oskudnom hranom! � Kako ja to mogu uèiniti? � upita golub � ja sam ipak ptica, i ja ne mogu napustiti palmu, na kojoj raste moja hrana. Da, ako bih ja to takoðer mogao uèiniti, ne bih tada znao nijedno mjesto, na kome bih mogao stanovati.Nato mu je� odgovori: � Ti si mo�e� stresti toliko mnogo od datulja ove palme, daone dostanu kao zaliha za jelo za tebe i tvoju �enku tijekom jednegodine. Zatim mo�e� u nekome gnijezdu pod drvetom stanovati imoliti, kako bi postao dionikom ljepote pravoga puta. Zatim seokreni k stresenim plodovima, sve ih odnesi i skloni kao zalihu zavrijeme oskudice. Kada ih zatim pojede� a vrijeme se odulji, tadase zadovolji oskudnom hranom.Tada golub rekne: � Neka ti Allah uzvrati dobrom tvoju izvrsnu namjeru. Jer ti si me pripremio za buduæi �ivot i doveo na pravi put! Zatim su se muèili golub i njegova �enka tako dugo time, da stresaju datulje, sve dok na palmi nije preostalo vi�e nijednoga drugog ploda. Je� je meðutim sada bio na�ao svoju hranu, i on, silno obradovan, napuni datuljama svoj stan i pohrani ih za sebe kao zalihu, tim �to je u sebi govorio: � Golub i njegova �enka æe, kada im bude potrebna hrana, mene moliti za nju i tra�iti ono �to ja imam u posjedu. Jer oni imaju povjerenja u to, da sam ja suzdr�ljiv i pobo�an. Pa kada oni zatim budu slu�ali moj dobar savjet i moje opomene, oni æe priæi blizu k meni. Ja æu ih meðutim zgrabiti i po�derati, i zatim æe ovo mjesto i sve datulje, koje budu padale s drveta, pripadati samo meni, i to mi je dovoljno. Sada golub i golubica doðu s palme dolje, nakon �to su bili stresli svo voæe. Kada meðutim nisu na�li datulje, koje je je� sve bio otpremio u svoj brlog, golub mu rekne:341

^

Stoipedesetidruga noæ

� O je�u, pobo�ni oèe, ti propovjednièe i savjetnièe, mi vi�e nenalazimo nikakva traga od onih datulja, a mi ne poznajemo nikakve druge plodove, od kojih bismo se mogli prehranjivati.Je� odgovori: � Mo�da su ga odavde otpuhali vjetrovi. Ali odvraæanje odhrane i svraæanje k prehranitelju je ono u èemu se sastoji spas. AOn, koji je razrezao kutove usana, njima neæe uskratiti hranu. I on ih pusti da dalje slu�aju sliène opomene i nastavi iz zasljepljivati svojom pobo�no�æu i lijepim rijeèima, sve dok mu oni nisu poklonili povjerenje i svoj put upravili prema njemu. Tako oni priðu k vratima njegova brloga, a da se nisu bojali, da bi on mogao biti varalica. On meðutim skoèi prema vratima i ispru�i se naprijed is-kesiv�i zube. Kada se dakle golub uvjerio, da je je�eva la�ljivost postala bjelodanom, on mu dovikne: � Kakva razlika izmeðu veèeras i juèera�njeg dana! Zar ti ne

zna�, da �ivi Pomoænik za potlaèene? Èuvaj se la�i i obmane, kakoti se ne bi dogodilo, kako se jednom dogodilo dvama lupe�ima, kojisu htjeli nadmudriti trgovca!

� Kako je to onda bilo? - upita je�.Tada golub isprièaPRIPOVIJEST 0 TRGOVCU 10 DVOJICI LUPE�A. 'Pripovijedali su mi, da je bio jednom jedan trgovac, koji je potjecao iz nekoga grada po imenu Sinda i koji je posjedovao golemo bogatstvo. I on se jednoga dana opremi za put i pove�e na deve svoje tovare i robu i sa svim tim poðe u jedan drugi grad, kako bi to ondje prodavao. Slijedila su ga meðutim dva èovjeka, koji su pripadali lopu�ama. Oni su bili ono, �to im je upravo u dobrima i robi bilo pri ruci, natovarili, i tim �to su se pred trgovcem predstavili takoðer kao trgovci, zapute se zajedno s njim. Kada su se dakle zaustavili na prvome odmori�tu, obojica su se dogovorili, da ga

342

Pripovijest o trgovcu i o dvojici lupe�anadmudre i da mu uzmu njegov imetak. U isto je doba meðutim svaki od njih dvojice smi�ljao la� i prevaru protiv drugoga. Jer svaki je sebi kazivao: � Ako ja svojemu drugu budem mogao raditi kriomice iza leða, tada æe mi to izaæi na dobro, i ja æu zatim sam zadobiti svo to bogatstvo. Tada oni skuju jedan protiv drugoga jedan opak plan, i svaki pojedini od dvojice uzme ne�to jela i stavi u njega otrov. Jedan je uèinio isto kao i drugi. Svaki stavi pred drugoga otrovano jelo. Zatim obojica od toga pojedu i skupa umru. Prije toga su bili sjedili kod trgovca i s njime naklapali. Ali kada su ga bili napustili i dugo izbivali, on ih potra�i, kako bi saznao, �to se s njima dogodilo. Tada ih on naðe oba mrtva, i tako spozna, da su oni bili spletkari, koji su ga htjeli nadmudriti, ali da se njihova lukav�tina sama okrenula protiv njih. Tako je trgovac bio spa�en, a dobio je takoðer i ono, �to su dvojica bili posjedovali."Tada Kralj rekne: "O Sehrezad, ti si moju pozornost upravila na sve, �to sam ja bio ispu�tao iz vida. Isprièaj mi dakle jo� vi�e takvih poredbi."Tada ona isprièaPRIPOVIJEST 0 LOPOVU S MAJMUNOM. "Pripovijedali su mi, o Kralju, da je jedan èovjek jednom posjedovao jednog majmuna. Taj je èovjek meðutim bio lopov, koji nikada nije stupio na neku tr�nicu grada, u kome je stanovao, a da je nije opet napustio s velikim plijenom. Dogodi se dakle, da je on jednoga dana ugledao nekog èovjeka, koji je nudio na prodaju stare haljine i izvikivao ih na trgu. Ali nitko nije pitao za njihovu cijenu, dok se svatko, komu bi ih ponudio, sustezao, da ih kupi. I nadalje se zbilo, daje lopov, koji je imao uza se majmuna, primijetio, kako je èovjek s tima starim haljinama stavio ove u zave�ljaj i umoran sjeo da otpoèine. Tada on pusti majmuna da pred èovje-343

Stoipedesetidrujja noækom izvodi svoje majstorije, kako bi predstavom odvratio njegov pogled, i zatim mu ukrade onaj zave�ljaj. Ubrzo on uzme majmuna i otiðe na neko osamljeno mjesto, gdje otvori zave�ljaj. Kada je zatim vidio stare haljine, stavi ih u neki skupocjen rubac i otiðe s time na neki drugi trg. Ondje ponudi na prodaju rubac s njegovim sadr�ajem. Postavi meðutim kao uvjet to, da neæe prije biti otvaran, ali je mamio ljude

jeftinom cijenom. Sada to neki èovjek opazi, i skupocjeni mu se rubac dopadne. Tako on to kupi pod onim uvjetom i otiðe s time kuæi, u vjeri, da je uèinio dobru kupovinu. Ali kada je to vidjela njegova �ena, ona upita:- �to je to?On odgovori: - Skupocjena tkanina, koju sam kupio ispod cijene. Ja æu je prodati i izvuæi iz toga dobitak. - Ti ludo - uzvikne ona - zar æe se mo�da ta skupocjena tkanina prodavati ispod cijene, ako to nije zbog toga, �to je ukradena? Zar ti nezna�, da, ako tko ne�to kupuje, a da to nije ispitao, lo�e prolazi i slièi tkalcu? Kada je on dakle upitao: � Kakva je to pripovijest sa tkalcem? � ona mu ispripovijeda PRIPOVIJEST 0 BUDALASTOME TKALCU. 'Prièali su mi, da je nekoæ u jednome selu �ivio jedan tkalac, koji je te�ko radio i samo s mukom zaraðivao za svoje uzdr�avanje. Dogodilo se dakle, da je jedan od bogatih ljudi u blizini njegova sela davao gozbu. Na nju on pozove sav narod, i tako onamo doðe takoðer tkalac. Kada je on meðutim vidio, kako se pred one goste, koji su nosili fine haljine, iznose najprobranija jela i kako ih kuæe-domaæin osobito èasti, jer je primijetio njihovu lijepu odjeæu, tada on rekne u sebi samome: - Ako bih ja ovaj zanat zamijenio s nekim drugim, koji donosi manje muke, koji je vi�e po�tovan i bolje plaæen, tada bih skupio344

Pripovijest o budalastome tkalcuvi�e novaca i sebi bih takoðer kupio rasko�ne haljine, kako bih bio v�e po�tovan. Da, tada bih bio velik u oèima ljudi i bio bih kao ovi ljudi ovdje. Zatim ugleda, kako se jedan od komedija�a, koji su bili prisutni, vere na zid koji se uzdizao visoko u vis, baca se s njega na tlo i ipak se doèekuje na svoje noge. Tada tkalac opet u sebi rekne: � To, �to taj èini, mogu uèiniti takoðer ja. To æe mi sigurno bitimoguæe. Odmah se uzvere na zid i baci se dolje. Ali kada je pao na zemlju, slomio si je �iju i ostao na mjestu mrtav.' � Ja ti to pripovijedam samo zato, kako bi ti zaraðivao svoj kruhna izvjestan naèin, koji razumije� i toèno poznaje�. Inaèe æe te obuzeti po�uda, pa æe� poèeti te�iti za stvarima kojima nisi dorastao.Ali mu� odgovori: � Ne biva svaki mudrac spa�en svojom mudro�æu, niti dospijeva svaki glupan u propast svojom glupo�æu. Ja sam to ipak do�ivio,da poneki krotitelj zmija, koji je te �ivotinje toèno poznavao i razumio, bude ugrizen i umre, dok je neki drugi, koji ih nije poznavaoi koji nije razumijevao njihov naèin pona�anja, postajao njihovimgospodarom. Tako on dakle nije poslu�ao svoju �enu, nego je nastavio zadobivati tako robu, i navikao se na to, da kupuje od lopova ispod cijene, sve dok na njega nije pala sumnja i dok nije zaglavio.Dalje se pripovijedaPRIPOVIJEST 0 PAUNU 10 VRAPCU. U vrijeme je onoga tkalca �ivio jedan vrabac, koji je svaki dan obièavao posjeæivati jednoga od kraljeva meðu pticama i koji je vazda bio kod njega ujutro i naveèer. Jer on je bio prvi, koji je rano k njemu dolazio i posljednji, koji ga je kasno napu�tao. Dogodilo345

^fe

Stoipedesetidruga noæse dakle, da se na stanovitome visokom brdu okupilo cijelo jedno jato ptica, i da su ondje govorile jedna drugoj: - Nas je sada postalo vrlo mnogo, a meðu nama je nastalomnogo sporova. Zbog toga moramo imati nekoga kralja, koji æe sebrinuti za na�e poslove. Tada æemo biti slo�ne, a sporovi æe meðunama prestati. Onaj je vrabac upravo prolazio mimo njih, i on im dadne savjet, da kraljem uèine pauna. Jer on je bio taj kralj, kojega je on obièavao posjeæivati. Tako one izaberu pauna i uèine ga kraljem nad svojim jatom. Tada im on uèini svakojaka dobroèinstva, a onoga vrapca uèini svojim tajnikom i vezirom. Taj je ponekad obièavao napu�tati svoju slu�bu i ogledavati se za onim, �to se inaèe zbivalo. Jednoga meðutim dana on dugo izostane, i tada pauna obuzme velik nemir. Ali dok je on tako nestrpljivo èekao, iznenada vrabac doðe k njemu unutra. Tada paun uzvikne: - Sto te je tako dugo zadr�alo, tebe, koji si mi najbli�i od mojih slugu, i koji mi je od sviju najdra�i?Vrabac dadne kao odgovor: - Ja sam vidio ne�to, �to me je ispunilo grozom i �to me je prestravilo.- �to ti se dakle dogodilo? � upita paun.A vrabac odgovori: - Vidio sam jednoga èovjeka, koji je imao mre�u. Nju je onpostavio tik do mojega gnijezda, zatim uokolo nje èvrsto zabio klinove, u njezinoj sredini prosuo zrnje i sjeo sa strane na zemlju. Tada ja ostanem ondje, kako bih vidio, �to æe on poèeti. I dok sam jatako èekao, doðe neki �dral sa svojom �enkom, tjeran od udesa ikobi, i oboje padnu u mre�u i poènu krije�tati. Tada ptièar skoèi nanoge i oboje ih uhvati. To me je duboko ra�alostilo, i zato sam dugoizostao, o najveæi kralju na�ega vremena. Ja takoðer neæu vi�estanovati ondje u gnijezdu, jer moram biti na oprezu pred mre�om.Paun meðutim rekne:346

Pripovijest o paunu i o vrapcu - Ne ostavljaj svoje mjesto. Jer ni sav te oprez neæe za�tititiprotiv udesa!Pokoran zapovijedi svojega gospodara, vrabac odgovori:- Ja æu ustrajati i neæu uzmicati, kako bih se pokorio kralju! Ali je on dalje ostajao na svome oprezu i obavljao je svoju du�nost: donosio za pauna jelo, i taj bi jeo, sve dok se ne bi zasitio, a nakon jela bi pio vode. Zatim bi vrabac odlazio. Kada je dakle jednoga dana opet istra�ivao obzor, on ugleda dva vrapca, koji su se na zemlji jedan s drugim tukli. Sada on rekne u sebi samome: - Kako ja mogu biti vezirom ove dr�ave i gledati, kako se vrapci pred mojim oèima jedan s drugim bore! Tako mi Allaha, jamoram meðu njima uglaviti mir. Brzo on odleti k njima, kako bi ih izmirio izmeðu sebe. Ali tada lovac na ptice baci svoju mre�u preko njih svih. I tako u nju padne takoðer ovaj vrabac. Ptièar dakle priðe, uhvati ga i dadne ga svojemu drugu, tim �to rekne: - Dobro pazi na njega. Taj je debeo. Ja jo� nikada nisam vidionijednoga ljep�eg od njega!Ali vrabac rekne u sebi samome: - Sada sam upao u ono, èega sam se bojao. Da sam se osjeæaosigurnim, to je stajalo samo do pauna. Tako mi dakle protiv udarca sudbine ni�ta nije pomogao oprez. Ah, takoðer za opreznenema nikakva utoèi�ta pred sudbinom. I kako je ipak lijepa pjesnikova rijeè:Sto se ne treba dogoditi, nikada se ne dogaða ni putem lukavstva. Ali �to se treba dogoditi, to æe se dogoditi.

Da, �to se treba dogoditi, dogodit æe se u svoje vrijeme. Samo bedak to ipak nikada ne mo�e razumjeti.347

Stoipcdesctidrugn noæI to je pripovijest o paunu i vrapcu."Tada Kralj rekne:"O Sehrezad, ispripovijedaj mi jo� vi�e takvih pripovijesti!"Ona dadne kao odgovor: "Naredne noæi, ako me Kralj - kojemu neka Allah udijeli moæ! � ostavi na �ivotu!..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.348

Ali kada je poèela

=> sggstoipedesetitreæa noæg?g C

�ehrezad poène pripovijedatiPRIPOVIJEST 0 'ALI IBN BAKKARU I�AMSIENNAHAR. "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je u starim vremenima i odavno i�èezlim vjekovima pod kalifatom Haruna er-Ra�ida98 �ivio jedan trgovac, koji je imao sina po imenu Abu el-Hasan 'Ali ibn Tahir. Ovaj je trgovac posjedovao mnogo novca i bio je obilno blagoslovljen dobrima ovoga svijeta. Sin mu je bio lijepa lika i kod svih ljudi obljubljen, da, on je smio bez dozvole ulaziti u kalifovu palaèu, jer su ga voljele sve vakadarove inoèe i robinje. Ktomu je bio kraljev drug za stolom i obièavao mu je recitirati pjesme i prièati mu neobiène pripovijesti. Ali se on unatoè tomu obièavao takoðer baviti trgovinom i ostajati na trgovaèkom bazaru. I u njegovu je duæanu obièavao sjediti jedan mladiæ, princ iz kraljevske kuæe Perzijanaca, po imenu 'Ali ibn Bakkar, kako bi s njime raz-98 Baghdadski kalif iz obitelji Abasida (764-809. godine).349

^

Stoipedesetitreæa noæ

govarao. Ovaj je mladiæ bio lijepa stasa, dra�esna lika i savr�ene ljepote. Imao je ru�ièastocrvene obraze i obrve, koje su bile meðusobno sastavljene. Njegov je govor bio sladak, njegova su se usta smije�ila, i on je volio veselost i vedrinu. Dogodilo se dakle, da su njih dvojica opet jednom sjedili jedan s drugim naklapajuæi i smijuæi se. Tada iznenada doðe deset djevica, koje su izgledale kao Mjeseci, i svaku je od njih resila ljepota i dra�esnost i ravnomjernost stasa. Meðu njima je meðutim bila jedna cura, koja je jahala na mazgi sa srebrom izvezenim sedlom i zlatnim stremenovima. Nosila je pla�t od finoga tkanja i oko struka svileni pojas, koji je bio pro�iven zlatom, a sama je bila onakva, kako o njoj kazuje pjesnik:

Ima ko�u, koja je poput svile, i glasMeka zvuka, koji nikada mnogo ne naklapa niti brblja,

I oèi, o kojima je Allah rekao: Budite! i gle, one su bile, Par oèiju, koji srca opija poput vina.O ljubavi prema njoj, muèi me danonoæno novom mukom. Neka tek o Sudnjemu Danu bude kraj ljubavnoj boli!

Kada su djevojke do�le do duæana Abu el-Hasana, ta cura sja�i s mazge i sjedne pokraj duæana, pozdravi trgovca, i on uzvrati njezin pozdrav. Ali kada ju je ugledao 'Ali ibn Bakkar, on bude zaèaran njezinom ljepotom i htjedne se podignuti. Tada mu ona rekne: - Ostani sjediti tu, gdje jesi! Zar smo mi do�le k tebi, i ti hoæe�otiæi? To ipak ne bi bilo pravo. � Tako mi Allaha - uzvikne on - visoka gospodarice, ja bje�im pred onim, �to sam ugledao. Ne kazuje li ipak glas ushiæenja:350

Pripovijest o 'Ali ibn Bakkdru i Samsi en-Nahdr Ona je Sunce, njezino je prijestolje na nebu: Tako ona tje�i srce srèanom utjehom!Nikada se ona neæe moæi spustiti tebi na Zemlju, Nikada se ti neæe� u letu uspeti k njoj u pravcu neba.Kada je to èula, ona se nasmije i upita Abu el-Hasana:� Kako se zove ovaj mladiæ? I odakle je? Trgovac odgovori:� On je stranac.I kada je ona dalje upitala: � Iz koje zemlje?- on nastavi: � On je jedan perzijski princ, i njegovo je ime 'Ali ibn Bakkar.Dolikuje nam, da po�tujemo stranca.Tada ona rekne:� Kada moja robinja doðe k tebi, dovedi ga k meni.� Od srca rado! � odgovori Abu el-Hasan.Zatim se ona podigne i otiðe svojim putem.Tako se to dogodilo s njezine strane. Ali �to se tièe 'Ali ibn Bakkara, on je od zbunjenosti izgubio sposobnost govora. Nakon nekoga meðutim vremena doðe k Abu el-Hasanu robinja i rekne mu:� Moja gospodarica �eli tebe i tvojega prijatelja. Tada on ustane i uzme sa sobom 'Ali ibn Bakkara. I obojica su slijedila robinju prema palaèi Harun er-Ra�ida. Ondje ih ona odvede u jednu odaju i zamoli ih, da sjednu. Neko su vrijeme njih dvojica jedan s drugim naklapali. Tada su pred njih bili postavljeni stolovi s jelom, i oni su jeli i oprali si poslije toga ruke. Zatim im donesu vina, i oni se opiju. Konaèno ih ona pozove da ustanu, i po�to su to oni bili uèinili, ona ih odvede u drugu neku odaju. Ta se dizala nadsvoðena iznad èetiri stupa, bila je namje�tena s mnogo-351

Stoipedesetitreæa noæbrojnim æilimima i pokrivaèima i ukra�ena s tako mnogo nakita, kao kada bi bila posrijedi neka rajska odaja. Tada oni budu zapanjeni nad svom tom rasko�i, koju su vidjeli. I dok su oni jo� promatrali sve te skupocjene rijetkosti, kadli doðe deset djevica, koje su izgledale kao Mjeseci - oèaravajuæe su se ljuljale u hodu, ushi-æujuæi poglede i zbunjujuæi osjetila � i one se poredaju poput crnookih rajskih djevica. Poslije kratkoga meðutim vremena doðe drugih deset djevojaka i pozdrave dva mladiæa. Ove su djevojke nosile u rukama lutnje i druge glazbene instrumente. Sve sjednu na pod, ugode strune i poènu pred gostima svirati na lutnjama, pjevati i recitirati pjesme. I zaista, svaka je od njih bila isku�enje za Allahove sluge. U meðuvremenu pak doðe jo� deset djevojaka, visokih sisa i iste dobi kao i ove, crnih oèiju i ru�ièastih obraza, sraslih obrva i sanjarskih pogleda, pravo isku�enje za mu�karce od pobo�nosti a za oèi slika dra�esnosti. I one su nosile haljine od mnogobojne svile i nakit, koji je oèaravao i zbunjivao um. One ostanu stajati kod vrata. I poslije njih doðe jo� jednom deset djevojaka, koje su bile jo� ljep�e nego one, i nosile su tako rasko�ne haljine, da ih nitko ne mo�e opisati. Takoðer one ostanu stajati na vratima. Naposljetku meðutim ude kroz vrata dvadeset djevojaka, a u njihovoj je sredini bila jedna cura po imenu Sams en-Nahar, nalik Mjesecu meðu zvijezdama. Ta se ljuljala u oèaravajuæem, savi

tljivom hodu, okru�ena svojom bujnom kosom. Nosila je plavu haljinu i ogrtaè od svile, koji je bio op�iven rubovima od zlata i dragulja. A takoðer je njezin pojas, koji joj je ukra�avao struk, bio ukra�en ponekim draguljima. Tako se ona koraèala u oholome, nji-�uæem hodu, sve dok nije sjela na rasko�nu postelju. Ali kada ju je Ali ibn Bakkar ugledao, on izgovori ove stihove:Gledaj, ona je poèetak mojega �ivota. Ona donosi beskrajnu bol i dugu muku.Kod nje sam osjetio, kako se moja du�a tali U ljubavnom ognju. Izjedene su moje kosti.352

Pripovijest o }Ali ibn Bakkdru i Samsi en-Nahdr Poslije ovih stihova on rekne Abu el-Hasanu: - Da si ti dobro sa mnom bio postupao, tada bi me bio izvijestio o svemu ovome, prije nego �to sam u�ao ovamo. Jer tada bihse ja mogao s time zbli�iti i oboru�ati svoju du�u strpljivo�æu protiv ovoga, �to me je pogodilo. Zatim on poène plakati i stenjati i jadikovati. Abu el-Hasan mu meðutim rekne: - Dragi brate, ja sam ti ipak htio uèiniti samo dobro. Jedino�to sam se pobojavao toga, da ti ovo ka�em, kako se zbog strasti nebi �to dogodilo, �to bi tebe moglo od nje zadr�ati i vas dvoje rastaviti. Ali imaj povjerenja i nemoj se muèiti! Jer znaj, njezina jenaklonost tvoja. I ona misli samo na to, kako da bude s tobom sjedinjena..- Kako se zove ova cura? � upita sada 'Ali ibn Bakkar.Tada mu Abu el-Hasan odgovori: - Ona se zove �ams en-Nahar". Ona je jedna od odaliski100gospodara pravovjernih Haruna er-Ra�ida, a ovo je mjesto Kalifovdvor. �ams en-Nahar je meðutim sjedila i gledala ljepotu 'Ali ibn Bakkara, dok se on divio njezinim dra�ima. I tako se oboje rasplamsaju u ljubavi jednoga prema drugomu. Zatim ona zapovjedi robinjama, neka sjednu, svaka pojedina od njih na svoje mjesto na jednome divanu. Pa kada je zatim svaka pojedina sjela pred jedan prozor, ona im zapovjedi da pjevaju. Tada jedna od njih posegne za lutnjom i poène pjevati:Objavljuj uvijek nanovo poruku.Slu�aj otvoreno odgovor, koji ti se nudi! �99 �ams en-Nahar znaci � Sunce Dana. 100 Odaliska je bijela robinja.353

Stoipedesetitreæa noæStojim pred tobom, o ti kralju ljepotana, I tu�im se na svoju gorku nevolju.Ti moj gospodaru, moje milo srce, O ti moj �ivote, ti skupocjeni uresu,Pokloni mi jedan poljubac na poklon. Ako ne, daj mi ga kao posudbu!Ja æu ti ga vratiti, a da ti ni�ta ne gubi�,Upravo onakva kakav je bio, posve nepovrijeðena.Pa ako ti zatim jo� vi�e zatra�i�,Tada ga uzmi onakva, kakvim ga tvoje srce �eli!O ti koji me odijeva� odjeæom patnje, Neka te vazda raduje haljina zdravlja!'Ali ibn Bakkar je bio ushiæen, i on joj dovikne:- Otpjevaj mi jo� vi�e takvih pjesama!Tako ona dakle opet segne za strunama i otpjeva ove stihoveDugotrajnim rastankom, o moja ljubavi, Dao si mojim oèima puno suza.0 sreæo mojega oka, o moja �eljo, O ti moja vjero, moj najvi�i cilju,354

Pripovijest o }Ali ibn BakkAru i Samsi en-Nahdr Imaj suæuti s onom, èiji pogled tone I gu�i se u suzama ljubavne patnje! Kada je ona zavr�ila svoju pjesmu, �ams en-Nahar rekne jednoj drugoj robinji:- Daj nam ti da ne�to èujemo!Tada ona poène pjevati * i pusti da odzvanja ova pjesma: *

Bila sam opijena od njegova pogleda, a ne od plemenitog vina, A izmeðu sna se i oka uvukao njegov gordi hod.Zaèarala me njegova uvojita kosa, ali ne trsov sok. Ne gro�ðana krv, njegova me je otela gordost.Sljepooènice s uresom uvojaka su uzele moju snagu.Zbog onoga mije, �to njegova haljina zastire, i�èeznuo razum. Kada je Sams en-Nahar saslu�ala ovu pjesmu, dugo je vremena uzdisala i ta joj je pjesma doprla do srca. Zatim nekoj treæoj robinji zapovijedi da pjeva. I ta posegne za lutnjom i zapoène:Lice, svijetlo zraèeæi poput nebeske svjetlosti,Na kome sja mladalaèka ljepota poput izvor vode!Malje su opisale njegove obraze jednim tako nje�nim pismom, U èijim se kovrèama objavljuje smisao ljubavi.Ljepota je o njemu doviknula: 'Ja sam znala, èim sam ga ugledala,Da je sama Allahova ruka izvezla tako fino tkanje.'355

Stoipedesetitreæa noæ Kada je takoðer ona otpjevala svoju pjesmu, 'Ali ibn Bakkar rekne djevojci pokraj sebe:- Sada ti zapjevaj, o curo, i dopusti nam da ne�to slu�amo!Tada ona uzme lutnju i poène:Prekratko je vrijeme susreta Za svu tu dugotrajnu stidljivost.Koliko dugo to muèno odricanje! To ne prilièi plemenitim ljudima.Pograbite s toga vrijeme za sreæu I za bla�enstvo susreta. Kada je ona bila zavr�ila, provali 'Ali ibn Bakkar u rijeku suza. Ali kada je Sams en-Nahar vidjela, da on plaèe i stenje i jadikuje. ona bude obuzeta snagom �udne ljubavi i izjedana naj�e�æom stra�æu. Ona se podigne sa svoje postelje i poðe k sobnim vratima. Ali se 'Ali ibn Bakkar takoðer podigne i poðe joj ususret. Tu obavi-ju ruke jedno oko drugoga i padnu, ukradeni svijetu, onesvije�æeni pokraj sobnih vrata. Robinje meðutim pritrèe, oboje ih podignu i unesu ih u sobu. Ondje ih po�krope ru�inom vodom. Kada je to dvoje zatim opet do�lo k sebi, nisu vi�e na�li Abu el-Hasana. Jer on se bio sakrio pokraj postelje.Tada dama uzvikne:- Gdje je Abu el-Hasan? Sada joj se on poka�e pokraj postelje. I ona ga pozdravi i rekne: - Molim Allaha, da mi On to omoguæi, da tebi uzvratim, tidobrostivi.356

Pripovijest o 'Ali ibn BakMru i Samsi en-Nahar Zatim se obrati 'Ali ibn Bakkaru i rekne mu: - 0 moj gospodaru, ljubav je u tebi razvila svoju najvi�u snagu,pa ipak je ona u meni jo� dvostruko toliko jaka. Jedino �to nam nepreostaje ni�ta, nego strpljivo podnositi ono, �to nas je pogodilo.Tada on uzvikne: - Tako mi Allaha, o gospodarice, susret me s tobom ne umiruje. Takoðer se ne gasi u mome srcu plamen, kada ugledam tvoje lice. Ljubav je prema tebi u mome srcu tako èvrsta, da ona neæe prijeprestati, sve dok me napusti �ivot. Zatim on opet poène plakati, i njegove su suze tekle niz njegove obraze kao prosuti biseri. I kada gaje �ams en-Nahar vidjela kako plaèe, ona poène s njime plakati. Tada rekne Abu el-Hasan: - Tako mi Allaha, mene èudi va�e pona�anje, i ja sam za-prepa�æen nad onim �to vam se zbiva! Da, neobièno je pogledativa�e stanje, a va�e se pona�anje jedva mo�e razumjeti. Vi tu takoplaèete, gdje ste ipak sjedinjeni. Kako bi trebalo tek biti, kada bistebili rastavljeni i daleko jedno od drugoga?Zatim on nastavi: - Ovo ipak nije vrijeme za tugovanje i plakanje. Ne, to je vri

jeme sjedinjenja i radosti. Stoga se dakle radujte, budite veseli i neplaèite! Nato kimne �ams en-Nahar jednoj robinji. Ona otiðe i vrati se natrag s drugim robinjama, koje su donijele stol pun srebrenih zdjela sa svakojakima skupocjenim jelima. Po�to su ove bile postavile taj stol pred njih dvoje, �ams en-Nahar poène jesti i Ali ibn Bakkaru davati zalogaje u usta, tako dugo, dok se nisu zasitili. Zatim stol bude odnesen, i oni si operu ruke. Sada im donesu kadionice sa svakojakim tamjanom101 od alojeva drveta i razlièitih 101 Tamjan (kad) nam je danas u Europi poznat gotovo iskljuèivo s crkvenih vjerskih obreda. Posrijedi su mirisne smole nekih grmova, najèe�æe iz roda Boswellia (Azija, Istoèna Afrika), koje, stavljene na �eravicu, proizvode mio-mirisan dim.357

Stoipedesetitreæd noæ vrsta jantara, nadalje takoðer boèice za �kropljenje ru�inom vodom. I oni se po�krope i okade. Zatim budu pred njih stavljene èa�e iz cizelirana zlata, u kojima se nalazilo kojekakvog �erbeta, voæa i poslastica, sve, za èime �udi srce i �to krijepi oèi. Naposljetku im donesu èa�u od karneola, koja je bila napunjena vinom. Sams en--Nahar izabere deset robinja za svoju slu�bu i ktomu deset pjevaèica, dok je ostale djevojke poslala natrag u njihove odaje. Sada ona zapovijedi nekima od onih, koje su bile ostale, da zasviraju u lutnje, i one to uèine na njezinu zapovijed. I jedna od njih poène pjevati:Svoj æu �ivot dati za onoga, koji mi smije�eæi se odzdravlja, Koji mije budio nadu u naklonost, kada sam oèajavala.Sada su ruke èe�nje otkrile ono, �to sam krila.One su uèinile moju najskrovitiju nutrinu srca koriteljima oèitom.Suze su oka sada stupile izmeðu njega i mene, Kao da ga suze oka vole isto tako kao i ja. Kada je pjevaèica bila zavr�ila svoju pjesmu, napuni Sams en--Nahar pehar i ispije ga. Zatim ga ona napuni opet i pru�i ga 'Ali ibn Bakkaru..." Tada primijeti Sehrezad, da je poèelo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.358

Ali kada je poèela

7 ir I stoipedesetièetvrta noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Sams en-Nahar napunila pehar i pru�ila ga 'Ali ibn Bakkaru. Zatim ona zapovijedi jednoj drugoj robinji da pjeva, i ona poène i izlo�i ove stihove:Nek mije suza dok teèe nalik mojemu vinu.Moje oko prolijeva isto ono, �to se svjetluca u peharu.Tako mi Allaha, ne znam je li vino isteklo iz mojih oènih Kapaka, ili moja usta piju od mojih suza. Poslije ove pjesme 'Ali ibn Bakkar ispije svoj pehar i vrati ga Samsi en-Nahar. Ona ga opet napuni i sada ga pru�i Abu el--Hasanu, a taj ga isprazni. Zatim ona sama posegne za lutnjom i rekne:� Nitko ne treba pjevati uz moj pehar osim mene same! Nato ona ugodi strune i poène svojom svirkom pratiti ove stihove:359

Stoipedesetièetvrta noæNeobièan mlaz suza teèe preko njegovih obraza. U njegovim grudima gori �ar ljubavne mu

ke.On u njezinoj blizini plaèe od straha, �to æe se morati rastati: Bio blizu ili daleko, suza jednako teèe.

I dalje stihove jednoga drugoga:Svoj æu �ivot dati za tebe, o dru�e uz èa�u, kojega ljepota Umata od sjajnog razdjeljka u kosi pa sve do nogu!U tvojim rukama pehar sja poput Sunca, u ustima Zubi nalik Plejadama102, nad vratom slika U�tapa!I gledaj sada, tvoji peharevi, koji su mi zarobili svu Svijest, oni kru�e jednako iz tvojih oèiju.A nije li to neobièno, da si ti U�tap,Koji zraèi u punini, i da se gubi sjaj zaljubljenih?Ti se priklanja� i ti izbjegava�, kako ti se svidi � Zar si ti bo�anstvo, koje ubija ili o�ivljuje?Samo je prema tvojoj slici Allah stvorio ljepotu I od tvojega je biæa zapalio Zefirov miris.

\

102 p0 grèkoj je mitologiji Plejade, sedam kæeri Atlasa i Plejone, Zeus pre-mijestio na nebo kao zvije�ðe. Njihov je izlazak oznaèavao poèetak ljeta i vremenskog razdoblja plovidbe po moru. To pak sedmozvije�ðe u nas zovu Vla-�iæima.360

Pripovijest o 'Ali ibn Bakkdru i Samsi en-Nahar Ti nisi nikakvo ljudsko biæe s ovoga zemaljskog svijeta, Ti si anðeo, poslan od svojega stvoritelja. Kada su 'Ali ibn Bakkar i Abu el-Hasan i drugi, koji su bili nazoèni èuli ovu pjesmu Samse en-Nahar, bilo im je, kao da su od ushiæenja visoko uzneseni. I oni se poènu jedni s drugima �aliti i smijati. Ali dok su oni bili tako veseli, kadli iznenada uðe neka robinja, dr�æuæi od straha, i uzvikne: - Gospodarice, u�kopljenici gospodara pravovjernih stojepred vratima, Afif, Masrur103 i Mard�an i jo� drugi, koje ja ne poznajem! Èim su oni èuli robinjine rijeèi, gotovo da su umrli od straha. �ams en-Nahar se meðutim nasmije�i i rekne:- Ne bojte se! Zatim rekne robinji:- Ti im odgovaraj, dok mi napu�tamo ovo mjesto! Ona naredi 'Ali ibn Bakkaru i Abu el-Hasanu da ostanu u odaji, zakljuèa vrata i spusti pred njima zavjese. Po�to je takoðer bila zakljuèala vrata dvorane, ona izaðe kroz tajna vrata u vrt. Ondje sjedne na svoju postelju, zapovijedi jednoj robinji, da joj trlja noge, a drugim robinjama da odu u svoje odaje. I sada zapovijedi robinji, da pozove ovamo ljude na vratima. Tada uðu Masrur i ti koji su bili s njime. Bilo ih je dvadeset u�kopljenika, s maèevima u rukama. Po�to su pred Samsom en-Nahar bili izrekli pozdrav, ona ih upita:- Zbog èega ste do�li?Oni odgovore: - Gospodar pravovjernih nareðuje da ti se izruèi njegov pozdrav. On èezne za pogledom na tebe, i nala�e da ti se rekne, da je 103 U 1001 noæi najèe�æe spominjani Ra�idov u�kopljenik - "nositelj maèa njegove osvete".361

Stoipedeseticetvrta noæon danas do�ivio mnogo radosti i sreæe, te da �eli da svoju radost okruni time, da ti sada bude� kod njega. Hoæe� li ti dakle sada otiæi k njemu, ili on treba doæi k tebi?Tada ona poljubi tlo i rekne:� Slu�am i pokoravam se zapovijedi gospodara pravovjernih! Zatim ona izda zapovijed, da se pozovu domaæice i robinje. A kada su te bile do�l

e, ona ih izvijesti, da mora postupiti u skladu s kalifovom zapovijeðu. Sada, mjesto je dodu�e bilo u svakom pogledu na najbolji naèin ureðeno, ali ona ipak rekne u�kopljenicima: � Otiðite ka gospodaru pravovjernih i recite mu, da ga ja oèekujem nakon izvjesnoga kratkog vremena, kako bih mu moglapredhodno urediti postelju s æilimima i sa svim pripadnim! Tako dakle sluge �urno odu ka gospodaru pravovjernih. Sams en-Nahar meðutim odlo�i svoje gornje haljine i brzo se uputi k svojemu ljubljenomu 'Ali ibn Bakkaru. Ona ga povuèe na svoje grudi i uzme od njega opro�taj, dok je on gorko zaplakao i uzviknuo: � Gospodarice, ovaj æe opro�taj uni�titi moje biæe i oteti moj�ivot! Ali æu se moliti Allahu, da mi On podari strpljenja, da podnesem sve, èime me je On kroz moju ljubav doveo u isku�enje.Ali ona odgovori: � Tako mi Allaha, uni�tena æu biti samo ja! Jer ti æe� opet izlaziti na bazar i sastajati se s prijateljima, koji æe te tje�iti. Jer akosi sakriven, i tvoja ljubav ostaje skrivenom. Ja meðutim, ja æu dospjeti u nevolju i muku, i neæu nalaziti nikoga, tko bi me tje�io, pogotovo jer sam kalifu veæ obeæala, da æu biti kod njega. Iz toga mimo�e izrasti najveæa opasnost, jer ja èeznem za tobom i ljubim tebei obuzeta sam stra�æu prema tebi i tu�na sam zbog rastanka stobom. Kakvim jezikom da pjevam i s kakva da se srca pribli�imkalifu? Kakvim da rijeèima zabavljam gospodara pravovjernih ikakvim da pogledom gledam na mjesto, na kome nema tebe? Kakoja mogu prisustvovati nekoj sveèanosti, kod koje nema tebe, i skakvim okusom da pijem vino, ako ti nisi nazoèan.Tada joj Abu el-Hasan rekne:362

Pripovijest o }Ali ibn Bakkdnt i Samsi en-Na-hAr - Nemoj se zbunjivati, oboru�aj se strpljivo�æu i nemoj propustiti, da veèeras zabavi� gospodara pravovjernih. Takoðer mu nepokazuj nikakvu nepa�nju i istraj u èvrstoæi! Jedva da joj je on tako bio rekao, kadli veæ doðe neka robinja i javi:- O gospodarice, pa�evi gospodara pravovjernih dolaze!Ona se smjesta digne i rekne robinji: - Uzmi Abu el-Hasana i njegova prijatelja i odvedi ih na gornji doksat, koji gleda na vrt. Ondje ih ostavi, sve dok na padne tama. Zatim naði sredstva i putove, da mogu izaæi! Robinja uzme njih dvojicu, odvede ih na doksat, zakljuèa iza njih vrata i otiðe svojim putem. Ali kada su njih dvojica sjeli i pogledali dolje na vrt, takoðer je veæ dolazio kalif. Pred njim je koraèalo blizu sto u�kopljenika s maèevima u rukama, a oko njega je bilo dvadeset djevojaka, nalik Mjesecima, odjevenih u najsjajnije haljine. Svaka je pojedina od njih nosila na glavi dijadem, op�iven draguljima i safirima, a svaka je od njih nosila u ruci po jednu goruæu baklju. U njihovoj je sredini koraèao kalif uzvi�enim korakom, dok su ga djevice okru�ivale sa svih strana i Masrur, 'Afif i Vasif i�li pred njim. Tada se podigne �ams en-Nahar sa svima svojim robinjama. I one ga prime na vrtnim vratima i poljube pred njim tlo. Zatim su takoðer one i�le pred njim, sve dok se on nije spustio na postelju. I sada se pred njim postave sve robinje i u�ko-pljenici, koji su bili u vrtu. Zatim doðu lijepe djevojke i pjevaèice, koje su u svojim rukama nosile upaljene svijeæe, pribor s miomirisima i tamjanom i glazbene instrumente. Sada vladar zapovijedi pjevaèicama, neka sjednu, i svaka se pojedina od njih spusti na svome mjestu. �ams en-Nahar takoðer doðe i sjedne na klupicu pokraj kalifove postelje i poène s njime naklapati. Sve se to dogaðalo, dok su Abu el-Hasan i 'Ali ibn Bakkar gledali i slu�ali. Kalif ih meðutim nije vidio. Zatim se on poène sa �amsom en-Nahar �aliti i zadirkivati je, i oni su bili veseli i dobro raspolo�eni. Potom vladar zapovijedi, da se otvori paviljon. Po�to se to bilo dogodilo, otvore takoðer prozore i zapale svijeæe, tako da je taj prostor u363

v

Stoipedesetièetvrta noæmraku bio svijetao kao dan. Zatim im u�kopljenici dopreme pribor za piæe, o kome je Abu el-Hasan kasnije pripovijedao: - Tu sam vidio pribor za piæe i umjetnine, kakve moje oko jo�nikada nije bilo vidjelo, i èa�e od zlata i srebra i drugih plemenitihkovina s draguljima, neopisivo lijepe, tako da sam pomi�ljao da sanjam, dok sam zbog svega toga, �to sam gledao, bio tako silno za-prepa�æen. 'Ali ibn Bakkar je meðutim od onoga èasa, kada ga je napustila Sams en-Nahar, u prekomjernosti strasti i èe�nje le�ao na tlu bez svijesti. Kada je sada opet do�ao k sebi, on ugleda sve ove stvari, koje su bile tako jedinstvene, i rekne Abu el-Hasanu: - Brate, bojim se, da æe nas kalif vidjeti ili doznati o na�oj stvari. Najvi�e meðutim moja briga va�i za tebe. Jer gledaj, �to se mene tièe, znam, da ja sigurno moram umrijeti. A da ja kopnim, dogaða se kroz snagu �udne ljubavi i prekomjernost �estoke strasti, ijer sam uzeo opro�taj od ljubljene, nakon �to sam joj se pribli�io.Ali se molim Allahu, da nas spasi iz ove opasnosti. Sada su 'Ali ibn Bakkar i Abu el-Hasan gledali s balkona kalifa i sreæu, koja mu je bila dosuðena, sve dok gozba nije bila pred njim u potpunosti pripremljena.Nato se kalif obrati jednoj od robinja i rekne: - Gharam, dopusti da poslu�amo ne�to od tvojih oèaravajuæihpjesama!Tada ona posegne za lutnjom, ugodi je i poène pjevati:Bolna èe�nja za zavièajem Arabljanke104, koja daleko od svojega plemenaStenje od èe�nje za vrbama i mrèama Arabije,Kada ona boravi kod skupine putnika i njoj patnju Daruje kroz gostinsku vatru, suze kroz hladno piæe �104 Misli se na Beduinku.364

Pripovijest o 'Ali ibn Bakkd.ru i Samsi en-Nahdr Ona ne mo�e biti veæom od boli moje ljubavi!... Moj meðutim dragi misli, da sam ja ne�to skrivila. Kada je Sams en-Nahar saslu�ala ove stihove, ona sklizne s klupice, na kojoj je sjedila, i padne onesvije�æena na pod i bude ukradena svijetu. Tada doðu robinje i podignu je. Ali takoðer 'Ali ibn Bakkar padne u nesvijest, kada ju je vidio s balkona. Abu el-Hasan meðutim rekne: - Zbilja, udes je izmeðu vas strast podijelio na jednake dijelove! Dok su zatim njih dvojica jedan s drugim razgovarali, doðe k njima robinja, koja ih je bila dovela na doksat, i rekne: - Abu el-Hasane, di�i se sa svojim prijateljem! Obojica siðitedolje. Jer svijet nam je postao uskim, i ja se bojim, da se sve ne razglasi ili da kalif ne dozna o vama dvojici. Ako ne siðete dolje ovogatrenutka, tada nam ne gine smrt!Abu el-Hasan odgovori: - Kako da se ovaj mladiæ sa mnom podigne, on, koji nemasnage, da ustane? Tada ga robinja poène �kropiti ru�inom vodom, sve dok se nije probudio iz svoje nesvijesti. Sada ga Abu el-Hasan pridigne, a robinja ga podupre. Tako su ga oboje odveli s doksata dolje i hodali kratak dio puta dalje, sve dok robinja nije otvorila stanovita mala �eljezna vrata i obojicu prijatelja kroz njih pustila van. Ovi vani na obali Tigrisa ugledaju neku klupu i sjednu na nju. Robinja meðutim pljesne rukama. Tada doðe k njoj neki èovjek u malom èamcu. Njemu ona rekne:- Uzmi ova dva mlada mu�karca i iskrcaj ih na drugoj obali! Zatim se oni ukrcaju u èamac. Ali kada je vozar s njima zaves-lao i kada su se poèeli rastajati od vrta, pogleda Ali ibn Bakkar natrag prema kalifovu dvorcu i pr

ema paviljonu i vrtu i rekne im ovima dvama stihovima zbogom:365

Stoipedesetièetvrtct noæZa opro�taj ja pru�am jednu slabu ruku. Druga je okrenuta prema vatri u srcu.Neka ovo ipak ne bude kraj na�e sreæe!Neka ova popudbina ne bude moja posljednja popudbina!Zatim robinja rekne vozaru:� Brzo veslaj odavde!I on poène sna�no veslati, dok je robinja jo� bila kod njih..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

^?i

"????- . ? .? .... .?-?? ? :?. ./'? ..... ? . ' .? ..?? ?...?-?-?

? . ?V)366

Ali kada je poèela

stoipedesetipeta noæogo C

Sehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vozar vozio njih dvojicu prema drugoj obali, dok je robinja jo� bila kod njih. Kada su dakle do�li na onu stranu, dospjeli do kopna, pristali uz obalu i iskrcali se, slu�kinja uzme od njih opro�taj s rijeèima: � Ja vas nisam htjela napu�tati. Ali ne smijem iæi s vama daljenego do ovoga mjesta. Zatim se ona opet vrati natrag. 'Ali ibn Bakkar je meðutim pred Abu el-Hasanom klonuo na zemlju i le�ao ispru�en na tlu, i nije se mogao podignuti. Tada mu Abu el-Hasan rekne: � Ovo mjesto nije sigurno, i mi se moramo bojati, da ovdje neizgubimo svoj �ivot, zbog razbojnika i bandita i lopova. Tada 'Ali ibn Bakkar ustane i poðe odatle jedan kratak dio puta. Alije on jedva mogao dalje hodati. No Abu el-Hasan je imao prijatelje u onome kraju. I tako on otiðe jednomu od njih, u kojega se mogao pouzdati i s kojim je bio povjerljiv, i pokuca na njegova vrata. Prijatelj �urno izaðe, pa kada je ugledao njih dvojicu, nazove im dobrodo�licu i uvede ih u svoju kuæu, pozove ih neka sjednu, poène s njima naklapati i upita ih, gdje su bili. Tada Abu el-Hasan odgovori:367

Stoipedesetipeta noæ � Mi smo iza�li u ovo vrijeme zbog jednog èovjeka, s kojim sam ja bio dogovorio poslove i koji mi duguje novac. Bio sam naime èuo, da �eli otputovati s mojim novcem. Zbog toga sam veèeras iza�ao, kako bih ga potra�io, a za dru�tvo sam uzeo sa sobom ovoga svojeg prijatelja, 'Ali ibn Bakkara. Ali kada smo do�li, kako bismo ga vidjeli, on se pred nama sakrio, i mi ga nismo na�li. Tako smo se morali okrenuti praznih ruku bez novca. Samo nam je bilo te�ko, da se vraæamo doma u ovo noæno doba. Pa buduæi da nismo znali, kamo bismo trebali iæi, do�li smo k tebi, jer poznajemo tvoje prijateljstvo i tvoju uobièajenu ljubaznost.

� Od srca dobro do�li! � rekne nato kuæedomaæin i potrudi se oko toga, da im uka�e svaku poèast. I oni ostatak noæi provedu kod njega. Kada je meðutim svanulo jutro, oni ga napuste i bez odugovlaèenja se vrate natrag u grad, uðu u njega i doðu do kuæe Abu el-Hasana. Ovaj najusrdnije zamoli svojega prijatelja 'Ali ibn Bakkara da uðe, uvede ga u svoju kuæu, i obojica legnu neko vrijeme na krevet, kako bi otpoèinuli. Kada su se opet probudili, Abu el-Hasan zapovijedi svojim slugama, da kuæu ukrase najrasko�nijim æilimima. I oni to uèine. On je naime sebi kazao: - Ja ipak moram utje�iti ovoga mladiæa i odvratiti ga od njegove brige. Jer ja bolje nego itko drugi poznajem njegovu nevolju. Zatim on pozove da se za 'Ali ibn Bakkara donese voda. I kada mu je ona bila donesena, ovaj se podigne, obavi abdest105, izgovori propisane molitve, koje je o danu i u noæi prije toga bio zanemario, te sjedne, kako bi se tje�io kroz naklapanje s Abu el-Hasanom. Kada je onaj to primijetio, on mu priðe i rekne mu: - Dragi gospodaru, to bi bilo najbolje za tvoje stanje, ako bi titijekom ove noæi ostao kod mene, kako bi se tvoje grudi pro�irile ikako bi bila ubla�ena muka èe�nje, koja te izjeda i kako bi se ti kod 105 Ritualno pranje prije namaza, obreda uz izgovaranje molitava i odreðene pokrete tijela, koji se obavlja pet puta u dvadesetièetiri sata.368

: Pripovijest o }Ali ibn BakMru i Samsi en-Nahdr mene rastresao. Zatim æe vatra, koja gori u tvome srcu, biti uga�ena.'Ali ibn Bakkar odgovori: � Uèini, o brate, �to ti se èini, da je dobro! Ja ipak ne mogu ni na koji naèin uteæi od onoga, �to me je pogodilo. Zato èini, �to hoæe�! Tako dakle Abu el-Hasan pozove svoje sluge, dadne da se pozovu neki od njegovih najboljih prijatelja i po�alje po vje�takinje u pjevanju i sviraèe. Kada su svi bili do�li, dadne da im se pripremi jelo i piæe. I oni su sjedili, jeli i pili i bili u dobru raspolo�enju, tijekom cijeloga dana sve do naveèer. Zatim upale svijeæe, i meðu njima poènu kru�iti pehari prijateljstva i dobroga drugarstva. Kada im je dakle bilo tako dobro, pjevaèica posegne za lutnjom i poène pjevati:Bio sam pogoðen od udesa hicem jednoga pogleda, Koji me je oborio. Od najdra�ega sam uzeo opro�taj.Udes mi je postao neprijateljskim, i moje je strpljenje otkazalo. Ipak sam prije toga slutio, da to mora tako doæi. Èim je 'Ali ibn Bakkar èuo te pjevaèicine rijeèi, on padne na pod onesvije�æen. I on ostane le�ati u svojoj nesvijesti, sve dok nije poèela svitati zora, tako da je Abu el-Hasan zbog njega gotovo pao u oèaj. Ali kada je svanuo dan, on opet doðe k sebi i zatra�i da ide kuæi. Abu el-Hasan ga nije odvraæao, jer se bojao, da bi s njime moglo lo�e zavr�iti. Tako on dadne, da mu sluge dovedu mazgu, i ovi mu dadnu da je uzja�i. Zatim on pojasi, dok su Abu el-Hasan i neki od slugu i�li s njim, sve dok ga nisu doveli u njegov stan. Kada se on zatim u svojoj kuæi primirio, zahvali Abu el-Hasan Allahu za njegovo spasenje iz te opasnosti i ostane jo� neko vrijeme sjediti kod njega, kako bi ga tje�io. 'Ali se meðutim nije mogao sabrati, jer369

Stoipedesetipeta noæsu u njemu bili odveæ moæni strast i èe�nja. Ali se Abu el-Hasan konaèno podigne, uzme od njega opro�taj i okrene se, da se vrati u svoju vlastitu kuæu..."370 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu odobrenju.

Ali kada je poèela

stoipedeseti�esta noæ

Sehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Abu el-Hasan uzeo opro�taj od 'Ali ibn Bakkara. I tada mu ovaj rekne:- Dragi brate, ne ostavljaj me bez vijesti! � Slu�am i pokoravam se! - odgovori onaj, napusti ga i otiðeu svoj duæan. On dakle otvori duæan i poène èekati vijest od Samse en-Na-har. Ali mu je nitko ne donese. Tijekom noæi on ostane u svojoj kuæi, a kada je nastalo jutro, izaðe van, sve dok tako nije do�ao do kuæe 'Ali ibn Bakkara. On uðe unutra i nade ga kako le�i na svome krevetu, dok su oko njega stajali njegovi prijatelji i kod njega bili lijeènici. I svaki mu je pojedini od njih ne�to propisao, i svi su opipavali njegov puls. Ali kada je bio u�ao Abu el-Hasan i vidio ga, on se nasmije�i. Zatim ga Abu el-Hasan pozdravi, upita ga, kako mu je, i ostane kod njega sjediti, sve dok ovi ljudi nisu oti�li. Sada ga upita:- �to znaèi sve ovo?Tada 'Ali ibn Bakkar odgovori: � O meni se bio pro�irio glas, da sam bolestan, i o tome su doèuli moji prijatelji. Ja meðutim nisam imao dovoljno snage, kako371

Stoipedesetiksta noæbih ustao i iza�ao, tako da bih onoga, koji je kazivao da sam bolestan, mogao opovræi. Morao sam �tovi�e ostati le�ati u svome krevetu, ovako kako me ovdje vidi�. Tada su do�li moji prijatelji, kako bi me posjetili. Ali reci, brate, jesi li vidio robinju ili èuo o njoj obavijest?Ovaj odgovori: � Otkada nas je napustila na obali Tigrisa, ja je vi�e nisamvidio.I zatim ktomu doda: � Dragi brate, èuvaj se toga, da se o tebi ne poène govorkati, iokani se toga plakanja!Ali 'Ali ibn Bakkar rekne:� Ah, brate, ja se ne mogu suspregnuti!Zatim on poène izgovarati ove stihove:Ona je poklonila svojoj ruci silu, koju moja ruka nikada nije imala.Crte� na pregibu ruke je moju snagu sputao.Ona se bojala za svoju ruku strijela svojega oka. Stoga je stavila, kao oklop, �are oko svoje ruke106.Iz ludosti je lijeènik opipavao moj puh, dok sam ja kazivao: Ta je bolest u mome srcu, ostavi moju ruku na miru!Ona je rekla snoviðenju, koje je do�lo i opet odlebdjelo: 'Tako tiAllaha, opisi ga, ni�ta nemoj ispustiti i ni�ta dodati!'106 Djevojke bojaju ruke henom (kanom) i tetoviraju ih indigom.372

Pripovijest o 'Ali ibn Bakkðm i Samsi en-Nahar San nato: 'Ja æu ga ostaviti, pa makar htio umrijeti od �eði.'Ja uzviknem: 'Odustani od izvora vode!' Tada vi�e nije pristupio.Ona je iskapala bisere iz narcisovih obraza, i napojila je Ru�e, i zrnom je tuèe zatim zagrizla u lotos107.Poslije ovih stihova on rekne: - Abu el-Hasane, mene je posjetio stanovit udarac udesa,pred kojim sam se osjeæao sigurnim, a onaj najljep�i poèinak, kojega za mene ima, je smrt.Ali Abu el-Hasan odgovori:- Imaj strpljenja! Allah æe ti dati ozdravljenje. Zatim on napusti svojega prijatelja, ode u svoj duæan i otvori ga. Jedva da je meðutim ondje sjedio jedno kratko vrijeme, kadli k njemu doðe ona robinja i izrekne

pozdrav. On joj uzvrati pozdrav, a èim ju je pogledao, on uvidi, da joj sna�no kuca srce i da je u brigama i da nosi na sebi znakove jada. Tada joj on rekne:- Budi dobrodo�la! Kako stoji sa �amsom en-Nahar?Ona dadne kao odgovor: - Ja æu ti odmah o njoj isprièati. Ali kako stoji s Ali ibnBakkarom? Tada joj on isprièa sve, �to se bilo dogodilo, i kako s njime stoji. Ona meðutim poène bolno naricati i bude zaprepa�æenom zbog onoga �to se dogodilo. Zatim rekne: - Znaj, mojoj se gospodarici dogaðaju jo� neobiènije stvari.Nakon �to ste vi bili oti�li i dali se na put, ja sam se okrenula, dok 107 Èini se da su u ovoj pjesmi - koja sadr�i èitav niz alegorijskih zahvata i koja je izrazito nabijena prispodobama - ru�e u posljednjem stihu metafora za obraze, da su zrnje tuèe bijeli zubi, a lotos (zapravo: èièimkovi plodovi) zubno meso.373

Stoipedesetiksta noæmi je srce ubrzano kucalo u brizi za vas. Jer sam ja jo� jedva vjerovala u va�e spasenje. Kada sam se zatim vratila, na�la sam svoju gospodaricu kako le�i u paviljonu. Ona nije govorila i nikome nije davala nikakav odgovor. Gospodar joj je pravovjernih meðutim sjedio uz glavu. Nije nalazio nikoga, tko bi mu objasnio njezinu patnju, i nije znao, �to joj nedostaje. Sve do ponoæi je neprestano bila u nesvijesti. Zatim je opet do�la k sebi, a gospodar ju je pravovjernih upitao: 'Sto je to, �to te je pogodilo, o Samso en-Nahar? �to je to, �to te je ove noæi tako svladalo?' Kada je èula te kalifove rijeèi, ona poljubi njegove noge i rekne mu: 'O gospodaru pravovjernih, neka me Allah uèini otkupninom za tebe! Izvjesno me je mije�ano jelo uèinilo bolesnom i raspalilo vatru u mome tijelu. Tu sam se onesvijestila u prekomjernosti svojih bolova, i nisam znala, �to se sa mnom zbiva.' 'Sto si onda danas uzela?' upita kalif. Tada ona odgovori: 'Pojela sam za doruèak ne�to, �to jo� nikada nisam jela!' Zatim je èinila tako, kao da je opet do�la do snage, i zatra�ila je ne�to vina, ispila ga i zamolila kalifa, neka opet bude veselo raspolo�en. Tako on opet sjedne na svoju postelju u paviljonu, i sveèanost zapoène iznova. Ali kada sam ja do�la k njoj, ona me je upitala, kako ste vi. I ja sam joj isprièala, �to sam s vama bila uèinila, i ponovila sam joj one stihove, koje je 'Ali ibn Bakkar izgovorio pri rastanku. Kalif meðutim, koji je bio sjeo, zapovijedi robinji neka pjeva, i ona poène:Zbilja, moj �ivot ni�ta ne vrijedi, otkada si ti oti�ao. Ah kada bi iz daljine ipak do�ao od tebe glasnik!Dolikuje, da ja sada plaèem suzama krvi,Ako ti sada isplakuje� suze, jer si daleko od mene! Kada je moja gospodarica èula te stihove, ona padne onesvije�-æena na postelju.'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.374

Ali kada je poèela

stoipedesetisedma noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je robinja Abu el-Ha-sanu kazivala: � Kada je moja gospodarica èula te stihove, ona padne onesvi-je�æena na postelju. Tada je ja uhvatim za ruku i poènem je �kro-piti ru�inom vodom po licu, sve dok nije opet do�la k sebi. Zatim joj ja reknem: 'Ne otkrivaj pred svijetom sebe i sve, �to sadr�i tvoj dvor! Tako ti tvojega �ivota, priberi se!' Ali ona odvrati: 'Mo�e li mi ovo sve donijeti ne�to gore od smrti, koju ja ipak tra�im, i u kojoj æe - tako mi Allaha! - le�ati moj poèinak?' Dok smo mi tako jedna s drugom razgovarale, jedna robinja poène pjevati pjesnikove rijeèi:

'Mo�da æe' tako su oni kazivali 'poslije strpljenja uslijediti poèinak.'Ja reknem: 'Gdje je ostalo strpljenje, otkadaje on oti�ao?Da u�ad strpljenja rasijeèemo nadvoje � tako je Bilo medu nama zakljuèeno, kada me je on grlio.'375

Stoipedesetisedma noæ Jedva da je ona zavr�ila ove stihove, kadli �ams en-Nahar iznova padne onesvije�æena. Kada je kalif to vidio, on joj �urno priðe, zapovijedi, neka se odnese odatle vino i nalo�i da sve slu�kinje oti-ðu u svoje odaje. On sam meðutim ostane preostali dio noæi kod nje, sve dok nije nastalo jutro. Tada gospodar pravovjernih dadne da doðu lijeènici i vje�taci u nauku o lijeèenju te im zapovijedi, neka je njeguju, a da nije znao, da ona boluje od ljubavi i èe�nje. A ja sam ostajala toliko dugo kod nje, sve dok nisam povjerovala, da se njezino stanje pobolj�alo. I to je ono, �to me je prijeèilo, da doðem k vama. Zatim sam meðutim ostavila kod nje neke od njezinih najpovjerljivijih slu�kinja, koje su za nju vrlo zabrinute, kada mi je za-povijedila, da odem k vama, i da donesem obavijest o 'Ali ibn Bak-karu, i da se odmah vratim natrag k njoj. Po�to je Abu el-Hasan bio èuo te rijeèi, on se zaprepasti i rekne: - Tako mi Allaha, ja sam ti o njemu sve isprièao. Zato se vratinatrag k svojoj gospodarici, pozdravi je, svojski je opomeni na strpljenje i reci joj: 'Èuvaj tajnu!' Reci joj takoðer, da ja znam za njezinu nevolju, koja je te�ka jedna stvar i za koju je potrebno bri�ljivopromi�ljanje. Tada robinja zahvali, rekne mu zbogom i okrene se natrag na put k svojoj gospodarici. Pustimo mi nju da od�uri odatle, i pogledajmo, �to je uèinio Abu el-Hasan! On ostane u svome duæanu, sve dok dan nije po�ao u smiraje. Pa kada je zatim postalo tamno, on se podigne, izaðe iz duæana, zakljuèa ga i poðe k 'Ali ibn Bakkarovoj kuæi. Po�to je ondje bio pokucao, izaðe van jedan od slugu i pusti ga unutra. Ali kada je u�ao k svojemu prijatelju, ovaj se osmjehne, silno radostan zbog njegova dolaska, i rekne mu: � Ah, Abu el-Hasane, ti si me danas kroz svoj izostanak ispunio èe�njom. Moja je du�a kroz cijeli moj �ivot tebi dana u zalog!Abu el-Hasan meðutim odgovori:376

V Pripovijest o 'Ali ibn Bakkdru i Samsi en-Nahdr

- Ostavi se tih rijeèi! Kada bi tvoje ozdravljenje stajalo u mojojruci, ja bih ti ga nabavio u obilnoj kolièini, jo� prije nego �to bi meti za to zamolio. Da, kada bih ja mogao biti tvoja otkupnina, ja bihte otkupio svojim �ivotom. Danas je do�la k meni robinja Samseen-Nahar i isprièala mi, da samo zbog toga nije mogla prije doæi,jer je kalif boravio kod njezine gospodarice. Ona mi je takoðer isprièala, kako je bilo njezinoj gospodarici. Zatim mu on ispripovijeda sve, �to je bio èuo od robinje. 'Ali ibn Bakkar meðutim postane duboko o�alo�æenim i zaplaèe. Zatim se obrati Abu el-Hasanu i rekne mu: � Ja te molim za volju Allaha, dragi brate, pomozi mi u nevolji, koja me je sna�la, i izvijesti me o tome, kako bih ja iz njemogao naæi neki izlaz. I nadalje te molim, budi tako dobar i ostanitijekom ove noæi kod mene, kako bih ja zahvaljujuæi tvom dru�tvuna�ao utjehu! Abu el-Hasan pristane na to da udovolji njegovoj �elji i obeæa mu, da æe kod njega noæiti. Tako dakle oni tijekom te noæi ostanu jedan s drugim i poènu naklapati. A kada je nastala posve mraèna noæ, kadli 'Ali ibn Bakkar poène uzdisati i plakati i jadikovati. Zatim poène provaljivati u vrele suze i poène izgovarati ove stihove:Tvoja slika u mome oku, tvoje ime na mojim usnama, Tvoje mjesto u mome srcu � kako bi onda ti bila daleko?Stoga se dakle ja �alostim samo zato, �to bi ovaj �ivot mogao skonèati,

A da nas zvijezda sreæe ne dovede do ponovnog viðenja.I zatim on izrekne ove stihove jednoga drugog pjesnika:Ona je maèem pogleda slomila obranu moje kacige, Kopljem mije stasa rastrgala oklop strpljenja.377

Stoipedesetisedma noæPokazala mije pod mo�usom made�a svoje ljepote Kamfor zore, kroz koju se talasa jantar noæi.Ali kada se prepala, u karneolje zagrizla biserima108, Skupocjenima, koji stoje u moru slatkoga �eæera.Ona poène uzdisati u svojoj ljutnji. I kada se njezina ruka pritisnulaNa njezine grudi, tada sam ugledao ne�to, �to jo� nikada nisam vidio:Jer su pera od koralja napisala ondje jantarom Na kristalnoj ploèi pet nje�nih redaka. �Ti nositelju maèa, opominjem te, kada ona gleda, Imaj na pameti opasan pogled njezina sanjarskog oka.I èuvaj se, mu�karce od koplja, dobro snage udarca, Ako ti se ona jednom pribli�i s vitkim stasom! Po�to je 'Ali ibn Bakkar zavr�io ove stihove, on ispusti glasan krik i padne onesvije�æen. Veæ je Abu el-Hasan povjerovao, da æe njegova du�a uzmaknuti iz njegova tijela: jer 'Ali je ostajao u svojoj nesvijesti, sve dok nije svanulo jutro. Zatim on opet doðe k sebi i poène s Abu el-Hasanom naklapati, i ovaj ostane kod njega sjedi- 108 u ovima su prispodobama nabijenim stihovima (maè, kaciga, oklop itd) - kao i u onima pretposljednjima 'Alijinima: "Ona poklanja svojoj ruci silu, koju moja ruka nikada nije imala..." - biseri jamaèno metafora za zube, a karneol za zubno meso.378

Pripovijest o }AU ibn BakkAru i Samsi en-Nahdr ti, sve dok nije pro�lo rano dopodne. Nato ga napusti i ode u svoj duæan. I jedva da ga je bio otvorio, a veæ mu takoðer doðe robinja i priðe na njegovu stranu. Kada ju je on ugledao, ona mu dadne znak pozdrava. On otpozdravi, a zatim mu ona prenese pozdrav svoje gospodarice i upita:� Kako stoji s 'Ali ibn Bakkarom?On joj dadne kao odgovor: - O djevojko, ne pitaj o tome kako mu je, niti o vreloj èe�nji,koja ga je pograbila! Jer on ne spava noæu i ne poèiva danju. To gaje bdijenje istro�ilo, i briga ga je posve rastrojila, i on se nalazi ustanovitome stanju, koje ne mo�e obradovati nijednog prijatelja.Ali ona nastavi: � Moja gospodarica tebe i njega daje pozdraviti. Ona je takoðer napisala jedno pismo, ona, kojoj ide gore nego njemu, i predala mi ga je s rijeèima: 'Doði k meni opet samo s nekim odgovorom na njega, i uèini, �to sam ti zapovjedila!' Pismo je sada ovdjekod mene. Hoæe� li poæi sa mnom k njemu, kako bismo dobili odnjega odgovor? - Slu�am i pokoravam se! - rekne Abu el-Hasan, zakljuèa duæan i uzme sa sobom robinju. Ali je i�ao s njome jednim drugimputem od onoga, kojim je bio do�ao, i vodio ju je dalje, sve dok nisu stigli do kuæe 'Ali ibn Bakkara. Ondje je on zamoli, da ostanestajati kod vrata, i uðe..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.379

Ali kada je poèela

stoipedesetiosma noæ ^S°? C

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Abu el-Hasan oti�ao s robinjom do kuæe 'Ali ibn Bakkara, nju zamolio, da ostane èekati kod vrata, a zatim sam u�ao u kuæu. Èim ga je 'Ali ibn Bakkar ugledao, on se obraduje njegovu dolasku. Abu el-Hasan mu meðutim rekne: � Razlog je mojega dolaska taj, �to je netko poslao robinju spismom, koje sadr�i njegov pozdrav tebi i u kome ti daje reæi, danije mogao doæi ovamo k tebi, jer ga je sprijeèio neki razlog. Robinja stoji ispred vrata. Hoæe� li joj dopustiti da uðe?'Ali rekne: � Uvedi je unutra! � jer mu je Abu el-Hasan dao stanoviti znak,daje ona robinja Samse en-Nahar, i on je razumio taj znak. Kada ju je zatim ugledao, on zadr�æe od radosti i upita je putem izvjesnog znaka:� Kako je gospodar? Neka mu Allah dadne izljeèenje i zdravlje! Ona odgovori:� On je dobro � izvuèe pismo i preda mu ga. On ga uzme, poljubi ga i otvori ga i proèita ga. Zatim ga pru�i Abu el-Hasanu, koji unutra naðe napisane ove stihove:381

Stoipedesetiosma noæMoj ti glasnik sada treba donijeti vijest o meni.Dokle god me ti ne ugleda�, neka ti dostaje njegova rijeè.Stra�æu si za sobom ispunio svoju dragu. Njezino umorno oko sada mora vazda bdjeti.Tako æu ja sa strpljivo�æu podnositi te�ku patnju � Èovjek nikada ne mo�e presezati u tok udesa.Budi veseo! Jer ti nikada neæe� uzmaknuti iz mojega srca I neæe� nijedan trenutak biti daleko od mojih oèiju!Gledaj, kako je tvoje tijelo istro�eno. Sjeti se �to mu se zbilo. A iz tih znakova zakljuèi, �to se moralo meni dogoditi!I dalje: 'Bez prstiju ti ovdje pi�em jadno pismo, *109 i bez jezika ti govorim. * Kako bih ti svoje stanje posve prikazala, imam oko, koje ne poznaje nikakav san, * i srce, od kojega se briga nikada ne odvaja. * Jer meni je, kao da nikada ni�ta nisam znala o radosti, * i kao da briga nikada ne uzmièe iz mojih grudiju; * kao da nikada nisam pogledala ne�to veselo * i kao da nikada neæu biti okrijepljena vedrim �ivljenjem. * Ah, meni je, kao da je cijelo moje biæe samo strastvenost * i ljubavni jad i gorka patnja. * Bolest me neprekidno muèi. * i èe�nja se èak udvostruèuje. * Rastu boli �udnje, * i 109 Zvjezdicama odvojeni dijelovi izrièaja - bilo da su posrijedi reèenice bilo reèenièni dijelovi - ovdje uvijek ukazuju na rimovanu prozu u arapskome izvorniku.382

Pripovijest o 'Ali ibn Bakkdru i �amsi en-Nabdr �arka se ljubav razbuktava u mome srcu.110 * I ja molim Allaha, da nam On dadne skoro ponovno viðenje, * da se sa srca ukloni jad. * Ja dakle �elim, da mi ushtjedne� od sebe poslati jednu rijeè, kojom bih se mogla utje�iti. Tebi meðutim dolikuje, ustrajavati u is-tinskome strpljenju, sve dok Allah ne dozvoli pomoæ. I s time nam pomogao Allah!' Po�to je Ali ibn Bakkar bio u cijelosti proèitao ovo pismo, on rekne: � S kakvom se rukom ja mogu odva�iti na pisanje? * I kakvim se jezikom trebam potu�iti na svoju patnju? * Tako je mladiæ muèio sam sebe. Zatim se uspravi na sjedi�tu, uzme list u svoju ruku i napi�e:

'U ime Allaha, Premilostivoga i Milosrdnoga! Tvoje je pismo do�lo, o gospodarice. I ono je dalo mir duhu, koji je izjedala ljubavna èe�nja, * i donijelo izljeèenje rastrganom srcu, koje je bolest opteretila ranama. * Tvoj je izmo�deni rob razumio * sve te dobrostive rijeèi, koje si mu uputila. * I tako mi tvoje glave, o moja gospodarice, gledaj, ja sam onako, kako kazuje pjesnik:Srce je postalo tijesnim, ali briga �irokom. Oko bdije, a tijelo obamire.Strpljenje je pobjeglo, rastanak traje tako dugo. Duh bludi, srce je oteto.' 110 Odavde pa sve do prvih sljedeæih stihova ("Srce je postalo tijesnim...") se nalazi u drugome Kalkutskom izdanju iz 1839. godine, jednako kao i u Kairskim izdanjima, praznina u tekstu. Littmann je prazninu popunio prema prvome Kalkutskom izdanju (I. sv. 1814., II. sv. 1818. godine). To izdanje sadr�i dodu�e samo prvih dvjesta noæi i Pripovijest o Sindbadu Moreplovcu, ali u tima svojim dijelovima kojiput potpuniji tekst.383

Stoipedesetiosma noæ 'Znaj, ako se rasplamsa vatra brige, * ona neæe biti otjerana jadikovanjem. * Ali ubla�uje jad onoga, koga muèi èe�nja * i uz koga je prionula bol zbog rastanka. * Tako æu se ja tje�iti rjeècom do-viðenja. * A pjesnik je ipak lijepo kazivao:Kad u ljubavi ne bi uvijek bilo radosti i patnje, Gdje bi ostala slatkoæa glasnika i pisama?' Kada je Abu el-Hasan proèitao to pismo, ispunile su ga rijeèi u njemu dubokom boli, a njihov mu je smisao ranio srce. Zatim ga on pru�i robinji, a kada ga je ona uzela, 'Ali ibn Bakkar joj rekne: - Prenesi svojoj gospodarici moj pozdrav; * javi joj o mojoj èe�nji i mojoj muci, * i kako mi je ljubav pro�ela meso i kosti. * Reci joj, da mi je potrebna neka du�a, koja æe me spasiti iz ovoga mora patnji * i osloboditi me od svih mojih muka. * Udes je sa svojim udarcima navalio protiv mene; * ah, ima li jo� kakva pomoænika, koji bi me mogao osloboditi od njegove zle kobi? * Zatim on zaplaèe, a s njime zaplaèe i robinja, uzme od njega opro�taj i napusti ga. Abu el-Hasan izaðe s njome van i rekne joj zbogom. Tako se ona opet vrati doma, dok je Abu el-Hasan oti�ao u svoj duæan..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju. **

384

Ali kada je poèela

%5 Cstoipedesetideveta noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Abu el-Hasan rekao robinji zbogom i oti�ao u svoj duæan. Njega on otvori i sjedne ondje kao obièno. Ali dok je on tako tu sjedio, osjeti da mu se srce steg-nulo i da su mu grudi postale tijesnima. Tada dospije u nedoumicu o svome polo�aju i ostane tijekom cijeloga dana i noæi u mislima punima brige. Sljedeæeg dana otiðe k 'Ali ibn Bakkaru i sjedio je kod njega, sve dok se drugi ljudi nisu udaljili. Zatim ga upita, kako je s njim. Tada se 'Ali poène tu�iti na snagu ljubavne èe�nje i na svoju �estoku strast, i izrekne ove pjesnikove rijeèi:Ljudi su se veæ prije tu�ili zbog boli èe�nje.Da, mrtvima i �ivima se zbog rastanka smete srce.Ali takav osjeæaj, koji obuhvaæaju moje grudi, Ja nisam nikada vidio niti ikada o nj

emu èuo.I nadalje rijeèi jednoga drugog pjesnika:385

Stoipedesetideveta noæU ljubavi sam prema tebi ja podnio, �to Kaisu, ljubavnom omamljeniku,Njegovom ljubavlju prema Lubni111 nikada nije bilo dosuðeno.Ja ipak nisam nikada lovio divlje pustinjske �ivotinje, Kako je to èinio Kais. A ludosti dakako ima vi�e vrsta.Tada mu Abu el-Hasan rekne: - Ja nisam jo� nikada niti vidio ni èuo, da je netko bio takospopadnut ljubavlju, kao �to si ti! Kako je samo moguæa jedna takva strast i jedno takvo ginuæe, kada si ti ipak povezan s ljubljenom,koja uzvraæa tvoju ljubav? Da, kako bi to tek bilo, kada bi ti ljubioneku djevojku, koja bi osjeæala odbojnost prema tebi i koja bi teodala, tako da bi tvoja tajna postala javnom? Tada je bio - tako je pripovijedao Abu el-Hasan - 'Ali ibn Bakkar zadovoljan mojim rijeèima. I on bude njima umiren, i zato mi zahvali. Ja sam pak imao jednog prijatelja, kojemu je to bilo poznato, kako stoji sa mnom i 'Alijom. On je znao, da mi mislimo jednako, ali nitko osim njega nije poznavao na�u tajnu. Taj je obièavao k meni dolaziti i pitati me, kako je s 'Ali ibn Bakkarom. Poslije stanovitoga me je meðutim vremena pitao takoðer o ljubljenoj djevojci. Tada ja smislim protiv njega jednu lukav�tinu i reknem: - Ona ga je pozvala k sebi. I meðu njima se dvoma nijedogodilo vi�e, nego �to se sada mo�e dogoditi. Toliko o tome, �tose tièe njih dvoje. Ja sam meðutim za sebe izmislio jedan dobropromi�ljen plan, koji bih ti mogao podastrijeti. 111 Kais ibn Dharih je bio slavan po svojoj ljubavi prema Lubni, kao �to je jo� poznatiji Kais ibn el-Mulauvah, s nadimkom Mad�nun, bio slavan po svojoj ljubavi prema Laili. Obojica su �ivjeli u VII. stoljeæu pos. Krista. Vjerojatno bi takoðer ovdje trebalo Lubna èitati - Laila.386

Pripovijest o 'Ali ibn BakkAru i Samsi en-Nahdr Kada je dakle prijatelj upitao, kakav je to plan, Abu el-Hasan odgovori: - Znaj, brate, ja sam èovjek, koji je poznat po tome, �to posreduje izmeðu mu�karaca i �ena. I ja se bojim, dragi brate, da æe, kada se stvar o njima dvoma razglasi, doæi na to, da ja sam propad-nem, da moj imetak bude zaplijenjen i da bude izgubljena mojaèast i èast moje obitelji. Zato sam odluèio, da skupim svoj imetak isvoja dobra, opremim se i otputujem u Basru. Ondje æu ostati toliko dugo, dok ne vidim, �to æe biti od njih dvoje, ali da nitko ni�tao meni ne sazna. Jer ljubav je nad njima oboma stekla vlast, i izmeðu njih se ovamo i onamo kreæu poslanice. Sada stvar stoji tako,da je posrednica izmeðu njih jedna robinja. Ona jo� skriva tajnu,ali se ja bojim, da bi je mogao svladati strah, da ona to nekomu oèituje. Zatim bi stvar o njima dvoma mogla postati poznatom, i to bivodilo do mojega uni�tenja i propasti. Ja takoðer ne bih mogaoimati nikakvu ispriku pred svijetom.Tada mu njegov prijatelj odgovori: - Ti si mi tu objavio jednu opasnu stvar, pred kakvom razumani iskusan èovjek osjeæa strah. Neka te Allah saèuva pred nesreæomte stvari, èiji ishod u tebi pobuðuje strah! Taj je plan ispravan. Tako se Abu el-Hasan vrati natrag u svoju kuæu i poène sreðivati svoje prilike i opremati se za putovanje u Basru. Jedva da su bila pro�la tri dana, a veæ je bio sve sredio, i on krene na put ka gradu Basri. Nakon ponovna tri dana doðe njegov prijatelj, kako bi ga posjetio. Buduæi meðutim da ga nije na�ao, on o njemu upita susjede, i oni mu odgovore: - On se je prije tri dana uputio u Basru. Jer on ima ondje poslove sa trgovcima. On je otputovao onamo, kako bi od svojih du�

nika utjerao novac. Ali æe se on uskoro opet vratiti. Tada èovjek dospije u nedoumicu i ne znadne, kamo bi se trebao okrenuti. I on rekne: - Ah, kamo sreæe da se ipak nisam nikada rastajao s Abu el--Hasanom!387

Stoipedesetideveta noæ Zatim on izmisli jedan put, na kome æe mo�da moæi dobiti pristup k 'Ali ibn Bakkaru. On otiðe k mladiæevoj kuæi i rekne njegovomu sluzi: � Zamoli svojega gospodara za dopu�tenje, da ja smijem uæi ipozdraviti ga! Sluga uðe i javi to svojemu gospodaru. Zatim opet izaðe van i ponudi gostu da uðe. Ovaj dakle uðe unutra i naðe 'Ali ibn Bak-kara ispru�ena na jastucima. On ga pozdravi, i ovaj mu uzvrati pozdrav i nazove mu dobrodo�licu. Nato se isprièa strani mladi èovjek. �to je on tako dugo izostao, i ktomu dometne: � O gospodaru, izmeðu Abu el-Hasana i mene postoji iskrenoprijateljstvo. Ja sam mu obièavao povjeravati svoje tajne i nikadane biti daleko od njega ni na jedan èas. Sada sam meðutim moraobiti odsutan tijekom nekoliko dana u poslovima s izvjesnim brojemsvojih prijatelja. Kada sam opet zatim oti�ao k njemu, na�ao samnjegov duæan zakljuèan. Tada sam upitao njegove susjede za njega.a ti su mi rekli, da se on uputio za Basru. Ja znam, da on nema nijednoga pouzdanog prijatelja osim tebe. Stoga te molim za Alla-hovu ljubav, izvijesti me, �to je s njim! Kada je 'Ali ibn Bakkar èuo njegove rijeèi, njegovo lice promijeni boju, on postane nemiran i rekne: � Sve do ovoga dana ja nisam znao ni�ta o njegovu odlasku naput, pa ako je to tako, kako ti kazuje�, tada mi je uèinjena uvreda.Zatim on izgovori stihove:Nekoæ sam obièavao plakati zbog prohujalih radosti, Kada su svi moji prijatelji boravili pokraj mene.Ali ih je danas moj udes razdvojio od mene.Sada plaèem za onima, koji su imali dijela u mojoj ljubavi.388

Pripovijest o 'Ali ibn Bakkdru i Samsi en-Nahdr Nato 'Ali ibn Bakkar spusti svoju glavu, utonuv�i u misli. Ali je nakon nekoga vremena opet digne, okrenuv�i se k jednomu od svojih slugu, i rekne mu: � Otiði do kuæe Abu el-Hasana i upitaj, je li on boravi ondjeili se nalazi na putovanju. Pa ako ti ka�u, da je na putovanju, tadasaznaj, kamo se uputio. Sluga otiðe i ne bude ga neko vrijeme. Kada je zatim opet do�ao k svojemu gospodaru, on isprièa: � Kada sam upitao za Abu el-Hasana, njegovi su me ljudi izvijestili, da je otputovao za Basru. Ali sam na�ao neku robinju kakostoji do njegovih vrata, a kada me je ta ugledala, prepoznala me je,iako je ja nisam poznavao, i rekla mi: 'Zar ti nisi sluga 'Ali ibnBakkara?' Kada sam ja to potvrdio, ona nastavi: 'Imam za njegastanovitu poruku od nekoga, tko mu je najdra�i meðu ljudima.'Zatim je ona do�la sa mnom i sada se nalazi pred vratima.Tada 'Ali ibn Bakkar rekne:� Uvedi je unutra! Sluga izaðe van i uvede je unutra. Stranac meðutim, koji se nalazio kod 'Alije, pogleda robinju i naðe, da je ona najljupkijeg izgleda. Sada ona priðe Bakkarovu sinu i pozdravi ga..."389 Tada primijeti �ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu odobrenju.

Ali kada je poèela

stoi�ezdeseta noæ

1 On°

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je ta robinja - po�to je bila u�la k 'Ali ibn Bakkaru - pri�la k njemu, pozdravila ga i tiho s njime razgovarala. Ali se za vrijeme njezina govorenja on od vremena do vremena zaklinjao i uvjeravao je, da on o tome nije govorio. Zatim ona uzme od njega opro�taj i otiðe. Bio je meðutim ovaj èovjek, Abu el-Hasanov prijatelj, stanoviti draguljar. I kada je robinja odande oti�la, on naðe priliku za razgovor i rekne 'Ali ibn Bakkaru: - Sigurno i bez sumnje ima kalif ovo domaæinstvo neki zahtjevna tebe, ili ti s njime ima� poslovne odnose.- Tko ti je o tome prièao - upita 'Ali.Ovaj odgovori: - To znam po ovoj robinji. Jer ona pripada posluzi Samse en--Nahar, i ona je do�la prije izvjesnog vremena k meni s listom, nakome je stajalo napisano, da ona �eli ogrlicu od dragulja, a tadasam joj poslao neku skupocjenu ogrlicu. Kada je 'Ali ibn Bakkar to èuo, on se vrlo uzbudi, tako da se draguljar prestra�io, da je s njime kraj. Ali se on opet sabere i rekne:391

Stoi�ezdeseta noæ - Dragi brate, ja te molim za Allahovu ljubav, reci, odakle jeti poznaje�?Draguljar odgovori:- Ne dovodi me u tjesnac s tim pitanjem! Ali 'Ali nastavi:- Neæu te ostaviti na miru, samo ako mi ka�e� istinu! Sada draguljar rekne: - Ja æu ti to reæi, ako ti ne bude� prema meni pokazivao nikakvo nepovjerenje i ako te moje rijeèi neæe potaknuti na suzdr�anost.Neæu ti zatajiti nikakvu tajnu, nego æu ti otvoreno reæi istinu, ali samo pod uvjetom, da ti mene izvjesti� o tome, kako u stvarnosti s tobom stoji i �to je razlog tvoje bolesti.Tada Ali rekne: - Tako mi Allaha, moj brate, Ja sam svoju tajnu pred svimaostalima skrivao samo zbog toga, jer sam se bojao, da bi ljudi moglijedan pred drugim zraèiti svoj veo.Tada mu draguljar rekne: Ja sam se �elio samo zbog toga s tobom sastati, jer osjeæam prema tebi veliku ljubav i jer sam u svim stvarimo revno zabrinut za tebe i jer imam sa�aljenja prema tvojemu srcu, jer ga muèi rastanak. Mo�da bih ti mogao biti tje�iteljem umjesto svojega prijatelja Abu el-Hasana, sve dok on bude boravio u daljini. Imaj dakle povjerenja i nemoj se muèiti! 'Ali ibn Bakkar mu zahvali za njegove rijeèi i zatim izrekne ova dva stiha:Kada bih govorio: 'Njezino æu odsustvo podnositi u strpljivosti', Tada bi me suze i uzdasi optu�ili za la�.Kako bih mogao sakrivati suze, koje teku dolje na èa�e mojih obraza, daleko od moje ljubljene.392

Pripovijest o 'Ali ibn Bakkdru i Samsi en-Nahdr

Nato je 'Ali ibn Bakkar neko vrijeme �utio, a zatim rekne draguljaru:- Zna� li �to mi je robinja do�aptavala? Kada je onaj odgovorio: - Ne, tako mi Allaha, dragi gospodaru! � on nastavi: - Ona je povjerovala, da sam ja bio savjetovao Abu el-Ha-sanu, da otputuje u Basru, i da sam tako izmislio lukav�tinu, kakobih sprijeèio izmjenu pisama i sastanak. Ja sam joj se meðutim zaklinjao, da nije tako. Pa ipak mi nije povjerovala, nego je oti�la ksvojoj gospodarici, tim �to je ustrajala u svome naopakom uvjerenju. Jer ona je bila odana i sklona Abu el-Hasanu.Tada mladi draguljar rekne: - Dragi brate, ja sam to shvatio i zakljuèio iz robinjina pona�anja. Ali ako tako ushtjedne Allah Uzvi�eni, ja æu ti pomoæi dotvojega cilja!Ali mu 'Ali ibn Bakkar odgovori: - Tko mi onda mo�e za to pomoæi? �to æe� ti s njome uèiniti,kada je ona ipak plaha, poput neke pustinjske zvijeri?Ovaj meðutim uzvikne: - Tako mi Allaha, ja æu sigurno ulo�iti sav trud, da tebi pomognem, i da primijenim svo svoje lukavstvo, da doprem do nje, ada ne izdam tajnu ili dam povoda za �tetu. Nato on zamoli, da smije otiæi, a 'Ali ibn Bakkar ga jo� jednom zamoli:- Dragi brate, pobrini se, da saèuva� tajnu! Zatim ga pogleda sa suzama u oèima. I sada draguljar uzme opro�taj od njega i okrene se na odlazak..." Tada primijeti �ehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.393

Ali kada je poèela

stoi�ezdesetiprva noæWWW???????????????????^

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je draguljar uzeo od njega opro�taj i okrenuo se na odlazak, a da nije znao, kako bi to trebao poèeti, da pomogne 'Ali ibn Bakkaru. I dok je on tako dalje i�ao u mislima o svome èinjenju, ugleda kako na putu le�i neko pismo. Njega on uzme, pogleda naslov i proèita ga. Taj je glasio: 'Od zaljubljene, prezrene, ljubljenomu, visokocijenjenomu.' On otvori pismo i naðe u njemu napisana ova dva stiha:Do�ao je glasnik, koji me je pozvao, neka se tebi pribli�im.Ali sam ja uvijek samo vjerovala, da je on zaslijepljen bezum-no�æu.Zato se nisam radovala, ne, bila sam jo� vi�e o�alo�æena. Znala sam, da moj glasnik nije dobro èuo tvoju rijeè.Nadalje: 'Znaj, moj gospodaru, ja ne poznajem razlog, zbog kojega je prekinuta izmjena pisama izmeðu tebe i mene. Ako bih te i morala395

Stoi�ezdesetiprva noægrozno grditi, ipak æu ti uzvratiti vjerno�æu. Pa ako je tebi iz srca i i�èeznula ljubav, ja æu je ipak èuvati, pa makar se takoðer i nalazila u daljini. I ja æu biti prema tebi onakva, kako kazuje pjesnik:Budi ohol: podnijet æu! Odugovlaèi: èekat æu! Budi visok: pognut æu se!Otiði: doæi æu! Govori: slu�at æu! Zapovijedi: pokorit æu se!'

Kada je proèitao pismo, iznenada mu doðe ususret robinja, koja se prilikom hoda ogledala nadesno i nalijevo. Èim je u dragu-ljarovim rukama ugledala pismo, ona mu rekne:- O gospodaru, ovo mije pismo ispalo! On joj ne dadne nikakav odgovor, nego poðe dalje. A robinja je i�la za njim, sve dok nije stigao do svoje kuæe. Sada ona opet poène: - O gospodaru, daj mi to pismo. Vrati mi ga natrag, jer ono mije ispalo!On nato rekne, okrenuv�i se k njoj: - Dobra robinjo, budi bez straha i bezbri�na! Jer Allah èuvasvojom za�titom i rado vidi, kada je tajna èuvana. Stoga me o svemu izvijesti primjereno istini. Jer ja sam sposoban èuvati tajne. Alite ja molim, zakuni mi se stanovitom zakletvom, da mi neæe� skrivati ni�ta od svega, �to se tièe tvoje gospodarice! Mo�da æe miAllah biti na pomoæi, da joj pomognem do njezina cilja i da joj svojom rukom olak�am te�koæu.Na njegove rijeèi robinja odgovori: - O gospodaru, tajna, koju ti èuva�, neæe biti izgubljena, anamjera, oko èije se izvedbe trudi�, neæe proma�iti. Znaj, moje sesrce osjeæa privuèenim k tebi, i ja æu ti oèitovati svoju tajnu. Ti mimeðutim dadni pismo!Nato mu isprièa sve, �to se bilo dogodilo, i ktomu doda:- Allah je svjedok za to, �to kazujem!396

Pripovijest o 'Ali ibn Bakkdru i Samsi en-Nahðr On joj dadne kao odgovor:- Ti govori� istinu. Ja sam imam sigurno znanje o tim stvarima. Zatim joj on ispripovijeda povijest o 'Ali ibn Bakkaru i kako je on saznao njegovu tajnu, ukratko, on joj je isprièao sve, od poèetka do kraja. Kada je ona to èula, bila je obradovana. Zatim su se oboje usuglasili, da ona treba uzeti pismo i dati ga 'Ali ibn Bakkaru. Zatim da se treba vratiti draguljaru i isprièati mu o svemu, �to se zbilo. On joj dakle dadne pismo. Ona ga uzme i opet ga zapeèati, kako je bilo prije toga, tim �to rekne: � Moja mi ga je gospodarica �ams en-Nahar predala zapeèaæeno. Kada ga on proèita i dadne mi neki odgovor, ja æu ti ga donijeti. Zatim se robinja oprosti i uputi se k 'Ali ibn Bakkaru. Njega zatekne, kako èeznutljivo èeka, i dadne mu pismo. Kada ga je bio proèitao, on napi�e jedno pismo kao odgovor i preda joj ga. Ona ga uzme i vrati se s njim k draguljaru. On brzo zgrabi poslanicu, slomi peèat i proèita sadr�aj. I on u njoj naðe napisano:'Glasnik, kod kojega su nekoæ na�a pisma bila skrivena, je u gnjevu otkazao.Zato mi izaberi nekoga vjernog prijatelja kao glasnika, koji ljubi istinu i ne usuðuje se lagati.'Nadalje: 'Znaj, ja nisam rekao ni�ta la�no, * i ja se nisam ogrije�io o vjernost. * Od mene nije do�la nikakva okrutnost, * i ja nisam oskvrnuo 'dadenu rijeè. * Ljubavnu vezu ja nisam pokidao, * i savez ljubavi nisam razvrgnuo. * Ah, ja nisam nikada utekao od tuge, * i sve od èasa rastanka nisam ni�ta stekao osim te�ke patnje. * O onome, �to ti kazuje�, ja ne znam ni�ta, * i osim onoga, �to ti ljubi�, ja ne ljubim ni�ta.397

Stoikzdesetiprpa noæ* Tako mi Onoga, koji poznaje tajno i skriveno, ja �udim iskljuèivo * za tim, da s njome, koju ljubim, budem sjedinjen! * Moja je jedina briga, da tajim strast, * premda me muèe �estoke boli. * Tako, ne hineæi, objavljujem svoju nu�du * i s time nam Allah pomogao!' Kada je dakle draguljar bio proèitao ovo pismo i razumio njegov sadr�aj, on �estoko zaplaèe. Robinja mu meðutim rekne: - Ne napu�taj ovo mjesto, sve dok se ja opet ne vratim k tebi!

On me je dodu�e optu�io za jedan te�ak prijestup. Ali se njemu samomu mo�e oprostiti. Ja æu te sada povezati sa svojom gospodaricom Samsom en-Nahar i primijenit æu pritom svaku lukav�tinu,koja mi uopæe bude moguæa. Ostavila sam je gdje le�i na svomekrevetu, i ona èeka na to, da joj donesem odgovor. Zatim se robinja vrati natrag k svojoj gospodarici. Draguljar meðutim provede noæ sa srcem punim briga. Kada je svanulo jutro, on izmoli jutarnju molitvu i sjedne, kako bi èekao njezin dolazak. Uskoro doðe takoðer ona, sada veæ radosna izraza lica, i uðe k njemu.- Kako stoji stvar, o djevojko? - upita on.Tada ona odgovori: - Ja sam se uputila od tebe k svojoj gospodarici i predala samjoj ono pismo, koje je napisao 'Ali ibn Bakkar. Kada ga je ona proèitala i razumjela njegov smisao, bila je prenera�ena. Ja sam jojmeðutim rekla: 'Visoka gospodarice, nemoj se bojati, da je za vasdvoje sve izgubljeno, jer je Abu el-Hasan oti�ao! Jer ja sam na�laèovjeka, koji æe stupiti na njegovo mjesto, koji je jo� otmjeniji negoon, i koji jamaèno znade èuvati tajne.' I ispripovijedala sam joj, ukakvim se ti odnosima nalazi� s Abu el-Hasanom i kako si ti stekaonjegovo povjerenje i povjerenje 'Ali ibn Bakkara. Nadalje takoðer,kako mi je bilo ispalo ono pismo i kako si ga ti na�ao. I naposljetkusam joj priopæila, �to je dogovoreno meðu nama dvoma.Draguljar je bio vrlo iznenaðen. Ona meðutim nastavi: - Moja gospodarica �eli saslu�ati tvoje vlastite rijeèi, kako bise kroz njih uvjerila u savez, koji postoji meðu vama dvoma. Zatose odluèi, da odmah sa mnom poðe� k njoj!398

Pripovijest o }Ali ibn BakMru i Samsi en-Nahdr Ali kada je draguljar èuo robinjine rijeèi, on osjeti, da bi to bio jedan smion pothvat i jedna velika opasnost, u koju se èovjek ne smije baciti brzo i prenagljeno. Tako on dakle rekne robinji: � Sestro, gledaj, ja sam samo èovjek iz naroda, i ja nisam kaoAbu el-Hasan, koji je od visokog stale�a i koji u�iva velik ugled. Ontakoðer u kalifovoj palaèi obièava ulaziti i izlaziti, jer ondje trebaju njegovu robu. Da, kada mi se Abu el-Hasan u govoru obraæa, tada ja pred njim stojim dr�æuæi, iz straha pred njegovim rijeèima.Ako dakle tvoja gospodarica �eli sa mnom razgovarati, to ondamora biti negdje izvan palaèe, daleko od mjesta gospodara pravovjernih, jer moj mi razum savjetuje, da ne slijedim tvoje rijeèi. Tako se on dakle suzdr�ao od toga, da poðe s njome. Robinja meðutim obeæa, da æe ona jamèiti za njegovu sigurnost i rekne:� Ne boj se i nemoj se brinuti da æe te spopasti neka nesreæa! To mu je ona ponovila vi�e puta. Pa ipak i unatoè tomu, kada se on napokon podigao, da poðe s njome, zaklecaju njegove noge, i njegove ruke poènu drhtati. Tada on uzvikne: � Saèuvao me Allah od toga, da ja idem s tobom! Ja za to nemam snage.Ali robinja odgovori: � Umiri svoje srce! Ako to tebi prete�ko pada, da ide� u kali-fovu palaèu, i ako ti je nemoguæe, da mene prati�, tada æu ja nju potaknuti, da doðe k tebi. Ne napu�taj svoj stan, sve dok se ja s njomene vratim! Zatim robinja otiðe, i jedva da je neko kratko vrijeme bila izbivala, kadli se veæ opet vrati natrag k njemu i rekne mu: � Pripazi, da nitko drugi ne bude kod tebe, nijedan sluga i nijedna robinja!On joj odgovori: � Ja imam samo jednu crnu robinju, u poodmaklim godinama,koja me poslu�uje.

Tada ona poðe, zakljuèa zasunom vrata izmeðu dragulj arove slu�kinje i njega a njegove sluge po�alje iz kuæe. Nato robinja otiðe,399

Stoi�ezdesetiprm noæi kada se je vratila, slijedila ju je jedna dama, koja je u�la s njome u draguljarovu kuæu i ispunila to mjesto mirisom miomirisa. Èim ju je draguljar ugledao, on skoèi na noge i pripravi joj naslonjaèe i jastuke. Ona na njih sjedne, a on se spusti pred njome na pod. Ona je neko vrijeme èekala, a da nije progovorila, sve dok se nije otpo-èinula. Zatim ona otkrije svoje lice, a draguljaru je to izgledalo, kao da je u njegovoj kuæi iza�lo Sunce. Zatim ona rekne svojoj robinji:- Je li to taj mu�karac, o kome si mi govorila? Ova odgovori:- Dabome!Sada se Dama obrati draguljaru i upita ga, kako je. - Dobro sam - odgovori on - i ja se molim za tvoju blagodati za blagodat gospodara pravovjernih!A ona nastavi: - Ti si me potaknuo, da doðem k tebi, i da te uputim u svojutajnu. Potom ga upita o njegovoj �eni i njegovoj djeci, i on je o svemu izvijesti, �to se tièe njega i kako s njime stoji. On joj takoðer rekne: - Ja imam jo� jednu drugu kuæu osim ove ovdje. Nju sam odredio za sastanke s prijateljima i drugovima, i u njoj se nalazi samojedna robinja, o kojoj sam ispripovijedao tvojoj slu�avki. Zatim ga ona dalje upita, kako je on najprije saznao o toj stvari, kako stoji s Abu el-Hasanom i zbog èega je on otputovao. Tako joj on onda ispripovijeda, �to je onomu do�lo u glavu i potaklo ga na to putovanje. Tada ona uzdahne, �to se Abu el-Hasan sada nalazi daleko i rekne draguljaru: - Prijatelju, znaj, du�e se ljudi sjedinjavaju kroz �elje, i jednako tako ljudi s ljudima. Nijedno djelo nije dovr�eno bez rijeèi,nijedan cilj nije postignut bez truda, nijedan poèinak nije steèenbez napora..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.400

Ali kada je poèela

a sggstoi�ezdesetidruga noæ

�ehrezad nastavi ovako:V "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Sams en-Nahar rekla draguljaru: - Nijedan poèinak nije steèen bez napora. A uspjeh dolazi samo putem pomoæi �irokogrudnoga. Ja sam ti sada objelodanila na�u tajnu, a u tvojoj ruci stoji, da nas otkrije� ili da nas za�titi�. Vi�e od toga ne kazujem, jer si ti èovjek �iroka srca. Ti zna�, da ova moja robinja èuva moju tajnu. Zbog toga ona stoji kod mene u visokoj èasti, i ja sam je izabrala, da vodi moje najva�nije poslove. Zato neka ona bude takoðer tebi vrednija od svih drugih, upuæuj je u svoje tajne i budi dobre volje. Ti si siguran od nesreæe, koje se boji� poradi nas. Svako æe ti mjesto, koje ti je zatvoreno, ona otvoriti. Ona æe ti donositi od mene poruke za 'Ali ibn Bakkara. Tako ti budi onda posrednikom izmeðu nas dvoje! Nato se Sams en-Nahar podigne, iako je jedva bila u stanju ustati, i otiðe odavde. Draguljar je meðutim koraèao ispred nje, dok nije do�la do kuænih vrata. Zatim se on vrati natrag i sjedne na svoje mjesto. Bio je ushiæen ljepotom, koju je bio vidio na njoj. Bio je omamljen glasom, koji je od nje bio èuo. Bio je usreæen ljup-ko�æu i fi

nim pona�anjem, koje je kod nje bio primijetio. I tako je ostao sjediti u mislima na svu njezinu ljepotu, sve dok se njegova401

Stoi�ezdesetidruga- noædu�a nije umirila. Sada zatra�i jelo, i pojede upravo dovoljno, kako bi uti�ao svoju glad. Naposljetku promijeni haljine, napusti kuæu, uputi se k mladiæu 'Ali ibn Bakkaru i pokuca na njegova vrata. �urno doðu sluge, puste ga unutra i poðu pred njime sve do svojega gospodara. Njega on naðe kako le�i na svome krevetu, a èim je ugledao draguljara, on mu rekne: - Ti si me ostavio da te dugo èekam i nagomilao mi brigu nabrigu. Nato on po�alje sluge van i zapovijedi, da se zakljuèaju vrata. I sada on rekne draguljaru: - Dragi brate, ja nisam oka sklopio, otkada si ti oti�ao od mene. Juèer je takoðer do�la k meni robinja s jednim zapeèaæenimpismom od svoje gospodarice Samse en-Nahar. I on mu ispripovijeda sve, �to se izmeðu njih bilo dogodilo, i jo� ktomu doda: � Tako mi Allaha, ja ne znam, �to trebam èiniti, a moje strpljenje otkazuje. Ranije sam ipak imao Abu el-Hasana za povjerljivogdruga, a on je poznavao tu robinju! Kada je draguljar bio èuo njegove rijeèi, on se nasmije�i. Ali mu 'Ali ibn Bakkar rekne: � Kako se mo�e� smijati mojim rijeèima, ti, na èiji sam ja dolazak gledao kao na jedan sretan predznak i kojega sam ja sebi uèinio kao neku opremu protiv promjenjivih sluèajeva udesa?Zatim on uzdahne i zaplaèe i izrekne ove stihove:Ponetko se èak nasmijao pri pogledu na moje suze,Ali bi on takoðer plakao, da podnosi, ono �to ja podnosim!Nitko nema suosjeæanja s patnjama muèenoga,Osim onoga koji je kao on bio dovoljno dugo muèen od nesreæe.402

Pripovijest o Ali ibn Bakkdru i Samsi en-Nahdr Moje ljubljenje, �uðenje, uzdisanje, moje mi�ljenje i moje tugovanjeVa�i sve ljubljenoj, koja mi boravi u srcu.Ona mi boravi u srcu i nikada ne odlazi odatle, A ipak, kako je to rijetko, da sama �uri k meni!Ja nemam nikakve mile za radovanje nego jedino nju samu, I nikoga nisam izabrao osim nje, da mi bude prijatelj. Kada je draguljar èuo od njega ove rijeèi i razumio smisao tih stihova, on poène plakati zajedno s njime i isprièa mu, �to se dogodilo izmeðu njega, robinje i njezine gospodarice, otkada ga je on napustio. 'Ali ibn Bakkar je slu�ao njegovo prièanje. Ali kod svake rijeèi, koju je od njega èuo, bivala je boja na njegovu licu naizmjence blijeda i crvena, a njegove su se grudi nadizale i spu�tale gore dolje. A kada je to izvje�æe bilo posve pri kraju, 'Ali ibn Bakkar zaplaèe i rekne: � Dragi brate, ja sam ipak zasigurno posveæen propasti. O, samo kada bi ipak moj kraj bio blizu. Zatim bih imao poèinka od ovenevolje! Pa ipak te molim, da ti u svojoj dobrostivosti htjednes bitimojim pomoænikom i tje�iteljem u svim stvarima, sve dok Allah neispuni ono, �to On sa mnom namjerava. Ja ti se takoðer neæu protiviti ni jednom jedinom rijeèju.Tada mu draguljar odgovori: - Ni�ta ne mo�e u tebi ugasiti ovu vatru osim sjedinjenja sonom, koju ti ljubi�. Ali to mora biti na nekome drugom mjestunego �to je ono opasno prebivali�te112. Ne, to mora biti kod menena onome mjestu, kamo su k meni do�le robinja i njezina gospo-112 Dakako: kalifova palaèa.403

Stoi�ezdesetidruga noæ darica. To je dapaèe mjesto, koje si je ona sama izabrala. Ondje se dakle vas dvoje trebate sastati i jedno se drugomu potu�iti, �to ste pretrpjeli u ljubavnim bolima! � Dragi gospodaru � odgovori 'Ali ibn Bakkar � uèini ono, �to ti hoæe�! Allah æe ti za to uratiti. I ono, �to ti dr�i� za ispravno, to izvr�i. Ali uèini to uskoro, da ja ne propadnem u ovoj patnji! Ja sam dakle ostao - tako je pripovijedao draguljar - one noæi kod njega i zabavljao ga, sve dok nije nastalo jutro i zapoèeo dan..."404 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ali kada je poèelastoi�ezdesetitreæa noæogo po2o ��

3 SgS

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je draguljar dalje pripovijedao: � Ja sam dakle one noæi ostao kod njega i zabavljao ga, svedok nije nastalo jutro i zapoèeo dan. Zatim sam izmolio jutarnjumolitvu, napustio ga i otputio se u svoj stan. Jedva meðutim da samondje ne�to malo proboravio, kadli mi takoðer veæ doðe slu�kinjai pozdravi me. Ja joj uzvratim pozdrav i ispripovijedam joj, kakosam pro�ao s 'Ali ibn Bakkarom. Tada robinja rekne: - Znaj, kalif nas je napustio, i u na�oj kuæi sada nije nitko.Ondje je sigurnije i takoðer ljep�e za nas.Ja joj odgovorim: - Ti ima� dodu�e pravo. Ali ondje ipak nije tako kao u ovomemome stanu, koji pristaje jo� bolje i koji je za nas jo� sigurniji.Robinja nato rekne: � Neka bude onako, kako ti dr�i� daje dobro. Ja odlazim sadak mojoj gospodarici, kako bih joj isprièala, �to si mi ti priopæio, ikako bih joj podastrla tvoj plan. Zatim ona otiðe i uðe k svojoj gospodarici. Njoj ona podastre one rijeèi. Pa kada se zatim vratila natrag u moj stan, ona mi rekne:405

Stoi�ezdesetitreæa noæ � To treba biti onako, kako si ti rekao. Sada uredi to mjesto zanas i oèekuj nas!Zatim uzme iz svojega d�epa kesu sa zlatnicima i rekne: � Moja te gospodarica daje pozdraviti i reæi ti, da mo�e� ovouzeti i zato pribaviti ono, �to ova prilika zahtijeva. Ja se meðutim zakunem, da neæu ni�ta od toga prihvatiti. I tada slu�kinja uzme kesu, vrati se natrag k svojoj gospodarici i rekne joj: � O gospodarice, on nije prihvatio novac, nego mi ga je dao natrag.� Dobro je tako � odgovori ova. Po�to je dakle robinja bila oti�la � tako je draguljar pripovijedao dalje � ja se stavim u pokret i otiðem u svoju drugu kuæu. Onamo dopremim sve, �to je prilika zahtijevala, rasko�no posuðe i æilime. Dadnem da se onamo donese suðe od porculana i stakla, od srebra i zlata i pripremim sve, �to je bilo potrebno u jelu i pilu. Kada je robinja opet do�la, i vidjela, �to sam ja bio uèinio, to joj se dopadne, i ona mi naredi da dovedem 'Ali ibn Bakkara. Ja meðutim reknem:� Nitko ga drugi ne treba dovesti, nego jedino ti!

Tako dakle ona otiðe k njemu i dovede ga, u najboljem stanju i u zraèeæoj ljepoti. Ja mu poðem ususret i nazovem mu dobrodo�licu. Zatim mu ponudim sjedi�te na postelji, koja mu je prilièila, te stavim pred njega nekoliko mirisnih cvjetova u posudama od porculana i kristala i kojekakvih boja. Potom donesu stol s jelima svake vrste, na koje pogled raduje srce. I konaèno sjednem k njemu, kako bih s njime naklapao i kako bih ga tje�io. Slu�kinja meðutim opet odande ode, i izostane sve do veèeri. Tek se poslije Sunèeva zalaska ona vrati natrag sa Samsom en-Nahar i sa samo dvije druge slu�kinje. Èim je ona ugledala 'Ali ibn Bakkara i on nju, on se podigne i zagrli je, a ona takoðer zagrli njega, i zatim oboje padnu onesvije�æeni na pod. Nakon izvjesnoga dugog vremena doðu opet k sebi, i sada se poènu jedno drugomu tu�iti na bolove rastanka. Zatim sjednu i poènu naklapati jedno s drugim u nje�nima, slatki-406

Pripovijest o }AU ibn BakkAru i Samsi en-Nahdr ma i finim rijeèima i �kropiti se miomirisima. Uskoro se podignu i zahvale mi za to, �to sam im bio uèinio. Ja ih meðutim upitam:� �elite li �to jesti? Buduæi da su oni to potvrdili, ja stavim pred njih ne�to jela, i oni su tako jeli, sve dok se nisu zasitili, a zatim si operu ruke. Ja ih nato odvedem u jednu drugu sobu i donesem im vino. I oni poènu piti i postanu pijani i poènu se naginjati jedno k drugomu. Tada mi Sams en-Nahar rekne: � Dragi gospodaru, uèini svoju dobrotu savr�enom i donesi nam neku lutnju ili kakav drugi glazbeni instrument, kako bi na�a radost u ovaj sat postala savr�enom.� Od srca rado! � odgovorim ja, otiðem i donesem lutnju. Ona je uzme i ugodi je. Zatim je polo�i u svoje krilo i zasvira u nju tako èudesno lijepo, da je tugujuæe zaèaravala i o�alo�æene us-hiæivala, i zatim otpjeva ova dva stiha:Bdjela sam, sve dok se nije èinilo, da ja volim bdijenje. Rastapala sam se � èinilo se da je bolest moje biæe.Na moje su obraze tekle suze, i oni su gorjeli �Zar sam znala, da æe poslije rastanka doæi ponovno viðenje? Zatim ona opet poène pjevati pjesme, * sve dotle da su joj misli poèele bludjeti; * da, ona je pjevala na raznovrsne naèine i ljupke pjesme, tako da su slu�atelji gotovo poèeli plesati od moæi radosti, * zapanjeni nad svom tom ljepotom koju im je donosila; * i nije pre-ostajao vi�e nikakav razum i nikakva misao. Tijekom smo nekoga vremena tako proboravili u sjedenju, * i peharovi su meðu nama kru-�eæi �urili, * kadli robinja poène pjevati, i pusti da zazvuèe ovi stihovi:Moj je ljubljeni obeæao da æe doæi. On je odr�ao svoju rijeè u stanovitoj noæi, koja mi vrijedi koliko mnoge noæi.407

Stoi�ezdesetitreæa noæ0 noæi radosti, koju nam je dobrostivo poklonio neki udes,U kojoj nas ne muèi nijedan klevetnik niti ijedan koritelj.Svojom me je desnom rukom dr�ao moj dragi zagrljenu. Obradovana, ja sam njega zatim zagrlila svojom lijevom.Dragala sam ga i sisala vino s njegovih usana.1 u�ivala sam med i medara113. Dok smo mi bili utonuli u more radosti � tako je draguljar prièao dalje - kadli iznenada uðe k nama jedna mala robinja, koja je drhtala i uzvikivala: � O gospodarice, gledaj, kako æe� umaknuti! Ljudi su vas opkolili, oni su po�li da vas napadnu. Mi ne znamo, �to to ima znaèiti! Kako sam èuo ove rijeèi, ja prestra�en skoèim na noge, kadli doðe takoðer robinja, koja je povikala:- Sustigla vas je nesreæa! Sada mi �irok svijet postane uskim. Pogledam prema vratima, ali ne naðem nikakav izlaz. I tako skoèim s krova114 u dvori�te jednog susjeda i ondje se sakrijem. Zatim sam èuo, kako su ti ljudi prodrli u moju kuæu, i kako je poradi njih nastala velika buka. Zato sam povjerovao, da je na�a stvar do�la do kalifovih u�iju i da je on poslao policijskog satnika, kako bi napao na nas i doveo nas k njemu. Tako dospijem u nedoumicu i ostanem ondje sve do ponoæi, a da se nisam mogao maknuti s mjesta, na

kome sam bio. Zatim me meðutim primijeti gospodar te kuæe i prepla�i se. Da, on zbog mene dospije u velik strah, izaðe iz kuæe i poðe na mene, s trgnutim maèem u ruci, i uzvikne: 113 U nas posve neuobièajena rijeè medar (umjesto: pèelar) je ostavljena,kako bi se saèuvala igra rijeèi arapskog izvornika.114 Posrijedi je, kao i u narednom tekstu - krovna terasa.408

Pripovijest o 'Ali ibn Bakkdru i Samsi en-NnhAr � Tko je taj, koji je kod nas?!Ja odgovorim:- To sam ja, tvoj susjed, draguljar! Buduæi da me je prepoznao, on odustane od mene. Zatim doðe sa svjetlom, priðe mi i rekne mi: � Dragi brate, od srca mi je �ao zbog onoga, �to ti se noæas dogodilo. - Brate � uzviknem ja - reci mi, tko su ti ljudi, koji su bili umojoj kuæi, koji su onamo prodrli i razvalili vrata, tako da sam jamorao pobjeæi k tebi? Ja o svemu ne znam ni�ta.On mi odgovori: � Oni razbojnici, koji su juèer provalili kod na�eg susjeda i toga i toga ubili i njegov imetak opljaèkali, ti su isti juèer takoðer vidjeli, kako ti uzima� svoje stvari i unosi� u svoju kuæu. Zato su provalili u nju, opljaèkali ono, �to posjeduje�, a tvoje su goste pobili. Nato se ja sa svojim susjedom uputim u kuæu. Na�li smo je posve praznu, ni�ta vi�e nije bilo u njoj. Sada sam bio posve u nedoumici, i reknem: - Ne �alostim se zbog gubitka tih stvari, premda sam neke odnjih posudio od svojih prijatelja. One su sada takoðer oti�le, ali toni�ta ne �kodi. Moji naime prijatelji znaju, da ja ne snosim nikakvukrivnju, jer je moj posjed ugrabljen i moja kuæa opljaèkana. Ali seja bojim, da æe ljubav izmeðu 'Ali ibn Bakkara i odaliske gospodarapravovjernih postati poznatom i meni donijeti smrt.Zatim se okrenem k svojemu susjedu i reknem mu: � Ti si moj brat i moj susjed, i ti æe� pokriti moju golotinju. Stomi ti savjetuje� da uèinim?Èovjek mi odgovori: - Ja ti savjetujem da prièeka�. Jer ljudi, koji su provalili u tvojukuæu i tebi opljaèkali to tvoje, oni su takoðer pobili stanovito otmjeno dru�tvo iz kalifove kuæe. Nadalje su takoðer ubili neke od409

StoikzdeseUtreæd noæljudi policijskog satnika. Sada za njima po svim putovima tragaju stra�ari iz kalifove palaèe, pa kada ih pronaðu, ti æe� postiæi svoj cilj, a da se oko toga ne muèi�. Kada je draguljar bio saslu�ao ove rijeèi, on otiðe natrag k svojoj drugoj kuæi, k onoj koju je nastavao..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

i

^?'-?/.':l'M-ð?:^^ ??.-.?????'??? ??.-?: :.?:?. ..??..'?..?'??".;.?...?-?, ??:??,????????? s::0mBZ ? '

410

t..:nmi.t.^.;!�,.i..t.'... t�u i^JTSZ !

Ali kada je poèela

3 ogostoi�ezdesetièetvrta noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se draguljar - kada je bio saslu�ao te rijeèi - vratio k svojoj drugoj kuæi, k onoj, u kojoj je stanovao, tim �to je u sebi rekao: - Ono, �to mi se dogodilo, to je ono, èega se bojao Abu el-Ha-san i zbog èega je oti�ao za Basru. Sada se to sruèilo preko mojeglave! Sada je pljaèkanje njegove kuæe postalo poznatim meðu ljudima, i oni poènu dolaziti sa svih strana i iz svih mjesta. Meðu njima je bilo takvih, koji su bili zluradi prema njemu, ali takoðer takvih, koji su mu htjeli pomoæi da podnese svoj jad. On se meðutim njima tu�io na svoju nevolju i u svojoj je brizi odbijao jelo i pilo. Dok je on tako tu sjedio o�alo�æen, k njemu uðe jedan od njegovih slugu i rekne mu: - Na vratima stoji netko, tko hoæe s tobom govoriti i koga jane poznajem. Tada draguljar izaðe k njemu van i pozdravi ga. Ali ni on nije poznavao tog èovjeka. Èovjek mu �apne:- Imam ti ne�to reæi u èetiri oka.Tada ga on uvede u kuæu i upita:411

Stoi�ezdesetièetvrta noæ� �to mi ti ima� reæi? Èovjek dadne kao odgovor:� Doði sa mnom k svojoj drugoj kuæi! Kada je draguljar dalje upitao: - Zar ti onda poznaje� moju drugu kuæu? - ovaj odgovori: � Ja poznajem cijelu tvoju povijest, a ja imam takoðer sredstvo, putem kojega æe te Allah osloboditi od tvoje brige. Tada ja reknem u sebi samome � tako je pripovijedao draguljar - 'ja æu s njime otiæi onamo, kamo on hoæe.' I tako mi krenemo na put, sve dok nismo do�li do te kuæe. Ali kada je èovjek vidio kuæu, on rekne: � Ona nema nijednih vrata i nijednog èuvara na vratima. Unjoj ne mo�emo sjediti. Otiæi æemo nekamo drugamo. Zatim je èovjek i�ao sve dalje od mjesta do mjesta, i ja sam ga slijedio, sve dok nije nastala noæ. Ali mu nisam upuæivao nikakvo pitanje. I zatim smo i�li jo� dalje i dalje, sve dok nismo do�li na otvoreno polje. Tada on rekne:� Slijedi me! I on poène iæi br�e, dok sam ja iza njega �urio, i ohrabrivao se za trèanje, dok nismo do�li do rijeke. Ondje se ukrcamo u èamac, a vozar s nama prevesla na drugu obalu. On se iskrca iz èamca i ja se iskrcam poslije njega. Zatim me èovjek uhvati za ruku i odvede me u neku ulièicu, u koju ja tijekom cijeloga svojeg �ivota jo� nisam bio do�ao. Ja nisam znao èak niti to, u kojem se kraju ona nalazi. Napokon se èovjek zaustavi pred vratima stanovite kuæe, otvori ih, uðe unutra, tim �to je mene uveo sa sobom, i zakljuèa vrata �eljeznim zasunom. Nato proðe sa mnom kroz neku halu, i mi priðemo k desetorici ljudi, koji su svi izgledali kao jedan te isti èovjek, jer su bili braæa. Mi ih pozdravimo, i oni nam uzvrate pozdrav. Zatim nas zamole da sjednemo, i mi to uèinimo. Ja sam meðutim bio gotovo mrtav od prevelikog umora, pa su stoga donijeli ru�ine vode i po�kropili me njome po licu. Takoðer su mi dali da pijem vina i iz-412

Pripovijest o }Ali ibn BctkkAru i �amsi en-Nahar

nijeli pred mene jelo. I buduæi da su neki od njih jeli zajedno sa mnom, ja sebi reknem:- Kada bi u jelu bilo ne�to �kodljivo, oni ga ne bi sa mnom jeli. Nakon �to smo si bili oprali ruke, svaki se pojedini od nas vrati natrag na svoje mjesto. Sada oni upitaju:- Poznaje� li nas?Ja odgovorim: - Ne, ja vas u cijelome svom �ivotu jo� nikada nisam vidio. Jaisto tako nisam nikada vidio niti onoga, koji me je k vama doveo,ni ovo mjesto.Zatim oni nastave: - Ispripovijedaj nam svoju povijest, ali ne kazuj nikakvu neistinu! - Èujte - odgovorim ja - neobièna mi je sudbina pala u dio, * i sustigao me je neobièan udes! * Znate li vi dakle �to o meni?Oni odgovore: - Da. Mi smo ti, koji su juèer obnoæ opljaèkali tvoj imetak ioteli tvojega prijatelja s onom, koja je kod njega pjevala.Tada ja uzviknem: - Neka Allah dopusti da njegov veo padne duboko preko vas!Gdje je moj prijatelj i ta, koja je kod njega pjevala?Oni naznaèe rukama prema jednoj strani i reknu: - Ondje! Ali, tako nam Allaha, njihova tajna nije nikomu odnas poznata, nego samo tebi. I otkada smo ih ovamo doveli, sve doovoga trenutka, mi ih nismo pogledali, takoðer ih nismo pitali, kakos njima stoji, jer smo vidjeli, da su oni ljudi otmjenoga i visokog stale�a. To nas je odvratilo takoðer od toga, da ih ubijemo. Sada namo njima isprièaj istinu! Ti treba� biti siguran za svoj i njihov �ivot. Kada sam ja èuo ove rijeèi - tako je pripovijedao draguljar -zamalo sam umro od straha i jeze. I ja im reknem:413

Stoikzdesetièetvrta noæ � Vi braæo, ako je plemenitost izgubljena, ipak æe ona biti jo�samo kod vas naðena. I ako ja imam neku tajnu, èijega se odmata-nja pla�im, ona æe biti sakrivena samo u va�im grudima. Obraæao sam im se s takvima preobilnim brbljarijama. Ali sam zatim ipak na�ao, daje korisnije i bolje, da im odmah sve isprièam, nego da s time odugovlaèim. I tako ja njima poènem prièati sve, �to mi se bilo dogodilo, sve dok nisam zavr�io svoje pripovijedanje. Po�to su bili saslu�ali moju povijest, oni upitaju: � Taj je dakle mladiæ 'Ali ibn Bakkar, a ova je dama �ams en--Nahar? Kada sam ja to potvrdio, to ih zabrine, i oni otiðu i njima se dvoma isprièaju. Meni meðutim reknu: � Od onoga, �to smo mi uzeli iz tvoje kuæe, dio je veæ oti�ao.Ali je ovdje ostatak. Zatim mi vrate najveæi dio mojeg imetka i obeæaju, da æe te stvari opet odnijeti na njihovo mjesto u mojoj kuæi, da æe dapaèe takoðer ono �to nedostaje nadomjestiti. Tada se moje srce primiri. Ali su se rascijepili na dvije stranke, jedni su bili za mene, drugi protiv mene. Poslije toga smo napustili onu kuæu.Toliko daleko o onome, �to se meni dogaðalo! Sto se pak tièe 'Ali ibn Bakkara i Samse en-Nahar, oni su od prevelikog straha bili blizu smrti. Ja sam zato u meðuvremenu bio pri�ao 'Ali ibn Bakkaru i k Samsi en-Nahar, pozdravio sam ih i upitao ih: � Sto je moglo biti od one robinje i onih dviju slu�kinja? I gdjesu one?Ali oni odgovore:� Mi ne znamo o njima ni�ta. Nato se dadnemo na put i poðemo odatle, sve dok nismo do�li do onoga mjesta, gdje j^ le�ao èamac. Èovjek nas pusti da se ukrcamo, i mi primijetimo, da je to bio onaj isti, s kojim smo se bili prevezli dan prije toga. Vozar s nama prevesla preko ri

jeke na414

Pripovijest o 'Ali ibn Bakkdru i Samsi en-Nahar drugu obalu. Ali jedva da smo se ondje iskrcali na kopno i sjeli, kadli su sa svih strana na nas pojurili konjanici poput ptica grabljivica i opkolili nas. Tada ljudi, koji su bili s nama, brzo skoèe na noge poput orlova, èamac se vrati k njima, oni uskoèe u njega, a vo-zar s njima odvesla. Tako dospiju posred rijeène matice i umaknu. Mi ipak ostanemo na kopnu na obali rijeke i nismo bili u stanju niti otiæi ni mirno stajati. Kada su nas konjanici upitali: - Odakle ste vi? � mi nismo znali, �to bismo trebali odgovoriti. Ja im meðutim- tako je prièao draguljar - reknem: - Oni tamo, koje ste vidjeli kod nas, su lopovi. Mi ih ne poznajemo. Mi smo pjevaèi. I oni su nas htjeli oteti, kako bismo prednjima morali pjevati. Mi se nismo mogli od njih osloboditi nje�nima i blagim rijeèima, a oni su nas upravo ovoga èasa pustili naslobodu. �to se dalje s njima dogodilo, to ste vi dakako vidjeli. Tada konjanici pogledaju �amsu en-Nahar i 'Ali ibn Bakkara i reknu mi: - Ti svojim rijeèima nisi rekao istinu! Ali sada budi iskren iizvijesti nas, tko ste vi, odakle ste, gdje je va�a kuæa i u kojoj èetvrti stanujete! Ja nisam znao, �to bih im trebao odgovoriti. Ali Sams en-Nahar skoèi, priðe k zapovjedniku konjanika i tiho s njime porazgovara. Tada on sja�i sa svojega konja i dopusti da ona ja�e, uhvati uzde i povede je dalje. Isto tako uèini jedan drugi s mladiæem Ali ibn Bakkarom i treæi sa mnom. Tako nas je zapovjednik konjanika vodio sve dalje, sve do izvjesnog mjesta na obali rijeke. Ondje on pozove na stranom jeziku115, i k njemu doðe stanovit broj ljudi, koji su imali uza se dva èamca. U jedan se ukrca zapovjednik s nama, u drugi se ukrcaju njegovi ljudi. Veslali su s nama odatle, sve dok nismo dospjeli do kalifova dvorca. Ali smo pri tome trpjeli samrtnièke muke od pregolema straha. Sams en-Nahar se ondje iskrca, mi smo meðutim plovili dalje, sve dok nismo do�li do mjesta, gdje je put vodio k na�em obitavali�tu. Iskrcamo se dakle na kopno i po-1,5 Radi se o stranim plaæenicima.415

Stoi�ezdesetièetvrta, noæðemo dalje pje�ice, pri èemu su nam neki od konjanika pravili dru�tvo, sve dok nismo do�li kuæi. Po�to smo onamo u�li, uzmemo opro�taj od konjanika, koji su nas bili dopratili, a oni se dadnu na put. Mi meðutim, kada smo sada ipak u�li u svoju kuæu, mi se nismo mogli pomaknuti s mjesta niti smo mogli razlikovati jutro od veèeri. U takvu smo stanju ostali neprestano, sve dok nije nastalo jutro. Pa kada je zatim opet nastala veèer, 'Ali ibn Bakkar padne onesvije�æen. A �ene su i mu�karci plakali zbog njega, dok je on tu le�ao nepokretan. Zatim doðu k meni neki od njegovih, prodrma-ju me i reknu: � Isprièaj nam, �to se dogodilo na�emu sinu i �to ima znaèitiovo stanje u kome se on nalazi! Ja odgovorim:- Vi ljudi, saslu�ajte moje rijeèi!..."416 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ali kada je poèela

stoi�ezdesetipeta noæ3 gSg

�ehrezad nastavi ovako:

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je draguljar pripovijedao:'Ja sam im odgovorio: - Vi ljudi, saslu�ajte moje rijeèi! Nemojte me tjerati silom, nego prièekajte! On æe ubrzo opet doæi k sebi i sam æe vam isprièati svoje do�ivljaje. Na tome sam ustrajao, i kod njih sam pobudio strah od javne sablazni, koja bi meðu nama bila nastala. Dok smo mi jo� tako razgovarali, 'Ali ibn Bakkar se iznenada pokrene na svojoj postelji. Tada se njegovi obraduju, ostali se meðutim ljudi udalje. Ali me njegova svojta sprijeèi u tome, da ga napustim takoðer ja. Zatim oni po�krope po njegovu licu ru�inu vodu, pa kada je on do�ao k sebi i udahnuo zrak, oni ga upitaju, �to se s njim dogodilo. On im htjedne reæi, ali njegov jezik nije mogao brzo odgovarati. Tako im on kimne, neka me puste da odem, kako bih mogao otiæi svojoj kuæi. Oni me tek sada puste da odem. Ja poðem odatle jedva jo� vjerujuæi u svoje spasenje, i doðem kuæi, oslonjen na dva èovjeka, sve dok naposljetku nisam bio opet kod svojih. Kada su me ovi vidjeli u tom stanju, oni poènu plakati i udarati se po licu. Ali im ja dad-nem rukom znak, neka budu tiho. Tada se oni smire, a dva èovje-417

Stoi�ezdesetipeta noæ ka odu svojim putem. Zatim padnem na svoju postelju i ostanem ondje le�ati tijekom cijele noæi. Tek se oko dopodneva opet probudim, i tada vidim svoje kako su se sakupili oko mene. Oni me upitaju:- Kakva ti je to nesreæa zaprijetila i dovela te u takvu nevolju? Ja reknem:- Donesite mi ne�to da popijem! Tada mi donesu piæe, i ja sam pio, sve dok nisam uta�io �eð. Zatim reknem:- �to se dogodilo, dogodilo se! Nato oni poðu svojim putem. Sada se isprièam kod svojih kuænih drugova i upitam ih, je li se �to od onoga, �to je bilo ukradeno iz moje kuæe, vratilo natrag. Oni odgovore: - Pone�to je vraæeno. Do�ao je naime neki èovjek i bacio tokroz kuæna vrata, a da ga mi nismo vidjeli. Tako se ja dakle utje�im i ostanem tijekom dva dana na svojoj postelji, a da se nisam mogao maknuti s mjesta. Potom opet prikupim snagu i poðem, kako bih se uputio u hammam. Ali ah, bio sam u velikoj brizi, a moje je srce bilo o�alo�æeno zbog 'Ali ibn Bakkara i Samse en-Nahar. Jer ja tijekom cijeloga tog vremena nisam o njima èuo nikakve vijesti, a nisam mogao niti iæi u kuæu 'Ali ibn Bakkara ni u svojoj vlastitoj kuæi naæi spokoja, od straha za svoj �ivot. Tada sam se pokajao pred Allahom Uzvi�enim za sve, �to sam bio uèinio, i slavio sam Ga za svoje spasenje. Poslije stanovitog mi vremena dopusti moja du�a, da idem dalje u onome pravcu, a da se zatim poslije otprilike jednoga sata vratim kuæi. Ali upravo kada sam htio iæi dalje, ugledam ondje neku �enu kako stoji. Pa�ljivije je pogledam, to je bila robinja Samse en-Nahar. Tek �to sam je prepoznao, potrèim odatle u velikoj �urbi. Ali me je ona slijedila, i pred njome me spopadne jeza. Da, koliko sam se god puta osvrnuo za njom, pograbio bi me nanovo strah pred njome, dok je ona dovikivala:- Stani, kako bih ti ne�to rekla!418i

Pripovijest o 'Ali ibn Bakk&m i Samsi en-Nahðr Ja se meðutim nisam obazirao na nju, nego sam �urio dalje sve do izvjesne d�amije u stanovitom predjelu, u kojem nije stanovala nijedna du�a. Ondje ona rekne: - Uði u ovu d�amiju, da ti reknem jednu rijeè! Ni�ta se nepla�i! Pa jer me je ona najusrdnije preklinjala, ja uðem u d�amiju, a ona za mnom. Nakon �to sam bio izmolio dvije Rak'ae116, ja joj priðem i reknem uzdi�uæi:- �to ti �eli�? Tada me ona upita, kako sam ja pro�ao. Ja joj nato isprièam, �to me bilo sna�lo, i isprièam joj takoðer, �to se bilo dogodilo 'Ali ibn Bakkaru. I zatim je upitam:- �to ti ima� javiti? - Znaj - odgovori ona - kada sam vidjela, kako su oni ljudi slomili vrata tvoje kuæe i provalili, prepala sam se pred njima, i prestra�ila, da su to ljudi od kal

ifa, koji hoæe uzeti mene i moju gospodaricu, i da æemo sada ubrzo platiti glavom. Tada sam pobjegla preko krovova zajedno s dvjema slu�kinjama. Na nekome smo visokom mjestu skoèile dolje, ali smo do�le k ljudima, kod kojih smo na�le pribje�i�te i koji su nas vratili do kalifove palaèe, dok smo se mi nalazile u zlom stanju. Ali smo skrivale na�u nevolju, i le�ale smo kao na �eravicama, sve dok nije opet nastala tamna noæ. Zatim ja otvorim vrata, koja vode prema rijeci, i pozovem vozara, koji nas je bio vozio u noæi prije toga. Njemu ja reknem: 'Nemamo nikakve vijesti o na�oj gospodarici. Stoga me uzmi u èamac, plovit æu uzdu� rijeke i tragati za njome. Mo�da o njoj ne�to saznam.' On me je uzeo u èamac i plovio je sa mnom neprekidno naokolo po rijeci, sve dok nije bila ponoæ. Tada ugledam, kako neki drugi èamac plovi u pravcu prema vratima na rijeku. U njemu je bio neki mu�karac, koji je veslao, i jedan drugi, koji je sta- 116 Rak'a je posve odreðen slijed formula i pokreta, koji saèinjavaju tu liturgijsku molitvu.419

Stoi�ezdesetipeta noæjao uspravno, a izmeðu njih dvojice je le�ala ispru�ena neka �ena. Taj je èovjek doveslao sve do obale, a kada je �ena izlazila iz èamca, ja je pa�ljivo pogledam: to je bila Sams en-Nahar glavom. Takoðer ja brzo skoèim na kopno k njoj, posve izvan sebe od radosti, �to je opet vidim, nakon �to sam veæ za nju bila izgubila svaku nadu..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

420

Ali kada je poèela

stoi�ezdeseti�esta noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je robinja draguljaru nadalje pripovijedala: - Ja sam bila posve izvan sebe od radosti, nakon �to sam veæ za nju bila izgubila svaku nadu. I dok sam zatim i�la ispred nje, ona mi zapovjedi, da tomu èovjeku, koji ju je bio dovezao, dadnem tisuæu zlatnika. Nato je unesemo unutra, ja i dvije slu�kinje, i polo�imo je na postelju. Ona ondje provede noæ u dubokoj tuzi. A kada je nastalo jutro, ja sam zabranila slu�kinjama i u�kopljenici-ma, da ulaze k njoj i da joj se tijekom toga dana pribli�avaju. O danu nakon toga ona se opet povrati od svoje tuge. Ali kada sam je ugledala, izgledala mi je, kao da je ustala iz groba. Tada je ru�inom vodom po�kropim po licu, promijenim njezine haljine, operem njezine ruke i noge i poènem joj govoriti blagim rijeèima, sve dok joj nisam smjela dati malo jesti i piti, iako ona od toga nije osjeæala nikakva u�itka. Èim je meðutim bila udahnula svje� zrak i èim se bila vratila njezina snaga, ja je poènem koriti, tim �to reknem: 'O gospodarice, imaj sa�aljenja prema sebi samoj! Ti si ipak vidjela, �to nam se dogodilo. I takoðer se preko tebe sruèilo toliko mnogo jada, da je to zaista dovoljno. Da, ti si bila èak blizu smrti.' Ona mi dadne kao odgovor: 'Tako mi Allaha, dobra djevojko, smrt bi mi bila lak�om od onoga, �to mi se dogodilo. Ja sam421

Stoikzdesetiksta noætakoðer veæ imala sigurnu smrt pred svojim oèima. Jer kada su nas bili ugrabili razbojnici iz draguljarove kuæe, mene su upitali: Tko si ti? Ja odgovorim: Ja sam pjevaèica. I oni mi to povjeruju. Zatim upitaju 'Ali ibn Bakkara o njegovoj osobi, tim �to

reknu: Tko si ti i èime se bavi�? A on dadne kao odgovor: Ja sam èovjek iz ni�ega puka. Zatim su nas vukli sve dalje, sve dok nisu zajedno s nama stigli do svoje nastambe. Mi �urno poðemo s njima u velikom strahu. Dok su se meðutim s nama zadr�avali u svojoj kuæi, oni me poènu promatrati i uvide, kakve haljine, ogrlice i dragulje nosim na sebi. Tada se u njima poène u pogledu mene buditi sumnja i reknu: Ove ogrlice ne pripadaju bilo kakvoj pjevaèici. Budi po�tena prema nama i reci nam istinu! Sto je to s tobom? Ja im ne dadnem nikakva odgovora, jer sam u sebi govorila: Sada æe mi poradi toga nakita i haljina, koje nosim, oduzeti �ivot. I tako ne reknem nijedne rijeèi. Zatim se razbojnici okrenu k 'Ali ibn Bakkaru i reknu mu: A ti, tko si ti i odakle si? Ti ne izgleda� kao èovjek iz ni�ega puka! On takoðer ustraje �uteæi, i mi saèuvamo na�u tajnu. Ali poènemo plakati. Tada Allah gane srca razbojnika na sa�aljenje prema nama, i oni reknu: Tko je vlasnik one kuæe, u kojoj ste oboje bili? Mi odgovorimo: Jedan na� prijatelj, taj i taj, jedan draguljar. Sada jedan od njih uzvikne: Njega ja dobro poznajem, i poznajem takoðer drugu kuæu, u kojoj on stanuje. Ja æu vam njega jo� ovoga èasa dovesti k vama. Sporazumjeli su se o tome, da mene odvedu u jednu sobu za mene samu, a 'Ali ibn Bakkara u neku drugu, takoðer za njega samoga. Nama meðutim reknu: Otpoèinite se i nemojte se bojati, da æe va�a tajna biti odana! Pred nama ste sigurni. Nato poðe jedan od njih k draguljaru i dovede ga. On im objavi na�u tajnu, i mi se opet s njim sjedinimo. Zatim jedan od njih dadne dovesti èamac. Oni nam narede da se ukrcamo i zaplove s nama preko rijeke na drugu obalu, iskrcaju nas na kopno i opet odu dalje. Ali tada doðu konjanici i upitaju nas, tko smo mi. Sada ja porazgovaram sa satnikom dvorske policije i reknem mu: Ja sam �ams en-Nahar, kalifova odaliska. Bila sam popila vina i iza�la, kako bih posjetila neke poznanice meðu vezirskim �enama. Ali su do�li razbojnici, oteli me i doveli na ovo mjesto. Tek, kada su vas ugledali, �urno su pobjegli. Ja sam te u stanju nagraditi. Kada je

422

Pripovijest o 'Ali ibn Bakkaru i Samsi en-Nahdr satnik saslu�ao moje rijeèi, on me prepozna i sja�i sa svoje jahaæe �ivotinje. Meni meðutim dopusti da uzja�im. I isto tako naredi da se po jedna jahaæa �ivotinja dadne 'Ali ibn Bakkaru i draguljaru. Ali sada u mome srcu gori vatreni plamen brige za njih, takoðer naroèito za draguljara, 'Ali ibn Bakkarova prijatelja. Zato dakle otiði k njemu, pozdravi ga i potra�i kod njega izvje�æe o 'Ali ibn Bakkaru!' Ja sam joj meðutim poèela prigovarati, korila sam je zbog onoga, �to se poradi nje dogodilo, i opomenem je, tim �to reknem: 'O gospodarice, boj se za svoj �ivot!' Tada ona na mene povièe i razgnjevi se zbog mojih rijeèi. Tako je ja dakle napustim i htjednem doæi k tebi, ali te ne mognem naæi. Pa buduæi da sam zazirala od toga, da odlazim Bakkarovu sinu, ostala sam stajati i èekala tebe, kako bih tebe pitala o njemu i kako bih doznala, kako s njime stoji. Sada te molim, budi tako dobar i primi od mene ne�to malo novaca! Jer ti si sigurno posudio od svojih prijatelja pone�to od onoga, �to ti je oti�lo u propast, tako da mora� ljudima nadoknaditi njihov gubitak u priboru. Tada joj ja � tako je pripovijedao draguljar � dadnem kao odgovor:- Slu�am i pokoravam se! Poði ispred. I ona poðe sa mnom dalje, sve dok nismo do�li u blizinu mojega stana. Ondje ona rekne:� Prièekaj ovdje, sve dok se ja opet ne vratim k tebi!..."423 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ali kada je poèela

stoi�ezdesetisedma noæ

Sehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje robinja, nakon �to je rekla draguljaru: � Prièekaj ovdje, sve dok se ja opet ne vratim k tebi! - oti�la odatle i ubrzo se vratila natrag s novcem. Ona mi ga preda s rijeèima:- O gospodaru, na kojemu te mjestu mo�emo opet sresti?Ja odgovorim: - Ja æu odmah otiæi i uputiti se k svojoj kuæi, a tebi æu za ljubavuzeti na sebe ono najte�e i razmi�ljati o sredstvu, kako bi ti mogladoprijeti do njega. Jer sada je gotovo nemoguæe do njega doprijeti. Kada je ona zamolila: � Obavijesti me o mjestu, na koje æu moæi doæi k tebi! � ja odgovorim:- U mojoj kuæi. Nato se ona oprosti od mene i otiðe. Ja uzmem novac i odnesem ga u svoj stan. Ondje ga prebrojim i naðem, da je bilo pet-tisuæa dinara. Pone�to od toga smjesta dadnem svojima. I svima, od kojih sam bio ne�to posudio, nadoknadim njihove gubitke. Zatim uzmem svoje sluge i poðem s njima u onu kuæu, iz koje su mi bile opljaèkane stvari. Dadnem pozvati zidare, stolare i graditelje, i oni je urede opet onako, kakva je bila. Odvedem nadalje425

Stoi�ezdesetisedma noæonamo svoju robinju. I sada zaboravim, �to mi se bilo dogodilo. Potom se stavim u pokret i otiðem do kuæe 'Ali ibn Bakkara. Èim sam prispio onamo, izaðe mi ususret jedan od njegovih robova i rekne mi: � Gospodar daje da se za tobom traga dan i noæ. Da, on namje obeæao, tkogod te uopæe k njemu dovede, da æe njega pustiti naslobodu. Oni hodaju unaokolo i tra�e te, ali oni ne znaju, gdje si ti.Na� je gospodar sada opet zadobio svoju snagu. Ali je ipak tako,kao da naizmjence dolazi k sebi i gubi svijest. Svaki put meðutim,kada je pri svijesti, on spominje tvoje ime i kazuje: 'Morate gadovesti k meni, pa makar to bilo takoðer samo na jedan trenutak',i zatim opet tone natrag u svoju nesvjesticu. Ja dakle uðem s robom k njemu i naðem ga da nije u stanju da govori. Kada sam ga ugledao u tome stanju, sjednem mu do glave. Tada on otvori oèi, a èim me je ugledao, rekne:� Budi od srca dobrodo�ao! Zatim ga ja uspravim, tako da je sjeo, i pritisnem ga na svoje grudi. On meðutim nastavi: � Znaj, dragi brate, otkada sam legao, pa sve do ovoga trenutka, nisam se ponovo mogao uspraviti. Hvala neka je Allahu, da tebe ponovo vidim! Nato se dalje podigne uvis, sve dok nije stao na noge, a ja ga povedem nekoliko koraka i promijenim mu haljine, i on popije takoðer ne�to vina. Sve se to zbivalo, kako bi ponovo stekao samopouzdanje. Kada sam dakle primijetio na njemu znakove povratka u snagu, ja mu ispripovijedam, �to sam bio do�ivio s robinjom, a da to nitko nije slu�ao, i zatim sam ktomu dometnuo: � Osokoli srce i prikupi svoju snagu. Ja znam, zbog èega tipati�!Kada se on osmjehnuo, ja nastavim: � Ti æe� sada samo jo� do�ivljavati ono, �to æe te radovati i �toæe ti donijeti ozdravljenje.426

Pripovijest o }AM ibn BakkAru i Samsi en-Nahar Nato 'Ali ibn Bakkar zapovjedi da se donese jelo. Pa kada se to dogodilo, on dadne mig svojim slugama i oni se udalje. Meni rekne:

� Dragi brate, jesi li vidio, �to mi se dogodilo? I on me zamoli za opro�tenje i upita me, kako je meni bilo kroz to sve vrijeme. Ja mu ispripovijedam sve, �to sam bio do�ivio, od poèetka do kraja. On je bio zaprepa�æen i zatim je zapovjedio slugama, da donesu ovo i ono. Oni donesu skupocjene pokrivaèe i æilime i druge vrijedne stvari od zlata i srebra, vi�e nego �to sam ja bio izgubio, i on mi sve to pokloni. Ja to po�aljem u svoju kuæu i ostanem tijekom noæi kod njega. Kada je poèelo svitati jutro, on mi rekne: � Znaj, sve ima svoj kraj. A kraj je ljubavi smrt ili sjedinjenje.Ja sam meðutim bli�e smrti. Ah, kamo sreæe samo da sam ipakumro, prije nego �to se sve to moralo dogoditi! I da nam Allah nijebio milostiv, mi bismo upali u sramotu. Ja sada vi�e ne znam, �tome mo�e osloboditi iz moje nevolje. I kada se ne bih bojao Allaha,ubrzo bih sebi zadao smrt svojom vlastitom rukom. Znaj, dragibrate, ja sam kao neka ptica u kavezu, i moja du�a izvjesno ideususret propasti zbog svih tih nevolja. Pa ipak ona ima stanovitoèvrsto odreðeno vrijeme i neki utvrðen cilj, kojemu je posveæena.Zatim on poène plakati i jadikovati i izgovori stihove:Zaljubljeniku je isteklo dovoljno suza,I jad ga tako uzbuðuje, da ne pozna strpljenje.Jednom je Allah, èuvar tajne ljubavi, povezao:Sada je meðutim Njegovo oko, �to je povezao, rastavilo.Kada je on dokraja izgovorio ove stihove, draguljar mu rekne: � Dragi gospodaru, èuj, ja sam se odluèio, da otiðem u svojukuæu, jer æe mi robinja mo�da donijeti vijest.427

Stoi�ezdesetisedma noæ'Ali ibn Bakkar odgovori: - Neka ti to ne bude zabranjeno! Otiði i doði �urno natrag kmeni, kako bi mi javio vijest. Ti naravno poznaje� moju nevolju! Tada ja uzmem opro�taj - tako je pripovijedao draguljar � i uputim se kuæi. I jedva da sam bio sjeo, kadli veæ doðe takoðer slu�kinja, gu�eæi se u suzama. Kada sam je upitao, za�to je to, ona mi dadne kao odgovor: � O gospodaru, znaj, sada se sruèilo na nas, ono �to se moralosruèiti, to, èega smo se bojali! Kada sam ja juèer bila oti�la od tebe,srela sam svoju gospodaricu gnjevnu na jednu od one dvije robinje,koje su one noæi bile s nama. I ona zapovjedi, da se robinja istuèe.Ova meðutim dospije u strah, pobjegne svojoj gospodarici i izjurivan. Ondje ona naiðe na jednoga od vratara, koji je pograbi i htjed-ne je vratiti njezinoj gospodarici. Ali mu ona dadne nagovje�taje, ion poène s njome nje�no postupati i toliko ju je dugo ispitivao osvemu, �to se nje tièe, sve dok mu ona nije isprièala, �to smo mi do�ivjeli. Sada je vijest doprla do kalifa. On zapovjedi, da se mojagospodarica Sams en-Nahar i svo njezino pokuæstvo dopreme unjegov dvor, i postavi nad njome stra�u od dvadeset u�kopljenika.Do sada ja jo� nisam ponovo bila s njome. Ja joj isto tako nisammogla niti priopæiti taj razlog za kalifov postupak, ali ja slutim, daje upravo to taj razlog, i u brizi sam za svoj �ivot. Ah, gospodaru,ja sam u nedoumici, i ne znam �to bih trebala uèiniti, ne vidimnikakav izlaz niti za sebe ni za nju. Ona nema nikoga, tko bi vjernije i bolje èuvao njezinu tajnu od mene..." Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.428

Ali kada je poèela

stoi�ezdesetiosma noæ

§r$W?WmPW????F????F??F?W

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je robinja draguljaru rekla: � Moja gospodarica nema nikoga, tko bi njezinu tajnu èuvaoodanije i bolje nego ja. Poði dakle i uputi se, o gospodaru, �urno k'Ali ibn Bakkaru. Izvijesti ga o tome, da se dr�i u pripravnosti i dabude na oprezu! Ako sve bude otkriveno, tada æemo izmisliti nekosredstvo, kojim æemo moæi spasiti svoj �ivot. Zbog toga me obuzme - tako je pripovijedao draguljar - te�ka briga, i svemir postane mraènim pred mojim oèima zbog robinji-nih rijeèi. Kada se ona podigla, da ode, ja joj reknem:� Sto ti misli�? Nema vi�e nikakvoga vremena za gubljenje!Ona odgovori: � Ja mislim, da ti treba� po�uriti 'Ali ibn Bakkaru, ako je onstvarno tvoj prijatelj i ako ga �eli� spasiti. To je tvoja obveza, da muneodlo�no prenese� ovu obavijest. Da ne smije vi�e oklijevati i damu nije vi�e ni jedan trenutak ovdje za ostajanje. Moja je meðutimdu�nost, da revno budem na tragu novih vijesti. Zatim se ona od mene oprosti i otiðe. A kada je robinja oti�la, ja krenem i nakon nje napustim svoju kuæu. Otiðem do 'Ali ibn429

Stoi�ezdesetiosma noæ Bakkara i naðem ga, kako je on u svojoj èe�nji mislio samo na ponovno viðenje * i podgrijavao u sebi nemoguæe nade. * Kada je meðutim vidio, da sam se brzo vratio k njemu, on mi rekne:- Vidim, da si ti veæ natrag. Zbilja si smjesta do�ao.Ja odgovorim: - Stoj! Prestani ovisiti o beskorisnoj stvari, * i odustani odmisli, koje te priti�æu! * Sada se ne�to zbilo, dogaðaj, koji te mo�estajati tvojega �ivota i tvojega imetka. Kada je saslu�ao ove rijeèi, on problijedi, i u velikome me uzbuðenju upita:- Brate, reci, �to se dogodilo? - O gospodaru - odgovorim ja - znaj, dogodilo se to i to. Ti si siguran mrtvac, ako ostane� sve do veèeras u ovoj svojoj kuæi. Tada se 'Ali ibn Bakkar prenerazi, i gotovo da je njegov duh napustio tijelo. Zatim on rekne:- Mi smo Allahova stvorenja, i vraæamo se natrag k Njemu! I upita me:- Sto ja trebam èiniti, dragi brate, �to je tvoj savjet? Ja odgovorim:

- Moj je savjet ovaj: uzmi sa sobom od svojega imetka toliko, koliko mo�e�, a od svojih robova takve, kojima vjeruje�. Zatim daj da putujemo u neku drugu zemlju, prije nego �to se ovaj dan pribli�i kraju!- Slu�am i pokoravam se! � odgovori on i skoèi na noge. Ali je on bio smeten i u nedoumici, i èas je hodao uspravno, èas bi klonuo. Zatim on uzme, koliko je veæ mnogo mogao, oprosti se od svojih, dadne im svoje posljednje naloge, uzme sa sobom tri natovarene deve i uzja�i svoju jahaæu �ivotinju, dok sam ja uèinio to isto. Potajno i preodjeveni otputujemo mi odatle i jahali smo sve dalje, ostatak toga dana i tijekom cijele noæi. Tek prema kraju noæi430

Pripovijest o 'Ali ibn Bakkaru i Samsi en-Nahdr skinemo terete, èvrsto sve�emo na�e deve i legnemo na spavanje. Ali jer nas je svladao umor, nismo dr�ali nikakvu stra�u. I tada nas napadnu razbojnici. Oni opljaèkaju sve, �to smo imali uza se, i pobiju robove, kada su nas htjeli braniti. Zatim nas ostave, gdje smo bili, u najveæoj bijedi, jer su nam dakako sve bili uzeli. Potjerali su �ivotinje i oti�li. Nakon �to smo se zatim bili podigli, mi poðemo pje�ice, sve dok nije nastalo jutro. Tada stignemo do nekoga sela i uðemo u njega. Uputimo se u d�amiju

i ondje uðemo u nju, goli, kakvi smo veæ bili. Zatim proèuèimo u jednome kutu d�amije tijekom cijeloga onog dana, a kada je do�la veèer, ostanemo ondje takoðer tijekom noæi, bez jela i pila. Pa kada je zatim nastalo jutro, izmolimo jutarnju molitvu i opet sjednemo. Tada meðutim uðe unutra neki èovjek, pozdravi nas i izmoli dvije Rak'ae. Zatim se okrene k nama i upita:� Vi ljudi, jeste li vi stranci? � Dabome - odgovorimo mi � razbojnici su nas napali na putu i svukli nas do gola. Zatim smo do�li u ovo selo. Ovdje meðutim nikoga ne poznajemo, od koga bismo mogli tra�iti potporu.Èovjek nastavi:- Hoæete li doæi sa mnom u moju kuæu? Tada ja reknem - tako je pripovijedao draguljar � 'Ali ibn Bakkaru: - Hajde, daj da poðemo s njim! Zatim æemo biti sigurni oddvije stvari: prvo od toga, da se ne moramo bojati, da æe doæi netkok nama u ovu d�amiju, tko nas poznaje i tko æe nas zatim osramotiti pred javno�æu, a drugo od toga, da mi, koji smo stranci, ne naðemo nikakvu za�titu.'Ali ibn Bakkar odgovori:� Uèini, �to hoæe�!Sada èovjek upita po drugi puta: - Vi jadni ljudi, ispunite mi molbu i doðite sa mnom u mojukuæu!431

Stoi�ezdesetiosma noæ- Slu�amo i pokoravamo se! � dadnem ja kao odgovor. Nato èovjek skine ne�to od svoje odjeæe i time nas pokrije, tim �to nam se isprièavao i prijateljski nam se obraæao. Zatim otiðemo s njime k njegovoj kuæi: on pokuca na vrata, i doðe neki mali rob, koji otvori vrata. Ovaj èovjek, domaæin te kuæe, uðe, a mi smo ga slijedili. Nato zapovijedi da se donese sve�anj haljina i mosulske tkanine117. I on nam obojici obuèe haljine i dadne nam takoðer svakomu po komad mosulske tkanine, koji si mi savijemo oko glave kao turban. Èim smo bili sjeli, k nama doðe jedna robinja sa stolom. Njega ona postavi pred nas, tim �to rekne:- Jedite! Mi tada malo pojedemo, a po�to je stol opet bio odnesen, ostanemo s njime sve do veèeri.Sada 'Ali ibn Bakkar poène uzdisati, i on rekne draguljaru: - Znaj, dragi brate, ja idem ususret sigurnoj smrti. Zato ti�elim povjeriti stanovitu oporuku. Kada bude� vidio, da sam mrtav,otiði k mojoj materi i to joj javi, i zamoli je da doðe ovamo, kakobi mogla odr�ati za mene podu�je118 i biti prisutnom pri pranjumojega lesa. Izreci joj takoðer utje�ne rijeèi, kako bi strpljivo podnijela moj gubitak! Zatim on padne onesvije�æen, a kada je ponovo do�ao k sebi, poène slu�ati kako neka djevojka u daljini pjeva i izgovara ove stihove:Opro�taj je do�ao tako brzo i rastavio nas jedno od drugoga Poslije vjernog zajedni�tva i najprisnijeg saveza.Promjenjiva nas je igra noæi sada razdvojila.O kada bih ipak znao, kada æe biti ponovno viðenje? 117 To jest: muslina. Mosul je grad na Tigrisu, a ta je tkanina dobila svojeime upravo po tom gradu.118 Karmine.432

Pripovijest o 'Ali ibn Bakkdru i �amsi en-Nabdr Kako je ipak nakon zajednièkog boravljenja gorak rastanak! O kada on nikada ne bi donosio ljubavnom paru takvu bol!Kratka je samrtnièka borba, i zatim je on na kraju. Ali rastanak od ljubljenoga dugo muèi srce.

Ah, kada bismo ipak samo mogli pronaæi put do rastanka � Ubrzo bismo dali da rastanak osjeti bol rastanka! Kada je 'Ali ibn Bakkar bio do kraja èuo djevojèinu pjesmu, uèini dubok uzdah � njegov duh napusti njegovo tijelo. Kada sam ja uvidio, da je on mrtav - tako je pripovijedao draguljar - predam njegov le� za�titi kuæedomaæina s rijeèima: - Znaj, ja æu sada otiæi u Baghdad, da njegovoj materi i njegovim roðacima odnesem tu vijest, kako bi oni do�li i obavili njegovusahranu. Otputim se dakle za Baghdad, uðem u svoju kuæu i promijenim svoje haljine i zatim odem ka kuæi 'Ali ibn Bakkara. Kada su me ugledale njegove sluge, doðu k meni i upitaju me za njega. Ja ih meðutim zamolim, da mi isposluju dopu�tenje pristupa kod njegove matere. Ona mi dadne dopu�tenje, pa po�to sam k njoj bio u�ao i izgovorio pozdrav, ja reknem: - Allah odreðuje �ivot ljudima prema svojoj zapovijedi. A akoje on ne�to odluèio, nema nikakva umaknuca pred njegovomodlukom. Nijedna du�a ne mo�e otiæi u smrt bez Allahovadopu�tenja sukladno vjeènoj èvrsto postavljenoj predodredbi. Iz tih rijeèi 'Ali ibn Bakkarova mati pogodi, da je njezin sin umro. Ona glasno zaplaèe i zatim rekne:- Za Allahovu ljubav, reci mi, je li moj sin umro? Ali joj ja od suza i prekomjerne �alosti ne mognem dati nikakav odgovor. Pa kada me je vidjela u tom stanju, ona se poène433

Stoi�ezdesetiosma noægu�iti od suza i padne onesvije�æena na pod. Kada je zatim opet do�la k sebi, ona upita:- Sto se dogodilo s mojim sinom? Ja odgovorim:- Ushtio te Allah jednom poradi njega bogato nagraditi! I ja joj isprièam sve, �to se s njime bilo dogodilo, od poèetka do kraja. Ona upita takoðer, je li mi on ostavio kakav nalog. Ja to potvrdim i izvijestim je o onome, �to mi je on bio stavio na srce, i kto-mu jo� dodam:- Po�uri se, da obavi� njegov pogreb! Nakon �to je 'Ali ibn Bakkarova mati saslu�ala moje rijeèi, ona iznova padne u nesvijest. Pa kada je zatim opet do�la k sebi, ona se odluèi, da izvede pokojnikov nalog. Ja meðutim poðem k svojoj kuæi, i usput sam razmi�ljao o njegovoj mladalaèkoj ljepoti, koja je sada bila oti�la. Ali dok sam bio utonuo u takve misli, iznenada neka �ena zgrabi moju ruku..."434 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ali kada je poèela

stoi�ezdesetideveta noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je draguljar pripovijedao: 'Tada me iznenada za ruku zgrabi neka �ena. Ja je pogledam, a to je bila ona robinja, koja je obièavala dolaziti od Samse en-Na-har, ali se èinilo da ju je savladala tuga. Kada smo jedno drugo prepoznali, oboje zajedno zaplaèemo, sve dok nismo dospjeli kuæi. Ondje joj ja reknem:- Jesi li veæ èula vijest o mladiæu 'Ali ibn Bakkaru?- Ne, tako mi Allaha � odgovori ona. I tako joj ja javim vijest o njemu i isprièam, �to se s njime bilo dogodilo, dok smo oboje plakali. Zatim je upitam:

- Kako stoji s tvojom gospodaricom?I sada me ona izvijesti: - Gospodar pravovjernih nije u svojoj velikoj ljubavi premanjoj htio èuti ni od kojega èovjeka rijeè protiv nje, nego je sve, �tose nje ticalo, tumaèio u dobrome smislu. Jer on joj je govorio:'�amso en-Nahar, ti si mi mila, i ja dr�im do tebe, tvojim neprijateljima unatoè.' Nadalje je zapovjedio, da joj se uredi stanovita435

Stoisezdesetideveta noæodaja sa zlatnim nakitom i jedna lijepa soba. I ona je dakle �ivjela kod njega zahvaljujuæi tolikoj dobrostivosti u svakoj radosti �ivljenja i u najveæoj naklonosti. Zatim se dogodi, da je on jednoga dana prema svojemu obièaju sjedio uz vino, dok su se kod njega nalazile njegove odaliske. Njima on naredi neka sjednu prema svojemu rangu, a Samsu en-Nahar pozove da sjedne do njega. Ali ona nije vi�e poznavala strpljenja, * i njezina joj je nevolja postala prete�kom. * Tada on zapovjedi jednoj od robinja da zapjeva. Ta posegne za lutnjom, ugodi strune, zasvira najprije lagano i zatim glasnije i poène pjevati:Stanoviti me je zaljubljenik zamolio za ljubav. Tada sam ga ja usli�ila.Ali su mi moje suze ispisale na licu patnju.To je, kao da suze oka govore o nama, Prièaju ono, �to ja tajim, taje ono, �to ja prièam.Sto ja tra�im tajanstvenost i �elim sakriti ljubav? Prekomjernost èe�nje za tobom otkriva moju patnju.Sada mi je smrt postala dragom, otkada mi ljubljeni nedostaje. O kada bih ipak znala, �to æe ga poslije moje smrti radovati! Kada je Sams en-Nahar bila èula robinjinu pjesmu, nije vi�e bila u stanju uspravno sjediti, nego je pala onesvije�æena. Tada kalif odbaci pehar, povuèe je k sebi i glasno krikne. A robinje takoðer podignu viku. Sada ju je gospodar pravovjernih okretao i pokretao. Ali je ona bila mrtva. I u �estokoj boli zbog njezina preminuæa on zapovjedi, da se polomi sav pribor, sve lutnje i drugi glazbeni instrumenti, koji su se nalazili u dvorani. Zatim odnese njezin le� u436

Pripovijest o 'Ali ibn Bakkdru i Samsi en-Nahar njezinu sobu i tijekom noæi ostane uz nju. Kada je meðutim nastao dan, on joj opremi sveèani sprovod. Zapovjedi, da je operu, da je umotaju u mrtvaèki pokrov i sahrane. On sam je za njome duboko tugovao, a da nije pitao, �to se s njome zbilo i �to ju je pogodilo.119Zatim robinja jo� doda: - Ja te molim za Allahovu ljubav, daj da saznam dan, o kojemu sti�e tijelo 'Ali ibn Bakkara, kako bih mogla biti prisutna nanjegovu pogrebu!Ja joj dadnem kao odgovor: - Ti mene mo�e� posvuda naæi, gdje hoæe�. Ali gdje ja trebamtebe naæi, i tko se tebi mo�e ondje, gdje jesi, pribli�iti?Nato ona nastavi: - Kada je Sams en-Nahar bila umrla, gospodar je pravovjernihjo� istoga dana oslobodio sve njezine robinje. K njima pripadamtakoðer ja, i mi boravimo sada kod njezina groba na tome i tomemjestu. Tada ja otiðem s njome i doðem do grobnice. Tako sam ukazao Samsi en-Nahar posljednju poèast i zatim oti�ao svojim putem. Zatim sam èekao, sve dok nije do�la pogrebna povorka 'Ali ibn Bakkara, i iza�ao sam s baghdadskim narodom van, njemu ususret. Meðu �enama sam vidio takoðer onu robinju, koja je tugovala najvi�e od svih. Nikada u Baghdadu nije bilo veæeg sprovoda. I�li smo u gustoj vrevi sve dalje, dok nismo do�li do groblja. Ondje smo ga sahranili k milosti Allaha Uzvi�enoga. I ja jo� uvijek posjeæujem njegov grob i grob Samse en-Nahar. 119 Posve je razumljivo, da obazriv tumaè mo�e ljubavnu tragediju 'Ali ibn Bakkara i Samse en-Nahar uspje�no, i to na razne naèine, poreðivati s ljubavnom tragedijo

m (od Shakespearea ovjekovjeèenih) veronskih ljubavnika Romea i Julije (ili: Giuliette). Ovdje nije mjesto da se u to upu�tamo. Neiscrpna je meðutim moæ pjesnièke uobrazilje u 1001 noæi bila zacijelo takoðer ono, �to nije moglo ne pomoæi engleskom istra�ivaèu i pustolovu, knji�evniku i politièaru Richardu Francisu Burtonu (1821-1890), da ovu vjeènu - kako je naziva E. T. A. Hoffmann - knjigu prevede takoðer na engleski jezik.437

Stoisezdesetideveta noæ To je dakle povijest toga dvoga � Allah Svemoguæi neka im se smiluje!... A ipak ova pripovijest nije èudesnija nego ona o kralju �eh-rimanu."Tada je Kralj upita:"Kakva je dakle ta?"... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

..-II^?LiAr

<: "'....Vi:

438

\ H A �**

IU�

DEMETRAA. Filosofska biblioteka Dimitrija Saviæa - Branko Despot: SITNICE. 23 èlanka. 1991. 171 str. 1 ilustracija, ISBN 86-901161-1-7. - Platon: POLITEIA - Knjiga VI. i VI. Preveo Damir Barbariæ. Bilingv. izd. 1991. 248 str. 1 ilustracija. ISBN 86-81877-1-1. - Damir Barbariæ: VARIA PHILOSOPHICA. 11 studija. 1992. 202 str. 1 ilustracija. ISBN 86-81877-5-4. - Rene Descartes: METAFIZIÈKE MEDITACIJE. Bilingv. izd. Preveo Tomislav Ladan. 1993. 206 str. 5 ilustracija. ISBN 86-81877-4-6-1. - F. W. J. Schelling: MINHENSKA PROPEDEUTIKA. Tri spisa: O povijesti novije filozofije. Prikaz filozofskog empirizma. Prvo predavanje u Munchenu. Preveo Kiril Miladinov. 1993. 256 str. 1 ilustracija ISBN 953-6093-00-6. - Vanja Sutliæ: UVOD U POVIJESNO MI�LJENJE (HEGEL-MARX). 1994.193 str. 4 faksimila i portret autora. ISBN 86-81877-02-X. - Albertus Magnus: PHILOSOPHIA REALIS. Svezak prvi: Uvod. O petnaest problema. Ulomci o alkemiji, kozmografiji i geografiji. Albert Veliki u tri dokumenta. Bibliografija. Priredio i preveo Tomo Vere�. Bilingv. izd. 1994. 243 str. 17 autografa, minijatura, crte�a i slika Alberta Velikoga. ISBN 953-6093-05-7. - Branko Despot: FILOZOFIRANJE? - Filozofija u potrazi za samom sobom. 1995. 283 str. 1 portret i 1 "sebevid" te 5 kolor reprodukcija slikarskih djela Branka Despota. ISBN 953-6093-11-1. - Emile M. Cioran: VOLJA K NEMOÆI. Dvije knjige: Historija i utopija. Pad u vrijeme. Prevela Gordana V. Popoviæ. 1995. 256 str. 1 portret Emila Ciorana i 32 repr

odukcije duboreza Albrechta Diirera. ISBN 953-6093-09-X. - Damir Barbariæ: IDEJA DOBRA. PLATONOVA POLITEIA VI. I VII. Bilingv. izd. Prijevod s filolo�kim i filozofskim komentarom. 1995. 304 str. 1 reprodukcija Platonova lika. ISBN 953-6093-25-1. - Platon: EROS I FILIA. Simpozij ili O ljubavi. Lisis ili O prijateljstvu. Bilingv. izd. Preveo Zdeslav Dukat. 1966. 247 str. 10 reprodukcija, 4 u koloru. ISBN 953-6093-10-3. - - Zdeslav Dukat: GRÈKA TRAGEDIJA. Eshil. Sofoklo. Euripid. 1996.288. str. 13 reprodukcija, od toga dvije u koloru. ISBN 953-6093-26-X. - F. W. J. Schelling: BERLINSKA PROPEDEUTIKA. Tri spisa: Uvod u filozofiju objave ili utemeljenje pozitivne filozofije. Druga dedukcija principa pozitivne filozofije. Prvo predavanje u Berlinu. Preveo Kiril Miladinov. 1996.201 str. 2 ilustracije. ISBN 953-6093-07-3. - Milan Galoviæ: SOCIJALNA FILOZOFIJA - Dru�tvenost i povijesnost èovjeka u razdoblju kraja moderne. 1996. 356 str. 1 portret autora i 10 reprodukcija likova filozofa. ISBN 953-6093-27-8. - Toma Akvinski: OPUSCULA PHILOSOPHICA. Svezak prvi: Ojednosti uma. O odijeljenim bivstvima. O gibanju srca. Bilingv. izd. Preveo Augustin Pavloviæ. 1995. 401 str. 3 Tomina autografa i 13 reprodukcija Tomina lika od velikih majstora evropskog slikarstva. ISBN 953-6093-19-7.

- Toma Akvinski: OPUSCULA PHILOSOPHICA. Svezak drugi: O poèelima naravi. O spajanju prapoèeld. Opoèelupojedinjenja. O tajnovitim radnjama naravi. O rasuðivanju pomoæu zvijezda. O �drijebanju. O biæu u biti. O 'sedmicama'. Bilingv. izd. Preveo Augustin Pavloviæ. 1996. 452 str. Tomin lik s bakroreza Philippa Galla i 31 gravira Otta Van Veena o �ivotu sv. Tome Akvinskog. ISBN 953-6093-20-0. - M. T. Ciceron: LIBRI POLITICI. Svezak prvi: O dr�avi (knjiga I--VI). Bilingv. izd. Preveo Daniel Neèas Hraste. 1995. 264 str. 12 rimskih portreta, 6 ukrasnih reprodukcija i fiksimil 4 lista Dr�ave. ISBN 953-6093-13-8. - M. T. Ciceron: LIBRI POLITICI. Svezak drugi: O zakonima (knjiga I�III). Bilingv. izd. Preveo Daniel Neèas Hraste 1996. 224 str. 15 reprodukcija iz �ivota Rimljana i Karta svijeta rimskog kozmografa Castorijusa. ISBN 953-6093-14-6. -Ernst Cassirer: DESCARTES. Osnovni problemi kartezijanstva. Descartes i njegovo stoljeæe. Preveo Kiril Miladinov. 1997. 238 str. 1 portret autora i 10 reprodukcija Descartesa i njegovih suvremenika. ISBN 953-6093-28-6. - Hans Kramer: PLATONOVO UTEMELJENJE METAFIZIKE - Studija o Platonovu nepisanom uèenju i teoriji poèela. Bilingv. izd. Priredio te s njemaèkog i s grèkog preveo Borislav Mikuliæ. 1997. 454 str. 1 portret autora i 11 reprodukcija likova filozofa. ISBN 953-6093-30-8. - Damir Barbariæ: S PUTA MI�LJENJA. Knjiga duge. Susreti. Osvrti. K vlastitoj stvari. 1977. 480 str. 2 kolor reprodukcije. ISBN 953-6093-29-4. - Anselmo Canterburvjski: QUOD VERE SIT DEUS. Svezak prvi: Uvod. Monologion. Proslogion. Bilingv. izd. Priredila i prevela Marina Miladinov. 1997. 327 str. 1 portret autora, 4 faksimila, 2 kolor reprodukcije. ISBN 953-6093-33-2. - - Ivan Duns Skot: RASPRAVA 0 PRVOM PRINCIPU. Uvod i komentar Wolfgang Kluxen. Bilingv. izd. S latinskog i njemaèkog preveo te studiju o �kotu napisao Mile Babiæ. 1997. 414 str. 9 ilustracija iz �ivota i djela Dunsa �kota, 1 slika u koloru. ISBN 953-6093-32-4. - F. W. J. Schelling: FILOZOFIJA MITOLOGIJE. Svezak prvi: Prva knjiga: Monoteizam (predavanja 1-6). Druga knjiga: Mitologija (predavanja 7-13). Preveo Damir Barbaric. 1997. 241 str. 1 Schellingov portret. ISBN 953-6093-38-3. - Kiril Miladinov: AUTOPSIJA APSOLUTNOGA - Schellingovnedovr�eni projekt. 1998.177 str. 1 kolor ilustracija. ISBN 953-6093-41-3. - Osvvald Spengler: PROPAST ZAPADA. Svezak prvi: Oblik i zbiljnost. Preveo Nerkez Smailagic. Priredio i prijevod redigirao Dimitrije Saviæ. 1998. 488 str. 8 ilustracija. ISBN 953-6093-35-9. - Osvvald Spengler: PROPAST ZAPADA. Svezak drugi: Svjetsko-historisjke perspektive. Preveo Nerkez Smailagic. Priredio i prijevod redigirao Dimitrije Saviæ. 199

8. 493 str. 9 ilustracija. ISBN 953-6093-36-7. - Oskar Becker: VELIÈINA I GRANICA METEMATIÈKOG NAÈINA MI�LJENJA. Preveo Kiril Miladinov. Priredio Damir Barbaric. 1998. 180 str. ISBN 953-6093-46-4. - S0ren Kierkegaard: FILOZOFIJSKO TRUNJE. Priredio i preveo Ozren �unec. 1998.168 str. ISBN 953-6093-45-6. - Ernst Cassirer: UZ EINSTEINOVU TEORIJU RELATIVNOSTI.Preveo Dario �karica. Priredio Damir Barbaric. 1998. 162 str. ISBN953-6093-47-2.B. Faustovska biblioteka Dimitrija Saviæa - E. T. A. Hoffmann: DVIJE BAJKE, JEDNA ÈUDNA I JEDNA PORNO-GRAFSKA PRIÈA (Majstor Buha. Mali Zaches zvan Zinnober. Datura fastuosa. Sestra Monika.). Preveo Antun Slavko Kaleniæ. 1998. 493 str. 6 ilustracija. ISBN 953-6093-40-5. - 1001 NOÆ. Svezak prvi: Od 1. do 31. noæi. Preveo Antun Slavko Kaleniæ. 1998. 422 str. 2 ilustracije. ISBN 953-6093-44-8. - 1001 NOÆ. Svezak drugi: Od 31. do 106. noæi. Preveo Antun Slavko Kaleniæ. 1998. 511 str. 4 ilustracije. ISBN 953-6093-49-9. - 1001 NOÆ. Svezak treæi: Od 107. do 169. noæi. Preveo Antun Slavko Kaleniæ. 1998. 456 str. 3 ilustracije. ISBN 953-6093-50-2. -