ARHITEKTONSKE KONSTRUKCIJE I MATERIJALI

01. Uvod, elementi zgrade, materijali u arhitekturi – opdenito, primjena, svojstva

1. Konstrukcijski elementi su zidovi, podovi, temeli, stropovi, krovovi i ostali dijelovi zgrade koji čine cjelinu ili dio cjeline zgrade, a

definiraju prostor i volumen. Napadne sile su sile koje djeluju na konstrukcijski sklop i on se posljedica gravitacije, vjetra, udarnih

valova, fizičkih udaraca, potresa, pritiska zemlje i podzemne vode te deformacije materijala i tla.

2. Elementi fizike zgrade su tehnički i zdrastveni uvjeti (temperatura, prorzračenost, osvjetljenost, vlažnost), trajnost, ušteda

energije i zaštita okoliša, toplinska zaštita, zaštita od buke, prostorna akustika, zaštita od vlage (kiše, vodene pare, kapilarne

vode, kondenzata), zaštita od požara.

3. Materijali konstrukcije prema namjeni:

-konstuktivni materijali i materijali za pregrađivanje

-materijali za oblogu i zaštitu (obloge za interieur, eksterieur i izolacijske obloge)

4. Elementi nosive konstrukcije su oni koji sudjeluju u preuzimanju opterečenja i njegovom prjenosu do temeljnog tla. Dijele se na

masivne sustave (zidane i betonske konstr. ) i lagane konstruktivne sustave (drvene i čelične)

5. Elementi pregrađivanja pregrađuju prostor unutar zgrade ili ga zatvaraju prema van. Dijele se na unutarnje (pregradne stijene,

vrata, pregradni namještaj...) i vanjske (nenosive stijene, prozori, ostakljene stijene, vrata...).

6. Elementi obrade i zaštite imaju ulogu zaštite od unutarnjih i vanjskih utjecaja te vizualni dojam.

7. Svojstva materijala utvrđuju se u laboratorijima za ispitivanje i istraživanje građevinskih materijala.

8. Svojstva koja se laboroatorijski ispituju i deklariraju su ona koja su bitna za konkretnu primjenu materijala: čvrstoda,

elastičnost/plastičnost, žilavost/krtost, trošnost, homogenost/heterogenost, težina, gustoda/poroznost, promjenjivost obujma,

provodljivost topline, provodljivost zvuka, trajnost/podložnost koroziji i vanjskim biološkim utjecajima, gorivost/vatrootpornost.

(9) Svojstva koja dodatno zahtjeva i provjerava arhitekt iz estetskih i financijskih razloga su: tekstura, struktura, obradivost, boja,

cijena. Svojstva se deklariraju u Normama i Propisima za primjenu materijala.

9. Osnovna mehanička svojstva su: čvrstoda, markamaterijala, žilavost i tvrdoda.

10. Čvrstoda je maksimalno naprezanje pri kojem se razara materijal. Može biti vlačna, tlačna, vlačna na savijanje i torziju.

11. Čvrstoda na pritisak je sila/površina – MPa

12. Marka materijala je tlačna čvrtoda materijala.

13. Žilavost je svojstvo materijala da se trajno deformira prije loma. Tvrdoda je otpornost pri prodiranju u sredinu materijala.

14. S obzirom na lokaciju izvedbe izvedba može biti na gradilištu (in situ) – monolitna gradnja ili izvan gradilišta – montažna gradnja.

15. Prednost izvedbe na gradilištu je viši stupanj povezanosti (monolitnost konstrukcije), a nedostatak oplate, potrebno je više

radne snage, duža izvedba, ovisnost o vremenskim prilikama.

16. Prednost montažne gradnje je manji broj radne snage, brža izvedba, lakša kontrola izvedbe, elementi su jeftiniji u velikim

serijama, viša kvaliteta elemenata. Nedostatak je ograničena veličina elemenata i skuplji elementi u malim serijama

02.Konstruktivni sustavi zgrada

1. Konstruktivni sustavi su sustavi raspoređivanja konstruktivnih elemenata.

2. Na izbor konstrukcije utječe namjena zgrade, opterečenj, vrsta materijala, vrsta tla, građevni propisi, brzina izgradnje, klimatski

uvjeti, oblikovanje, potresna zona.

3. Osnovni elementi konstrukcije koji se javljaju u svim zgradama su krov, vertikalni nosači, stropovi/grede/svodovi, temelji

4. Sile koje djeluju na konstrukciju su: gravitacija, vjetar, udatni valovi, fizički udari, zemljotres, deformacija materijala i tla.

5. Kao posljedica gravitacije javlja se vertikalna sila – stalno opterečenje (vlastita težina), pokretno korisno opterečenje i

opterečenje snijegom

6. Sile od deformacije materijala nastaju zbog temperature i vlage i dovode do stezanja i rastezanja materijala.

7. Rad konstrukcije su mali pomaci i deformacije konstrukcije u granicama dopuštenog.

8. Dilatacija je prekid u konstrukciji.

9. Dilatacije se izvode kod zgrada vertikalnih dužima iznad 35-40 m, odsječcima različitih visina, zgrada na različitim kvalitetama tla,

mjestima nagle promjene opterečenja, primjene različitih konstruktivnih sustava, viših potresnih zona.

10. Sustav punih nosivih stijena je sustav u kojem se ploča oslanja na 2 usporedna vertikalna elementa ili elemente u oba smjera.

11. Vrste punih nosivih stijena: uzdužne, poprečne i kombinirane (uzdužne i poprečne). Raspon stijena je oko 3m, maksimalno 5-6m

12. Nedostaci uzdužnih stijena: duže pročelje ima manje otvore, ograničena dubina prostorija, ograničena fleksibilnost prostora.

Prednost poprečnih: makasimalna mogudnost otvaranje, organizacija prostora s poprečnim prozračivanjem.

13. Stabilitet konstruktivnih sustava osigurava krutost zgrade. Postiže se krutošdu na savijanje vertikalnih elemenata, mogudnošdu

da horizontalne konstrukcije preuzmu i horizontalna opterečenja i prenesu ih na vertikalne elemente

14. Ukruta preuzima horizontalne i kose napadne sile. To su vertikalni elementi povezani potpuno krutim stropnim pločama, izvode

se okomito na smjer glavnih stijena. Razmak između zidova ukrute određuje vitkost zidova. Materijal za izvedbu punih nosivih

stijena su elementi za zidanje (opeka, beton, kamen) ili monolitna izvedba od AB

15. Skeletni sustav je sustav pravilno raspoređenih vertikalnih i horizontalnih elemenata (stupova i greda) gdje grede preuzimaju

vertikalno opeterečenje sa stropne ploče i prenose ga na stupove.

16. Vrste skeletnih sustava: uzdužni, poprečni u oba smjera. Raspon kod jednosmjernih stropova je 5-7m, a kod dvosmjernih 8m.

17. Prednost skeletnog sustava: veči rasponi, veda visina zgrade, manja težina konstrukcije, fleksibilan prostor, veda mogučnost

oblikovanja, maksimalna otvorenost svih pročelja.

18. Vrste skeletnog sustava s obzirom na vrstu stropne konstrukcije i položaj greda: sustav s primarnim gredama, sustav s

primarnim i sekundarnim gredama, sustav bez vidljivih greda (plosnati strop, gljivasti strop, kasetirani strop)

19. Za sustave od AB i ukruta se izvodi od AB u 2 okomita smjera ili kao jezgra (oko stubišta, dizala..), za sustave od čelika kao ukruta

se koriste dijagonalni čelični elementi (štapovi), za sustave od drva koriste se drveni ili čelični dijagonalni elementi (kosnici).

20. Konstruktivni sustav zidane konstrukcije ograničava dimenzije prostora i dozvoljava manje otvore u zidu.

21. Konstruktivni sustav sa AB stijenama omogudava veču slobodu projektiranja i velike ostakljene stijene

22. Konstruktivni skeletni sustav omogudava veliku slobodu projektiranja i naknadnih adapracija i maksimalno osvjetljenje pročelja.

23. Prostorni konstruktivni trodimentijonalni sustavi koji djeluju kao jedna cjelina, imaju veliku čvrstoču i izvode se od AB, čelika i

drva. To su rešetkaste konstrukcije, nabori, ljuske, lančanice, šatori i pneumetske membrane.

03.a Modularna koordinacija

1. Modularna koordinacija jesustavno određivanje mjera građevinskih elemenata i sklopova

2. Modularna koordinacija provodi se zbog racionalizacije i industrijalizacije u izgradnji i potrebe da se uskladi proces projektiranja

sklopa i proizvodnje elemenata u smislu mjera

3. Prednosti primjene modularne koordinacije su lakša suradnja projektanata, proizvođača i izvođača, standardni građevinski

elementi se koriste za gradnju različitih tipova zgrada, pojednostavljenje izrade nacrta, jednostavna zamjena elemenata prilikom

projektiranja ili izvedbe, brža i ekonomičnija izvedba. (4)

5. M je jednostavni osnovni modul jednak je dužini od 10cm

6. Multimodul su višekratnici osnovnog modula – 3M, 6M, 12M, 15M, 30M, 60M

7. Elementi zgrade u idejnim i glavnim projektima kotiraju se u modularnim mjerama (nx10cm)

8. Toleranca je tolerirano odstupanje od nazivne mjera.

9. Blok opeka usklađena je sa SI sustavom modularne koordinacije, blokovi su tlocrtnog formata 1,5M, 2M, 2,5M, 3M, a NF opeka

nije usklađena sa SI sustavom pa je tlocrtni modul onutar kojeg se razvija zid 13x13cm

10. Modularne mjere za blok opeku po visini je 1,5M ili 2M, A NF opeke 7,5cm

11. Stvarna tlocrtna dimenzija izvedenih otvora ili dijelova zida, ovisno o postojanju ili nepostojanju sloja morta bit de veda ili manja

za 1cm od modularne tlocrtne mjere.

12. Termoblokovi su u pravu viši i širi od običnog bloka (2,5x2,5M) čime se potiže brži rad i ušteda na mortu

03.b. Masivne zidane konstrukcije, elementi za zidanje od opeke i betona

1. Opeka je proizvod od dobre očišdene gline, oblikovana u opeke.

2. Keramika je paljena glina.

3. Opeka je paralelo piped i prema veličini može biti NF (normalnog formata) ili povečanog formata (modularna opeta, blokovi i

ploče, radijalna opeka)

4. Opeka prema strukturi može biti puna i sačasta, šuplja i porozna

5. Namjena opeka povezana je sa strukturom i oblikom opeta i može se koristiti kao kostruktivni zid, pregradni zid, obložni zid,

opločenja...

6. U opekama večih formata izvode se šupljine za lakše hvatanje.

7. Veličina i težina opeke prilagođena je rukovanju i smanjenju deformacija pri sušenju i pečenju

8. Izloženost na kiši i mrazu trpi samo fasadna opeka, a ostale s štite žbukanjem

9. Od opeke se izvode vatrobrane stijene. Ožbukana puna opeka ima vatrootpornost 120min.

10. Toplinsko izolacijska svojstva opeke ovise o vlažnosti, poroznosti, rasoredu šupljina, ispunjenosti reški mortom i vrti morta.

11. Poroziranje je stvaranje zračnih pra u opeci prilikom pečenja. Izvodi se jer se tako postiže bolja toplinska izolacija.

12. Zvučna izolacija kod zidova poeke ovisi o površnoj masi pregrade, ispunjenosti reške mortom i rasporedu šupljina.

13. Nf opeke su pune opeke normalnog formata (250/120/65)

14. Obložna opeka ima ravne bridove i radi se od kvalitetnije gline, postoji i u tamnijim bojama te ima povečanu otpornost na

atmosferske priklike, a moguda je i dorada glaziranjem, engobiranjem, pjeskarenjem i reljfiranjem

15. Šuplje opeke mogu biti normalnog formata ili blokovi vedeg formata (250,290/90,120,190,250/140,190,238,250), s vertikalnim

ili horizontalnim šupljinama

16. Opeke s horizontalnim šupljinama ne smiju se koristiti za izvedbu konstruktivnih zidova

17. Bočne stranice opečnih blokova se profiliraju radi boljeg prijanjanja žbuke.

18. Visine šupljih opečnih blohova su ugl. 140,190,238,250

19. ?

20. Šuplji opečni blokovi s povečanom toplinskom izolacijom izvode se kao termoblokovik s umecima ploča toplinske izolacije,

rasporedom šupljina da bi se produljio put provođenja topline, prekidom toplinskih mostova u reškama, fiksiranjem blokova

PUR montažnom pjenom umjesto mortom. (21)

22. Termo blok opeke su opeke vedeg formata, od poroznog materijala

23. Rednost termo blokova je veda dimenzija koja omogudava brže zidanje i bolja toplinska izolacija

24. Mortni džep kod termo blokova omogudava da vezivo ne stvara toplinski most u sudarnici i da se zid od bloka poveže u cjelinu

kod zidanja u visoko potresnim područjima

25. Termoblok je ugl. debljine 300,380,450, a zidovi 20-30 cm (?)

26. Termo blokovi mogu se koristiti kod nižih objekata ili kao vanjski zidovi ispune u skeletnom sustavu gradnje

27. Suvremeni princio zidanja zidova od opeka: velikoformatnimopečnim blokovima s vertikalnim šupljinama, NFopeka samo za

pregradne zidove unutar zgrade koji nose konzolno ovješene elemente ili kao fasadna opeka. U ostalim slučajevim interieurski

zpregradni zidovi izvode se od velikoformatnih šupljih ploča.

28. Prednost izvedbe zidova velikoformatnih blokova: bolja toplinska zaštita zbog visokoprošupljene mase zida, manje toplinskih

mostova u sudarnicama i ležajnicama, brža izvedba, manja masa zida.

29. Šuplje ploče od opeke koriste se za izvedbu unutrašnjih pregradnih zidova, nisu povoljne za nosive zidove.

30. Posebne vrste opeka su prepeka(klinker), šamotna opeka, vapnenosilikatne/silikatne opeke i blokovi. Silikatna opeka je opeka

od kvarcnog pijeska, vapna i vodeprešana pod tlakom i izložena vodenoj pari pod tlakom.

31. Polumontažna stropna konstrukcija sastoji se od nosivih gredica i uloška od opeke.

32. Najčešde korišteni polumontažni stropovi su Fert stropovi i Porotherm stropovi. (?)

33. ?

34. Elementi za zidanje od betona mogu biti od normalnog betona i lakog betona. Elementi od normalnog betona koriste se za

seklaže u potresnim područjima ili za neobrađene zidove pomočnih prostorija. Elementi od lakog zamjenjeni su porobetonom.

35. Prednost izvedbe od betonskih blokova: robusan, vodootporan, jeftin, netreba dodatnu obradu.

36. Betonski blokovi mogu se koristiti u zidovima od opeke kao potresni blokovi

37. Suvremeni elementi za zidanje od porobetona izvedeni su s perom i utorom na bočnim stranama i rupama za prihvat, postoje

minimalna odstupanja u dimenzijama, obradivost površine s minimalnom debljinom sloja žbuke ili gletanjem, koriste se za

pregradbene zidove debljine 7,5; 10;12,5cm i unutarnje nosive zidove debljine 20 i 25cm.

38. Ostala područja primjene elemenata od porobetona u nosivim konstrukcijama: ulošci kod polumontažnih stropova, stropne

ploče, gredive i ulošci(ispune)

04.a Masivne zidane konstrukcije, izvedbe

1. Zidane konstrukcije izvode se kod manjih zgrada i kod zgrada koje su u oblikovnom i prostornom smislu manje zahtjevne.

2. Zidane zgrade izvode se od elemenata povezanih mortom – ljepilvim vezivom blokova. Zidovi koji se izvode u dodiru s tlom

najčešde se izvode u monolitnoj AB konstrukciji.

3. Mortovi se sastoje od veziva, agregata i vode. Vrste morta: vapneni mort (vapno, pijesak, voda), vapneno-cementni/produžni

mort (vapno i cement, pijesak,voda), cementni mort (cement, pijesak, voda), cementni mort (cement, pijesak, voda),

polimercementni mort (građevinsko ljepilo – tankoslojni mort). Konstruktivni zidovi se zidaju produžnim mortom jer ima

dovoljnu čvrstodu i elastičnost te produženo vrijeme vezanja. Debljina morta u sljubnicama je kod običnog morta 8-15mm

(ležajnice 10-12mm, sudarnice 10mm), a kod tankoslojnog morta 3-5mm

4. Produžni mort je mort u kojem su voda, vezivo vapno i cement, agregat pijesak. Koristi se za zidanje konstruktivnih zidova.

Vapno daje mortu vedu elastinost i obradivost, a cement čvrstodu i krutost.

5. Zidanjem se stvaraju horizontalni redovi koji se nazivaju slojevi zida. Horizontalne sljubnice opeka ili blokova zovu se ležajnice, a

vertikalne sudarnice.

6. Kod izvedbe zida potrebno je kontrolirati vodoravnost slojeva i okomitost zida. Treba iskoristiti što više cijelih elemenata, a

sječeni komadi sijeku se na ½, ¼ ili ¾. Ležajnice i sudarnice trebaju biti potpuno ispunjene mortom. Sudarnice se nesmijju

poklapati u susjednim slojevima zida. Uobičajeno izmicanje sudarnica je ½ dužine opeke ili bloka, minimalna je 0.4 visine, ali ne

manje od 4 cm.

7. ?

8. Vez je zaatski izsprava način povezivanja elemenata u cjelinu zida radi postizanja jednake raspodjele opteredenja u zidu. Prema

razdiobi vežnja i dužnjaka u zidu razlikujemo vez dužnjaka (uzdužnjaka) i vez vežnjaka. Izvode se od opeka NF i opeka velikog

formata (blok opeka).

Blokovski (engleski) je povijesni vez od opeka NF.

9. Ugao i sudar zidova od blok opeke u tipu konstrukcije bez vertikalnih serklaža – način zidanja nosivih zidova novijih zgrada – od

blok opeka

Ugao zidova od opeke NF – tip konstrukcije bez vertikalnih serklaža – način zidanja u starijim zgradama

10. Zidani zidovi osjetljivi su na potrese zbog preuzimanja horizontalnog i vertikalnog opterečenja. Zbog opasnosti od potresa u

Hrvatskoj postoji ograničenje koje definira tipove zidanih konstrukcije i ograničavaju primjenu nosivih sustava od zidanih

elemenata.

11. Zehnički propisi za zidane konstrukcije upuduju na europske norme za primjenu u projektiranju zidanih zgrada. Određuju osnove

projektiranja i djelovanja konstrukcije, projektiranje zidanih konstrukcija, geotehničko projektiranje, projektiranje konstrukcija

otpornih na potrese. Prema tekničkom propisu zidana konstrukcija izvodi se kao neomeđeno (nearmirano) ziđe, omeđeno

(nearmirano) ziđe, arirano ziđe i prednapeto ziđe.

12. Mehanička otpornost i stabilnost zidanih konstrukcija u potresnim područjima postiže se zidovima ukrute, AB serklažima koji

povezuju sve konstruktivne zidove, krutim stropnim konstrukcijama, armiranim zidovima.

13. Mehanička otpornost i stabilnosti konstrukcije kod neomeđenog nearmiranog ziđa postiže se horizontalnim AB serklažima i

krutim stropnim konstrukcijama.

14. Mehanička otpornost i stabilnost konstrukcije kod omeđenog nearmiranog ziđa postiže se korizontalnim i vertikalnim AB

serklažem i krutom stropnom konstrukcijom

15. Mehanička otpornost i stabilnost konstrukcije kod omeđenog i armiranog ziđa postiže se hotizontalnim i vertikalnim AB

serklažima, krutim stropnim konstrukcijama i AB zidovima.

16. Minimalna debljina konstruktivnog zida u potresnim zonama je 24cm. Za zidanje se koristi produžni mort koji je u područjima

male seizmičke aktivnosti marke M2,5 za nearmirano i omeđeno ziđe i M5 za armirano ziđe

17. Kod neomeđenog ziđa u području stropne konstrukcije izvodi se horizontalni AB serklaž povezan sa krutom AB stropnom

konstrukcijom. Horizontalni serklaži su vodoravne AB monolitne konstrukcije koje poput prstena povezuju sve konstruktivne

zidove. Izvode se na razmacima od maksimalno 6 m, a najčešde u visini svake stropne ploče. Armiraju se najmanje 4 uzdužne

šipke. (18)

19. Omeđeno ziđe su zidovi zidani po pravilima zidarskog veza, omeđeni božno s vertikalnim AB betonskim serklažima. Vertikalni

serklaži su uspravni AB elementi koji se izvode na spojevima svih konstruktivnih zidova (uglovi, sudari, križanja) i slobodnim

počecima zidova. Izvode se u oplati koja se uklanja ili u elementima koji ostaju u konstrukciji. Vertikalni serklaž izvodi se u

dimenzijama presjecišta zidova, minimalno 24x24cm. Armiraju se minimalno 4 vertikalne čelične šipke. Serklaži se betoniraju

nakon izvedbe zidanog dijela zida. Vertikalni serklaži se mogu izvoditi s izmicanjem elemenata, bez izmicanja elemenata (loše

rješenje) i armiranim posebnim elementima (potresnim blokovima)(20)

21. Potresni blokovi s armirani posebni elementi. Kod izvedbe kuta s potresnim blokom u zidu od termo blokova stavlja se dodatna

obloga od toplinske izolacije. (22) (?)

23. ?

23. Armirano i prednapeto ziđe primjenjuje se kad su zidani zidovi izloženi vedim horizontalnim silama (vjetar, potres..) , kada nema

dovoljno zidova za ukrudenje, kod izrade predzgotovljenih sustava ziđa te kod sanacija povjesnih zgrada.

24. Krute stropne konstrukcije u zidanim konstrukcijama su AB monolitne ploče izvedene ljevanjem betona na oplatu (izvedba in

situ) pri čemu se masa betona poveže sa ziđem u jednu cjelinu.

25. Monolitiziranje je povezivanje mase betona sa ziđem u jednu cjelinu.

26. Največi broj etaža i minimalna površina nosivih zidova za svaki smjer u odnosu na površinu etaže: neomeđeno nearmirano ziđe:

7. potresna zona, 3; 3%, 8. potresna zona: 2;5%, 9. potresna zona: 1;6%; omeđeno nearmirano: 7. Potresna zona: 7.potresna

zona: 4,4%; 8.potresna zona: 3,4%; , 9.potresna zona: 2;4%; armirane konstr.: 7. Potresna zona: 5;5%; 8.potresna zona: 4;5%, 9.

potresna zona: 3;5%

27. Ograničenja za zidane konstrukcije prema Tehničkim propisima: nije dopušteno projektiranje konzola upetih samo u ziđe zidane

konstrukcije, nije dopušteno projektiranje zidanih konstrukcija u kojima su pojedine etaže izvedene kao konstrukcije drugih vrsta

(betonske, čelične i dr.) ili drugog sustava konstrukcije (skeletne...), nije dopušteno projektiranje zidanih konstrukcija kojima se

zidovi iste etaže izvode od raznovrsnih zidnih elemenata ili kao zidovi druge vrste ili sustava konstrukcije.

28. Ograničenja prema tehiničkom propisu u zoni temelja i temeljnih etaža: dopušta se izvedba betonskih zidova iznad temelja

(podrumski zidovi) na koje se nastavlja zidana konstrukcija, gornji rubovi temelja zidane konstrukcije moraju biti međusobno

povezani AB veznim gredama ili AB betonskom podnom pločom.

29. Temeljna pravila za projektiranje zidanih konstrukcija u potresnim područjima prema E8:

-nosivi zidovi u dvameđusobno okomita smjera

-simetričnost ukrudivanja

-primjena krutih stropnih konstrukcija

-glavninu vertikalnog opteredenja preuzimaju zidovi (75%)

-otvori simetrično postavljeni u odnosu na bočne zidove

-otvori vede površine trebaju imati AB vertikalne serklaže

-sudarnice u zidu potpuno ispunjene mortom

31. -neomeđeni (nearmirani) zidovi – debljina zida min.30.cm, horizontalni serklaži na razmaku maksimalno 4m, visina izgradnje do

P+1 u višim potresnim zonama

-omeđeno (nearmirano) ziđe –razmak između serklaža maksimalno 4m, debljina zida minimalno 24cm,

Armirano ziđe – debljina zida minimalno 24cm, visina izgradne od P+2 do P+4 ovisno o potresnoj zoni

32. Za izvedbu ziđa od porobetonskih i betonskih blokova u potresnim područjima vrijede ista pravila kao i za zidove od opeke

33. Prednost izvedbe ziđa s porobetonskim blokovima u odnosu na ostale vrste elemenata za zidanje: manja vlastita težina

konstrukcije, zidanje u tankom sloju građevinskog polimercementiranog ljepila zbog ravnih površina i iste veličine svih blokova.

04.b. Masivne zidane konstrukcije, izvedba otvora

1. Konstrukcija gornjeg završetka otvora mora preuzeti cjelokupno opteredenje od konstrukcija iznad otvora te ga zajedno s

vlastitom težinom prenijeti na dijelve zida sa strane

2. Nadvoji su izloženi savijanju te se izvode od materijala koji dobro podnose i tlačna i vlačna naprezanja (AB, čelik, čelikom

armirana tankostijena opeka i porobeton), lukovi su konstruktrukcije u kojima se pojavljuju samo tlačna naprezanja. Izvode se

kao zidane konstrukcije od materijala koji se izloženi samo tlačnim naprezanjima (opeka, kamen – zidani lukovi)

3. Nadvoji su izloženi savijanju. Donji dio horizontalne grede izložen je vlačnoj, a donji tlačnoj sili. U lukovima se pojavljuju samo

tlačna naprezanja pod vertikalnim opteredenjem iznad zida.

4. Prema načinu izvedbe i vrsti materijala razlikujemo monolitni nadvoj (od AB koji se ulijeva u oplatu na licu mjesta i povezuje sve

konstruktivne dijelove u cjelinu) i montažni nadvoj (nadvoj od predzgotovljenih elemenata od AB, čelika, armirane tankostijene

opeke ili armiranih gredica porobetona )

5. Ležaji nadvoja iznose 20cm u konstruktivnim zidovima i 12cmu pregradnim zidovima.

6. Nadvoj se izvodi u širini zida od betona koji se pojačava (armira) s čeličnim šipkama. Broj potrebnih šipki i dimenzija profila ovisi

o rasponu otvora i opteredenju koje preuzima nadvoj. Visina nadvoja približno se određuje s 1/10 do 1/15 svijetlog raspona

otvora.

7. Armirano betonski zidovi u vanjskom se zidu s vanjske strane izoliraju pločama toplinske izolacije. Ploče toplinske izolacije su

najčešde „kombi“ ploče (troslojne ploče s jezgrom od polistirena ili kamene vune) koje se ulažu u oplatu prije betoniranja

nadvoja.

8. Monolitni AB nadvoj iznad prozora s toplinskom izolacijom – zid s provjetravanom fasadnom oblogom od opeke

9. Izgubljena oplata je oplata koja ostaje ugrađena jer se ne želi ili ne može ukloniti.

10. Elementi izgubljene oplate koji doprinose toplinskoj izolaciji vanjskih nadvoja: porobetonski elementi(lagani, čelijasti beton),

elementi s integriranom toplinskom izolacijom za vanjske nadvoje.

11. Montažni nadvoji razlikuju se prema vrsti materijala: AB, čelični, od armirane tankostijene opeke, od armiranog laganog betona

(porobetona)

12.

13. Čelični nadvoji najčešde se izvode kod naknadno probijenih otvora u zidovima. Čelične nadvoje treba zažtititi od korozije i/ili

požara (s premazima, vatrootpornim žbukama, zalijevanjem u betonu ili s oblogama od negorivih ploča)

14. Montažni nadvoji od armirane tankostijene opeke – elementi od tankostijene opeke širine 9 ili 12cm, a dužine 25cm slažu se po

dužini i ispunjavaju cementnim mortom ili sitnozrnim betonom u koji se ulažu čelične šipke. Tvore se gredice – nadvoji koji se

polažu iznad otvora. Prema visini se razlikuje niski nadvoj (raspon do 150cm) i visoki nadvoj (raspon do 250cm)

15. Luk je horizontalni ili zakrivljeni konstruktivni element oslonjen na dva uporišta koji premošduje otvor na zidu (preuzima

opteredenja od zida iznad njega).

16. Na uporištima se pojavljuje kosa sila koja nastoji odgurnuti ležaj. Najpovoljnije je da je sila na uporištu pod što strmijim nagibom

(horizontalna komponenta sile što manja)

05.a. Masivne konstrukcije – masivne stijene

1. Stijene su vertikalni elementi zgrade koji ograđuju ili pregrađuju prostorije. Zid je uži pojam i odnosi se samo na zidane stijene

2. Stijene se u odnosu na preuzimanje opteredenja djele na konstruktivne (nosive i nosive stijene ukrute) koje imaju ulogu

preuzimanja opteredenja i nenosive stijene (pregradne stijene, fasadne obložne stijene) koje nose samo vlastitu težinu i imaju

funkciju pregrađivanja

3. Stijene u odnosu na način izvedbe djele se na zidane (zidane od elemenata povezanih mortom ili ljepilom), monolitne stijene

(beton izliven u oplatu) i montažne stijene (sastavljene montažom od gotovih elemenata)

4. Stijene u odnosu na vlastitu težinu djele se na masivne/teške stijene (opeka, kamen, teški beton...) lake stijene (lagani beton,

drvo, metal, gipskarton...)

5. U masivne stijene ubrajamo zidane stijene od opeke, betona i kamena, AB monolitne stijene i masivne stijene od montažnih

elemenata. Površinska težina stijena u pravilu je veda od 100kg/m2

6. Lagane stijene izrađene su od drvene ili metalne konstrukcije stupova i greda, obostrane obloge od različitih materijala,ispune

međuprostora s materijalima za toplinske i/ili zvučne izolacije. Sustavi laganih vanjskih stijena imaju u svom sastavu vedu

debljinu toplinske izolacije zbog potrebe zaštite unutarnjeg prostora od pregrijavanja i ohlađivanja.

7. Masivne zidane stijene mogu biti konstruktivne ili imati ulogu pregrađivanja. Kod konstruktivnih minimalna debljina zida je 24

cm, a kod pregradnih je manja. Tanji zidovi koji nose konzolno ovješene elemente ili su u njima izvode prorezi za provođenje

instalacija vode i odvodnje trebali bi biti od opeka NF ili opečnih ploča povedane nosivosti debljine 12-15 cm.

8. Jednostruki masivni zidovi su oni koji cijelom svojom tlocrtnom površinom zidanog zida sudjeluju u preuzimanju opteredenja.

Sastoje se od jednog zidanog zida, ožbukanog običnom žbukom (tankim završnim slojem za zaglađivanje zida) Zbog potrebe

dodatnih slojeva s drugim funkcijama jednostruki zidovi od opeke postaju jednostruki višeslojni.

9. Zidovi od opeke i blokova sa šupljinom su zidovi koji se sastoje od dva zida na određenom međuramaku (odvojeni šupljinom).

Najčešde samo jedan preuzima opteredenje, a drugi ima ulogu vanjske obloge i zaštite. Razlikujemo zidove sa šupljinom koja

sudjeluje u toplinskom otporu i zidove sa šupljinom koja ima ulogu izolacije od vlage. Kod vanjskih zidova debljina šupljine je 12

cm, a najviše 10cm u potresnim područjima. Najveda neprekinuta visina šupljine je 10m, ali se ugl izvodi u visini svake stropne

ploče uz dodatno pridržanje obložnog zida za nosivi zid. Zidovi moraju biti međusobno povezani nehrđajudim metalnim

sponkama (minimalno 5kom/m2) u horizontalnom razmaku do 3m.

10. Zidovi sa šupljinom kao toplinskom izlacijom zidaju se kao nosivi ili nenosivi zidovi kod pregrađivanjan prostora prema van.

Nosivi zid mora biti debljine minimalno 24cm. Može se izvoditi s praznom ili djelomično praznom (dio zauzima toplinska

izolacija) šupljinom gdje treba osigurati mirovanje zraka što se postiže prekidom šupljine redom vežnjaka koji služi i za

povezivanje dva zida, a zidovi moraju biti dobro obostrano ožbukani ili kao šupljina ispunjena toplinskom izolacijom gdje se

zidovi povezuju metalnim sponkama i moraju biti dobro obostrano ožbukani.

11. Zidovi sa šupljinom koja ima ulogu izolacije od vlage imaju obložni zid od vidljive fasadne opeke NF ili silikatne opeke ili blokova.

Šupljina mora biti dobro provjetravana da bi se iz zida odvela vlaga uzrokovana kišom il vlagom nastalom zbog izjednačavanja

parnog pritiska (unutarnja vlaga). Debljina šupljine mora iznositi 3-4cm kod hrapavih i minimalno 2cm kod glatkih obloga. Otvori

za ulaz i izlaz zraka trebaju biti dovoljne veličine, a smješteni su na vrhu i dnu šupljine.

12. Kod zidova u kojima šupljina ima ulogu toplinskog izolatora zid je dobro obostrano ožbukan i onemogudeni je protok zraka, dok

je kod zidova sa šupljinom koja ima ulogu izolacije od vlage potrebno prozračivanje pa se obložni zid ne žbuka i postoje otvori za

ulaz i izlaz zraka (mortom neispunjene sudarnice).

13. Obložni i nosivi zid povezuju se nehrđajudim metalnim nosačima ili od armiranom betona. Nosač sadrži hozontalnu ploču za

oslanjanje obložnog zida. Elementi su pojedinačni ili ograničene dužine radi jakog toplinskog rastezanja materijala. Oblikovani su

da omogudavaju vertikalno strujanje zraka. Razmak horizontalnih oslonaca obložnog zida je do 3m.

14. U ravnini stropne konstrukcije je prekid šupljine zbog armitanobetonskog istaka na koji se oslanja vanjski zid. Vanjski rub AB

istaka mora biti toplinski izoliran. Zbog premale toplinske izolacije na betonu(moguda maksimalno 4cm) izbjegva se takvo

oslanjanje. Najpovoljnija je izolacija s elementom za prekid toplinskog mosta (toplinsko izolacijska pločna s tlačnom i vlačnom

armaturom) jer omogudava istu debljinu toplinske izolacije u svim dijelovima ziđa i minimalan toplinski most. (15)

16. ?

17. Otvori za ulaz i izlaz zraka izvode se na najnižem i najvišem mjestu šupljine tako da se sudarnice ne ispune mortom. Prema normi

otvori za provjetravanje trebaju po dužnom metru šupljine iznositi za ulaz i izlaz zraka po 1500mm2

18. Izvedba obložnog zida s oslanjanjem na AB istake dozvoljena je samo uz ugradnju elemenata za prekid toplinskog mosta da bi se

spriječila pojava gljivica i plijesni zbog hladnih površina betona u interiuru

19. Izvedba obložnog zida na metalnim nosačima – nehrđajudi čelični nosači usidreni su u stropnu konstrukciju. To je povoljnija

varijanta jer je AB zid kontinuirano zaštiden istom toplinskom izolacijom, a ventilacija je neprekinuta nosačima.

20. Metalni horizontalni oslonci preporučljivo se izvode s elastičnom ispunom ležajnice obložnog zida ispod kontinuiranog

horizontalnog oslonca radi različite temperaturne dilatacije nosivog i obložnog zida. Koristi se za izvedbu nadvoja iznad otvora u

obložnom zidu (?)

21. Pogledaj 18. Pitanje

22. Pogledaj sva pitanja u ovom poglavlju vezana za šupljine s ulogom izolacije od vlage -.-

23. Kompozitni zidovi su mješoviti zidovi od opeke i nekog drugog materijala.

24. Suvremeno se kompozitni zidovi izvode od kamena i betona. Obično kod današnjih dvostrukih zidova sa šupljinom koja ej

zapunjena toplinskom izolacijom, gdje je kompozitni zid vanjski obložni zid kada se želi vidjeti viši masivni kameni zidani zid

izvana na pročelju. Najčešde u Dalmaciji.

25. AB stijene su konstruktivni dijelovi zgrade koji se izvode u debljinama od minimalno 15cm. Kod stijena koje imaju i neku drugu

funkciju izvode se i dodatni slojevi prema potrebi i funkciji (npr. Obloga s toplinskom izolacijom). Jednoslojne AB stijene izvode

se samo kao unutrašnje konstruktivne stijene u istim mikroklimatskim uvijetima

26. Višeslojne AB stijene – kompaktno obložene i stijene s provjetravanom oblogom

27. Višeslojne AB stijene s vanjskom provjetravanom oblogom od fasadne opeke

1- Fasadna ili silikatna opeka 12cm

2- Provjetravani zračni sloj min.4cm

3- Toplinska izolacija 8-10cm

4- AB stijena 15-20cm

5- Unutrašnja žbuka 1,5-2cm

6- Nehrđajude sidro Ø3-4mm

28. Višeslojna AB stijena s vanjskom provjetravanom oblogom od kamenih ploča

1- Kamena ploča 3-4cm

2- Provjetravani zračni sloj min 2cm

3- Toplinska izolacija 8-10cm

4- AB stijena 15-20cm

5- Unutrašnja žbuka 1,5-2cm

6- Nehrđajude sidro

29. Višeslojna kompaktna AB stijena sa šupljinom koja sudjeluje u toplinskom otporu

1- Vanjska žbuka

2- Zid od šuplje opeke NF 12cm

3- Toplinska izolacija 8-10cm

4- AB zid 15-20cm

5- Unutarnja žbuka 1,5-2cm

6- Nehrđajude sidro

30. Montažni skeletni sustav sastoji se od montažnih nosivih elemenata (atupova, greda i stropova) , a stijene mogu biti montažni

AB paneli, zidani zidovi i montažne lagane stijene

31. Obložne vanjske stijene kod montažnih skeletnih sustava mogu biti

-montažne AB fasadne stijene (paneli) – predzgotovljeni AB elementi (paneli) -montažni „sendvič“ zidni paneli – velikoplošni

troslojni paneli (AB-toplinska izolacija-AB)

-montažni armirani lakobetonski elementi stijena (porobetonske montažne ploče)-sustav armiranih porobetonskih ploča na

montažnoj nosivoj AB skeletnoj konstrukciji ili čeličnoj nosivoj skeletnoj konstrukciji

-montažni paneli od armirane tankostijene opeke – paneli od posebnih blokova pečene gline koji su međusobno spojeni mortom

i armirani čeličnim šipkama, izrađuju se kao puni paneli i paneli s otvorima za vrata i prozore i ugrađenim nadvojem, visine su

etaže, dužine 2-3m, na spjevima se dodatno armiraju i monolitiziraju

32. Prednost montažnog skeletnog sustava u odnosu na monolitnu izvedbu ab nosivih konstrukcija je brža i jednostavija izvedba na

gradilištu.

33. Montažne konstrukcije izvode se od panela se postavljaju i međusobno spajaju na gradilištu. Spajaju se u ravnini stropa i na

uglovima se sustav povezuje (dodatno armira) i monolitizira s AB izvedenim in situ

34. Plumontažne AB stijene stijene kod kojih se nakon montaže na poziciju u zgradi i postave armature središnji dio ispunjava

betonom.

05.b. Masivne konstrukcije – pregradni ne nosivi zidovii stijene

1. Pregrani nenosivi zid ili stijena je građevni dio koji pregrađuje prostor i ne preuzima opteredenja drugih građevnih dijelova

2. Masivne nenosive stijene mogu se izvesti kao zidane pregradne stijene od opeka ili ploča (opeke i blokovi od pečene gline,

običnog i laganog betona, staklene opeke...), pregradne stijene izvedene od ploča u visini etaže (ploče od porobetona, gipsa,

drvocementa...) i monolitne pregradne stijene od AB

3. Zidane pregradne stijene od opeka ili ploča izvode se u dužnjačkom vezu u debljinama koje su određene dimenzijama elemenata

od kojih su zidane. Debljina zida u pravilu nije veda od 12cm. Debljina zida od opeke NF je 12 i 6,5cm, a zida od blokova i ploča 8;

9; 10; 11,5; 12; 15 i <19.

4. Zidane pregradne stijene opeke NF debljine 6,5cm zidaju se opekom položenom sjekomice („na kant“) i izvodi se kod manjih

površina zidova (približno 4m2) i ne podnose oslabljenja zbog vođenja instalacija. Da se postigne veda čvrstoda zidaju se u

cementnom mortu i armiraju.

Zidane pregrade od opeke ND debljine 12cm zidaju se s opekom položenom širom stranom kao ležajem. Od svih zidanih

pregradnih stijena imaju najvedu čvrstodu, mogu preuzeti manja opteredenja drugih elemenata i podnose oslabljenje zida zbog

provođenja instalacija i oslanjanja konzolnih elemenata.

5. Pregradni zidovi od opeke za provođenje instalacija provode se od opeke NF, debljine 12 cm.

6. Zidane pregradne stijene od blok opeke debljine vede od 19cm izvode se kao nenosivi zidovi tamo gdje su potrebne vede

površine zidova i kad se izvodi vanjska pregrada u skeletnom sustavu (zidovi ispune). Kod vedih dužina i visina potrebna je

izvedba horizontalnih i vertikalnih serklaža.

7. Spajanje pregradnog zida s nosivim zidom može se izvesti krutom ili elastičnom vezom. Kruta veza je pomodu utora ili čeličnog

sidra, a elastična je s utorom ili metalnim profilom i elastičnim materijalom.

8. Svaki spoj sa stropom obavezno se zbog progiba izvodi s elastičnom vezom. Zidovi trebaju biti izvedeni do nosivog dijela stropa

zbog zvučne izolacije. Spoj sa stropom treba biti izveden sa dilatacijom. Varijante spoja zida i stropa: čelični profili (L, U), elastični

materijal i kit, spoj sa zvučno izoliranim spuštenim stropom

9. Spoj s podom treba biti sa čvrstom vezom (mort). Zidovi koji imaju vedu težinu trebaju biti zidani na vlastitim temeljima ili na

ojačanoj AB podlozi.

10. Za vanjske stijene od staklene opeke proizvode se posebne staklene opeke i okviri za njihovo ugrađivanje zbog zahtjevane

toplinske izolacije. Unutarnje stijene od staklene opeke izvode se u mortu(zidane), s reškama zapunjenim silikonskim kitom ili

suhomontažnim postupkom. Opeke u mortu zidaju se nearmirane za plošine do 10-12m2, armiraju se sa čeličnim šipkama ili

metalnim trakama. Današnja izvedba je u metalnim okvirima s posebnom armaturom. U metalnom okviru koristi se spojnik

(graničnik, distancer) koji služi kao vodilica za brže i preciznije postavljanje staklenih opeka te pridržavanje armature. Kod

izvedbe s reškama ispunjenim silikonskim kitom dio reške uz vanjske rubove se fugira obostrano. Suhim postupkom zid se izvodi

u rešetkastim okvirima. Okviri imaju otvore veličine staklene opeke u koje se ona ugrađuje i mehanički učvršduje.

11. AB monier stijene najčešde se izvode kao pregrade s velikim plošinama u zgradama s vedim rasponima i gdje je potrebna veda

čvrstoda pregradne stijene. Nisu adaptabilne.

12. AB monier stijene su tankoarmirane betonske stijene koje se izvode u oplati s jednostrukom (debljina manja od 10cm)ili

dvostrukom armaturnom mrežom/rabitz mreža (debljina veda od 10cm). Debljina zida stijene je od 8 do 12cm.

05.c Obložni materijali i elementi od paljene gline i ostali keramički materijali

1. Obložne šuplje opeke i blokovi imaju boje kvalitete u odnosu na obične opeke i blokove. Bolja glina, manja odstupanja u

dimanzijama, oštriji bridovi, tamnije boje, više marke. Obložna opeka može biti opeka NF s hrizontalnim i vertikalnim šupljinama,

opeka povedanog formata s vertikalnim šupljinama, razne fasadne ploče i elementi,interieurske pune i akustičke perforirane

ploče s ispunom asporpcijskim vlaknastim materijalom (filc, mineralna vuna)

2. Posebne vrste opeka su prepeka/klinker (visoko otporna na mraz, kemikalije, habanje, za prostore izložene agresivnim

utjecajima, podna i zidna opločenja), šamotna opeka (vatrostalna poeka za prostore i konstrukcije izložene dugotrajnim visokim

temperaturama) i vapnenosilikatne/silikavne opeke i blokovi (kvarcni pijesak, vapno, voda, prešane pod tlakom i izlagane

vodenoj pari pod visokim pritiskom, bijele boje)

3. Grubi keramički elementi su dimnjački elementi, dekorativni elementi, galanterija, drenažne i kanalizacijske cijevi, drobljena

cigla.

4. Crijep je pokrovni materijal rađen od keramike smanjene poroznosti i povedane otpornosti na mraz, povedane otpornosti na

udar i lom, vodonepropusan za minimalno 2,5h i ima minimalan sadržaj topivih soli (ne tolerira se eflorescencija). Izvodi se kao

vučen crijep (ekstrudiranje- izvlačenje gline kroz usnike) koji ima samo uzdužne profilacije i tlačen crijep koji je prešan u

kalupima i ima uzdužne i poprečne profilacije. Moguda je dodatna dorada crijepa engobiranjem (jednolko obojena mat površina)

i glaziranje (glatka i sjajna površina u boji).

5. Ekspandirana glina može biti u obliku granula ili kuglica. Granule ekspandirane gline u rasutom stanju koriste se kao nasip za

izravnanja, drenažne slojeve u zelenom krov, sloj za zadržavanje vlage, zaštitni i ukrasni površinski sloj oko zelenila. Laki

termoblokovi izvode se s granulama ekspandirane gline kao jednozrnatim agregatom. Laki betoni sadrže agregat od granula

ekspandirane gline.

6. Fini keramički materijali su pločice i sanitarni keramički materijali. Pločice su keramički fini materijal za zidne i podne obloge.

Keramičke pločice imaju vidljiv tanki sloj glazirane površine na paljenoj glini.

7. Podne pločice u pravilu su povedane otpornosti na udar i habanje. Po potrebi se kod podnih pločica izvodi reljefna protuklizna

površina za povedanu protukliznost u mokrim i radnim prostorijama.

8. Porculanske(gres/umjetnogranitne) pločice su mineralna masa prešana pod vrlo visokim pritiskom, staljena pečenjem na vrlo

visokim temperaturama i voskootporna na mraz i habanje. Gres pločice dostupne su i u izrazito velikim i tankim formatima,

armirane karbonskom mrežicom sa stražnje strane i koriste se i za podne i fasadne obloge u eksterieuru, ventilirane fasadne

obloge, krovne obloge, fotonaponske krovne panele. Nisu glazirane kao keramičke pločice, imaju isti sastav po cijelom presjeku

materijala.

9. Površinska obrada gres pločica može biti mat, polirana i reljefna(protuklizna).

6. Masivne konstrukcije – beton i armirani beton

1. Beton je materijal sastavljen od mnogo komponenti, umjetni kamen nastao miješanjem hidrauličkog veziva, ispune i vode. Komponente su mu:

- cement (vezni materijal u betonu) - agregat (ispuna – najčešde pijesak i šljunak) - voda (omogudava kemijski proces stvrdnjavanja i daje smjesi plastičnost potrebnu za ugradnju) 2. Beton se može ugrađivati

- u opatu koja mu daje oblik i u kojoj se smjesa stvrdne na zraku ili u vodi. - izlijevanjem na horizontalne površine (betonska oplata, ploče) - prskanjem pod tlakom na vertikalne površine (torkretiranje – torket beton)

3. Cement u betonu je anorgansko hidrauličko vezivo koje reagira s vodom (hidratizira) i očvršduje na zraku ali i pod vodom. U betonu obavija i slijepljuje agregat. Dobiva se pečenjam vapnenca i gline (ili lapora/tupine – miješavine vapnenca i gline), te mljevenjam dobivenog proizvoda u prah. Pri hidrataciji cementa razvija se toplina, pogotovo kod AC – hidratacijaksa toplina. (po kemijskom sastavu cementi se dijele na: - Silikatni (kalcijevi silikati) koji je najviše u primjeni – Portland cement (sivi) – PC, te bijeli Portland cement – BPC (izmnimno

brzovezujudi visokokvalitetni PC s kvalitetnijom kaolinskom glinom) (4. Pitanje) - Aluminatni (kalcijevi aluminati) koji vrlo brzo očvršdava – AC (pogodan za rad pri niskom temperaturama) )

5. Vrijeme vezivanja je vrijeme potrebno 6. Agregat u betonu je inaktivna zrnata ispuna koja zauzima min. ¾ volumena betona te bitno utječe na čvrstodu betona. Poželjno

je da ga je što više u betonu, jer čim ga je više to je potrebno manje cementa (agregat je jeftiniji od cementa). Najčešda se koristi smjesa kamenih zrna različite veličine (pijesak do 4mm, šljunak ≥ 4mm promjera)

7. Granulometrijski sastav agregata je udio pojedinih veličina zrna (frakcija). Njime se postiže ušteda cementa, manja poroznost te veda čvrstoda betona.

8. Maksimalna veličina zrna kod AB je 31,5mm, koja je definirana zbog horizontalnog razmaka šipki armatura. 9. Frakcije agregata su veličine maksimalnog zrna agregata. Grupacija po veličinama: 0-4; 4-8; 8-16; 16-31,5; 31,5-63; 63-125mm 10. Podjela agregata s obzirom na podrijetlo dijelimo na prirodne i umjetne agregate.

- Prirodni: - teški (normalni) – priprodni kameni agregat – šljunak (obluci), pijesak - Lagani – tuf, vulkanski plovučac, lava, organski agregati

- Umjetni: - teški (drobljeni kameni agregat) – šljunak i pijesak, drobljeni beton, opeka - Lagani – ekspandirana glina, šljaka (za one koji ne znaju to je troska, otpaci pri taljenju ruda), perlitne

granule, polistiren granule i dr. (11. i 12. pitanje)

13. Vodocementni faktor (v/c) je količinski odnos mase vode i cementa u svježem betonu. (Voda u betonu ima ulogu otvrdnjavati beton (hidratacija betona), ali i za olakšanje ugradnje betona (daje masi betona konzistenciju i plastičnost). Količina vode za hidrataciju je znatno manja od količine vode za ugradnju, te višak vode nevezane hidratacijom nepovoljno utječe na svojstva betona. Više vode koristimo kod konstrukcija koej se nabijaju, dok konstrukcije s ulošcima armature koje su tanke i nježne koristimo više vode (žitkiji beton))

14. Podjela betona prema težini ovisi o vrsti (težini) agregata, granulometrijskom sastavu agregata, te poroznosti mase betona. Dijelimo ih na tri skupine: - Lagani: 300-1900 kg/m³ (nosivi 800-1900, izolacijski 300-800) - Normalni: 2200-2400 kg/m³ - Teški: 3000-5000 kg/m³ (svi tipovi mogu biti armirani ili nearmirani)

15. Laki betoni primijenjuju se kao toplinski izolatori, te za nosive elemente kod manjih opteredenja konsturkcija. (porozni su, male gustode - ʎ= 0,10 – 0,60 W/mK)

16. Laganim betonima mala gustoda može se postidi razvijanjem plina ili pjene kemijskim postupcima(porozirani betoni) (plinobetoni i pjenobetoni, agregat samo pijesak) ili betonski lakim granulatom od perlita, EPS granula (stiropor), ekspandirane gline...

17. MB je marka betona koja definira čvrstodu na pritisak Mpa. Označava se u projektima za svaki elemenst i konstrukciju u skladu s izloženosti opteredenja (to je stari način označavanja betona prema čvrstodi) Tlačna čvrtsoda definira se tako da kocki očvrsnulog betona nakon 28 dana ispituje čvrstoda na pritisak koju beton pokazuje prilikom ispitivanja.

18. Vlačna čvrstoda je 8-12 puta manja od tlačne. 19. 20. Klasom betona uz čvrstodu definiramo i posebna mehanička svojstvakao vodonepropusnost, vlačnu čvrstodu, otpornost na

smrzavanje, habanje, kemikalije... 21. Konzistencija betona je količina vode u betonu.

Dijelimo ih na: - Vlažni beton: količina vode 6% težine suhe smjese (100-130 l/m³) (ostaje u grudi kad se stisne; nabijanje ručno ili

mehanički u slojevima 15-20cm dok se na površini ne pojavi voda; s manjim količinama postiže se velika čvrstoda) - Plastični beton: količina vode 8-10% težine suhe smjese (150-180 l/m³) (mekan poput tijesta ali ne teče; pri nabijanju se

brzo na površini pojavi voda; olakšana ugradnja za izradu konstrukcija od AB; s istom količinom cementa čvrstoda samo 50-80% čvrstode vlažnog betona)

- Tekudi ili žitki beton – količina vode oko 9-15% težine suhe smjese (180-300 l/m³) (teče po kosini nagiba 1:3; nabijanje nije potrebno, niti mogude; s istom količinom cementa čvrstoda samo 30-50% čvrstode vlažnog betona; lako dolazi do segregacije (odvajanje i taloženje krupnih zrna na dnu) radi konzistencije; skuplja se pri stvrdnjavanju više nego betoni druge konzistencije radi velike količine vode)

22. 23.

24. Beton se može proizvoditi unutar gradilišta – ručno ili strojno u manjim mješalicama (može se i organizirati tvornica betona (betonara) na gradilištu kod velikih ili nepristupačnih gradilišta) ili izvan gradilišta (tvornica pa se transportom dovozi do gradilišta).

25. Transport do gradilišta kamionima mješalicama (mikseri), radius dopreme cca 30km, ugradnja pumpama za beton na kamionu mješalici ili na posebnom kamionu – pumpi. Pumpe za transport mogu biti: stabilne ili auto-pumpe.

26. Kod velikih ili nepristupačnih gradilišta organizira se tvornica betona na gradilištu (betonara). Pogon počinje tako da se važe agregat te cement koji se potom miješaju na razini opsluživanja iznad transportnog vozila. Te se sipa u transpotno sredstvo i vozi se do točnog mjesta izlijevanja ili prskanja betona.

27. Tvornica betona je pogon za proizvodnju betona. 28. Tvornica betona se organizira na gradilištu kada je gradilište veliko ili nedostupno. 29. Vrijeme ugradnje betona je najviše sat vremena nakon pripreme smjese s vodom, prije nego što beton počne vezati. 30. – 31. Obrade svježeg betona kod betona izlijevanih na ravne površine:

- Površinska: nakon ulijevanja betona na površinu poda ili oplatu stropne ploče, površinski vibrator betona s laserskim navođenjem idealno zaravna površine svježeg betona, bez potrebe za naknadnim niveliranjem ili zaglađivanjem

- Dubinska: ugradnja betona u oplatu zida s pumpom za beton kojoj je zadnji dio cijevi fleksibilan, te se nakon ulijevanja sloja od 20cm beton vibrira pervibratorima ili oplatnim vibratorima prije ugradnje slijededeg sloja betona.

32. Njega svježeg betona je briga da se svježi beton soro stvrdne bez obzira na hladnodu ili vrudinu. Ljeti se to radi polijevanjem vodom i zaštitom od jakog sunca pokrivanjem min 14 dana (pokušavanje sprječavanje prebrzog isušivanja i pregrijavanja), dok se zimi beton pokrivanjem folijama ili filcom te grijanjem ugrađenog betona pokušava sprječiti smrzavanje vode u još svježem betonu.

33. Monolitni beton je beton izveden u in situ (na gradilištu), lijevanjem u oplate ili na čvrstu podlogu ili prskanjem na podlogu. To je jedan od podjele elemenata od betona prema načinu izvedbe.

34. Predgotovljeni ili prefabricirani beton je element proizveden u tvornici betonskih prefabrikata ili na gradilištu, te naknadno

montirani na svoju konačnu poziciju ugradnje. To je jedan od podjele elemenata od betona prema načinu izvedbe.

35. Podjela laganih betona prema načinu postizanja male gustode je na beton s laganim agregatom (mineralnim ili organskim),

jednozrnati beton ili porasti beton (porobeton ili delijasti beton).

36. Betoni s laganim prirodnim (mineralnim) agregatom su betoni od plovudca, vulkanske lave, zgure visokih pedi, ložišne zgure

(šljake), ekspandirane opeke (glinopor, liapor), ekspandiranog škriljca, ekspandiranih granula perlita (male nosivosti – toplinska

izolacija, betonske podloge), mljevene opeke i protupožarni beton (vermikulit – žbuka). Primjenjuje se za olakšani beton i termo

blokove, te za sustav nosivih i obložnih termo blokova za gradnju pasivnih kuda (agregat ekspandirana glina).

37. Drvocement su samo uvjetno betoni – materijali visoke poroznosti i male nosivosti, a primjenjuju se za toplinske izolacije u

pločama, lijevanim namazima ili izgubljenim oplatama, s cementom kao vezivom. (Betoni s laganim organskim agregatom su

razni organski biljni otpad koji je mineraliziran (konzerviran) kao što su drveno iverje, strugotina, piljevina, šuška, slama,

mljeveno pluto). Još ih zovemo drvolit ili heraklit).

38. Beton s EPS granulama primjenjuje se za betonske podloge male težine, izravnavanja, termoizolacijske konstrucijske betone s

termički modificiranim EPS (MEPS) granulama.

39. Jednozrnati beton je porozni beton gustode 1200-2000 kg/m ³ kojem je agregat jednozrnati šljunak ili drugi jednozrnati agregat -

jedna frakcija šljunka. Koristi se za betonske blokete, ekspandiranu glinu (liapor termoblokovi i sl.)

40. Porasti betoni su porobetoni ili delijasti betoni (16. Pitanje: Laganim betonima mala gustoda može se postidi razvijanjem plina ili

pjene kemijskim postupcima(porozirani betoni) (plinobetoni i pjenobetoni, agregat samo pijesak) ili betonski lakim granulatom

od perlita, EPS granula (stiropor), ekspandirane gline... )

Razlika u odnosu na ostale lake betone je marka betona i ploča koja se smanjuje s povedanjem toplinske izolacije i gustode (veda

poroznost – bolja toplinska izolacija)

- Pjenobeton: dodaju ime se sredstva za pjenjenje (industrijski sapuni) u masu betona od sitnog agregata, a pjena nastaje

mješanjem smjese. Taj beton je male čvrstode i dobre toplinske izolacije. Koristi se za namaze u nagibu na krovnim

plohama koji nisu velike površinske težine sloja, a dostatne su čvrstode, te za prefabricirane elemente (betocel i CLC

(Neopor) – konstruktivni laki beton (50% mase običnog betona))

- Plinobetoni: dodaje im se aluminijski prah u masu silikatnog pijeska, cementa i vode – razvijaju se plinovi i bubrenje mase u

kalupima (rezanje na blokove ili ploče i zaparivanje u autoklaima – vodena para pod visokim tlakom; kao predgotovljeni

nosivi ili nenosivi elementi – blokovi za zidanje zidova, zidane i stropne ploče, toplinsko izolacijske obložne ploče (Multipor)

41. Plinobetoni su suvremeni lagani beton koji imaju najbolja toplinskoizolacijska svojstva (vidi 40.)

42. Prednost izvedbe zidova od porastog betona je toplinska izolacija koja je bolja ako je poroznost veda.

43. Posebne vrste cementnih obložnih ploča

44. Obrade vidljivie površine gotovog betona kod podova i zidova su:

- Obrade podova: terazzo (brušeno), štokano (ozrnčeno), kulir (isprano), pjeskareno

- Obrade zidova: štokano, pjeskareno, kulir, u glatkoj oplati, u oplati s matricom

45. Površina betona prefabriciranog betona je kvalitetnija jer se izvedba izvodi u glatkim metalnim kalupima na vibrostolovima pa

se dobije glatka površina betona, dok su kod monolitnog betona česte pogreške u strukturi i na površini zbog pomaka u ravnini

oplatnog platna, deformacije oplate, segregacije agregata (gnijezdo), curenja betona ili cementnog mlijekana spojevima oplata...

46. Mogudi načini prekrivanja površine betona su:

- Žbukanjem – osim kada je površina izvedena u glatkoj opalti jer je onda otežano

- Gletanjem – kada nema vedih neravnina (tankoslojna gips žbuka)

- Ličenjem bojama za beton na odgovarajudem prednamazu (primer), ličenje lazurnim bojama za beton i zaštitinim

bezbojnim silikonskim premazima u eksterijeru, u interijeru uz prethodno navedeno mogude je i lakiranje

47. –

48. Armirani beton je beton koji je jednostrano ili obostrano obložen gustim žičanim (rabic) plativom (armaturne mreže ili šipke) u

više slojeva koje su savijene i povezane u željenoj formi. Izvodi se kako bi se ojačala čvrstoda betona na vlak, jer sam beton ima

veliku čvrstodu na tlak, a malu na savijanje i vlak (8-12 puta manju), dok čelik ima veliku čvrstodu i na vlak i na tlak.

49. - Kod slobodno položenih ploča glavna armatura nalazi se u doljnjem dijelu ploče

- Kod konzolnih ploča glavna armatura nalazi se u gornjem dijelu ploče

Armatura se mora postaviti u točno određene položaje kako bi preuzela vlačne sile, ali i slie smicanja i torzije. Na

pozicijama djelovanja vlačnih sila pri deformacijama su primarne pozicije armiranja betona.

50. Slobodno položena AB stropna ploča

Kontinuirana AB stropna ploča

51. Upeta AB stropna ploča

Konzolna AB stropna ploča

52. Čelik i beton se međusobno mogu kombinirati zbog toga što se:

- Beton pri stvrdnjavanju skuplja čime izaziva pritisak na oplošje armature (čvrsta veza na mjestu dodira betona i čelika)

- Zbog prijanjanja betona za čelik omoguduje međusobno preuzimanje napona (spregnuta konstrukcija)

- Zbog gotovo istog (velikog) koeficijenta toplinskog izduženja: ɑ= 1,2 mm/m za 100°C

- Te zbog toga što beton štiti čelik od korozije i od visokih temperatura

53. Zbog insolacije i oscilacija kojima su izložene betonske površine poželjno je termički dilatirati beton u manje odsječke ili vizualno

kontrolirati poziciju pukotina usjecima u beton – letvama ugrađenim u oplatu. (dnevna ljetna oscilacija dimenzija za Δt=30°C

(kod tamnih površina betona) je 3,6 mm/10m)

54. Najčešdi oblici građevinskog čelika za armirani beton su okrugle šipke povezane u razne forme armature te se načešde kod nas

koriste glatki tipovi (glatka armatura GA), rebrasti tipovi (rebrasta armatura RA) te mrežasti tipovi armature od glatke (MAG) i

rebraste (MAR) žice.

55. Naknadno pojačavanje betonskih greda su vanjska armatura karbonskih vlakna ili čelični limovi lijepljeni epoksi smolama na

vlačnu zonu betonskog nosača.

56. Nosivi predgotovljeni elementi od normalnog armiranog i prednapregnutog betona su: razna betonska galanterija (rubnjaci,

šahtovi, žlijebovi, ogradni elementi...); opločnici od betona; stube; montažne šuplje ploče , pune ploče, TT ploče – prefabricirani

elementi od prednapregnutog betona (PNP)...; montažni stubišni krakovi; elementi gredica i ispuna za polumontažne stropove

(PNP betona); montažni fasadni jednostruki ili sendvič paneli; blokovi za zidanje od normalnog betona; elementi za ventilacijske

kanale od betona; elementi za zidanje dimnjaka ili elementi etažne visine dimnjaka; prefabricirani stupovi, grede, krovni nosači;

montažni nadvoji, grede....

57. Betonska galanterija su prefabricirani i površinski finalizirani elementi predviđeni za montažu bez dorade. To su tipa cijevi,

kanalice, klupe, opločnici, rubnjaci, šahtovi, žlijebovi, ogradni elementi...

58. –

7a Masivne monolitne konstrukcije – izvedba i oplate

1. Prednosti izvedbe masivnih monolitnih konstrukcija u arhitektonskom i konstrukcijskom oblikovanju zgada su: - mogudnost izvedbe perforacija nosivih stijena - mogudnost izvedbe konzolnih istaka - mogudnost izvedbe asimetričnih pozicija oslonaca - mogudnost izvedbe nediletiranje monolitne AB konstrukcije – brušeni beton – terazzo, armirani mikrovlaknima - mogudnost izvedbe velikih konzolnih istaka kod kutijastih monolitnih AB konstrukcija (zidovi, pod i strop kao jedna

monolitna konzolna konstrukcija (sandučasta 'cijev') - mogudnost izvedbe vitkih AB lamela i plastičnih formi (beton armiran vlaknima) - mogudnost izvedbe AB zidova kao visokostijenih konzolnih nosača (zidni nosači)

2. Izvedba masivnih konstrukcija može biti: - Na gradilištu – na mjestu izvedbe u zgradi (monolitne konstrukcije) – izvedba in situ (izvedba u oplati – AB monolitne

konstrukcije) - Izvan gradilišta – polumontažne i montažne konstrukcije (predgotovljeni AM elementi koji se ugrađuju na gradilištu Konstruktivni sustavi mogu biti sustavi punih nosivih stijena (zid, ploča) ili skeletni sustav (stup, greda, ploča).

3. Prednosti izvedbe masivnih monolitnih sustava zgrada u odnosu na zidane su te da pune ab stijene omoguduju slobodniju prostornu predispoziciju i vede otvore. Pogotovo kada je odnos između skeletnog sustava koji pruža još više prostornih mogudnosti u odnosu na pune nosive stijene.

4. Zidovi ispune su pregrade koje nemaju ulogu preuzimanja opteredenja ved se koriste za zatvaranje prostora prema vanjskom prostoru. Pregradni nenosivi zidovi su pregrade koje se koriste za formiranje manjih prostora unutar zgrade.

5. Uvjet za izvedbu skeletnog monolitnog masivnog sustava zgrade je taj da je potrebno imati ukručenje koje se najčešde izvodi s ab punim stijenama za ukrutu. Te stijene za ukrutu moraju biti postavljene u dva međusobno suprotna smjera (poprečno – uzdužno).

6. Izvedbe monolitnih konstrukcija moraju imati pripremljene i ugrađene na određenom mjestu u zgradi (in situ) za što je potrebno sredstvo – oblik, forma, za ugranju betona: iskop za temelj ili oplata za ostale građevne dijelove (stijena, strop, greda, stup, krov...) Monolitne konstrukcije mogu biti betonske ili armiranobetonske konstrukcije. Betonske konstrukcije su one koje su izložene samo tlačnim naprezanjima (izvode se kod temelja koji nisu izloženi vlačnim silama, za neke nearmirane zidove i uglavnom kao podloge za podove i krovove. Armiranobetonske konstrukcije su one koje su izložene savijanju (i tlačnim i vlačnim naprezanjima) (izvode se za nosive (konstruktivne) elemene). Armatura preuzima vlačna naprezanja. (ponovi kod 6 predavanja – pitanja od 48. Pitanja)

7. Betonske podloge koje se izvode u zgradama za podove trebaju imati određenu čvrstodu da bi bile postojane i ravne podloge za polaganje hodne obloge (poda) i da ne bi dolazilo do nastanka pukotina u betonu, pa se tako te betonske podloge armiraju čeličnom mrežom, čeličnih ili sintetičkim vlaknima te se ne smatraju armiranim betonom u užem smislu.

8. Armirano betonske kostrukcije su armirani dijelovi konstrukcije zgrade koji preuzimaju opteredenja (konstruktivni dijelovi zgrade), te dimenzija elemenata, količinu i raspored armature određeni cu statičkim proračunom koji rade ovlašteni inžinjeri građevine.

9. Faze izvedbe monolitnih ab elemenata zgrade dijelimo na: - Pripremu oplate - Postavu armature - Betoniranje - Obrada svježeg betona (vibriranje radi popune svih dijelova u oplati s betonom, vakumsko izvlačenje vode kod tekudeg

betona, nabijanje vlažnog) - Njegu betona (zaštita od presušivanja ili smrzavanja dok beton ne veže)

10. Uvjeti za ugradnju betona kod monolitnih ab elemenata zgradesu: - Oplata treba biti čvrsta da se prilikom betoniranja ne deformira (u protivnom de građevni dio biti deformiran) - Armatura mora biti položena prema armaturnim planovima izrađenim na temelju statičkog računa, čvrsto povezana da ne

dođe do pomicanja pri ugradnji betona ili pri vibriranju betona (ukoliko dođe do pomaka armature građevni dio nede imatu proračunatu nosivost)

11. Podjela armature kod monolitnih (i montažnih) ab elemenata zgrade se dijeli prema položaju i svrsi koju preuzimaju: - GLAVNA ARMATURA preuzima glavna opteredenja - RAZDJELNA ARMATURA povezuje glavnu armaturu, osigurava određeni međurazmak te preuzima dio drugih naprezanja

(nalazi se u zidovima i stropnim pločama) - SPONE (VILICE) povezuju betonsku jezgru, armaturu, vlačnu i tlačnu zonu te preuzimaju napone na posmik - MONTAŽNA (konstrukcijaska) ARMATURA služi za ispravno i lakše armiranja

12. Debljina zaštitnog sloja betona kod armiranobetonskih elemenata je određena debljina sloja betonaod ruba elementa do šipke armature koji štiti od korozije i od požara. Te minimalne debljine zaštitnih slojeva armature su propisane za pojedine elementa. Ovise od tome gdje se nalazi taj element (unutra ili vani prostora) te o (ne)pristupačnosti mjesta. Ovise još i o kojem elementu je riječ (ploče, ljuske, zidovi; grede; stupovi)

13. Prednapregnuti beton (PNP beton) je ab element koji je podvrgnut pritisku stalne vanjske sile (sile prenaprezanja) u vlačnoj zoni. Imamo dva načina prednaprezanja: - Prednaprezanje prianjanjem (adhezijom) – prije betoniranja se armatura zategne, betonira se, a zatezanje se otpušta

nakon što beton očvrsne - Prednaprezanje kablovima – u ab element se ugrade cijevi, naknadno se kroz cijevi provlači armatura (snopovi žica),

injektira se mikrobetonom te se armatura prednapreže Prednosti PNP ab elemenata su manji utrošak količine armature te lakša (tanja konstrukcija) za istu nosivost. (najveda primjena PNP AB je kod montažnih elemenata)

14. AB monolitne stijene su vertikalni građevni dio čija je dužina veda od 5 debljina građevnog dijela dok oni koji ima kradu dužinu ulazi u kategoriju stupa. Stijene se razlikuju prema debljini na nosive ab stijene (min debljine 15cm) i na tankostijene ab stijene – monier stijene (debljine 8-12cm) (koje se koriste za pregradne stijene, balkonske ograde, parapete i samonosive stijene vede čvrtode).

15. AB stijene armiraju se u dvostrukoj oplati a jednostrukom ili dvostrukom armaturom. Tanke stijene (monier stijene) se koriste

za pregradne stijene, balkonske ograde, parapete i samonosive stijene vede čvrtode. Moguda je izvedba u jednostavnoj oplat kao

nabacivani ili torkert beton (prskanjem pod tlakom na vertikalne površine - torkretiranje).

16. Monolitni AB skeletni sustavi:

17. AB stupovi mogu biti raznih oblika (okrugli, kvadratni, pravokutni, složeni)

Dijelimo ih na obične AB stupove, ovijene ili utegnute stupove i ovijene stupove u kombinaciji s čeličnim profilima.

- (Razmak vilica u stupu ne smije biti preveliki jer može dodi do deformacije armature i loma stupa. Najvedi međurazmak

vilica treba biti jednak užoj stranici tlocrtnog presjeka stupa. )

18. Glavna armatura AB grede je u ab elementu dimenzionirana, oblikovana i smještena prema statičkom računu – smještena u

vlačnim zonama. (ponovi 6.pred od 48.pitanja)

(Iskaz armature – nacrti za rezanje i savijanje armature na gradilištu, izračun količina (težine) i vrste pojedinih profila ili mreža

elemenata.)

19. Oplate kod izvedbr betonskih i ab konsturkcija su pomodne konsttrukcije za izvedbu dotičnih monolitnih konstrukcija. Prema

načinu izrade i upotrebe oplate razlikujemo:

- Oplate izrađene na mjestu ugradnje od pojedinačnih dijelova (klasične drvene oplate)

- Polumontažne oplate spremne za montažu

- Ugrađene, tzv izgubljene oplate

- Premjestive oplate

- Klizne oplate

( ) 20. Vrste oplatnih platna

(Trajnost materijala oplatnog platna uvjetuje i omogudava broj primjena oplate prije otrajalosti (izloženost mehaničkim

opteredenjima, vlazi, habanju). Površinska hrapavnost oplatnog pltana uvjetuje potrebu ili onemugudava žbukanje betona. Betoni

izvedeni u oplatama s glatkim oplatnim platnima od prerađenog drva i metala u pravilu se ne žbukaju.)

21. Matrica je vrsta oplatnog platna koja na betonskom zidu djeluje kao otisak kalupa. Dobiva se ugradnjom posebnog sloja (traka ili

folija) s otiskom određene strukture radi dobienog željenog dekorativnog uzorka na površini betona.

22. Elementi koji se koriste za održavanje stabilne forme unutar oplate pri ugradnji betona su žice ili plastične cijevi:

- Pritezanje žicom i razupiranje letvom

- Pritezanje vijkom i razupiranje plastičnom cijevi

(Nakon skidanja oplate u zidu ostaje otvor koji treba zapuniti mortom.)

23. O kvaliteti same oplate i kvaliteti postave oplate ovisi izgled i struktura betonske plohe nakon skidanja oplate. Betonski dijelovi

najčešde trebaju naknadnu doradu plohe: brušenje, izravnavanje plohe (gletanje), žbukanje i sl, ovisno o stanju plohe nakon

uklanjanja oplate i konačnoj vidljivosti plohe.

24. Oplate za monolitne betonske ili AB konstrukcije dijelimo na mjesto ugradnje pojedinačnih dijelova. Imamo:

- Klasične oplate: oplatu niske stijene, oplatu visoke stijene ((po postavljanju oplate iste))

- polumontažne oplate – velikoplošna oplatna vodootporne ukočene ploče (šperploče) na drvenom okviru

- velikoplošne oplate od ukočene ploče sa čeličnim ukrutama i čeličnim podupiračima

( ) 25. Izgubljena oplata za ab i betonske stijene su elementi koji imaju ulogu oplate ali ostaju kao dio sustava zida (vrlo često s

toplinsko-izolacijskom funkcijom). Ti elementi se zidaju ili slažu, a šupljina u sredini se ispunjava betonom.

Materijali koji se koriste kao izgubljena oplata mogu biti: vanjske kombi ploče, drvolit (s unutarnje strane), drvocementni

elementi, polistiren (vanjska strana elementa ima vedu debljinu zbog bolje toplinske zaštite – isorast blokovi), šuplja opeka.

26. Načini izvedba i materijali oplata ab stupova su:

- Klasična – oplata od dasaka, oplata od montažnih panela

- Kartonske impregnirane cijevi za oplate stupova

- Čelične polucijevi za oplate okruglih stupova

- Oplata od ukočene ploče s L-podupiračima za četvrtaste profile stupova raznih dimenzija

- Oplate od polistirenske pjene (EPS) za atipične profilirane oblike (stupovi, ali i drugi ab elementi)

- Oplata profiliranih stupova s podupiračima

- Klizna oplata

- Premjestiva oplata

27. Razlika u betoniranju ab stijena u izvedbi kod premjestive i klizne opate je ta što klizanje ide povremeno ili kontinuirano s

kontinuiranim uljevanjem betona (silosi, dimnjaci), te se kod premjestive oplate oplata podiže za 1/3 visine stijene.

7b – Masivne monolitne konstrukcije – stropovi

1. Stropovi se sastoje od 3 osnovna funkcionalna dijela: - Podne konstrukcije - Nosive konstrukcije - Podgleda

2. Materijali za izvedbu nosivih konstrukcija stropova su ab ravne ploče i rebrasti stropovi.

Prema statičkom konceptu ploča može biti: - Oslonjena na dva ili više ležišta - Upeta na jednom ili više ležišta - Kontinuirano oslonjena ili upeta - Konzolna (prepust)

(ponovi 6.pred 50. pitanje pa nadalje) 3. Oplata stropova – kupolna konstrukcija od nearmiranog betona – samo tlačne sile u konstrukciji stropa 4. AB monolitnim stropovima debljine ploča mogu biti od 12-20 cm. Rasponi na kojima se rade su kod jednosmjernih ploča do 5-

6m, a na dvosmjernim do 8x8m. 5. Povedanje raspona ab monolitnih stropova za ravne monolitne ab ploče iznad navedenih vrijednosti (kod jednosmjernih ploča

do 5-6m, a na dvosmjernim do 8x8m) iziskuju deblje ploče s više armature pri čemu su takve ploče teške i neekonomične te se tada izvode drugi oblici stropnih ab konstrukcija.

6. Gljivaste stropne ploče su dvosmjerne ab ploče debljine 15cm i više bez greda. Spoj stupa sa stropnom pločom je sa stropnim proširenjem (pojačanjem, kapitelom, gljivom) smanjenje mogudnosti proboja ploče na osloncu (glavi stupa). Raspon stupova može biti 5-7m. Prednosti ovoga stropa je u slobodnom podgledu ispod stropa gdje se mogu voditi kanali ventilacije ili klimaizacije bez potrebe da se spštaju zbog greda. Te zbog istog razloga visina etaže može biti manja nego kod stropova s gredama.

7. Ravne ploče s gredama (Henebique strop) su ploče koje izvodimo s gredama kako bi samo ploči smanjili raspon jer na vedim rasponima te ploče nisu ekonomične. Razmaci između greda (raspon ploče) su od 1,5 do 3m, a rasponi stropa ovise o visini greda. Na vedim rasponima se oni primarnih mogu uvesti i sekundarne grede kojima se osigurava optimalan raspon ploče. Debljina ploče ovisi od rasponu ploče a treba iznositi manje od 8cm.

( )

8. i 9. AB monolitni rebrasti stropovi su oni stropovi koji imaju rebra (tanje grede) na manjem razmaku (40-70cm; najčešdi je 50cm). Rebra mogu biti postavljena u jednom smjeru, u dva smjera ili nepravilno (kazetiranji, roštiljni stropovi). AB ploča koja je oslonjena na rebra je zbog malog raspona male debljine (min 4cm - debljina ploče se približno određuje s 1/10 raspona). Rebra su tanka a debljina rebra je najmanje 5scm – uobičajeno 8-10cm. Rebro je često na donjem kraju uže (8cm) a na gornjem šire (12 cm) radi olakšavanja skidanja oplate podgleda. Rasponi su vedi – mogu biti i do 12 m, a visina stropa 30-50 cm. S obzirom da su rebra uska i visoka, kod rebara u jenom smjeru na velikim rasponima treba izvesti rebro za ukrudenja čiji je smjer poprijeko smjera rebara, a postavljaju se na max razmacima do 3m.

10. Monolitni sitnorebričasti ab stropovi izvode se u oplati koja se uklanja (danas rijetka izvedba, zamjenjuje ih sitnorebričasti strop s izgubljenom oplatom). Kod izvedba masivnih pregradnih zidova na njima mora se paziti gdje de se zid postaviti, te da se u skladu s time podeblja ploča ili rebro zbog preuzimanja opteredenjapregradnog zida koje optereduje ploču.

11. Skica jedne varijante bezoplatne (oplata koja se ne uklanja) izvedbe monolitnog ab stropa (olakšani stropovi za vede raspone,

podgled pogodan za žbukanje)

12. Materijali za izvedbu ispuna kod bezoplatne izvedbe sitnorebričastog ab stropa u jednom i/ili oba smjera mogu biti: ispune od

opekarskih elemenata, elementima laganog betona, PEHD kazetaza za izgubljene opeke – kazete s nogicama za distanciranje od oplate (najsuvremenija izvedba).

13. Kazetirani (roštiljni stropovi su sitnorebričasti stropovi s rebrima u oba smjera. Varijante izvedbe pojačanja ležajeva stropova su:

14. 15. Distanciranjem armature od oplate monolitnie ab stropne ploče osigurava se zaštitni sloj ispod armature. Postavljaju se

elementi za pridržavanje gornje armature (u-košara; element od plastike; razni betonski distanceri sa ili bez vezice) 16. Prije betoniranja stropne ploče potrebno je posatviti sve elemente za razvod instalacija (npr. razvod instalacija elektrike), te

oplatu na mjestima gdje su predviđeni otvori u stropu (npr otvor za prodor dimnjaka, ventilacija i kanalizacijskih cijevi). Armature treba biti položena prema statičkom računu, dobro povezana međusobno i s armaturaom drugih građevnih dijelova.

17. Plan oplate je izvedbeni nacrt tlocrta s pogledom odozdo prema gore: - Nosivi sustav zgrade se siječe horizontalnom ravninom cca 1m od poda (ista razina koja siječe zgrada za prikaz

tlocrta etaže zgrade) - Prikazuje se samo nosiva vertikalna i horizontalna (strop) konstrukcija s pogledom odozdo) - Prikazuju se presjeci na pojedinim dijelovima tlocrta , tzv PREVALJENI PRESJECI kojima se dodatno pojašnjava

izvedba nosive konstrukcije - U stropnoj ploči treba crtati sve otvore u stropu koji su potrebni za vođenje instalacija, dimnjaka i sl. - Svi elementi tlocrta i prevaljeni presjeci trebaju biti odgovarajude kotirani:

- Tlocrt se kotira sa svim kotama dužina - Prevaljeni presjeci s dužinskim i visinskim kotama

8a Masivna stubišta – osnove

1. Dimenzioniranje stuba dovodi se u vezu s prosječnom duljinom ljudskog koraka po horizontalnoj površini (š = 63-64cm). Što je

površina strmija, korak postaje kradi, i pri uspinjanju po stubama normalne visine (13-19cm) korak se smanjuje za dvostruku visinu. (Stubišta su konstrukcije za pješačku komunikaciju između katova i svladavanje raznih visinskih razlika između horizontalnih površina.) Formule za određivanje širina stuba: Za Vst (visinu stube) 13-19cm -> Šst (širina stube) = 63 (64) – 2 x Vst Za Vst > 19cm -> Šst = 500 / Vst Za Vst < 13cm -> Šst = 48 – Vst

2. Stuba je jedinični element stubišta koji se sastoji od horizontalne plohe – NASTUP ili GAZIŠTE i okomite plohe – ČELO. Visina stube je vertikalna udaljenost između gornjih ploha gazišta dviju gornjih ploha gazišta dviju stuba u slijedu. Širina stube je horizontalna mjera udaljenosti od ruba nastupa do projekcije ruba nastupa gornje stube. (Odnosom širine i visine stube definiran je nagib kraka – odnos se ne smije mijenjati tijekom uspona.) Visine i širine stuba koje su propisane za: - Zgrade javne, poslovne i stambene (zgrada s 10 i više stanova) (i stambeno-poslovne) namjene) -> Vst max 15cm; Šst min

33 - (obiteljske kude mogu imati vede visine od 19 do 22cm) - (škole – visina stube ne smoje biti veda od 15cm, a širina stube mora biti najmanje 33cm)

3. Smjer uspinjanja (linija hoda) (ne piše nigdje ali po meni bi to trebalo biti ovako nekako) je linija koja se crta u tlocrtu stepenica (najčešde po sredini stepeništa) od nastupne ili početne stube (gdje se stavlja kružid kao početak uspinjanja) pa do istupne ili završne stube gdje se stavlja strelica koja označava smjer uspinjanja. (stubišta se sastoje od krakova (kontinuirani niz stuba) i podesta)

- shema jednokrakog ravnog stubišta

4. Gornje pitanje + shema dvokrakog dvosmjernog ravnog stubišta (malo još s više detalja, kao ovo gornje pitanje ;) )

5. PODEST stubišta ili odmorište služi za prekid penjanja ili za promjenu smjera kretanja – glavni podeseti su na razinama stropova,

a međupodesti su između razina stropova. Duljina podesta se oderđuje prema formuli – duljina podesta = nkrakova x 63 (64) + Šst

( ) 6. Prva stuba u kraku je POČETNA ili NASTUPNA stuba.

Zadnja stuba je ZAVRŠNA ili ISTUPNA stuba koja je ujedno i sastavni dio podesta. Stubišni krak mora imati najmanje 3 stube, a najviše 18 (obično u jednom kraku ima 10-12 stuba, ali ne više od 15; a podest se postavlja poslije 15 stube).

7. Vrste vertikalnih komunikacija s obzirom na nagib su: - Rampe (0°-20°) - Stube (15°-25°) - Ljestvene = brodske stube (45°-75°) - Ljestve (75°-90°)

8. Visina kata je visina od gotovog poda nižeg do gotovog poda višeg kata. Svijetla visina stubišta je visina od najgornjeg sloja obloge na stubi pa do podgleda godnjeg stubišnog kraka (ili stropa). - Skica – 3.pitanje

9. Širina krakova ovisi o namjeni stubišta i o prometu koji se očekuje. Pod korisnom širinim kraka (SVIJETLA ŠIRINA KRAKA) podrazumjeva se širina mjerena između rukohvata i zida. - Propisana svijetla širina kraka u unutarnjem prostoru zgrada javne, poslovne i stambene namjene (i stambeno-poslovne)

iznosi najmanje 110cm. - (Radne i pomodne prostorije može biti manja od 110cm, ali mora odgovarati broju osoba koje ih koriste i rasporedu

prostorija u zgradi.) - (U školama mora mora iznositi najmanje 120cm)

-

10. Stubišta u individualnim obiteljskim kudama:

- Visine stuba mogu biti vede visine od 19 do 22cm - Širina stubišta može biti manja od 110cm, ali mora odgovarati broju osoba koje ih koriste i rasporedu prostorija u zgradi.

11. Obloge stubišta mogu biti:

- Cementi premaz - Kamene ploče i cementni mort - Drvena obloga i potkonstrukcija - Keramičke pločice i građevinsko ljepilo - Linoleum ili guma

12. Zaštita i ojačanje rubova stuba može se raditi metalnim profilima, tvrdom gumom ili plastičnim rubnim profilom.

( ) 13. Visina rukohvata i zaštitne ograde na stubištu mora biti na visini od 100 cm iznad gornje površine gazišta, mjereno okomito od

sredine gazišta do vrha rukohvata odnosno ograde.

14. Rukohvat je obično od tvrdog drveta, metala ili polimernog materijala oblih rubova – oblik je vezan na dimenziju šake. Moraju biti izvedeni tako da ruka može po njima kliziti bez prekida.

15. Načini kojima se metalna šipka rukohvata učvršduje u stube su :

16. Puna parapetna ograda kod masivnog stubišta radi se kao 'monier' stijena (7a pred – 14.-15. Pitanje)debljine 8-10cm povezana s

konstrukcijom kraka. Površina se može žbukati ili obložiti kamenim/drvenim pločama.

17. Stubišta se dijele prema:

- položaju u zgradi: vanjska – unutrašnja - važnosti u namjeni: glavna – sporedna - obliku u tlocrtu: ravna, lomljena (L, U, T – oblika) i krivolinijska (zavojita, mješovita, polukružna i kružna) - broju krakova: jednokraka – dvokraka – višekraka - konstrukcijama i materijalima: lagana – masivna - statičkoj shemi: konzolna – gredna - obliku jedinične nastupne plohe u tlocrtu: ravne – klinaste – savijene - obliku u presjeku: dio krute ravne plohe – blok stupe – tlokutaskog oblika ili oblika prema odabiru (s jorizontalnom gaznom površinom)

18. Podjela masivnih stubišta: (21.pitanje) - od AB monolitne izvedbe: AB pločasta stubišta čije ploče krakova mogu biti pune s nabetoniranim stubama (najčešde) ili naborane – izvode se in situ u oplati (19.pitanje) - od AB montažne izvedbe: gotovi manji ili vedi elementi proizvedeni u tvornicama, izvan gradilišta, od predzgotovljenih AB elemenata, moguda ručna montaža (laka preferikacija) ili montažna kranom (teška prefebrikacija) (20.pitanje)

22. Detalj gornjeg ležaja stubišnog kraka masivnog stubišta – zaštita od udarne buke (prigušni elementi) - spajanje stubišnog kraka i

podesta

23. Detalj donjeg ležaja stubišnog kraka masivnog stubišta – zaštita od udarne buke (prigušni elementi) - spajanje stubišnog kraka i

podesta

24. u tlocrtu svakog kata prikazuje se horizontalni presjek kroz stubište ugl.na 1/3 visine kata iznad razine poda. Crta se smjer

uspinjanja (središnja linija, linija hoda) koja se označava punom tankom linijom po sredini kraka tako da se kružidem označi početak,a strenicom završetak uspinjanja od kata do kata. Kod zavojitih stuba smjer uspinjanja je 45cm od zida. U idejnom projektu crtaju se krakovi sa stubama, podesti i smjer uspinjanja i ne kotira se. U glavnom projektu crta se kao u idejnom ali se na smjer uspinjanja dodaje broj stuba kao razlomak visina i širina stuba u prikazanom kraku, a ograda se označava shematski. U izvedbenom projektu crtaju se konstrukcijski detalji i upisuje se redni broj gazišta na svaku stubu, detaljno se kotiraju sve mjere.

25. Treba formulom ( 63 – 2 Vst = Šst) dobiti dimenzije stepenica za dobivenu visinu etaže (od gotovog poda donje etaže do gotovog poda gornje etaže – mogude visine (kao u programima kaj smo radili) 280, 300, 320). I zatim nacrtati dobivene stepenice na primjeru: - jednokrakog stubišta - dvokrakog jednosmjernog stubišta - dvokrakog dvosmjernog ravnog stubišta DIMENZIONIRANJE STUBIŠNOG PROSTORA a) V(etaže) : propisanom visinom stuba za zgradu odeređene namjene (u ovom slučaju stambene zgrade – 15-22cm) = X

X -> cca broj visina (zaokružiš ga na neki broj koliko visina želiš imati – X1) b) V(etaže) : X1 = Vst (provjeri paše li ti po propisima) c) 63 (64) – 2Vst = Šst d) Na hodnoj liniji deš imati ove brojeve:

X1 – 1 x Šst / X1 x Vst e) Podest (min) = 63 (64) + Šst

Primjeri tlocrta samo stepenica za visinu etaže 280cm

8b Masivne konstrukcije – polumontažni stropovi

1. Polumontažna masivna stropna konstrukcija izvodi se od dva osnovna dijela: - Montažni elementi – konstruktivni montažni elementi koji su prefabricirani i služe za savladavanje raspone između nosivih

zidova (gredice, tanke ploče); montažni elementi – ISPUNA – kojima se ispunjavaju šupljine između ili iznad nosivih elemenata stropa

- In situ lijevani beton za povezivanje elemenata i tlačni dio stropa – beton se izlijeva na ili između montažnih elemenata stropa i monolizira (povezuje) montažne dijelove stropa u krutu cjelinu – obično je koncentriran u tlačnoj zoni i ev. rebrima (tlačna betonska ploča izlivena in situ)

2. Montažni elementi koji su mogudi pri izvedbi polumontažnih stropova su

- konstruktivni montažni elementi koji su prefabricirani i služe za savladavanje raspone između nosivih zidova (gredice,

tanke ploče)

- montažni elementi – ISPUNA – kojima se ispunjavaju šupljine između ili iznad nosivih elemenata stropa

3. beton prilikom izvedbe polumontažnih stropova obično je koncentriran u tlačnoj zoni i ev. rebrima (tlačna betonska ploča izlivena in situ).

4. Ovisno o formi konstruktivnih montažnih elemenata i ispuna, izlijevanjem betona fomira se konatruktivna sitnorebričasta jednosmejrna, šuplja ili puna ab stropna ploča, dok je kod monolitne masivne ab stropne ploče..

5. AB polumontažni stropovi, ako zanemarimo montažne ispune, konstruktivno funkioniraju kao jednosmjerne ploče. 6. Varijante nosvih dijelova polumontažnih stropova kod bezoplatne izvedbe:

- AB rebra - Rebra od AB tankostijene opeke (nosači – rebra) - AB ploča (nosač – tanka ploča)

7. Polumontažni strop od prednapregnutih AB gredica s ispunama od lakog betona – nakon postave gredica i ispuna postavlja se

armatura tlačne ploče te se betonira. Debljine stropa – ako je debljina blok ispune 18cm + 4cm tlačne ploče onda je strop 22cm + slojevi poda i podgleda Razmak osovniskih gredica je 50cm.

Prednosti izvedbe... 8. Polumontažni 'Fert' strop je strop od armirane tankostjene opeke s ispunama od šupljih blok-ispuna. Razmaci između gredica

ovise o širini ispune, tako da je osovinski međurazmak gredica 40 ili 50 cm, dok je tlačna ploča min 4cm, a visina ispune 16cm. Što znači da nam je stopna ploča debela 20cm (16+4).

9. Formiranje poprečnih rebra je za ukrutu stopa s razmacima elemenata za ispunu. Razmak elemenata za sve polumontažne

stropove s ulošcima je najviše 3m. (rebra ravnomjerno raspoređena unuatr ploča vedeg razmaka.)

10. Spregnute polumontažne stropne ploče na oplati od valovitog lima puno nosivost postižu tek s izvedbom betonske tlačne ploče. Čelični limovi, valovito profilirani za nosivost, naborani unutar rebara za bolju prionljivost betona. Valoviti lim s poprečnim naborima ujedno je i izgubljena oplata i armatura vlačne zone stropne ploče.

11. Usporedba polumontažnih stropova u odnosu na monolitne:

- Prednosti: bezoplatna izvedba, manja težina stropne konstrukcije, brža izvedba - Mane: slabija zvučna izolacije, veda elastičnost stropa

12. Raspoređivanje nosivih elemenata u polumontažnosm stropu kod izvedbe otvora: bijeli strop

13. Polumontažni 'bijeli' strop od prednapregnutih ab polugotovljenih gredica i ispune od porobetonskih blokova (blokovi su bijele

boje). debljina stropa: 15cm osovinski razmak gredica 68cm (pojedinačne gredice) ili 75 (udvojene gredice) prednost izvedbe: to je jedan od rijetkih polumontažnih stropova kod kojeg neke gredice mogu preuzeti opteredenje drugih gredica iz drugog smjera. Te gredice ili ležajnice su izrađene s dodatnom armaturom koja onogudava naslanjanje.

14. - 15. 'Omnia' ploče je strop koji se sastoji od predzgotovljene ab ploče (4-6cm) ili trake dijelom vidljive armature iznad ploče nošene

rešetkastokm armaturom. Nnakon montažne ploče ili trake betonira se preostali dio u potrebnoj visini. 16. Omnia strop s predzgotovljenim tankim stropnim pločama:

- Rasponi max 700cm (600, 500 (540? – ne vidim kaj piše, koji broj u skripti), 360, 300 - Dimenzije debljina su: (skica pod 17 se odnosi i na ovo pitanje, tj od tuda se iščitava to)

17. Polumontažni Omnia strop (mislim da treba ovaj donji presjek, a ne ovaj lijevi)

18. Omnia ploča s olakšanjima od šuplje opeke ili polistiren bloka (samo jedna varijanta opis i skica)

19. Masivne kose stropne ploče s polumontažnim stropnim elementima se izvode tako da se stropni elementi oslanjaju na zidove ili

grede (gornji rub zida je u nagibu ili je greda u nagibu). Izvode se na isti način kao kod vodoravnih stropova. Kod vedih kutova nagiba problem može biti betoniranje tlačne ploče (opasnost od puzanja betona).

8c Masivne konstrukcije – montažni stropovi i zidani stropovi – svodovi

1. Vrste masivnih montažnih stropova: - Ravne stropne ploče (pune ploče i šuplje ploče) – rasponi do 6m - Rebrasti stropovi (od jednog elementa i od dva elementa) – raspon do 12m

2. Krutost montažnih stropnih ploča na horizontalne sile postiže: Samonosive ploče pune konstruktivne visine, betom se monolitiziraju samo spojevi ploča međusobno i za obodne nosive elemente za postizanje horizontalne krutosti konstrukcije zgrade.

3. Montažni stropovi sa punim ab pločama su: - Od normalnog betona (jednosmjerne i dvosmjerne) - Od lakog betona (porobeton)

4. Montažni stropovi sa šupljim ab pločama su: - Od normalnog betona (šupljine prazne ili ispunjene toplinsko-izolacijskim materijalom kao izgubljenom oplatom)

5. Montažni rebrasti ab stropovi: - Od jednog elementa – rebro i ploča zajedno - Od dva elementa – posebno rebro, posebno ploča

6. Svodovi se izvode zidanjem od opeke ili kamena u mortu u zakrivljenim oblicima prema posebnim pravilima zidanja zbog čega se u nosivom dijelu konstrukcije javljaju samo tlačne sile. Oslanjaju se na uporišta (zidovi ili stupovi vedih dimenzija).

7. Izravnanje gornje plohe radi izvedbe konstrukcije poda izvodi se: - Pomodu nasipa pijeska ili nekog drugog granulata - Pomodu sloja laganog betona

8. Pri rekonstrukciji zgrada sa masivnim zidanim stropovima – svodovima nije poželjno uklanjanje nasipa i odteredenje svoda jer nasip stabilizira svod.

9 Sustavi temeljenja zgrada

1. Temelji su najniži konstuktivni dijelovi zgrade u neposrednom kontaktu s tlom. Ispod donje plohe temelja u tlu se javljaju naponi pritiska te se tlo sabija.

2. Preduvjet za odabir konstrukcije temelja zgrade je poznavanje kvalitete temeljnog tla što može odlučiti o izboru konstruktivnog sustava zgrade, izboru oblika temeljenja i dubine temeljenja.

3. Plitko temeljenje – najčešde u visokogradnji (zgradama), za uobičajena opteredenja i standardne kvalitete tla Duboko temeljenje – rijeđe u visokogradnji, uglavnom za opteredenja temelja, kod slabo nosivih tla, kod temeljenja u vodi i sl (Venecija, Ciudad Mexico..)

4. Plitko temeljenje – najčešde u visokogradnji (zgradama), za uobičajena opteredenja i standardne kvalitete tla. Vrste plitkog temeljanja: temeljna traka, temelj samac, temeljni nosač, temeljna ploča, temeljni roštilj.

5. Duboki iskop je iskop za temeljenje koji je dublji/vedi od 2m. 6. Oblici temelja za plitko temeljenje

7. Duboko temeljenje je temeljenje na vedim dubinama. Primjenjuje se rijeđe u visokogradnji, uglavnom za opteredenja temelja,

kod slabo nosivih tla, kod temeljenja u vodi i sl (Venecija, Ciudad Mexico..) – ako je nosivo tlo u vedoj dubini ili su posebno velika opteredenja (silosi, strojarnice termodentrala, stupovi mostova, vrlo visoke zgrade...)

- Oblici dubokog temeljenja su: piloti, bunati, kesoni. 8. Temeljenje na PILOTIMA – mogudi način nošenja kod pilota te oslanjanje zgrade na pilote

9. Pravilo za određivanje dubine temelja kod plitkog temeljenja je da temelji idu do nosivog tla i ispod dubine smrzavanja tla.

10. Određivanje minimalne dimenzije donje plohe temelja kod plitkod temeljenja ovisi o: - Opasnosti od klizanja površinskih slojeva (ovisi o sastavu tla i povedava se s povedanjem vlažnosti tla) - Vrsti tla – na stijenama nije ograničena dubina ukoliko nema dotoka vode u dno temelja u zoni smrzavanja, na šljunku i

pijesku može dubina temeljenja biti 50cm ako je nivo podzemne vode niži. - Opasnosti od smrzavanja tla (dubine smrzavanja tla u HR: u primorskim krajevima 40-60cm; u nizinskim kontintalnim

krajevima 80-120; u planinskim krajevima do 140cm) Dimenzioniranje temelja određuje se na temelju opteredenja i nosivosti tla.

11. Opteredenje zgrade i temelja na tlo ne smije prelaziti dopušteno opteredenje tla jer eksdentričnost opteredanje ima za posljedicu

napona u tlu ispod temelja u području gdje djeluje ekscentrična sila. Što je ekscentritet vedi to je vedi napon. 12. Sjedanje zgrade – zbijanje tla ispod zgrade dolazi zbog opteredenja zgrade te dolazi do deformacija tla ispod temelja. Veličina

sjedanja zgrade ovisi o opteredenju i vrsti tla (sklonosti tla zbijanju). Mogudi problemi su neravnomjerno sjedanje zgrade koje može dovesti do dodatnih naprezanja u konstrukcijama zgrade i temelja što može dovesti do pucanja konstrukcije.

13. Spriječavanje diferencijalnog slijeganja temelja zgrada je povezivanjem temeljnih traka poprečnim temeljima ili temelja samaca s ceznim gredama, te armiranja i kod inače nearmiranih temeljnih traka.

14. Nepovoljni uvjeti kod temeljenja

a. Zgrada velike dužine b. Nejednaka kvaliteta temeljnog tla c. Nejednolika opteredenja zbog zbrajanja opteredenja d. Različite dubine temelja e. Isušenje tlazbog promjene razine podzemne vode f. Dodatno opteredenje od dogradnji

- Uvjeti za postizanje ravnomjernog sjedanja temelja: - tlo dovoljen nosivosti - izbjegavanje zbrajanja opteredenja od susjednih temelja u malim dubinama - temeljenje na isti način, na istoj vrsti tla - ujednačeno opteredenje cijele zgrade - temeljenje na istu dubinu - postignut isti napon u tlu Ukoliko nije mogude ispunjavanje uvjeta izvode se DILATACIJE i u području temelja.

15. Materijal za izvedbu temelja je beton.

Oblici nearmiranih temelja: temeljne trake, temeljni samci Oblici armiranih temelja: temeljne trake, temeljni samci, temeljne ploče (isključivo do AB) Temelje je potrebno armirati kada se u njima pojavljuju vlačna naprezanja (glavna armatura se postavlja u vlačnoj zoni temelja). (skica – koja? Čega? )

16. Nearmirane temeljne trake izvode kod sustava punih nosivih stijena. Zbog širenja opteredenja kod vedih dimenzija temelji su oblikovani pomodu linije širenja opteredenja u betonu (trake trepezastog ili stepenastog oblika).

Nearmirani temeljni samci izvode se kod stupova skeletnih konstruktivnih sustava. Oblikovanje isto kao kod neAB temeljnih traka. Zbog ukrudenja trebaju se međusobno povezati temeljnih trakama ili temeljnim ab gredama.

17. Armirani temelji se izvode na prethodno ivedenoj betonskoj podlozi min debljine 5 cm (najčešde 10cm) koja je potrebna za postavu armature.

18. Zbog ukrudivanja konstruktivnog sustava potrebno je sve temelje samce međusobno povezati. Povezivanje se izvodi s ab gredama za ukrutu – vezne grede. Oblik i položaj grede za ukrutu može biti različit (pravokutan, kao kontragreda i sl.)

19. Temeljne ploče izvodimo:

- kada na relativno malu ploštinu ispod zgrade treba prenijeti znatno opteredenje (potrebe ploštine temelja bi zauzimale velik dio tlocrtne površine zgrade) - kod slabije nosivih tla (potrebne ploštine temelja bi zauzimale velik dio tlocrtne površine zgrade) - kod visokog nivoa podzemne vode (izvodi se temeljna ploča u obliku korita – zgrade s podrumima) Prednost je što temeljna ploča ravnomjerno raspoređuje opteredenje ispod cijele zgrade čime osigurava ravnomjerno sjedanje zgrade.

20. Kod visokog nivoa podzemne vode temelji zgrade s podrumom izvode se u obliku korita (temeljna ploča i podrumski zidovi kao

ujedinjena ab konstrukcija – kada, korito). 21. Dubina temeljenja kod ravne temeljne ploče često je veda nego li to zahtjeva konstruiranje temelja zbog razloga izvedbe temelja

ispode dubine smrzavanja. U tim slučajevima se između slojeva poda i temeljne ploče izvodi nasip (šljunka).

22. Temeljnu ploču s pojačanjima izvodi se u slučajevima vedeg opteredenja.

23. Temelji i oslanjanja pregradnih nenosivih zidova na tlo

24. Iskopi: - Plitki iskop je iskop do dubine 2m - Duboki iskop je iskop na dubini vedoj od 2m - Široki iskop se izvodi za vede dubine iskopa kada se bočne stranice izvode u nagibu (za nevezana tla i poluvezana tla nagib je 1:1 do 1:1,25 s prekidima kosine s bankinom) - kod zgrada s podrumom iskop treba biti širi od zgrade za širinu obodnog radnog (manipulativnog) prostora (obodno min 50cm). - izvodi se kako bi se omogudio prostor za iskope za temelje i izvedbu oplate s podupiračima za podrumske zidove

25. Pogledaj 24. Pitanje 26. Nanosna skela je skela koja zajedno s konopcima definira poziciju iskopa i budude zgrade unutar građevinske jame (osi

konstrukcije?) 27. Osiguravanje (podupiranje) bočnih stranica širokog iskopa za temeljenje i izvedbu podzemnih etaža izvodi se s oplatom (drvenom,

čeličnom, kombinacijom čelika i betonskih ploča) koja je dobro učvršdena – sidrena. (mlaznim betonom – torkret beton; nosačima i ispunom od betona (ili ispunom od drvenih pragova); čeličnim žmurjem s geosidrima; drvenom oplatom)

28. Temeljenje na različitim uvjetima na terenu – djelomično podrumljene zgrade (skice - 2,3,4,5) opisi svojim riječima

29. Temeljenje s temeljnim trakama na terenu u nagibu (skica pitanja ispred br 6)

30. Nadtemeljni zid – potporni zidovi savladavaju visinske razlike na terenu. Konstrukcije potpornih zidova i njihovih temelja

oblikovane su na način da preuzimaju bočno opteredenje zemlje i prenesu ga na temeljno tlo. (nisam ziher dal je to to)

31. Nakon izvedene betonske podloge na nabijenom šljunku (min 5cm, najčede 10cm), na betonskoj podlozi se izvodi hidroizolacija

koja se zaštiduje od opasnosti oštedenja sa slojem betona ili cementnog morta (3-4 cm). (Na to se onda stavlja sustav armature

temeljne ploče i zalijeva se betonom.)

32. Nova zgrada (koja se odvaja od postojede dilatacijom) treba biti temeljena na istoj dubini kao i postojeda ili dublje. Izvedbom se

ne smije narušiti stabilitet postojedih zgrada.

a) Ukoliko je nova zgrada na vedoj dubini potrebno je postojedi temelj podbetonirati do iste dubine na kojoj je temelj nove

zgrade

b) Ukoliko je postojeda zgrada na vedoj dubini, temelj nove zgrade izvodi se do iste te dubine postojede zgrade.

( )

33. DIJAFRAGMA je AB konzolni zid iz tla dodatno sidren u bočno tlo koji se postavlja u slučaju neposredne blizine susjednih zgrada,

kada je dubina znatno veda od dubine postojedih temelja kojim se osigurava iskop građevinske jame. (debljina zida – dijafragme

je 50-60-80...cm)

Uloga: stabiliziranje i podupiranje tla

Dijafragma i konstrukcije osiguranja građevne jame se sidre bočno u tlo pomodu pilota-sidra (geo-sidra). Načini sidrenja su:

a) bušenje tla / zbijanje cijevi

b) uvlačenja sidra u cijev

c) injektiranje mlaznim betonom

d) učvršivanje i napinjanje sidra

( )

Dimenzije dijafragme se određuju statičkim proračunom (debljina, dubina u tlu, položaj, dubina i 'jačina' sidara-pilota).

Skica neke dijafragme. Tu ih je par pa si izaberi ;)

34. -

Slijededa pitanja su ista kao i ona gore pa nema smisla ni pisati ih ponovno:

35.-do 12.; 36.-15.; 37.-15.; 38.-19.; 39.-24.; 40.-28.,29.; 41.-32.;42.-33.

43. A) tlo koje nije dobro zbijeno i nema dovoljnu nosivost može se poboljšati u pogledu nosivosti tla na nekoliko načina:

- postupkom dubokog vibracijskog zbijanja tla

- izvedbom šljunčanih stupova

- izvedbom šljunčanih stupova sa cementom suspenzijom

- postupkom mlaznog injektiranja tla sa cementnom suspenzijom

- izvedbom betonskih stupova (pilota)

B) izvedba temelja na pilotima

10. predavanje, Fizika zgrade 1. Koji fizikalni utjecaji na zgrade moraju biti obuhvadeni pri projektiranju, izvedbi i uporabi zgrada

- toplina, vlaga, zvuk, svjetlo, požar 2. Koliko toplinske energije se približno troši u sektoru zgradarstva, kojim parametrom iskazujemo potrošnju toplinske energije za grijanje u Hrvatskoj

Područje zgradarstva s ~ 40 % udjela potrošnje energije ima znatan utjecaj na ukupnu potrošnju energije u gospodarstvu. Mogude je značajno smanjenje potrošnje energije s odgovarajudim mjerama toplinske zaštite u zgradama. Razina toplinske zaštite i racionalne uporabe energije u RH se mjeri godišnjom potrebnom toplinskom energijom za grijanje zgrade:

Q H,nd [kWh/a]. 3. Nazivi kategorija energetski efikasno projektiranih i izvedenih zgrada, što je nZEB

- niskoenergetske zgrade ≤ 40 kWh/(m²a) - pasivne zgrade ≤ 15 kWh/(m²a) - nula-energetske zgrade ~ 0 kWh/(m²a)

Prema direktivi EPBD/2010/31/EU u cilju smanjenja emisije stakleničkih plinova i poboljšanja energetskih svojstava u zgradama predviđeno je postizanje standarda blizu nula-energetske zgrade (nZEB) za sve novogradnje do 2020. godine (do 2018 za nove javne zgrade). 4. Što je po definiciji pasivna kuda, u pogledu sustava za grijanje, kako se ostvaruje zagrijavanje pasivne kude

Pasivna kuda - kuda koja nema klasični sustav grijanja (kotlovnica, pedi, ogrjevna tijela). Potrebnu toplinu za grijanje i PTV zadovoljavaju toplinski dobici od sunca, boravka ljudi, opreme. Nužna je visoka razina toplinske izolacije i maksimalna zrakotjesnosti te radi toga izvedba mehaničke ventilacije zraka s rekuperacijom otpadne topline (prijenos topline iz otpadnog na svježi zrak). 5. Vrste ventilacije zgrada, kakav sustav ventilacije je nužan kod energetski efikasno projektiranih i izvedenih zgrada i zašto

Ventilacija se ostvaruje: - prirodno putem prozora - prirodnim dovođenjem zraka izvana i mehaničkim odvođenjem - uređajima za ventilaciju s rekuperacijom otpadne topline (prebacivanje topline s otpadnog zraka na svježi zrak preko izmjenjivača topline) - nužni kod ventilacije energetski efikasnih zgrada

6. Kako se pristupa projektiranju energetski efikasno projektiranih zgrada u pogledu dobitaka topline

Niskoenergetske, pasivne i nulenergetske kude projektiraju se, između ostalog, na način da se boravišni prostori otvaraju prema suncu radi toplinskih dobitaka od sunca koji de smanjiti potrebnu toplinu za grijanje u periodu grijanja. 7. Isplativost ekonomskih ulaganja kod energetski efikasnih zgrada u izvedbi i eksploataciji

Zgrade koje trebaju manje topline za grijanje imaju manje troškove za nabavku energije te su ekonomičnije tijekom vijeka trajanja zgrade. Početna veda ulaganja zbog pojačane toplinske zaštite, posebnih tehničkih instalacija i upotrebe obnovljivih izvora energije isplate se ubrzo nakon nekog vremena korištenja zgrade. 8. Što su aktivne ili plus energetske zgrade

- active house - plus energetske zgrade (korištenje obn. izvora en. - prvenstveno en. sunca) 9. Osim direktnih sunčevih dobitaka topline kroz otvore, pomodu kojih uređaja se još koristi energija sunca u zgradama

- na razini godine veda proizvodnja nego potrošnja energije, višak električne energije se skladišti (akumulatori - skuplje) ili se električna energija isporučuje u mrežu u vrijeme vede proizvodnje od potrošnje (po višoj tarifi - cijeni) i uzima iz mreže u trenucima vede potrošnje od proizvodnje (po nižoj tarifi) 10. Što je energetsko certificiranje zgrada

Energetskim certificiranjem se utvrđuje: - potrebna toplinska energija za grijanje zgrade Q H,nd *kWh/(m²a)+ (trenutna razina certificiranja u RH)

ili - sveukupni energetski konzum zgrade (grijanje, hlađenje, PTV, ventilacija, rasvjeta, pomodni sustavi) svedeno na razinu primarne energije *kWh/(m²a) ili MJ /(m²a)+ ili emisiju CO2 *kg/(m²a)+ (carbon footprint) - razina certificiranja u EU, a u skoro i u RH

11. Za koje zgrade je obvezno energetsko certificiranje, tko ga provodi

Prema direktivi EPBD/2010/31/EU predviđeno je u EU obavezno energetsko certificiranje zgrada s grijanim boravišnim prostorima kod:

- svih novih zgrada - vedih rekonstrukcija postojedih zgrada - svih javnih zgrada (u RH do 31.12.2012. za zgrade > 1000 m²) - svih zgrada ili dijelova zgrada (stan, poslovni prostor) koje su na tržištu nekretnina

Energetski certifikatori: - ovlaštene osobe za energetsko certificiranje zgrada s odgovarajudom specijalističkom edukacijom - inženjeri ili MA arhitektonske, građevinske, elektro ili strojarske struke.

12. Koji je (prema sadašnjim propisima) najniži dopušten energetski razred za nove zgrade ili potpuno rekonstruirane postojede zgrade - G 13. Osim novih zgrada, koje se još zgrade moraju obavezno energetski certificirati, na što to utječe na tržištu nekretnina

- vedih rekonstrukcija postojedih zgrada - svih javnih zgrada (u RH do 31.12.2012. za zgrade > 1000 m²) - svih zgrada ili dijelova zgrada (stan, poslovni prostor) koje su na tržištu nekretnina

Obaveza izrade energetskog certifikata za javne zgrade i zgrade na tržištu s vidljivo naznačenim energetskim razredom zgrade: - utjecaj na tržište nekretnina - poticaj korisnika na mogudnosti energetskih poboljšanja zgrada

14. Koja je funkcija i koji su ciljevi toplinske zaštite zgrada

Funkcija toplinske zaštite: zaštita od vanjskih ili unutarnjih utjecaja uslijed promjene temperature i vlage

Cilj toplinske zaštite: 1. ugodan boravak u unutarnjem prostoru - sprječavanje prevelikog ohlađivanja ili pregrijavanja unutarnjeg prostora izbjegavanje građevinske štete - sprječavanje kondenzacije vodene pare unutar konstrukcija i kroz to propadanje materijala i promjenu svojstava materijala - sprječavanje prevelikih deformacija uslijed temperaturnih dilatacija (“temperaturni rad”) 2. higijensko-tehnički uvjeti za boravak - sprječavanje pojave gljivica i plijesni zbog površinske kondenzacije vodene pare, zadovoljavajuda kvaliteta zraka u zatvorenim prostorima (vlažnost, temperatura, mikrobiološka ispravnost, kisik, čestice, štetni plinovi)

15. Što je ispravan fizikalni proces u toplinskoj zaštiti zgrada

- u konstrukcijama treba osigurati ispravan fizikalni proces (konstrukcije bez kondenzacije vodene pare unutar elemenata ili na njima)

16. Koje su metode u projektiranju i planiranju kojima se postiže povedana ušteda energije i toplinska zaštita zgrada

Pristup projektiranju treba biti sa stanovišta: - urbanističkog i prostornog planiranja, - oblikovanja zgrade (faktor oblika) - primjene optimalnih materijala toplinskih izolacija dobrih toplinsko izolacijskih svojstava, - projektiranja elemenata i njihovih spojeva, - primjene dnevnog svjetla i prirodne ventilacije, - korištenja obnovljivih izvora energije, - ugradnje opreme i tehničkih sustava niske potrošnje energije

17. Utjecaji smještaja zgrade u prostor na energetsku efikasnost zgrade

Konfiguracija terena, vjetrovitost, blizina vode i osunčanost terena imaju značaj za stvaranje mikroklime prostora (vanjska temperatura). Gubici topline zgrade ovise o izloženosti zgrade nepovoljnim utjecajima. 18. Karakteristike zgrada koje su orijentacijski i oblikovno pasivno solarno efikasna arhitektura 19. Što je bioklimatski pristup pri projektiranju zgrada

BIOKLIMATSKO PROJEKTIRANJE – iskorištavanje uvjeta okoliša za ostvarenje pasivnog grijanja, hlađenja, ventilacije, prirodnog osvjetljenja. 20. Ovisnost geometrije zgrade i gubitaka topline, što je faktor oblika, kada je povoljniji za isti volumen zgrade Promjena oblika tijela zgrade utječe na veličinu vanjskog oplošja ------------------------ Raščlanjivanje tijela zgrade utječe na povedanje površine vanjskog oplošja---------------------------------------------------- Što je oblik zgrade kompaktniji to je faktor oblika manji – zgrada de imati manje oplošje za isti volumen, a time i manje gubitke topline. FAKTOR OBLIKA f0 f0 = A / Ve (m

-1) A = vanjsko oplošje Ve = grijani volumen 21. Kako smanjujemo transmisijske gubitke topline kroz ovojnicu zgrade i kada imamo nepovoljniji faktor oblika zgrade

Transmisijski gubici topline biti de to manji što je ploština oplošja grijanog dijela zgrade A (m2) manja u odnosu na obujam grijanog dijela zgrade Ve (m3). Oblikovanje zgrade ima važnu ulogu u procesu projektiranja energetske efikasnosti zgrade jer direktno utječe na vrijednost faktora oblika. U procesu projektiranja nije uvijek mogude postidi povoljan faktor oblika. Smanjenje transmisijskih gubitaka topline kroz oplošje (ovojnicu) grijanog dijela zgrade se u najvedoj mjeri postiže:

- visokim toplinskoizolacijskim vrijednostima građevnih dijelova oplošja zgrade i/ili termorefleksnim slojevima - izvedbom detalja zgrade bez ili s minimalnim toplinskim mostovima

22. Načini prijenosa energije i prolaska topline kroz ovojnicu zgrade

Količina topline koja de prodi u najvedem dijelu ovisi o sastavu građevnog dijela, o materijalima i njihovim debljinama. Ukupan prolazak topline kroz građevni dio događa se strujanjem unutarnjeg (toplog) zraka prema obodnom građevnom dijelu, provođenjem topline kroz slojeve materijala građevnog dijela te ponovno strujanjem od građevnog dijela prema (hladnom) vanjskom zraku zimi (ljeti obrnuto). 23. Kako se naziva i iskazuje fizikalni pokazatelj toplinske provodljivosti materijala, oznaka, jedinica i značenje njegove veličine λ - projektna vrijednost toplinske provodljivosti materijala izražena u W/(mK) (što je λ manji, materijal je bolji toplinski izolator) 24. Omjer toplinske provodljivosti materijala kod toplinsko izolacijskih materijala i armiranog betona

1:60

25. O koja dva faktora ovisi toplinski otpor R sloja materijala ugrađenog u ovojnicu zgrade Površinske temperature i temperature u dodirnim ravninama slojeva materijala unutar građevnog dijela ovise o: - toplinskoizolacijskim svojstvima materijala λ1, λ2 (W/m.K) – toplinska provodljivost - debljinama slojeva d1, d2 (m) 26. Kako možemo poboljšati toplinski otpor odabranog sloja obložnog materijala za toplinsku izolaciju zgrade - dodatne obloge? 27. Kako možemo poboljšati toplinski otpor materijala nosive konstrukcije za istu debljinu slojeva konstrukcije ovojnice zgrade, bez dodatnih obloga 28. Što je koeficijent U, kako se iskazuje, što njegova veličina pokazuje o toplinsko izolacijskim svojstvima građevnog dijela zgrade

Proračuni koeficijenta prolaska topline U *W/(m2K)+ (U koeficijent građevnog dijela zgrade – zidovi, podovi, krovovi, otvori)

U = 1 / RT W/(m2K) Rt- ukupan toplinski otpor Primjer proračuna koeficijenta prolaska topline U

Građevni element je sljededeg sastava (gledano iznutra): produžna žbuka 2 cm λprod.žbuke = 1,00 W/(mK) zid od blok opeke 29 cm λblok opeke = 0,48 W/(mK) produžna žbuka 3 cm λprod.žbuke = 1,00 W/(mK)

Toplinski otpor: RT = Rsi + R1 + R2 + ... Rn + Rse Rsi = 0,13 (m2K)/W; Ri = d/λ; Rse = 0,04 (m2 . K)/W RT = 0,13 + 0,02/1,00 + 0,29/0,48 + 0,03/1,00 + 0,04 = 0,824 (m2 . K)/W

Koeficijent prolaska topline: U = 1 / RT U = 1 / 0,824 = 1,21 W/(m2 . K)

Ako se dobivena vrijednost usporedi s dopuštenim vrijednostima (u tablicama) može se zaključiti da ovakav zid NE ZADOVOLJAVA niti jedan zahtjev. 29. Što se može napraviti za postizanje boljih toplinsko izolacijskih svojstava pojedinog građevnog dijela zgrade (zid, pod krov, otvor) Ukoliko se treba promijeniti sastav elementa radi postizanja boljih toplinsko-izolacijskih svojstava može se primijeniti sljedede: 1. povedati debljinu sloja materijala 2. primijeniti materijal s boljim toplinsko-izolacijskim svojstvima (manja vrijednost λ !) 3. dodati sloj toplinsko-izolacijskog materijala 30. Utjecaji vlage na zgradu ------- 31. Kako nazivamo zaštitu od vanjskih utjecaja vlage, kako izvodimo tu zaštitu kod pojedinih građevnih dijelova zgrade HIDROIZOLACIJA

Na krovu: - pokrovom za brzu odvodnju na kosom krovu - hidroizolacijskim vodonepropusnim slojem na ravnom krovu

Na zidu: - vanjskim završnim slojem - vodoodbojnim ili vodonepropusnim

Na građevnim dijelovima u dodiru s tlom:

- hidroizolacijskim vodonepropusnim slojevima 32. Kakvim izvodimo zaštitu od utjecaja vlage iz unutrašnjih prostora

U građevnim dijelovima: fizikalno ispravnim sastavom (bez unutarnje kondenzacije vodene pare)

Na unutarnjoj površini: postizanjem unutarnje površinske temperature iznad temperature rošenja (dobra toplinska izoliranost)

Građevni dijelovi izloženi vodi: hidroizolacijama Građevna vlaga od izgradnje:

prirodnim procesom sušenja (sastav građevnog dijela koji to omoguduje) 33. Koji su mogudi nepovoljni utjecaji vlage iz unutrašnjih prostorija pri neispravnom fizikalnom procesu u ili na građevnom dijelu zgrade koji čini ovojnicu zgrade prema negrijanom ili vanjskom prostoru

1. 2. 3. 4. 1 – Normalna difuzija vodene pare bez kondenzacije – ispravan fizikalni proces 2 - Kondenzat! hladni i relativno paronepropusni sloj izvana u zoni niske temperature 3 - Parna brana - sloj koji sprječava ulazak vodne pare u slojeve u kojima bi došlo do kondenzacije (ispravan fizikalni proces, ali je potrebno je osigurati dobro provjetravanje prostorije jer nema normalne difuzije vodene pare) 4 - Kondenzat! hladna površina sloja u zoni niske temperature 35. Opis i skica višeslojnih građevnih dijelova ovojnice grijanog dijela zgrade s toplinsko izolacijskim slojem s grijane (toplije) strane pregrade - difuzija vodene pare i pozicija pojave unutrašnje kondenzacije, te kako se problem rješava

Kod vanjskih zidova treba izbjegavati postavu paronepropusnih slojeva s vanjske strane zida jer de oni zaustaviti ili usporiti difuziju vodene pare kroz zid na nepovoljnom mjestu (hladna zona) te de se pojaviti unutarnja kondenzacija vodene pare i navlaženje slojeva pregrade. – VIDI 37. ZA SKICU 36. Zašto je povoljnije izvoditi građevne dijelove ovojnice zgrade s toplinsko izolacijskim slojem s vanjske (negrijane) strane

Odmicanje paronepropusnog materijala i stvaranje ventilirane zračne šupljine omogudava nesmetan prolazak vodene pare u vanjski prostor (ispravan fizikalni proces). 37. Skice i opisi neispravne i ispravne izvedbe vanjskih zidova grijanih prostora kod izvedbe paronepropusne vanjske obloge zidova 38. Skice i opisi neispravne i ispravne izvedbe krovova grijanih prostora kod izvedbe paronepropusne vanjske obloge krovova zgrade TOPLI KROV Svi slojevi krova su u međusobnom kontaktu. Zbog paronepropusnog završnog sloja krova potrebno je prije toplinske izolacije ugraditi paronepropusni sloj – parnu branu. Iako je difuzija vodene pare zaustavljena (vodena para ne ulazi u toplinsku izolaciju), do kondenzacije vodene pare unutar krova ne dolazi, jer je (zbog prisustva toplinske izolacije) temperatura na tom mjestu povoljna (iznad temperature rošenja). 39. Koji fasadni i krovni obložni materijali su paronepropusni i kako se fasadna ili krovna vanjska obloga s tim materijalima mora izvesti da bi se osigurao ispravan fizikalni proces u građevnom dijelu – VIDI 38. 40. Prednosti izvedbe ventilirane (provjetravane) fasadne ili krovne obloge u pogledu fizikalnih svojstava građevnog dijela zgrade

- toplinska izolacija kao sloj velike paropropusnosti i pada temperature je izvana, sa zimi hladnije strane, štiti unutrašnji dio građevnog dijela od hlađenja zimi i pregrijavanja ljeti

- masivni sloj nosive konstrukcije zaštiden od temperaturnih dilatacija, omogudena akumulacija topline u masivnoj konstrukciji zimi - paropropusnost cijele konstrukcije, normalna difuzija vodne pare, radi odvajanja vanjske vodootporne i vodonepropusne fasadne obloge s vertikalno ventiliranim zračnim slojem - zračni ventiliran prostor omogudava evakuiranje vlage i ljetno hlađenje fasadne ili krovne obloge

41. Kako se naziva sloj u građevnom dijelu koji zaustavlja dolazak vodene pare u hladnu zonu građevnog dijela, što se time postiže

Parna brana 42. Zašto dolazi do unutrašnje površinske kondenzacije vodne pare kod građevnih dijelova zgrade, koje su njene posljedice

Površinska kondenzacija se primjeduje na unutarnjim plohama oplošja kao rošenje. Na staklu kao zamagljenje, a na zidovima i stropovima rošenje ima za posljedicu razvoj gljivica i plijesni koje su opasne po zdravlje. Površinska kondenzacija javlja se kod:

- neizoliranih obodnih pregrada, - nedovoljno izoliranih obodnih pregrada, - prostora visoke vlažnosti bez provjetravanja - izraženih i neizoliranih toplinskih mostova (geometrijskih i konstruktivnih) - iza namještaja prislonjenog uz obodne pregrade prema negrijanom ili vanjskom prostoru

Primjer pojavljivanja površinske kondenzacije kad je unutrašnja površinska temperatura pregrade niska:

za unutrašnja temperaturu prostorije + 20 :C i vlažnost 60%, površinska kondenzacija de se desiti kada je unutrašnja površinska temperatura pregrade niža od +12 :C - vlažnost zraka na površini pregrade prelazi 100% - višak vodene pare, koju ohlađeni zrak u kontaktu s pregradom ne može upiti – kondenzira se ). 43. Što su toplinski mostovi kod građevnih dijelova zgrade

Toplinski mostovi su mjesta u oplošju grijanog dijela zgrade gdje se toplinski tok mijenja radi promjene materijala, debljine ili geometrije građevnog dijela.

Promjena materijala: Mjesto gdje su spajaju različiti materijali je toplinski most zbog različitih pojedinačnih svojstava materijala i kroz to različitih tokova topline i uzajamnog djelovanja.

Promjena debljine i geometrije: Mjesta gdje je promjena debljine sloja materijala ili promjena geometrije građevnog dijela je toplinski most jer postoji razlika između površina kroz koje ulazi i izlazi toplina. Na toplinskim mostovima je povedan gubitak topline s kojim treba računati kod toplinske bilance zgrade. 44. Koja je veza između toplinskih mostova i unutrašnje površinske kondenzacije vlage na građevnim dijelovima ovojnice zgrade

Zbog povedanih toplinskih gubitaka na toplinskim mostovima postoji razlika u unutarnjim površinskim temperaturama između karakterističnog dijela oplošja i mjesta gdje je toplinski most. Ukoliko je unutarnja površinska temperatura preniska može dodi do površinske kondenzacije vodene pare. 45. Konstruktivni toplinski mostovi na zgradama - pozicije na zgradi i mogude eliminiranje objasniti na skici presjeka zgrade

konstruktivni toplinski mostovi – mjesto povedanog toplinskog toka u oplošju grijanog dijela građevine zbog neizoliranih dijelova nosive konstrukcije

Potrebno je postidi kontinuitet obodne toplinske izolacije, te svesti toplinske mostove samo na minimalne geometrijske (kutevi), izbjedi konstruktivne toplinske mostove (prodori konstrukcijskih materijala koji su dobri vodiči topline.

46. Skica sloja zida i stropne ploče kod konzolnih ab istaka balkona ili ab nosača fasadne obloge od opeke - naznačiti poziciju kod koje bi dolazilo do unutrašnje površinske kondenzacije, kada ne bi bio ugrađen element za prekid toplinskog mosta zone zimske unutrašnje površinske kondenzacije (niske temperature površine betona), za slučaj da toplinski most nije obložen ili prekinut posebnim elementima s toplinskom izolacijom 47. Masivni i laki građevni dijelovi zgrade u pogledu ljetne toplinske stabilnosti, kako se poboljšava kod lakih pregrada

Masivni građevni dijelovi imaju zadovoljavajuda svojstva toplinske zaštite u ljetnom vremenu (ljetna toplinska stabilnost) – ne pregrijavaju se jer akumuliraju toplinu.

Lagani građevni dijelovi (s plošnom masom manjom od 100 kg/m2) imaju zadovoljavajuda svojstva samo ako imaju dobru toplinsku izolaciju (vrijednost koeficijenta prolaska topline U je dovoljno niska):

U < 0,35 [W/(m2K)] za lake zidove i U < 0,35 [W/(m2K)] za lake krovove ) 48. Ljetna toplinska zaštita transparentnih građevnih dijelova zgrade, mogudnosti i najpovoljnije rješenje za zaštitu od pregrijavanja

– ostakljene plohe trebaju imati zaštitu od direktnog sunčevog zračenja koje prodire u unutarnji prostor. Zaštita od sunca kod ostakljenih ploha može se postidi:

- s elementima (uređajima) za zaštitu od sunca ispred ostakljene plohe - sa staklima koja imaju nizak stupanj propuštanja sunčeve energije (g) - sa zasjenjenjima, istacima i sl.

Pri određivanju zaštite od sunca (proračunu) kod vedih ploština ostakljenja i nepovoljnih orijentacija potrebne su i kombinacije različitih mogudnosti . Energetski najpovoljnije rješenje je kad ostakljena ploha ima vanjske pomične elemente za zaštitu od sunca (zaštita od insolacije ljeti, omogudeni toplinski dobici zimi). 49. Koji je najnepovoljniji način i pozicija zaštite od sunca kod transparentnih pregrada u ovojnici zgrade

Smještaj zaštite od sunca ispred ostakljene plohe u unutarnjem prostoru je najnepovoljniji jer se unutarnji prostor pregrijava zračenjem topline s elementa za zasjenjenje koji je unutar prostorije. Takvo rješenje de se koristiti kod malih ploština ostakljenih ploha i kao dodatna zaštita uz primjenu druge zaštite koja prema proračunu nije bila dovoljna. 50. Zašto su u pogledu ukupne potrebne energije za grijanje i hlađenje zgrade nepovoljna vanjska refleksna stakla kod ostakljenja ovojnice zgrade

Refleksna vanjska ostakljenja kao zaštita od sunca: zahtijevaju aktivni sustav hlađenja zgrade ljeti, zimske toplinske dobitke od sunca, niska razina prirodne osvijetljenosti prostora zimi. 51. Na što se odnosi zvučna zaštita u zgradama, kako mora biti projektirana zvučna zaštita građevnih dijelova i zgrade kao cjeline

Odnosi se na zaštitu od buke i vibracija. Zgrada i građevni dijelovi trebaju biti projektirani na način:

- da se u unutarnjim prostorima postigne mir potreban za život i rad, - da zgrada sa svojom djelatnosti nije ometajuda prema okolini.

Zaštita se postiže materijalima i konstruk. koje prigušuju buku i sprječavaju prijenos buke. 52. Skice prijenosa zračnog i udarnog zvuka između prostorija u zgradama

udarni (uglavnom strukturalno) zračni (uglavnom zračno, ali i strukturalno) 53. Kako se postiže povedana zaštita od zračnog prijenosa zvuka u zgradama kod pregradnih stijena i međukatnih konstrukcija

Postiže se materijalima i pregradama koje svojom površinskom masom (kg/m2) pružaju dovoljnu izolaciju od zračnog zvuka ili posebnim sastavima lakih višeslojnih pregrada sa savitljivim stjenkama s ispunom od filca mineralne vune.

Jednoslojni zid s površinskom masom 380 kg/m2 ima zvučnu izolaciju 52 dB. To je zahtjev (minimalna vrijednost) za zidove između dva stana u RH. Ovu vrijednost postižu:

- ožbukani zidovi od blok opeke (neporozirane) debljine ≥ 30 cm ili posebne blok opeke povedane mase za pregrade između stanova - stijene od armiranog betona debljine ≥ 16 cm

ili - višeslojne lake gipskartonske pregrade posebne izvedbe

54. Kako se postiže povedana zaštita od udarnog prijenosa zvuka u zgradama kod međukatnih konstrukcija i podova

Postiže se ugradnjom elastičnog sloja u slojeve poda koji sprječava direktan prijenos buke. 55. Kako se može postidi izoliranje bučnih prostora, pogonskih uređaja ili instalacija od boravišnih prostora pri projektiranju zgrade

Izoliranje izvora buke Tlocrtnom dispozicijom prostora s ometajudim izvorima buke može se postidi smanjenje utjecaja izvora buke na ostale prostore u zgradi Prijenos buke od uređaja sprječavamo ugradnjom uređaja na elastične podloške ili dilatiranjem konstrukcija bučne prostorije od ostalih konstrukcija.

Buka od instalacija (vode, kanalizacije, ventilacije,..) Prodori kroz građevne dijelove radi vođenja instalacija trebaju biti zvučno izolirani i elastično dilatirani da se buka instalacija ne prenosi na konstrukciju zgrade. Prostorije s instalacijama trebaju biti grupirane, a instalacije ne treba voditi u pregradama prema boravišnim prostorima.

56. Što je prostorna (arhitektonska) akustika, koji je osnovni kriterij dobre arhitektonske akustike

Zadovoljavajuda prostorna akustika se postiže: - oblikovanjem prostora, - konstruiranjem i raspoređivanjem dodatnih elemenata radi postizanja boljih akustičkih svojstava prostora, - apsorpcijskim svojstvima materijala obodnih ploha prostorije (zidovi, prozori, pod, strop).

Osnovni kriterij za dobru akustiku je vrijeme odjeka T. Zadovoljavajude vrijeme odjeka ovisno o namjeni prostorije:

predavaonica T =0,6 - 0,8 s; koncertna dvorana T = 2,4 s

57. Kako se u projektiranju prostorija i odabiru materijala obloga može postidi dobra arhitektonska akustika prostorije

Vidi 56. + Profiliranje poprečnog presjeka dvorana za bolju čujnost u svim dijelovima auditorija (reflektori) i minimalnu jeku (apsorberi). 58. Kako se mjeri osvijetljenost prostorije prirodnim (dnevnim) svjetlom, što je potrebno izmijeniti ako nije zadovoljavajuda

Osvijetljenost prostorije ovisi o vrsti, veličini i smještaju prozirne plohe, o osvijetljenosti vanjskog prostora, te o putevima dopiranja sunčevog svjetla u prostoriju. Mjeri se faktorom D ili DF (Daylight - factor), koji označava odnos između osvijetljenosti prostorije i istodobne jačine osvijetljenosti vanjskog prostora (%). Umjetna rasvjeta? - Osvijetljenost prostorije umjetnim svjetlom ovisi o vrsti rasvjetnog tijela, smjeru obasjavanja i rasporedu i položaju rasvjetnih tijela u prostoriji, kao i o boji i refleksivnosti ploha. 59. Kako moraju biti projektirane zgrade u pogledu zaštite od požara, što je potrebno osigurati u slučaju požara

Zgrade trebaju biti izgrađene na način da se spriječi nastajanje i širenje požara i dima. U slučaju požara zahtijeva se da se zgradi i dijelovima zgrade može pristupiti s vozilima i uređajima za spašavanje ljudi i životinja i učinkovito gasiti požar. 60. Mjere za ispunjenje zahtjeva zaštite od požara – nabrojiti

- aktivne mjere: sustavi za samostalno aktiviranje (uređaji za dojavu dima i vatre, sprinkleri, uređaji za gašenje i uređaji za automatsko odvođenje dima i topline)

- pasivne mjere: konstrukcijska rješenja zgrade i dijelova zgrade (vatrootporne pregrade – požarni zidovi, vatrootporne obloge)

61. Kako se sprječava prenošenje požara između sektora (požarnih odsječaka) zgrade, horizontalno i vertikalno Vede zgrade odijeliti požarnim zidovima radi sprječavanja širenja požara horizontalno i vertikalno. Sprečavanje horizontalnog prijenosa požara Sprečavanje vertikalnog prijenosa požara

62. Protupožarne pregrade i materijali - povoljni materijali za izvedbu masivnih protupožarnih pregrada, materijali za protupožarnu zaštitu čeličnih i drvenih konstrukcija

Razlikujemo 7 razreda ponašanja materijala u požaru: A1, A2, B, C, D, E, F.

U zgradarstvu se mogu koristiti razredi A (A1 i A2) i B (B1 i B2). Negorivi materijali su klase A1 i A2. IZVEDBA PROTUPOŽARNOG ZIDA NA KROVU Zid je iznad drvenog krova izdignut ≥ 30 cm. ZAŠTITA DRVENE I ČELIČNE NOSIVE KONSTRUKCIJE s oblogom od negorivih ploča ili s protupožarnim premazom

11.predavanje – Materijali – toplinske izolacije 1. Što su toplinsko izolacijski materijali, za što se koriste u zgradama - posebno razvijeni suvremeni građevinski materijali - ugrađuju se u konstrukcije zgrada iz razloga:

toplinske zaštite (zimsko razdoblje) - smanjenje odvođenja topline iz zgrada (smanjenja toplinskih gubitaka) - postizanja unutarnje površinske temperature iznad točke rošenja

toplinska stabilnost (ljetno razdoblje): - zaštita konstruktivnih dijelova zgrade od velikih temperaturnih razlika, odnosno toplinskih naprezanja - postizanje ujednačene temperature unutarnjeg prostora, odnosno zaštita od pregrijavanja

2. Najpovoljniji položaj toplinske izolacije na konstruktivnim elementima ovojnice zgrade - zašto položaj toplinske izolacije - najpovoljniji s vanjske (zimi hladnije) strane. Pozicije unutar slojeva vanjske konstrukcije ili na unutarnjoj strani su nepovoljnije za postizanje ispravnog fizikalnog procesa. Smještaj toplinske izolacije s unutarnje strane povoljniji je samo za prostore koji se povremeno griju (kazališne i koncertne dvorane, sportske dvorane i sl.) gdje je potrebno brzo zagrijavanje volumena zraka bez akumuliranja topline u masivnoj konstrukciji. 3. Zahtjevi koji se postavljaju za suvremene toplinsko izolacijske materijale

- dobra toplinsko izolacijska svojstva - čvrstoda - postojanost oblika - negorivost - vodoneupojnost - postojanost na starenje, truljenje, vibracije - paropropusnost - kemijska neutralnost i ekološka prihvatljivost

4. Toplinska provodljivost suvremenih toplinsko izolacijskih materijala - suvremeni toplinsko izolacijski materijali koji se koriste u zgradarstvu (elementima zgrada) minimalnom debljinom postižu dobru toplinsko izolacijsku vrijednost u pogledu kondukcije (provođenja) topline - materijali male gustode (10-150 kg/m²) - male provodljivosti topline: λ = 0.025 do 0.050 W/mK (grupe toplinske provodljivosti 025 do 050) - povedani zahtjevi za uštedu energije rezultiraju povedanjem debljina izolacija, no bududi da su ovi materijali optimizirani do maksimuma, uz njih se ne može postidi efikasno daljnje poboljšanje toplinskih standarda (niskoenergetska, pasivna kuda)

5. Primjena toplinsko izolacijskih materijala s obzirom na čvrstodu - kao uvjet za toplinske izolacije postavlja se samo kod određenih konstrukcija:

- velika tlačna čvrstoda kod konstrukcija iznad kojih su ceste, parkirališta, skladišni prostori - određena minimalna tlačna čvrstoda kod izvedbe podova, u krovovima, ovisno o položaju toplinske izolacije, - određena minimalna tlačna i vlačna čvrstoda na kontaktnim pročeljima (žbuka na toplinskoj izolaciji), ovisno i o vrsti i debljini žbuke.

6. Načini prijenosa toplinske energije -provođenjem kroz materijal (kondukcija) -strujanjem tekudina ili plinova (konvekcija) -zračenjem (radijacija)

7. Što je fizikalna veličina λ, koja je mjerna jedinica, odnos veličine λ i dobrih toplinsko izolacijskih svojstva materijala - materijali male gustode (10-150 kg/m²) - male provodljivosti topline: λ = 0.025 do 0.050 W/mK (grupe toplinske provodljivosti 025 do 050)

8. Koji se toplinsko izolacijski materijali smatraju vodoneupojnima, zašto je to bitno - više ili manje vodoupojni (najčešde organskog prirodnog porijekla) do gotovo potpuno vodoneupojni (anorganskog ili organskog umjetnog porijekla) poput pjenastog stakla (foamglas) i ekstrudiranog polistirena (XPS). - svojstvo vodoupojnosti odrediti de mogudu poziciju i način primjene toplinske izolacije (isključivo primjena vodoneupojnih materijala u pozicijama gdje je TI izložena vodi)

9. Koji su toplinsko izolacijski materijali visoko paropropusni, a koji su visoko paronepropusni - visoka paropropusnost - poželjna kod vanjskih pozicija TI materijala (mineralne vune - paropropusne kao i zrak: μ ≥ 1 - visoka paronepropusnost - poželjna kod unutrašnjih pozicija TI materijala (XPS: μ = 50-200; foamglas: μ = 70000 - apsolutna parna brana)

10. Utjecaj vode i vlage na toplinsku provodljivost toplinsko izolacijskih materijala 11. Toplinsko izolacijski materijali prema porijeklu

- organski toplinsko izolacijski materijali – prirodni - organski toplinsko izolacijski materijali – umjetni - anorganski toplinsko izolacijski materijali - toplinsko izolacijski materijali složenog porijekla (višeslojni)

12. Nabrojite nekoliko specijalnih toplinsko izolacijskih materijala

- transparentne toplinske izolacije za solarne upijače - refleksne folije za izolaciju zračenja topline (IC radijaciju) - vakuumski izolacijske ploče - nanogel materijali - keramički termorefleksni premazi, itd...

13. Nabroji nekoliko najčešde korištenih prirodnih organskih toplinsko izolacijskih materijala - ekspandirano pluto – ploče, pamuk – filc, celulozna vlakna - rasuti materijal, drvena vuna

14. Nabroji nekoliko najčešde korištenih umjetnih organskih toplinsko izolacijskih materijala

- EPS - ekspandirani polistiren, ploče XPS - ekstrudirani polistiren 15. Što je EPS, a što je XPS, razlike u materijalu i svojstvima

XPS – ekstrudirani polistiren – struktura zatvorenih delija – minimalna vodoupojnost – zadržavanje toplinskoizolacijskih svojstava i s vanjske strane hidroizolacije na ravnom krovu i u tlu (osim kod konstrukcija u podzemnoj vodi)

EPS - ekspandirani polistiren – grafitne ploče (Neopor - 20% bolja izolacija od EPS F) λ = 0,032 – 0,035 W/mK, dugotrajniji, otporniji na truljenje i starenje nedostatak: za temperature viša od +30 °C, mora se postavljati pod zastorom

EPS - ekspandirani polistiren – mješane grafitne ploče (Dalmatiner 032 Caparol) - 20% bolji toplinsko izolacijski od EPS F (eliminirani nedostaci Neopora)

16. Što je PUR a što je PIR, kako se i zašto povedava toplinska izolacija ploča od PUR ili PIR

PUR ili PIR – poliuretan ili poliizocijanurat u pločama kaširanima Al folijom s rubnim preklopima za minimalne venetilacijske gubitke topline – Z preklopi ili preklopi na pero i utor aluminijska folija povedava izolacijsku vrijednost materijala – aluminij kao visokorefleksni materijal za IC zračenje reflektira toplinsko zračenje (izolacija radijacijskih gubitaka topline u kombinaciji s izolacijom od kondukcijskih gubitaka topline Zatvorena struktura delija – potpuna vodoneupojnost materijala 17. Nabroji nekoliko najčešde korištenih anorganskih toplinsko izolacijskih materijala

MW - staklena vuna – filc MW - kamena vuna – ploče ekspandirani perlit – nasip CG - pjenasto staklo

18. Što su toplinsko izolacijski materijali složenog porijekla i za što se koriste

“kombi” ploče s EPS jezgrom “kombi” ploče s MW jezgrom Dalje ne znam

19. Što je trensparentna toplinska izolacija, njena namjena - toplinska izolacija vanjskih transparentnih (prozori) i netransparentnih ploha (zidovi) - primaju i prenose topline na unutarnji dio konstrukcije ili na sustave za dodatno zagrijavanje - veliki broj horizontalno smještenih uskih cjevčica, obostrano zatvorenih staklenom ili polikarbonatnom plohom - horizontalni položaj cjevčica, zbog niskog nagiba sunčevih zraka zimi omogudava propust toplinskog zračenja, a ljeti je zbog strmih sunčevih zraka sprečava

20. Princip toplinske izolacije refleksnih folija, područje i način primjene - radijacijom (zračenjem) se gubi najviše topline iz zgrada - reflektira se toplina natrag u prostor zimi, zadržava van prostora ljeti - aluminijske folije ne smiju biti u kontaktu s podlogom, a međusobno su razmaknute kako bi se postigao efekt refleksije IC zračenja - najpogodnija primjena u kosom krovu

21. Što je VIP, svojstva i mogudnost primjene, mane - VIP - izolacija na principu termos boce (vacuum insulation panels) - vakuumske ploče su vrlo osjetljive na oštedenja, problematične za učvršdenje i prilagođavanje - folije i ploče su jake parne brane, te ih je potrebno na spojevima dobro brtviti s unutrašnje strane

22. Oblici (forme) toplinsko izolacijskih proizvoda i primjereno područje primjene - ploče (tvrde i polutvrde)

za toplinsku izolaciju zidova, podova i ravnih krovova (gdje toplinska izolacija treba imati dovoljnu čvrstodu)

- role (smotci, bale) - filcevi mekša struktura materijala, ali i manja čvrstoda) za kose krovove, lake konstrukcije i svuda gdje se prostor zapunjava toplinskom izolacijom.

- rasuti materijal i posebni oblici

toplinsko izolacijska smjesa za upuhavanje u zatvoreni prostor (šupljina između dva zida i sl.) toplinsko izolacijska pjena za štrcanje na pripremljenu podlogu gdje se zapjeni i otvrdne

toplinsko izolacijska smjesa tekude konzistencije za ulijevanje u predviđeni prostor - kalup (toplinsko izolacijski paneli i sl.) gdje se zapjeni i otvrdne toplinsko izolacijski nasipi (podni nasipi perlita ili granula ekspandiranog polistirena).

23. Najprikladniji materijali za toplinsku izolaciju kod podova na tlu i kod podova iznad negrijanog - ploče EPS, XPS, PUR, tvrde ploče MW

24. Najprikladniji materijali za toplinsku (i zvučnu) izolaciju kod podova međukatnih konstrukcija između grijanih prostora

- elastificirane ploče EPS, tvrde ploče MW 25. Materijali neprikladni za zvučnu izolaciju od topota (udarnog prijenosa zvuka) kod podova međukatnih konstrukcija i podova na tlu 26. Najprikladniji materijali za toplinsku izolaciju kod ravnih masivnih krovova

- ploče EPS, XPS, PUR ploče i pjene, tvrde ploče MW (samo neprohodni krovovi!), Foamglas 27. Najprikladniji materijali za toplinsku izolaciju kod ravnih lakih krovova

- ploče EPS, XPS, PUR ploče i pjene, tvrde ploče MW (samo neprohodni krovovi), Foamglas 28. Materijali za ploče rezane u nagibu za toplinsku izolaciju kod ravnih lakih krovova

- ploče EPS, XPS, tvrde ploče MW, Foamglas 29. Najprikladniji materijali za toplinsku izolaciju kod podova potkrovlja bez opteredenja

- meke ploče ili filc MW; nasip ili upuhivana TI kao ispuna zračnog međuprostora podnih slojeva 30. Najprikladniji materijali za toplinsku izolaciju kod kosih lakih krovova iznad potkrovlja

- meke ploče ili filc MW; nasip ili upuhivana TI kao ispuna zračnog međuprostora krovnih slojeva; prskana PUR pjena 31. Princip dvoslojne toplinske izolacije kod lakih krovova iznad potkrovlja, razlozi izvedbe

- izvedba u dva sloja s preklapanjima spojeva ploča ili filca i parnom branom u podgledu - kamena vuna (MW) - toplinska izolacija kosog lakog krova iznad potkrovlja - izvedba u dva sloja s preklapanjima spojeva ploča ili filca i parnom branom u podgledu - staklena vuna (MW) - toplinska izolacija kosog lakog krova iznad potkrovlja - izvedba prskane PUR pjene i izvedba refleksne folije

32. Najprikladniji materijali za toplinsku i zvučnu izolaciju kod ispuna lakih pregradnih stijena

- meke ploče ili filc MW; upuhivana TI kao ispuna zračnog međuprostora krovnih slojeva; prskana PUR pjena

33. Što je ETICS sustav toplinske izolacije - toplinska izolacija vanjskog zida s toplinskom izolacijom i tankoslojnom polimercementnom žbukom (kontaktna fasada - ETICS): tvrde fasadne ploče MW, fasadne ploče EPS, fasadne lamele kamene vune

34. Najprikladniji materijali za toplinsku izolaciju kod ETICS sustava toplinske izolacije - tvrde fasadne ploče MW, fasadne ploče EPS, fasadne lamele kamene vune

35. Slojevi sustava ETICS i ukupne debljine slojeva vanjske žbuke 36. Najprikladniji materijali za toplinsku izolaciju zidova u zoni podnožja kod ETICS sustava toplinske izolacije

- fasadne ploče EPS, u zoni prskanja kiše i kontakta s tlom – XPS 37. Najprikladniji materijali za toplinsku izolaciju kod ventiliranih fasadnih obloga

- fasadne ploče MW (kamena ili staklena vuna), ne EPS ili XPS bez obloge žbukom 38. Najprikladniji materijali za toplinsku izolaciju kod zidova u tlu i zidova u zoni podnožja uz teren, terase i balkone

- PE folija 39. Najprikladniji materijali za toplinsku izolaciju kod podova na tlu s velikim opteredenjima

- ploče XPS - optimalno! 40. Najprikladniji materijali za toplinsku izolaciju kod obrnutih ravnih krovova

- toplinska izolacija ravnog krova, iznad hidroizolacije (u mokroj zoni!) - inverzni krov: ploče XPS ili Foamglas - toplinska izolacija nadozida ravnog krova, iznad hidroizolacije (u mokroj zoni!) - inverzni krov: ploče XPS ili Foamglas

41. Što je foamglas - CG , zašto nije potrebna parna brana pri izvedbi slojeva ravnih krovova s foamglasom

- Foamglas (apsolutna parna brana) – lijepi se bitumenom

42. Prosječne debljine slojeva klasičnih toplinsko izolacijskih materijala za standard niskoenergetske i pasivne gradnje

Uobičajene debljine: 2 – 14 cm (do 20 cm) Ploče: MW, EPS, XPS 100x50 do 60x120 cm (debljine u skoku po 1 cm )

kombi ploče 200x50 (d = 2.5; 5; 7.5; 10 cm) foamglas 60x60 cm (debljine u skoku po 1 cm)

role - MW: 100x250-800 cm (ovisno o debljini, u skoku po 1 cm)

43. Koji konstruktivni sustavi omogudavaju malu ukupnu debljinu zidova i krovova i istovremeno visoke debljine slojeva toplinske izolacije, na što je pri tom potrebno paziti

- laki zid i krov – drvo kao dobar toplinski izolator ne predstavlja značajan toplinski most (povedani gubitak topline) - skeletna drvena konstrukcija ispunjena i obostrani prekrivena toplinskom izolacijom smanjuje bruto debljinu zida

12.predavanje – Materijali završnih obloga – žbuke, obloge, premazi

1. Vrste mogudih obrada ploha stijena i podgleda stropova - žbuke - premazi - obloge

2. Svrha vanjskih obrada stijena, o čemu ovisi odabir Vanjske obrade štite stijene od: - atmosferilija

- mehaničkih oštedenja - temperaturnih promjena

Odabir vrste završne obrade ovisi o: - estetskom dojmu - klimatskim uvjetima - ekonomičnosti - vrsti i stanju podloge

3. Zašto se izvodi završni sloj - obloga stijena i podgleda stropova Radi: - tehničkih razloga - izravnavanje neravnina, zaštita od atmosferilija

- estetskih razloga - prekrivanje materijale da se ne vide, postizanje efekta - higijenskih razloga - lakše čišdenje i održavanje

4. Zahtjevi za završni sloj vanjskih obrada stijena - dovoljna mehanička čvrstoda - dobro prijanjanje za temeljni sloj - podlogu ili mogudnost montaže - dovoljno žilav i elastičan - vodonepropustan (vodoodbojan) - paropropustan (kod kontaktnih obloga) - izdržljiv na vlaženje i sušenje, smrzavanje, otapanje (vanjske obloge) - neškodljiv za korisnike prostora (unutrašnje obloge)

5. Žbuke na bazi mineralnih veziva – vrste, debljine - debljine u cm (1 - 5 cm) - vapnene, cementne, vapnenocementne žbuke - mješavine s ispunom agregatom - pijeskom i vodom (koriste se i kao mortovi - veziva) - gipsane, vapno-gipsane žbuke, silikatne (najčešde bez punila - agregata)

6. Žbuke na bazi sintetskih veziva – vrste, debljine - debljine u mm (1 - 4 mm) - silikonske (završne fasadne žbuke) - akrilatne (završne fasadne žbuke) - silikatno-silikonske (završne fasadne žbuke) - polimercementne (koriste se i kao mortovi - veziva)

7. Koje se vrste žbuka koriste i kao veziva – mortovi kod zidanih konstrukcija - polimercementne (sint.) - vapnene, cementne, vapnenocementne žbuke - mješavine s ispunom agregatom - pijeskom i vodom (min.)

8. Priprema podloge za mineralne žbuke - zdrava i čista - stabilna (na novom zidu nakon slijeganja zida: 4-6 tjedana) - približno istog koeficijenta toplinskog izduženja αt kao i žbuke - hrapava zbog boljeg prijanjanja: opeka: očišdene reške u dubini 1-2 cm, naštrcana rijetkim produžnim ili

cementnim mortom (za izvedbu mineralnih žbuka) beton: naštrcan rijetkim cementnim mortom 1:2 u dva sloja (2.sloj nakon 24 sata) (za izvedbu mineralnih žbuka)

- ne suviše porozna (porozne podloge prethodno močiti vodom) 9. Povoljni uvjeti i način izvedbe vanjskih žbuka

- u povoljnim klimatskim uvjetima - pravilan proces vezanja i sušenja - najbolje u proljede ili ranu jesen, ujutro, u danima bez jakog sunca - vanjska žbuka na pročelju treba biti izvedena odjednom, bez prekida

10. Načini izvedbe mineralne žbuke na čvrstim podlogama ručno

- izvode se tzv. "marke" ili "pogače" veličine cca 15/15 cm na razmacima 1-2 m u vodoravnom i okomitom smjeru u debljini predviđenog sloja žbuke - izvođenju žbuke između pojedinih "pogača" - okomite trake žbuke uz pomod okomito postavljene letve za izravnanje nabacivanjem - preostali prostor između traka žbuke ispunjava se žbukom i vodoravnim potezanjem letve postiže ista debljina

strojno - učvršduju se mortom ili mehanički metalne letve vodilice na zid i kutove na distanci od zida u debljini predviđenog sloja žbuke - pumpom za žbuku - torkret metodom nabacuje se na zid žbuka - potezanjem letve postiže se ista debljina žbuke u prostoru između vodilica

11. Vrste podložne žbuke, ovisno o podlozi - gipsvapnena i vapnena žbuka za unutarnje izvedbe - neotporne na vlagu - cementna za izvedbu kamene žbuke i u vlažnim prostorijama - polimercementna za izvedbu tankih žbuka na glatkim toplinsko - izolacijskim pločama - produžna žbuka na podlogama od opeke, betona, kamena, betonskih bloketa - laka produžna žbuka na podlogama od "kombi" ploča, porobetonu i sl.

- toplinsko izolacijska žbuka - izvodi se na svim podlogama 12. Slojevi žbuke i ukupna debljina kod izvedbe žbuke na čvrstim masivnim podlogama

1. Temeljni sloj - najčešde tzv. cementni "špric“ ili cementni nabačaj, rijetki cementni mort koji se ne izvodi na podlogama od glatkih toplinskih izolacija (npr. na polistirenu) kod izvedbe tankoslojnih žbuka

2.Izvedba podložne žbuke - nanosi se na temeljni sloj nakon 24 sata (na podlogama od toplinskih izolacija s drvenom vunom kao što su “kombi” ploče tek nakon 3-4 tjedna) - nanosi se na navlaženi temeljni sloj u jednom ili u dva sloja: - u jednom sloju se izvodi gruba žbuka debljine 1,5-2 cm kada se na nju izvodi deblji vanjski završni sloj (1-1,5 cm) - u dva sloja se izvodi gruba i fina žbuka ukupne debljine do 2,5 cm kada je debljina vanjskog završnog sloja tanja (do 1 cm)

3.Žbuka ili premaz 13. Slojevi žbuke i ukupna debljina kod izvedbe žbuke na podlogama toplinsko izolacijskih ploča

- izvedba na toplinsko izolacijskim pločama (“meke” podloge): EPS, XPS, MW, “kombi” ploče, foamglas, PUR ploče,... - izvedba na termoblokovima (“čvrste” podloge): plinobeton, porozirana opeka, drvobetonski blokovi,... - žbuka se izvodi različito, ovisno o vrsti toplinske i čvrstodi sloja izolacije te debljini i vrsti žbuke.

14. Što je nosač žbuke – svrha i materijali, a što armatura žbuke - svrha i materijali Ukoliko je potrebno podložna žbuka se može armirati ili izvesti na nosaču žbuke - nosač žbuke je element koji nosi žbuku na dijelovima gdje nema podloge ili je podloga slabije čvrstode - armatura žbuke je element u žbuci koji joj daje čvrstodu ili je povezuje da ne popuca na spojevima različitih materijala podloga rabitz pletivo (nosač žbuke ili armatura žbuke)

- mreža od pocinčane žice debljine 0,7-1,0 mm, okanca mreže kvadratična ili poligonalna vel. 10-15 mm. isteg metal (nosač žbuke ili armatura žbuke)

- razvučeni (istegnuti) perforirani lim debljine 0,2-0,5 mm - lim gusto zarezan s izmakom susjednih redova, zatim razvučen.

stakleno pletivo (armatura žbuke) - alkalno otporna staklena mrežica za armiranje polimercementne žbuke na glatkim toplinskim izolacijama ili lake produžne žbuke na troslojnim toplinsko izolacijskim, tzv. «kombi» pločama.

Ostali nosači žbuke - povijesna (nekadašnja) primjena kod podgleda drvenih, rebrastih i čeličnih stropova: pletivo od trske i pletivo od drvenih letvica, pletivo od žice s križevima od paljene gline.

15. Gipsvapnena i vapnena žbuka

Gipsvapnena i vapnena žbuka kao unutarnja žbuka izvodi se s vezivom vapnom i gipsom ili samo vapnom i agregatom pijeskom i vodom. Omjer veziva i pijeska 1:2, 1:3 i 1: 4. Izvodi se u debljini 1,5 do 2 cm. Neotporna na vodu i vlagu (bubrenje, “truljenje” žbuke) 16. Cementna žbuka

Cementna žbuka se izvodi najčešde kao podloga u omjeru 1:3, a za vedu čvrstodu 1:1 i 1:2. Koristi se kod prostorija gdje se barata s vodom. Izvodi se u debljini 1,5 do 2 cm Često joj se dodaju i dodaci za vodonepropusnost. Koristi se i za izvedbu kamene žbuke. Neelastična, potrebno je dilatirati u polja veličine stranica 1 do 2 m u svim smjerovima kod izvedbe fasadne kamene žbuke. 17. Polimercementna žbuka

Polimercementna žbuka se koristi za izvedbu žbuke na glatkim toplinskim izolacijama (polistiren i mineralna vuna) i kod izvedbe hidroizolacijskih žbuka ili premaza. Debljine je 1 do 5 mm, armirana alkalno otpornim staklenim pletivom. Sastoji se od cementne žbuke uz dodatak lateksa. Toplinsko izolacijske ploče se ne smiju močiti vodom.

18. Produžna žbuka, omjeri materijala

Produžna žbuka (cementno-vapnena) se sastoji od veziva vapna i cementa, pijeska i vode. Koristi se kao podložna žbuka i kao vanjska završna. Omjer cementa-vapna-pijeska je 1:2:4 i 1:3:6. Izvodi se u debljini 1,5 do 2,5 cm.

19. Laka i toplinskoizolacijska žbuka

Laka produžna žbuka nanosi se u sloju od 10-20 mm. Izvodi se na troslojnim toplinsko izolacijskim pločama s drvocementnim završnim slojem ("kombi" ploče) uz armiranje alkalno otpornim staklenim pletivom. Agregat je perlit i pijesak, ima snižen koeficijent toplinske vodljivosti λ = 0.47 W/mK, a toplinsko izolacijske ploče na kojima se izvodi se ne smiju močiti vodom.

Toplinsko izolacijska žbuka je produžna žbuka s lakim agregatom (perlit, vlakna mineralne vune, granule polistirena), a izvodi se u debljinama do 6 cm (armirane i deblje). Žbuke deblje od 5 cm izvode se u dva sloja. Koeficijent toplinske vodljivosti λ = 0.10-0.13 W/mK.

20. Završni sloj kod žbukanja, mogude izvedbe završnog sloja

Završni sloj je ukrasni zaštitni sloj za koji se podloga ne moči prije izvedbe. Najčešde je to gotov pripravak u obliku suhih smjesa kojima se dodaje voda ili gotovih masa.

Vrste završnog sloja : - žbuke - premazi(različite su debljine)

Žbuke za završni sloj mogu biti: - mineralne žbuke - sintetske žbuke

21. Plemenite i silikatne završne žbuke, materijali, svojstva, debljine Mineralne žbuke

izvode se na podložnu žbuku nakon 5-10 dana, a mogu biti: - plemenite žbuke - silikatne žbuke

Plemenite žbuke se izvode u debljini 5-15 mm, a sastoje se od cementa, vapna, pijeska, veličine zrna 2-7 mm, dodataka, pigmenata za boju i vode.

Silikatne žbuke se nanose u debljini od 1.5-3 mm, a sastoje se od silikatnog veziva, pijeska veličine zrna 0.5-2.5 mm, dodataka, pigmenata za boju i vode. Mineralne žbuke su povoljne paropropusnosti, slabe vodoodbojnosti i elastičnosti - ne koristiti tamne tonove. Tankoslojne silikatne žbuke su povoljne po cijeni, a tankoslojne mineralne žbuke za završne slojeve na toplinsko-izolacijskim pločama su jeftine cijenom i kvalitetom (praškaste - Bavarske i sl.) 22. Sintetske završne žbuke, materijali, svojstva, debljine - izvode se na

podložnu žbuku nakon 2-3 tjedna - debljine su 1-10 mm

(najčešde 1-3 mm) Sastav sintetskih žbuka je na bazi vodenih disperzija

polimernih smola ili smolnih rastvora (vodena disperzija ili smolni rastvor, pijesak veličine zrna 0.8-2.5 mm, punila, pigmenti). Najčešde

završne fasadne sintetske žbuke danas (tankoslojne): Silikonske žbuke - vodootporne, male

paropropusnosti, povoljne elastičnosti, samo manje saturirani - svjetliji tonovi (ne prima puno pigmenta), znatno skuplja od silikatne

Akrilatne žbuke - vodootporne, male paropropusnosti, povoljne elastičnosti, može biti i u tamnijim

tonovima, najskuplja Silikonsko silikatne

žbuke - kombinacija dobrih svojstava obje žbuke, skuplja od silikatne “Plastični kulir” - vodootporne žbuke na bazi sintetskih smola i

plastičnih agregata za izvedbu podnožja zidova uz teren ili pod terase (sokl, plinta)

23. Načini obrade završne žbuke s mineralnim vezivima zaglađena žbuka - struktura plohe je glatka i jednolična. Zaglađuje se drvenim ili metalnim gladilicama. strugana žbuka - struktura plohe je s nejednolikim udubljenjima koja nastaju različitim alatima: - šerana

strugana metalnim nožem - sep strugana gladilicom od polistirena - češljana strugana drvenim ili metalnim "češljevima" - zaribana strugana plastičnom gladilicom koja izaziva kotrljanje zrnaca

prskana žbuka - struktura plohe je oštra i ravnomjerna. Prskanje je ručno tzv. "ježom" ili strojno "pištoljem". valjana žbuka - struktura plohe je ravnomjerna i hrapava, a nastaje potezanjem

spužvastim valjkom vodoravno, zatim okomito. "štokana" (zrnčasta) žbuka

- izvedba samo na kamenoj žbuci. Struktura plohe je gruba, zrnčasta, nastaje kada 10 dana po izvedbi žbuke obrađujemo površinu čekidem "zrnčarom" ručno ili strojno.

brušena žbuka - izvedba samo na kamenoj žbuci. Struktura plohe je fina, glatka, brušena strojevima za brušenje i poliranje (terazzo obrada).

prana žbuka - samo na kamenoj žbuci. Struktura plohe je s vidljivim zrncima, nastaje ispiranjem površinskog sloja žbuke vodom.

ličena - zaglađena za premaze. Premaz se nanos kistovima, četkama ili valjcima. 24. Kamena žbuka

Najčešde se izvodi na mjestima koja su izložena oštedenjima (podnožje zida - «sokl») i na armirano betonskim i betonskim zidovima (uglavnom u vani). To je cementni mort s probranim plemenitim agregatom (kamena zrnca od kvalitetnije vrste kamena, često i u boji) te se naziva i «umjetni kamen». Naziva se kamenom žbukom zbog mogude površinske obrade alatom za obradu naravnog kamena (klesarskom obradom može se započeti nakon 10 dana: zrnčanje ili brušenje). Debljina zajedno s podložnom žbukom je 3-6 cm. Veličina zrnaca je 3-12 mm, a moguda su i veda zrnca. Kod kamene žbuke treba izvesti temperaturne reške (dilatacije). Žbuka se može izvesti na dva načina: Na podložnu cementnu žbuku omjera 1:3, debljine 1,5 cm i više ili direktno na armirano betonski ili betonski zid (prethodno prešprican rijetkim cementnim mortom).

25. Načini obrade završne cementne žbuke

- zrnčanje ili brušenje

26. Što je kulir, a što terazzo obrada kamene žbuke, način izvedbe «Prana» kamena žbuka ili kulir (Coulier) je kamena žbuka s posebnom površinskom obradom. Prepoznatljiva je po tome što su

kamena zrnca vidljiva na površini. To se može izvesti na dva načina:

1 - nakon što se površina kamene žbuke zagladi, oprezno se opere površinska prevlaka cementa kod čega postaju vidljiva kamena zrnca. Nakon pranja površina se ponovo zagladi i nakon 3-4 dana se ispere razrijeđenom solnom kiselinom. 2 - oplatu u kojoj demo izvesti kamenu žbuku premažemo sredstvom koje sprječava površinsko vezanje cementa. Nakon skidanja oplate površina se vodom i četkama ispere.

Terazzo nema :/ 27. Vodootporne završne fasadne žbuke pogodne za izvedbu podnožja zidova 28. Premazi kao završni sloj žbuke ili obrada površine konstruktivnog elementa - razlika između vanjskih i unutrašnji premaza

Premazi kao dekorativni završni sloj za prekrivanje debljine su cca 0.8 mm. Trebaju biti vodonepropusni i paropropusni. Sastav im je na bazi vodenih disperzija sintetskih smola, čestice su veličine 0.1-2μ (nisu povoljni jer se ljušte) ili na bazi smolnih rastvora u organskom rastvaraču s česticama veličine 0.002-0.006μ (povoljniji su jer lakše prodiru u podlogu i jer su paropropusniji). Vanjski premazi - vodoodbojni, netopivi, paropropusni Unutrašnji premazi - paropropusni, perivi, neprljajudi za odjedu, ... 29. Specijalni premazi za razne svrhe na stijenama

Specijalni premazi za razne svrhe - prednamazi (primeri) za osiguranje povedane prionjivosti na podlogu - hidroizolacijski premazi (silikonski i sl.) - lazurni dekorativni premazi za beton, itd..

30. Specijalne žbuke i premazi protupožarna žbuka U debljini 4-5 cm štiti od požara 2 sata (F120). Sastav je od vatrootpornih veziva, agregata, punila i vode (vermikulitna žbuka). Na

čelik se nanosi na prethodno nanesen polimercementni mort, na ostale konstrukcije na cementni "špric". protupožarni premaz U debljini 1-2 mm, na visokoj temperaturi ekspandira i stvara gustu mikroporoznu pjenu. Sastav premaza za metalnu

konstrukciju na bazi sintetskih smola, titanovog oksida i anorganskih soli, za drvenu konstrukciju na bazi sintetskih polimera. baritna žbuka Za zaštitu od zračenja. Sastav je cement, baritni pijesak, vapno, dodaci i voda. Nanosi se u dva sloja po 1-2 cm (ovisno o jačini

zračenja) na cementni "špric". Treba biti rabicirana. hidroizolacijska žbuka Nanosi se na beton ili opeku ožbukanu cementnim mortom u tri sloja ukupne debljine 4-6 mm. Služi za zaštitu od vlage, kod

sanacija vlažnih zidova. Sastav je na bazi mineralnih veziva i dodataka za nepropusnost. hidroizolacijski premaz Nanosi se na očišdenu i zdravu podlogu betona, kamena ili opeke u dva sloja četkom ili valjskom, po potrebi armira staklenom

mrežicom. Polimercementna elastična masa koja trpi i negativni tlak vode, radi hrapavosti može se na njoj izvoditi obloga pločicama u ljepilu ili žbukanje.

31. Namazi za izravnanja i korekturu površina masivnih stijena i stropova

glet namaz - tankoslojna gipsana masa koja se nanosi špahtlanjem na unutrašnje površine zidova i stropova s mikropukotinama ili neravninama do 2 mm, debljina sloja 0 - 2 mm (betonski zidovi i stropovi koji se ne žbukaju prije ličenja, fine korekcije žbuke ili obloge zidova gips pločama u interieuru) korekturni namaz - tankoslojna polimercementna masa koja se nanosi špahtlanjem na površinu sa mikropukotinama ili neravninama (korekcije betonskih zidova i sl. u vanjskom prostoru)

32. Funkcija obloga stijena, način učvršdenja Obloge vanjskih i unutarnjih ploha imaju zaštitno - estetsku ulogu. Izvode se pričvršdenjem na pojedinačne nosače ili češde na

posebno postavljenu nosivu potkonstrukciju.

33. Najčešde unutarnje obloge stijena - kamene ploče pričvršdene sidrima, vijcima ili mortom - drvene, gipskartonske ili gipsvlaknaste ploče na drvenoj ili metalnoj potkonstrukciji

34. Najčešde vanjske obloge stijena - kamene ploče - obložna opeka ili obloga kamenim klesancima - ploče i elementi od paljene gline - drvene ploče, daske - HPL ploče - keramičke ploče - lim - staklo - vlaknocementne ploče - plastične ploče (polikarbonati, PVC, akrili, itd...)

35. Zašto vanjske obloge stijena trebaju biti izvedene s provjetravanom potkonstrukcijom Svaka vanjska obloga treba biti izvedena s ventiliranim zračnim slojem radi ispravnog fizikalnog procesa, a izvedba ili način

pričvršdenja ovisi o vrsti obloge.

36. Obloge stijena s aluminijskim limom - površinska zaštita metala - plastificirani ili eloksirani lim, debljine 1-2 mm - valovit ili u pločama sa ukrudenim rubovima na potkonstrukciji

37. Što je podni namaz, funkcija, moguda veziva i nazivi - zaravnanje grubo izvedene podne konstrukcije - čvrsti sloj iznad toplinske izolacije kao podloga za izvedbu slojeva poda - uobičajen je njemački izraz estrich (glazura) - prema vezivu namaz može biti cementni ili anhidrid namaz – danas dominantni načini izvedbe (betonska ili gips masa)

38. Mogude izvedbe podnih namaza - estriha u odnosu na čvrstu nosivu podlogu - bez izvedbe plivajudeg namaza (direktno na podlogu) - s izvedbom plivajudeg namaza za prigušenje prijenosa udarnog zvuka (topota) na obodne krute konstrukcije

39. Svojstva cementnog namaza, izvedba

- često se izvodi kao mikrobeton (frakcije kamenog agregata do 4 mm) plastične konzistencije, armiran armaturnom mrežom - ne može se dobro zagladiti u izvedbi - potrebno je izvesti naknadno izravnanje masom za niveliranje za zahtjevnije podne obloge - čisti cementni namaz (samo pijesak kao agregat), vlažne konzistencije - armirana se mikrovlaknima od polipropilena ili čeličnim vlaknima, kod uobičajenih podnih opteredenja bez armaturne mreže - zaravnanje “helikopterima” u izvedbi, nije potrebno naknadno zaglađivanje - sporo sušenje, kao i svi betoni - parket se može izvoditi tek nakon 3-6 mjeseci od izvedbe - brzosušedi cementni estih je bitno skuplji (parket nakon min. 1 mjesec)

40. Svojstva anhidrid namaza, izvedba - tekuda konzistencija, armiran armaturnom mrežom po potrebi - tekudina koja je glatke površine kao i voda (samonivelirajudi namaz) - nije potrebno nikakvo naknadno izravnanje - realtivno brzo sušenje (gips) uz veliko oslobađanje vode u prostor - parket se može izvoditi nakon cca 1 mjesec - slaba otpornost na vlagu

41. Suhi estrih, izvedba, svojstva

- “suhi estrih” - nije namaz, ved sustav podnih montažnih ploča - suhomontažna izvedba sloja za zaravnanje grubo izvedene podne konstrukcije (nasip granula i podne ploče) ili čvrstog sloja iznad podne toplinske ili zvučne izolacije - ploče vlaknocementa, gipskartona, OSB u dva ili više slojeva s izmaknutim preklopima ploča, - nasip od perlita, polistiren granula, pijeska - nema mokrog rada ni čekanja na isušivanje podloge za završnu podu oblogu!

13. predavanje – Materijali – kamen

1. Za koje elemente zgrade se tradicijski koristi kamen u arhitekturi?

Uglavnom izvedba konstruktivnih elemenata - zidovi, lukovi, ali i ulice, pločnici, stubišta, dekoracije.

2. Za koje elemente zgrade se uglavnom koristi kamen u suvremenoj arhitekturi i zašto? Uglavnom oblaganja- opločenja podova, fasadne i interieurske obloge, jer je skup, težak za obradu i ugradnju.

3. Koja su osnovna svojstva kamena koja uvjetuju njegovo korištenje danas Trajan i čvrst materijal, lijepog i ugodnog (LOL!)izgleda, ali i skup, težak za obradu i ugradnju što uvjetuje njegovo suvremeno korištenje samo kao materijala za obloge.

4. Podjela kamena prema porijeklu

Magmatski - granit, gabro (dubinski), bazalt (izljevni) Sedimentni - pješčenjaci, vapnenci Metamorfni - mramori, serpentin

5. Vrste i svojstva eruptivnog (magmatskog)kamena - čvrst, otporan na vanjske utjecaje, teško obradiv, sitnozrnat, ali omogudava preciznu obradu, glačanje – vječan 6. Vrste i svojstva metamorfnog kamena - mramori - najreprezentativniji kamen, uglavnom se koristi samo za obloge u interuerima 7. Vrste i svojstva sedimentnog kamena

- taloženje mehanički usitnjenog materijala koji se kemijski i kristalizacijom veže ili organogeni sedimenti

8. Nabroji nevezane kamene sedimente koji se koriste u graditeljstvu - sipar, šljunak, pijesak, les, glina

9. Vrste šljunka prema porijeklu - šljunak - drobljenac i oblutci – agregat za beton - dekorativni ili zaštitni šljunak

10. Što je pijesak?

- pijesak - agregat ø ≤ 2 mm

11. Čvrstoda kamena na pritisak i savijanje - odnos i što on uvjetuje kod izvedbe konstruktivnih elemenata od kamena pritisak (tlak) MPa savijanje Mpa

mramor 60-230 6-15 vapnenac 15-200 6-15 gabro 150-250 10-20

granit 100-250 10-20 Čvrstoda na vlak i savijanje je vrlo mala, te se kamen ne koristi u konstrukcijama izloženima vlačnim silama i savijanju.

12. Gustoda - težina kamena u odnosu na ostale građevinske materijale - ovisi o strukturi (poroznosti ili kompaktnosti): 2400 – 3500 kg/m3

13. Gdje se zahtjeva otpornost kamena na habanje - važna za podne obloge, stubišta

14. Kamen kao vodič topline - zašto je nepovoljan - kamen je dobar vodič topline u pravilu, ali hladan pod odvodi toplinu

15. O čemu ovisi boja i tekstura kamena - ovisi o učešdu minerala koji daju pigment kamenu, kao i o zaprljanju organskim dodacima i žili kamena

16. Štetni vanjski utjecaji na kamen i ostale građevinske materijale štetni vanjski utjecaji

- fizički: oscilacija temperature, visoke temperature, smrzavica, kiša, vjetar - kemijski: vlaga, agresivne vode i atmosfera, dim, čađa, humus - biološki: alge, mahovine, lišajevi, biljke

17. Osnovne (početne) obrade kamen - lomljeni - kalani - industrijski rezani - klesani - drobljeni kamen (za šljunak)

18. Naknadne (arhitektonske) obrade kamena

udarne obrade kamena: - bunja, bunjasti kamen - ozrnčani (štokani) - brazdani

ostale mogude naknadne obrade: - brušeni i glačani (polirani) - pjeskareni - paljeni - kitani

19. Njega i zaštita površina s oblogama do kamena Njega kamena - pranje toplom vodom, pranje vodom pod pritiskom, četkanje, ali samo četkama od dlake ili plastike, ne čeličnim,

deterdženti za kamen, bez sredstava za otapanje kamenca, pjeskarenje (voda pod pritiskom s pijeskom) Zaštita površine kamena - silikonski hidrofobni / vodoodbojni premazi, te antigrafitni premazi

20. Osnovna pravila za zidanje kamenom - kamen se polaže u zidu onako kako je ležao u prirodi - kameni element u pravilu leži na svojoj široj plohi - dimenzije elemenata od kamena ovise o vrsti kamena, čvrstodi i obradivosti - debljine zidova 40 – 80 cm - u jednoj točki sastaju se najviše tri reške na licu zida - na uglovima i uz otvore primjenjuju se vede dimenzije kamenih blokova

21. Uobičajene debljine nosivih zidova od kamena

- debljine zidova 40 – 80 cm 22. Zidovi od kamena prema stupnju obrade

- zid od lomljenog kamena - zid od pločastog kamena - zid od obrađenog ravnog kamena - zid od klesanaca

23. Što su kompozitni zidovi od kamena, nabroji vrste

Kompozitni zidovi su mješoviti zidovi od kamena - obrađeni- neobrađeni kamen (obično žbukano iznutra) - obrađeni kamen - opeka ili beton; - klesanci - opeka ili beton

24. Izvedba toplinske izolacije ili toplinske sanacije konstruktivnih zidova od kamena s vidljivim kamenom na vanjskom licu zida, skica izvedbe i opis 25. Problemi koji se javljaju kod toplinske izolacije

kamenih zidova iznutra i kako se rješavaju - problem s oblogom unutrašnje folije za parnu branu, koja se obavezno moraizvoditi sa zimi toplije strane zida, kakone bi došlo do kondenzacije vodene pare koja difudira prema vani, na poziciji unutrašnjog lica kamenog zida - PE folija ili Al folija za parnu branu ne smije se bušiti i ne može se ožbukati (glatka folija) - potrebno je izvesti dodatnu potkonstrukciju za oblogu zida gipskartonskim ili drvenim pločama, potkonstrukcija fiksiranu u pod i strop, bez bušenja parne brane, ploče unutrašnje oplate fiksirane na potkonstrukciju ili obzid s vidljivim unutrašnjim licem (klesanci ili vidljiva opeka) ili obzid opekom za pregradne zidove koja se ožbuka (obzid kao nosač žbuke). 26. Nabroji nekoliko arhitektonskih završnih elemenata od kamena

kamena galanterija kod zidova od kamena - profilirane kamen klupčice s okapnicama, prozorski okviri – špalete itd., horizontalne brisoleje od kamena .

27. Obloge zidova kamenom prema debljini kamena od kojeg se izvode

- klesancima (8 - 10 cm, ev. 6 cm) - pločama (3 - 5 cm, iznimno 2 cm) – debljina ovisi o veličini ploča

28. Obloge zidova kamenom prema načinu izvedbe - polaganja - uz nosivi zid - obloga odmaknuta od nosivog zida - samonosivi obzid ili opločenje na sponkama

29. Razlika između vanjskih i unutarnjih obloga kamenom - zalijevanje poleđine kamena cementnim mortom ili lijepljenje u građevinsko ljepilo

(nije pogodno za vanjske obloge - dugoročno može dodi do otpadanja sa fasade kamenih ploča učvršdenih samo lijepljenjem - za vanjske primjene obavezno je i mehaničko učvršdenje nehrđajudim sponkama!) JEDINO KAJ SAM NAŠLA O VANJSKIM OBLOGAMA KAMENOM 30. Vanjska obloga zidova s kamenom kod toplinski izoliranih vanjskih ab stijena – dvostruki zid s ventiliranom šupljinom – skica i opis

30. 31. 31. Vanjska obloga zidova s kamenom kod toplinski izoliranih vanjskih ab stijena – dvostruki zid sa šupljinom koja sudjeluje u toplinskom otporu – skica i opis 32. Vanjska obloga zidova s kamenim pločama na sponkama kod toplinski izoliranih vanjskih ab stijena – skica i opis zida i sponki

33. Pozicija ovjesa i izgled sponki za obloge zidova s kamenim pločama – skice i opis sponki i pričvršdenja kamenih ploča

34. Sredstva za učvršdenje vanjskih obloga kamenom u pločama i mogude pozicije

35. Zašto nije preporučljivo učršdenje vanjskih obloga kamenom ljepljenjem na podlogu

lijepljenje kamene izvana na zidove - samo za niže objekte, radi nepouzdanosti lijepljenja kao veze kamene obloge na vertikalnu podlogu.

36. Što su gambioni, namjena

Gambioni su žičane košare napunjene krupnim kamenim materijalom; jednostavna i ekonomična izvedba potpornih zidova na terenu, barijera za buku ili pregradnih zidovi u vanjskom prostoru. 37. Vrste podnih obloga od kamena

prema debljini obloga se izvodi: - tanjim pločama (2-4 cm, ljepljeno na čvrstu betonsku podlogu) - debljim pločama (6-12 cm, polagane u ležaj pijeska ili suhog cementnog morta)

- prizmama (granitne kocke i kvadri od 5x5x5 do 18x18x27 cm, polagane u ležaj pijeska ili sitnog drobljenca) - nepravilnim ili zaobljenim kamenim opločenjem vedeg ili manjeg formata

(kaldrma - polagano u ležaj pijeska ili sitnog drobljenca) - šljunkom zalivenim ili utisnutim u betonsku podlogu ili isprane betonske površine (prani kulir na čvrstoj betonskoj podlozi)

38. Debljine ploča za podne obloge od kamena i način polaganja – VIDI 37. 39. Dimenzije prizmi za podne obloge od kamena i način polaganja – VIDI 37.

14. Podovi

1. Što su podovi u širem smislu, a što u uže smislu značenja termina?

Podovi su u širem smislu svi slojevi iznad nosive stropne konstrukcije ili iznad tla, a prema potrebi sastoje se od podloge, izolacije(toplinske i zvučne) i zaštite i završnog gornjeg sloja poda. U užem smislu pod je samo gornji završni sloj po kojemu se hoda ili se kredu vozila (vidljiva obloga).

2. Skica i opis slojeva poda i ostale konstrukcije kod međukatne konstrukcije i kod poda na tlu

3. O čemu ovisi izbor završne obloge poda, kakva svojstva mora imati Izbor vrste materijala za pod ovisi o namjeni prostorije, prometu u prostorijama, podnoj podlozi, raspoloživim sredstvima i sl. Završna

podna (hodna) ploha treba funkcionalno odgovarati potrebama kretanja. Ispravan izbor poda važan je s higijenskog i estetskog stanovišta, a taj izbor neposredno utječe na visinu građevnih troškova, kao i na troškove uzdržavanja građevine. Pod mora biti ravan, ali ne suviše gladak niti klizav. Nasuprot tome, ne smije biti niti izrazito hrapav jer se time povedava habanje i stvaranje prašine, čišdenje poda je otežano. U određenim slučajevima neki de se dodatni zahtjevi modi postidi i određenim načinom izvedbe podne konstrukcije (sportske dvorane, baletni pod), a katkada čak i nosiva stropna konstrukcija preuzima neke zahtjeve (karakteristike toplinske i zvučne izolacije, osiguranje vodonepropusnosti, sistem osiguranja od električnog udara), ali ipak de vedinu zahtjeva morati zadovoljiti prvenstveno sam završni sloj, odnosno podna obloga. Polažemo ga kad su svi važniji obrtnički radovi završeni i kad su prostorije prema vani zatvorene.

4. Opdeniti tehničko-uporabni zahtjevi za pod

1. Pod mora imati ravnu i ne previše hrapavu površinu 2. Pod mora biti otporan na površinsko trošenje i 3. Pod treba biti stabilan i dovoljno čvrst na plošni pritisak 4. Pod mora osigurati dovoljnu toplinsku zaštitu 5. Pod u stambenim i radnim prostorijama mora biti topao 6. Pod mora osigurati dovoljnu zvučnu izolaciju 7. Pod se mora lagano čistiti, održavati i popravljati.

5. Kako se osigurava toplinska zaštita i ispravan fizikalni proces kod podova iznad negrijanog ili otvorenog, pozicija parne brane

Pod mora osigurati dovoljnu toplinsku zaštitu, tj. povoljnu toplinsku izolaciju stropova i difuziju vodene pare kroz stropnu konstrukciju iznad negrijanog ili vanjskog prostora. Položaj toplinskog zaštitnog sloja u stropu vrlo je važan s obzirom na difuziju vodene pare i mogudnost stvaranja kondenzata u konstrukciji. Kondenzacija vodene pare nastaje kad para difuzijom, kroz kapilare i pukotine, prodire u unutrašnjost konstrukcije i dopire do slojeva čija je temperatura niža od temperature rošenja. Kako bi se izbjegla pojava kondenzata, treba ili spriječiti prodor pare u konstrukciju ugrađivanjem paronepropusne membrane – parne brane (Al ili PE folije, bitumenska traka s uloškom Al folije i sl.) ili omoguditi slobodno strujanje zraka ugradbom paroodvodnog sloja (šuplje opeke, rebrasta bitumenska ljepenka, ljepenka s krupnim donjim posipom i sl.). Toplinski zaštitni sloj treba ugraditi po mogudnosti na hladnoj strani stropne konstrukcije, a ako to nije mogude, obavezno je ugraditi parnu branu sa strane grijanog prostora u odnosu na sloja toplinske izolacije.

6. Skica i opis slojeva međukatne konstrukcije iznad negrijanog ili otvorenog s toplinskom izolacijom u podnim slojevima – suhomontažna konstrukcija i podna konstrukcija s estrihom

7. Skica i opis slojeva međukatne konstrukcije iznad negrijanog ili otvorenog prostora s toplinskom izolacijom u podgledu stropa - varijanta podgleda stropa s oblogom pločama i s oblogom žbukom

8. Podjela podovi obzirom na toplinu poda, čime se izražava, navedite po dva primjera iz svake kategorije po toplini poda Toplina poda se izražava koeficijentom toplinskog odvođenja (S).

Topli pod (S < 6 W/m2K) - pluto, iverica, guma, linoleum Polutopli pod (6 < S < 10 W /m2K) - PVC ploče, sadreni namaz, asfaltbeton Hladni pod (10 < S < 20 W /m2K) - cementni namaz („estrih“), teraco namaz, keramičke pločice Vrlo hladni pod (S > 20 W /m2K) - ploče od prirodnog kamena, čelične ploče - limovi

9. Zvučna izolacija međukatne konstrukcije za zračni zvuk - minimalna površinska masa masivnih stropova, bez dodatnih slojeva Zvučna izolacija za zračni zvuk (zračni prijenos zvuka) se postiže dovoljnom masom stropne konstrukcije ili izvedbom dodatnog punog

ovješenog punog (ne šupljikavog!) podgleda stropa koji treba biti što neovisniji o stropnoj konstrukciji (elastični ovjes) i ispunjen vlaknastim zvučnoapsorpcijskim materijalima – MW, filc.

10. Zvučna izolacija međukatne konstrukcije za udarni prijenos zvuka – varijante mogude izvedbe podnih slojeva za izolaciju od topota

Zvučna izolacija za udarni zvuk (strukturalni prijenos zvuka preko krutih konstrukcija) izvedbom podložnih slojeva plivajudeg poda ili elastične završne podne obloge. Zvučnoj izolaciji između prostora i smanjenju jeke u prostoru mogu doprinijeti znatno tekstilne podne obloge (veliki uredski prostori, hodnici – znatno smanjenje jeke i razine buke u prostoriji, a time i smanjenje prijenosa buke u okolne prostorije). Armiranobetonski stropovi mase ≥ 350 kg/m² zadovoljavaju s obzirom na zvučnu izolaciju za zračni zvuk i bez dodatnih obloga, ali ne i za udarni. Smanjenje udarnog zvuka (topota) postiže se izvedbom poda od elastičnih materijala obloge (guma, linoleum, tekstilne i sintetske prevlake) koji sami apsorbiraju udarni zvuk ili imaju dodatne podložne elastične folije, izvedbom konstrukcije plivajudeg poda ili ulaganjem elastičnog sloja ispod završnog sloja podne obloge ili nosive potkonstrukcije poda (elastični podlošci ispod ili iznad drvenih ili čeličnih podnih gredica).

11. Zvučna izolacija međukatne konstrukcije za udarni prijenos zvuka – skice i opis varijanti mogude izvedbe podnih slojeva

12. Što je plivajudi pod, način izvedbe Plivajudi se pod obično radi u obliku 3.5÷5 cm debeloga lagano armiranoga mikrobetonskoga namaza (samo male granulacije šljunka)

ili kao cementni namaz - „estrih” koji je položen preko elastičnog sloja elastičnih, ne previše stišljivih materijala - ploče EPS, pjenaste PE folije ili tvrde ploče mineralne vune dobro zaštidene folijom od vlage iz estriha ili slični elastični materijali (sjeckana guma u pločama, itd). Namaz mora biti odijeljen elastičnim slojem i od bočnih stijena i od donjih slojeva i do prodora instalacija kroz podne slojeve.

13. Posebni tehničko-uporabni zahtjevi za pod - gdje se zahtijeva povedana protukliznost poda, a gdje otpornost poda na mraz

1. vatrosigurnost (škole, radionice i prostorije s lakoupaljivim materijalom, bolnice, tavani); 2. nepropusnost za vodu i otpornost na vlagu (kupaonice, kuhinje); 3. povedana protukliznost (terase, nenatkriveni balkoni i loggie, bazeni, vanjska stubišta); 4. otporanost na mraz (hladnjače ili prostori izvan zgrada); 5. osiguranje zaštite od spoja s električnom instalacijom i od skupljanja statičkog elektriciteta (radionice); 6. otpornost na djelovanje kemikalija (laboratoriji, skladišta, prostorije koje se moraju povremeno dezinficirati).

14. Kako odabrati pod za određenu prostoriju. Navedite dva primjera Niti jedan pod ne odgovara svim tim zahtjevima!Treba odabrati onaj koji je najbolji za određenu namjenu prostorije. Podovi izloženi

vlazi ili vatri moraju se izvesti isključivo kao masivni, bez prisustva materijala podložnoga truljenju odnosno gorenju. Podovi u stanovima (boravišne prostorije) trebaju biti topli, dovoljno elastični i imati mogudnost dovoljnog prigušenja zvuka udara i zračnog zvuka premasusjednim stanovima (sve prostorije). U uredskim prostorima traži se topli pod, dovoljno elastičan i s naročito dobrim svojstvom prigušenja zvuka u prostoru (zvučna apsorpcija zračnog zvuka, smanjenje jeke u prostoriji).

15. Označavanje podova u nacrtima i prilikom izvedbe zgrade, što je visina kata U izvedbenim nacrtima potrebno je za svaku prostoriju upisati vrstu završne obloge poda i njegovu visinsku kotu, površinu podne

obloge i opseg koji treba obraditi kutnim letvicama ili opločenjem podnožja zida. Visina kata je visina od gotovog poda prizemlja do gotovog poda kata.

16. Pozicija kote ± 0.00 u zgradi

Ista stvar kao 15. pitanje, za svaku prostoriju...

17. Što je "vagris" Prilikom izvedbe zgrade u svim se prostorijama

po obodnim stijenama označi vodoravna crta koja se nalazi točno jedan metar iznad površine

bududeg gotovoga poda (niveleta za odmjeravanje budude pozicije poda, vagris).

18. Kada se zahtijeva i kako se izvodi prislanjanje vrata uz pod – skice i opisi Radi boljeg zatvaranja vrata između prostorija koje služe u različite svrhe potrebno je vratno krilo prisloniti uz prag visine 1÷2 cm.

Zbog toga se postavi poseban prag ako prostorije imaju istu visinu poda ili, bolje, pod prostorije iz koje se otvaraju vrata izvede se 1÷2 cm više od poda prostorije u koju se vrata otvaraju. Prag je obično od istoga materijala kao pod, od kamena ili drva, a po potrebi metalnim profilima ojačan po rubovima.

19. Razvrstavanje podova prema izgledu i načinu izvedbe završnog sloja

PODOVI S REŠKAMA – 1. Podovi od prirodnog ili umjetnog kamena, paljene gline i sintetskih materijala, 2. Drveni podovi i podovi od pluta, 3. Stakleni i metalni podovi PODOVI BEZ REŠKI – 1. Namazi, 2. Prevlake. Nabrojite po tri česta primjera materijala za podove s reškama

Prema vrsti materijala razlikuju se podovi od prirodnog ili umjetnog kamena, drveni podovi, podovi od asfaltnih, azbestnih ili PVC ploča te stakleni i metalni podovi za posebne namjene.

20. Mane podova s reškama

????? nema, savršeni su.

21. Što su namazi, a što podne prevlake. Navedite po dva primjera Namazi su smjese različitih sastava koje se u mekanome stanju nanose u tankim ili debljim slojevima na čvrstu i ravnu podlogu na

kojoj otvrdnu gubitkom vode, kemijskim procesom ili ohlađivanjem. Namazi mogu poslužiti i kao podloga drugoj vrsti poda. Zahtijeva mokri postupak u završnoj fazi izvedbe zgrade što je vrlo neugodno jer produljuje vrijeme izvedbe radi dugotrajnog sušenja. Betonski, cementni, teraco, sadreni, asfaltni.

Prevlake služe za oblaganje podova, a proizvode se ili u obliku manjih ploča ili pak tepiha ili smotaka (rola) velike površine. Lijepe se, napinju ili polažu na ravnu, glatku i suhu podlogu zaštidenu od vlage, a reške se obrade na način da su skoro nevidljive. Tekstilne, iglane, velur, prošivene, linoleum, PVC, gumene.

22. Namazi koji služe kao čvrste podloge za druge završne podne obloge - najčešče danas korištene vrste materijala i debljine Upotrebljavaju se: betonski, cementni, anhidrid (gips) namazi kao podložni namazi za druge vrste podova. Najčešde se izvodi betonski

ili cementni namazi debljine ≥ 4,0 cm.

23. Namazi umjetnih spojeva koji služe kao završna podna obloga – najčešče danas korištene vrste materijala i debljine Upotrebljavaju se: teraco (brušeni betonski namaz), asfaltni i magnezitni namazi kao završni debeloslojni podni namazi (min. 4 cm).

Tankoslojni završni podni namazi se izvode na bazi sintetskih veziva - poliuretanski i epoksidni namazi (2-5 mm).

15. Sustavi dimnjaka i ventilacija

1. ŠTO JE DIMNJAK, MATERIJALI, SVOJSTVA

Def.1. DIMNJACI su vertikalni kanali izgrađeni u zgradi ili izvan nje od nesagorivog materijala kojima se odvode plinovi sagorijevanja goriva

(kruto, tekude ili plinovito) iz jednog ili više ložišta. Def.2. DIMNJAKje dio građevnog sklopa građevine, u obliku vertikalnog ili približno vertikalnog kanala postojan na požar čađe, koji služi za

siguran i neometan odvod u vanjsku atmosferu dimnih plinova nastalih radom na dimnjak priključenog uređaja za loženje. Dimnjak je sastavni dio sustava grijanja. Uvjeti da gorivo potpuno sagori, dade optimalnu količinu topline i minimalno zagađuje vanjski okoliš je dobra konstrukcija dimnjaka, dovoljna količina kisika i kvalitetno gorivo. SVOJSTVA DIMNJAKA - nesagoriv i otporan na visoke temperature, nepropustan,otporan na kemijsko djelovanje plinova sagorijevanja (kiselootporan), dovoljno čvrst na mehanička naprezanja, dobar toplinski izolator. OBLIK SVIJETLOG PRESJEKA DIMOVODNOG KANALA - pravokutni ili kvadratični (definira se odnosom stranica a/b ili a/a) - okrugli (definira se unutarnjim promjerom) MATERIJALI ZA IZVEDBU DIMOVODNOG KANALA - danas: šamot i nekorozirajudi čelični lim, prije: opeka, beton

2. NA ČEMU SE TEMELJI DJELOVANJE DIMNJAKA I KAKVO STANJE ZRAKA U DIMNJAKU TREBA POSTIDI

Djelovanje dimnjaka se temelji na razlici gustode toplih plinova sagorijevanja i vanjskog hladnog zraka (toplinski uzgon, ovisi o razlici temperature plinova i vanjskog zraka, visini dimnjaka, trenju pri strujanju i razlici pritisaka na ulazu i izlazu plinova). Kretanje plinova u dimnjaku može biti:

- strujanje - treba ga postidi - zastoj - treba ga izbjedi jer dimnjak ne funkcionira - protustrujanje - treba ga izbjedi jer je opasno za život i zdravlje

3. ŠTO JE PRIČUVNI/REZERVNI DIMNJAK?

Pričuvni dimnjakjest dimnjak najmanje ploštine svijetlog otvora 200 cm2 koji služi za priključenje uređaja za loženje na kruta

goriva u izvanrednim uvjetima.

4. POLOŽAJ DIMNJAKA U ZGRADI I UVJET IZVEDBE VEZANI NA POLOŽAJ, VISINA DIMNJAKA IZNAD KROVA (SKICA)

POLOŽAJ DIMNJAKA U ZGRADI - u toploj zoni zgrade - u negrijanojzoni zgrade ili vani treba biti dodatno toplinski izoliran - na dovoljnoj udaljenosti od drvene ili metalne nk ili propisno protupožarno zaštiden VISINA DIMNJAKA IZNAD KROVA - određuje se zbog sigurnosnih protupožarnih i funkcionalnih razloga - osigurava povoljno strujanje plinova u dimovodnom kanalu - uvjetovana visinom objekta, položajem samog dimnjaka na objektu, visinom okolnih objekata i konfiguracijom okolnog terena - prema min. korisnoj visini (proračunava se za velika ložišta, za mala ložišta je min. 4,5 m)

5. VRSTE DIMNJAKA

Podjela 1: Montažni dimnjakje dimnjak koji se izvodi na gradilištu od međusobno usklađenih građevnih proizvoda. Predgotovljeni (sistemski) dimnjakje dimnjak sastavljen u proizvodnom pogonu izvan gradilišta od međusobno usklađenih

građevnih proizvoda i drugih proizvoda, koji se kao predgotovljeni građevni proizvod ugrađuje u građevinu. Zidani dimnjakje dimnjak koji se zida na gradilištu od punih opeka. Pričuvni dimnjakjest dimnjak najmanje ploštine svijetlog otvora 200 cm2 koji služi za priključenje uređaja za loženje na kruta

goriva u izvanrednim uvjetima.

Podjela 2: prema broju ložišta: - vlastiti dimnjaci - priključeno jedno ložište na jedan dimovodni kanal - sabirni dimnjaci - priključeno više ložišta na jedan dimovodni kanal - koriste se za mala ložišta prema mjestu ugradnje: - ugrađeni dimnjaci - u sklopu zgrade - samostojedi dimnjaci - izvan sklopa zgrade prema načinu izvedbe i materijalu: klasičan način izvedbe - zidani u sklopu zida od opeke NF predgotovljena izvedba - elementi ugrađeni izvan konstruktivnih zidova montažna izvedba - elementi ugrađeni izvan konstruktivnih zidova

6. TROSLOJNI MONTAŽNI DIMNJAK. OPIS I SKICA S TLOCRTNIM POZICIJAMA I PRODORIMA KROZ MASIVNU MEĐUKATNU KOONSTRUKCIJU ZGRADE

TROSLOJNI MONTAŽNI DIMNJACI (TMD) ZA VLASTITE I SABIRNE DIMNJAKE Dimnjaci od gotovih elemenata ili u kombinaciji gotovih elemenata i zidanog obzida. Sastoje se od: - ELEMENTA ZA DIMOVODNI KANAL od šamota ili nekorozirajudeg čeličnog lima Element okruglog ili četvrtastog presjeka od šamota, svijetlog presjeka od 13,5 do 100 cm, dužine 33 i 100 cm. Elementi se spajaju utorenjem i lijepe specijalnim kitom. Čelični elementi su cijevi okruglog presjeka, a najčešde se koriste za etažne dimnjake (gotova troslojna konstrukcija visine jedne etaže), svijetlog presjeka 13 do 20 cm. Spajaju se pomodu čeličnih nastavaka s brtvljenjem spoja mineralnom vunom. - PLAŠTA Plašt je omotač od laganog betona ili šuplje opeke visine 33 cm ili 100 cm. Plaštevi se spajaju s mortom. Prvi plašt se postavlja u ležaj morta na temelj i zapunjava betonom do ½ visine. Time se postiže izmicanje spojeva elemenata kanala i plašteva (razlog je postizanje nepropusnosti gotovog dimnjaka). - MINERALNE VUNE Mineralna vuna u obliku vrpce ili punoplošne zakrivljene ploče smještena je između dimovodnog kanala i plašta. Vrpca mineralne vune je smještena kod spojeva plašteva. Primjeniv je za sve vrste goriva (kruta, tekuda i plinovita), isto tako za različite

vrste i kapacitete pedi i kotlova, kao i za otvorena ložišta.

7. ŠTO JE ETAŽNI DIMNJAK?

Troslojni element visine etaže. Pogodan je za sve vrste goriva. Pogodan je za sve vrste objekata s naglaskom na višekatne i višestambene zgrade. Tehnologija montažnog sustava gradnje, koji osigurava ujednačenu kvalitetu izrade i vedu brzinu gradnje.

8. SASTAV TROSLOJNIH DIMNJAKA OD NEKOROZIRAJUDEG ČELIKA Sastoje se od nekorozirajude čelične cijevi ili cijevi od tehničke keramike, mineralne vune i obloge od lima ili zidanog

obzida. - dimnjaci od tehničke keramike s vanjskim plaštom od nekorozirajudeg čelika - dimnjaci od dvostrukog nekorozirajudeg čeličnog lima -

dimnjaci od nekorozirajudeg čeličnog lima s obzidom

9. OSNOVNI NAČINI PROZRAČIVANJA prirodno - toplinski uzgon

- princip rada: razlika u temperaturi zraka prostorije koju prozračujemo i temperature zraka okoline (što je temperaturna razlika veda to je uzgon jači i samo prozračivanje je bolje)

prinudno (prisilno) - mehanički uzgon - strujanje zraka postiže ventilatorom - prostorno složenije dispozicije

10. VARIJANTE PRIRODNOG PROZRAČIVANJA

može biti kroz: - prozore otvaranjem prozora, velika izmjena zraka u vrlo kratkom vremenu

- reške zrak prolazi kroz reške prozora, vrata i drugih otvora u zidu - vertikalne kanale

U kudanstvima je i dalje najčešda primjena prirodnog prozračivanja. Tehničkim propisom o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 110/08) određeno je da je minimalna količina svježeg zraka jednaka 0,5 izmjena zraka na sat, što se odnosi i na planirano prozračivanje prostora (otvorima na pročelju ili mehaničkom ventilacijom) i na infiltraciju kroz reške u konstrukciji i između građevinskih dijelova.

11. KOD KOJIH PROSTORIJA JE OBAVEZNA IZVEDBA KANALA ZA PROZRAČIVANJE, VRSTE KANALA - prostorije koje nemaju mogudnost direktnog prozračivanja kroz prozor (nalaze se unutar stambenog objekta) npr. sanitarne prostorije - kupaonice, WC-i, kuhinjske niše, prostorije za grijanje, kotlovnice i sl. VENTILACIJSKI KANALI

Služe za pravilnu izmjenu zraka u prostorijama bez prozora ili za dodatnu ventilaciju. PRIRODNO PROZRAČIVANJE VERTIKALNIM KANALIMA - pojedinačnim - uobičajeno za zgrade visine do P + 4 - svaka prostorija u zgradi treba svoj vlastiti kanal

preduvjet: stanovi moraju imati prozore koji se nalaze na 2 nasuprotne strane (poprečno prozračivanje)

- sabirnim - za zgrade visine iznad P+4 - u svakom katu se na isti k. priključuje 1 do 2 prostorije USPOREDBA SUSTAVA PROZRAČIVANJA - sa sabirnim kanalima - manja učinkovitost tj. smanjeno prozračivanje

- za istu svrhu predviđen kanal svijetlog otvora površina od cca 50 cm2

- manja tlocrtna površina

- s pojedinačnim kanalima

- velika učinkovitost

- svaka prostorija, koja se prozračuje, spojena je na kanal svijetlog presjeka od 150 m2

- veda tlocrtna površina

12. MATERIJALI, VISINE I PROFILI POJEDINAČNIH KANALA ZA PROZRAČIVANJE - materijal - kanali od kružnih ili četvrtastih elemenata od betona, keramike, plastike ili lima - visina kanala - iznad ravnog krova: visina snijega + 50 cm

- iznad kosog krova: min. 50 cm iznad viših dijelova krova - presjek kanala - pojedinačni kanali - okrugli svijetli presjek min. 110 cm2, četvrtasti min. 140 cm2,

- sabirni kanali okrugli svijetli presjek min. 230 cm2, četvrtasti min. 300 cm2, maks. 500 cm2

13. VISINA KANALA ZA PROZRAČIVANJE IZNAD KROVA - iznad ravnog krova: visina snijega + 50 cm - iznad kosog krova: min. 50 cm iznad viših dijelova krova

14. VARIJANTE IZVEDBE OBLOŽNIH PREGRADNIH ZIDOVA ZA VERTIKALNE KANALE VENTILACIJE I KANALIZACIJSKE CIJEVI

OBLAGANJE ZIDOVA Zidne obloge i šahtovi sastoje se od: metalne podkonstrukcije s jednostranom jednostrukom ili dvostrukom oblogom

(iz Knauf Fireboard ploča čime se postiže protupožarni zahtjev F90). LAGANA OBLOGA: - gipskartonske ploče 2x1,25 cm na metalnoj potkonstrukciji - zvučna zaštita (MW)

15. ZAŠTO JE POTREBNO MEHANIČKO PROZRAČIVANJE KOD PASIVNIH I NISKOENERGETSKIH KUDA Bitno je naglasiti da pasivne kude ne koriste konvencionalne sustave grijanja, nego koriste razne metode složenih sustava

ventilacije s rekuperacijom i tehnologije toplinske izolacije. Putem prirodne ventilacije ne može se točno dozirati količina zraka jer je često prevelika razlika između vanjske temperature, smjera vjetra i individualnih navika ljudi. Pored svega, ne može se nadoknaditi niti izgubljena toplina.

Sustavi za provjetravanje osiguravaju konstantnu izmjenu zraka, iskorištavaju toplinu iz odbačenog zraka i vrše pravilnu raspodjelu zraka u svim prostorijama. ZRAKOTIJESNOST / ZRAKONEPROPUSNOST ZGRADA Zgrade koje su izvedene s višim stupnjem toplinske izolacije u odnosu na standardne zahtjeve energetskih karakteristika zrakopropusnost zgrada predstavlja značajan udio u toplinskim gubicima.

16. NAČINI I UVJETI PROVJETRAVANJA PROSTORIJA KOD NISKOENERGETSKIH KONCEPATA GRADNJE ZGRADA DECENTRALIZIRANI SUSTAV

Izvodi se zasebno za pojedini prostor ili dio prostora i mogude je njegovo korištenje neovisno o ostalim sustavima. Ugradnja sustava ventilacije predstavlja namjeru regulirane razdiobe zraka unutar zgrade. Dovedeni zrak koristi se za ostvarivanje prihvatljive kvalitete unutarnjeg zraka i kriterija toplinske ugodnosti. CENTRALIZIRANI / CENTRALNI SUSTAV

Sustav podrazumijeva pripremu zraka te potrebne rashladne i/ili toplinske energije na jednom mjestu za cijelu građevinu ili neki njen vedi dio. Prisilno provjetravanje vrši se u centraliziranim sustavima u kombinaciji s rekuperacijom topline, tj. predavanjem topline otpadnog zraka svježem ulaznom zraku. Odsis zraka obavlja se iz kupaonice i kuhinje, a ubacivanje zraka (odsis iz rekuperatora) obavlja se u prostorijama u kojima se najviše boravi.

Karakteristična je podjela prostora na tlačnu zonu (sobe i boravak) i odsisnu zonu (kuhinja i sanitarije), dok se kroz hodnike vrši prestrujavanje zraka između tih zona – prestrujna zona.

17. NE ZNAM, PUSTITE ME VIŠE S TIM GLUPIM DIMNJACIMA!!! XD