Broj 10.

izda\·atclj: Marko Stojić

Wilsonov um. Dubinu i snagu njegova uma možemo za

ada tek dje lomično dn ·va lima. ~Ii ga n(· mo­žemo pravilno dn procijenimo, jer nije. mo zn lo dora li. :\li vakome mjerimo svojom mje­rom, ·vakome sudimo svojim ogranič nim i i trošcnim mozgom i ko što ne vjerujemo sebi tako ne vjerujemo ni dru gome. ~Ii umnjamo u seLe i mislimo da moramo rndi

toga sumnjali i u druge. Kako smo mi maleni i ograničeni, mi li­

mo dn je lako i drugi. I tu ne pravimo nika­kve razlike. :\1iješamo sebe, svoju zlobu, svoju zaslijepljenost svoju nemoćno ·t a Wilsonom, s njegovom oštroumnošću. s njegovom pleme­nitošću i s njegovom snagom ! :\Ii ne vjeru­jemo u sebe pa ne vjerujemo ni u nj. ~li uopće ne pravimo nikakve razlike između sebe i njega. ~li smo se prema njemu postavili kao jednak jednakome. I ne vidimo taj silni ponor koji nas di jeli i ne vidimo, da smo mi ostali negdje duboko duboko u jednoj kotlini, koja nam zatvara vid , a da se je on ispeo negdje visoko, visoko na brdo odakle obuhvaća pogledom cio svijet. :\li ko vrane letimo uvijek malo me­lara nad zemljom, a on ko orao kruži visoko u modrom nebu i hoćemo sve jedno da. sc s njim mjerimo i što više da mu sudimo.

1 nije nam dosta , što smo maleni , hoćemo još dn budemo i smiješni ! :'vii smo još dana kadri. da posumnjumo u njegovu riječ, jer ne znamo u opće, što to znači držali riječ, bili karakter, bili pošten! ~Ii smo otro\ ani zara­ženi najpogibelj nijim bnkcilom - bakcilom sumnje i nemoralnosti. Slo je nama danas reći neš to pa lo sutra zanijekali'! :\li smo naučni

ŠIBENSKA KATEDRALA - Dr. P. K. - (1)

Dve reči mesto predgovora. U, pos lcdnjc smo vreme vični čitali, da sc kao

neki dokaz tnlijanstva Šibenika voli isticati i veličan­stvenu našu katedralu. Uza sve poštovan je, što ga iskreno osećmno prema velikoj umetnosti Italije, opet nam sc čini to nul>ucivnnjc smešnim, jer bi se sudeći po lim kriterijima moglo go\'Orili i o tnlij:111stvu Budimpešte, kad je tamo veliki i\h1lija Korvin rnccenaL~Id ohasipoo darovima umetnike T<llijnn : o tnlijanslYu Krakova gde su e talijani Obnove oscćali lwo u svojoj kući , a dn i ne govorimo o tome, kako bi i mi Južni Slaveni kori­steći sc delima našega Ivnna Duhovića mogli da obe-

. simo o veliko zyono svoj u deo u dotle :woshllom umet­ničkom razvoju večnog Hima, ili k•1ko bi opet nova Albanija znnjući za syog Andriju Alcšija, čigov je n. pr. u našoj katedrali medaljon sa lrcccnlis tičkim sv. Jera­Jimom, sušičavi lik sv. Ilije, strop krstionice i dugogl:l\'i BOg-Otac nad svodom \Th velikoga ollan1, mogla da isl<1kne svoju prava 11:1 Sibenik pa dalje na TI·ogir, gde su njegoYi mnogi - kao :wcli mršavi - likovi s\'c li ­lclja u Orsinijcvoj knpcli , :1 e\'cntunlno i nn Spl it, koji sc - kao Šibenik TommnsroYom kolcvkom - ponosi A l~ijeYim grobom, pa ako hoćete i nn Hub, gde je do

sami seb i u li ce pljucnli pa mislimo, d<l bi i on mogno takav bili. To je dokaz naše po-1(\·arcnosli. :\li mu ne vjerujemo, dok ga ne vidimo u zadnjem času , na zadnjem djelu. To je od nas nctlosto;no, lo je zloč i n l

, Glas naroda ' neće da bud e suk rivcc m logn zločina, neće da ga se broji mc<1u sum­njivce . Glas naroda naprotiv slij po vjeruje u \\' ilsona i njegovu r~j eč i za lo pouzdanjem i blagim mirom ocekuje svršetak i zaključak mirovne konferencc !

Neukost našeg puka. Ke> šlo j kod drugih naroda prosvjeta

podignuta na naJVISl lcpen tako j e kod na os tala uvijek na najnižem. :\jih je prosvj e ta davno već dovela do potpune narodne s\·i­jesl i i blagostanja gosp0dal"lwg ~1 mi nili imamo jedno niti drugo. :'lli mo danas ondje gdje su dru gi narodi bili pred 100 godina. Zadnji pul smo ispila! uzrok loj našoj nevolji u člm-;ku: "Zašlo nam je na.·od i1~r.k''. L,.ma., ćemo kušali , da pril ažemo prnvo tanj e le neuko ·Li i način , kake ćemo je iskorijenili.

~ajjači i najja niji odraz prosvjete ili neukosti kod svakog nnroda cl:wa njrgova pi menosl ili nepismenost. :'llnlc neke drhw kao Belgijn. Svcdska, :\orveška, Danska, Srbija i Svicar ka broje danas medu najprosvj c llj enij . Yelika Hu ija nnproliY spada mc<tu nnjnaza­dnije i najzapušlenijc. A za slo·? Odakle ln raz lika. Po čemu e lo mjeri <J Jedina je mjera u pismenosti dolično nepismeno li. l onim prvima skoro i nema čovjeka koji ne

nnznd malo vrcmcnn u knpeli sv. Ivana Krstitelja bio jcdnn njegov drveni oltar.

:-\et1c slogn bili i z li~n o, dn sl;~\' in'o na <~isto po­stanje šibenske katedr;llc pogotovo, k<Hl radnje Mia­goslo\·ichn, Foscn, Gr:1usa, Folnc.sil'Z:l, Freya i \'entul'ijn nisu bez čc.~to ncrnzumljiYih grcš:1ka, n 11<1p0s već i s loga š to sc odista oseća polrch:1 knjižice, koja hi u n:1šcm jeziku populnrno iznel:l is!orijnt log hlistnvog spomenika koristrći sc dnbko, I'CZllil:llim :l doj:ilwšnjih ispitivača i ispravljajući ih, gde bude potreba.

I. Arhiteld Francesco di Giacomo. Gde je sad kateclrnln i JWr je bila crkYn isto tnko

sv. JakoYn, ali neugledna i mnlcnn od prilikr kao sa­dašnji sv. Duh r>n kud je zn grnd. koji sc po 'ro rnzvi­jali , postaln lesna i nezgodna, već sc 7. HJll'iln l.J02. , dakle u vreme, dok je Sii)enik bio jo.~ u lfrv:llskoj, od­redila gr:1dnjn no\'e knlcdrtll , i već sc l:ul nnmnklo obilatih srccls lavn za tnj celj 1

). Sprrmiln sc i izvcsna ko l ičina kamenja ztt to, a li j e t:1j m:llcrij<ll Šibenik 1409.-1·112., zn <luge opsnclc, upotrebio na utvntivanje svojih zidovn proti i\11 "ićima ").

Nnkon dugih borhn uspelo je nnj;-.nd 1412. Mleči­ćima ući u Šibenik, pa ga nisu ni puš tnli do pada rc­puhlike. Ali okolinn grn<lskn ni dalj nije biln sigu rn u,

') Not. Vidal HG7. 22. ") D. Zavorović, Trnllnto soprn lc eosc di Sche·

nico, rkp. kod nuslcdnikn prof. JliagosloviGha.

J č

...., l 8 • j l , NAUĆ N u ~ -_ .,_

God. I.

T Z L A Z T , J<. I J E D O .\I I

POSI.I_j l~ POD~ I ~

UB OTOM

POJEDINI BROJ 30 PARA RUK( I)L f l ~ :'\1~ VRAĆAJU

OGL SI PO CTJENIK

Odgovorni urednik: Ivo Aničin.

bi znao či tati. pisnli , rn čunali , koji sc ne bi b :wio knjigo m, novinnma i politikom, dok u Husiji imad e krajcvo, gdje od stotine znade čitali i pisali možda najviše njih desetak. Kod nus se može !obodno reći da na slatinu ljudi im:Jdemo scdamd e cl n epismenih.

Kad sc čovjek ma lo bolje zagleda u le brojke vidiće pran1 i vjernu sliku slanja, u koj m mu sc nj gov narod n:J lazi. To je zr­calo. koje nam pokazuje potpuno lačno lik cijelog naroda.

Kad znademo, da kod nas ima 70 na lo nepi ·m enih. znademo odmah, da smo na­

rod zapušten i nazadan u svakom pogledu. Pogledajmo samo našu Zagoru Bosnu, Herce­govinu Liku i Crnu goru.

Pogl dnjmo njihove ku C' e, polja, odijela blago. Kuće su još dobrim dijelom od ševara kroz vrata se jedva ul~zi. a prozora ima i nema. Ako je kuća i veća i od kamena teško ćeš naći u njoj razumne podj le prostorija. jednoj obi stanuje zajednički cijela obitelj , djeca i starci kupa. holP ni i zdravi pom~e­sani, din1 od Yalre guši. jer nema tlimnjaka: zn bingo obično nema odijelJene -: lale i spreme za umivanje i ne poznaju, u životu se nikada i ne okupaju. ~e obrijani i ne oslriženi kao puslinjaci. Je li lo življenje do lojno čovjeka današnjeg doba·? J e li lo življenje uopće ra­zumno '! ( lo j e sve po ·ijedica nepismenosti. Dok na.~ ,toujek 11 .~koli ne na!lči i ne vidi, kako dmgi svUel 3:iui, kako mu j e kuću llre­dena, koja čistoća kod njeg vlada i kako suo­je :::drav(ie čuva i gospodarski napreduje, ne će nilaula sam po sebi ra:::umiti i svalili, da bi i on mogao i morao bolje .:ivili.

(:-\astavit će e).

nije mnnjknlo ni u g1·adu pobunn, vdo krvavih često, a u takovim prilikama nije sc, dakako, još moglo pomi­š ljati na lnko z:lnwšnu r:Hlnju . ~ovac sc međutim i dalje sabirao, n štogod sc iz tih fondova i radilo. 1415 .. na pr., promenili su kamcnRri G1·gur Cipilović i Martin Goroš pločnik pred katcdmlom ~), 14 19. h·an Mcdo"ević, ;'llikola Sluš it' .Juraj Družinić i Ivan O tl'ičić , "ibenske drvodrljc. izmcnili su trošni kroy na lnroj crkvi'), š to je, dakako, znak, dn u dogledno vreme nije misli lo dirali u pitanj' nOVl' kn ted rale.

Tek ll28. prilike su sc toliko rnzjnsuitc, dn sc je moglo uzeli u m:l>iljni pretres to pitanje. U plemićkom veL' ll prodro je lad 23. a p rila vrlo opravdan nazor 6) ,

da hi katedru lu trebalo graditi, gdje je sad sv. [vnn (o ndn sc la crkYa zvaln sv. Trojica), mesto lntl vrlo zgodno zn monumenlnlnu gr:ll1l'vinu, kukova je lcbdeln u fan lnziji lada njih Sibcnča ll<l, jer je u njcuoj okolici bilo onda još mnlo kuća , n grad je i Ollako bio upućen, tla sc razvUn prcmn i~loku .

Ove godine kasnije, 21. maja 1430 nndglcdnici su cl'ln·c Ycć sklopil i pogodbu s ml lnt:kim majstorom

3) Nul. i\lihnjlo arhitl. 1·115. 22.

' ) , ot. J! ihnjln nrhiđ. 1419. ISti. ti22.- t4?3. 47. Goti. 1~21 . nadit Pokrajč ić iz Dul)l'(wnika i neki Gt·ubnn iz Šibenika s \wr mnli s 1 nešto ka menja zn kalcdmlu . (:-\ot . ;\[ilwj lo ar 1ict. 1·123.-1425. :i2.)

' ) Cotl. L3461.2 19 u bcčlwj dYorskoj biblioteci.

Produljenje primirja s Njemačkom. 1\onferenca već dulje vremena ra pravlja

o lome. IItjela je, da ga rij eši i ne čekajući, dn se \\ ilson pownli ! lltjela je, ali nij u -pjela. Francu ka kao najviše interesirana vla l hoće da nametne 0:jemačkoj takvo primi1j

frnnccscom di Giacomo, umctnikom sigmno ,·i oke repu~acijc, k:ld mu sc odrcdiln onda neobična godišnja plat-n od li O dukata, da on li i:'no n:1dzirc rad oko ka­tedrale lc da i snm radi n). A mcc1ulim je i pl mit.:ko veće -4 . juna 1·130. binllo deset plc111i 'n, koji će nnjz<td de11nilivno odredili mesto, gde t.:e sc podi('i tTI(\':1 '). Saslušav v;~ljd11 mišljenje novog nJ·hit<'ktn , koji će im biti garantirao solidnost temelja, U su pl<'mil' i već 7. juna u zajednici s bi skupom 13ogdanom Pulšićcm odre· !lili, da sc crkva grncli , gde jt• sncb1 ''). l :nl su rlo 11:1-pu~tili mišljenje, dn se ruši sv. Tv :111. ret'i Iii , d:1 ih je na to na\'t'io jedno otpor vlasnika sv. lvan:1, n (it·ugo, možda i jače, ono !Joja ž j ivo ustručava nje pred neuk lo­ni vim trošlwvimn, š to bi ih sobom donela nova rcgu­lncijn grndn, a bi('e silno delova la i lr:Hii ·ij:J ; tn oko sta1·e knl<'tlrale bio je lwnccntrinm cco živo t grn d:1, jer su lu , u lom zakutku , bile grupir:1nc sve važnij e zg rade : i plemićka lwrija s opštinskim kancclnrijamn, sa slcn­clnnlom i s i:utmjom 11:1 trgu, mnnj m negoli je sada , nal'ičk:1nom k1·:unarskim drvcnjaramn, i l>isku[)';ic :J po­lab i knežev dvor, n ue zaboravimo ni nn lo, da je i u l:1roj k:ltcdrali i pred pročeljem njenim ' J lJila svn sil:1 grobova: i pijetet prema kostima o t:1Ca mog:10 je dosl<'clno dn igr:1 primctnu ulogu.

nl ~ot. Anon. 14 ;'!0.32. 7

) Not. i\ lihnjlo :u·hi(l 1·12·1. - 1·125. 12;).: in cimi­Lcrio sancti .J ncobf ullLC oslium dicti sanc ti .Jncohi.

dolično kašnje mir. dn bi njezina vojnička premo ~ nad Njcmnl;kom bila o igurnnn i b z obzir::t na Savez naroda . Clemc nccau bi htj eo da Yicli Njcmnclm potpuno n moćnu , a Fran­cuska polpunom gosjJoda ricom na zapadnoj grun ici, '- to moze ela postigne jedino lako. ako dobije osim Alsacijc i Loren još cijelu lij evu

obalu lbjnc. A lo znaci jako osaka ~en j e j dnog velikog

i j ed instv enog naroda kd -: Lo je nj em ački. ~la dn su Nj mei potnl:cni ope l Amerika ne clm~­volj::tva da sc nanese ni njima knkv8 veća nepra da. l za to b z Wilsona nema rijcš njn. e lo mem će poslu izbiti najjaca prolivnost iz­mettu njega i Francu ·ke i Italije. Tko. pobije­di u tome pobijediti ć u svemu.

.... ~Mm------------~~-----------Širite · .. fiLA S NARODA.,., ----~--.m------------gg~-------

Prvi je, dakle, nrhitckt kntctlrnlc, kome i1unmo dn zahvalimo nacrt za nj n gotski deo, bio Fr:m ·e ·o di (;incomo, a ne, k:Jko sc jo~ od Grausn ovo poslcclnjih lridcs L god inn neispravno misli, Antonio di Pic1· Paol o Dalle 1\lascgne, jedan n:1pros to izmišljeni :ll'hilekt .iz t •

Cll\'ene mlelni:'kc kipnrskc pot·odit , koja je un mr:1 mor zn:tl:t prenosili suptilne forme nonličkih I·czbnrijn u cln·u.

Francesco je radio velikom brzinom, koj u sltvn­lnmo jedino, :1ko znmis limo, dn je mnogo mnl<'rijalu l>ilo od I':Jnijc spremljeno. Ako je ispm ,•nn vest 11 jednoj kronici, ~ to s ~ 11\'aln 11 ku ' i Vrnnčić-Drng:lllića "l, te­meljni je kamen crkvi položen 9. npriln 1·131., n u ne­punu godin u clnnn bio je već severni ugao go tov, knd sc tu visoko nu pil VII nnlnzi grb knczn Mojsijn Grima­nija ( l-430.-1-432.), n ondn sc nnslnvilo ·evemom slrnnom. Vc' za \'lade Urimnuijev:l nnsl dn'ika .J:1kov:1 (;aJiricln rndilo sc nn hognlim dclaljimn lavskih vraln, koja sim­holi ~nim figurama isprepletenih žiYo tinjn sr clnjcvckov­nog Fiziologn podsećaj u vi~c nn nonl ičku negoli na L:tlij ansku tehniku, ali sc z:t ta vrata, gd nn gomjcm pragu jcdnn minijaturni ant1eo nosi Gabri<'lov gr lJ s l -gcndom JA.CIA., upoll· bil.o i komncln s prijnšnje knl<'­tlrnlc, kojn j jo~ li\'Ck - s lcšnjenn islin:1 s jedne strane

M) Fosco, La ·n tl 'th·nlc di Seben ico, Sebenico JR!J3. 14.

Vijesti iz grada i okolice. "Glas Naroda" će clojdućim brojem opel

početi izlazili na četiri slranicc. :\laknr potpuno i.Jijel, ali će svakako izlaziti! !Ioćemo. dn vi­dimo dokle 6c se tjerali s nama ova igra.

U fond lista doprinio: na časl uspomene pok. Danila i Vjere Drugiši6 iz Skradinu, i\far­Lić ć: iril iz Gjevrsaka K 20. - g. D.r prof. Pajo ~Iišura župnik u Konjevralima kao mi­lodar K. 100. prava najljep -:e zahvaUuje.

Zadnju našu vijest, da su kara binijeri zaustavili četiri naša legijonaša iz Vodica i Zatona moramo popunili, jer ne samo da su ih onaj dan pridržali u svojoj kasarni nego su ih na v cer o tpremili davši im razumili , da ne će moći putovali tako , da su se morali povra­tili svojim lcu6ama.

Doznajemo, da ovih dana ima stići u Zadar više zastupnika i senatora iz Italije. (:itali smo i u talij anskim novinama, d·a se spremaju na pul u Dalmaciju. Ne znamo, koja je svrha lom putovanju. Ako hoće da prouče

Dalmaciju ne će se valjda oslonili jedino na

talijanske vlasti!

U srijedu je preminuo 1ZU1lr Storff fvan VISI grnuevni snvjelnik. Pokoj mu VJCCm, a ucviljenoj obitelji najdublje žalovanje.

JAVNA ZAHVALA.

Prigodom mrli neprcznljcnog mi supruga.

IJlagodarim koji u na pomoć Lc otpratili.

IV ANA STORFF A in:i.. i vi •cg grndj. savje tnika

viječnom harnošću svim onim, bilo koji način iskazali saucc'-ćc i pokojnika na vječno počivalište

Osobito pak blagodarim veleuc. O. Stanku Firisinu koji ga potkrijepio otajstvima Sv. \'jere i molitvom na drugi živo t priprn vijao.

Sibenik ll. Ožujka , 1919.

IVANICA ud. STORFF za ·e i djecu.

Ti ak : PUĆKE TISKARE - ŠIBENIK.

okosnicom nove gratlc 0) - sl•la, tc u njoj još uvek sluxilo. 10

). Nn tim \Tatima većim su delom sa stare kat draic oni silni isp1·ekidani stupovi, svaki put s no­vim bazama i s n vim kapilclima, što nus scćaju nu južnoilalsku modu lrečenln . Stupići su ti puni i ~ mlnil1

ornamenata; nizovi džcma, uklopljene ružice, n. pr., imi­tacije su ponekad dom:1eih 1·om:mskih radova iz rani­j g srednjeg \ 'Ck:l. Stari su komadi i oni lavovi (jedan je od njih 110\'a kopiju), š lo lcškare na daleko ispru­ženim kon ·olamn cl!·žcći na sebi osmerokutc lepo rc­z:mc stupove, a pogotovo su ·turi ukočeni ncannlomski likoYi jl i"\'Oroditclja, što su, tl :1 k:1kO, loša imitacija \Ta­ta trogirske crkve: ouccpiv sc od mnije matice hteli su naime, Šibenčani kasnog du čenta da ni u čemu ne za sinnu zn Trogirom.

'') S južne slrane je i stam kntcdraln !Jila na lo­njena na l>islwpsku polaču , ali je ve1·ojalno izmcttu njih hiln [)I'Csvotlcna uličica , jer sc n jednom spome­niku iz 1·123. č itaju reči : un l • ostium sancli Jacobi c l pnlncij epis opatu· Sib nici ·ulJ \'Ollu (~o t. Mihajlo :11·h i cl. 14:t2. - 14:.!3. 66.)

'") ot. \rnolfo H:ll.- 1·135. 6'! i:;;: g d. 14;!5.: in e horo cele ·ic ·u thctlrnlis s. Jacob i post mis.sam so­lcnH.Iem .. ~ot. _Pa~nno t~3u.- t13?. 2. iz god. 1437. JLLraj UoljlkOVl o rcliqlHl nltnn s. c~1lannc cx islcn ti in ecclesia ·ha t •dmli s . .lacoili gogn. sex tCITC vincale cum lloC' quod unus snccrdos seme! in cl>tlomoda l nen tur cele-' hrnre llJHUll miss:1111 supc1· dicto alt:u·i.

(Nnstnvlt če sc).