и (З) beograd, 2003, str....
TRANSCRIPT
Prikazi Pz·ilozi. 33, Sara.jevo. 2004., str. 277-357.
Srbija и modernizacijskim procesima 19. i 20. veka. (З) Uloga elita, Beograd, 2003, str. 276.
Treca sveska izdata u sklopu projekta S1·Ьija и modemizacijskim pюcesima 19. i 20. veka пastavlja parcijalпi pristup dшge sveske i posveceпa је eliti, dr·ustveпom sloju cije је izrastaпje kao i politicka, privredпa i kultuma uloga јеdап od пajmjerodavпijih sigпifikatora modemizacije drustva. Mada mnogobmjпi istrazivaci Instituta za noviju istoriju Sгbije nisu vise па okupu, ostalo је oko ovog pшjekta "istгazivacko jezgш" od sedam autorica (Latiпka Perovic, Dubravka Stojaпovic, Branka Prpa, Oliveгa Milosavljevic, Radшila Radic, Olga Popovic-Obradovic, Vesna Matovic), koje је "ро logici da fuпkciju stvaгa огgап" nastavilo sa istгazivaпjima i poпudilo пovi zbornik naucпoj i stгucnoj javпosti. Mada bez podгske iпstitucije sto је istovl'eшeпo i vrlina i mапа, ova ekipa је па ја vila је i sljedeCi zbomik pod nazivom Dete i njegov svet и dm.§tvu, pozivajuCi u svoj krug nove sat-adnike.
Mada malobrojan krug, ipak је uspjesno obuhvatio cijeli пavedeni peгiod i doveo nas proЬlematikom elite do пajnovijeg doba i uspostavljajuCi vezu pгoslosti sa sadasnjicom ро ko zna koji put posvjedocio о besmrtnosti i neгaskidivosti ove veze. Istovгemeпo, uvjeгio nas da пeprekidno i ponovno ovladavanje "drukcije" pгoslosti opi-avdava smisao poziva istoricю-a i dao aгgшnente о mijenjaпju, mada spoгom, svijesti i podstice nas u пaporu da se suprotstavimo svjesпom oпesposoЬ!javanju u korist ideologija, гeligija, пасiја, dl"zave, ра i partije.
U svim tekstovima kategшijalпi sisteш u I"ekoпstrukciji pl"Ocesa modeшizacije i analizi politickЉ vrijednosti, pravaca i ciljeva elite at1ikulisan је savrseno јаsпо i predstavlja posebпu vi"ijednost za pocetnike istrazivace ovog mпogostшkog pmcesa prelaza iz patrijai"halпosti i tгadicionalizma u оtvшепо, modemo dгustvo.
S obziгom па slozenost pюЬ!ematike koju sadгzi svaki pi"ilog ovog zbomika, u ovom pr·ikazu се se ponuditi samo nesto od tog tematskog, idejпog i kritickog bogatstva beogradskih istoгicarki iz istoi"iografskog kruga SI"pske opozicioпe iпteligeпcije .
U svom pi"ilogu Milan Рiгосапас- zapadnjak и Sгbiji 19. 11eka Latinka Peгovic govoгi о slicпosti ruske slovenofilsko-zapadnjacke koпtorveгze i glavne kontгoverze srpske intelektualne tгadicije, iZI"azeпe kao гusofilstvo i austrofilstvo u sedamdesetim godinama 19. vijeka, а koju опе sadгze u odпosu pi"ema Evropi i njenim vrijednostima. U srpskom slucaju konti"avel'zu odlikuje tendeпcUa оЬпаv!јапја i pi"isutnost u sa-
330
Prikazi Prilozi. 33, Sarajevo, 2004., str. 277-357.
drzaju svih paгtijskih pregrupjsavanja- radikala i naprednjaka, liЬet-ala i socijalista. Izmedu Austrije kao paradigme Zapada ј neprosvijecenog, alj mnogob!"ojnog i tjme znacajnog narodnog korpusa kl"etale stJ se politicke i ideoloske rmeze suprotstavljenih stranaka. КЈ:оz sudblnu Milana Piгocanca (1807-1897), advokata, profesioпalno vezanog za mnoge institucjje i povremenog clana vlada srpske di.Zave, jednog od osnivaca i nesumnjivog ideologa Srpske naiodne stranke, nepotkupljive licnosti ро pitanju stava о putevima razvitka mlade dгZave, autшicaje pokazala svu kontraverznost, kгivudavost i neizvjesnost piocesa modeшizacije i njenog uspjeha u srpskom drustvu. Pisac nekoliko rasprava, clanaka i sacuvanog licnog dnevnika, koji odaju jzuzetno obrazovanje i pravnicku temeljitost, vjerovatno је bio izolovan u drustvu u kome vlada "nedostatak sirokih zamisli (iz kojih) proizilazi potpuna nemoc da se ocuva plan celine" i cije misljenje prema narodu nije Ьilo nimalo laskavo, jer "oskudevaju uslovi za disciplinu drzavnu koja daje narodima mogucnosti da obrazuju i utvrde svoj drzavni zivot". Istoriografska margina]jzacya ove izuzetne licnosti govori о tome da liЬeralna misao nije nasla svoju primjenu u podrsci procesu modernizacije srpskog drustva upravo zbog гacionalnog i kritickog stava prerna ukorijenjenoj ideji о oslobodenju i ujedinjenju u srpskom narodu. Mimo njegovih prijedloga izrazenih nizom modernih zakoпa, u istoriografiji nazvanih "revolucijom odozgo", pravac dшstvu је trasiran mobllizacijom naroda i njegove "narodne inteligencije", cime је "u sustini zadrzala tip prirnitivne, modemo nepotpuno organisane drzave, sa nesavгsenim organima za rad u svakom pravcu" i bez mogucnostj vodenja samostalne politike. Svojim stavovima, aktuelnim ј pюvokati vnim i danas, liЬeralni demohata Pecanac nije ocrtao stanje samo patrijarhalnog srpskog dгustva kгajem 19. vijeka, nego i svih drustava, nacionalnih kolektiva u svoш ok.гuzeпju i pruzio model za пjihovu istorijsku aпalizu.
U tom srnislu, ideja teksta Dubt-avke Stojanovic Recepcija ideala slobode, jednakosti i bratstl'a kod srpske elite pocetkom 20. veka је pruzitj analjzu u istorjografiji zablljezenog perioda "liЬeralne monarhije", "moderne parlamentarne drZave" u prvoj deceпiji 20. vijeka i provjeriti osnove mita о "zlatnom dobu srpske demokl"atije". Definisuci pojmove demokl"atjje, politicke kultш-e, elite te tradicionalizma i modernizacye, а prveпstveпo jdeale slobode i jednakosti, autorica је pгatila proces гесерсiје politickih ideja sa Zapada и tгadicionalпom srpskom dшstvu. AnalizirajuCi ро stavovima netipicnog Skerlica, samostalce i kontraveгzne radikale uocila је da su i sama retorika i novi diskurs stvorili k.limu koja је pruzila mogucnost za modemizacijska strujanja u tгadicionalпom drustvu i па taj nacin dala osnovnu kaгakteristiku i sustinu kontraverze izmedu modernog i tradicionalnog - paralelno prisustvo. Tradicionalni sistem i obrasci politickog misljenja su izjednacavali demokratiju sa drustvom socijalno jednakih, lisenih razlika, sto је imalo snazno upOI"iste u srpskom agrarnom i patгijarhalnom drustvu, za гazliku od evropskog stava о jednakosti kao konceptu odsu-
331
LJ
Prikazi Prilozi. 33, Sarajcvo, 2004., str. 277-357.
stva klasne diskriminacije i prиzanjи jednakih sansi и stvorenom sistemи, sto је stvat-alo иtisak daje SrЬija imala prednost и socijalnom smislи, te se ciniJo razloznim opiranje modeшizacijskim tokovima. Opreznost elite и politickim programima obojenim modeшizacijskim иplivima mogla Ьi se razиmjeti i zbog prisиtnog podozrenja nai"oda prema njoj, skolovanoj и inostranstvu. Jednako kao ideja demokratije i ideja slobode је imala svojи verz~jи и srpskom drиstvи. Gar-ant slobode је Ьiо kolektiv, а sloboda pojedinaca је Ьila njemи podredena i zbog toga odricanje pojedinacne slobode и korist nacionalnog kolektiviteta је Ьilo ne samo pozeljno nego i оЬаvеzијисе. Time је osnov politickog rnisljenja izt"aren и prioritetи nacionalne slobode i egalitarnog modela jednakosti, cime se izt"aiavalo nepovjet·enje prema demokratiji i iskazivala hijeшrhija vrijednosti и kojoj је nacionalno zaиzimalo vodece mjesto i nipodastavala hijerarhija vrijednosti kоји је posjedovala modeшa demokratska matrica.
Ovo skretanje sa риtа modeшizacijskih procesa obradila је Branka Prpa и svom tekstи Neuspjesпi гeformisti. Srpski iпtelektualci и Kraljevini S1·ba, Њ'Vata i Slovenaca (1918-1929). Mada i sa nakanom da se obezЬijedi drиstveni progres, sto је Ьila proklamovana ideja pred medиnat·odnom zajednicom, foпniranje jиgoslovrnske driave је trebalo da donese и prvom redи rjesenje nacionalnog pitanja sa Cijom se realizacijom oeekivalo tjesenje i svih ostalih proЬiema. Ali, drzavno иredenje је postalo izvorom svih kriza novostvorenog poretka koja је sve veCim zamahom odиzimala snagи politickim strankama и borЬi za prevlast. U toj mjeri da sи postali ravnodusвi prema projektи ekoвomskog razvoja drиstva i ргеша organizaciji administrativвog aparata и funkciji promovisanja i иcvrscenja pt-avnog pШ'etka. Ono sto nije vidjela politicka klika иoeili sи Vl'lo lako iвte]ektиalci, ali nemoeni kao i jиgoslovenski privrednici nisи mogli samostalno djelovati niti иticati na negativne posljedice politickih kretanja koja sи иsmjerila svoje djelovanje i citavo drustvo gotovo iskljиcivo samo na nacionalne proЬieme, zanemarиjиCi pOl'ed ostalog i prosvjetnи i zdt-avstvenи politikи, kao i sиstinski odnos izmedи obrazovanja i I"azvoja drиstva и ciljи poboljsanja kvaliteta zivljenja. Тоkош ovog meduratnog perioda tradicionalizam i modemost sи se sиkoЬili i na toj osnovi te sи se "stvarali i razgradivali savezi iпtelektиalni11 i politickЉ elita, ali sи, sto је mnogo vaznije, krize modeшe Ьile dнboke i opasne i svaki put fatalne zajиgoslovenskи drzavи".
О istovremenom, paralelnom i iskljиcиjиcem postojanjи tradicije i modemizma tokoш kojeg је и jednom иcitan patriotizam, а и drиgom пacionalna izdaja, govori Olivera Milosavljevic и svom tekstи Elitizam и пагоdпот rulzu. Preciznom i Ьeskomprornisnom analizom аиtогiса dolazi do predmeta svog interesa, и medиsobnom odnosu ove dvije kategШ'ije, te stavlja и fokиs svojih razmisljanja stereotipe о naciji, njihovи иlоgи и vrijeme nacionalnЉ mobilizacija, te spt·ege intelektualne i politicke elite и ciljи zadoЬijanja politicke moci i oЬlikovanja politickih zahtjeva и skladи
332
Prikazi Pгilozi, 33. Sm-ajevo, 2004., stг. 277-357.
sa "voljom i potrebama naюda". PolazeCi od sћvatanja nacije kao Ol'ganske tvorevine predstavnici nacionalistickog koncepta su svoje ideje zasnivali na autenticnom i nepromjenjivom oЬliku nacije koja irna svoj kontinutitet, iz cega proizilazi antiindividualisticki koncept u odnosu na njegove p1·ipadnike i istovremeno postojanje nepromjenjive nacionalne elite, te centralizma kao "p1·irodпog oЬlika uredenja za Srbe".
"Verska elita i modemizacija- teskoce pnJnalaienja odgovora" naziv је teksta Radmile Radic u kojem se govori о odnosu Srpske pravoslavne crkve prema modernizaciji. Sa stvaranjemjugoslovenske driave SPC је prestala da bude identifikovana sa politickom istorijom sгpskog naroda а sve manje i sa njegovom dt·ustvenom istorijom, za razliku od prethodih vremena kad је crkveni nacionalizam podt-azumijevao mnoge aktivnosti koje su crkvu pretvorile u produzetak drzave ili vjerski izraz nacije i kada su granice eparћija postale istovjetne sa nacionalnim. Pravoslavno svestenstvo је ucestvovalo u pm:Щskim borbama tokom i 19. i 20 vijeka, а neki od njih su imali stav daje do raskola u samim redovima svestenstva doslo u drugoj polovini 19. vijeka i to bas na pitanju modemizacije koja је uticala na stepen religioznosti kod vjeшika. Nakon prvog svjetskog rata prviћ desetak godina se SPC oporavljala od ratnih razaranja i ne ulazi odmah u politicki zivot, mada sada u пmogovjerskoj driavnoj zajednici poCinje da osjeca guЬitak vlastitiћ pozicija. Jaz koji se stvorio izmedu srpske inteligencije i crkve svetosavljem se pokusao premostiti, а do izvjesnog zЬljzenja је crkva pokusala doci ј dogadajima projzvedenim nakon Konkordata. Nakon drugog svjetskog rata nova vlast је trebala kooperativnu crkvu, siromasnu, ovisnu i nadziгanu sto је SPC ucinilo izolovanom i potpuno nespreпmom za svaku vrstu prilagooavanja i osavt·emenjivanja. Medutim, osamdesetih godina se vidjelo da se Cikva lako povezala sa napustenim simbolima i vrijednostima i IeћaЬilitujuCi se postala jedan od kljucnih cinilaca danasnjih dгustvenih zЬivanja, zajedno sa predstavnicima politickog estaЬlismenta.
Simptomaticnu sliku nudi i analiza Olge Popovic-Obгadovic u tekstu Vojna elita i civilna vlast и Sгbiji Ј 903-Ј 914 godine ро kojoj је tesko naCi "i jedan t·ezim u kojemje ptimat civilne nad vojnom vlascu Ьiо neupitan. Naprotiv, aktivna uloga vojske u politici pokazuje se kao konstanta modeгne istorije SгЬiје i Jugoslavije i predstavlja jedno od njenih najmaгkaпtnijiћ oЬelezja." Kшisteei teпninoloski sklop "'demokratizovani' vid rnilital'izma" autorica objasnjava siгoku podi"sku koju vlast, inteligencjja i javnost daju vojnim kl'ugovima u vremenu tokom kojeg је doslo do uspjesne realizacije srpskil1 teritorijalпih pietenzija i do "zlatnog doba" srpske demokratije. Ovisnost kralja i political'a гadikalne stranke о zavjerenickom kl'ugu Ьilaje konstanta sve do balkanskih ratova kadaje autoritet vojske postao nemjerijiv i ona nakon toga funkcionise kao vanustavna politicka snaga i kao takva ulazi u Pt·vi svjetski гаt.
Ljepsi oЬlik sukoba tradicije ј moderne se moze pratiti u tekstu Vesne Matovic
333
Prikazi Prilozi, 33, Saraje\•o, 2004., str. 277-357.
Knjizevnost srpskog modemizma i patrija~1zalno ifolklorno nasleae. Otvoreno nacionalno pitanje, uv~ek prisutan patrijaihalni obrazac sa svojim vrijednostima, kolektivisticka svijest, epski duh, knjizevna tradicija - sve su to Ьile prepreke idejama modernizma, evropske dekadenc~e. sto su poetske duse pokиsavale da pomire i stvore svoje vlastite sisteme, pri cemu sи и prozi Ьili daleko sporiji nego и poeziji.
Entиzijazam autorica neka Ьиdе zarazan za citaoce, а naroCito za istrazivace. •
Sonja Dujmovic
...................... о ••••• о ••• о ••• о о. о ••••• о •• ••••• ~ ••••• о о о ••• •••••••• • •••••••••• о •• ••••••••••••• о • о • ••••• о о ••••• 1 1 • о ••••
Smail Cekic: Revolucionarni rad КРЈ и vojsci Kraljevine Jugoslavije. - Sarajevo: Kult В, 2004; str. 958.
U vгemenu kada se nove postkomunisticke drustvene elite sve vise odvajajи od intel'esa za teme о radnickom i komиnistickom pokretu, а nizi socijalni slojevi, kako se Cini, sve cesce se sa nostalgijom prisjecaju mirnoga komиnistickoga doba, Smail Cekic, historicar poznat ро nizu knjiga о ratnim zloeinima u Bosni i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata, te о zlocinima иCinjenim tokom rata i agresije koпcem 20. stoljeca, objavljиje fascinirajuce oЬimnu knjigu о temi za kоји Ьi malo ko, upravo zbog onoga ро сети је Cekic zauzeo poprilicno visoko mjesto u historiografskoj znanosti, ocekivao da је obl'adi bas on. Medutim, odmah nakon Ьlizeg definiranja predmeta istrazivanja otkriva se sva zпanstvena opravdanost bavljeпja ovom temom, а nakon citanja knjige, s obzirom na iscrpnи argument:J.ciju iznesenih stavova, jasno se potvrduje njezin visok znanstveni domet. Pokazиje se da n~e slucajna Cekiceva temeljitost, toliko uocljiva u njegovim kasnijim djelima. Cinjenica da ova knjiga predstavlja doktOl'sku disertaciju, sama ро seЬi nagovjestava ozЬiljnost metodoloskog i sadizinskog pristиpa. Fondovi i zЬirke sacuvani u deset arhiva, bt·ojna objavljena arhivska grada, sjecanja, pel'iodika i 171 ЬiЬliografska jedinica dostupne literatшe - Cine osnovu па kojoj је Cekic istkao ovu knjigu. Podijeljena u deset poglavlja, ona na sveobuhvatan nacin nastoji odgovoriti na pitanja иloge jedne politicke partije, koja је najznacajniji dio svoga djeloviшja и razdoЬlju izmedu dva svjetska rata djelovala u ilegali, u funkcioniranju tako vazne institucije, kakvu ро Ьezbjednost i opstanak svake drzave predstavlja vojska. Uz to, Cekic svoja istrazivanja иtјесаја КРЈ na zЬivanja u vojsci smjesta u znatno sire istrazivacke okvire, pюmatrajuci to
334