Znaenje pojma sekularizam

Znaenje pojma sekularizam

Rije sekularizam latinskog je porijekla, u rjenicima navedena u znaenju posmatranja vjere odvojene od Ovoga svijeta; odvajanja vjere od drutvenih poslova i odvajanja vjere od politike. Svakom od tri navedena znaenja, posveena je posebna panja, a pored toga nalaze se i u bliskoj meusobnoj povezanosti tako da kritika i analiza bilo kojeg od njih ujedno moe biti analiza i kritika sva tri.

Ukoliko se dokae da vjerska uenja obuhvataju i pitanja u vezi sa poslovima Ovoga svijeta, u tom sluaju treba prihvatiti i injenicu da vjera ima ulogu u politici i drutvenom ureenju. S druge strane, ukoliko se dokae da vjera odbacuje politiku, u tom sluaju ispravno je miljenje o odvojenosti vjere od politike.

Razlika izmeu sekularizma i laicizma

Opeprihvaeno je miljenje da sekularizam znai odvajanje vjere od politike to na kraju ipak rezultira stavom o prihvaenosti vjere, meutim samo kao linog odnosa ovjeka s Bogom, dok laicizam predstavlja oblik protivljenja vjeri to je svojstveno ateizmu. Meutim, paljivim analiziranjem temeljnih naela i stavova sekularizma, postaje jasna njegova neutemeljenost, budui da su sekularizam i laicizam sutinski blizu te, sa aspekta znaenja, podrazumijevaju jedan gradirajui i relativni pojam, koji u sebi obuhvata iroku grupu ljudi, od nevjernika do onih koji prihvataju vjeru.

Na osnovu gradirajueg pojma i sinonima, postoji miljenje da se sekularizam dijeli na dvije vrste, i to ekstremni i umjereni. Pod ekstremnim sekularizmom podrazumjeva se miljenje koje uope ne prihvata vjeru, a pod umjerenim sekularizmom podrazumjeva se miljenje koje vjeru prihvata, ali samo kao lini odnos izmeu ovjeka i Boga.

SEKULARIZACIJA MIT ILI STAVRNOST

Izdvajaju je dva ekstremna pristupa ovom pojmu: oni koji u svakoj religiji vide neprijatelja sekularizacije i oni koji u sekularizaciji vide neprijatelja religije. Tri vodea sociologa koja su utrla put teoriji sekularizacije su Karl Marx, Emil Dirkem i Max Veber. Sekulariziranost podrazumijeva da graani nisu pod diktaturom ni drave ni religijske zajednice. Oni su slobodni u skladu sa svojim svjetonazorojm i etikim naelima. Iz islamskog svijeta ide odbojnost spram sekularizacije jer u islamskom nauavanju ne postoji razlika izmeu svjetovnog i duhovnog.

Sekularizacija je samo emancipacija svjetovnih sfera od religijskih normi i institucija, i u tom smislu ona jeste jedan od indikatora modernosti. Sekularizacija ne mora znaiti i bezreligioznost ve samo potiskivanje religije i religijske zajednice iz javnog ivota. Postoje dvije vrste sociologijskih indikatora sekularizacije: a)unutarnji, religijsko interni, b)opi,npr, u odgoju se smanjuje potreba za religijom, u medicini idr.

Greeley navodi nekoliko indikatora sekularizacije:

Opadanje religijske samoidentifikacije,

Opadanje participacije u molitvama,

Opadanje rdovitog odlaska na dumu/misu,

Opadanje broja vjenanih uz religijski ceremonijal,

Opadanje nzanimanja za sveeniki poziv i poveanje prosjene starosti sveenstva,

Pad davanja priloga za religijsku zajednicu,

Opadanje tiraa religijske literature

Opadanje tiraa vjerskih novina,

Pad pozornosti posveene religijama u mass-medijima,

Smanjenje broja novih sljedbi,

Porast broja bikonfesionalnih brakova,

Liberalizacija erosa,

Opadanje tradicionalnog morala idr.

Pored toga postoje i sociologijski znaci stabilnosti religijskog identiteta:

Sudjelovanje u obredima koji se odravaju u hramovima,

Obavljanje molitve koja moe biti i bolji indikator stabilnosti u vjeri od odlaska u damiju/crkvu,

lanstvo u organizacijama i drutvima koje organiziraju religijsk zajednice,

(Ne)druenje s pripadnicima drugih religijskih grupa,

(Ne)stupanje u brak s osobama iz drugih religijskih grupa,

Stavovi prema pripadnicima drugih religijskih grupa.

U empirijskim istraivanjima sekulrizacija se mjeri u osnovi na tri naina: pripadnou religijskoj zajednici, posjeivanjem hrama, i nazonou religije u medijima. Sociolozi danas kao sociologijske indikatore zastoja sekularizacije u tzv. Poslijesocijalistikim zemljama navode vraanje k religiji, uzimanje religije i konfesije kao faktora identiteta itd. u sekularizaciji religijska vjerovanja postaju subjektivna, ponuena na tritu alternativa. Religijske institucije postaju depolitizirane kao rezultat pluralnosti politikih pogleda njenih sljedbenika koji se vie ne mogu integrirati kroz religijsku zajednicu.

SAVREMENE MONOTEISTIKE RELIGIJE IDOVSKA KRIANSTVO ISLAM

IDOVSKA RELIGIJA

Govorilo se o religijama Indije, Kine , Japana. Na red su dole objavljene religiji tzv. religije knjige koje nazivamo monoteistikim religijama. Kad se kae monoteistike religije onda se misli na idovsku religiju, kranstvo i islam. Rije je o religijama koje imaju zajedniko porijeklo od Abrahama. Uz to zajednika im je bila odlika najava modela egalitarne etike, drutvene pravde. One su potisnule kult boica ostao je samo jedan Bog. Treba rei da je Bliski istok bio ne samo dio okupljanja karavana i trgovakih puteva ve i mjesto do kojeg su dopirali uticaji religija starog svijeta Irana, Grke, Sirije, Egipat. To su podruja na kojem su nastale monoteistike religije i koje su imale izuzetan znaaj za religijsku situaciju u savremenom svijetu.

NASTANAK

idovska religija je jedna od rijetkih nacionalnih religija koja je ostala i do danas. Nailazi se na razliite nazive ove religije Judaizam, Mojsijeva religija, idovska religija i sl. Oko 1260 g. hiljade idova napustilo je pod Mojsijevim vodstvom Egipat. Mojsije je bio voa idovskih plemena, zapovjednik vojske, vidovnjak, prorok, zakonodavac. idovi su se bavili stoarstvom i bili su podijeljeni u vie plemena. Imali su rairen primitivni kult prirode, kult duhova i bogova, vegetacije, razne magijske predstave. Poto su se bavili stoarstvom totemi su im bili bik, zmija, lav izvor, drvo, kamen. Od 13 stoljea ivjeli su na podruju nekadanje Palestine, preko koje su ili trgovaki putevi za Egipat, Siriji, Mezopotamiju, Fenikiju, Arabiju. Raspadom robovlasnikog drutvenog sistema dolo je i do propasti plemenskih boanstava. Za ujedinjenje idovskih plemena bila je potrebna zajednika religija u kojoj je Jahve bio jedini Bog. Grupni obredi sluenja Bogu predstavljli su objedinjavajuu, integrativnu drutvenu snagu. Iako je kod idova bilo mnogo boanstava u borbi za objedinjavanje idovskih plemena postajao je sve utjecajniji Jahve, bog koji je postao jedini bog svih idova. Za vrijeme cara Dawwida Jeruzalem je postao religijsko sredite u kojem je uvan zavjetni koveg (boiji) njegov sin Solomon dao je sagraditi poznati Jeruzalemski hram koji je babilonski car Nabukodonosor unitio. Hram je vie puta podizan i ruen.

UENJE IDOVSKE RELIGIJE

Mojsije, izbavitelj ili spasitelj, bio je u mnogim religijama. On je boansko bie koje donosi socijalnu promjenu. Mojsije je 1250 godine izveo idove iz Egipatskog ropstva i vjeruje se da je na putu za obeanu zemlju sklopio savez s Bogom. ETIKO UENJE Glavna poruka idovskog prorotva je moral. Thora rije esto pogreno prevode kao zakon a treba uenje. To je zapravo opis idovskog naroda. Sadri propise od graanskog prava, preko osobne higijene, do naina prehrane. Njeni tekstovi su poruke za modele ponaanja.

Dekalog je najstariji idovski moralni kodeks. Rje je o deset zapovjedi koje je Mojsije na gori Sinaju primio od Boga. One govore o odnosu prema Bogu, zabranjuju potovanje vie bogova, zabranjuju pravljenje idola, likova, rad subotom. Odredbe o meuljudskom odnosu naglaavaju odnos prema roditeljima. Od tada su kod idova nacionalni identitet i religija bili povezani. Uporedo sa starim zavjetom u idovskoj religiji su prihvaeni i teoloki traktati sastavljeni u Talmudu. ( zbornik vjerskih i pravnih propisa ). On predstavlja uz Thoru osnovni pisani religijski autoritet. Talmud od ovjeka trai da njeguje skromnost: budi vrlo vrlo skroman, treba initi ono to je pravo i dobro jer dobrostiv ovjek sam sebi dobro ini. Thora prouava ljubav koja se ne moe odvojiti od pravde , ni potovanje Boga od drutvene pravde. idovska religija je prva ukazala na jednakost svih ljudi pred Bogom. Njihova religija zabranjuje uzimanje nekih jela, imaju doputenu prehranu. Pravila prehrane vae iskljuivo za lanove zajednice. Zabranjuju prehranu svinjskog mesa i upotrebu svinjske masti, kao i uzimanje mesa od divljai i zainjati jela ljutim zainima. Doputeno je uzimanje mesa od ivotinja koje imaju razdvojene papke janjetina, govedina, piletina. Meso i mlijene proizvode nikada ne uzimaju za isti obrok. Osobe koje kolju ivotinje moraju pre kroz obuku ritualnog klanja kako bi stekle vjetinu. Odravanje seksualnih orgija po hramovima idovska religija je otro osudila. idovska religija trai od oca da sina podui itanju pisanju i da prakticira svoju religiju. Talmud trai da se ne prezire niko i da se pozdravlja svaki ovjek. Babilonski rabini smatraju da nije pristojno pozdravljeti ovjeka uglednijeg od sebe prije nego to ga ovaj popozna. Nou se ne pozdravlja ovjek kojei nije u stanju da se prepozna. U zahodu i javnom kupatilu se ne pozdravlja. Opi idovski pozdrav je alom ( na hebrejskom mir ) poput dobar dan. itava etika idovske religije mogla bi se moda svesti na stav. to ne voli da tebi drugi ine, nemoj ni ti njemu initi.

SAVREMENO UENJE:

Prema elementima idovske religije prema Aristotelovoj filozofiji najvie je uinio Majmonides ( Moe ben Majmon ). Majmonides je napisao i poseban kodeks o idovskoj religiji. Od Francuske revolucije idovi su europskim dravama dobijali slobodu vjerskog djelovanja i ouvanje svog identiteta. Savremena situacija pokazuje da se u 20 st razvila i tri elementa unutar idovske religije : ortodoksni, reformistiki, i konzervativni. Ova tri elementa razliito su gledala na mnoga pitanja moderniteta kao i autoriteta i mjesta ena.

Ortodoksni smijer oslanja se na Thoru. Trai da je vjernik svaki dan prouava, svetkuje subotu, pridrava se pravila ishrane i tri puta dnevno obavlja militvu. Od njega se trai da se njegov itav ivot temelji na Thori.

Reformacijski pokreti unutar idovskih religija odvijali su se u Njemakoj i Americi. Naklonjeni modermim idejama, reformisti su ukazivali na etiko uenje . zagovarali su promjene u obredima i bagosluenju, napustili su pravila prehrane, obrede ne obavljaju na hebrejskom ve na jeziku kojem se slui to stanovnitvo, uveli su kor i orgije u sinagoge. Reformisti daju prednost etici( zahtjevi za pristojnost, pravednost i solidarnost ) izjednaavaju status ena i mukaraca.

Konzervativci su se pojavili krajem 19 st. smatraju da je ortodoksni smijer preotar, a reformisti previe novi i liberalni. Zato su zagovarali srednji put. Nominalno dozvoljavaju da ene mogu biti rabini. Zadrali su hebrejski jezik kao jezik obreda, strogo se pridravaju pravila o svetkovanju subote. Naglaavaju znaaj autoriteta tradicije i rabina. Ma gdje po svijetu ivjeli idovi ine jedan narod. U dijaspori su uspjeli razviti sposobnost prilagodbe drutvenim zajednicama u kojim ive, uz zadravanje religijske kulture i tradicije koje imaju izrazito etniki karakter.

KRANSTVO

Mnogi smatraju da je kranstvo nastalo na tlu nekadanje Palestine u veinskoj idovskoj tradiciji prema imenu Isusa (na sredohebrejskom Joua-Spasitelj, Izbavitelj:sljedbenici su ga zvali Mesia-pomazani to opet na grkom znai Christos) i religija je nazvana kranstvom. Kao i idovska religija i kranstvo spada u monoteistike religije. Gospodarske, politike, idejne veze uspostavljene nakon raspada antikog drutva i osnivanja Rimskog carstva dovele su do stvaranja predodbe o univerzalnom Bogu koji bi bio spasitelj najniih drutvenih slojeva u Imperiji. Tako se prvobitno kranstvo irilo prvo meu niim i srednjim slojevima poput obrtnika, trgovaca, najamnika, robova. Tome je pridonieo raspad antikih religija, privlanost monoteizma u odnosu na politeizam, rairenost grkog jezika i kulture, moralni aspekti kranstva. Nakon pada i razaranja Jeruzalema ( 70-te godine ) raslo je znaenje kranske zajednice u Rimu, to je bilo od velike vanosti u kasnijem razvoju kranstva. Meutim razdoblje tolerancije kod prvobitnih krana prestaje kad je car Konstantin I, 313 godin, Milanskim ediktom dao slobodu kranstvu, a 394 ga car Teodosije proglasio i dravnom religijom. To je otvorilo put za proganjanje ili netolerantan stav prema pripadnicima drugih religija. Tako se i kod krana pokazao sociologijski model odnosa prema drugima u kojem se iz prognanih pretvara u progonitelja. Neki autori su razvitak tzv. antikog kranstva podijelili u nekoliko faza a) od sredine 1 do sredine 2 stoljea bilo je prvobitno kranstvo b) od sredine 2 do poetka 4 stoljea bilo je razdoblje ranog kranstva, ve u tom razdoblju crkva se institucionalizirala, tako da su u prvoj polovini 4 stoljea djelovale na podruju Imperija tri patrijarije: Rimska, Aleksandrijska i Antiohijska. c) od poetka 4 do kraja 5 stoljea je razdoblje kasnog kranstva. U tom razdoblju osnovane su Carigradska i Jeruzalemska Patrijarija.

Na Zapadu je mo Crkve jaala. Sve vie se i duhovna vlast koncentrirala u rukama rimskog biskupa koji je u 5 stoljeu proglaen za Papu. Istona crkva je inaugurirala institut patrijarha koji je imao vlast nad episkopima. Od tada je Papa u Rimu i patrijarh u Carigradu zapoeli prevlast nad kranskom crkvom. Tako se borba na gospodarskom i politikom podruju prenijela i na podruje religije. Rimska crkva je polazila od toga kako je ona naslijednica apostola Petra te joj zbog toga pripada primat. Godine 1953 carigradski patrijarh je objavio je pismo u kojem je iznio svoje neslaganje s Rimom i to je ve bio znak potpunog raskola. Rimska crkva se poslije raskola 1954 godine prozvala rimokatolikom, a carigradska i one koje su je podrale ortodoksnom ili pravovjernom. Tako su socijalno politike razlike nastale na osnovu razliitog stepena razvijenosti feudalnog drutva na istoku i zapadu, dovele do raskola, pa i do razlika u uenjima i obredima. Kalendar vjerskih blagdana nije bio podudaran, uvedene su i razlike u nainu ivota i odijevanja religijskih voa. Tzv. zapadno kranstvo doivjee jo jedan raskol u 16 stoljeu, kada nastaje protestantizam. Tako od 16 stoljea postaju 4 pravca u kranstvu: rimokatoliki, pravoslavni, protestantski i anglikanski.

RIMOKATOLIANSTVO, PRAVOSLAVLJE, PROTESTANTIZAMRIMOKATOLIANSTVO

Je jedna od najrasprotranjenijih konfesija u svijetu. Rimokatolici su na osnovu zajednike vjere i istog naina njenog oitovanja okupljeni u Rimokatoliku crkvu koja nadilazi nacionalne granice i obuhvaa razliite narode. Za razliku od protestantizma rimokatolianstvo za izvor svog uenja uzima ne samo Bibliju ve i crkvenu tradiciju i uenje. U Crkvi Papa govorii o tzv apostolskim pismima. Dok u protestantizmu Bibliju moe tumaiti svaki vjernik u rimokatolianstvu to pravo imaju samo sveenici. Rimokatoliko sveenstvo ima zavjet celibata tj susdrivosti od enidbe. 1870 godine proglaena je dogma o Papinoj nepogreivosti kad govori o vjerskim i moralnim pitanja. Tako Papa predstavlja ivi autoritet u Rimokatolikoj crkvi. Rimokatolianstvo ima jo neke posebnosti koje ga razlikuju od drugih kranskih pravaca. Rimokatolianstvo i pravoslavlje priznaje trojstvo. Meutim rimokatolici smatraju da Duh Sveti proizilazi iz Boga-Oca i Boga-Sina, a ne samo iz Boga-Oca kako ui pravoslavlje. Dakle pravoslavlje negira da Duh Sveti proizilazi iz Boga-Oca i Boga-Sina. Po pravoslavnom uenju Duh Sveti proizila iz Boga-Oca. Rimokatolianstvo prihvaa ideju o istilitu mjestu boravka dua koje se prije smrti nisu oslobodile od svih grijehova. One izvjesno vrijeme borave u istilitu kako bi prele u raj. Rimokatolianstvo zabranjuje razvod braka i umjetno ogranienje zaea. Razvijen kult Djevice Marije Majke Boije uslovio je nastanak posebnog uenja tzv. mariologije. Mogue su izvjesne razlike meu rimokatolicima i pravoslavcima u tehnici nainu obavljanja obreda, a ne u njegovoj simbolici. Tako obred potvrde u pravoslavlju moe obaviti i sveenik a kod rimokatolika samo biskup. Takoe samo se sveenici mogu poastiti kruhom i vinom, a vjernici redovno samo kruhom dok u pravoslavlju vjernici mogu i kruhom i vinom. Za razliku od pravoslanih rimokatolici za priest uzimaju kruh u kojem nema kvasca, peen u obliku okrugle ploice koju nazivaju postija.

Beatifikacija je obred sveanog proglaenja nekoga za blaenog koji uiva rajsku dobrobit i slavi se samo u mjesnoj crkvi. Kononizacija je sveano proglaenje odluke kojom se blaeni unosi u popis svetaca i kojom se odreuje da bude slavljen u cijeloj Crkvi. U rimokatolikim crkvama za razliku od pravoslavnih nema ikonostasa. Mjesto u crkvi na kojem sveenik obavlja obred mise je oltar ili rtvenik. Najee ima oblik stola. Pored glavnog postoje i poboni oltari. Crkva u kojoj biskup obavlja obred, a nalazi se u gradu gdje je njegovo sjedite je katedrala. Stolica na kojoj sjedi je katedra.

Postoji vie mukih i enskih redova:

Isusovci-pripadnici su reda koji je osnovao Ignacije Lojola 1534 godine radi efikasnije borbe protiv reformacije. Pravila su bila da lanom zajednice ne moe biti onaj ko do 5 generacije ima u sebi idovske krvi. Isusovci danas u svijetu imaju zapaenu mo, imaju preko 50 sveuilita mnogo srednji i osnovnih kola.

Franjevci-red je osnovao Franjo Asiki, spada u tzv. prosjake redove. Pripadnik reda naziva se fratar. Kad se pie ili izgovara uz ime redovnika obino se naziva u skraenoj verziji kao fra. Redovniko odijelo koje nose naziva se habit. Na elu reda je general, a provincijom upravljaju provincijali. Provincija je vea organizacijska jedinica unutar nekog reda, a oznaava vie redovnikih kua. Kua u kojoj ivi odreen broj franjevaca naziva se samostan.

Franjo Asiki osnovao je 1212 godine zajedno sa Svetim Klarom i enski red klarise. Odlikuju se po tome to ne naputaju matini samostan itavog ivota i nikada ne izlaze iz zidina samostana.

Dominikanci su dobili naziv po svom utemeljitelju Dominiku. Red je osnovan 1216 godine. Glavni im je zadatak bio pripovjedati protiv krivovjerja. Istakli su se i u borbama protiv bogumila u BiH. Nose bijeli habit, bave se misionarenjem i pripovjedanjem.

lanovi kartuzijanskog reda ive u askezi malo meusobno razgovaraju jedu hranu bez mesa i to jednom dnevno. Mnogo mole i ive u izoliranim elijama. U elijama provode zavjet utnje i molitve, potpuno se odriu vanjskog svijeta i nemaju pravo raspolagati nikakvim materijalnim dobrima. Kopaju ih na obinoj dasci bez kovega, a na kriu nema imena pokopanog. Svaka elija je na vratima oznaena slovom.

Ivanovci (kriari) su viteki red. Poeci im seu od 1099 godine. Osnovao ih je Ivan Jeruzalemski. Prvobitno su dvorili bolesnike i putnike ali su kasnije maem branili sveta mjesta u Palestini. Nosili su crnu odoru s traga ukraenu bijelim kriem.

Templari su redovnici-vitezovi koji su uz redovniki zavjet poslunosti istoe i siromatva polagali jo jedan da e biti pripravni na odbranu Svetog groba Isusova i kranske vjere. Ime su dobili po palai kraj crkve Svetog groba. Red je nastao radi zatite hodoasnika. Prvi amblem bio im je konj sa dva viteza kao simbol siromatva. Pripadnice enskog roda kojih ima vie nazivaju se asnim sestrama.

Biskupska konferencija je skuptina svih biskupa rimokatolike crkve u jednom narodu.

Pored rimokatolika postoje i grkokatolici (katolici istonog obreda). Nazivaju ih i Unijati jer su se u bitnim pitanjima vjere pripojili rimokatolikoj crkvi. Zadrali su istoni pravoslavni obred, pravoslavno uenje o Kristu, nain imenovanja biskupa, ali Papu priznaju za vrhovnog poglavara. Za sveenike u pravilu uzimaju oenjene mukarce. Prema popisu iz '91. godine u BiH bilo je 3.139 grko-katolika.

PRAVOSLAVLJE

Istona crkva imala je znatno drugaiji razvoj nego zapadna. Crkva nije imala samostalan razvoj i vlastiti politiki utjecaj. Bila je podijeljena na niz autokefalnih crkava koje su ovisile o dravi. Iz toga se razvila identifikacija, poistovjeivanje Crkve i njenih interesa sa interesima drave. Ortodoksija, pravovjernost je prihvaanje nekog vjerskog uenja koje se smatra jedino ispravnim. U pravoslavlju ortodoksija znai prihvatanje dogmi 7 prvih ekumenskih koncila te ga zbog toga i nazivaju ortodoksijom. To je religija sa najveim brojem sljedbenika na podruju Istone i Jugoistone Europe. Pravoslavlje je u Europi djelovalo unutar bivih socijalistikih zemalja. Prema statistikim podacima 1982 pravoslavlju je pripadalo 3,8% svjetskog stanovnitva. Prema popisu iz 1991 godine u BiH je bilo 29,39% pripadnika pravoslavlja. Religije i religijske zajednice su postale gotovo nacionalni simbol kod Grka, Rusa, Jermena, Srba, Bugara, Makedonaca.

Srpska pravoslavna crkva je bila povezana sa dravom, dravnom vlau i formirala se kao i ostale pravoslavne crkve u nacionalnim granicama. Neke pravoslavne crkve ne priznaju pojedine knjige Starog zavjeta. Bit uenja izraenja je u simbolima vjere. Bog u pravoslavlju istupa u tri osobe Bog-Otac tvorac vidljivog i nevidljivog svijeta, Bog-Sin-Isus i Bog-Duh Sveti koji proizilazi iz Boga-Oca. U odnosu na rimokatolike razlikuju se u pitanju bezgrenog zaea Djevice Marije kojeg ne priznaju. Inae bogodarica je veoma prisutna u pravoslavnom uenju.

Odnos unutar Crkve regulie se kanonskim pravom. Opi izvor kanonskog prava je Nomokanon odobren od Carigradskog crkvenog sabora 920 godine. Na osnovu te zbirke izgraeni su propisi nacionalne pravoslavne crkve koja ima svoj ustav.

Episkopat, neovisna je od bilo koje druge crkvene organizacije. Postoje pravoslavne crkve srpska gruzijska, ruska, bugarska, rumunska, grka, albanska, poljska, kiparska, vaseljenska. Pravoslavlje nema niti zajednikog vrhovnog poglavara niti zajedniki centar. Svim pravoslavnim crkvama zajednika je vjera istoni obred i u osnovi jedinstveno crkveno pravo.

Na elu crkve je patrijarh arhiepiskop. Bira ga arhijerehejski sabor. Izbor je doivotan.

Arhijerehejski sabor je najvii zakonodavni i sudski organ, sainjavaju ga svi episkopi pod predsjednitvom patrijarha. On bira patrijarha episkope, lanove arhijerehejskog sinoda te uspostavlja eparhije. Arhijerehejski sinod je najvii izvrni organ uprave, izvrne i nadzorne vlasti. lanovi su mu patrijarh i 4 episkopa. U administrativnom smislu pravoslavne crkve se dijele na eparhije. Episkopima su podreeni i svi manastiri na podruju eparhije. Starjeina mukog manastira naziva se iguman a enskog igumanija. Najnia administrativno teritorijalna jedinica u pravoslavlju je parohija kojom rukovodi sveenik paroh. Ni pravoslavni sveenici se ne mogu eniti. Dakle mogu se oeniti dok su sveeniki kandidati ali ne i kao sveenici. Celibat je ostao samo kod redovnika, monaha.

PROTESTANTIZAM

Pojava protestanskih religijskih zajednica vezana je za 16 st. i razdoblje reformacije. Reformacija je bila rezultat ideologije graanstva i graenske klase koja je smatrala da se kranstvo i njegovo uenje moraju reformirati. Ona je zapravo bila izraz otpora feudalnom drutvenom sustavu i njegovoj ideologiji. Pod pojam protestantizam podrazumjevamo sve religijske zajednice nastale na zapadu odvajenjem od Rimokatolike crkve. Pripadnici tih zajednica nazivaju se protestanti, a njihovo uenje protestantizam. Posebnu vanost daju Novom zavjetu i pojedinim eveneljima, pa ih jo nazivaju i eveneoskim kranstvom. Osnova vjerovanja jeste kako je spas mogu jedino osobnom vjerom, a ne injenicom dobrih djela i sudjelovanju u politikom ivotu. Protestantni uglavnom priznaju krtenje i priast. Ne vjeruju u postojanje istilita, prezbiterima doputaju stupanje u brak, a meu vjernicima doputena je rastava. Pod uticajem rimokatolianstva iz kojeg je nastao protestantizam smatraju da je Sveti Duh nastao ne samo od Boga Oca ve i od Boga Sina.

Prvobitni protsetantizam vezan je za uenje Martina Luthera vitenbekog redovnika. Rither je odbacio rimokatoliko uenje po kojem je spaenje due mogue samo kroz Crkvu, istiui da je to mogue postii osobnom vjerom, molitvom Bogu i potovanjem. Od Luthera je 1520 god. zatraeno da se odrekne svog uenja, a iste godine on objavljuje manifest Kranskom plemstvu njemakog naroda u kojem odbacuje papinu prevlast nad koncilima, podjelu na sveenike i laike i tumaenje Biblije sveenika. Ve sredinom 15 st. protestantizam je imao sljedbenike u Njemakoj, vicarskoj, Engleskoj, vedskoj, Danskoj, Norvekoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, ekoj.

ETIKO UENJE

Novozavjetna etika je etika pratanja, ljubavi, mirenja. Adventisti sedmog dana posebno znaenje pridaju moralnom obnavljanju linosti. Odijevaju se skromno, izbjegavaju ukraavanje i nakit, odriu se luksuza, kartanja, veina ih se hrani vegetarijanskom hranom. Jehovini svjedoci vjerujui u bliski kraj svijeta nametnuli su sebi velike moralne obaveze. Ne smiju puiti prekomjerno uivati alkohol, zabranjena im je droga, predbrani ivot. Kvekeri su njegovali estitost, trezvenost, zdrav razum kao ovjekove vrline. Zagovaraju plemenit odnos jednih prema drugima obavezu rada strogo potovanje branih odnosa, potovanje starijih.

SAVREMENO UENJE

Svoju kulminaciju kranstvo je doivjelo u 19 stoljeu. Tada jaaju novi pokreti koji e se negativno odraziti na europsko kranstvo. Dolazi do jaanja procesa odvajanja Crkve od drave. Protestantizam je u 19 stoljeu razvio individualistki duh. Drutvene nejednakosti objanjavani su linim individualnim zaslugama.1948 godine je osnovan Ekumenski savez crkava. Cilj mu je bio okupiti protestantske zajednice u jednu organizaciju. Vodilo je to i jaanju ideje o ujedinjenju crkava, a pribliila mu se i Katolika crkva.ISLAMISLAMSKO UENJE

Kur'an je osnovni pisani autoriet i izvor islamskog uenja, koji po vjerovanju muslimana sadri poslijednju Boiju objavu u pisanom obliku prenesenu preko poslijednjeg poslanika Muhammeda. Nastao je za 23 god. Muhammedovog poslanstva. Poglavlja su sura kojih ima 114, sastoje se od stihova ili ajeta. U Mekki su objavljene 93 sure odnose se na vjersko uenj o Bogu, na zagrebni ivot, moral, obrede, a 21 u Medini odnose se na pitanje ureenja drutvenih odnosa i drave. Najstariji rukopisi Kur'ana na Balkanu uvaju se u Prizrenu, a napisan je u Solunu 1311 god. postoji vie prijevoda Kur'ana na hrvatski, srpski, bosanski. Teorija tumaenje Kurana naziva se tefsir, a itanje Kurana od poetka do kraja hatma. Knjige objave pripadnici islama nazivaju kitabi.

Thora objavljena Mojsiju, Evenelje objavljeno Isusu, Kur'ana objavljen Muhammedu.

Islamski propisi uzeti iz Kurana nazivaju se erijati. Adeti obiajno pravo regulirali su drutvene odnose. Osnovni erijat ine hadisi. Hadisi, rjei su za koje se vjeruje da ih je izgovorio Muhammed. Prenoeni su usmenom tradicijom i kasnije zapisivani. Pripadnici islama vjeruju da nema Boga osim Allaha ija su svojstva izraena u 99 epiteta (Esma ul-Husna lijepa imena), osnova je islamsko uenje kroz koje se izraava monoteizam. Rjeju iman oznaava se vrsta vjera u jednog Boga Allaha. Boiji poslanik je - Pejgamber ( vjerovjesnik ). Islam priznaje sve proroke od Abrahama do Isusa ( Isa ) istiui da je Muhammed poslijednji Boiji poslanik. Pripadnici vjeruju u besmrtnost due u kijamet (sudnji dan, smak svijeta ), ahiret ( zagrobni ivot ), uskrsnue mrtvih, strani sud dehenem ( pakao ), denet ( raj ), meleke ( anele ) , koji ima svaki ovjek i demona zla ejtane ( avo sotona ).

Kur'an sadri i dosta zabrana. Najznaajnija je irk zabrana oboavanja idola. Meu pripadnicima islama imaju dva pravca sunitski i iitski.

Sunizam je glavni pravac u islamu koji prihvaa i sunnu kao izvor vjere i ima najvie sljedbenika. Ne priznaju nepogrjeivost imama. Smatraju da je Muhammedovo uenje definitivno zavreno i da mu se nema ta dodati niti mjenjati. Ve ga treba iskreno slijediti i tumaiti.

iiti istiu i prihvaaju karizmatsku zajednicu i karizmatskog vou. Najvie ga ima u Iranu. Oni su razvili kult etvrtog halifa Alije po njihovom vjerovanju Muhammedovog naslijednika. Ima pet osnovnih naela na kojima se zasnovalo iitsko uenje tahvid, ( vjerovanje u Boiju jednou ), nuhuuva ( poslanstvo ), mead ( proivljavanje ), imamat ( vjerovanje u imame kao naslijednike Poslanikove ), adi ( Boija pravda ). U prva tri naela sunizam i itizam se slau a u druga dva razilaze. Imam je vrhovni religijski voa iita za kojeg vjeruju da istinski ovjek i tuma islama.

Jedna od formi socijalnog prosvjeda u islamu bila je i misticizam, gdje se istie sufizam, kojem pripadaju i dervii. Propovjedali su bijeg od svijeta, osuivali bogastvo, rasko i lagodan ivot. U 12 st. sufizam je priznat kao ortodoksno islamsko uenje. Sinonim za naziv dervi je fakir. U svijetu postoji monogo dervikih redova i bratstava. Imaju etiri pravila da je pripadnik islama, da je punoljetan, da je umno zdrav i da ima moralne vrijednosti. Bektaije su turski derviki red koji se temelji i na predislamskom uenju. Zadrali su obred ispovjedi grijeha. Neki ive pod celibatom raspoznaju se i potome to nose naunice u nosu. Posebno ih ima Kosovu, Mekedoniji, Albaniji. Tekija je bogomolja u kojoj se okupljaju dervii za vjerski obred ili neki blagdan.

ETIKO UENJE

Islam je nastao na Arabijskom poluotoku sa izrazitim smislom za bratstvo i uvaavanje vrlina poput hrabrosti, velikodunosti, etinosti. Etika pitanja su tako ponovo dobivala na znaenju i to je dijelom otvaralo put Muhammedovom uenju. U etikom uenju islama razlikujemo ono to je obavezno, ono to se preporuuje ( davanje zekjata ) ono to je bez osobnog znaenja, ono to se ne savjetuje i ono to je nekanjivo, zabranjeno ( alkohol, kocka, vjerovanje u idole ). Moralni sistem islama nosi ideju jednakosti svih ljudi pred Bogom. Kur'an sadri dosta etikih normi koje ine osnovu erijata ( islamsko pravo koje je pored Kur'ana zasnovano i na suni ). erijat regulie sveukupnost drutvenih odnosa u obitelji i drutvu. Ljudska djelatnost je podijeljena na ono to je obavezujue preporuljivo doputeno i sl.

Ima autora koji smatraju da je islam pouavao na pokornost i poslunost. Prestupnitvo se uvijek strogo kanjavalo. Kamate i igre na sreu su zabranjene. Muhammed je utemeljio solidarnost u drutvu ne na osnovu krvnog srodstva ve na osnovu vjere. Kur'an zabranjuje uzimanje odreenih jela strv svinjsko meso, i ono koje je zaklano u neije drugo ime a ne u Allahovo ime. Zabranjuje prostituciju, narkomaniju, gatanje, vraanje i sl.

SAVREMENO UENJE

Islam je ostavio trag i na europsku kulturu posebno u panjolskoj i na Balkanu. Islam nije doivio onaj vid reformacije koja je zadesila katolianstvo u zapadnoj europi. U 18 stoljeu unutar islama nastaju reformski pokreti koji su odbacivali srednjovjekovnu islamsku tradiciju i usklaivali islam sa savremenom misli i civilizacijom. U nekom od tih pokreta javljaju se ideje o ponovnom uvoenju islamske vladavine. Ve u 19 stoljeu otpoele su reforme u islamu radi prilagoavanja modernom dobu. Odvijalo se to esto pod vidom borbe za prvobitni islam. Drugi moto za reformu bio je zatita islamske tradicije od europskih kolonijalnih osvajaa. Jedan od istaknutih islamskih reformatora bio je Demaludin Al-Afgan. Njegovo uenje je vodilo snaenju islama u drutvenom i politikom ivotu. Istie se kao utemeljitelj panislamskog pokreta iji je cilj bio ujedinjenje svih muslimana u jednu dravu i borba protiv prodora stranih politikih kulturnih i religijskih uticaja na islam. U borbi za modernizaciju islama i odbacivanje tradicije istakao se Kemal Ataturk u Turskoj. elio je pribliiti zapadu Tursku. Umjesto arapskog uveo je latinsko pismo ukinuo zar i noenje fesa, organizirao Tursku kao sekularnu dravu. Pod njegovim uticajem ona je postala moderna europska drava.

Islam je u savremenom svijetu postao osnova za organiziranje i djelovanje nacionalnih islamskih drava. Turska je postala sekularna drava, Saudijska Arabija je ve neto drugo, Pakistan takoe. Iran na poetku 3 milenija ulazi u razdoblje modernizacije koja poprima i poneto drugaije puteve.Talibani su u Avganistanu ugradili svoj model islamske dravne zajednice.

METODE SOCIOLOGIJSKOG ISTRAIVANJA RELIGIJA

Sosiolog u prouavanju religija slui se znanstvenom metodom. Tom metodom obavlja prikupljanje i klasificiranje injenica vezanih za ovjekov religijski ivot i interakciju, te obavlja njihovo teorijsko uopavanje. Pri tom on ne mora naputati svoja religijska uvjerenja, ali ih mora ostaviti kod kue dok prukuplja i obrauje podatke do kojih je doao. Religiju moemo istraivati na individualnoj, grupnoj i institucionalnoj razini. Prvi morak sociologa je da definira stvari kojima se bavi u istraivanju. On mora poznavati svu teoriju o danom problemu. Prethodno prouava relevantnu literaturu o religijama. Prilikom odabira uzorka sociolog mora voditi rauna o vie okolnosti:

a) Uzorak mora biti dio neke vee cjeline koji po svojim bitnim osobinama odraava situaciju u cijeloj populaciji.

b) Razvoijenost podruja na kojem e obavljati prikupljanje podataka.

c) Religijska (ne)homogenost stanovnitva: homogene sredine (preko 60% stanovnitva pripada jednoj religiji ili konfesiji), binarne(preko 80%stanovnitva pripada dvjema religijama), i heterogene(nema izrazite naglaenosti pripadnika jedne ili dvije konfesije).

d) Gustoa naseljenosti. Izbor naselja u opinama treba biti na osnovu prethodno prikupljenih podataka o naseljima unutar svake opine.

e) Za osnovnu jedinicu istraivanja moe se uzeti domainstvo ili individualni ispitanik.

Kada iznosi rezultate svojih istraivanja, sociolog iznosi i metode i tehnike kojima se koristio u istraivanju:

1. Upitnik ili anketa istraiva unaprijed pripremi niz pitanja koja se odnose na neki aspekt religijskog ivota i na njih se trai odgovor. Prije glavnog radi se pilot istraivanje nagrupi ljudi, sline populacije gdje se provjeravju pitanja. Anketar je osoba koja provodi anketu-upitnik.

2. Intervju ili razgovor je jedan od oblika prikupljanja znanstvenih obavjetenja, a sastoji se u planski voenom razgovoru istraivaa s ispitanikom. Intervju se moe voditi po strogo pripremljenim pitanjima ili se slobodno odvija nalicu mjesta o temi koja je predmet istraivaja bez prethodno pripremljenih pitanja.

3. Promatranje je stari nain istraivanja pogodan za istraivanje malih grupa. Promatra mora da bude motiviran, obuen da zapaa i biljei razliite detalje koji mogu biti znaajni za predmet istraivanja i konanu obradu podataka.

4. Skala stavova je mjerni instrument koji slui za mjerenje religijskih stavova i vrijednosti. Osobito je razvijena u psihologiji i soc.religije. Pri konstituiranju skale posebnu panju treba posvetiti definiranju tvrdnji koje e se u njoj ponuditi.

5. Analiza sadraja pomae nam u nalaizi i interpretaciji ponavljanja tema i znakova ubtekstu. Analiza sadraja pokazuje kakve su veze religija s drugim oblastima drutvenog ivota, politikom, udoreem, kulturom.

6. komparativna ili usporedna metoda esto se koristi u sociologijskim istraivanjima religija u cilju usporeivanja odreenih sociologijskih manifestacija religioznosti u razliitim religijskim sustavima.

7. Statistika metoda. Sociologijsko prouavanje religije mora se zasnivati na mjerenju. Treba utvrditi broj nazonih na nedeljnoj misi ili na dumi itd.

Sociolog se nikada nee koristiti samo jednom od navedenih metoda i tehnika ve pomogunosti svima. Od izuzetne vanosti su i zabiljeke koje tokom prikupljanja podataka vodi anketar.

a) Obrazac deskripcije naselja u koji istraiva upisujenaziv opine, tip naselja itd.

b) Obrazac evidencije nerealiziranih anketiranja u koji se biljei naziv opine i naselja, razlog nerealiziranog anketiranja, itd

c) Obrazac evidencije realiziranih anketarenja u koji se upisuje, domainstvo, naselje, datum i vcrijeme dolaska i odlaska itd.

RELIGIJE, DEMOKRACIJA I LJUDSKA PRAVA

Sociolozi religije istiu kako nema demokracije bez slobode savjesti i vjerosipovijesti. U etikom nauavanju velikog broja religija nalazimo ideju jednakosti svih ljudi pred Bogom, unutar samih religijskih zajednica primjeujemo nepotivanje tog naela. Stupanj razvijenosti vjesrkih sloboda potrene su svakom bez obzira da li spada u religijsku veinu ili religijsku manjinu. Religijski pluralizam predstavlja najvei izazov za vjerske slobode. Sigurnost ljudskih prava veoma je bitna za stabilnost pluralnih i multi drutava.

Preko idovske religije u zapadnu kulturu dole su ideje o moralnoj slobodi, jer svaki pojedinac odgovoran je za svoja djela.

Protestantizam je posredno utjecao na jaanje politikih sloboda, unaprijeena je ideja o jednakosti, njegovan individualizam.

Nestanak filozofije iz intelektualne sfere islamskog svijeta posluio je mnogima za stav kako je islam nespojiv sa demokracijom. Muslimani imaju samo jednu doktrinu i priznaju samo jedan ideoloki sustav islam.

Religija po pitanju ljudskih prava ne bi trebala nikada biti usmjerena protiv ljudskih prava. Religijska uenja istiu pravednost svog Boga, te je ideja pravde sadrana u njihovim socijalno-politikim nauavanjima. Dvadeseto stoljee pokazalo je da su u borbi izmeu totalitarizma i demokracije religijske zajednice i vlast bile esto bliski saveznici. Religije i religijske zajednice su kroz povijest, znale osiguravati drutvenu i ideoloku potporu razliitim politikim pokretima: od onih koji su se zalagali za socijalnu pravdu, ukidanje ropstva, graanska prava do podrke totalitarnim reimima i desniarskim reimima. Danas religijske zajednice se naee nameu politici ljudskih prva kroz:

sferu zakonodavstva, posebno na podruju sklapanja braka, zakonskog reguliranja pobaaja itd.

u odgojno-obrazovnom procesu: od javnih kola do vlastitog neovisnog kolstva.

U zahtjevima da se religijski blagdani priznaju za dravne i nacionalne

U zahtjevima da se potuju etika naela religije o prehrani.

U BiH se istovremeno odvijaju dva procesa: proces demokratizacije i proces revitalizacije religije:

1. Iskustvo s demokracijom dvije religije i tri konfesije koje sus e susrele u BiH, nije isto jer rimokatolianstvo ima jedno, pravoslavlje drugo a islam tree iskustvo. Ta razliita iskustva mogu imati uticaja i na njihov odnos prema procesu demokratizacije.

2. u BiH dominiraju tri konfesije i sve tri karakterizira to da razvijaju snanu grupnu svijest i grupnu identifikaciju.otud e insistirati na kolektivnim pravima.

3. u kakvom odnosu stoji proces demokratizacije u jednom multinacionalnom i multikonfesionalnom drutvu ako se u njemu odvija sakralizacija, posvetovljenje nacije i nacionaliziranje konfesije.

4. religijska i etnika netrpeljivost, koja proistie iz odnosa prema drugom kao prema niem od sebe, konica je procesu demokratizacije drutva.

5. jedno od naela demokracije jeste opa volja veine.

6. u BiH se vode borbe oko ouvanja/ukidanja kulturnih posebnosti i odravanja etnike i konfesionalne samosvijesti tj.identiteta.

7. moeli se demokracija graditi u drutvima u kojima su dojueranji netalenti transformiraju u sposobne upravitelje i rukovodioce, koji sdamo znaju izgovarati mantre kako u prolom sustavu nije nita valjalo.

Za razvitak demokracije nunmi su tolerancija i dijalog, pa i tolerancija i dijalog meu konfesijama, osobito meu njihovim sljedbenicima. Dijalog je jedna od mogunosti ophoenja u religijski pluralnom drutvu.

Religijom i njenim uenjem ne moe se u BiH graditi demokracija, ve religijska zajednica. Dominirajue konfesije na ovim prostorima su organizacije koje razvijaju kolektivistiku svijest. Umjesto ivota jednih pored drugih, treba razvijati ivot jednih s drugima. Cilj demokracije je izgradnja drutva s ljudima razliitih svjetonazora i religijske zajednice bi trebale prihvatiti cilj takvog drutva(I.Cvitkovi, stav).

RELIGIJE I NACIJE

Veber je smatrao da su rligijske zajednice, kroz duebrinitvo, propovijed, svajete, bile stvoritelji narodnog karaktera. I ne samo stvoritelji ve zatitnici nacionalnog identiteta grupe. Tad se i religijski simboli mobiliziraju u nacionalne svrhe.

Kod srpske pravoslavne crkve zapaamo graenje odnosa koji stvaraju svijest kod njenih sljedbenika o nerazdvojisvosti religijskog i nacionalnog. Osnovno naelo crkava je bilo organizirinje u okviru nacionalnih drava.

Islam spada u nadnacionalne religije i okuplja razliite narode. Kod pripadnika islama dugo se identitet nije zasnivao na naciji ve na ummi, zajednici. U BiH kod pripadnika islama nailazima na sljedeu proturjenost: s jedne strane su oni koji preferiraju naciju, a s druge oni koji su za ummu, za andnacionalni karakter. U BiH je danas dominirajui stav kako je islam temelj nastanka bonjake nacije i njenog identiteta.

Kroz povijest su se kod kranstva razvila tri modela odnosa prema naciji:

a) Rimokatoliki model njeguje zasebnost i univerzalnost, ali ne univerzalnost koja e negirati narodima njihov identitet. Prihvaanje kranstva, po rimokatolikom modelu, ne iskljuuje pripadnitvo naciji.

b) Pravoslavlje njeguje model etnikog kranstva, koje je vrsto povezano s jednom nacijom.

c) Protestantski model je vie sklon univerzalnosti i esto se negativno odnosi i prema samim nacionalnim simbolima.

Nedovoljna briga drutvene zajednice za pitanja iz nacionalnog ivota ovog ili onog naroda, ostavlja prostor za angairanje religijskih zajednica u podruju nacionalnog. Veza izmeu religija, religijskih zajednica i nacija najvie se manifestira u obrednoj sferi jer se obred i djelatnost religijske zajednice uvijek odvijaju u konkretnom narodu. Uz obrede, religije i religijske zajednice uz naciju veu i jezik pouavanja. Teritorijalna rasprostranjenost pojedinih religija i religijskih zajednica moe se podudarati s teritorijalnom rasprostranjenou pojedinih nacija. U tom sluaju dominira stav o jednistvu religijskog i nacionalnog bia, a jaanjem religija jaa i nacija. Poistovjeivanje nacionalnog i religijskog vodi nidealiziranju uloge religije i religiskih zajednica u formiranju nacija i razvijanju njihovog identiteta. Moemo rei da su nacija i religija, ipak, autonomne drutvene pojave, i jedna drugoj niti su nadreene, niti podrene. Relihgija ne me biti osnova za konstituiranje moderne nacije. Nacija je sekulartizirana i ne moe religija biti faktor njenog odreenja.RELIGIJE I GLOBALIZACIJA

Obino se pod pojmom globalizacija misli na kozmopolitsko jedinstvo, univerzalno zajednitvo. Termin dobija na znaenju krajem osamdesetih godina prolog stoljea, a podrazumijevao je oblikovanje nacionalnih struktura globalnog drutva. Globalizacija vodi religije u susret s modernitetom,a osobito u dijalog s drugim religijama. Stavraju se prve organizacije poput svjetske konferencije religija za mir, jaa dijalog meu religijama, sve se vie uvaava sloboda drugoga, religija se javlja u ulozi zatitnice identiteta u procesu globalizacije. Globalizacija koja bi ila tim putem da nadvlada sve religije i stvori svjetsku religiju ne bi mogla biti prihvaena od sljedbenika ivuih religija. Sudjelovanje u takvoj globalizaciji bi rad na vlastitom samounitenju. Globalizacija podrazumijeva slijed nekih univerzalnih naela koja nee odbaciti razliitosti religija, ve omoguiti dijalog, toleranciju i suivot meu jihovim sljedbenicima. I fundamentalizam je odgovor na globalizaciju. Pokuaj je to da se uspostavi moralni sustav, ali na tradicionalnim vrijednostima. Ono to predstavlja opasnost kod fundamentalizma je to da je samo jedna tradicija prihvatljiva, a sve druge tradicije, religije i svjetonazori su neprihvatljivi. U fundamentalizmu nema tolerancije suvremenih svjetonazora initi dijaloga. U religijskoj globalizaciji suvremenog svijeta zapaaju se bar dva smjera: Kozmopolitski oblik religijske globalizacije koju karakterizira heterogenost i fundamentalistika religijska globalizacija koju karakterizira homogenost.

PAGE 3