Ženevska deklaracija

S raspadom Austro-Ugarske i pojavom države Slovenaca,Hrvata i Srba nastale su dvije države koje su se htjele povezati.Prvi pokušaj povezivanja Države Slovenaca,Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom bio je na konferenciji u Ženevi ,gdje su se od 6. do 9. studenoga 1918.g. sastali predsjednik Narodnog vijeća Korošec,predsjednik Jugoslavenskog odbora Trumbić i predsjednik srpske vlade Nikola Pašić.Konferencija je završila potpisivanjem dokumenta poznatog pod nazivom Ženevska deklaracija,koju su potpisala sva tri političara.Tim je dokumentom utemeljena jugoslavenska država,pa je dogovoreno osnivanje zajedničke vlade koju će činiti jednak broj predstavnika Narodnog vijeća i srpske vlade.Dogovoreno je da ministri iz redova Narodnog vijeća polažu zakletvu Vijeću a iz srpske vlade kralju Srbije.Međutim Pašić se nije mogao pomiriti s činjenicom da će Srbi biti izjednačeni s ostalim narodima,pa je ubrzo opozvao svoj potpis na Ženevskoj deklaraciji.Time je dogovor o stvaranju zajedničke države bio poništen.Velikosrpski krugovi smatrali su da će im dogovor u zemlji biti povoljniji ,jer je u Narodnom vijeću vodeću ulogu imao Pribičević,koji se zalagao za brzo povezivanje u jedinstvenu državu.Tvrdio je da su Hrvati,Srbi i Slovenci jedan narod i da među njima ne može biti dogovaranja,pa zato treba odmah proglasiti jedinstvenu državu.

Organizacija vlasti u Državi Slovenaca,Hrvata i Srba

Država Slovecana,Hrvata I Srba nastala je slomom Austro-Ugarske Monarhije,obuhvaćala je sve južnoslavenske zemlje u sastavu bivše Monarhije,I među njima I Hrvatsku.Na čelu države bilo je Predsjedništvo Narodnog vijeća,sa sjedištem u Zagrebu.Na Predsjedništvo,kao najvišu vlast u državi Slovenaca,Hrvata i Srba prešla su sva prava koja su dotada pripadala bečkoj kruni.U unutarnjem ustrojstvu Država Slovenaca,Hrvata I Srba dijelila se na četiri pokrajine s posebnim pokrajinskim vladama(U zagrebu,Ljubljani,Sarajevu I Splitu).Svaka pokrajinska vlada imala je povjerenike za pojedina područja(npr. za unutarnje poslove,obrt,trgovinu,promet I dr.)Predsjedništvo Narodnog vijeća učinilo je svoj prvi diplomatski korak upućivanjem identičnih nota američkoj,britanskoj,francuskoj,talijanskoj i srpskoj vladi,kojima ih obavještava da je na teritoriju južnoslavenskih zemalja(zemlje u sastavu bivše Austro-Ugarske )konstituirana Država Slovenaca,Hrvata I Srba.Kako je predsjednik Narodnog Vijeća Korošec otputovao u Ženevu glavna ličnost u Predsjedništvu ubrzo je postao Svetozar Pribičević.Iako je bio potpredsjednik,zbog brojnosti predstavnika Hrvatsko-srpske koalicije u Plenumu I u Središnjem odboru Narodnog vijeća Pribičević je u Vijeću imao znatnu podršku.

Raskid državnopravnih odnosa s Austro-Ugarskom

Zbog stanja u višenacionalnoj državi car Karlo je pokušao spriječiti raspad i propast Monarhije.Sredinom listopada 1918.g. objavio je manifest u kojem govori da namjerava Monarhiju preurediti u savez država.Narodno vijeće Slovenaca,Hrvata i Srba odbilo je taj prijedlog.Na sjednici 19.listopada 1918.g. Narodno vijeće zaključilo je da preuzima vođenje narodne politike za sve južnoslavenske zemlje u Monarhiji,s tim da ubuduće nijedna stranka ili skupina neće voditi zaspebnu politiku.Narodno vijeće odlučilo je da sazove Hrvatski sabor 29.listopada 1918.g.Na toj sjednici prihvaćen je zaključak o raskidu svih državnopravnihveza hrvatskih zemalja s Austrijom I Ugarskom I o proglašenju Dalmacije,Hrvatske I Slavonije s Rijekom nezavisnom državom koja s ostalim južnoslavenskim zemljama do tada stupa u zajedničku Državu Slovenaca,Hrvata I Srba,kojoj je na čelu Narodno vijeće.Tim saborskim zaključkom Hrvatska je prestala biti dio Habsburške Monarhije,u kojoj je bila od 1527g.