Pored lešinara u prošlosti su usljed trovanja stradavale i druge vrste ptica, ali i ostalih ži-votinja. U posljednjih petnaest godina nema podataka o masovniim trovanjima ptica u BiH, ali postoje indicije da se za potrebe trovanja pasa i drugih “štetnih” životinja koriste nedo-zvoljeni otrovi od kojih stradaju i ptice. Iako se danas više nijedna vrsta lešinara ne gnijezdi u Bosni i Hercegovini posljednjih godina zabilje-žen je prelet pojedinačnih primjeraka bradana i bjeloglavog supa.

Uključivanje u ‘Balkanski projekat protiv trova-nja’ (BAPP) je veoma značajno kako bi se stvo-rili sigurni uvjeti za povratak lešinara u Bosnu i Hercegovinu, ali i zaštitu jedinki koje dolijeću iz drugih područja i prelijeću našu zemlju. Zbog toga je ideja jačanja regionalne saradnje u cilju sprečavanja trovanja lešinara vrlo bitna, jer se radi o pticama koje prelaze velike udaljenosti i nema koristi od zaštite u jednoj državi ako će već u susjednoj naići na otrovne mamce.

Balkanski projekat protiv trovanja (BAPP) predstav-lja sastavni dio Mediteranskog projekta protiv trovanja (MAPP) koji predvodi VCF i finansira Fondacija MAVA. Pokrenut je početkom 2018. godine sa ciljem osigura-vanja stvarnog i kontinuiranog angažmana relevantnih nacionalnih institucija na Balkanu protiv ilegalnog tro-vanja divljih životinja i povećavanje kapaciteta da mu se suprotstave. BAPP projekat daje direktan doprinos im-plementaciji Akcionog plana za zaštitu lešinara, ključnog strateškog dokumenta za očuvanje lešinara Starog Svi-jeta, implementacijom akcija protiv trovanja u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Grčkoj i Makedoniji.

Nacionalni koordinator na projektu:Ornitološko društvo „Naše ptice“Semira Frašte 6, 71000 Sarajevo,Bosna i Hercegovina https://ptice.ba/bs/; naseptice@hotmail.com

Regionalni koordinator na projektu:Vulture Conservation Foundation (www.4vultures.org)

U slučaju pronalaska otrovane divlje životinje, molimo da slučaj prijavite policiji i Ornitološkom društvu “Naše ptice”. Trovanje životinja je krivično djelo i sve što je pronađeno na mjestu trovanja može se koristiti kao dokaz na sudu, pa treba imati na umu i da svaka promjena na mjestu na kojem je otrovana životinja nađena također predstavlja krivično djelo.

ZAUSTAVIMO TROVANJE

DIVLJIH ŽIVOTINJA!

Bojnik 2004 - preko 30 škanjaca i tri eje liva-darke uginuli nakon što su pojeli miševe otro-vane rodenticidima.

POMOR ŠKANJACA RODENTICIDIMA!

Foto: J.Andevski

Upotreba otrova i otrovnih mamaca u prirodi je jedna od najčešće korištenih metoda za uni-štavanje grabljivaca širom svijeta, i predstav-lja najveću prijetnju lešinarima na Balkanu. Trovanje je znatno doprinijelo regionalnom izumiranju ili ozbiljnom smanjenju svih vrsta lešinara u regiji i trenutno predstavlja ogra-ničavajući faktor za njihov povratak. Od četiri vrste lešinara u regiji, bradan i crni lešinar su na rubu izumiranja. Tokom posljednih 20 go-dina na Balkanu je zabilježeno 227 slučajeva trovanja lešinara, sa ukupno 465 jedinki.

Ilegalna upotreba otrova je glavni razlog sma-njenja brojnosti populacija lešinara u svijetu i glavni je faktor koji je doprinio izumiranju sve četiri vrste lešinara koje su se nekada gnijezdile u BiH, a predstavlja i veliku opasnost za druge vrste životinja. Trovanje lešinara je uglavnom

nenamjerno, a ptice uglavnom stradaju kada pojedu otrovne mamce postavljene za preda-tore kao što su vuk ili šakal ili za pse lutalice.

Prva trovanja lešinara u Bosni i Hercegovini su zabilježena još krajem 19. stoljeća, da bi slučaj trovanja bjeloglavih supova u Blagaju 1991. godine predstavljao posljednji korak ka nestanku lešinara u zemlji. Tada je, pesticidom furadanom zatrovanom lešinom, otrovano 30 odraslih jedinki bjeloglavog supa. Odlaskom nekoliko preostalih jedinki iz Hercegovine, koje su usljed ratnih dejstava otišle u Srbiju, označen je kraj gnijezdeće populacije ove vr-ste u Bosni i Hercegovini.

Najčešći oblik trovanja divljih životinja na Bal-kanu je namjerno postavljanje otrovnih ma-maca radi istrebljenja divljih, podivljalih ili, u nekim slučajevima, i domaćih životinja. Upo-treba otrovnih mamaca i trovanje životinja su zakonom zabranjeni na Balkanu od 1980-ih, ali se i dalje praktikuju, obično u manjim ruralnim sredinama, kao brzo i relativno pristupačno “rješenje” za rješavanje konflikta sa predato-rima (uglavnom šakalima i vukovima) i drugim

divljim životinjama, podivljalim psima i psima lutalicama i štetom koju nanose stočarima, farmerima i lovnoj divljači u komercijalnim lo-vištima. Njihova raširena upotreba je također olakšana slabom primjenom postojećih zako-na i relativno lako dostupnim otrovnim sup-stancama na tržištu.

Najčešće korištene supstance za trovanje div-ljih životinja na Balkanu su pesticidi Karbo-furan i Metomil.

Broj

otr

ovan

ih je

dink

i

Broj otrovanih supovaGodina

Slučajevi trovanjaPoisoninghotspot

Location ofsmaller scalepoisoning

Last breeding siteof Bearded Vulture

Last breeding siteof Egyptian Vulture

Last breeding siteof Black VulturePoisoning

hotspot

Location ofsmaller scalepoisoning

Last breeding siteof Bearded Vulture

Last breeding siteof Egyptian Vulture

Last breeding siteof Black Vulture

Poisoninghotspot

Location ofsmaller scalepoisoning

Last breeding siteof Bearded Vulture

Last breeding siteof Egyptian Vulture

Last breeding siteof Black Vulture

Posljednje mjestogniježđenja bijele kanje

Incident sa trovanjem

Žarišna tačka trovanjaPosljednje mjestogniježđenja bradana

Posljednje mjestogniježđenja crnog lešinara

Blagaj 1991 – otrovano 30 bjeloglavih supova!

POSLJEDNJI MASOVNI SLUČAJTROVANJA U BIH