za boljeg čovjeka i bolji svijet veslajući protiv struje · univerzalnih i uvijek aktualnih...

Nova akropolawww.nova-akropola.comBroj 11 | 2015.

Z a b o l j e g č o v j e k a i b o l j i s v i j e t

HeRMeNeUtika i etika

PlatoN i svjetska kRiZa

o UčeNjU HessDaleNska svjetlost

Veslajućiprotiv struje

4

Sadržaj

4 Hermeneutika i etika Irina Kamenščikova

9 Francis Bacon: o uČenJu

10 VesLaJuĆi ProtiV struJe Jorge Angel Livraga

13 sutre

14 PLaton i sVJetska kriZaIsabelle Ohman

18 HessDaLenska sVJetLostMarta Mihičić

20 oPonaŠanJe PriroDe u stVaraLaČkom Procesu

Miguel Angel Padilla

22 seiGaiHa - ocean u sviliSuzana Dobrić Žaja

Impresum:Glavni urednik: Andrija Jončić

izvršna urednica: Nataša Žaja

urednici rubrika: Luka Marić, Dijana Kotarac, Sofija Stepanovska, Anastazija Pulja, Marta Mihičić

Lektura: Branka Žaja, Vesna Bosnar

tehničko uredništvo: Atila Barta, Svjetlana Pokrajac, Matija Prević

ISSN 1849-6237

11 | 2015. www.nova-akropola.com

Nova akropolaZ a b o l j e g č o v j e k a i b o l j i s v i j e t

izdavač: NOVA AKROPOLA - kulturna udruga

Ilica 36, 10000 Zagreb Tel: 01/481 2222, Fax: 01/233 0450

web: www.nova-akropola.hr e-mail: [email protected]

14

14

18

23

9 10

2220

3

Od svih ljudskih stremljenja i postignuća, filo-zofiji pripada posebno mjesto zbog njezinih univerzalnih i uvijek aktualnih pitanja, zbog

sposobnosti sagledavanja različitih puteva i zbog velike snage kojom može pokrenuti u čovjeku potragu za odgovorima.

Ali, ona je prije svega način života, kako nam potvr-đuju mnogi stari i suvremeni mislioci, način stalnog preispitivanja samog sebe koji nas kroz nutarnje puto-vanje može približiti svemu, povezujući nas s drugima, prirodom, univerzumom i onim nedokučivim... Na taj nas način sigurnom rukom vodi prema istinskom smi-slu koji je iza svega.

Ne znamo gdje su joj daleki počeci, ali naslućujemo njenu tajanstvenu vezu s buđenjem našeg humanog bića koje duboko u sebi zna koliko nam je potrebna. I koliko bi još lutanja i patnji bilo bez nje!

Ona može, kako kaže Giordano Bruno, očarati, učiniti da čovjek bude slobodan u sužanjstvu, zado-voljan u patnji, prebogat u oskudici i živ u smrti... A bez nje ljudima je u duši zabluda koja ih čini bolesnima, u umu obamrlost koja ih ubija, jer nema velikodušnosti da ih izbavlja, ni strpljivosti da ih uzdiže, ni vrline da ih proslavlja, ni mudrosti da ih oživljava.

Obilježavanjem Svjetskog dana filozofije iznova podsjećamo na njezinu vitalnu ulogu u razvoju istin-skih ljudskih vrijednosti. A to je samo prst, kako nas uče zen-mudraci, koji pokazuje smjer. Na nama je da orijentiramo svijest prema njenom jasnom svjetlu i ponovno pogledamo što mi sami kao sudionici, a ne kao promatrači, možemo učiniti kako bi svijet bio malo bolji, ljepši i pravedniji.

Uredništvo

Svje

tski dan filozo

fije

4 NOVA AKROPOLA 11/2015

Profesore Borisovič, prema vašem mišljenju, kakvi problemi stoje pred suvremenim odgojem?Prije svega, treba istaknuti da su se problemi s kojima se danas suočavaju odgoj i obrazovanje (na svim razi-nama, od škola do fakulteta, doktorata i dalje) radi-kalno promijenili.

Evo jednostavanog primjera. Za našu je genera-ciju tablica množenja bila istinska pouka mudrosti.

Danas je učenici ne žele učiti jer imaju kalkulatore. Zamislite, danas skoro svaki učenik ima osobno raču-nalo. To znači da mu je putem interneta dostupno sve znanje koje je čovječanstvo sakupilo. I kao što mu nije potrebno učiti tablicu množenja, nije mu potrebno učiti ni činjenice: bilo koju činjenicu i bilo koje znanje dobiva s interneta i pritom dovoljno brzo. To radikalno mijenja sustav obrazovanja.

HERMENEUTIKA I ETIKA

Razgovor s istaknutim ukrajinskim filozofom prof. Sergejem Borisovičem Krimskijem vodila je Irina Kamenščikova.

5

Što bi u takvoj situaciji trebali raditi pedagozi?Kao prvo, poučavati kako koristiti znanja. To je glavni zadatak. Učenik već ima pristup znanjima, ali ne zna kako se njima koristiti. Kao drugo, ne poučavati činje-nicama, nego heuristici, stvaralaštvu. Danas je u prvi plan došao heuristički zadatak. Suvremeni učitelj nije onaj koji iznosi znanje (internet zna više od njega), učitelj treba biti ekspert. Mi još nismo dostigli taj cilj, ali idemo prema njemu.

Čovjek posjeduje temeljnu neupitnost, tj. neko temeljno znanje kamo vode različiti aksiomi, temeljne činjenice itd., koje naravno treba usvojiti. No, opseg temeljne neupitnosti nije velik. Iz nje se mogu stjecati druga znanja, ona mora služiti i stvaranju zaključaka. Postoji zakon koji se proteže kroz cijelu povijest čovječanstva, kroz cijelu povijest formiranja znanosti – zakon sažimanja znanja. Suvremena se znanja udvo-stručuju svakih pet godina. Kako onda od nule doći do suvremene napredne razine? Dva ili tri života ne bi bila dovoljna. Zato postoje načini sažimanja znanja koji nisu novi, već su se primjenjivali u prošlim stoljećima.Molim Vas, pojasnite to na primjeru.Ne treba učiti sve, nego početne postavke iz kojih se logički mogu izvesti druge. U abecedi je ograničen broj slova, u govoru je ograničen broj riječi, a broj rečenica je beskonačan. Mi jednostavno iz cijelog mnoštva izraza uzimamo ishodišne iz kojih zatim logič-kim putem dobivamo ono što nam treba. Tako je i u geometriji: ako znate nekoliko osnovnih aksioma, moći ćete izvesti i druga znanja.Ako postoji rješenje problema, zašto oni do danas nisu riješeni? Zato što se naša pedagogija nalazi na najprimitivnijoj razini na kojoj može biti. Ona se do danas koristi princi-pom očiglednosti. Demokrit je sam sebe oslijepio jer ga je vid ometao u apstraktnom mišljenju.

To je legenda, no ona odražava situaciju. Princip oči-glednosti imao je važnu ulogu u borbi sa skolastikom – u XVI. st. skolastičari su zaista ulazili u spekulacije. No, očiglednost je prestala funkcionirati još u Newtonovoj znanstvenoj slici svijeta izgrađenoj na matematici, logici, na vrlo visokoj razini sistematizacije znanja. Očiglednost ne funkcionira već na razini diferencijalnog i integralnog sustava. Što je diferencijal, što je integral? Definiciju vam čak ni veliki matematičar neće dati. To nije oči-gledno. A mi možemo pokazati samo ono što je oči-gledno. Dakle, potrebne su potpuno drukčije metode.Koje?Prije mnogo godina Friedrich Schleiermacher uteme-ljio je učenje o razumijevanju – hermeneutiku. Činilo se da će biti temelj pedagogije… Ona postoji već cijelo stoljeće, no ne koristi je niti jedan pedagog. Mnogi pedagozi nisu čak ni čuli za taj termin...Koje metode koristi hermeneutika? Godine 1911. bio je otkriven efekt potpune provod-ljivosti: kada se vodič stavi u tekući gel i ohladi na -270°C, struja prolazi bez otpora. Objašnjenje ovog efekta pronašli su tek 70-tih godina istovremeno u Sje-dinjenim Američkim Državama i Sovjetskom Savezu.

Sergej Borisovič Krimskij, profesor i doktor filozofskih znanosti, zaslužni je djelatnik na području znanosti i tehnike Ukrajine, laureat Državnog univerziteta "Taras Ševčenko", glavni znanstveni suradnik na Institutu filozofije NAN (Nacionalna akademija znanosti, op. prev.) u Ukrajini, autor 10 monografija od kojih jedna nosi naziv "Filozofija kao put čovječnosti i nade". Znanstvenik je svjetskog glasa, društveni djelatnik, predstavnik kulture, veliki erudita, divan sugovornik s kojim se može razgovarati o najrazličitijim temama: o prijateljstvu, ljubavi, ljudskom dostojanstvu, poeziji i glazbi. Stalno radi s mladima, drži predavanja, nastupa na televiziji, njegovi se članci objavljuju u novinama. Na ovaj ili onaj način, teme koje dotiče uvijek su vezane uz pitanja morala, čovječnosti i duhovnosti.


Razjasnili su da se pri takvim uvjetima elektroni pove-zuju u parove nakon čega otpor nestaje. No, kako ovo objasniti s pozicije zdravog razuma? Fizičar-teoretičar Nikolaj Nikolajevič Bogoljubov objasnio je to na her-meneutički način, kroz radnju: zamislite da morate prijeći dvoranu u kojoj plešu ljudi (a elektroni u uobi-čajenom stanju zaista podsjećaju na ljude koji plešu). Kako ćete proći? Ako ćete ići sami, stalno ćete udarati u plesače. No, plešući valcer s partnerom, bez napora ćete obići cijelu dvoranu. To je primjer kako se objaš-njavaju najsloženiji procesi teorijske fizike.Vrlo jasno!Ili kako objasniti što je proljeće? Možemo reći da je proljeće kada lišće pupa, drveće cvate, tj. opet kroz radnju. Ni u jednom pedagoškom programu nećete naći hermeneutiku. Termin se još možda i upotre-bljava, no više od toga nećete naći.Učiti koristiti znanja, ne staviti na prvo mjesto činje-nice nego umijeće stvaralačkog rješavanja zadataka, koristiti hermeneutiku... Što je još danas potrebno? Potreban je humor, on jako stimulira mišljenje, inte-res. Mnogi veliki znanstvenici nisu osnovali svoje škole, što je jako loše. Rezenford nije imao učenike, ni Heisenberg, ni Einstein, a Niels Bohr je imao cijelu školu. Kada je Bohr došao u Moskvu u Institut za fizikalne probleme, jedno od prvih pitanja koje su mu postavili bilo je: „Kako ste uspjeli izgraditi školu?“. On je odgovorio: „Vrlo jednostavno, zaposlili smo samo ljude sa smislom za humor.“ Humor zbližava akade-mika i studenta. Humor je način rada. On također djeluje i u školi. Dajte djeci humorističnu zadaću, oni će se nasmijati i početi je rješavati sa zadovoljstvom.

Mogu se čak pričati znanstvene anegdote...Koristite li humor u Vašoj predavačkoj praksi, pomaže li Vam? Kada predajem o temi svijesti – a to je jako složena tema, spoznaju još možemo shvatiti, mišljenje je moguće shvatiti, no svijest... Dakle, ako nešto ne znam, jednostavno opisujem svojstva svijesti. Jedno od svojstava svijesti je refleksija. Možemo razmišljati o mišljenju i stvoriti novu misao, to je refleksija. Ispričat ću jednu od klasičnih anegdota XIX. stoljeća:

U kupeu vlaka putuju dva trgovačka putnika. Jedan pita drugog: „Arone, kamo putuješ?“ Aron razmišlja: „Ako mu kažem da putujem u Odesu, on će odmah pogoditi da putujem u Žitomir. Ako mu kažem da putujem u Žitomir, kamo stvarno i putujem, pomislit će da putujem u Odesu.“ I odgovori: „Putujem u Žito-mir.“ Drugi odgovori: „Ja znam da putuješ u Žitomir, no zašto me pokušavaš prevariti?“

I studentima je savršeno jasno što je refleksija! Čini se da je humor glupost, no ustvari on je vrlo stimulira-jući faktor.Do sada smo govorili o stvarnom obrazovanju, no po-red njega postoji i etika. Gdje se i u kojoj dobi čovjek mora suočiti s tim da postoje pravila, norme? Npr., je li moguć odgoj odraslog čovjeka? Što može utjecati na njega osim nekih životnih događaja? Počnimo s potpuno očitom činjenicom. Obrazovanje je permanentni proces. On počinje, ali nikada i ni na kojoj razini ne završava. Uvijek govorim: čim se surad-nik opusti i uzoholi, on je izgubljen za znanost.

Sada o etičkoj osnovi. Iz čega se razvija problem duhovnosti? Iz formiranja samog sebe.

7

Svaki čovjek prolazi najduži put u životu – put k samome sebi, i na kraju treba doći do razumijevanja tko je on. Pokazalo se da to razumijevanje može nastati samo na etičkim osnovama.

U etici i poučavanju etike najteže je ne upasti u moraliziranje. To je toliko složena stvar!Što za vas znači „ne upasti u moraliziranje“?Ne govoriti „Ovo je dobro, ovo je loše.“ Ovdje potpuno druge stvari odlučuju. Tolstoj je s velikim naporom napi-sao Anu Karenjinu. Tri ju je puta rukom prepisivao, nije znao što učiniti s Anom. Problem je bio u tome što su u njegovo vrijeme porotni sudovi u cijeloj Europi oslo-bađali muža za ubojstvo nevjerne žene, to se smatralo normalnim. On je cijelo vrijeme bio okupiran Krojce-rovom sonatom (Tolstojeva novela, op. prev.): junak joj sve oprašta, prihvaća sve, voli je, no ona mu se ruga, što on ne može podnijeti i ubija je. Ipak, sjedeći u tamnici, shvaća da ništa nije riješio jer je i dalje voli... Tolstoj je na početku išao u tom smjeru, no kao umjetnik shvaćao je da to nije rješenje. Šetao je po svom jasnopoljan-skom domu i na jednoj prozorskoj dasci našao knjižicu s nedovršenim Puškinovim djelima – Sofija Andrejevna čitala ju je djeci. Počeo je listati tu knjigu i naletio na nedovršenu priču Gosti su otputovali na daču. Među tim gostima bila je žena u istom položaju kao Ana Kare-njina. I zatim je Puškin sugerirao Tolstoju misao: nije na nama da osuđujemo ili opravdavamo ženu. Svaka žena ima svoju sudbinu koja može biti ili njena kazna ili njena nagrada. Pokažite ženi njenu sudbinu bez ikakvog mora-liziranja. Nije potrebno govoriti joj: „Ne čini to.“ Ona će ipak učiniti onako kako ona želi. Treba joj reći: „Učini, učini! No, budeš li učinila tako, bit će i takve posljedice.“

Eto kako se poučava etika: metodom uzročnosti. Ne govorite ljudima: „Ne činite“, recite im čemu odre-đeni čin vodi.Tako je bilo kod Tolstoja, a danas?U suvremenom društvu etika je dobila prvoklasno zna-čenje jer, uz sve ostalo, mi idemo prema informatičkom društvu, a ono ne trpi laži. Laž zatvara kanale informacija. Potrebno je pokazivati etičku opasnost od laži, navoditi primjere iz literature ili života velikih ljudi. Postoje opa-sne i za nas čak nesretne istine. Npr. ekstremni slučaj: smrtno bolestan čovjek ne želi razmišljati da će umrijeti, on se radije prepušta iluziji. Zaljubljeni se čovjek u kri-tičnoj situaciji također rado prepušta iluzijama. U životu postoji opasna istina, a postoji i spasonosna laž i svaki se čovjek na svoj način hvata za nju. Kao što je rekao Puškin: „Ah, mene nije teško prevariti, ja želim biti prevaren.“ A Goethe je rekao: „Više volim opasnu istinu, nego spaso-nosnu laž.“ Zašto? Zato što će istina sama ispraviti svoju štetu, a laž nikada. Goethe je zapravo istaknuo ispravan pedagoški etički princip: ako vidite čovjeka onakvim kakav on zaista jest i u skladu s tim se prema njemu odno-site, on će postajati lošiji; ako ga vidite onakvim kakvim treba biti i u skladu s tim se odnosite prema njemu, on će postajati onakvim kakvim može biti. Čovjeka je potrebno zavesti mogućnošću da bude dobar čovjek. Tko i kako može poučavati etiku?Etika se poučava samo na primjerima. Ne na apstrak-tnim primjerima, nego na povjerenju prema ličnosti. Odmah poslije rata nalazio sam se u Lavovu gdje su još postojale poljske katoličke crkve i ušao sam poslušati jed-nog svećenika. Držao je propovijed o tome, koliko sam shvatio, da u Poljskoj nikada nikakvog ateizma neće biti.


Govorio je vrlo jednostavno, uvijek je najvažnija jed-nostavnost. „Bio sam ovdje u vrijeme okupacije“, govorio je svećenik, „i vidio kako su Nijemci vodili ljude u smrt. Ljudi su išli kao stado ovaca“, ovdje je povisio glas, „no, Bog nije stvorio čovjeka takvim. Čovjek mora odlučivati.“ On nije rekao kako odlučiti, no to je i tako bilo jasno: ili ćeš sam donijeti odluku da ćeš umrijeti, i tada se boriš i bacaš na puškomitraljeze, ili će te povesti u smrt... No, u svakom slučaju, treba donijeti odluku. Svoju odluku. Dakle, u etičkim pitanjima ne postoje gotovi recepti? U moralu se ne smije biti dogmatik i apsolutist. Postoje takvi ljudi, pravdoljupci, koji se cijelo vrijeme bore za pravdu. No, život je složeniji. Predstavnik ruskog sim-bolizma Andrej Belij rekao je: „Kakva je sreća biti voj-nik! Ovdje su naši, a tamo njihovi. Koja jednostavnost! Koja jasnoća!“ Pa odredite u životu gdje je prijatelj, a gdje neprijatelj. To je vrlo težak zadatak. U svakom čovjeku postoje i pozitivne i negativne crte. No, koliko god je to neobično, čovjek uvijek instinktivno osjeća što je dobro, a što zlo. Pravedne puteve treba tražiti ili instinktom ili zdravim iskustvom. No, čovjek je ponekad slab i radi pogreške, negdje treba znati oprostiti, negdje pronaći suglasnost, no naravno, ne smiju se izgubiti vri-jednosti koje usmjeravaju.Kojim vrijednostima u odgoju i obrazovanju teži su-vremeno društvo?To je jako ozbiljno pitanje. Ovdje treba uzeti u obzir jednu okolnost: društvo prema kojem mi idemo

ispravno nazivaju društvom znanja. I danas sigurnost ne daje novac nego visoki standardi obrazovanja.

Nastaju škole slične pariškoj "École normale" gdje studenti uče rješavati heurističke zadatke i zato ih šalju raditi, a budući da još uče, daju im stipendiju, stan, sve što im je potrebno. Moj je prijatelj bio u "École normale" na ispitu iz povijesti. Nisu ga pitali nikakve datume i nikakve činjenice (činjenice i datumi mogu se naučiti napamet), zadali su mu samo jedan zadatak: „Poznato je da je Napoleon napisao jedanaest pisama engleskom ministru Pittu. Do nas je došlo deset pisama. Napišite jedanaesto pismo. U njemu može biti samo jedna fraza, no Vi trebate znati o čemu je on mogao pisati, a što je najvažnije, stil mora odražavati epohu.“ Kakav ispit! No, pruža li obrazovanje samo po sebi, makar i najbo-lje, smislen i ispunjen život? Naravno, potrebno je još i voljeti rad, ovladati zna-njima, biti savjestan. Takva znanja određuju sudbinu. To je humanizacija ili etizacija znanja. I makar zvu-čalo patetično, no zapravo je realno i dostižno – treba nadići samog sebe. Pojednostavljeno, to je ono što je još Platon učio: "Na kraju svakoga dana, upitaj se u čemu si pobijedio samog sebe." I ako to budeš posto-jano radio, naučit ćeš pobjeđivati samog sebe, jer u svakom stvaralačkom činu čovjek pobjeđuje samog sebe, postaje više svoj, otkriva nešto, itd. To je vrlo važna kvaliteta.

S ruskog prevela: Marijana Starčević Vukajlović

9

Učenje služi za užitak, za ukras i osposoblja-vanje; za užitak služi najviše kad smo sami i povučeni; pročitanim ukrašavamo razgovor, a

osposobljavamo se za vođenje poslova.Jer, iskusni ljudi mogu obaviti, možda i procijeniti,

jednu po jednu pojedinost; ali za općenito savjetova-nje, planiranje i znalačko vođenje poslova zasigurno su najbolji učeni ljudi.

Provoditi previše vremena u čitanju znači lijenost; prečesto se prikazivati učenim jest prenemaganje; svoje prosudbe stvarati uvijek i jedino prema knjiškim pravilima narav je skolastika.

Učenje usavršava čovjekovu prirodu, a sámo se učenje usavršava iskustvom; jer prirodne su sposob-nosti poput biljaka u prirodi koje treba orezivati uče-njem, a samo učenje pruža preopćenite smjernice ako se ne veže iskustvom.

Lukavi ljudi preziru učenja, običan im se svijet divi, a mudri ih koriste; jer učenja nisu sama sebi svrhom, već im je svrha u mudrosti koja je izvan njih i koja ih nadilazi, a stečena je iskustvom.

Ne čitajte da biste proturječili i opovrgavali; niti da biste vjerovali i primali zdravo za gotovo; ne čitajte ni da biste pronašli teme za razgovore i rasprave; čitajte da biste prosuđivali i razmatrali.

Neke knjige treba tek okusiti, druge progutati, a tek poneku sažvakati i probaviti; to jest, neke knjige treba čitati samo djelomice, druge čitati, ali ne pažljivo, a tek mali broj valja čitati u cijelosti, marljivo i pozorno.

Neke se knjige mogu čitati prepričane i u izvad-cima, ali samo ako se radi o nečemu manje važnom i

nevažnijim knjigama; inače su destilirane knjige poput destilirane vode – neukusne i manjkave.

Čitanje ispunjava čovjeka, razgovor o pročitanom čini ga rječitim, a zapisivanje preciznijim u znanju. I stoga, tko malo zapisuje, mora imati dobro pamćenje; tko malo razgovara, mora biti budnog duha; a tko malo čita, mora biti jako lukav kako bi izgledalo da zna ono što ne zna.

Povijest čini ljude mudrima, poezija tankoćutnima, matematika oštroumnima, prirodna filozofija dubo-kima, moral dostojanstvenima, logika i retorika vje-štima u raspravljanju. Abeunt studia in mores (Učenja prelaze u narav).

Ne postoje zapreke ni smetnje duhu koje se ne bi mogle otkloniti primjerenim učenjem, kao što se bole-sti tijela mogu otkloniti primjerenim vježbama. Kugla-nje je dobro za kamence i bubrege; lov za pluća i prsa; lagana šetnja za želudac; jahanje za glavu i tomu slično.

I zato, ako čovjekov duh luta, neka proučava mate-matiku; jer kod izvođenja dokaza, ako mu bilo što pa i neznatno odvrati pažnju, mora sve početi iznova.

Ako nije kadar uočavati ili pronalaziti razlike, neka proučava skolastike jer oni su cymini sectores1 (cje-pidlake). Ako netko ne može raspravljati o stvarima i prisjetiti se jedne da dokaže drugu, neka proučava pravničke slučajeve. Tako se za svaki nedostatak uma može pronaći poseban recept.

S engleskog prevela: Vlasta Nedela

1 Antonio Pio bio je poznat po temeljitom i strpljivom objašnjavanju stvari, pa se za njega govorilo da secira sjeme kumina (lat. Cuminum cyminum). Otuda naziv cymini sectores.

O UČENJUFrancis Bacon


VESLAJUĆI PROTIV STRUJE

Ove sam riječi čuo od Sri Rama u svojoj davnoj mladosti. Ta rečenica nije bila dio njegovih predavanja, a ne znam niti nalazi li se u nekoj

od njegovih knjiga. Iskrsnula je spontano u jednom razgovoru.

Puno sam razmišljao o njoj, a kada je došlo vrijeme da se najviši ideali izraze u školi filozofije na klasi-čan način, parabola o trupcu i lađi dala je pečat svim mojim razmišljanjima, osjećajima i djelovanju.

Općenito, ljudi su poput trupaca bačenih u rijeku života; isprva suhe i čitave, kasnije mokre i izudarane, nosi ih struja koju su preusmjerili moćnici svijeta...

I plutaju tako... sudarajući se u besmislenom nasilju, prljavi i blatni, bez smjera ili sigurnog odredišta, sve dok se ne razlome u triješće i nestanu s površine ove rijeke koja neprestano teče, rijeke za koju ne znamo odakle dolazi niti kamo ide.

Trupci, porušeni, isječeni, nošeni s jedne na drugu stranu, jedva se opiru struji vlastitom težinom! Tamna gomila klizi ljuljajući se u svom neumornom napredo-vanju, a ipak toliko zamornom. Danju Sunce otkriva tamnu trulež kore, a noću mnoštvo sjena pluta hori-zontalno dalje i samo iznimno poneki trupac podigne neki svoj dio prema dalekim zvijezdama.

Ono što razlikuje plutajući trupac od lađe koja je napravljena od istog drveta jest to što lađa ima vesla i može ploviti protiv struje.

N. Sri Ram

Jorge Angel Livraga

11

Rijeka trupaca!Sve ih je više i međusobno se sudaraju, ranjavaju,

razbijaju... rijeka trupaca! Koliko sam samo razmišljao o tome!

Ali, tijekom godina naučio sam nešto o gotovo zaboravljenim tehnikama dubljenja čvrstog drveta i kako ga učiniti laganijim... onog drveta od kojega smo svi sačinjeni. Čine ih žustri udarci alatom po površini, a zatim dubljenje užarenim ugljenom, što se stalno ponavlja.

I uz inspiraciju velikih učitelja čovječanstva ovo je iskustvo uvijek bolno i beskrajno dugo. Potrebno je kopati jako duboko do mjesta gdje sebičnost i kuka-vičluk isprepleću svoje iskrivljeno korijenje, a zbog iluzije vjeruješ kako si i sam trupac te da uništavaš samoga sebe. Ali, ustrajan radnik, vođen vlastitom voljom koja je jača od cviljenja trule materije, nastavlja svoj zadatak.

Malo-pomalo, nekadašnji grubi trupac postupno se pretvara u plovilo. Počinje se nazirati šiljati pramac i ovalna krma. Nekadašnja rana sada je izdubina; glatka posuda duše koja putuje. Od ostataka su načinjena gipka vesla koja će, već prema tome kako će se kori-stiti, služiti istovremeno za veslanje i kormilarenje. Beskrajnom strpljivošću zaglađuju se grube stranice dok ne postanu lagani i čvrsti bokovi lađe.

I... tako smo napravili lađu!

Gomila trupaca gleda je s mješavinom divljenja i odbojnosti. Izgleda im prazna, drugačija, smiješna, opasna, suvišna. Ali, ona više nije trupac... ona je lađa!

Štoviše, može ploviti protiv struje. To je neopro-stivo! Ne slijediti modu, ne mijenjati boju prema blatu kroz koje prolazi? Imati vlastitu boju i ploviti iznad baruštine, jedva je dotičući? Nezamislivo!

A njena čudna posada?Oni govore da nismo svi isti jer kada bismo to bili,

tada bismo svi griješili bez nade u međusobnu pomoć. Govore da u prirodi ne postoji istovjetnost jer to nije moguće niti poželjno. Različitosti čine cjelinu lijepom i lišavaju je dosade i mentaliteta stada. Govore i to da su različite religije samo prilagodbe prostoru i vremenu jedne te iste Poruke; da zbog toga ni jedna od njih nije bolja ili gora od drugih, već da su sve ono što se nalazi izvan jezgre te izvorne Poruke dodali sami ljudi svojim neznanjem i svojom pohlepom i da tako jedni druge oponašaju tisućama godina.

Ova posada tvrdi da ne vjeruje u Boga, već da zna za Njegovo postojanje i da je ono očito. Dovoljno je znati i biti na putu Njegovog otkrivanja.

Kažu da je Duša besmrtna i neiskvarena i čista te da je ne treba poistovjećivati s odjećom i maskama koje povremeno nosi. Kažu da ako postoji opraštanje, ono dolazi nakon iskupljenja prema zakonu akcije i reak-cije, te da su ovo mehanički zakoni prirode: onaj koji


sije pšenicu uvijek će, prije ili kasnije, žeti pšenicu, a onaj koji je posijao trnje, žet će samo trnje.

Za njih čudo ne postoji samo po sebi, već postoje samo razine znanja. Ono pojavno je sekundarno; babilonski svećenik, koji je očaravao malim umjetnim munjama koje su mu skakale s jedne ruke na drugu, danas bi bio električar. Sveti Patrik bio bi kemičar koji zna što će se dogoditi kada vodom prelijemo bijeli fos-for ili živo vapno.

Posada ovog broda nema potrebu zavaravati druge. Ona traži i nalazi istinu, polako ali sigurno. Svoju snagu usmjerava na vesla i razabire stvari koje ostali ne vide, zato što vesla protiv struje. Ona putuje rijekom uzvodno prema njenim čistim i netaknutim izvorima. Duša im je puna entuzijazma, uživaju u smijehu i lijepim stvarima.

Smetaju im kakofonični zvukovi, a gode lijepe Stra-ussove melodije, Wagnerove katedrale svjetla i sjene i Mozartove intimne sonate. Oni se ne pretvaraju da vide nešto više od zbrke nosova, očiju i repova na slikama modernista, te više voli hodati po snijegu s Goyom, gledati siva Velasquezova neba, biti zadivljeni kristalnim suzama El Greca ili se izgubiti u fantastič-nim ulicama među oslikanim zidovima Pompeja.

Ne vjeruju da su droge nešto dobro jer oni koji ih zloupotrebljavaju, pretvaraju se u izopačene zvijeri koje pljačkaju i ubijaju da bi ih se domogli. Ne zabav-ljaju ih razularene bučne pijanke.

Vjeruju u harmonični i vitalni red koji nadilazi slijepi mehanizam programa koje su drugi izra-dili. Vjeruju u slobodu i da ljudi moraju cijeniti i poštovati slobodu drugih. Vjeruju u volju, dobrotu i pravdu te da je svijet bez ovih vrlina poput blata koje se mora oblikovati u nešto skladno, savladava-jući u tom procesu otpor grube materije. Vjeruju u novi i bolji svijet, ali da bi se on pojavio na hori-zontu, potrebno je mnogo dobrih i novih veslača. Oni koji se slabostima i jadikovkama prepuštaju rijeci života, neizbježno se primiču vlastitom fizič-kom, psihičkom i mentalnom slomu.

Vjeruju u znanost u službi čovjeka, životinja, biljaka, a iznad svega u službi planeta u globalnom značenju ove riječi jer je on naša kozmička kuća, a mi ga uništavamo i remetimo mu ravnotežu. Vjeruju da stare i beskorisne strukture, koje zaudaraju po truleži, sasušena trupla koja pokreću svoje udove pomoću galvanske snage novca i moći u zastrašujućoj simulaciji života, treba, u prirodnoj obnovi života, zamijeniti mlađim i jačim strukturama, bez kompleksa i ograniče-nja. A iznad svega... članovi ove posade vjeruju u sebe i u lađu koju su stvorili.

Kad počnu putovati uzvodno rijekom života, mnogi ljudi mladog srca i budnog uma počet će djelovati i pretvarati trupce u lađe, i spoznat će čudesnu duhovnu avanturu veslanja protiv struje.

13

SUTRE

Poklonik zena, Tecugen, odluči u Japanu objaviti sutre koje su u to vrijeme

bile dostupne samo na kineskom jeziku. Knjige je trebalo tiskati pomoću drvenih pločica, u izdanju od sedam tisuća primjeraka, što je bio ogroman pothvat. Tecugen krenu na put da bi za to prikupio priloge. Nekolicina podupiratelja dala mu je po stotinjak zlatnika, ali u većini slučajeva primao je samo novčiće. Svakom darovatelju zahvaljivao je podjednako. Poslije deset godina Tecugen je imao dovoljno novca da ostvari svoju zamisao.

U to se vrijeme dogodi da rijeka Uji počne plaviti. Pojavi se glad. Tecugen uze novac koji je prikupio za knjige i potroši ga na spašavanje ljudi od gladovanja. Potom ponovno započe posao oko prikupljanja.

Nekoliko godina kasnije proširi se zemljom nekakva epidemija. Sav prikupljeni novac Tecu-gen opet dade za pomoć svome narodu.

I treći put započe svoj posao i, nakon dvadeset godina, želja mu se ispuni. Tiskarske ploče kojima je otisnuto prvo izdanje sutri danas se mogu vidjeti u samostanu Obaku u Kyotu.

Japanci pričaju svojoj djeci da je Tecugen napravio tri zbirke sutri, a da su one prve dvije, nevidljive, nadmašile posljednju.

zen-budistička priča

Iz knjige: Miroslav Josipović, Isprazni svoju šalicuOdabrala: Vesna Bosnar


Pojam «kriza» opisuje stanje koje ne možemo razriješiti našim uobičajenim sredstvima i zato je duboko povezan s pojmom promjene: kako

bi ju nadišli, valja promijeniti ponašanje. Ili preci-znije, treba znati iskoristiti pojavu krize kako bismo potaknuli nastanak nečeg drugog, u protivnom pod-nošenje krize može biti teško. Kad je riječ o nekoj civilizaciji, nerazriješena kriza naziva se srednjim vijekom, to jest mračnim razdobljem obilježenim odsutnošću onoga na čemu se temelji ljudska kultura: prava, znanosti, umjetnosti itd.

Mnogostruka krizaŽivimo u vrijeme mnogostruke krize. Najmanje četiri važne krize pogađaju nas na globalnoj razini:

• Društvena i ljudska kriza: više od milijarde ljudi

gladuje u svijetu, odnosno jedno ljudsko biće od šest.• Ekološka kriza: globalno zagrijavanje moglo bi

kratkoročno i srednjoročno uzrokovati znatne poreme-ćaje: probleme s vodom, poljoprivredom, podizanjem razine oceana, gubitkom rezervi pitke vode na polo-vima itd.

• Kriza resursa: ponestaje nam energetskih i pri-rodnih Zemljinih resursa koji nisu obnovljivi, poput nafte i raznih ruda.

• Financijska i gospodarska kriza: jedna je kriza dovela do druge i prijeti slomom zapadnih gospodar-skih sustava. To je kriza koja nas kratkoročno najviše pogađa, no nije nužno najteža.

Sve te krize suočavaju nas s nužnošću promjene našeg ponašanja te zajedno čine skup pokazatelja koji ukazuju na bolest sustava.

PLATONi SVJETSKA KRIZA

Isabelle Ohmann

15

Platon mislilac krizaPlaton (428. – 347. g. pr. Kr.) je bio aristokrat kojemu se smiješila uspješna politička karijera. Rođen je kada je umro Periklo, potkraj najslavnijeg stoljeća Grčke i Atene. Nakon Periklove smrti Atenom vlada velika politička nestabilnost povezana s demagogijom, korupcijom i amoralnošću koja dovodi do Sokratove osude na smrt, osude učitelja koji je u njemu probu-dio ljubav prema mudrosti. Platon, koji je tada imao dvadeset i osam godina, odlučuje posvetiti svoj život i rad izlasku Atene iz krize u kojoj se guši. To mu neće uspjeti jer zahtijeva promjene koje Atenjani, a posebice njihovi čelnici, nisu spremni prihvatiti. No, njegove će savjete smatrati mudrima i ispravnima ljudi njegova vremena kao i budući naraštaji. Njegove su misli sačuvane u brojnim dijalozima, posebice u Državi, Državniku i Zakonima, posljednjem dijalogu koji je napisao.

Ciklusi i krizePlaton izlaže povijesno viđenje kriza (Zakoni), govori o cikličnosti povijesti navodeći gradove koji su naizmjence bili slavni i dekadentni. No, isto tako upozorava i na dublje krize koje dovode do velikih preokreta: nestanci civilizacija, prirodne katastrofe... (Timej, Kritija)

Platon, dakle, krizu prikazuje kao prirodni dio povi-jesti. Postoje manje ili više ozbiljne krize, dok neke od njih dovode u pitanje sam opstanak civilizacije. Zbog toga je važno predvidjeti ih i razmotriti mehanizme koji ih stvaraju.

Dinamika krizaPlaton u Državi razrađuje dinamiku kriza. Tumači

da društva gube ravnotežu kada se principi na kojima su utemeljena udalje od traganja za pravdom i njezine primjene na sve. Platon prepoznaje više uzroka nerav-noteže, no kobnom smatra težnju za bogaćenjem.

U određenom trenutku, kaže on, ljudi zbog moralne slabosti mogu izabrati novac kao središnju vrijednost zajednice. Tada bogati vode društvo, a novac daje moć. Novac postaje hijerarhijski princip i pokretač društva. Više ne vladaju najbolji, najpraved-niji i najnesebičniji, nego oni najbogatiji, a cilj društva je individualno i kolektivno bogatstvo (ono što Platon naziva oligarhijom). Prevodeći na suvremeni jezik, govorimo o rastu i povećanju kupovne moći. Tu težnju pojačavaju "trutovi"1 koji uvjeravaju da se svatko može neograničeno bogatiti (poboljšati svoj životni stan-dard).

Novac, individualni i društveni pokretačPlaton kaže da se želja za stjecanjem širi cijelim

društvom, zahvaća sve njegove pore kako bi postojala bez ikakvih ograničenja. Dinamika društvenog polja postaje neograničena želja za stjecanjem. Taj će novi kriterij neminovno dovesti do rastuće nejednakosti u raspodjeli bogatstva, što će izazivati sukobe unutar društva. To će ljude potaknuti da teže novom društvu oko središnjeg principa – jednakosti. Pokretač tog novog društva uvijek je bogatstvo, ali za sve. Iz tog egalitarnog principa proizlazi sloboda za svakog da radi ono što želi ili što mu se sviđa (Platon to naziva demokracijom).

Svatko radi ono što mu se sviđaUkratko, to je grad cvrčaka vođenih željom da rade samo ono što im se sviđa. Ništa drugo nije u konačnici važno, osim individualne želje ili kolektivne težnje: svatko ima pravo na sve.

1 Opaska prevoditelja: Platon u demokratskoj državi razlikuje tri vrste ljudi: besposličare koje naziva "trutovima", bogataše i narod: "Govorio sam, dakle, ο onome staležu besposlenih i rasipnih ljudi, među kojima najhrabriji vode, a vrlo kukavni slijede; a uspoređivali smo ih s trutovima: jedne s trutovima koji imaju žalce, a druge s trutovima bez žalaca." (Platon, Država, Naklada Jurčić, Zagreb, 2001., 564b-565c)


Platon tumači da to dovodi do društva egocentrika, neosjetljivih na prisutnost drugih i nesvjesnih stvar-nosti. Kaže da je to društvo "onih koji jedu lotos", te cvjetove trajnog zaborava onoga što smo činili pret-hodnoga trenutka. Naglašava svemoć aktualnoga, to jest trenutnog, sadašnjega trenutka.

Sve vrijedi jednakoU tom novom egalitarnom društvu, kaže Platon u Državi, sve vrijedi jednako: sin kao otac, jedan zakon kao drugi, jedna želja kao neka druga, slušanje kao zapovijedanje, ratovanje kao život u miru. Gube se orijentiri, a bitno se miješa sa sporednim. Sve razlike i hijerahije se poništavaju: ništa više nije važno, novac vrijedi jednako kao ljudski život, kao moralne vrijed-nosti, sve se prodaje itd.

Gubitak mjereU takvom društvu, svatko je slobodan po prirodi, a sloboda je po definiciji bez ograničenja. Suzdržavati se smatra se napadom na slobodu. Dapače, ljude pokreće neograničena želja za povećavanjem i ovje-kovječenjem njihove osobne slobode i bogatstva. Pla-ton kaže da takvo društvo gubi svaki osjećaj za mjeru. On osuđuje pretjerane razlike između bogatih i siro-mašnih, neprocjenjiva bogatstva itd. Predlaže da se ograniči razlika u bogatstvu (Zakoni) tako da najbo-gatiji ne bi smio zarađivati više od pet puta od onoga što zarađuje najsiromašniji, inače bi se od njega moglo tražiti da zajednici vrati višak ili da je napu-sti... No, prije svega, postavlja se pitanje raspodjele zajedničke imovine. To pitanje postaje nerješivo kada nužne potrebe zamijeni neograničena želja za stjeca-njem. Društvo gubi ravnotežu kad počnemo gomilati nepotrebna bogatstva, umjesto da se ograničimo na

ono što trebamo. To se može dogoditi i s prirodnim resursima koji tako postaju nedovoljni za zajednicu.

Individualizam i masifikacijaU tom novom društvu jedinstvo naroda zamjenjuje se atomizacijom. S jedne strane, svatko želi samo zado-voljiti vlastite želje, što dovodi do individualizma, a s druge strane, u egalitarnom društvu, gospodarska aktivnost teži ljude učiniti konkurentnima, odnosno odvojiti jedne od drugih, poništiti sve društvene veze. Takva pohlepna društva čimbenik su razdvajanja, raspada svih veza i dovode do gubitka pojma općeg dobra, principa povezanosti i solidarnosti. To neposto-janje solidarnosti vlada među ljudima, ali i u odnosu na univerzum i prirodu. Platon govori o prekinutom "kozmičkom prijateljstvu".

Taj tip društva, koji Platon naziva oklokracijom, degeneriran je oblik demokracije koju karakterizira svakodnevna borba između ljudi i vladavine sile. Opće dobro više ne određuje pravila, nego individualni ili korporativni interes. Oklokracija isto tako podrazumi-jeva društvo mase u kojem su svi ljudi nalik drugima u svojim težnjama, u kojem postoji okupljena svjetina umjesto jedinstva.

NazadovanjePlaton kaže da taj tip društva vodi prema prevazi mni-jenja neuke svjetine nad onime obrazovane manjine. Pojedinac je uvjeren da njegov interes mora uvijek biti vredniji od Istine. To je u konačnici lažni grad, pod utjecajem sile koja raskida veze sa stvarnošću: privid bogatstva koje čini sreću, privid slobode i napretka bez ograničenja, inverzija vrijednosti, vrsta virtualnog druš-tva odvojenog od stvarnosti, uvučenog u pakleni vrtlog eksponencijalne težnje za zadovoljenjem svojih želja.

17

Kako izaći iz krize?Platon smatra da su reforme na tom stupnju nemo-guće i nepotrebne (Zakoni). On preporučuje preis-pitivanje samih temelja društva. Zbog toga ističe da je važno usuditi se slomiti konformizme, dakle imati hrabrosti za uvođenje novog, hrabrosti za ponovno uspostavljanje temelja. Pitanje koje postavlja jest kako učiniti da ljudi prihvate viši i univerzalni princip, opće dobro? Pokušava definirati idealne društvene norme. Središnje ideje koje ističe su pravda i mir, a ključ je moralna revolucija.

Rješenje krize - čovjekZa Platona kriza je prije svega humana i moralna. Čovjek je taj koji čini društvo. Ako se čovjek promijeni, promijeni se društvo. No i društvo se mora organizirati prema određenim pravilima. Prvo treba obnoviti hije-rarhiju vrijednosti: odvojiti važno od sporednog, bitno od prolaznog; pronaći temeljne principe koji ljudskim zajednicama osiguravaju pravdu i mir, skladne odnose među njima i u njihovom okruženju. Platon objašnjava da osobna sloboda dovodi do neumjerenosti ako nije usmjerena na neko dobro koje nadilazi pojedinca i nje-gove interese. Opće dobro mora biti snažnije od želja, strasti i osobitosti pojedinaca ili društvenih grupa.

Učenje umjerenostiLjudi koji su robovi svojih želja su oni koji su se pot-činili bogatstvu. Valja ih naučiti da se suzdržavaju od njih i usmjeravaju svoje težnje prema bivanju, a ne prema posjedovanju, da povezuju individualnu želju s težnjom za pravdom. Misao vodilja je umjerenost:

"Ono što trebamo ostaviti djeci nije zlato, već velika umjerenost."; "Pravo okruženje vrijedi više od svega." (Država, knjiga V).

Jedinstvo gradaNo, za Platona je najvažnije jedinstvo grada, odno-sno solidarnost i prijateljstvo među sugrađanima i s prirodom (kozmosom). On želi da čovjek osjeća svoju odgovornost unutar velike kozmičke zajednice. Objašnjava važnost uređenosti i pravilnog funkcioni-ranja mjesta gdje žive ljudi kako bi se sačuvala svačija sloboda (bez prisile, bez dominacije jedne strane nad drugom, bez samovolje), a za to je važna pravda. Nastoji uvjeriti ljude da vjeruju u svoju povezanost, iako je sve protiv toga, podsjećajući ih da su povezani vječnim dijelom svoje duše, jer sloga i prijateljstvo neće zavladati uredbom, već zato što se ljudi prepo-znaju kao pripadnici istoga roda.

Odvažni zanosPlaton poučava u više dijaloga da ljudska duša posje-duje ono što naziva thymos2, a što ljudima daje spo-sobnost indignacije pred nepravdom i pred strahom od gubitka života. Taj odvažni zanos može potaknuti želju za preživljavanjem i mobilizaciju koja može spasiti zajednicu. Zbog toga ga valja pravilno usmje-riti, razvijajući viši dio čovjeka učenjem i primjenom filozofije.

Preveo: Franko Maglica

2 Platon govori o tri dijela duše: umnom (nous), požudnom (epithumia) i srčanom (thymos). Thymos čini čovjeka srčanim, odlučnim i omogućava mu nadvladavanje nižeg dijela vlastite duše u korist onog pravednog i ispravnog.

NOVA AKROPOLA 11/201518

Hessdalen je malo mjesto i istoimena dvanaest kilometara duga dolina u središnjoj Norveš-koj. Za njeno postojanje malo tko bi znao

da na nebu iznad nje nije zabilježen zanimljiv, do sad još uvijek nedovoljno razjašnjen fenomen. Riječ je o svjetlosti, netko je zove i vatrom, koja se u neobičnim, često pravilnim oblicima povremeno pojavljuje nad dolinom.

Svjedočanstva o hessdalenskoj svjetlosti potječu još iz 1805. godine. Ona se pojavljivala i tijekom II. svjet-

skog rata, no fenomen je u svoj svojoj punini i ljepoti zabljesnuo u razdoblju između 1981. i 1984. godine kada je bilo zabilježeno i dvadesetak aktivnosti tjedno. Otada se bilježi petnaestak aktivnosti godišnje. Što je hessdalenska svjetlost, što je uzrok ovog fenomena, pitanja su na koja znanstvenici već tridesetak godina pokušavaju dati odgovore.

Hessdalenska svjetlost pojavljuje se u tako različitim formama i tako različitog ponašanja da je moguće da se radi o fenomenima koji imaju potpuno različite uzroke.

Hessdalenska svjetlost

Marta Mihičić

19

Pojavljuje se u obliku kugle, puščanog zrna, čak i božićnog drvca. Ponekad se najprije pojavi jezgra svjetlosti pa se oko nje gomilaju dodatne strukture kao grozdovi svjetlosnih kugli ili raznih geometrijskih likova. Ova svjetlost se ponekad znala zadržati nad dolinom duže od jednog sata, a ponekad bi je nadlije-tala brzinom tridesetak puta većom od brzine zvuka, što je izmjereno radarom. Nekad je bliže tlu, a nekad na većim visinama. Vidi se noću, rjeđe danju. Poput spektra LED žarulje svjetla mogu biti bijela, žuta, plava, ljubičasta. Uz dosad spomenuto, ovaj fenomen opisuju i kao kratke bljeskove, kugle promjera od 3 do 20 m ili više svjetala koja se istodobno pojav-ljuju, a ponekad i spoje. Također je utvrđeno da je vjerojatnost za pojavu svjetala veća kada je povećana magnetska aktivnost.

U svrhu istraživanja ove pojave 1983. godine nastao je "Projekt Hessdalen" kao neprofitna znanstvena organizacija. Osnivači su znanstvenici s Østfoldskog sveučilišta iz grada Fredrikstada u Norveškoj, Bjørn G. Hauge i Erling P. Strand.

HipotezeViše je hipoteza o tome što je uzrok ovog fenomena, no tri se ističu kao najozbiljnije.

Prvu koju ćemo spomenuti razrađuje Bjørn G. Hauge. Kao ključni faktor ističe rijedak kemijski element skandij, prvotno pronađen u Norveškoj, a i samo ime je dobio po Skandinaviji. Hessdalen-ska dolina je rudarska dolina u kojoj se dižu oblaci prašine u kojoj ima i skandija koji je lako zapaljiv. Postoji mogućnost da je ovo jedan od uzroka ovog fenomena jer je spektralna analiza svjetlosti poka-zala postojanje tog metala. Ova hipoteza može objasniti dugotrajne pojave kao dugotrajno izgara-

nje koje se događa na jednom mjestu i na relativno maloj visini, ali ne i slučajeve kada se svjetlost giba – ponekad i desetak puta brže od najbržeg nadzvuč-nog aviona.

Druga se hipoteza zasniva na ionizaciji plina i podržava je talijansko–norveški projekt Embla. Temelji se na raspadu radona koji je prirodni radi-oaktivni plin i raspada se na alfa-čestice i druge radioaktivne elemente. Talijanski astrofizičar i radi-oastronom dr. Massimo Teodorani potvrdio je veći stupanj radioaktivnosti na stijenama u blizini Hessda-lenske doline. Alfa-čestice imaju veliku ionizacijsku moć tako da pod kritičnim uvjetima mogu dovesti do samozapaljenja atmosferskih plinova i prašine te stvoriti plazmoid koji može poprimiti cilindrični i kuglasti oblik.

Treću hipotezu postavili su japanski znanstvenici Shunji Takaki i Motoji Ikeya 1998. godine, a teme-lje je na piezoelektričnom efektu, pojavi električ-nog naboja na površini nekih čvrstih tvari prilikom njihove mehaničke deformacije. Po ovoj hipotezi svjetlost nastaje kao rezultat piezoelektriciteta zbog deformacije stijena pri čemu se oslobađaju električni naboji. Neke stijene u blizini Hessdalena sadrže zrna kvarca koja stvaraju pojačanu gustoću električnog naboja. Manjkavost ove teorije je u tome što piezoelektricitet ne može stvoriti geome-trijske strukture.

Naravno, postoji i hipoteza koja ovaj fenomen objašnjava kao pojavu izvanzemaljskih letjelica.

Znanstvenici se slažu da elementi svake teze postoje u ovom fenomenu, no njegov uzrok još nije objašnjen. Pojava iznad Hessdalenske doline pokazuje da u prirodi postoji još mnogo toga naizgled jednostav-nog, a čije tajne nismo u stanju otkriti.

Oponašanje prirode u stvaralačkom procesu

Umjetnik ne stvara ni iz čega, nego iz određe-nog trenutka, određenog iskustva, on "hvata" ideju koju zatim nastoji reproducirati. No, on

ne nastoji reproducirati samo to što je primio, osjetilni utisak, već ono što je u tome vidio.

Već dugo vremena raspravlja se oko toga je li umjetnost čisto stvaralaštvo ili umijeće oponašanja. Opet igra suprotnosti u kojoj zbog neznanja mislimo kako je samo jedan aspekt ispravan, a zapravo jedan nije moguć bez drugoga.

Danas je u velikoj mjeri obezvrijeđena umjetnost kao umijeće oponašanja, pri čemu se ideja repro-duciranja prirode odbacuje zbog tendencije prema "apsolutnom" stvaralaštvu. Sigurno je, međutim, da čisto stvaralaštvo ne postoji u apsolutnom smislu jer ne

postoji ništa što nije dio prirode, a naša se sposobnost stvaranja temelji na već postojećim elementima i na mogućnosti njihovog kombiniranja. Stoga, kad god čovjek stvara, kad god se kreće, kad god je sposoban oblikovati, čini to unutar modela u prirodi.

U prirodi se kombiniraju bezbrojni oblici, ali svi oni ne kanaliziraju iste snage, niti svi izražavaju isto. Čovjekova originalnost temelji se na elementima koji postoje jer ne možemo umno doći do nečega što na neki način već ne postoji u svijetu ideja. Štoviše, čak su i tzv. apstraktne umjetnosti zapravo figurativne jer određene aspekte jed-nostavno ne primjećujemo u toj prirodi koja nas uvijek ostavlja bez riječi. Vidimo to u svemu, od ljepote kaleido-skopskih oblika do duginih boja koloida u vodenoj otopini, od sugestivnih bora na ruci do prozračnog sjaja mjesečine.

NOVA AKROPOLA 11/201520

Miguel Angel Padilla

Upravo naš zadivljen pogled, nutarnji ili vanjski, može nam otkriti neku novu nijansu ili novu tajnu materije koja se nama pokazuje kao ljepota.

Sigurno je da oponašanje i reproduciranje prirode običnim preslikavanjem može onemogućiti razvoj nutarnjeg pogleda koji nas stavlja u doticaj s jednim aspektom biti, s onim što ne vidimo. Odatle nastaje potreba za dubinom umjetnikovog pogleda, potreba za buđenjem nutarnjeg oka. No, sigurno je da brižna i pažljiva reprodukcija, oponašanje kao dio umjetničkog procesa, može razviti važne elemente.

Kada netko želi naslikati npr. pejzaž ili mrtvu prirodu, nužno koristi tehničku vještinu. No, ta tehnička vještina ima vrlo važnu ulogu, a ta je da zahtijeva balansiranje ele-menata, otkrivanje nijansi, otkrivanje načina kako će se manifestirati svaki od elemenata koji će u nama probuditi različite osjećaje i aktivirati naš nutarnji senzibilitet.

U pokušaju oponašanja, u naporu ponovnog stvara-nja onoga što čovjek vidi, prolaskom kroz napor i poteš-koće koje to podrazumijeva, čovjek prodire u ljepotu oblika, prepoznaje proporcije i otkriva manifestacije života. Kroz ovaj se proces čovjek uspinje razinama manifestacije, od materije prema suptilnijim stvarnostima koje joj daju život.

Postoji, također, tajna veza između onoga što je teško i onoga što vrijedi. Kada tehnička vještina sa svojim poteš-koćama postane istinski izazov umjet-nikovoj ustrajnosti, volji, sposobnosti izvedbe djela, i ako k tome utjelovi model uzvišene ljepote koji pokreće dušu, tada će to djelo zračiti jednom posebnom, magičnom snagom.

Sjetimo se na primjer Berni-nijeve skulpture u mramoru "Apolon i Dafne" koja se može vidjeti u Galeriji

Borghese u Rimu. Cjelina iznenađuje ne samo svojom ljepotom, već i čudesnošću svoje izvedbe.

S druge strane, "započeti s radom" uključuje u sebi proces transformacije onoga koji radi. Djelovanje, napor oblikovanja, pa makar se radilo samo o opona-šanju, krije u sebi velike mogućnosti razvoja umjet-nikove sposobnosti oblikovanja i ljudskih vrijednosti koje imaju udjela u tom procesu. Nije bez razloga što etimološki korijen španjolske riječi arte dolazi od "činiti dobro". Ne djelovati i samo razmišljati o radu ne transformira; ono što transformira jest djelovanje. Otud važnost usavršavanja uz pomoć tehnike.

Uz pomoć savladane tehničke vještine umjetnik se oslobađa formalnog ograničenja kako bi mogao kana-lizirati istinsku inspiraciju koja tada vlada nad materi-jom i utjelovljuje se u njoj.

Ako umjetnik zna oblikovati, tada će zahvaljujući tom svom tehničkom umijeću i svojoj inspiraciji, moći preni-jeti poruku ljepote onome tko dođe u doticaj s njegovim djelom i tko poput njega posjeduje nutarnju senzibilnost.

Umjetnik je i onaj tko iznutra zna cijeniti umjet-nost, ali ne zna provesti proces koji ga vodi od opaža-

nja do oblikovanja.Međutim, sama teh-nika, iako neophodna,

ne čini umjetnost. Važne su i teh-

nika i inspira-cija, kao što nas na to podsjeća Leonardo da Vinci:

Ponekad se umjetnost

shvaća kao teh-nika, međutim,

dok se tehnika postiže putem

ustrajnosti i umi-jećem volje, stvarna

se umjetnost doseže nutarnjim usavršava-

njem, onim usavršava-njem duše koje nema mjer-

ljive ciljeve, ni racionalne metode za njeno objašnjava-nje jer je ona iznad materije i razuma.

Sa španjolskog preveo: Krešimir Andjel

21


U povijesti Japana izrada tkanina ima dugu i bogatu tradiciju. Tijekom mnogih stoljeća razvijale su se i usavršavale ne samo tehnike

izrade, nego i motivi i uzorci koji su se aplicirali na tka-nine. Jedan od najtipičnijih i najčešćih motiva koji se pojavljuju na japanskom tekstilu je seigaiha.

Seigaiha (jap. "plavi valovi oceana") motiv je kon-centričnih krugova (najčešće četiri kruga) poredanih u nizove, pri čemu donji red djelomično prekriva gornji tako da vidljivi dijelovi krugova izgledaju poput morskih valova. Iako se danas smatra tipično japan-skim, ovaj je uzorak stigao iz Kine, gdje se koristio za prikaz mora na drevnim kartama. Najstariji tekstil s ovim uzorkom u Japanu, vjerojatno iz razdoblja Kofun (III. - VI. st.), pronađen je na odjeći haniwa, obrednih terakotnih figurica koje su se polagale u grob zajedno s pokojnikom. U razdoblju Heian (VIII. - XII. st.) uzo-rak se koristio za dugi plašt koji se vuče po podu, jedan od dvanaest dijelova junihitoe, raskošne ceremonijalne odjeće. Od XII. stoljeća seigaiha se više ne veže samo uz tkanine, već se pojavljuje i na keramici, drvenim lakiranim predmetima ili kao ornamentalni ukras u arhitekturi.

Plesači koji su izvodili gagaku, drevni dvorski ples praćen glazbom, bili su odjeveni u kostime ukrašene ovim uzorkom. Vjeruje se da je ime motiva seigaiha došlo upravo od naziva jedne skladbe uz koju se ple-salo. Prema drugoj verziji, umjetnik iz Edo razdoblja po imenu Seikai Kanshichi ne samo da je jako volio

ovaj uzorak i često ga upotrebljavao u svojim djelima, nego je i osmislio način kako će ga pomoću četkice prenijeti na crni lak, pa neki stručnjaci smatraju da je naziv seigaiha izveden od njegovog imena.

Seigaiha je najčešće bio u bijeloj i modroj boji, odno-sno boji mora i valova, ali koristile su se i druge boje, kao i različiti prijelazi boja. Također su se u osnovni motiv uplitali i drugi elementi, poput ptica, riba ili cvjetnih latica, a najčešće se upotrebljavao kao pozadina za glavni motiv kako bi se obogatio sveukupni izgled ukra-šenog predmeta ili slike. Kaže se da četiri koncentrična luka ovog motiva simboliziraju četiri mora kojima je Japan okružen. Jedan je od nekoliko tipičnih tradicio-nalnih japanskih uzoraka poznatih kao "motivi povoljnog predznaka" koji su se koristili da donesu sreću i privuku određene kvalitete, poput snage, velikodušnosti ili lje-pote. Prema ovom ključu, modro-bijeli seigaiha motiv čovjeku donosi tišinu i vječni mir.

Priredila: Suzana Dobrić Žaja

seigaihaocean u svili

Tečaj praktične

Ulaz na prvo predavanje slobodanwww.nova-akropola.hrNovaAkropolaVarazdin

Vladimira Nazora 1

četvrtak, 22.10. u 18h

FILOZOFIJA KULTURA VOLONTERSTVO. .

FILOZOFIJE

Kako?● upoznati sebe● stjecati vlastite kriterije● donositi životne odluke● razvijati sigurnost u sebe ● izražavati vlastite potencijale

www.nova-akropola.hrNova Akropola

FILOZOFIJA KULTURA VOLONTERSTVO. .

Tečaj praktične filozofije obuhvaća učenja najvažnijih škola filozofije i njihove savjete za buđenje stvaralačkih potencijala u čovjeku.Tečaj se održava jednom tjedno, u trajanju od dva školska sata.Cijena tečaja je 240 kuna. Za studente, umirovljenike i nezaposlene cijena iznosi 160 kuna. Ulaz na uvodno predstavljanje tečaja slobodan.

KARLOVAC:Držićeva 6, 098 203 396OSIJEK: D. Neumana 6, 031 200 630PULA: Uspon na Kaštel 2, 098 900 4406RIJEKA: Jedrarska 5/3, 051 213 020

SPLIt: Slavićeva 47, 021 486 366VARAŽDIN: V. Nazora 1, 095 5959 950ZADAR: J.J.Strossmayera 8, 098 840 270 ZAgREb: Ilica 36, tel: 01 481 2222 fax: 01 2330 450

24 NOVA AKROPOLA 11/2015www.nova-akropola.com

Onakvo kakvo bude čovjekovo uvjerenje,

takva će mu biti djela i misli,

a kakva mu budu djela i misli –

takav će mu biti život.

Seneka, Pisma Luciliju

za boljeg čovjeka i bolji svijet veslajući protiv struje · univerzalnih i uvijek aktualnih...

Documents