vrhbosna naslovna:layout 1 -...

VRHBOSNABroj 2/2008Godina CX XII

Sarajevo Slu`beno glasi lo Vrhbosanske nadbiskupije

GO

DIN

A S

VE

TO

G P

AVL

A

Izdavaè:Vrhbosanska nadbiskupija Kaptol 7, BiH - 71000 Sarajevo

Nakladnik:Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije(MCVN)

Odgovara:Vinko kardinal Puljiæ,vrhbosanski nadbiskup

Glavni urednik:Zdenko Spajiæ, kancelar

Tehnièki urednik:Predrag Stojèeviæ, vicekancelar

Grafièka obrada:MCVN

Tisak:Graforad - Zenica

VRHBOSNA - Slu`beno glasilo Vrhbosanske nadbiskupije

Sadràj

VRHBOSNA 2/2008

Uvodnik - Grijeh aktivizma?................................................................................................................................53

- SVETA STOLICAZvanja u slu`bi crkve-misije.................................................................................................................................55Poruka za svjetski dan molitve za svećeničko posvećenje..............................................................................57Propovijed nadbiskupa Dominique Mambertija..............................................................................................60Govor nadbiskupa Mambertija hrvatskim predstavnicima vlasti.................................................................62Nova biskupija i metropolija................................................................................................................................65

- BK BIHPriopćenje s 42. redovnog zasjedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.................................66O pravu na grob i o du`nosti pijeteta................................................................................................................67

- VRHBOSANSKA NADBISKUPIJASusret hrvatske katoličke mladeì u Vara`dinu.................................................................................................7037. dan mladih Vrhbosanske nadbiskupije........................................................................................................71Predmet: Molitva i prikupljanje pomoći za trpeću crkvu u Kini...................................................................72Molitva Našoj Gospođi Sheshenskoj..................................................................................................................73Primanje kandidata u Nadbiskupijsko sjemenište “Petar Barbarić” - Travnik.............................................73Primanje kandidata u Vrhbosansko bogoslovno sjemenište - Sarajevo.......................................................74Duhovna obnova ministranata............................................................................................................................74Odobrenje statuta Nadbiskupijskog sjemeništa “Petar Barbarić” - Travnik.................................................75Statut Nadbiskupijskoga sjemeništa “Petar Brabarić” - Travnik.....................................................................76Završna sjednica dijecezanskog procesa sluge bo`jeg Stadlela......................................................................83Rev. Pavo Jurišić postulatore della causa di canonizzazio nedavanti alla Congregazione delle Causedei Santi...................................................................................................................................................................84Rev. Pavo Jurišić postulatore della causa di canonizzazione davanti alla Congregazione delle Causedei Santi...................................................................................................................................................................85Seminar za ovlast ispovjedanja 2008...................................................................................................................86Novi pečat ùpe Par Selo......................................................................................................................................87Novi pečat ùpe Radunice....................................................................................................................................88Imenovanja i premještaji......................................................................................................................................89Dozvole za gradnju................................................................................................................................................89Promjene i ispravke...............................................................................................................................................90Uskrs 2008 - Katedrala...........................................................................................................................................90Ministranrsko zborovanje 12. 4. 2008..................................................................................................................92Propovijed na sprovodnoj misi za pokojnog Miodraga Miškovića...............................................................93Svetkovina Duhova i slavlje krizme....................................................................................................................94Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove - Tijelovo.....................................................................................96Završetak dijecezanskog procesa s.b. Josipa Stadlera......................................................................................97Dan Mladih Vrhbosanske nadbiskupije.............................................................................................................98Iz Nadbiskupove korespondencije......................................................................................................................98Kronika Ordinarija...............................................................................................................................................100

- PRILOZIBogoslu`je časova naša prvotna i glavna djelatnost1.....................................................................................107Propovijed limburškog biskupa mons. Tebartz van Elsta..............................................................................115Propovijed Aachenskog biskupa mons. Heinricha Mussingofa...................................................................116

- NAŠI POKOJNICI+Preč. Miodrag Mišković, ùpnik ùpe Glavice i bugojanski dekan.........................................................119Mons. Marijan Oblak, umirovljeni zadarski nadbiskup................................................................................120Mons. Franc Perko, umirovljeni beogradski nadbiskup.................................................................................120

VRHBOSNA 2/2008 53

UVO

DN

IKI ove godine proèelnik Kongregacije za klerka rdinal Hummes osjeæa potrebu “podsjetitina prioritet molitve nad djelovanjem, jer upra-vo o njoj ovisi uèinkovitost djelovanja.” Pri sje -ti mo se da u prošlogodišnoj poruci, nadovezu-juæi se na rijeèi pape Benedikta XVI. koji kaè:“Sv eæenik mora istinski poznavati Boga i isk u -s iti ga iznutra i na taj naèin ga donijeti ljudi-ma: ovo je prvotna slu`ba koju suvremeno èo -vj e èanstvo treba”, kardinal Hummes je upozo-rio da “ako se ovaj fokus na Boga izgubi u sv -e æ enièkom ìvotu, cjelokupno utemeljenje p a -s toralnog djelovanja se urušava i u pretjerano -sti aktivizma riskira gubljenje sadràja i zna èe -nja pastoralnog sluènja.”

U ovogodišnjoj poruci kardinal Hummespo novno citira Papine rijeèi, ovaj puta iz en ci -k like Deus caritas est, br. 37: “Došao je trenutakda se ponovno potvrdi va`nost molitve na s u -prot aktivizmu i rastuæem sekularizmu m n o -gih kršæana koji se posveæuju karitativnom ra -du.” Odnosi li se ovo samo na kršæane laike ilise tièe i nas sveæenika? I zašto ovaj Papa imato liku potrebu naglašavati va`nost molitve na -s uprot opasnosti aktivizma, pogotovo u kon t -e kstu sveæenièkog djelovanja? Znaèi li to da sedj elovanje sveæenika, bez molitve, pretvaratek u jednu od mnogih društvenih djelatnostis predznakom karitativnoga djelovanja koje sela ko pomiješa s humanitarnim i humanistiè ki -m djelovanjem tolikih drugih èiji se identitetne “izgraðuje i (ne) obnavlja iz dana u dan u'dr ugovanju' s našim Gospodinom”? Moglo bise slijedom ovih misli postavljati još mnogo pi -ta nja, no va`nije jest pokušati razu m ijeti sr`poruke i pokušati naæi odgovor.

Ne namjeravam traìti odgovor na pitanjako ja se mogu ticati pastoralnih namjera i teo -lo ških gledišta pape Benedikta XVI., nego tekba citi kratki pogled na našu stvarnost u svjetluto ga poticaja. Tijekom ratnog i poratnog vrem -e na, sveæenièka aktivnost u našim krajevima jesi lom prilika bila usmjerena u pravcu karita-tivno-humanitarnog djelovanja i gr a dite ljs k ihaktivnosti. Mnoštvo progna n og i osiroma še n -og svijeta te rušilaèko ludilo ra tnoga vremenana neki naèin su sami od se be definirali prior-itete pastoralnoga rada koje je usmjereno napomoæ u povratku i obnovu vjerskih objekata.

Èak i u onim ùpama gdje po vratak i izgradn-ja porušenih objekata nisu bi li prioritetni, ner-ijetko se sveæenici àle da je dva uspijevaju“servisirati” potrebe vjernika na administra-tivnom i sakramentalnom po dr u èju. K tome umalo kojoj ùpi se ne odvija pr oj ekt obnove iliureðenja crkve, kapele, ùpne kuæe...

Imajuæi u vidu opasnost aktivizma na uštrbmolitve, o kojoj Papa govori, èini mi se smisle -nim postaviti pitanje ideala našeg sveæenièkogdjelovanja. Neki æe reæi da kod nas prevladavaideal sveæenika graditelja pa se istièe kako jenetko sagradio ovu ili onu crkvu, ovoliko ilion oliko crkava. Pojava je novijeg vremena dase na kamenim ploèama, na vidnim mjestima,ist ièu imena zaslu`nih i nezaslu`nih osoba (une zaslu`ne svakako spadaju èlanovi Pre dsj ed -ni štva BiH) u projektu gradnje crkve (u jednojcrkvi sam vidio da na središnjem kriù iz m e -ðu glave i oznake INRI stoji ploèica s imenom“ku ma krià” što navodi èovjeka pitati se tko jezapravo na tom kriù razapet, Kralj ìdovskiili kum, ili vjerojatno obojica. Kako taj kri` mo -è zauzimati središnje mjesto u obnovlje n ojùpnoj crkvi?). Koliko god pokušavao, ne mo -gu se prisjetiti da sam negdje vidio postav -ljenu ploèu koja èuva sjeæanje na ùpnika kojije od tada do tada u tišini crkve ili svoje sobemo lio; ili ùpnika koji je svjedoèki propovije d -ao; ili sveæenika koji je sa àrom i uvjerenjempo uèavao djecu i mlade na vjeronauku... A štotek reæi na argument da je sveæenik gradio cr -k vu kako bi opravdao smisao svoga boravka uù pi koja jedva ima kojeg vjernika?!

Gradnja crkvenih objekata je sastavni diodjelovanja Crkve kroz sva vremena i uvijek jesm atrana izrazom pobo`nosti i èovjekovim dj -e lom na slavu Bo`ju. No aktivizam ne bi smiobiti posljedica graditeljske djelatnosti Crkve, apo gotovo gradnja crkava ne bi smjela biti po s -lj edica aktivizma. Kolikogod znaèajni bili ti ob -j ekti, sama povijest relativizira njihovu va ̀ n o -st, osobito na ovim podruèjima gdje gotovosv aka generacija mora iznova graditi crkve. Mine mamo, a vjerojatno ni bilo tko drugi, nijednoga objekta koji bi bio simbol kontinuitetakr š æanstva na ovim prostorima. A kontinuitetvj ere postoji, usprkos svim nedaæama. Odprvoga krštenja na ovim prostorima pa do da -

Grijeh aktivizma?

na današnjega kršæanstvo kontinuirano ìvi uovoj zemlji, na ovom prostoru. A taj kontinui -t et je zasigurno ostvaren kroz molitvu, kakosv eæenièku tako i onu priprostu i jednostavnupu èku pobo`nost.

Svjesni mnoštva obveza koje slu`ba stavljapr ed nas, moèmo se pitati koliko nam vreme-na ostaje za molitvu? Ili je mo`da ipak bolje pi -t ati se nije li poèljnija slu`ba koja æe nam om -o g uæiti dovoljno aktivizma kako nam ne bi os -t alo vremena u kojem æemo biti sami sa sobomili s Bogom? Jer imamo mi sasvim dovoljnoslu`bi i ùpa gdje bi sveæenik imao više negodovoljno vremena za molitvu. No te slu`bepo punjaju uglavnom mladi sveæenici koji tektre baju, u susretu sa ìvotnim izazovima, sav -la dati tehnike suoèavanja s osamljenošæu, ne s -i g urnošæu egzistencije i svim drugim iskuše -nji ma, a napose tek trebaju poèeti ìvjeti vla st -i tu duhovnost, osloboðenu kompasa dnevno-ga reda bogoslovske zajednce (netko reèe dais k usan kapetan broda moè ploviti morimabez kompasa, dovoljne su mu zvijezde na ne -bu!), koja æe uistinu “funkcionirati” na bris an -om prostoru njive Gospodnje. I ako uspješnosa vladaju sve te tehnike, hoæe li im one biti ne -p o trebne u kasnijim godinama kada dobiju

slu ̀ bu koja traì više aktivnosti?Ako prihvatimo kao toènu, a morali bismo,

tvrdnju kardinala Hummesa da o molitvi ov isiuèinkovitost djelovanja, moramo onda pos ta -v iti i pitanje uèinkovitosti našega djelovanjakoje se, htjeli priznati ili ne, najviše oèituje ugra diteljskim poduhvatima. Pitanje je ovo ko -je treba odgovoriti svaki sveæenik za sebe, alimo rali bismo traìti odgovor i svi zajedno.Zato i nadalje drìm da su u pravu oni koji go -vore o potrebi duhovne obnove sveæenika ibis kupijske sinode. Uvjeren sam da bi ti po -duhvati rodili onim plodom, koji kardinal Hu -m mes naziva radikalnošæu te kaè da je “jedi-na prikladna mjera, kada je rijeè o našem sve-tom pozivu... Ta potpuna posveæenost, sa svij -e šæu o našoj nevjernosti, moè doæi samo kaonova odluka koju æe, zatim, Krist provoditi udj elo iz dana u dan. Sam dar sveæenièkog pozi-va treba prigrliti i ìvjeti u toj dimenziji rad ik -a lnosti i punog suoblièenja Kristu. Svaki drugistav prema odnosu s Njim riskira da postaneideološki.”

Dr. Zdenko Spajiæ

54 VRHBOSNA 2/2008

UVO

DN

IK

Draga braæo i sestre!

Za 45. svjetski dan molitve za zvanja, kojiæe se obiljeìti 13. travnja 2008. godine, izabraosam temu: Zvanja u slu`bi Crkve-misije. Ap o -s tolima je Isus povjerio ovaj mandat: “Idite da -k le i nauèavajte sve narode, krsteæi ih u imeOca, i Sina i Duha Svetoga”, jamèeæi: “Ja sam sva ma sve dane, sve do svršetka svijeta”. Crkvaje misionarska u svojoj cijelosti i u svakome sv -o me èlanu. Premda je svaki kršæanin po snaziKr š tenja i Krizme pozvan svjedoèiti i naviješ-tati evanðelje, misionarska dimenzija je po gl a -v ito tijesno povezana sa sveæenièkim zvanjem.U savezu s Izraelom, Bog je povjerio odabran-im ljudima, koje je pozvao i u svoje ime poslaona rodu, poslanje da budu proroci i sveæenici.Ta ko uèini, primjerice, s Mojsijem: Zato hajde!re èe mu Jahve. Šaljem te faraonu da izbavišmoj narod iz Egipta... Kada izvedeš narod izEg ipta, Bogu æete iskazati štovanje na ovomebr du. Isto se dogodilo s apostolima - piše Be n -e dikt XVI. u poruci za Svjetski molitveni danza zvanja.

Obeæanja uèinjena ocima potpuno su se os -t v arila u Isusu Kristu. II. vatikanski sabor ov a -ko govori: “Došao je dakle Sin, poslan od Oca,koji nas je prije stvorenja u Njemu odabrao ipredodredio da nas usvoji kao sinove... Zato jeKrist, da izvrši Oèevu volju, osnovao nebeskokraljevstvo na zemlji i otkrio nam svoje otajst-vo i svojom poslušnošæu izvršio otkupljenje”.Isus je veæ u javnom ìvotu, tijekom propovi-jedanja u Galileji, uèenike izabrao kao surad-nike u mesijanskoj slu`bi. Primjerice, u prigo-di umnaànja kruhova, kada je apostolimarekao: “Dajte im vi jesti”, potièuæi ih tako nask rb za mnoštvo, koje je èlio nahraniti, ali iobjaviti mu hranu, “koja traje za ìvot vjeèni”.Bio je milosrdan prema narodu, jer, dok je pro-lazio gradovima i selima, susretao je umorno iiznemoglo mnoštvo, “kao ovce bez pastira”. Iznje gova samilosnoga pogleda potekao je nje-gov poziv uèenicima: Molite, dakle, Gos po da -ra ètve da pošalje poslenike u svoju ètvu”, ipo sla dvanestoricu najprije izgubljenim ovca-ma kuæe Izraelove, s toènim uputama. Ako se

za ustavimo razmišljati nad ovom stranicom izMa tejeva Evanðelja, koju obièno nazivamo“mi sijskim govorom”, otkrivamo sve one vi d i -ke koji odlikuju misionarsku djelatnost jednekr šæanske zajednice, koja èli biti vjerna Is us o -vu primjeru i nauku. Odgovor na Gospodinovpo ziv ukljuèuje mudro i ponizno suèeljavanjesa svakom opasnošæu, èak i progone, jer “nijeuè enik nad uèiteljem, niti sluga nad svojim go -sp odarom. Postavši jedno s Uèiteljem, uèeniciviše ne naviještaju sami nebesko kraljevstvo,nego Isus djeluje u njima. “Tko vas prima, me -ne prima; tko mene prima, prima onoga kojime je poslao”. Još više, kao pravi svjedoci, “ob -u èeni u silu odozgo”, oni su propovijedali “ob -r a æenje i oproštenje grijeha” svim narodima -stoji u poruci.

Upravo jer ih je Gospodin pozvao, dvan ae -s t orica uzimaju ime “apostoli”, odreðeni su pr -o æi putovima svijeta naviještajuæi evanðeljekao svjedoci smrti i uskrsnuæa Kristova. SvetiPa vao piše kršæanima u Korintu: “Mi - to jestap ostoli - propovijedamo raspetoga Krista.Ap ostolska djela apostolima pridaju veomava ̀ nu ulogu u evangelizaciji, takoðer i dr u g -im uèenicima, èiji je misionarski poziv potekaoiz providnosnih okolnosti, ponekad bolnih,po put izgona iz vlastitoga kraja jer su sljedbe -nici Isusovi. Snagom Duha Svetoga ta se kušn-ja preobraàva u milost, iz koje dolazi poticajdr ugim narodima naviještati ime Go sp od in o -vo, da se tako proširi krug kršæanske zajedni -ce. Rijeè je o muškarcima i ènama koji su, ka -ko evanðelist Luka piše u Apostolskim djeli-ma, posvetili ìvot svoj imenu Gospodina na š -e ga Isusa Krista. Prvi izmeðu svih, od Go sp o -di na pozvan da bude pravi apostol, bez sumn-je je Pavao iz Tarza. Pavlova povijest, najveæe-ga misionara svih vremena, višestruko istièeve zu izmeðu zvanja i poslanja. Optuèn odpr otivnika da nije ovlašten za apostolat, on seup orno opravdava izravnim pozivom primlje -nim od Gospodina - istaknuo je Benedikt XVI.

U poèetku i zauvijek, Kristova je ljubav“nosila” apostole. Poput vjernih slu`benika Cr -kve, poslušnih djelovanju Duha Svetoga, bez -br ojni misionari, tijekom stoljeæa, slijedili su

VRHBOSNA 2/2008 55

SVETA

STO

LIC

A

Papina poruka za Svjetski dan molitve za zvanja 2008.

Zvanja u slu`bi crkve-misije

uzor prvih uèenika. II. vatikanski sabor istièe:“Pr emda na svakom Kristovom uèeniku leìdu ̀ nost da uzme svoj udio u širenju vjere, ip -ak Krist uvijek poziva iz broja uèenika one ko -je sam hoæe, da budu s njim i da ih šalje k nar-odima propovijedati”. Kristovu ljubav zaistatreba primjerima i rijeèima; s cijelim ìvotompriopæiti braæi. Doìvotni poziv misionara -napisa moj èasni prethodnik Ivan Pavao II -èuva svu svoju valjanost: on predstavlja para-digmu misionarske obveze Crkve, kojoj je uvi-jek potrebno radikalno i posvemašnje dariva -nje, novi i goruæi poticaji - kazao je Sveti Otac.

Izmeðu osoba koje se posvema posveæujuslu`bi evanðelja sveæenici su na poseban naèinpozvani naviještati rijeè Bo`ju, dijeliti sakra-mente, poglavito Euharistiju i sakrament po -m irbe, oni su odreðeni za slu`bu najslabijima,bo lesnima, trpeæima, siromasima i svima kojipr oìvljavaju teškoæe ma gdje bili, katkadamn oštvu koje još nije doìvjelo pravi susret sIs usom Kristom. Njima misionari donose prvinavještaj Kristove otkupiteljske ljubavi. Stat is -ti ke potvrðuju da broj krštenih raste zahvalju -j u æi pastoralnome radu tih sveæenika, posve-ma posveæenih spasenju braæe. U tome konte -k stu, valja odati posebno priznanje sveæenici-ma “fidei donum”, koji mjerodavno i veliko d -u šno izgraðuju zajednicu naviještajuæi joj rijeèBo ̀ ju i lomeæi kruh ìvota, ne štedeæi snage uslu ̀ bi poslanja Crkve. Treba zahvaljivati Boguza brojne sveæenike koji su u slu`bi Kristu trpj -e li sve do `rtve ìvota.... Rijeè je o potresnimsv jedoèanstvima koja mogu nadahnuti brojneml ade da i oni slijede Krista te da svoj ìvot za -l oè za druge, otkrivajuæi tako pravi ìvot. Isusje dakle po svojim sveæenicima nazoèan meðuda našnjim ljudima u najudaljenijim dijelovi-ma svijeta - istaknuo je Papa.

U Crkvi oduvijek ima muškaraca i èna koji,potaknuti Duhom Svetim, odabiru ra di k a lnoìvjeti evanðelje, polaùæi zavjet èistoæe, si -romaštva i poslušnosti. To mnoštvo redovnikai redovnica, pripadnika bezbrojnih ustanovakontemplativnoga ìvota, i danas ima ve o mavaàn udio u evangelizaciji svijeta. Sa svojomtrajnom i zajednièkom molitvom, konte m pl ati -vni redovnici neprestano posreduju za èo vje -

èa nstvo, a aktivni redovnici višestranim ka rita -ti vnim djelovanjem svima svjedoèe ljubav i mi -lo s rðe Bo`je. O tim apostolima našega doba,sluga Bo`ji Pavao VI: reèe: “Zah v a ljujuæi nji-hovome redovnièkome posveæenju, oni zaistadragovoljno i slobodno ostavljaju sve kako bido na kraj svijeta naviještali ev a nðelje. Oni supoduzetni, a njihov se apostolat odlikuje zadi-vljujuæom izvornošæu i genija l nošæu. Vel ik o d -ušni su: èesto ih se nalazi na pr v i m misijskimcrtama, a prihvaæaju najveæe op asnosti za svojezd r avlje i ìvot. Da, Crkva im doista puno du -g uje - kazao je Benedikt XVI.

Osim toga, kako bi Crkva mogla vršiti po sl -anje koje joj je Krist povjerio te da ne ponesta -nu navjestitelji potrebni svijetu, u kršæanskimse zajednicama uvijek mora provoditi odgojm ladih i odraslih u vjeri; potrebno je u vjerni -cima odràvati ìvom misionarsku odgovor -nost i solidarnost s narodima zemlje. Dar vjerepo ziva sve kršæane na suradnju u evangeliz a -ciji. Tu svijest valja gajiti propovijedanjem i ka -te hezom, liturgijom i stalnim oblikovanjem umo litvi; Svijest treba poveæavati vje`banjempri hvata, djelima milosrða, duhovnim vod-stvom, razmišljanjem i odabiranjem, kao i pas-t o ralnim odrednicama èiji sastavni dio mo rabiti posebna pozornost na zvanja. Samo naduhovno dobro obraðenom zemljištu cvjetajusve æenièka i redovnièka zvanja. Doista, kršæ a -n ske zajednice koje sna`no proìvljavaju mi -sio narsku dimenziju crkvenoga otajstva nika-da se neæe uvuæi u sebe. Misija, kao svjedoè an -s tvo boànske ljubavi, posebice je djelotvornaako je prihvaæena u zajednici, “ da svijet vjeru-je”. Crkva od Duha Svetoga svakodnevno za -zi va dar zvanja. Kao u poèetku, okupljena okoDjevice Marije, Kraljice Apostola, crkvena zaj -e dnica od nje uèi od Gospodina zazivati proc-vat novih apostola koji u sebi znadu ìvjeti vj -e ru i ljubav, neophodne u misijama. Dok ovora zmišljanje povjeravam svim crkvenim za je -d nicama, da ga usvoje i na njemu se nadahnuza molitvu, ohrabrujem sve koji s vjerom i ve -li kodušnošæu djeluju u slu`bi za zvanja, a od -go jiteljima, katehetama i svima, posebice ml a -di ma na putu zvanja, od srca udjeljujem pose -b ni apostolski blagoslov .

56 VRHBOSNA 2/2008

SVETA

STO

LIC

A

Èasna i draga subraæo sveæenici,Na blagdan Presvetog Srca Isusova upravl-

jamo, pogledom ispunjenim ljubavlju, oèi sv -oga uma i srca na Krista, jedinoga Spasiteljana ših ìvota i svijeta. Ponovno se obraæati Kr -is tu znaèi ponovno se obraæati onom licu kojesv aki èovjek, svjesno ili nesvjesno, traì kao je -d ini primjereni odgovor na vlastitu neutaìvuèð za sreæom.

To smo lice susreli i, toga dana, u tome tre -n utku, njegova je ljubav tako duboko ranilana še srce da jednostavno nismo mogli a da gane zamolimo da budemo uvijek u njegovoj pr -i s utnosti: “zorom glas mi veæ èuješ, zorom tiveæ lijem molitve u nadi èekajuæ (psalam 5.)”.

Sveta nas liturgija iznova i nadalje vodi u pr -omatranju otajstva utjelovljenja Rijeèi, tog izvo-ra i najdublje zbilje te zajednice koja je Crkva:Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev se objavljujeu Isusu Kristu: “Nitko ne bi mogao pr omatratiNjegovu slavu, a da nije prije toga oz dravljenponiènošæu tijela. Zaslijepljen si prahom i pra-hom si ozdravljen: tijelo te zaslijepilo, tijelo æe teozdraviti” (SVETI AUGU S T IN, Komentar naIvanovo Evanðelja, Homilija 2,16).

Samo ako budemo ponovno promatrali sa -v ršeno i zadivljujuæe èovještvo Isusa Krista,ko ji je sada ìv i djeluje, koji nam se objavio iko ji se još uvijek priginje nad svakog od nason om njemu tako svojstvenom ljubavlju pot-pune naklonosti, moæi æemo dopustiti da onpr osvijetli i ispuni duboki zdenac potreba kojeje naše èovještvo, sigurni u nadu koju smo su -sr eli, s pouzdanjem u milosrðe koje nadilazina ša ogranièenja, uèeæi nas opraštati ono štosa mi nismo kadri ni vidjeti: “Bezdan dozivabezdan bukom slapova tvojih” (Psalam 41).

@elio bih, u prigodi uobièajenog Danamolitve za sveæenièko posveæenje, koji se slavina blagdan Presvetog Srca Isusova, podsjetitina prioritet molitve pred djelovanjem, jerupravo o njoj ovisi uèinkovitost djelovanja. Oos o bnom odnosu svakog pojedinca s Gos pod -in om Isusom, uvelike ovisi poslanje Crkve. Po -sl anje se, dakle, mora njegovati u molitvi: “Do -š ao je trenutak da se ponovno potvrdi va`nost

molitve nasuprot aktivizmu i rastuæem seku-larizmu mnogih kršæana koji se posveæuju kar-itativnom radu” (BENEDIKT XVI., Deus cari-tas est, br. 37.). Neumorno crpimo iz njegovami losrða, pustimo da on pogleda i vida bolnera ne koje smo nanijeli svojim grijehom kako bise divili pred, uvijek novim, èudom našega ot -k upljenog èovještva.

Draga subraæo, duboko smo iskusili Bo`jemi losrðe u nama i, samo na taj naèin, postaliNje gova oruða kojima on, uvijek iznova, grlira njeni ljudski rod. “Krist nas ne spašava odnašega èovještva, veæ po njemu; ne spašavanas od svijeta veæ je došao u svijet da se svijetspasi po njemu (usp. Iv 3,17)” (Benedikt XVI.,po ruka Urbi et orbi 25. prosinca 2006.). Mismo, na kraju, prezbiteri kojima je iskazan na -jviši èin Bo`jega milosrða i istodobno njegoveos obite naklonosti - sakrament Reda.

Na drugome mjestu, u neutaìvoj èði i du -b okoj èe`nji za Njim, najautentièniji vidik na še -ga sveæeništva je prošnja, jednostavna i us tr a -jna molitva, koja se uèi u tihoj molitvi; ona jeod uvijek karakterizirala ìvot svetaca i nju seus trajno zahtijeva. Ta se svijest o odnosu s Nji -me svakodnevno proèišæava kroz kušnju. Sva k -oga dana, iznova, opaàmo da ni mi, po -sluìtelji koji djeluju in Persona Christi Capitis,ni smo pošteðeni te drame: ne moèmo ni tre -nutak ìvjeti u njegovoj Prisutnosti, a da ne oæ -utimo u sebi slatku èe`nju da ga još više pre p o -zn amo, upoznamo i uz njega prionemo. Nesm i jemo podleæi opasnosti da na svoje sv eæ e n -iš tvo gledamo kao na neki neizbje`nu i ne pr e -n osivu tešku obavezu, koju smo preuzeli na se -be i koju se moè “mehanièki” vršiti, po mo gu -ænosti s pomnjivo razraðenim i dosljednim pa -st oralnim programom. Sveæeništvo je poziv,put, naèin na koji nas Krist spašava, kojim nasje pozvao, i poziva nas i sada, da ìvimo s Njim.

Jedina prikladna mjera, kada je rijeè o na š -em svetom pozivu, je radikalnost. Ta potpunapo sveæenost, sa sviješæu o našoj nevjernosti,mo ̀ e doæi samo kao nova odluka koju æe, za t -im, Krist provoditi u djelo iz dana u dan. Samdar sveæenièkog poziva treba prigrliti i ìvjeti

VRHBOSNA 2/2008 57

SVETA

STO

LIC

A

Kongregacija za kler

Poruka za svjetski dan molitve za sveæenièko posveæenje

u toj dimenziji radikalnosti i punog suoblièen-ja Kristu. Svaki drugi stav prema odnosu sNjim riskira da postane ideološki.

I, ponekad izvanredno veliko, mnoštvo po -sl ova koje ta slu`ba u suvremenim uvjetimasta vlja pred nas da ih obavimo, ne samo danas ne smije obeshrabriti, veæ nas naprotivmo ra potaknuti da, još pomnjivije, njegujemosv oj sveæenièki identitet, koji ima neizbrisivibo ̀ anski peèat. U tome smislu, u logici koja jeu potpunoj opreènosti s logikom svijeta, upra-vo posebni poloàj u kojem se nalazimo pora-di svoje slu`be mora nas potaæi da “pojaèamoton” svojega duhovnog ìvota, svjedoèeæi s ve -æ im uvjerenjem i djelotvornošæu, svoju isk lju -è i vu pripadnost Gospodinu.

Potpunom nas je predanju nauèio Onaj kojinas je prvi ljubio. “Onome koji Me nije traìod a doh da me naðe. Ja rekoh: “Evo me” onomekoji mi ime nije zazvao”. Mjesto potpunog pr -e danja u punom smislu te rijeèi je euharistija,jer: “Isus u euharistiji ne daje tek “nešto”, veæsa ma sebe; on prinosi svoje tijelo i prolijeva sv -oju krv. Na taj naèin daje sveukupnost svojeeg z istencije, objavljujuæi vrelo iz kojeg ta lju -bav izvire” (Sacramentum caritatis, 7).

Budimo vjerni, predraga braæo, svakod-nevnom slavljenju Presvete Euharistije, ne sa -mo radi toga da ispunimo jednu pastoralnuob a vezu ili potrebu povjerene nam zajednice,veæ zbog apsolutne osobne potrebe koju zatim osjeæamo, kao za disanjem, kao za svjet-lom za naš ìvot, kao za jedinim pravim naèi-nom da naš prezbiterski ìvot bude ispunjen.

Sveti Otac nam u postsinodskoj apostolskojpo budnici Sacramentum caritatis ponovno sn -a ̀ no doziva u svijest rijeèi svetoga Augustina:“Neka nitko ne blaguje ovo Tijelo ako mu sepr ije toga nije poklonio; griješili bismo naimeako mu se ne bismo klanjali” (SVETI AU G U S -T IN, Enarrationes in Psalmos 98, 9). Nemoèmo ìvjeti, ne moèmo promatrati istinuo samima sebi, ako ne dopustimo da nas Kristgl eda i raða na novi ìvot u svakodnevnomeu haristijskom klanjanju, a “Stabat” Marije,“euharistijske ène”, podno krià Njezina Si -na, najznaèajniji je primjer kontemplacije i kl -a njanja boànskoj `rtvi.

Kao što misionarstvo pripada samoj naraviCr kve, na isti je naèin naša misija duboko utis -n uta u sveæenièki identitet, zbog èega je mi si o -

n arski urgentni zadatak pitanje svijesti nas sa -mih. Naš sveæenièki identitet se izgraðuje i ob -n avlja iz dana u dan u “drugovanju” s našimGo spodinom. Sve èvršæi odnos s Njim, u in di -s t r uptio oratio, ima kao prirodnu posljedicupo t rebu da uèinimo da i oni koji nas okruùjui sami uspostave taj odnos. Svetost za koju sv -a koga dana molimo, naime, ne moè se pro m -a trati pod jalovim i apstraktnim individualisti -è kim naglaskom, veæ je to, nu`no, Kristova sv -e tost, koja je 'zarazna', koja je za sve: “Za je -dništvo s Isusom Kristom za sobom povlaèi za -j edništvo s drugima, sa svima” (BENEDIKTXVI., Spe salvi, 28).

To Kristovo “biti za sve” ostvaruje se, u na š -em sluèaju, kroz tria munera kojima smo posa moj naravi sveæeništva urešeni. One, buduæida tvore zaokruènu cjelinu naše slu`be, nisuni pošto prostor otuðenosti ili, još gore, strogoog ranièavanje naše osobe na slu`bu koju ob n -a šamo, veæ su najautentièniji izraz naše pripa -d nosti Kristu; one su mjesto susreta s Njim.Na rod koji nam je povjeren da ga pouèavamo,po sveæujemo i vodimo, nije neka zbilja kojanam odvraæa pa`nju od “našega ìvota”, negoje lice Krista koje svakodnevno kontemplira -mo, kao što zaruènik gleda lice svoje ljubljene,kao što Krist gleda Crkvu svoju zaruènicu. Na -rod koji nam je povjeren nezaobilazni je putza naše posveæenje, to je put na kojem Kristoèi tuje Oèevu slavu po nama.

“Ako je onome koji sablazni samo jednogaod najmanjih bilo bolje da si o vrat objesi mlin-ski kamen i potone u dubine morske, […] štoli æe tek morati pretrpjeti i koja li kazna èekaone koji šalju u propast […] èitav jedan na -rod?” (SVETI IVAN KRIZOSTOM, De Sac er d -o tio VI, 1.498). Svijest o tako ozbiljnoj zadaæi ito liko velikoj odgovornosti za naš ìvot i sp a s -e nje, u kojoj biti vjeran Kristu znaèi biti “po sl -u šan” zahtjevima koje postavlja otkupljenjetih duša, ni ne ostavlja mjesta sumnji u prim l -j e nu milost. Moèmo samo moliti da se što jevi še moguæe predamo njegovoj ljubavi, kakobi On djelovao po nama, jer ili æemo pustiti daKrist spašava svijet, djelujuæi u nama, ili up ad -a mo u opasnost da izdamo samu narav naše-ga poziva. Posveæenje, draga subraæo, mora bi -ti cjelovito. To je vrijedilo nekad i vrijedi jošuv ijek. “Pet kruhova i dvije ribe” nije, istina,mn ogo, ali je sve! Bo`ja milost èini, od èitave

58 VRHBOSNA 2/2008

SVETA

STO

LIC

A

na še malenosti, prièest koja siti narod. Dionicito ga “potpunog posveæenja” su napose starijiili bolesni sveæenici koji svakoga dana obavlja-ju boànsku slu`bu, pridruùjuæi se Kristovojmu ci i prinoseæi svoj sveæenièki ìvot za istin-sko dobro Crkve i spas duša.

Na kraju, nezaobilazni temelj èitavoga sv e -æ enièkog ìvota, ostaje i nadalje sveta MajkaBo ̀ ja. Odnos s njom se ne smije svoditi na èinpo bo`nosti veæ se njeguje trajnim predanjem,u zagrljaju uvijek Djevice, èitavoga našega ì -vota, cijele naše slu`be. Neka Presveta Marija inas, kao nekoæ Ivana, pod krièm svoga Sina ina šega Gospodina, iznova povede da, zajednos njom, promatramo beskraju Bo`ju ljubav: “Isišao je k nama sam @ivot naš, uzeo na se našusmrti i ubio ju iz punine svoga ìvota” (SVETIAUGUSTIN, Ispovijesti IV, 12).

Bog Otac je, kao uvjet za naše otkupljenje,za ispunjenje našega èovještva, za dogaðaj Si -n ova utjelovljenja, odluèio èekati onaj “Fiat”Djevice na anðelovo naviještenje. Krist je odl -u èio povjeriti, tako reæi, vlastiti ìvot blagona -k l onoj slobodi Majke: “Time što je Krista za è -ela, rodila, hranila, u hramu Ocu prikazala tesa svojim na kriù umiruæim Sinom supatila,ona je na sasvim osobit naèin, radi obnavljan-ja nadnaravnog ìvota dušâ, poslušnošæu, vje -r om, nadom i àrkom ljubavlju suraðivala uSp asiteljevu djelu. Na temelju toga postalanam je majkom u redu milosti” (Lumen gen-tium, 61).

Papa sveti Pio X. je znao reæi: “Svaki sve æe -n ièki poziv dolazi od Bo`jega srca, ali prolazikroz srce majke”. To vrijedi za biološko majèin-stvo ali takoðer kada je rijeè o “raðanju” svakevjernosti Kristovu pozivu. Ne smijemo zane-mariti va`nost majèinske duhovnosti za našsv eæenièki ìvot: povjerimo se s punim pouz d -a njem molitvi èitave Svete Majke Crkve, ma jè -i nstvu naroda, èiji smo pastiri, ali kojem je po -v je rena takoðer briga za nas i naš rast u sveto -sti; traìmo tu osnovnu potporu.

Osjeæa se, draga subraæo, prijeka potreba za“molitvenim pokretom koji æe staviti u središtetrajno euharistijsko klanjanje, dvadeset i èetirisata na dan, tako da se iz svih krajeva zemljeuvijek uzdiè Bogu molitva klanjanja, zahva lj -i v anja, hvale, molbe i zadovoljštine, s po gl a v i -tim ciljem da se izmoli dovoljan broj svetih zv -a nja za sveæenièki stale` i, ujedno, da se - na

razini Mistiènoga Tijela -, s nekom vrstomduhovnoga majèinstva duhovno prati sve onekoji su veæ pozvani na ministerijalnosveæeništvo i duboko su suoblièeni jedinomNajvišem i Vjeènom Sveæeniku, kako bi svebolje sluìli Njemu i braæi, kao oni koji su,istodobno, “u” Crkvi, ali, takoðer, “pred”Crkvom” (usp. Ivan Pavao II., Pastores dabovobis, 16) i koji nastupaju u Kristovo ime ipredstavljaju ga kao glavu, pastira i zaruènikaCrkve” (Pismo Kongregacije za kler, 8. prosin-ca 2007.).

Odnedavna se pojavio još jedan oblikduhovnoga majèinstva kojim se oduvijek upovijesti Crkve pratilo izabrano mnoštvosveæenika: rijeè je o konkretnom povjeravanjunaše slu`be odreðenoj osobi, zavjetovanojduši, koja je od Krista pozvana te, dakle,izabrana da prinosi samu sebe, potrebnatrpljenja i nezaobilazne napore kao zagovor zanaš sveæenièki ìvot, ìveæi na taj naèin u milojKristovoj prisutnosti.

To majèinstvo, u kojem se nazire ljupkoMarijino lice, traì se u molitvi, jer ga samoBog moè probuditi i podupirati. Ne nedosta-je divnih primjera u vezi s tim: dovoljno sesjetiti suza koje je sveta Monika prolila zasinom Augustinom, za kojeg je plakala “višenego što majke oplakuju tjelesnu smrt djece”(SVETI AUGUSTIN, Ispovijesti III, 11). Drugizadivljujuæi primjer je onaj Elize Vaughan,koja je donijela na svijet i Gospodinu povjeri-la trinaestoro djece; od osmoro sinova, šestor-ica se zarediše za sveæenike, a od pet kæeri,èetiri postadoše redovnice.

Buduæi da nije moguæe upuæivati prošnjeKristu, koji je èudesno sakriven u euharisti-jskom otajstvu, ako se ne zna konkretno traìtistvarnu pomoæ i molitvu od onih koje nam Onstavlja pokraj nas, ne bojmo se pouzdati se umajèinstvo koje æe, u to nema nikakve sumnje,Duh pobuditi za nas.

Sveta Terezija od Djeteta Isusa, svjesnavelike potrebe da se moli za sve sveæenike,napose za mlake, pisala je u jednom pismuupuæenom sestri Celini: “@ivimo za duše,budimo apostoli, spašavajmo prije svega dušesv eæenika […]. Molimo, trpimo za njih i, napo sljednji dan, Isus æe biti zahvalan” (SVETATE REZIJA IZ LISIEUXA, Pismo 94).

Po vjerimo se zagovoru Djevice Svete Kr a lj -

VRHBOSNA 2/2008 59

SVETA

STO

LIC

A

ice Apostola, premile Majke, gledajmo s NjomKr ista, u stalnoj te`nji da budemo potpuno ido kraja Njegovi; to je naš identitet!

Prisjetimo se rijeèi sv. Arškog ùpnika, za -šti tnika ùpnika: “Kad bih veæ jednom nogomzakoraèio u nebo i doðe mi se reæi da se vratimna zemlju i radim na obraæenju grešnika, radobih se vratio. I kada bi ustrebalo da na zemljios tanem do svršetka svijeta, da ustajem uvijeku ponoæ i trpim kao što trpim sad,a od svegasrca bih na to pristao” (FR?RE ATHANASE,

Proc?s de l'Ordinaire, str. 883). Neka Gospodin vodi i štiti sve i svakog po -

jedinog od vas, napose bolesne i one koji trpe,u stalnom prinosu našega ìvota iz ljubavi.

Kardinal Claudio HummesProèelnik

† Mauro Piacenza, naslovni nadbiskupVittoriane

Tajnik

60 VRHBOSNA 2/2008

SVETA

STO

LIC

A

Posjet tajnika Svete Stolice za odnose s dràvama

Propovijed nadbiskupa Dominique Mambertija

“I vi æete svjedoèiti jer ste od poèetka sa mn -om” (Iv 15,27).

1. Posebno sam radostan zbog toga što za je -dno s vama slavim ovu Euharistiju u katedral-noj crkvi vaše Nadbiskupije zajedno s vašimna dbiskupom, uzoritim gospodinom kardina -lom Vinkom Puljiæem, banjaluèkim biskupommons. Franjom Komaricom, biskupom iz Mo -st ara mons. Ratkom Periæem, pomoænim bi s -ku pom vrhbosanskim mons. Perom Su d ar om.@i vo zahvaljujem kardinalu Puljiæu za srdaènerijeèi dobrodošlice i za priliku, koju mi je dao,da susretnem sve vas, draga braæo sveæenici ire dovnici, drage sestre redovnice, sjemeništar-ci i kandidati za posveæeni ìvot.

Pozdravljam takoðer visokopreosveæenogmitropolita dabrobosanskog gospodina Niko l -a ja i njegovu pratnju, velepsolanike i diploma -t s ko osoblje kao i predstavnike civilnih vlasti isve vjernike koji sudjeluju u ovome svetomob redu. Svima donosim blagoslov svetog ocaBe nedikta XVI. koji vam, ovim mojim posje-tom, èli oèitovati svoju blizinu.

2. “I vi æete svjedoèiti jer ste od poèetka sa mnom” (Iv 15,27).

Kako ohrabrujuæa Isusova tvrdnja, za Apo -s t ole i za sve nas! Ona izraàva našu prvotnuza daæu, ukoliko smo sveæenici, ukoliko re d o v -n ici, ukoliko kršæani, a to je da svjedoèimo zaIs usa ìvotom, rijeèima, oprostom koji se daje

dr ugima i koji se prima od drugih.Sluga Bo`ji Ivan Pavao II., èim je došao u

ov aj izmuèeni grad izrazio je radost “da je ov -dje s vama, da vas vidi i da vam govori, nakonšto je izdaleka s tolikom patnjom dijelio vašestr adanje, za vrijeme àlosnoga razdoblja ne d -a vnoga sukoba” (Ivan Pavao II., Govor u zr aè -n oj luci Sarajevo, 12. travnja 1997.). I podsjetioje sve, u srcu vašega glavnog grada, kako “in -st inkt osvete mora prepustiti korak oslobað -aju æoj snazi oprosta, da doðe kraj pretjeranimna c ionalizmima i posljediènim etnièki sporovi-ma” (Ivan Pavao II., Homilija na sarajevskomsta dionu Koševo, nedjelja, 13. travnja 1997.).

Hvala Bogu i vašim nastojanjima, okolnostise mijenjaju posljednjih godina. To je donijeloto liko zadovoljstva svetom ocu Ivanu Pavlu II.,kao i sadašnjem Vrhovnom sveæeniku. Jer nijela ko prijeæi od “nehumane logike nasilja” na“ko nstruktivnu logiku mira”; ali to je ne o p ho -d no potrebna pretpostavka da bi se moglo svj -e doèiti za Isusa.

3. U konkretnim okolnostima u kojima ì vi -te, vjerujem da ste, kao posveæene duše, prvipo zvani da svjedoèite za Isusa kao graditeljipo mirenja i mira.

Izvijestili su me da je jedan franjevaèki ù p -n ik u jednoj ùpi ne mnogo dalekoj, teško ku š -a noj ratovima s kraja prošloga stoljeæa, na bo ̀ -i ænoj Misi polnoæki 2000. godine rekao masi vj -

Sarajevo, 28. travnja 2008.

e rnika koji su ispunjavali hram “moramo op r o -stiti našoj braæi koji su nam nanijeli zlo”.Nakon toga poziva, neki ùpljani su napustilicr kvu u šutnji. U narednim godinama, ùpnikse nije vraæao na temu do boìæne Mise polno -æ ke 2005. godine kada je ponovio iste rijeèi“mo ramo oprostiti našoj braæi koji su nam na -ni jeli zlo” i nijedan vjernik nije napustio cr k vu.

Upravo smo slušali u Prvom èitanju kakopro davaèici grimiza Lidiji, “vjernici u Boga”ko ja ipak nije poznavala ni Isusa ni Evanðelje,“Go spodin (joj) otvori srce” i ona se dade krsti-ti (usp. Dj 16, 14-15).

I mi, koji smo ne samo kršteni, nego ta ko ð -er pozvani ìvjeti posebno zvanje posveæenos-ti Bogu, moramo isprositi od Gospodina danam otvori srce svojoj ljubavi. Kada se uspije-va ljubiti nekoga koga se ranije smatralo nepri -j a teljem, slobodno je se od straha i nije se višepo dvrgnuto Neprijatelju naših duša. U dubinisr ca je korijen svakoga dobra a, naàlost, sva k -o ga zla (usp. Mk 7,21-23) i tamo se treba do go -d iti promjena.

4. Ljubiti sve jest najbolje svjedoèanstvo zaIs usa, dokaz je da smo njegovi, i uvjet da djeloev angelizacije Crkve donese plodove koje Isusoèekuje od nje. Ali da bismo izvršili to poslan-je, moramo biti “jedno” s Gospodinom.

Prije nekoliko mjeseci, odgovarajuæi im pr o -v izirajuæi jednom sveæeniku iz Rima koji se ba -vi pastoralom mladih, sveti otac Benedikt XVI.je rekao da “mladi trebaju osjeæati da ne govo -r i mo rijeèi koje mi sami ne ìvimo, nego govo -ri mo jer smo pronašli i trudimo se nalaziti sv -aki dan iznova istinu kao istinu za svoj ìvot.Sa mo ako smo na tome putu, ako nastojimose be uèiniti sliènima ovome ìvotu i uèiniti sli -è nim svoj ìvot Gospodinovu ìvotu, tada i ri -j eèi mogu biti uvjerljive i imati vidljivu i uvj e -r l jivu logiku… treba uæi u poznanstvo i zatimu prijateljstvo Isusovo da bi se moglo hoditi snjim” (Benedikt XVI., Susret sa ùpnicima i kl -e rom Rimske biskupije, 7. veljaèe 2008.).

5. “I vi æete svjedoèiti jer ste od poèetka samn om” (Iv 15,27).

Evo razloga zbog kojega moèmo svjedoèi-ti za Isusa usred svijeta: jer smo s njim od po -èe tka, jer nas je On prvi izabrao i ljubio.

Gledajuæi na vas, dragi sveæenici, redovnicii redovnice, vidim one djeèake i djevojèice,one mladiæe i one djevojke koji su jednoga da -

na, slijedeæi poziv Gospodinov, odluèili Njemuse posvetiti puni nade i entuzijazma. Svimaka ̀ em: ostanite vjerni Njemu, svojoj obvezipr ema Njemu, samo on moè ispuniti srce pr -a vom radošæu. Ne popustite laìma ovoga svi-jeta. Nemojte se obeshrabriti.

Prošloga mjeseca veljaèe, papa BenediktXVI. je podsjetio redovnike da “Duh Sveti sn -a ̀ no puše posvuda u Crkvi budeæi nove ob v -e ze vjernosti u povijesnim dru`bama zajednos novim oblicima redovnièkoga posveæenja usu glasju s potrebama vremena. Danas, kao usv akom razdoblju, ne nedostaju velikodušnedu še spremne napustiti svakoga i sve da bi za -g rlile Krista i njegovo Evanðelje, posveæujuæisvoje postojanje u njegovu slu`bu u zajednica-ma obiljeènima entuzijazmom, velikodu šn o -š æu i radošæu” (Benedikt XVI., Govor èlanovi-ma Vijeæa za odnose izmeðu Kongregacije zaus tanove posveæenoga ìvota i dru`be aposto -ls koga ìvota i Meðunarodne udruge general-nih poglavara i poglavarica, 18. veljaèe 2008.).

Ipak je Papa smatrao “zanimljivim zapazitida su zvanjima bogate upravo one Ustanoveko je su saèuvale ili izabrale naèin ìvota, èestovrlo strog, ali u svakom sluèaju vjeran Ev an ðe -lju ìvljenom 'sine glossa'” (ondje).

6. Dragi redovnici i redovnice: ostanitevjerni svojoj karizmi, ostanite vjerni svome tr -o strukom zavjetu siromaštva, poslušnosti i èis -t o æe. Samo na taj naèin, uz to da budete zaistasr etni, bit æete duhovno plodni sijuæi nadu ko -ja ne razoèarava.

Crkveno uèiteljstvo nas pouèava da je opæaCr kva zajednica ìvljene nade koja nam je da -na u dio, stoga “ima potrebu stalno slušati…ra zloge svoje nade” i evangelizirati samu sebe“ako èli saèuvati svjeìnu, polet i snagu za na -v iještanje Evanðelja”. Svima nam je zadaæa iz -g raðivati “Crkvu koja se evangelizira po stal-nom obraæenju i obnovi, da bi se uvjerljivo ev -a ngeliziralo svijet” (usp. Pavao VI., Evangeliinu ntiandi, br. 15).

Dragi sveæenici i redovnici Sarajeva i cijeleBo sne i Hercegovine, vi ste motori evangeliz a -c ije svoga Naroda. Morate koraèati u istom ri -t mu, ljubiti se meðusobno, biti graditelji po m -ir enja i mira, biti “jedno” s Gospodinom, jervas je On prvi izabrao i ljubio.

7. Presveta Marija, neka nam pomogne una stojanju da ljubimo jedni druge, bez isklj u -

VRHBOSNA 2/2008 61

SVETA

STO

LIC

A

èivosti, kao što nas je Isus ljubio. Vi sveæenicimolite za svoj narod, a vi vjernici molite zasvoje sveæenike.

Nema veæega jedinstva od onoga koje seost varuje u euharistijskoj `rtvi. U zajednièkom

jedinstvu s Isusom izgraðujemo Crkvu, tijeloKristovo u svijetu. Neka on uèini djelotvornimna še jedinstvo i vidljivim naše svjedoèenjeNje gove ljubavi. Neka bude tako!

62 VRHBOSNA 2/2008

SVETA

STO

LIC

A

Govor nadbiskupa Mambertija hrvatskim predstavnicima vlasti

Mostar, 27. travnja 2008.

1. Srdaèno pozdravljam i zahvaljujem go sp -o dinu Ljubi Bešliæu, gradonaèelniku Mostara,na ljubaznim rijeèima dobrodošlice koje mi jeup utio te na pruènoj prilici da se danas susre -t nem s najvišim hrvatskim du`nosnicima Bo s -ne i Hercegovine. Vrlo sam radostan što se na -la zim u ovom znamenitom gradu i što mogusu djelovati na ovom znaèajnom susretu.

U ulozi tajnika za odnose Svete Stolice s dr -` avama, u slu`beni posjet vašoj zemlji došaosam na ljubazan poziv nj.e. gosp. Svena Al k a l -a ja, ministra vanjskih poslova Bosne i He rc eg -o vine, te mu tako uzvraæam za njegov dolazakk meni u Vatikan prošle godine. Ova izmjenapo hoda dobar je pokazatelj sadašnjih odliènihod nosa izmeðu Svete Stolice i Bosne i Her ce -govine.

No svakako, posjeti “Papinog ministra va nj -s kih poslova” imaju po obièaju i posebnu crk -v e nu dimenziju. Upravo u tom smislu, èlimse za dràti meðu vama, katolicima zauzetimna po druèju politike, kako bih vam predloìone k o liko toèaka za razmišljanje koji mogu bitiod ko risti pri usmjerenju vašeg politièkogdjelo v a nja u slu`bi narodu koji predstavljatete cje l o kupnoj dràvi kojoj pripadate.

2. Pozvani ste na zajednièki doprinos, te jesto ga potrebno da teìte jedinstvu; jedinstvukoje zasigurno ne dokida opravdane razlièito -sti, veæ jamèi postizanje zajednièkih ciljeva.

Jedinstvo èini snagu te, kada teì opæem do -bru, omoguæuje dostiæi ciljeve nedohvatljiveon ome koji djeluje izdvojen. Prva poglavljeKnjige postanka nam predstavljaju podijelje n -o st kao posljedicu grijeha. Grijeh nas, zapravo,od j eljuje od Boga i od braæe. Dovoljno se sjeti-ti epizoda Adame i Eve, Kajina i Abela, ba bil o -

n ske kule, kako bismo uoèili koji su plodovi ta -k voga dijeljenja: sram, zavist, smrt, pomutnja;zli plodovi koji, naàlost, zriju još od poèetkalju dske povijesti.

“Zaklinjem vas braæo, imenom Gospodinana šega Isusa Krista: svi budite iste misli; nekane bude meðu vama razdora, nego budite sa v -r šeno istoga osjeæanja i istog mišljenja” (1 Kor1,10). Upišite u svoja srca ove rijeèi Svetoga Pa -v la tako da ih uvijek imate na pameti u svomja vnom djelovanju.

“Uèite se dobrim djelima: pravdi teìte, ug -nj etenom pritecite u pomoæ, siroti pomozitedo pravde, za udovu se zauzmite” (Iz 1,17).Evo poziva koji je Gospodin upuæivao Ju de js -k om narodu preko proroka Izaije i koji upuæu-je i nama, pozivajuæi nas da podignemo glas uob ranu istine i pravde, prije svega u korist ma -lenih i slabih.

3. Doktrinalna nota o nekim pitanjima ve za -n im uz sudjelovanje katolika u politièkom ìv -o tu, objavljena od Kongregacije za Nauk vjere24. studenoga 2002. s potpisom tadašnjih kar-dinala Josepha Ratzingera i nadbiskupa Tar ci s -ia Bertonea, danas Svetoga Oca i dràvnogata j nika, moè povesti ovo naše razmišljanje tepr uìti naèela primjenjiva u konkretnim prilik -a ma u kojima ste pozvani vršiti vašu javnuslu`bu.

Nota zapoèinje uoèavanjem kako kršæani upo litièkom ìvotu sudjeluju još od prvih stolje -æa voðeni upravo kršæanskom savješæu (br.1),po dsjeæajuæi na jasno izreèen nauk pape IvanaPavla II. prema kojemu se “vjernici laici ne mo -gu odreæi sudjelovanja u politici, to jest u mn -o g ostrukom i raznovrsnom gospodarskom, dr -uštvenom, zakonodavnom, upravnom i kul t u -

rnom djelovanju koje teì suvislom i in sti tu c i -onalnom promicanju opæeg dobra” (Ap ost ol s -ka Pobudnica Christifideles laici, br. 42).

Naravno, nije zadatak Crkve pruàti te h ni -è ka rješenja za pojedinaène probleme, no onaje pozvana rasvijetliti ih moralnom prosud-bom. “Crkveno uèiteljstvo ne èli vršiti politi -èku vlast ili ukinuti slobodu mišljenja katolikao vremenitim pitanjima. No, ono èli - što i jestnje gova vlastita zadaæa - pouèavati i rasvjetlj i -v a ti savjest vjernika, osobito onih koji sudjelu-ju u politièkom ìvotu, da njihovo djelovanjebu de uvijek u slu`bi cjelovitog promicanja os -obe i opæeg dobra (Doktrinalna nota, br. 6; usp.Deus Caritas est, br. 28-29).

4. @elio bih samo ukazati na neke va`ne te -me u kojima Crkva od vas kao katolika zau ze -t ih u politici oèekuje osobiti doprinos. Do pr in -os koji bi trebao imati, da tako kaèm, dv ost ru -ku dimenziju: 1) “ad intra”, to jest podupiratido bro osoba koje su istovremeno i pripadniciCr kve i graðani dràve, a to je velika veæinahr vatskog naroda, i 2) “ad extra”, promicati za -je dnièko dobro sveukupnog puèanstva oveze mlje, sastavljenog veæinom od vjernika dr u -gih religijskih tradicija.

Potpisivanje i susljedno ratificiranje Te m elj -n oga ugovora izmeðu Svete Stolice i Bosne iHe rcegovine predstavlja jedan daljnji i va`niko rak u tom zajednièkom hodu koji, bez kom -p r omitiranja nezavisnosti i autonomije dràvei Crkve, istièe njihovu raspoloìvost za meðu -s o bnu suradnju i utvrðuje pravni okvir uzaja -m nih odnosa.

S ovom pretpostavkom, èlio bih nastavitina še razmišljanje na ovoj dvostrukoj dimenzi-ji “ad intra” i “ad extra”, koju bi trebala po dr a -z u mijevati vaša politièka aktivnost u sasvimsp e cifiènom kontekstu kao što je ovaj u Bosnii He rcegovini, zadràvajuæi se samo nava`nim te mama koji, prema sudu Crkve,zahtijevaju ne upitno jedinstvo kriterija i djelo-vanja s vaše strane.

5. Ad intra: I) Oèuvanje identita vašega naroda. Id e n ti -

t eta izgraðenog na usklaðenosti izmeðu ì vo -ta i vjere, evanðelja i kulture, pravde i istine.Veæ od poèetka svoga pontifikata, papa IvanPa vao II., u Pismu kardinalu Franji Šeperu o1100. obljetnici izmjene pisama izmeðu papeIv ana VIII. i hrvatskoga kneza Branimira

(1979.), pozivao je hrvatske vjernike da “àrkoza hvale Bogu za katolièku vjeru koju su im pr -e dali njihovi preði i da joj sluè nasljedujuæipr imjer svojih prethodnika u èvrstoj nadi i isk -re noj ljubavi”. I nastavio, “potièemo vas sve dauv ijek ostanete vjerni ovoj Apostolskoj Stolicii da se ne umorite u obrani istine i svetosti kr -š æ anskoga imena, te radosni ustrajete u d o b r -im djelima sve do kraja u poslušnosti svojimsv etim Ocima”.

II) Briga za obitelj. Ona èini ne samo os n o v -nu stanicu društva, nego istinsku i vlastitu ku -æ nu crkvu. Sveti Otac Benedikt XVI., pri po slj -e dnjem Svjetskom susretu obitelji u Španjol s -k oj (Valencija, 8. srpnja 2006.) naglasio je da “jeob itelj neophodno dobro za narode, ne iz o s t a -v ni temelj društva i veliko blago supru`nikakr oz èitav njihov ìvot. Ona je nezamjenjivodo bro za djecu koja trebaju biti plod ljubavi,po tpunog i velikodušnog darivanja roditelja.Pr oglašavati cjelovitu istinu o obitelji, uteme lj -e ne na ènidbi kao kuæne Crkve i svetišta ì v -o ta, velika je odgovornost svih”. Zapravo, ukr ilu vaših obitelji odluèuje se o buduænostiva šega naroda i vaše Crkve.

6. Ad extra: I) Obrana nepovrjedivosti ljudskoga ìvota

i moralnih vrjednota. Ne smije se dopustiti dapr avo na ìvot bude ugroèno; “ono je pravokoje zahtijeva da bude podràno od svih, jer jete meljno pravo u odnosu prema drugim ljuds -k im prava. To sna`no tvrdi enciklika Ev a n gel -i um vitae: 'premda meðu teškoæama i nesigur -n ostima, svaki èovjek iskreno otvoren istini ido bru, svjetlom razuma i ne bez tajnog utjeca-ja milosti, u naravnom zakonu upisanom u sr -ce (usp. Rim 2, 14-15) moè prepoznati svetuvr ijednost ljudskoga ìvota od samoga poèet-ka do njegovoga svršetka, te potvrditi pravosv akog ljudskog biæa da ovo njegovo prvotnodo bro bude potpuno poštivano” (BenediktXVI., Govor sudionicima opæe skupštine Pa pi -nske akademije za ìvot, 24. veljaèe 2007.).

II) Sluènje èovjeku, upuæujuæi na njegapo litièku aktivnost i gospodarski razvoj, solid -a rni i sudjelujuæi aktivno na izgradnji slobo d -n og i demokratskog društva, potpuno ukloplj -e nog u europske strukture. Ova zemlja pripa-da Europi ne samo po svom zemljopisnom po -lo ̀ aju, nego i po svojoj povijesti i po svom po -z ivu, èemu je dobar dokaz Ugovor o pr id r u ̀ i -

VRHBOSNA 2/2008 63

SVETA

STO

LIC

A

v anju i stabilizaciji koji æe se narednog mjese-ca potpisati s Europskom Unijom.

Papa Pavao VI., u svojoj poznatoj encikliciPo pulorum Progressio, jasno je istakao kakokao “baštinici prošlih generacija i korisnici ra -da naših suvremenika, mi imamo obveza pr e -ma svima, i ne moèmo se ne brinuti za oneko ji æe doæi poslije nas” (br. 17), te kako se “na -pr edak ne svodi na jednostavan gospodarskira st. Za autentièni napredak, potrebna je cje lo -v i tost, što znaèi usmjerenost promicanju sv a k -og èovjeka i cijelog èovjeka” (br. 14). Taj razvoj,u stvari, pretpostavlja “prijelaz, za svakoga i zasve, iz manje èovjeènih uvjeta u èovjeènije uv -jete… (a to je) uzdizanje iz bijede u posjedo va -nje potrebnog, stjecanje kulture… veæe uv a` a -v anje dostojanstva drugih… suradnja za opæed o bro, volja za mirom… èovjekovo priznanjena jviših vrjednota i Boga koji im je izvor i sv r -ha” (br. 20-21). Evo ideala koji treba voditi vašedje lovanje na politièkom, gospodarskom i dr -u š tvenom planu.

7. @elio bih završiti s jednom preporukomus mjerenoj osiguranju prava vašega naroda umu ltikulturnom društvu. Ne bi se smio ostav -lj a ti niti dojam da ste nekakva strana skupinau ovoj zemlji ili manjina. Bez sudjelovanja va -š ega naroda, sama Bosna i Hercegovina bila bine zamisliva, jer je vaš prvi doprinos, temeljnii odluèujuæi, upravo taj da omoguæujete miransu ̀ ivot drugih dvaju konstitutivnih naroda:bo sanskih srba i muslimana bošnjaka.

Papinsko uèiteljstvo, svakako, preporuèa dase nadvlada svaka opasnost zatvorenog na cio -n a lizma jer “nacionalizam izolira narode pro-tiv njihovog istinskog dobra; i rezultirao bi os -o bito štetno ondje gdje krhkost nacionalnihek onomija zahtijeva naprotiv zajednièki na p -or, znanje i financijska sredstva, kako bi se ost-v a rili programi razvoja te poveæala trgovaèka iku lturna razmjena… Prošlost je preèesto bi laobiljeèna nasilnim odnosima meðu naro d i -

ma: neka napokon svane dan kada æe með u n -a rodni odnosi biti oznaèeni uzajamnim uv a -àvanjem i prijateljstvom, meðuovisnošæu usu radnji i zajednièkoj promid`bi s odgovor n o -š æu svakog pojedinca” (Pavao VI., EnciklikaPo pulorom Progressio, br. 62 i 65).

Sluga Bo`ji Ivan Pavao II., u Govoru skupi-ni politièara i gradonaèelnika Bosne i He rc e g -o vine odrànom 26. oùjka 1996. èlio je nagl -a siti da je “Sveta Stolica uvijek bila uz vas. Ne -æe izostati, sredstvima koja su joj vlastita, nje -zi no daljnje promicanje projekta višeetnièke ivi šenacionalne Bosne i Hercegovine, u kojojsv a ka osoba i svaki narod moè ìvjeti u pošt -i va nju vlastitih razlièitosti, koje bi trebali po st -ati ne razlozi napetosti i podjela, veæ uzaja m n -og obogaæenja”.

8. Govoreæi s tim uvjerenjem danas na ov o -me mjestu, ne mogu ne podsjetiti na onaj prvisu sret koji ste, na poticaj uzoritog gospodinaka rdinala Vinka Puljiæa, imali 11. svibnja 2005.u Sarajevu: hvale je vrijedna inicijativa da seok upljate u jedan forum kako bi promišljali ism išljali naèine na koje moète dati doprinossv om narodu i svojoj zemlji.

Doprinos koji prije svega treba biti dopri-nos kvalitete. Svi zapravo oèekuju od Hrvataup ravo takav doprinos, kako na kulturnoj imo ralnoj razini, tako i na društvenoj i gospo d -a r skoj razini. No, za pruìti takav doprinos tr -e bate biti ujedinjeni: trebate meðu sobom iz g -r a diti jedinstvo, kako bi ga bilo moguæe gradi-ti i s drugima.

Jedinstvo u krilu Hrvatskog naroda i u nje -g o vom upravljajuæem staleù trebalo bi om o g -u æiti prolazak putovima istinskog ljudskog na -p r etka na korist vaših sugraðana i svih st a n o -v nika Bosne i Hercegovine, postiùæi cilj sv a k -og politièkog djelovanja dostojnog toga nazi-va, koji nije drugo do li opæe dobro. Hvalavam najljepša.

64 VRHBOSNA 2/2008

SVETA

STO

LIC

A

Apostolska nuncijatura u Republici Hr va ts -k oj priopæila je 18. lipnja 2008. da je Sveti OtacBe nedikt XVI.:

1. Ponovno uspostavio Biskupiju Srijemsku- do sada pripojenu “in persona Episcopi” Bis -k u piji Ðakovaèkoj - i da je biskupom imeno-vao pr euzvišenog mons. Ðuru Gašparoviæa,do sa da naslovnog biskupa Mattiane i po m o æ -n og bi s kupa Ðakovaèkog te generalnog vikaras po se b nim ovlastima za Srijem. Preuzvišenimo ns. Ga šparoviæ bit æe èlan Meðunarodne bi -sk upske ko nferencije sv. Æirila i Metoda i neæevi še prip a dati Hrvatskoj biskupskoj konferen-ciji.

2. Uspostavio je Crkvenu Pokrajinu Ðako v -a èko-osjeèku te je uzdigao biskupiju Ðakova è -ko-osjeèku na metropolitansko sjedište, doki -

d a juæi naslov “bosansku”, a dodavši onaj os je -è ku, jer je Osijek najveæe središte Slavonije;do dijelio joj kao sufraganske biskupije Sr ij e m -s ku i Po`ešku biskupiju koje su do sada pripa -d ale crkvenoj pokrajini Hrvatsko-slavonskoj;pr euzvišenog mons. Marina Srakiæa, do sa da š -n j eg biskupa ðakovaèko-srijemskog, imeno-vao je za prvog nadbiskupa metropolitu ðako -v a èko-osjeèkog.

3. Promijenio je naziv crkvene pokrajineHr vatsko-slavonske u Zagrebaèku crkvenupo krajinu, s metropolitanskim sjedištem u Za -gr ebu, a sufraganske biskupije su Kri`evaèka iVara`dinska.

Mario Roberto CassariApostolski nuncij u Hrvatskoj

VRHBOSNA 2/2008 65

SVETA

STO

LIC

A

Priopæenje Apostolske nuncijature u Hrvatskoj

Nova biskupija i metropolija

Biskupska konferencija Bosne i He rce go v i -ne odràla je od 10. do 12. oùjka 2008. u kuæisu sreta Emaus u Potocima kod Mostara svoje42. redovno zasjedanje pod predsjedanjemna dbiskupa metropolita vrhbosanskog kardin -a la Vinka Puljiæa. Osim èlanova BK BiH, na za -sj edanju su sudjelovali: nadbiskup metropolitbe ogradski mons. Stanislav Hoèevar, predsje -d nik Meðunarodne biskupske konferencije sv.Æi rila i Metoda sa sjedištem u Beogradu, i ši be -n ski biskup mons. Ante Ivas, delegat Hrvatskebi skupske konferencije. Zbog zdravstvenih ra -z loga na zasjedanju nije sudjelovao najavljenide legat Talijanske biskupske konferencijemons. Marco Mazza, biskup iz Fidenze.

Tijekom zasjedanja s biskupima se susreo iapostolski nuncij u Bosni i Hercegovini koji jepr enio poruku i blagoslov Svetog Oca za Cr k -vu i ljude u ovoj zemlji. Biskupi su s radošæu iza hvalnošæu primili vijest da æe, na poziv Mi -ni starstva vanjskih poslova BiH, od 26. do 29.tr avnja ove godine u Bosni i Hercegovini bo ra -v iti tajnik Svete Stolice za odnose s dràvama(“ministar vanjskih poslova”) nadbiskup Do -mi nique Mamberti.

Biskupi su saslušali izvješæe biskupa Ivasakao predsjednika Odbora za mlade HBK o do -b roj suradnji s Uredom za mlade BK BiH tepo zivaju mlade da se, koji mogu, pridruè su -s r etu hrvatske katolièke mladeì u Vara`dinukr ajem travnja kao i Svjetskom danu mladih uSy dneyu u srpnju ove godine.

Zahvaljujuæi delegatima susjednih Bisk up s -k ih konferencija, koji su prenijeli izraze blizinei solidarnosti, biskupi su odredili da delegat naslj edeæem zasjedanju Hrvatske biskupske ko -n f erencije bude banjaluèki biskup mons. dr.Fr anjo Komarica, a na zasjedanju Me ðu na ro d -ne biskupske konferencije sv. Æirila i Metodamo ns. dr. Ratko Periæ, biskup mostarski. Bis k -up Komarica takoðer æe sudjelovati kao deleg -at na 97. Njemaèkom katolièkom danu koji æese odràti od 21. do 25. svibnja 2008. u Os na br -ü cku. Pomoæni biskup vrhbosanski mons. dr.Pe ro Sudar, kao promicatelj katolièkog školst-va u BiH, bit æe delegat na Europskom kongre-

su katolièkih škola koji se odràva od 30. stud -e nog do 2. prosinca 2008. u Rimu.

Biskupi su odluèili da svoj godišnji susret sèla novima Konferencije viših redovnièkih po -gl avara i poglavarica odrè 21. travnja 2008. uku æi susreta Emaus kod Mostara.

U okviru sljedeæega zasjedanja Biskupskeko nferencije u Banjoj Luci odràt æe se 14. srp-nja 2008. Studijski dan o “Obitelji kao zajedni-ci ljubavi”. Buduæi da 2009. godine pada 30.ob ljetnica velebna slavlja “Branimirove go d i -ne”, iz koje je posebno zapamæena poruka:Hr v atska katolièka obitelj dnevno moli i ned-je lj om slavi misu, biskupi podsjeæaju du šo br -i` n i ke i sve katolièke obitelji na taj zajednièkizavjet i potièu na intenzivniji rad tijekomovoga dr ugog dijela Trogodišnje duhovneobnove na ših obitelji, zapoèete na svetkovinuPr e s v e t o ga Trojstva 2006. godine.

Biskupi su razmotrili i odobrili Statut nadbi -s k upijskog sjemeništa “Petar Barbariæ” uTravniku.

Saslušavši izvješæa o radu svih Vijeæa i Ko -m i sije “Justitia et Pax” tijekom 2007. godine iizr aàvajuæi zahvalnost svim vijeænicima zanji hov doprinos, biskupi su dali potrebne sm -je rnice i podràli provoðenje predloènih ini -ci jativa u skladu s crkvenim odredbama i tr en -u t aènim moguænostima.

Direktor Caritasa BK BiH upoznao je bi sk u -pe s projektima koji se provode u suradnji s bi -s k upijskim Caritasima s osobitim naglaskomna borbi protiv ovisnosti. Zahvaljujuæi svimka ritativnim djelatnicima, a posebno onimako ji rade s ovisnicima i onima na rubu društ-va, biskupi iznova pozivaju sve mjerodavnein stitucije na sustavnu borbu protiv ovisnosti,a pastoralne djelatnike na još zauzetiji rad nadu hovnoj obnovi, posebno mladih osoba. Iz r -a zili su i zahvalnost Hrvatskom Caritasu i sv -im ljudima koji su materijalnom i molitvenompo tporom tijekom Tjedna solidarnosti s Cr k v -om i ljudima u BiH pokazali svoje zajedništvo.

Saslušali su i godišnje izvješæe DirektoraNa cionalne uprave Papinskih misijskih djelate zahvalili za rad njemu i svim misijskim djel -

66 VRHBOSNA 2/2008

BK

BIH

Priopæenje s 42. redovnog zasijedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercehovine

a tnicima potièuæi na još sna`niju misijsku ani-maciju i jaèanje svijesti o misijskom poslanjuCrkve.

Osvræuæi se na crkvene prilike u sadašnjemdr uštveno-politièkom trenutku, biskupi sma t -r aju svojim pravom i obvezom izricati moralnisud pa i o stvarima koje se odnose na politièkipo redak, kada to traè temeljna prava ljudskeos obe ili spas duša. Svjesni da nepravedno un -u tarnje ureðenje ove zemlje ovisi prije svega oon ima koji imaju politièku vlast i moæ, potièusve èlanove svojih biskupijskih zajednica da,po put svojih predaka kroz povijest, vlastitopo uzdanje stave prije svega u Boga koji vodiì votni tijek svakoga naroda, svakoga èovjekai cijeloga èovjeèanstva. Hrabre sve koji mo lit v -om i djelima solidarnosti i ljubavi èine Crkvu

pr epoznatljivom kao izraz Bo`je prisutnosti usvi jetu. Pozivaju na sna`niju zauzetost za ì -vot, na ljubav prema svomu domu, zavièaju ido movini, na izgradnju unutarnjega zajedniš -t va i otvorenost prema drugima i drugaèijimana putu dobra. Ponovno apeliraju na domaæe ime ðunarodne predstavnike vlasti da se, u pla -n iranju buduænosti ove zemlje, vode istinsk -om èljom za ostvarenjem jednakopravnostisv ih njezinih naroda i graðana kao jedinog te -melja za pravedan suìvot.

Biskupi su 10. oùjka u mostarskoj katedraliMa rije Majke Crkve slavili zajednièku Eu h a ri -s tiju koju je predvodio kardinal Puljiæ, a ho m -i liju je odrào nadbiskup Hoèevar.

kta

VRHBOSNA 2/2008 67

BK

BIH

Izjava komisija “Iustitia et pax” Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije o stradanjima i prikriven-im grobištima iz II. svjetskog rata i poraæa

O pravu na grob i o du`nosti pijeteta

Buduæi da je Parlamentarna skupština Vi je æaEu rope, te najviše demokratske politièke in te gr a c -ije našega kontinenta, veæ u dva navrata - re zo lu -c ij ama od 27. lipnja 1996. o “mjerama za demon t -ira nje naslijeða bivših komunistièkih totalitarnihre ̀ ima”, kao i od 25. sijeènja 2006. o “neophodnos-ti meðunarodne osude zlo èina totalitarnih ko m u -n i stièkih reìma”:

- upozorila da meðunarodna zajednica nije os -u dila zloèine komunizma, kao što je to uèinila gl -ede zloèina nacizma;

- naglasila da europska javnost nedovoljno po -zn aje i slabo je svjesna ovih zloèina;

- preporuèila ka`njavanje zloèina komunizma,re habilitaciju bez suda ubijenih i nevino os uðenih`r tava, kao i restitutio in integrum sv ih obespr av -lj e nih i opljaèkanih osoba;

- inzistirala da `rtve komunistièkog terora im -aju pravo “na suæut, razumijevanje … po è ast ... ipr iznanje njihove patnje”;

- upozorila da je osuda zloèina komunizma ve -oma va`na za odgoj mladih naraštaja; buduæi daje Hrvatski sabor 30. lipnja 2006. go dine donio De -kl a raciju o osudi zloèina poèinjenih tijekom tota li -t arnoga komunistièkog poretka u Hrvatskoj, od1945. do 1990. godine; te buduæi da je slovenski

Dr ̀ avni zbor donio 2003. godine Zakon o vojnimgr obištima, naše tri komisije “Iustitia et pax” smat -r a ju sv ojim ljudskim pravom i moralnom du ̀ n oš -æu izjaviti sljedeæe:

1. Otkriti istinu o `rtvama i utvrditi njihov id -en titet. U završnom razdoblju Drugoga sv je t skogra ta (od jeseni 1944. g.), u kojem Ko m u n istièka pa -r t ija i partizanska vojska zauzimaju vl ast u Bosni iHe rcegovini, Hrvatskoj i Sl o v e n iji, komunistièkire ̀ im provodio je sustavne i ma sovne represalijenad osobama koje su pro iz voljno oznaèene “naro -d n im neprijateljima i ra tnim zloèincima”. U ovukat egoriju pr os k ri b i ranih i unaprijed osuðenihlju di taj reìm nije u brajao samo vojne, politièke ilièi novnièke pr i p adnike razlièitih struktura koje suu ratu su ra ðivale s totalitarnim silama Osovine ibi le su p rotstavljene partizanskom pokretu, nego ive lik broj graðana koje je taj reìm po raznim kr -it erijima - kao što su svjetonazor, imovno sta nje,po litièki stavovi itd. - smatrao su p a r n i è k im is k lju -è i vomu komunistièkom poretku. Na k on što je ov -aj reìm zauzeo pojedina podruèja, od najteìhob lika njegova terora, bez suda i suðenja i ug la vn -om bez ikakve skupne ili po je dinaène evidencije,na brojnim stratištima, na “kri`nim putovima” i ura znim logorima po sebno su teško stradali Hrvati,

ali i pripa d n i ci drugih naroda - u Makedoniji, naKo sovu, u Sr biji i Vojvodini, zatim i u Sloveniji.

Naše komisije smatraju da je jednako ne do s t -oj no i nedopustivo precjenjivati, kao i p o d cj e nji -vati znaèenje i broj svih ovih `rtava te da je je dinoo pravdano izvršiti njihovo savjesno po p i sivanje,za što još uvijek nije kasno. Imajuæi na umu da jeko munistièki reìm u to doba na su stavan naèinpr ipremao, organizirao i pr ov o dio teror i represi-ju nad vlastitim narodima, kao tzv. “drugu fazure volucije”, te da je na èe lu tog zloèinaèkog poth -v a ta stajao partijsko-vo jni i, kasnije, partijsko-po -li cijski vrh reìma - o èemu nedvojbeno svjedoèeju goslavenski i s t rani dokumenti - moguæe je“razumjeti” na r av i razmjere zloèina koji su poèin-je ni. Ipak, ne tr eba smetnuti s uma èinjenicu da jei komuni s t ièka ideologija od samoga svojeg po -èetka u sv oj sustav ugradila teror i zloèin.

2. Grobišta, `rtve i àlovanje. O razmjerima ta -da poèinjenih ratnih zloèina i zloèina protiv èo vje -è nosti te o naravi tadašnjeg reìma na jo è itije gov-ori velik broj prikrivenih i do danas ne oznaèenihgr obišta na podruèju Slovenije, ali i Hrvatske teBo sne i Hercegovine. Ta grobi š ta svjedoèe o na jt -e ̀ oj vrsti zloèina - sustavnim masovnim p o g u bl j -e njima. U proteklih 17 go dina, na razlièite je na è -ine evidentirano te di jelom locirano pribli`no1300 ovakvih grobi š ta, najviše u Hrvatskoj (višeod 700) i u Slo ve n iji (preko 500), meðu kojima suvj e rojatno najmasovnija ona na Koèevskom rogu,u Te zn om kod Maribora, u Maceljskoj šumi i u Ja -z o v ki. Procjenjuje se da je ovo tek dio pr ik ri v e n ihgr obišta nad kojima su tijekom i krajem rata te upr voj godini poraæa ubijani pripadnici po ra ̀ enehr vatske, slovenske, crnogorske i nje m a èke vo js -ke, kao i brojni civili, hrvatske i dr ug ih nacional-nosti.

Masovna grobišta èesto su kasnije bila ra za ra -na, uništavana, pretvarana u smetlišta (npr: Hu si -na jama kod Sinja) i prikrivana na razne na èine pa`rtve i njihovi grobovi jednostavno “nisu posto-jali”. Obitelji pobijenih, ako su i zn ale ili pretpo st -a vljale gdje se nalaze grobišta, ni su ih smjele posj -e æivati ni obiljeàvati. Ipak, ni strah od reìma, nipr otok desetljeæâ nisu po tisnuli u zaborav te `rtvekod njihove rodbi ne i prijatelja, ali ni kod još uvi-jek ustrašenih sv jedoka, ili pak poèinitelja zloèina.

Naše komisije drè potrebnim identificirati svapr ikrivena grobišta, obiljeìti ih primjerenim sp o -m en-obilje`jima te omoguæiti od rà va nje pogreb-nih obreda svih vjera i iskazivanje p ij eteta prema`r tvama. Tamo pak gdje su ost a t ci `rtava rasuti na

ne primjerenim i n ep ri st u p a ènim mjestima, kaošto su kraške jame / fo j be, tenkovski rovovi, na pu -št eni rudnici... ko m i sije smatraju da je potrebnoek shumirati po s m rtne ostatke `rtava i dostojno ihpo kopati, dok tamo, gdje je to moguæe, potrebnoje o jav nom trošku obaviti identifikaciju `rtava.Sv e to s ciljem da se omoguæi obiteljima da pr o` -ive àlovanje zbog gubitka svojih oèeva i majki,br aæe i sestara, sinova i kæeri, koje nisu mo gle pr -o ̀ ivjeti zbog neizvjesnosti o mjestu i vr emenupo gubljenja, zbog zavjere šutnje o zlo èinu, pa iza brane samog spominjanja umorenih.

3. Pravo, šutnja i istina. U ovoj godini obilje ̀ a -va nja 60. obljetnice Opæe deklaracije o ljud s k impr avima Ujedinjenih naroda, koja u sr ed i š te svoj -e ga civilizacijskog i humanistièkog pr o glasa stavl-ja naèelo da su “sva ljudska biæa ro ðe na slobodnai jednaka u dostojanstvu i pr avima”, a posebicene otuðivu pravu na ìvot, sl obodu i osobnu sigu -r nost, potrebno je ponovo se suoèiti s nepravda -ma i zloèinima total it a r nih reìma, pa tako i s ko -m unistièkim zloèinima i uèincima komunistièkepr ošlosti. To tim vi še i tim prije što su u našim dr -` a vama zloèini fašizma i nacizma i njihovih lo k a -l nih sa ve z n ika istraèni i dokumentirani, a mjestast ra d a nja poznata i obiljeèna, dok gotovo ništata k va nije uèinjeno glede zloèina komunizma.Na protiv, njegovi zloèini se u javnome mnije njusu stavno pravdaju antifašizmom. Takvo pr ik a z i v -a nje jedne od totalitarnih ideologija te pri -krivanje i pravdanje njezinih zloèina ote ̀ ava de -m ok ra t s ke procese i pomirenje na ovim pro -storima.

Zbog toga komisije “Iustitia et pax” bosans ko -h e rcegovaèke, hrvatske i slovenske bis ku ps ke k o -n ferencije èle u ove dane komemoriranja svihpa tnji i stradanja te obiljeàvanja str ati šta i logoratr iju totalitarnih reìma, pa tako i “kri`nih puto-va” i Bleiburga - kao znamena is k azane ideološkemr ̀ nje i nepriznate etnièke “is trage” - ukazati dapr avo na ljudsko dostoj a nstvo, koje je temeljnoet ièko naèelo, ima sv a ka ljudska osoba i nakonsm rti. Stoga, da bi se pr ekinulo omalovaàvanje išu tnja o ovim ne pr i znatim `rtvama rata i poraæate omoguæilo pr avo na javnost i na pijetet, komisi-je èle po ta knuti institucije triju dràva na objek -t i vno i cje lovito istraìvanje tih ratnih zloèina i zl -o èina protiv èovjeènosti, da se ustanove povije s neèi njenice i na osnovi njih razvija pedagogija po m -ir enja i oprosta. Komisije drè da inst it u cije trijudr ̀ ava trebaju zapoèeti ili nastaviti do sadašnja is -t r aìvanja o ovim `rtvama te ut vr diti èin jenice o

68 VRHBOSNA 2/2008

BK

BIH

VRHBOSNA 2/2008 69

zl o èinima i njihovim ideol o š kim i materijalnimpo èiniteljima.

4. Zloèin, kazna i pamæenje. Sukladno civili z -ac ijskim dostignuæima i meðunarodnom pr a vu,ra tni zloèini, zloèini protiv èovjeènosti i zl o èin ge -n ocida ne zastarijevaju. Utoliko još uvijek stoji ka -z nena odgovornost inicijatora, or g a nizatora i poè -in itelja zloèina kojima su u “dr u goj fazi revoluci-je” obezglavljivali narod, un i š tavajuæi int eli ge nc -iju i sve potencijalne proti v nike i su parnike. Istota ko stoji odgovornost i sv ih onih koji su u strukt -u rama triju totalita r n ih reìma, temeljem ideolo -ške mr`nje i “pr a va” na etnièku osvetu nareðivalii provodili ta k ve zloèine. Ko mi s ije smatraju da te -š ku krivnju snose i voðe po ra ̀ e nih reìma, tamogdje su oni naredili po vla èenje st otina tisuæa vo -jnika i civila, a potom sami pobje gli, prepuštajuæiob ezglavljenu vojsku i izbjeglice nji hovoj, na ̀ a -lost predvidivoj sudbini. Velika od g o vor n o st zazl oèine leì i na sa ve zn ièkim, politi è kim i vo jnimvo ðama, koji su - po do go voru o vr aæ a nju protiv -ni èkih vojska u zemlju njihova dje lo vanja - prov-eli prisilnu repatrijaciju izbjeglih vo jnika i civila, aznali su, ili mogli znati, da æe iz ruèenja rezultiratim a sovnim odmazdama i po gubljenjima, kao pre -d vidivom nastavku pa r ti za nskih, ideološki i na ci -o nalistièki motivira n i h zloèina, koji su zapoèeli imn ogo prije za vr šetka rata.

Buduæi da do sada, zbog skrivanja istine i ne -ka ̀ njavanja komunistièkih zloèina, bilo on ih po l -it i èkih voða, koji su nareðivali ili tolerirali zloèine,bilo poèinitelja, još nisu poznate mn oge èinjenicei okolnosti masovnih zloèina, ko misije ukazuju nava ̀ nost funkcioniranja pr avnih dràva Bosne iHe rcegovine, Hr va ts ke i Slovenije te poštivanjana cionalnih za ko na, rezolucija Vijeæa Europe iusv ojenih kon v e ncija Ujedinjenih naroda o neza -st a rivosti ratnih zloèina i zloèina protiv èovjeènos-ti (1968.) i o genocidu (1948.). Komisije meðutimsm atraju da u njihovim dràvama, uzka`njavanje zl o èinaca - kao što se još uvijek prak-ticira u de m o kratskim zemljama poputFrancuske, Nje m a è ke, SAD-a - prije svega trebastvoriti uvjete za à lo vanje i pijetet prema `rtva-ma, ali isto ta ko i ra z o t kriti mehanizme i odgov-ornost za zl o èine, tj. ut v rditi povijesne èinjenice ius p os t a viti kolektivno pa mæenje narodâ.

5. Put pomirenja i opraštanja. Zbog svega na -ve denog - civilizacijskog pologa, zahtjeva me ðu -na r odnog prava te zavjere šutnje o zlo èi n ima sa -

mo jednog od triju totalitarizama koji su opusto š -i li našim dràvama - a polazeæi od kr š æanske du -`n osti opraštanja i od potrebe po mirenja us m je r -en ih ne samo na èišæenje pa m æenja i osobni mir,ne go i na sprjeèavanje mr`nje i osvete, te od pr a -va na grob i pijetet, ko misije èle potaknuti još ì -ve poèinitelje i oè evidce zloèina na svjedoèenje o`rtvama, o mj estima i vremenu, kao i o institucija-ma, jed i n icama i osobama koje su nareðivale i po -èi n i le zloèine. Komisije podsjeæaju na nedavna is -k ustva mnogih komisija u svijetu (Ju`noafrièkaRe publika, Gvatemala, Èile, Argentina, Sa l v ador,Sje verna Irska…), koje su pod motom Is tina i po -mirenje pridonijele saznanju povije s ne istine i po -stizanju graðanskog pomirenja. U tom smislu, anavlastito u svrhu identificira nja grobišta i `rtava,ko misije predlaù dr ̀ a v n i m vlastima da pokrenupostupak abolicije za is tinu te omoguæe pojedi-naènu aboliciju po kr e t aèima i poèiniteljima kojiiz nesu èinjenice o od govornosti, o grobištima ivre menu zloèina te o identitetu `rtava.

I na kraju, naše tri komisije odluèno osuðujusva tri totalitarizma i njihove ideologije, nji h o vuid olatriju klase, nacije i rase te sve njiho ve zloèine,kao što su to u tragièno vrijeme èin ili mnogi dobrilju di, mnogi katolici, laici, red o v nici, sveæenici i bi -s kupi, a navlastito zagre b a èki nadbiskup bl. Alo jz -ije Stepinac, mostarski bi skup Alojzije Mišiæ i gen-eralni vikar Lju b lja n s ke biskupije Anton Vovk.Komisije podsjeæaju da je èišæenje pamæenja krš -æa nska du`nost, pa jednako odluèno osuðuju i zl -o è ine poèinje ne od strane katolika koji su - us u -prot kršæa n s k im naèelima i vrijednostima - potica -li, na r e ð ivali i poèinjali nezastarive zloèine protivì v ota, slobode i dostojanstva drugih, razlièitih - uratu, u logorima, na stratištima i na drugim m j es -tima stradavanja nevinih ljudi.

U Zagrebu, 13. svibnja 2008.

Mons. dr. Vlado KošiæPredsjednik Komisije HBK “Iustitia et pax”

Mons. dr. Anton StresPredsjednik Komisije SŠK “Praviènost in mir”

Mons. dr. Pero SudarPredsjednik Komisije BK BiH

“Iustitia et pax”

BK

BIH

Susret hrvatske katolièke mladeì u Vara`dinu

“Bijahu postojani...” (Dj 2,42)

Vara`dinska biskupija je domaæin Susreta hrvatske katolièke mladeì 26. i 27. travnja 2008.godine. Susret se priprema pod geslom “Bijahu postojani...” (Dj 2,42), kojim Vara`dinski biskupmons. Josip Mrzljak, u svojem pozivu na susret, èli potaknuti mlade da razmišljaju o va`nostiosobnog anga`mana, ustrajnosti i postojanosti u ìvotu po pozitivnom odgovoru na Isusovpoziv upuæen hrvatskim katolièkim djevojkama i mladiæima.

Okvirni program susreta:

Subota, 26. travnja 2008.- Dolazak i doèek skupina u Vara`dinu- Program pripreme za središnje slavlje- Središnje euharistijsko slavlje u 17.30 sati- Zajednièki program i druènje- Odlazak u pojedine ùpeNedjelja, 27. travnja 2008. - Druènje s mladima u ùpama- Sudjelovanje na ùpnim misama

Nadbiskupijski centar za pastoral mladih je organizator hodoèašæa mladih sa podruèja našeNadbiskupije na susret hrvatske katolièke mladeì u Vara`dinu. Do sada je NCM “Ivan PavaoII” podijelio po svim ùpama i crkvenim institucijama na podruèju Nadbiskupije promotivnimaterijal za ovaj susret te prigodne knjiìce s pripravnim katehezama za rad s grupama mladihkoji su zainteresirani sudjelovati u ovom dogaðaju. Organizacijski odbor Susreta hrvatskekatolièke mladeì u Vara`dinu je odredio 3. oùjka završnim rokom prijave mladih. Do tada sesa podruèja naše nadbiskupije prijavilo oko 800 mladih. Sve informacije o organiziranjuhodoèašæa moète dobiti svakim radnim danom od 9:00 do 15:00 u NCM “Ivan Pavao II” na tel.033 766 225, putem email: [email protected] ili na web stranici: www.mladicentar.org

Ovim pozivam pastoralne djelatnike odgovorne za pastoral mladih i za grupe mladih koji æesudjelovati na ovom susretu iz naše Nadbiskupije da što bolje pripreme mlade za ovaj velikidogaðaj. Neka Susret hrvatske katolièke mladeì u Vara`dinu bude na obogaæenje svim mladi-ma Vrhbosanske nadbiskupije.

Vinko kardinal Puljiænadbiskup vrhbosanski

Dr. Zdenko Spajiæ, kancelar

70 VRHBOSNA 2/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

26. i 27. travnja 2008. godine

Datum: 1. travnja 2008.Broj: 348/2008

“Primit æete snagu Duha Svetoga koji æe siæi na vas i bit æete mi svjedoci” (Dj 1,8)

Nakon nezaboravnog iskustva zajedništva i molitve na Susreta hrvatske katolièke mladeè uKo mušini 2007. godine, radosno Vas pozivam na slavlje 37. Dana mladih naše nadbiskupije uGo spino svetište u Komušinu na Kondìlo 31. svibnja 2008. godine. pod geslom Svjetskog danaml adih u Sydney-u: “Primit æete snagu Duha Svetoga koji æe siæi na vas i bit æete mi svjedoci”(Dj 1,8). Kako bismo se što bolje organizirali i pripremili za taj dogaðaj i dali svoj doprinos da gauè in imo plodnim i blagoslovljenim za èitavu našu dijecezu donosimo najprije:

Okvirni program hodoèašæa:Petak, 30. svibnja 2008: 20.00 - molitveno bdijenjeSubota, 31. svibnja 2008:9.00 - kratko pokornièko bogoslu`je te moguænost za sakrament pomirenja 10.00 - polazak procesije na brdo Kondìlo, sveto misno slavlje (predvodi Vinko kardinal

Puljiæ, nadbiskup vrhbosanski) i povratak ùpskoj crkvi14.00 - duhovno-kulturni program (završetak oko 1700 )

U skladu s tim odreðenjem:1. neka ùpnici i ostali pastoralni djelatnici odgovorni za pastoral mladih na vrijeme oglase,

po zovu i pripreme mlade na ovo hodoèašæe te organiziraju prijevoz na razini ùpe ili dekanata;

2. podsjeæam ùpnike da je Komušina-Kondìlo dijecezansko Gospino svetište te da je hodoèašæe mladih obvezatni dio pastoralnog plana naše nadbiskupije;

3. neka se svi sveæenici-hodoèasnici spremno i bez oklijevanja stave na raspolaganje za pojedinaèno slavlje sakramenta pomirenja koje æe biti u ùpskoj crkvi izmeðu 900 i 1000; za vrijeme misnog slavlja u Kondìlu oèekujem da ispovijedaju sveæenici iz Usorskog dekanata, jer oni imaju moguænost stiæi u vlastite ùpe slaviti svetu misu;

4. ove godine æemo ponovno organizirati i molitveno bdijenje koje æe poèeti u petak u 2000 sati u ùpnoj crkvi u Komušini; mladi koji se odluèe doæi neka ponesu sa sobom vreæe za spavanje;

5. sveæenici koji èle koncelebrirati na Kondìlu neka sa sobom ponesu vlastito misno ruho bijele boje;

6. ùpnici ùpa iz kojih mladi sudjeluju u prinosu darova neka na vrijeme priprave svoje mlade za tu slu`bu; poèljno je da oni budu u narodnoj nošnji svoga kraja;

7. po povratku procesije s Kondìla mladima æe prema moguænosti biti ponuðen jednosta-van obrok dobrotom naših sponzora i dobroèinitelja;

8. u duhovno-kulturnom programu koji poèinje u 14.00 sati mogu sudjelovati svi koji se unaprijed najave u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II, Gataèka 18, Sarajevo, tel. 033 766 225 ili preko email: [email protected]; prijave se prima-ju do 25. svibnja (ukljuèivo),a prijave na licu mjesta neæe se uzimati u obzir;

9. duhovno-kulturni program zamišljen je prije svega kao koncert duhovnih i drugih skladbi; prema tome, mogu se prijaviti bendovi, pjevaèke grupe i slièno; prijavu za sud-jelovanje u tom programu moè izvršiti jedino ùpnik ili ùpski vikar, a prijavljuje se

VRHBOSNA 2/2008 71

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

37. dan mladih Vrhbosanske nadbiskupije Komušina-Kondìlo, 31.svibnja 2008.


precizan sadràj programa koji se kani izvoditi (npr. toène nazive i vrstu skladbi);10. u okviru duhovno-kulturnog programa biti æe proglašeni autori najboljih literarnih i

likovnih radova (prema natjeèaju objavljenom u Katolièkom tjedniku), kojima æe biti uruèene nagrade;

11. buduæi da je ovo prije svega molitveno-pokornièko hodoèašæe kojemu je cilj produbiti i uèvrstiti naše vjernièko zajedništvo, voditelji hodoèasnièkih grupa neka priprave mlade za dolièno ponašanje, u skladu sa svetošæu mjesta i dogaðaja;

12. oèekujem da se ðakoni i bogoslovi obiju bogoslovija i sjemeništarci obaju sjemeništa ukljuèe u ovo hodoèašæe te se nesebièno stave na raspolaganje za pomoæ i suradnju;

Naše 37. dijecezansko hodoèašæe mladih gospi Kondìlskoj i sve hodoèasnike stavljam podnjezinu zaštitu i zagovor, uvjeren da æe Majka Kristova i naša izobilno posredovati svima namapotrebne milosti i tako nam dati snage suoèavati se sa svakodnevnicom.

Uz srdaène pozdrave svima rado podjeljujem svoj pastirski blagoslov.

Vinko kardinal Puljiæ nadbiskup vrhbosanski


72 VRHBOSNA 2/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Molitva i prikupljanje pomoæi za trpeæu crkvu u Kini

Datum: 15. svibnja 2008.Broj: 565/2008

Na poticaj Kardinala Tarcisia Bertonea, dràvnog tajnika Svete Stolice (br.62.890/07), biskupiBK BiH su donijeli odluku na 41. redovnom zasjedanju (od 28. do 30. studenog 2007) da seprigodom spomendana BDM Pomoænice kršæana (24. svibnja), zaštitnice Kine, ujedinimo umolitvu za trpeæu Crkvu u Kini. Ovim obavještavam sve ùpnike i pastoralne djelatnike teodreðujem da se u nedjelju 25. svibnja 2008. godine na svim Misama posebno moli za trpeæuCrkvu u Kini. Neka se pozove i vjerni puk da se u osobnim i obiteljskim molitvama ujedinimou toj nakani.

Uz sva redovna prikupljanja, neka se prikupi posebna milostinja za pomoæ Katolièkoj Crkviu Kini. Sredstva treba èim prije dostaviti u Ordinarijat, kako bi preko Apostolske Nuncijatureproslijedila Svetoj Stolici za odreðenu nakanu.

Mi koji smo iskusili što znaèi svjedoèiti svoju vjeru u komunistièkom reìmu, trebamo imatiosjeæaj za Crkvu u Kini koja se nalazi u istom sustavu. Neka to bude izraz naše zahvalnosti, jersmo i mi bili potpomagani u tim teškim vremenima, pa i sada.

Uz iskreni pozdrav, na sve zazivam obilje Bo`jeg blagoslova!

Vinko kardinal Puljiænadbiskup vrhbosanski


VRHBOSNA 2/2008 73

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Molitva Našoj Gospoði Sheshenskoj

Najsvetija Djevice, Majko Utjelovljene Rijeèi i naša Majko, duboko štovana nazivom “Po m oæ -n i ce kršæana” u Svetištu Sheshena, prema kojemu s pobo`nom naklonošæu gleda cijela Crkva uKi ni, dolazimo pred Tebe da bi molili Tvoju zaštitu. Upravi svoj pogled na Narod Bo`ji i vodi gama jèinskom skrbi na put istine i ljubavi, kako bi u svakoj okolnosti bio kvasac harmoniènog su -ì vota svih graðana.

S poslušnim “da” izgovorenim u Nazaretu, Ti si dopustila vjeènom Sinu Bo`jemu da uzmetij e lo u Tvojoj djevièanskoj utrobi i da tako u povijesti zapoène djelo Otkupljenja, na kojem sipo t om suraðivala revnom odanošæu, prihvaæajuæi da maè boli probode Tvoju dušu, sve do sam-rt n og èasa Krià, kada si na Kalvariji stajala uspravno pored svoga Sina koji je umirao da bi èov-jek ìvio.

Otada Ti si postala, na nov naèin, Majka svih onih koji u vjeri primaju Tvoga Sina Isusa i prih -v aæaju slijediti ga uzimajuæi njegov Kri` na ramena. Majko nade, koja si u tami Velike subote išlas nepokolebljivim povjerenjem u susret Uskrsnom jutru, podari svojim sinovima sposobnost dau svakoj situaciji, makar ona bila najtamnija, raspoznaju znakove ljubazne prisutnosti Bo`je.

Naša Gospoðo Sheshenska, podupri bri`ljivost svih onih u Kini koji, u svakodnevnim napor-ima, nastavljaju vjerovati, nadati se, ljubiti, da se nikad ne boje govoriti svijetu o Isusu i Isusu osv ijetu. U kipu koji nadvisuje Svetište Ti podrì u visini svoga Sina, predstavljajuæi ga svijetu sra širenim rukama u èinu ljubavi, pomozi kineskim katolicima da budu vjerodostojni svjedoci telju bavi, odràvajuæi se ujedinjeni s Petrovom stijenom na kojoj je sazidana Crkva. Majko Kine iAzije, moli za nas sada i uvijek. Amen!

Primanje kandidata u Nadbiskupijsko sjemenište “Petar Barbariæ” - Travnik

Ovim podsjeæamo ùpnike i pastoralne djelatnike da je za upis sveæenièkih kandidata Vrh -bo s anske nadbiskupije za godinu 2008/2009 u Nadbiskupijsko sjemenište “Petar Barbariæ” u Tr -a v niku potrebno dostaviti sljedeæe:

1. Krsni list s podatkom o sakramentu svete potvrde;2. izvod iz matiène knjige roðenih;3. vlastoruèno napisana molba za prijem, u kojoj je opisan ìvotni put kandidata;4. svjedod`ba 8. razreda osnovne škole (ili završenog razreda srednje škole iz koje kandi

dat prelazi u sjemeište),5. uvjerenje o završenom 5. 6. i 7. razredu;6. potvrda kompetentnog lijeènika o fizièkom i psihièkom zdravlju kandidata;7. pismena izjava roditeja da se slaù sa sinovom odlukom i da æe pomagati šklovanje;8. ùpnikova preporuka, mišljenje o religioznom i moralnom profilu kandidata i obitelji,

kao i njihovo materijalno stanje9. dvije fotografije (kao za osobne dokumente)

Buduæi da Ordinarij prima kandidate u sjemenište, sve prijave potrebno je dostaviti ovomOrdinarijatu.

Molimo sve ùpnike da na vrijeme dostave dokumete kako bi se pravovremeno proveo pos-tupak.

S poštovanjem,Predrag Stojèeviæ, vicekancelar

74 VRHBOSNA 2/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Primanje kandidata u Vrhbosansko bogoslovno sjemenište - Sarajevo

Datum: 15. svibnja 2008.Broj: 566-2/2008

Ovim podsjeæamo ùpnike i pastoralne djelatnike da je za upis sveæenièkih kandidataVrhbosanske nadbiskupije u Vrhbosansko bogoslovno sjemenište za godinu 2008/2009 uSarajevu potrebno dostaviti sljedeæe:

1. Krsni list s podatkom o sakramentu svete potvrde;2. izvod iz imatiène knjige roðenih;3. vlastoruèno napisana molba za prijem;4. maturalna svjedod`ba i svjedod`ba o sva èetiri poloèna razreda srednje škole;5. kratki ìvotopis za one koji su bili u sjemeništu a duì za one koji tek sad namjeravaju

krenuti putem sveæeništva6. potvrda kompetentnog lijeènika o fizièkom i psihièkom zdravlju kandidata;7. ùpnikova preporuka, mišljenje o religioznom i moralnom profilu kandidata i obitelji,

kao i njihovo materijalno stanje8. dvije fotografije (kao za osobne dokumente)

Buduæi da Ordinarij prima kandidate u VBS, sve prijave potrebno je dostaviti ovomOrdinarijatu.

Molimo sve ùpnike da na vrijeme dostave dokumete kako bi se pravovremeno proveo pos-tupak.

S poštovanjem,

Predrag Stojèeviæ, vicekancelar

Duhovna obnova ministranata

Travnik od 19. do 21. lipnja 2008

Datum: 09. lipnja 2008.Broj: 642/2008

“On mi je oruðe izabrano da ponese ime moje pred narode” (Dj 9,15)

Steèena iskustva iz prošlih godina o “Duhovnoj obnovi ministranata” ohrabruju nas i sna`nopotièu da ga organiziramo i ove godine. Za organizaciju i realizaciju toga programa zaduìo sambiskupskoga vikara za personal preè. Marijana Pejiæa te cijeli odgojni tim iz našega sjemeništa uTravniku. @upnike ovim pozivam da daju svoj vlastiti doprinos uspješnom i plodonosnom ost-varenju tog nadbiskupijskog pastoralnog programa te od svih oèekujem pastoralni àr ipo`rtvovnost.

Spomenuta ekipa predloìla mi je niz elemenata za pripravu i realizaciju programa pa ihovdje donosim kao pomoæ i orijentaciju ùpnicima.

VRHBOSNA 2/2008 75

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

- Termin odràvanja: 19. do 21. lipnja 2008.- Dolazak je 19. lipnja u predveèerje (najkasnije do 1900 sati).- Odlazak je 21. lipnja poslije ruèka (u 1230 sati).

- Mjesto odràvanja: sjemenište Petar Barbariæ u Travniku.- Sadràji: program je duhovno-rekreativnog karaktera. - Dob sudionika: samo djeèaci koji su završili VI. i VII. razred osnovne škole.

- Mlaði æe imati priliku iduæih godina, a stariji su je veæ imali.- Ako ùpnici drè da slièan program treba organizirati i za starije srednjoškolce, neka

to pismeno predloè ovom Ordinarijatu.- Materija za kviz znanja: Neka sudionici dobro prouèe Hvalospjev ljubavi (1 Kor 13)- Prijavljivanje: ime ùpe i toèan broj sudionika prijaviti najkasnije do nedjelje 15. lipnja

ukljuèivo i to na slijedeæe telefonske brojeve: 030/518-823 (porta sjemeništa); tel/fax 030/511-845 (rektor); 030/518-104 (duhovnik).

Neka ùpnici striktno poštuju navedenu dob sudionika i neka ih pravodobno prijave. Sobzirom na ciljeve koje ovim programom èlimo postiæi, razumije se samo po sebi da je priklad-no ponašanje meðu glavnim kriterijima odabira sudionika.

Svjestan sam da je ùpnicima ovo još jedna obveza više. Ipak vjerujem da pastirska revnostni ovaj puta neæe izostati. U tom duhu na sve sudionike priprave i realizacije ovog pastoralnogprograma zazivam obilje Bo`jeg blagoslova.

Vinko kardinal PuljiæNadbiskup vrhbosanski


Odobrenje statuta Nadbiskupijskog sjemeništa “Petar Barbariæ” - Travnik


Nakon što su svoje mišljenje izrazile osobe ukljuèene u izradu Statuta, te dobivši suglasnostbiskupa BK BiH, ovim odobravam i potvrðujem Statut Nadbiskupijskog sjemeništa “PetarBarbariæ” u Travniku.

Statut stupa na snagu na dan smrti Sluge Bo`jeg Petra Barbariæa, 15. travnja 2008. godine.Ujedno neka se objavi u slu`benom glasilu Vrhbosanske nadbiskupije - Vrhbosna.

Poglavarima i sjemeništarcima kao i cijeloj sjemenišnoj zajednici èlim uspješno provoðenjeu ìvot i ravnanje prema ovom Statutu.

@eleæi svima obilje Bo`jeg blagoslova iskreno pozdravljam!

Vinko kardinal Puljiæ,nadbiskup vrhbosanski


76 VRHBOSNA 2/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Statut Nadbiskupijskoga sjemeništa Petar Barbariæ - Travnik

I. Uvod

Apostolskim pismom pape Lava XIII. Ex hac augusta od 5. srpnja 1881. obnovljena je redovi-ta crkvena uprava u Bosni i Hercegovini te je odreðeno da se otvori sjemenište za odgoj buduæihsv eæenièkih kandidata. Poèetak rada Nadbiskupskoga djeèaèkog sjemeništa u Travniku smatrase 3. listopada 1882. Zgrada za školu i sjemenište graðena je od 1882. do 1888. godine. Vodstvošk ole i odgoja sjemeništaraca bilo je povjereno ocima isusovcima. U poèetku je bilo mjesta za 96sj emeništaraca: za Vrhbosansku nadbiskupiju 64, a za Mostarsko-duvanjsku i Banjaluèku po 16.To je Sjemenište uspješno djelovalo do jeseni 1944., kada je, dolaskom partizana bilo zatvoreno,a isusovci protjerani. Za vrijeme komunistièke vlasti sjemenišna dobra dijelom su uništena i raz -n esena, a dijelom iskorištena za potrebe dràvnih škola koje su smještene u sjemenišnoj zgradi.

Godine 1991. donesena je odluka u Vrhbosanskom ordinarijatu o obnovi Sjemeništa uTravniku. Nakon dugih pregovora s graðanskim vlastima, i uz pomoæ Meðunarodne zajednice,u rujnu 1998. ponovo je otvoreno ono isto Sjemenište, koje je utemeljio sluga Bo`ji dr. JosipStadler, prvi vrhbosanski nadbiskup. Sjemenište je vlasništvo Vrhbosanske nadbiskupije, ali seu njemu odgajaju i kandidati za sveæeništvo drugih biskupija, posebno bosansko-hercegovaèk-ih. No, otvoreno je i kandidatima redovnièkih zajednica. Crkva je dobila (1998. godine) na ko ri -š t enje samo jednu treæinu zgrade i u tim prostorima otvoren je Katolièki školski centar (KŠC) sosnovnom školom i gimnazijom. Uza školu, u potkrovlju nadograðen je smještaj za sjem e n iš ta -rce. Buduæi da je u ovom sjemeništu bio školovan, i neposredno prije mature (1897. godine)umro na glasu svetosti sluga Bo`ji Petar Barbariæ, za koga je proces za proglašenje blaènim ot -v oren još prije Drugoga svjetskog rata, po njemu je dobilo ime novootvoreno Sjemenište kao icjelokupni KŠC.

II. Naziv, narav i svrha Sjemeništa

Èl. 1. Sjemenište u Travniku nosi naziv: NADBISKUPIJSKO SJEMENIŠTE PETAR BARBARIÆ.

Èl. 2. Sjemenište ima svoju upravu i svoj peèat.

Èl. 3. Upravu Sjemeništa, uz dogovor s drugim biskupima Metropolije, imenuje i razrješujeVrhbosanski Ordinarij.

Èl. 4. Nadbiskupijsko sjemenište jest crkvena odgojna ustanova u kojoj se odgajaju i školujuml a diæi koji su izrazili èlju da postanu sveæenicima te napisali molbu da budu primljeni kao ka -n didati jedne od gore spomenutih nad/biskupija ili redovnièkih zajednica. Sjemenište im sves-rdno pomaè da bi svoje zvanje bolje upoznali i mogli mu se velikodušnije odazvati.

Èl. 5. Proces odgoja u Sjemeništu teì ljudskom, intelektualnom i duhovnom rastu i sazrije-vanju.

Èl. 6. Sjemenišni odgoj je potrebno uskladiti sa školskim, ùpnim i obiteljskim kako bi sje-meništarcima pomogao da se, proìvljavajuæi sve dublje svoje krsno posveæenje i napredujuæi uapostolskom àru, odgovorno i slobodno opredijele za teološki studij i sveæenièki poziv.

VRHBOSNA 2/2008 77

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

III. Odgojitelji u Sjemeništu

Èl. 7. Ravnateljstvo u Sjemeništu saèinjavaju sljedeæi poglavari: rektor, vicerektor, prefekt/i,duhovnik i ekonom.

Poèljno je da poglavari, sukladno svojoj struci i spremnosti, uz obveze u radu sa sje-meništarcima, predaju u školi pojedine predmete kako bi stalno bili u tijeku intelektualnogasazrijevanja sjemeništaraca i njihova odnosa s drugim uèenicima KŠC-a Petar Barbariæ.

Èl. 8. Rektor je, snagom dekreta Nadbiskupa ordinarija i naravi slu`be, prvi odgovoran zausmjeravanje sjemenišne zajednice i usklaðivanje svih sudionika u odgoju sjemeništaraca.

Rektor po svojoj slu`bi:- promièe i organizira liturgijski ìvot sjemenišne zajednice;- saziva sastanke ostalih èlanova odgojiteljske ekipe, usklaðuje djelovanja, prati stanje i

usmjeruje djelatnosti u sjemenišnoj zajednici;- èlanovima ekipe povjerava konkretne zadaæe koje nisu navedene u Statutu;- provodi u djelo smjernice i zakljuèke dijecezanskoga biskupa i opæe Crkve;- zastupa Sjemenište pred crkvenim i dràvnim vlastima;- predlaè Ordinariju popunjavanje odgojne ekipe i naèine poboljšanja ìvota i rada;- redovito izvješæuje Ordinarije o stanju u sjemeništu, kao i o otpuštanju i razlozima

otpuštanja njihovih kandidata.

Èl. 9. Vicerektor, po svojoj slu`bi, upuæen je na usko suraðivanje s rektorom i, po potrebi,zamjenjuje ga u svim poslovima odgojne ekipe. On vodi glavnu brigu za cjelovito usklaðivan-je rada u odgoju, kontaktira sa ùpnicima i roditeljima sjemeništaraca, te se brine o materijal-nom stanju u sjemeništu.

Èl. 10. Prefekt jest èlan odgojiteljske ekipe, a njegove du`nosti jesu:- sudjelovanje u liturgijskom ìvotu sjemenišne zajednice;- izbliza praæenje njihova ìvota i rada, te im pomaè da se uklapaju u zajednièki ìvot;- upuæivanje sjemeništaraca u disciplinu sjemeništa i pomaganje da oèvrsnu u vršenju

svojih du`nosti;- zatim pratiti njihov školski uspjeh i pomagati im u svladavanju školskih zadataka, poseb-

no u stjecanju navike rada i odgovornoga vršenja du`nosti;- organiziranje i voðenje vanškolske djelatnosti u Sjemeništu: sportske aktivnosti, pjevan-

je, sviranje, priredbe, izleti, pohodi drugim ustanovama;- za pojedina podruèja trebaju pronalaziti osobe struène na tom podruèju, te ih ukljuèivati

u sjemenišnu djelatnost i pratiti njihov rad;- brinuti se o zdravstvenom stanju sjemeništaraca, njihovu pohaðanju nastave, te oprav-

davati razredniku njihov izostanak iz škole;- pratiti televizijske programe i odluèivati što sjemeništarci mogu gledati i koje filmove

nabavljati u gradu;- uèiti sjemeništarce lijepu ponašanju u ophoðenju s drugima, posebno sa starijima,

pravilnu ponašanju kod objeda i telefonskih razgovora (opæi i posebni bonton);- nadzirati uèenje i sviranje sjemeništarca i odluèivati kada, zbog izvanrednih razloga,

mogu otiæi svojim kuæama, a o tome izvješæivati ostale poglavare;- sastavljati pismena izvješæa na kraju svakoga polugodišta, u dogovoru s rektorom ili

vicerektorom, te ih slati u ordinarijate i ùpnicima, a preko ùpnika roditeljima;- u dogovoru s drugim poglavarima praviti dnevni red i bdjeti da se on poštuje.

Èl. 11. Duhovnik je unutar sjemenišne zajednice odgovoran za duhovni odgoj i rast u vjeri.

On prati sjemeništarce u njihovim nastojanjima da upoznaju, zavole i nasljeduju Krista, po m a -è im u traènju i ostvarenju ìvotnoga puta u svjetlu vjere. U tome je i bit otkrivanja vla st i togasv eæenièkog zvanja.

Po svojoj du`nosti duhovnik:- promièe i organizira liturgijski ìvot sjemenišne zajednice;- programira i usklaðuje duhovni ìvot zajednice, ugraðujuæi programe u dnevni, tjedni,

mjeseèni i godišnji ritam u dogovoru s ostalom odgojnom ekipom;- uvodi sjemeništarce u duhovni ìvot, pouèava ih u molitvi, razmatranju, dubljem poz-

navanju i sudjelovanju u Euharistiji, sakramentu pomirenja i liturgiji Crkve;- kad god je moguæe prisutstvuje zajednièkim molitvama sjemeništaraca i uglavnom pred-

vodi liturgijska slavlja na kojima oni sudjeluju;- uvodi u razne oblike pobo`nosti, te pomaè sjemeništarcima pronaæi vlastiti put

duhovnosti;- u osobnim razgovorima sa svakim sjemeništarcem osvjetljuje im poziv na sveæeništvo,

odgoja ih za èistoæu i intelektualni rast;- daje zajednièke duhovne pouke, bilo cijeloj zajednici ili po razredima; uèi ih bontonu i

lijepu ponašanju, liturgijskim propisima i odgovornu ponašanju;- prati duhovni rast sjemeništaraca, posebno na putu odgoja savjesti, zajedništva kroza

sakrament pomirenja;- organizira godišnje duhovne vje`be i mjeseène duhovne obnove, te traì za to prikladne

voditelje;- prema prilikama i potrebi ide sa sjemeništarcima po ùpama da svjedoèe o svom zvanju

i da potièu druge mlade kako bi se oduševili za sveæeništvo.

Zbog svoje posebne uloge u Sjemeništu, jer je osoba povjerenja savjesti, duhovnik se nemiješa u vanjsku disciplinu. Ima pravo i du`nost predlagati ostalim poglavarima sve što smatrapotrebnim i prikladnim za duhovni rast sjemeništaraca i za sazrijevanje osobe.

Èl. 12. Ekonom, snagom dekreta, brine se za materijalna dobra sjemeništa, za uzdràvanjesjemeništaraca, za plaæu odgojitelja i ostalih djelatnika. Njegove temeljne du`nosti u Sjemeništujesu:

- izravno nadzirati rad pomoænoga osoblja;- u dogovoru s rektorom zapošljavati i otpuštati pomoæno osoblje;- nabavljati i organizirati hranu, grijanje, èistoæu i sve za materijalne potrebe;- u prikupljanju materijalnih sredstava treba usko suraðivati s ekonomatom Nadbiskupije,

te u dogovoru s rektorom organizirati prikupljanja po ùpama ili drugim podruèjima gdje su darovatelji spremni pomoæi;

- voditi brigu o samoj zgradi i inventaru Sjemeništa, o voznom parku, gospodarstvu i ostalim objektima koji pripadaju Sjemeništu;

- praviti godišnja izvješæa o poslovanju, te ih dostavljati Ordinarijatu;- zahvaljivati na donacijama i traìti nove dobrotvore koji æe pomagati Sjemenište;- u svemu usko suraðivati s rektorom Sjemeništa i ekonomom Nadbiskupije, a posebno

kad su u pitanju materijalna dobra Sjemeništa.

Èl. 13. Kuæno osoblje, kao pomoæ u ìvotu i radu sjemenišne zajednice, treba biti kršæansko-ga usmjerenja, te osobe èestite i odgovorne u radu.

a) Ako su to redovnice, one svojim ìvotnim predanjem Bogu utjeèu na stvaranje kuænogaodgojnog ozraèja sluènja Bogu. Pod vodstvom rektora i ekonoma, neka se u kuæi stvara ozraè-je kršæanske ljubavi, obiteljskih odnosa i radosnoga sluènja Bogu, Kristu i Crkvi.

78 VRHBOSNA 2/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

b) Kuæno osoblje za svoj rad prima redovnu plaæu u skladu s ugovorom naèinjenim sa svakimosobno o zaposlenju.

IV. Primanje i otpuštanje u Sjemeništu

Èl. 14. U Sjemenište se primaju mladiæi koji èle postati sveæenici Katolièke Crkve, te ispun-jaju za to potrebne uvjete.

Èl. 15. Za prijem u Sjemenište potrebni su sljedeæi dokumenti:- krsni list s podatkom o sakramentu svete potvrde;- izvod iz Matiène knjige roðenih;- vlastoruèno napisana molba za prijem, u kojoj je opisan ìvotni put kandidata;- svjedod`ba 8. razreda osnovne škole (ili završenoga razreda srednje škole iz koje kandi-

dat prelazi u Sjemenište);- uvjerenje o završenom 5., 6. i 7. razredu;- potvrda kompetentnoga lijeènika o fizièkom i psihièkom zdravlju kandidata;- pismena izjava roditelja da se slaù sa sinovom odlukom i da æe pomagati školovanje;- ùpnikova preporuka, mišljenje o religioznom i moralnom profilu kandidata i obitelji,

kao i o njihovom materijalnom stanju;- dvije fotografije (kao za osobne dokumente).

Èl. 16. Sve prijave šalju se Ordinarijatu, koji prima kandidate. Ordinarij moè odrediti idodatne dokumente. Ordinarijat dokumente zadràva u arhivu Ordinarijata a RavnateljstvuSjemeništa, u originalu, šalje one dokumente koji su potrebni za upis u gimnaziju, a poèljno jeda se Sjemeništu dostavi i preslik svih ostalih dokumenata.

Ordinarijat preko ùpnika saopæava sjemeništarcu da je primljen u Sjemenište, datum kadatreba doæi i uputu što mu je neophodno za boravak u Sjemeništu.

Èl. 17. Ordinariji drugih biskupija (redovnièkih zajednica) dostavljaju takoðer Ravnateljstvusve potrebne dokumente uz dopis da je dotièni sjemeništarac njihov kandidat, te da æe brinuti io materijalnom stanju za njegovo školovanje.

Èl. 18. Iz Sjemeništa se otpuštaju oni sjemeništarci:

- koji prema sudu Ravnateljstva grubo krše disciplinu i odredbe kuænoga reda;- koji svoje asocijalno vladanje iskazuju tuèom, kraðom ili drugim èinima što ometaju

redovni ìvot Sjemeništa;- koji su skloni alkoholu ili drugim porocima, psihièki labilni ili naginju krajnjem individ-

ualizmu, te ne pruàju ozbiljnu nadu da æe se popraviti i da mogu suraðivati s drugima;- koji su nesposobni ili nezainteresirani za školu, što se oèituje lošim ocjenama;- koji kroz dulje vrijeme ne pokazuju napredak u odgoju i u ukljuèivanju u sjemenišnu

zajednicu;- koji ne pokazuju dovoljno interesa za molitveno-sakramentalni ìvot u Sjemeništu i u

ùpnoj zajednici.

Èl. 19. Iz Sjemeništa otpušta rektor nakon savjetovanja sa suradnicima u odgojnoj ekipi (osimduhovnika), te uza suglasnost ordinarija, odnosno redovnièkoga poglavara, pismeno obavješta-va ùpnika, a preko njega roditelje sjemeništarca.

Èl. 20. Kod otpuštanja treba postupati ljudski, poštujuæi osobu svakoga mladiæa, izbjegava-

VRHBOSNA 2/2008 79

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

juæi bilo kakvu primisao pristranosti. Treba nastojati da se otpuštenoga sjemeništarca ne ogorèiprema Crkvi i Sjemeništu.

V. Odgojna svrha Sjemeništa

Èl. 21. Sveukupno odgojno-obrazovno ustrojstvo Sjemeništa pomaè oblikovanju zrele osob-nosti kandidata na ljudskoj, intelektualnoj i duhovnoj razini i usmjereno je prema ostvarenjusveæenièkoga zvanja.

Èl. 22. Cjelovit odgoj mlade osobe za ljudsku i kršæansku zrelost postiè se osobnim radom uzajedništvu sjemenišnoga ìvota i rada.

VI. Odgoj za poziv u sveæeništvo

Èl. 23. Cjelokupno ustrojstvo Sjemeništa, ìvot i rad, imaju za svrhu pomoæi kandidatima, zakoje se èini da imaju klicu zvanja, da ga lakše upoznaju, prihvate i slijede.

Èl. 24. Najveæi utjecaj imaju primjeri sveæenika na ìvotnom putu mladiæa, kao i odgojiteljikoji radosno ìve svoje sveæeništvo. Uz primjer odgojitelja va`no je ozraèje zajedništva uSjemeništu.

VII. Ljudski odgoj u Sjemeništu

Èl. 25. Zdrav ljudski odgoj sveæenièkih kandidata temelj je svakoga napretka na duhovnomi intelektualnom polju, kao i na polju sveæenièkoga zvanja.

Èl. 26. Ljudski odgoj kandidata obuhvaæa: uljudnost, uravnoteènost, odgovornost, pri-jateljstvo, zajedništvo, samostalnost, tjelesni odgoj, razlièite vanškolske aktivnosti kao što su:sviranje, pjevanje (liturgijsko, duhovno i kulturno blago vlastitoga naroda), sekcije, recitali...

VIII. Duhovni odgoj u Sjemeništu

Èl. 27. @ivot u vjeri i duhovno vodstvo dvije su uporišne toèke duhovnoga odgoja uSjemeništu.

Èl. 28. Duhovni odgoj ostvaruje se:- svakodnevnim sudjelovanjem na slavlju Euharistije i èestim slavljenjem sakramenta `

pomirenja;- trajnom moguænošæu savjetovanja s duhovnikom, a tjednom moguænošæu kontakta s

vanjskim ispovjednikom;- redovitim èitanjem i razmatranjem Bo`je Rijeèi;- redovnim obavljanjem osobne i zajednièke molitve;- pobo`nim vje`bama: dnevnim, tjednim i mjeseènim ritmom: nagovori, duhovne

obnove, duhovne vje`be i druge pobo`nosti kao klanjanje i Kri`ni put;- dnevnom molitvom krunice bilo osobno ili zajednièki;- odràvanjem nutarnje i vanjske šutnje (posebno veèernja i jutarnja šutnja).

Èl. 29. Duhovni odgoj obuhvaæa i odgoj u crkvenosti, u svijesti pripadanja mjesnoj Crkvi, uupoznavanju svoje biskupije (redovnièke zajednice), svoga biskupa (višega poglavara), kao iKristova namjesnika na Zemlji Svetoga Oca. Sjemeništarac treba rasti u ljubavi prema Crkvi

80 VRHBOSNA 2/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

kroz molitvu za nju i njezine pastire.

Èl. 30. Neka se sjemeništarci odgajaju za ìvot u èistoæi - celibatu, kroz pozitivni pristupvlastitoj spolnosti, te njezinom osmišljavanju. Treba ih odgajati i pouèavati da razumiju i prih-vate evanðeoske razloge èistoga ìvota, kao i da se nauèe rješavati poteškoæe na tom podruèju.Na poseban naèin, opredjeljenjem za Krista, neka sjemeništarci postanu sposobni rasti u ìvot-nom izboru i opredjeljenju za sveæenika kakvoga treba današnja Crkva.

Èl. 31. Kroz duhovno vodstvo svaki sjemeništarac sazrijeva na putu provjeravanja i opredjel-jenja. Kroz razgovore u povjerenju s duhovnikom i drugim poglavarima sjemeništarac cjelovi-tije upoznaje sebe, ali kroza savjete otkriva put napretka.

Èl. 32. U duhovnom sazrijevanju va`nu ulogu ima Majka Bo`ja, te je va`no gajiti zdravupobo`nost prema Mariji, koja æe dovesti do opredjeljenja za ìvotni hod za Kristom.

IX. Intelektualni odgoj u Sjemeništu

Èl. 33. Sjemenište se nalazi u istoj zgradi u kojoj je i Katolièki školski centar (KŠC) sa svojimustrojem u upravom. Sjemeništarci redovno pohaðaju nastavu s drugim uèenicima i uèenicamaKŠC-a.

Èl. 34. Odgojitelji æe pratiti intelektualni rad, kako bi se sjemeništarci što bolje ukljuèili uredovni školski ritam i na taj naèin kroz druènje s drugim uèenicima uravnoteèno ljudskirasli, ali i odgovorno i savjesno pratili program škole, pohaðanje nastave, te uspješno završilirazrede.

Èl. 35. Ravnateljstvo æe pratiti pohaðanje nastave, uspjeh u školi, te disciplinu u školi, kao inastojanje da ne doðe do nepotrebnih razilaènja i napetosti izmeðu sjemeništaraca i drugihðaka.

Èl.36. U program sjemenišnoga odgoja potrebno je ukljuèiti i vanškolske aktivnosti za rast naintelektualnoj razini, te za usavršavanje i u vještinama koje Ravnateljstvo smatra potrebnim.

X. Prava i du`nosti sjemeništaraca

Èl. 37. Za normalan ìvot cijele sjemenišne zajednice potrebno je odmah na poèetku školskegodine predstaviti dnevni red, te sjemeništarce upoznati s glavnim toèkama zajednièkogaìvota. Dnevni red Sjemeništa donose odgojitelji uza suglasnost Nadbiskupa vrhbosanskoga.Stabilnost dnevnoga reda pomaè u stvaranju navike rada i reda, iako je koji put nu`no pravitiizmjene.

Èl. 38. Slobodnim stupanjem u Sjemenište uz pristanak svojih roditelja ili skrbnika sje-meništarci se obvezuju na drànje dnevnoga reda.

Èl. 39. Za vrijeme boravka u Sjemeništu sjemeništarci imaju pravo na redovne kontakte sroditeljima, starateljima i skrbnicima, na zdravu i redovnu ishranu, te na zdravstvenu pomoæodgojitelja i medicinskoga osoblja.

Èl. 40. Sjemeništarac koji namjerno prouzroèi znatnu materijalnu štetu na zgradi i inventaruSjemeništa treba nadoknaditi tu štetu na naèin koji je moguæ njemu i njegovoj obitelji.

VRHBOSNA 2/2008 81

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

XI. Suradnja Sjemeništa s biskupima, ùpnicima i obiteljima sjemeništaraca

Èl. 41. Uprava Sjemeništa dva puta godišnje (na polugodištu i na kraju godine) šalje izvješæeOrdinarijatu i ùpnim uredima o vladanju, uspjehu u školi, te cjelovitom stanju sjemeništaraca.

Èl. 42. Radi što bolje suradnje, uprava Sjemeništa organizira godišnje susrete sa svimanadle`nima za odgoj: s ordinarijem vrhbosanskim i ùpnicima sjemeništaraca, a posebno s nji-hovim roditeljima.

Èl. 43. Za vrijeme zimskih i ljetnih školskih praznika ùpnici su pozvani na promatranje sje-meništarca pomaùæi im u njihovu boravku u ùpi i ukljuèivanju u liturgijska slavlja, posebnoih odgajaju za èitanje i ministriranje za vrijeme svetih misa ali i za pomaganje u pastoralnimdogaðanjima.

Bilo bi poèljno da ùpnici pismeno ili barem usmeno izvijeste poglavare o ìvotu i ponašan-ju sjemeništaraca tijekom praznika.

Èl. 44. Ravnateljstvo, u dogovoru s Ordinarijem vrhbosanskim, tijekom praznika organizirasusret sjemeništaraca omoguæavajuæi im duhovnu obnovu i druènje kroz odmor.

Istoj svrsi sluì i tjedno deùrstvo sjemeništaraca preko ljetnih praznika u Sjemeništu, kadasu oni na raspolaganju za potrebe Sjemeništa, druè se s poglavarima i s njima temeljitije raz-govaraju o svemu.

XII. Završne odredbe

Èl. 45. S ciljem sve uspješnijega odgoja i djelovanja Uprava Sjemeništa moè predloìti izm-jenu ovoga Statuta Ordinariju vrhbosanskome, kad god to ocijeni potrebnim.

Èl. 46. S ovim Statutom treba upoznati sve sjemeništarce, èešæe im ga predoèiti, a pri prvomdolasku u Sjemenište predati im ga, te ih uèiti i poticati da ga se pridràvaju.

Èl. 47. Ovaj Statut stupa na snagu, nakon što su biskupi, kojih se to tièe, dali pristanak,odobrenjem Ordinarija vrhbosanskog, te se objavljuje u Slu`benom glasilu - Vrhbosni.

Vinko kardinal Puljiæ,nadbiskup metropolit vrhbosanski

82 VRHBOSNA 2/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

VRHBOSNA 2/2008 83

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Završna sjednica dijecezanskog procesa sluge bo`jeg Stadlera

Sarajevo, 30. travnja 2008.

Danas smo ovdje na završnoj sjednici Bi -skupijske kauze Sluge Bo`jeg Josipa Stadlera.Na poèetku svakog osobno i sve zajedno poz -d r a vljam. U tijeku besjede, uputit æu pojedin-im sudionicima ove kauze koju rijeè. Sada è li -m prikazati slijed ove kauze.

Pozdravljama biskupe: Ratka Periæa, FranjuKo maricu, @elimira Puljiæa, Peru Sudara. Èa s -nu majku SMI i sve tri provincijalke SMI.

Za vrijeme komunistièkog reìma bilo je te -š ko nešto poduzeti za uprisutnjivanje u jav n o -sti lika prvog Nadbiskupa vrhbosanskog dr. Jo -s i pa Stadlera. Ovdje je biskup @elimir Puljiæ,ko ji je jedan od aktera hrabrog prvog korakapr ikupljanja i predstavljanja Stadlera kao du h -o vnog lika. I to je izazvalo brojne reakcije.

Nakon komunistièkog reìma te proìvljav -a nja stradanja u ratu, poèeli smo razmišljati i opo kretanju dijecezanskog procesa za našeg pr -vog Nadbiskupa, koji je ostavio svijetli trag us -p ostavljanja Nadbiskupije te izgradnje svihnje zinih institucija i strukture te utemeljenjuse s tara Sluàvki Malog Isusa. Umrijevši na gl -a su svetosti, zaduìo nas je da ga bolje upozn -a mo i na tom ìvotu velikana nadahnjujemo seu vremenu lijeèenja naših ratnih rana.

Sestre SMI u nekoliko navrata su mi poslalepi smo i molbu da se pristupi ovom procesu.Na našim sjednicama Ordinarijata smo razm a -t r ali ovo pitanje, ali je uz to pitanje bilo još mn -ogo pitanja koja su prirodna u borbi zapreìvljavanje.

Kako je u to vrijeme postojao sveæenik kojise bavio sadràjem bogate graðe baštinjene odS. B. Nadbiskupa Stadlera to je prof. Dr. PavoJu rišiæ, zamolio sam ga i zaduìo 1996 godine,da poradi na prikupljanju graðe o nadbiskupuSt adleru s nakanom da pokrenemo dijecezan-ski proces. Te iste godine osnovan je Cantar zapr ikupljanje graðe.

U programu pastoralnog pohoda Ivana Pa -v ala II. Predviðen je pohod katedrali, poklonPr esvetom . Uèinili smo to da bude na grobuSta dlerovom i poklon Presvetom. U obraæanju

sveæenicima, redovnicima, redovnicama, bog -o slovima i sjemeništarcima, podvlaèi njegovì vot kao uzor pastoralne zauzetosti revnogpa stira odanog Svetoj Stolici. Citiram: “Kako uov oj katedrali ne spomenuti mons. Josipa St a d lera,prvog nadbiskupa obnovljenog starog bi skupskogsjedišta u Vrhbosni, današnjeg Sa r a jeva, i ute me lji -t elja Dru`be sluàvki malog Is usa, jedine redo vn -ièke zajendoice koja je na st ala u Bih? Neka ìvi spo -m en na tog velikog pa stira, posve vjerna Apo sto -lskoj Stolici i uvijek spremna sluìti braæi, hrabri ipodupire misionarsko zalaganje svih Bogu pos veæ -enih os oba, koje rade u ovome meni tako dragom kr -aju!”(Vrhbosna br2/97. str. 70/71).

U 1998. godini organiziran je znanstveni sk -up pod vodstvom prof. Dr. Pave Jurišiæa i u Sa -ra jevu i u Zagrebu, na kojemu su struènjaci sra zlièitih podruèja povijesti, teologije i filozofi-je osvijetlili vrijeme, ìvot i djelo, te su njihovapr edavanja objavljena u opse`noj knjizi: JosipSt adler, ìvot i djelo. U meðuvremenu izlazeknj iìce Stadlerov put i Dokumenti, te je po -krenut Glasnik Stadler.

Vrhovna Uprava Dru`be SMI dodjeljuje je -dnu sestru te ona 1999. godine dolazi u ured,to je vrijedna i zauzeta sestra Anemarie Radan.

Pod kraj Jubilarne 2000. godine sam imeno-vao prof. Dr. Pavu Jurišiæa postulatorom ka -uze, s nakanom da pokrenemo dijecezanskipr oces o Slugi Bo`jem Stadleru.

Na zamolbu od 12. prosinca 2000. godineza konito postavljenog postulatora i sukladnoka nonskim propisima i Noramama vrijedeæihza voðenje dijecezanskog postupka za pro gl a -š enje blaènim, nakon što sam uz pomoæ ist ra -` n og povjerenstva i povjerenstva struènjakado šao do uvjerenja o opravdanosti pokretanjadi j ecezanskog postupka, te dobivši “nihil ob s -tat” nadle`ne Kongregacije u Rimu, izdao sam,kao dijecezanski biskup mjesta smrti sluge Bo -` jeg Josipa nadbiskupa Stadlera, dekert o po -kr etanju kauze za beatifikaciju ovog sluge Bo -`j eg i ujendo imenovao Dijecezansko sudište usastavu:

84 VRHBOSNA 2/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

- dr. Ivo Balukèiæ. Sudac delegat- dr. Tomo Vukšiæ, promicatelj pravde- s. Anemarie Radan, bilje`nik.

Ovdje iskreno pozdravljam i zahvaljujempo stulatoru kao i Dijecezanskom sudištu nasv emu što su do sada obavili tako opseànposao.

Prvo zasjedanje sudišta - koje je bilo sv eè a -no i javno, 20. lipnja 2002. godine, te je takopo krenut postupak. Od tada do danas je od r` -a no 31. sjednica, a ovo završna je 32. sjednica -sv eèana i javna.

Za redovni postupak sam imenovao slije d -eæe komisije:

a) Teološku komisiju: dr. Mato Zovkiæ; dr.Ante Nedjeljko Anèiæ; dr. Marko Josipoviæ; dr.Anto Æosiæ; dr. Marinko Perkoviæ; mr. BoòOd obašiæ; i s. Irene Olujeviæ.

b) Povijesna komisija: mr. Juro Babiæ; dr.Ag neza Szabo; dr. Josip deliæ; dr. Mile Vidoviæ;dr. Zoran Grijak; dr. Mato Artukoviæ.

c) Prepisivaèe rukopisnih tekstova: gða.Vera Štimac; prof. Helena Ostojiæ; fra Anto Cv -itkoviæ; mr- Josip Krpiæ; mr. Nada Milièeviæ; s.Ljilja Marinèiæ.

d) Prevoditelji na talijanski i engleskijezik: dr. Guido Vill; gða Verica Kraš Villa, g o -sp. Goran Šamo; mr. Nada Milièeviæ; s. LjiljaM arinèiæ; s.- Gordana Miškiæ; gða Daniela Dr -andiæ.

e) Kontrolu prijevoda izvršili su: dr. Ma -

rin ko Perkoviæ; mr. Ivica Mršo; prof. SnjeànaSmoljo.

Svim èlanovima teološke i povijesne komisi-je te svim prepisivaèima, prevoditeljima i kon-trolorima prijevoda, koji su uloìli zaista velikitrud i vrijeme, srdaèno zahvaljujem.

Uz ovaj zauzeti rad na procesu, na terenu jeobavljeno uprisutnjenje i upoznavanje sa ìvo-tom i djelom Sluge Bo`jeg Stadlera. Zapoèelose sa Stadlerovim danima, u kojima se èli up -o znati ovaj velikan uma, duha i srca, ali i svi-jetli primjer nad kojim se moèmo nadahnji-vati u ljubavi prema Bogu, crkvi i malom èovj -e ku. Sav ovaj rad ne prejudicira konaènu od lu -ku Svetog Oca, nego samo èuva pamæenje nana še velikane, a dostavljamo Svetoj Stolici i na -d le`noj Kongregaciji sve potrebne materijaleza daljnji postupak.

Neka bude spomenuto izdanje Poštanskema rke povodom 160. obljetnice roðenja S.B.na dbiskupa Stadlera, te smo imali 31. sijeènja2003. sveèanu promociju. Takoðer su uvedenisv akog osmog u mjesecu Stadlerovi dani, kojise trajno nastavljaju kao poziv na molitvu dase dogodi radosni dogaðaj - uzdignuæa S.B.na dbiskupa Stadlera na èast oltara.

Vinko karduinal PuljiæNadbiskup vrhbosanski

Rev. Pavo Jurišiæ postulatore della causa di canonizzazionedavanti alla Congregazione

delle Cause dei Santi.Prot. Nr. 596/2008

Eminenza Reverendissima!

SalutandoLa piu cordialmente, mi e grato poter comunicare a Sua Eminenza di aver nomina-to Rev. Pavo Jurišiæ postulatore della causa di canonizzazione del servo di Dio Josip Stadler,arcivescovo di Sarajevo, perché potesse agire legittimamente in mio nome davanti allaCongregazione delle Cause dei Santi.

Il postulatore nella fase romana della causa necessita dell'approvazione della Congregazione

VRHBOSNA 2/2008 85

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

delle Cause dei Santi e deve avere stabile dimora a Roma (Istruzione Sanctorum Mater, art. 15 §2). Con la presente percio raccomando vivamente Rev. Pavo Jurišiæ e La prego di concedergli ladovuta approvazione e L'avviso che Rev. Pavo Jurišiæ avra stabile dimora presso: CollegioCroato di San Girolamo, Via Tomacelli 132, 00186 Roma.

Di Sua Eminenza Reverendissima devoto nel Signore e grato per tutto che fara in questacausa

Sarajevo, il 27 maggio 2008Cardinale Vinko Puljiæ

Arcivescovo di SarajevoRev. Zdenko SpajiæCancelliere della Curia

------------------------------------------------------------------Sua Eminenza Cardinale José Saraiva MartinsPrefetto della Congregazione delle Cause dei SantiPiazza Pio XII, 1000193 ROMA

Rev. Pavo Jurišiæ postulatore della causa di canonizzazione davanti alla Congregazione

delle Cause dei Santi.

Prot. Nr. 595/2008

Il sottoscritto cardinale Vinko Puljiæ, arcivescovo di Sarajevo, con residenza in Sarajevo, invirtu di queste lettere costituisco e designo postulatore della causa di canonizzazione del servodi Dio Josip Stadler, arcivescovo di Sarajevo, il Rev. Pavo Jurišiæ perché possa agire legittima-mente in mio nome davanti alla Congregazione delle Cause dei Santi (Istruzione SanctorumMater, art. 15 § 2).

Oltre alle facolta del diritto comune proprie della carica di postulatore, concedo al Rev. PavoJurišiæ tutte quelle facolta necessarie ed opportune per il disbrigo di detto incarico, specialmentequella di nominare uno o piu vicepostulatori fuori Roma, cosi come quella di amministrare i benitemporali appartenenti a detta causa e fare le spese convenienti in favore della stessa, secondole norme della Santa Sede.

Sarajevo, il 27 maggio 2008

Cardinale Vinko PuljiæArcivescovo di Sarajevo

Rev. Zdenko SpajiæCancelliere della Curia

---------------------------------------------------------Consegnare:1. Rev. Pavo Jurišiæ2. Congregazione delle Cause dei Santi3. Archivio dell'Arcidiocesi

86 VRHBOSNA 2/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Seminar za ovlast ispovijedanja 2008.

Seminar za ovlast ispovijedanja 2008. odràt æe se 2. i 3. rujna u Vrhbosanskoj bogosloviji uSarajevu. Predavaèi i ispitivaèi: Dr. Tomislav Joziæ za moralnu teologiju (mjesto Dr. fra VelimiraValjana koji je tih dana na simpoziju u inozemstvu), Dr. Pero Pranjiæ za kanonsko pravo i Dr. fraIvan Šarèeviæ za pastoralnu teologiju. Graða i literatura:

- iz moralne teologije: opæi moral iz Katekizma Katolièke crkve, br. 1699-2051. Literatura - B. Häring: Kristov zakon I (KS, Zagreb 1973.; M. Perkoviæ: Temelji teološke etike, VKT, Sarajevo 2000; V. Valjan: Moral spolnosti, braka i obitelji, Svjetlo rijeèi, Sarajevo 2002.; Isti: Bioetika, Svjetlo rijeèi 2004.

- iz kanonskog prava: kanoni o posvetiteljskoj slu`bi Crkve 834-1253 i crkvena adminis-tracija. Literatura: Velimir Blaèviæ: @enidbeno pravo Katolièke crkve. Pravno-pastoralni priruènik, Zagreb 2004.; Viktor Nuiæ: Opæe pravo Katolièke crkve. Priruènik uz Novi Zakonik crkvenog prava, Zagreb 1985., str. 281-404.; BK BiH: “Pravilnik o crkvenim mati-cama i drugim uredskim knjigama”, Vrhbosna 3/1999, str. 322-327. Stat @EV-a, Vrhbosna 2000, br. 3. Primopredaja ùpe, Vrhbsna 1990, br. 2; Odredbe o zbirnim misama “Mox jugiter”, Vrhbosna 1991, br. 3. Statut SVVN, Vrhbosna 1992, br. 2; Pravilnik dekanske slu`be, Vrhbosna 1997, br. 4. Pavilnik Meðupomoæi, Vrhbosna 2005, b r. 3.

- iz pastoralne teologije: sve vaèæe liturgijske knjige o sakramentima i blagoslovima.

Seminaru nazoèe prezbiteri koji još nemaju trajnu ovlast ispovijedanja, osim ovogodišnjihmladomisnika koji prvu godinu ovlasti dobivaju na temelju svjeè završenog studija teologije.Kandidati kojima je ovo treæi seminar na kraju polaù usmeni ispit i bivaju predloèni za trajnuovlast. Kandidati kojima je ovo prvi ili drugi seminar na kraju polaù pismeni test. Koji trebajuprenoæište i smještaj neka se unaprijed najave ravnateljstvu Vrhbosanske bogoslovije.

Dnevni red 2. rujna:

10-11.45h Predavanje i rasprava iz moralne teologije12h Koncelebrirana euharistija s nadbiskupom; ruèak15-16.45h Predavanje i rasprava iz kanonskog prava17-18.45 Predavanje i rasprava iz pastoralne teologije19h Veèera

Dnevni red 3. rujna:

8.30-11.15h Usmeni ispit za kandidate koji prisustvuju treæem seminaru9-11h Pismeni test iz sva tri predmeta za kandidate koji prisustvuju drugom ili

treæem seminaru11.30h Koncelebrirana euharistija s nadbiskupom. Ruèak, zatim povratak umjesto sluènja. (Iza ruèka nastavak usmenog ispitivanja ako bude potrebno).

Koncelebracija je sastavni dio programa i zato je poèljno da koncelebriraju i oni kojidotiènog dana slave euharistiju u svojoj ùpi. Nadbiskup u homiliji obraðuje teme koje èlistaviti na srce mladim ispovjednicima.

Predsjednik komisije:Msgr. Mato Zovkiæ,

generalni vikar

VRHBOSNA 2/2008 87

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

88 VRHBOSNA 2/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

VRHBOSNA 2/2008 89

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Imenovanja i premještaji

Vlč. Mario Jurić, đakon, OFM upućen je na đakonski praktikum u ùpu Uznesenja BDM uBreškama (dekret broj 292-1/08 od 17. oùjka 2008.)

Vlč. Ivica Baketarić, đakon, OFM upućen e na đakonski praktikum u ùpu Sv. AntePadovanskoga u Bugojnu (dekret broj 292-2/08 od 17. oùjka 2008.)

Vlč. Branko Vincetić je stavljen je u svećeničku mirovinu (dekret broj 562/2008 od 15. svibnja2008.)

Vlč. Miron Sikirić, OFM, razriješen je slu`be branitelja ènidbenog veza i promicatelja pravdepri Vrhbosanskom nadbiskupijskom sudu prvog stupnja (dekret broj 576/2008 od 19. svibnja2008.)

Mons. mr. Ivica Boìnović je imenovan braniteljem ènidbenog veza i promicateljem pravdepri Vrhbosanskom nadbiskupijskom sudu prvog stupnja (dekret broj 577/2008 od 19. svibnja2008.)

Vlč. Kristijan Montina, OFM, imenovan je ùpnim vikarom u ùpi Duha Svetoga u Fojnici(dekret broj 631-1/2008 od 6. lipnja 2008)

Vlč. Dr. Miron Sikirić, OFM, Imenovan je ùpnim vikarom u ùpi Duda Svetoga u Fojnici(dekret broj 631-2/2008 od 6. lipnja 2008)

Vlč. Marinko @ivković, OFM, imenovan je ùpnim vikarom u ùpi Sv. Josipa u GornjojDubici (dekret broj 631-3/2008 od 6. lipnja 2008)

Vlč. Jozo Gogić, OFM, razriješen je pastoralne slu`be ùpnog vikara u ùpi Sv. Josipa uGornjoj Dubici (dekret broj 631-4/2008 od 6. lipnja 2008)

Vlč. Dr. Mato Drljo imenovan voditeljem HKM Freiburg-Bad Säckingen (dekret Orinarijanadbiskupije Freiburg, broj I-90.50-18814)

Dozvole za gradnju

Dekretom broj 1090/2007 od 6. svibnja 2008. odobren je idejni projekt ùpne crkve sv. FranjeAsiškoga u @eravcu.

Dekretom broj 362/2008 od 6. svibnja 2008. naknadno je odobrena izgradnja kapele nagroblju u @eravcu.

Dekretom broj 363/2008 od 6. svibnja 2008. odobrena je izgradnja kapele na groblju DonjaVrela, ùpa @eravac.

Dekretom broj 542/2008 od 19. svibnja 2008. odobrena je izgradnja kapele u selu Šenkovići,ùpa Uzašašća Gospodinova u Novom Travniku.

90 VRHBOSNA 2/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Promjene i ispravke

Rkt. ùpni ured sv. Ignacija – Grbavicap. Vinko Maslać 033/722-377p. Vladimir Vasilj 033/722-378p. Iviva Hadaš 033/722-376

Rkt. ùpni ured sv. Luke ev. – Novi GradBosanska bb71000 SARAJEVOTel./fax: 033/471-392

Caritas Vrhbosanske nadbiskupijeDirekcija SarajevoNikole Šopa 50a71210 ILID@ATel. 033/471-370Fax: 033/471-393

Nadbiskupove propovjedi

Uskrs 2008 – Katedrala

Dragi brate u biskupstvu, mnogopoštovaniprovincijale, braćo misnici, draga braćo i sestreovdje u katedrali, ali i vi koji nas pratite prekoele ktronskih medija! Mi kršćani danas čestoponavljamo da je Uskrs najveći blagdan i to jeist ina, to je temelj naše vjere. No, često putanije jednostavno proniknuti u otajstvo vjere.Im amo različito razmišljanje i shvaćanje o us k -r snuću. Jedna čestitka koju sam primio potak-la me upravo o tome govoriti. U toj čestitki sekaè da se Isusova duša vratila u tijelo. Mi nevjerujemo tako, tako je uskrsnuo Lazar koji jeponovno umro. Mi ne vjerujemo u takvo us kr -snuće jer današnje uskrsnuće, ono uskrsnućeu koje mi vjerujemo je nešto drugo. To nije vr -a ćanje nazad u tijelo, nego je jedan novi ìvot.Krist Gospodin je tijelom i dušom usk rs n uo nanovi ìvot koji nadvladava fizičke z a k o ne,prelazi vrijeme, ulazi u vječnost. Slaviti Us krsne znači slaviti nešto što je prošlo, nego sla vitiono što trebamo ìvjeti. Uskrsli Krist ìvi u na -ma i među nama. Apostoli su rekli da su oni ski me je On jeo i pio, da su oni svjedoci. Oni sv -j e doče, jer samo uskrsnuće nitko nije vi dio.Da nas u Evanđelju vidimo tumačenje da jegrob prazan i da je ubrus kojim je bio za m o t anu grobu smotan. Tradicija govori da se to pl a -tno i danas čuva u Torinu, na tom su platnutragovi Isusove muke. Isus je proslavljen. To jenešto što nadilazi naše iskustvo. Što to znači

biti proslavljen u tijelu? Nama kršćanima, kat -ol icima koji slavimo ovo otajstvo èlim pomoćida slavljenje znači ìvjeti novi ìvot. Zati i čin-imo pokoru, odricanje, kajanje, djela milosrđai djela ljubavi kako bi bili sposobni zakoračiti unovi ìvot, a taj ìvot nadilazi vrijeme, ulazi uvječnost. Slaviti Uskrs znači stvarno imati po -gl ed u vječnost. Nadalje, mi svaki puta mo ̀ e -mo reći da u sv. ispovjedi doìvljavamo us krs,jer ispovjeđu ne vraćamo se na ono prošlo, st -a ro, nego započinjemo novo odričući se sta ro -ga. Bog oprašta, ali od nas zahtjeva novi ìvot.Koji je to novi ìvot reći će Ivan apostol pr -enoseći Isusovu zapovijed: “Dječice, novu vamzapovjed dajem, zapovjed ljubavi.” Nije to onaljubav koja trči za uìtkom, nije to ona lju bavkoja gleda svoju korist, nije to ona lju b av kojagovori kako je meni lijepo, nego ona lju bavkoja mijenja ìvot. Mjenja ìvot snagom do -brote, snagom plemenitosti, a nema ostvareneljubavi bez `rtve. Zato mi kada slavimo Us krsne moèmo ga odvojiti od raspeća, od Ve likogpetka, to je jedno otajstvo. Kristova muka,smrt i uskrsnuće je jedno otajstvo. On nas voditim putem, novim ìvotom, biti spo so ban umr-jeti, odreći se, osloboditi se kako bi bio raspo-loìv za novi ìvot. Svako uskrsnuće je korak unovi ìvot i svaka ispovjed kada se ka jemoodričemo se starog i započinjemo no v im ìvo-tom. Slaviti Uskrs znači svijesno se ra d o vati

VRHBOSNA 2/2008 91

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

novom ìvotu, novim šansama, novim mo -gućnostima. Zato je to izvor radosti, zato je toizvor optimizma jer se radujemo novom ì v -otu. Teško je razmišljati o tim divnim tajnamau ozračju u kojem ìvimo, gdje ìvot više nemavri jednosti, gdje je ljubav srozana na ìvot st r -a sti, na ìvot interesa i koristoljublja. Gdje jeza pravo bjeg od `rtve tumačenje ìvota. Nijela ko o ovome razmišljati. Zato mi kršćani sl av -e će uskrsnuće moramo to ponijeti u ìvot. Nijela ko mijenjati ovaj svijet. Kada vidimo kako če -sto puta čovjk više nema vrijednosti iako seku nemo da je u središtu dostojanstvo čovjeka.Lju dska prava, slobode i prava jesu mjerilokoje se moraju ugraditi u sve strukture društ-va. Međutim, nema prave slobode bez slobodeu srcu, bez slobode od zla, bez slobode od mr -`nje. Svijesni smo da ìvimo u vremenu gdjese sa svime manipulira pa i s tom slobodom.Mr ̀ nja je dozvoljena ukoliko je u korist meneili mojih, manipuliranje sa svime u koliko je tokorist mene i mojih. @elimo kroz slavlje Uskrsami jenjati javno mnijenje, mjenjati mentalitetgdje je mr`nja dobila pravo javnosti, gdje pra -vo jačega dobiva pravo javnosti i to ne u lok al -n om, nego i globalnom smislu uvjek je u pravuonaj koji je jači. Krist petru kaè: “Ostavi mač”,te snage ne trebamo. Kada je izgledalo da jesve propalo, On pobjeđuje, to je taj novi ìvot.S poštovanjem mi svoje mrtve ispraćamo, jervje rujemo u uskrsnuće mrtvih. Krist nam je tozajamčio, ali s bolom doìvljavamo kako se smrtvima manipulira, kako ne znamo poštivatine vine `rtve, kako uvjek jači ima više prava nasvoje `rtve dok onaj drugi nema prava. Taj me -n t a litet našeg društva je otrov koji truje ja v n -ost, zato moramo u javnosti utkati da svi zn a -mo poštivati nevine `rtve, da svi znamo pošti-vati grobove naših pokojnika. Ne braniti se dasu to maloljetnici! Iza njih stoji zla misao i zlaideja koja oskvrnjuje naše grobove. Moramomijenjati javnost da dobrota pobjedi, to značislaviti Uskrs. Moèmo reći mi katolici da smo

malobrojni i da ne moèmo mjenjati društvo.Ne moèmo, ali moèmo doprinjeti da zasvje-dočimo da postojimo, da ìvimo, da vjerujemou Uskrslog Krista, da vjerujemo u dobrotu, danas ta dobrota prosvjetljuje i jača da se borimoza ìvot. Nemojmo se bojati što smo manji.Ako smo s Kristom, onda smo veći jer Krist jepobjedio zlo. Zato èlimo u tu javnost po no v -no poručiti jer vjerujemo u uskrslog Krista, unovi ìvot, mi èlimo braniti ìvot, onaj ìvotod nerođenog djeteta do onog starca i ne m oć -n o ga koga treba poštaviti i dostojno opremitida dostojanstveno umre. Isto tako kriminalukoji se uvukao i dobio pravo javnosti èlimopo ručiti da bez istine i dobrote nema čovjekudo stojnog ìvota. Ta Istina koja je pobjedila us -kr snućem od mrtvih neka pro`me i naša srca inašu javnost da slaviti Uskrs znači smoći snagesuočiti se sa svim tim negativnim izazovima iut kati poruku dobra, poruku istine, porukulje pote, poruku svijetla da se svaki čovjek pre-po zna i da u svakom čovjeku prepozna svogabli`njega. Kako ne poručiti. Svi smo mi krhkaljudska bića. Sve nas boli, naše rane koje smona slijedili u ratu i poraću, rane koje smo do ̀ i -v jeli u nepravdi ili koji nas tako nemilim stilomma nipulacije i huškanja ubijaju. @elimo do ni j -e ti te svoje rane pred Uskrsloga koji nam po ka -z uje svoje uskrsne rane da mi izlječimo svojera ne i da poručimo: “Računajte da svakog čov-jeka boli ono što mene boli.” Izgrađujmo jav -nost da vodi računa o ljudskoj boli, o ranjivostičovjeka, o dostojanstvu i pravu čovjeka. To nedo lazi od novca, od moći vlasti, to dolazi odBo ̀ je ljubavi jer je Bog vratio čovjeku dosto-jan stvo svojom smrću i uskrsnućem. Tu leìtajna dostjanstva čovjeka. Uskrsli Kriste tebi seradujemo, novom ìvotu se radujemo, ali našukrhkost i našu ranjenost izliječi i osposobi dahrabro kročimo kličući: “Uskrsnu Gospodindo ista! @elimo biti tvoji svjedoci u ovim vre-menima i na ovim prostorima.” AMEN!

92 VRHBOSNA 2/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Ministrantsko zborovanje 12.4.2008.

Draga braćo misnici, dragi ministranti, dragibo goslovi, drage časne sestre, dragi pastoralnidje latnici, nemojte se čuditi što sam došao pr -op oviejdati s mjesta gdje je ova svjetiljka. @elimvam nešto posebno kazati. Svaka mi je Misa dr -a ga, ali jedno od najdraìh slavlja u katedrali mije upravo ovo, jer vaša mlada lica i srca ispunja-ju. Posebno mi je drago što se ovaj današnji do -g a đaj zbiva na godišnjicu dolaska sluge Bo`jegIv ana Pavla II. velikog pape. Točno prije 11 god-ina on je bio u ovoj katedrali. Kleknu je na grobsl uge Bo`jega Stadlera da se pokloni Isusu, aujedno počasti zemne ostatke prvog Vrh bos an -s k og nadbiskupa. Onda je došao ovdje i sjedioje i uputio nam svoju riječ. Tada je meni dao ovisv jetiljku koju vidite. To je svjetiljka mira. Kadaje u BiH započeo rat on je ovu svjetiljku zapaliou bazilici sv. Petra pred Gospinim likom da goriza mir u BiH. Kada je 1997. došao u katedraluon da je meni dao ovu svjetiljku da bude poru-ka mira. Posebno mi je drago da je vaša prisut-nost povezana uz ovaj današnji dan i uz ovusvj etiljku mira. Radi toga èlim vama koji se ok -upljate već 11 godina uputiti riječ uoči četvrteUskrsne nedjelje. Ovo je vaš dan, dan minist r a -n ata. Čuli ste u zbornoj molitvi da smo svi do b -ili novi ìvot krštenjem. Ja ću to povezati s ov -om svjetiljkom. Tada je u našim srcima upaljenasv jetiljka vjere. Kada smo bili mala djeca do ni j -e li su nas na krštenje. Neki koji su malo odrasli-ji kršteni to pamte. Mi svi drugi to ne pamtimotaj događaj, ali pamte naši roditelji i kumovi. Ta -da se dogodio milosni događaj, u nama se up -alila svjetiljka vjere. Svaka svjetiljka je nje`na,la ko se ugasi. Tako je i ta svjetiljka vjere upalje-na u našim srcima povjerena našim roditeljimai kumovima, a kasnije kako smo rasli povjerenaje i našim ùpnicima, pastoralnim djelatnicimada tu svjetiljku čuvaju da se ne ugasi. Zbornamo litva je rekla da će mnoge napasti biti da nasza vede. Vi niste ni svijesni kako rade da vas za -v edu, a Isus vas èli imati kao svoje blize uč -enike. Vi ste se odazvali da budete blizu Isusa,uz oltar. Nitko nije bliì od svećenika i vas min-istranata. On vas èli poučavati i odgajati, alièli vašu suradnju. Čuli ste u Evanđelju kada jeIsus govorio o tajni Euharistije da će ostaviti sv -oje tijelo za hranu. Mnogi su rekli da je to tvrdgovor i otišli su, a Isus pita svoje učenike: “Ho ć -

ete li i vi otići?” A Petar progovara: “Kamo ćemoGo spodine? Ti imaš riječ ìvota.” Dakle, ti kojisu ostali vjerni uz Isusa otvorili su srca da sehrane rij ečju Bo`jom. Ova svjetiljka nebi moglagoriti da nema onoga što izgara, ugasila bi se.Tako i mi dragi ministranti. Da bi naše srce gor-jelo za Isusa potrebno je da u nama bude neštošto će iz garati. A što je to? To je vaša dnevnamolitva. Ako vi svaki dan ujutro i navečer, kadapočinjete jelo ili završavate to je ta materija kojaće da vati da vaša svjetiljka gori da se ne ugasi.Isto tako. Svako vaše revno sudjelovanje namisi i kada dođe tvoje red da ministriraš dapobo`no ministriraš, to čini da čuvaš svojusvjetiljku da se ne ugasi da kaèš Isusu: “Kamoćemo od tebe kada ti imaš riješ @ivota vječno-ga!?” Pozivam te da rasteš i neka i tvoja vjeraraste, neka se ta svjetiljka rasplamsava da svimogu svjedočiti: “Vi di ovih, koliko Isusa vole.”Onda ćete vi mijenjati ovaj svijet jer ćete nositisvijetlo Isusove ljubavi, dobrote, Bo`jeg milos-rđa, poruku nade. To ćete nositi u svom srcu, uzIsusa ćete se grijati i s Isusom rasti, a onda ćeIsus od vas učiniti razna zvanja. Neke će poz-vati u svećenike, u časne, neke u dràvnike,neke u druga zvanja. Svakome će Bog dati nje-gov ìvotni put, ali je ja ko va`no dragi mladiprijatelji da taj put gradite s Isusom bit ćemnogo onih koji će vas za v e sti i reći da to nijepravi put. I sada Isus po stavlja pitanje: “Komećeš više vjerovati, televiziji, onima koji tezavode ili meni koji sam za tebe umro na kriù,koji sam ostao prijateljevati s vama u Euharistijii sakramentima?” Na to pitanje je vaša obavezada odgovorite. Kome ćete više vjerovati? @eliobi da ovaj naš skup bude utvrđivanje vaše vjereda moète reći Isusu: “Kamo ćemo od tebe, tiimaš riječi ìvota? Mi smo spremni gorjeti zatebe, za svoju Crkvu, za svoj narod, svjedočitida nosimo prave vrijednosti. Ono svijetlo kojesmo dobili na krštenju ni smo dali ugasiti. Onoće gorjeti i kada umremo bit će jamstvo za našeuskrsnuće.” Tim riječima èlim vas hrabriti ipozvati da ne zaboravite da ste Isusu najbliì.Nemojte tu blizinu izgubiti. Isus vas nikad ne ćeostaviti, a nemojte ni vi njega. Svjedočite da steblizu njega i da vas njegova blizina izgrađuje iosposobljuje za ìvotno zvanje. AMEN!

VRHBOSNA 2/2008 93

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Glavice, 18. travnja 2008.

Propovijed na sprovodnoj misi za pokojnog Miodraga Miškovića

Draga braćo misnici,Draga braćo redovnici i časne sestre,Draga oàlošćena blià i daljnja rodbino,Dragi ùpljani ùpe Glavice i svi prijatelji

pokojnog ùpnika Miodraga!

Nalazimo se na oproštajnoj ukopnoj Mi sikoju sluìmo za našeg svećenika, ùpnika i de -kana. Njegovi zemni ostatci posljednji put fi zi -čki sudjeluju na svetoj Misi, a dušu prepo ru -čamo Dobrom Pastiru, komu je sluìo, da gapr imi u nebo na vječnu gozbu za stolom u Kr -aljevstvu nebeskom.

Na početku Mise sam izrazio iskrenu kr šć a -n s ku sućut svim oàlošćenima. Mi u Na db isk -u piji ovom smrću ostajemo bez još jednog ak -ti vnog svećenika. Unatoč i godinama i krh k -om zd ravlju, rado je sluìo kao svećenik povje -r e n om narodu. Sada je njegovo mjesto ostalopr a z no. Valja nam izmoliti nekog od mladihko ji će zauzeti njegovo mjestu u našem sv e -ćeni čk om zboru.

Kao Nadbiskup èlim mu iskreno zahvalitina ugrađenih 47 godina svećeničkog sluènjau Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Također, Boguza h valjujem za njegovo vedro svećeničkosluè nje i naviještanje Bo`je Riječi. Bogu zah-valjujem na vjernom svjedočenju svećeničkogslu ̀ e nja u nadbiskupiji i ljubavi prema hrvats -k om narodu, otvoren prema svakom čovjeku.Ov dje èlim zahvaliti i svim vjernicima koji susu rađivali s njime kako bi rasli u vjeri i izgrađi-va li zajedništvo. U nekoliko navrata vršio je sl -u ̀ bu dekana, vikara na terenu, pa mu iskrenozahvaljujem na toj suradnji.

Stojimo pokraj mrtvog tijela jednog sveće n -i ka, koji se darivao svećeničkim sluènjem kr -oz tolike godine. Gradio je crkve, ali i izg ra đ -ivao je i vjeru u dušama. Dogorio je u svom sv -ećeničkom sluènju. Dok se od njegovog tij elaopraštamo, a za dušu molimo, ne moèmo nerazmišljati o smrti, o ìvotu vječnom i o us k -rsnuću mrtvih.

U zakonu prirode vidimo da zrno trune ka -

ko bi nov rod dalo. Sam Gospodin uzima tu pr -i spodobu, da bi nas učio ljubiti i izgarati. @ivotse ču va darivajući. Tajna je to ljudskog umiran-ja. Kr ist je iskusio tajnu smrti, ali ju je svojimus kr sn u ćem pobijedio. Zato svaki pokop, jačaje propovijed od svake ljudske riječi. Čovjekne moè pobjeći od te stvarnosti i od tog pitan-ja. Na njega valja odgovoriti. Čovjekov um ne -ma odgovor na to, na to odgovara vjera.

Mi svećenici, dok druge poučavamo, u vjeriod gajamo, te tolike hranimo Riječju Bo`jom isa kramentima i sami moramo postati svjesni testv arnosti. Dok druge na smrt spremamo, i mise za smrt trebamo spremiti.

U prvom redu je naša ljudska priprava, ost -av ivši oporuku, posljednju volju, kako bi kaoOr dinarij znao jasno što mi je činiti. Svaki sve -će nik bi trebao pripremiti svoje svećeničko ru -ho u čemu će se pokopati. Svaki svećenik trebaza moliti u času slabosti i za sakramente um ir -u ćih, kako bi okrijepljeni sakramentima pošli us usret Gospodinu, koji nas je ovlastio dijelitito like milosti.

@ivimo svu svoju ljudsku krhkost. Nikadanis mo svjesni kada će doći čas da Gospodinpo kuca na naša vrata, te nas pozove. Valja uč -iti i biti spreman za taj poziv.

Već je tradicija da prigodom smrti jednogsv ećenika redovito svi mi imamo bratsku ob -av ezu prikazati jednu svetu Misu za dušu br a -ta svećenika. Mi smo istinski sakramentalnopo vezani u bratsko svećeništvo Kristovo. Tapo vezanost ne ide iz naših zasluga nego iz da -ra Kristova, koji nas je pozvao i posvetio tesvojima učinio.

Pokojni svećenik Miodrag je uspomeno za -m olio da se u svim ùpama gdje je sluìo u ne -djelju slavi sveta Misa s narodom za njegovudušu. Vjerujem da će to ùpnici učiniti.

Lijepa je tradicija da čovjek u bolesti moliopr oštenje puka i svima oprašta. Kako Mio dr -ag nije ostavio napismeno, vjerujemo da je sv -i ma oprostio, a mi ga ovdje molimo da sve onolju dsko neslaganje oprosti. Mi mu bratski praš-

94 VRHBOSNA 2/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

tamo jer èlimo u ljubavi Kristovoj zajedništvovjere graditi.

Vas drage vjernike molim da sebi izmoliteov akovih vedrih svećenika, koji će radosno ì -vj eti svoje svećeništvo i sluìti vama za spasduša. Svećenik niče iz konkretnog naroda zako nkretne ljude. Ti konkretni ljudi nose ob v -ezu izmoliti od Boga sebi svećenika.

Dok se opraštamo od našeg brata Misnika,è limo obnoviti svoju vjeru u uskrsnuće mr t -

vih i ìvot vječni. To daje smisao nama kao zr -nu izgarati i ìvot darivati. Svim oàlošćenimaèl im utjehu te vjere.

Svim sudionicima na ovom Misnom slavljuza dušu brata našeg misnika Miodraga zahva -lj ujem na iskazanoj blizini i zajedništvumolitve.

Vinko kardinal Puljić,nadbiskup vrhbosanski

Svetkovina Duhova i slavlje krizmeKatedrala 11.5.2008.

Hvala lijepa, dragi ùpniče, na predstavlja -nju krizmanika. Prije nego pristupim samomsa k ramentu krizme èlim koju pastirsku riječpo ti caja i ohrabrenja uputiti svima, a na pose-ban na čin vama dragi krizmanici. Počet ću izna še lju dske stvarnosti. Čovjek najviše govorio on o me čega je srce puno. Vrlo je va`no vid-je ti što is punja moje srce, a to ću prepoznati poto me o čemu najviše pričam. Mi moramo priz-na ti, da nas sve manje pričamo o svojoj vjeri, oBo gu, o Kristu, ne samo u javnosti nego i upriva tn om ìvotu, u obitelji, pa i šire.Zanimljiv mi je bio jedan email koji sam ovihdana primio. Zato sam ga isprintao i donio davam pročit am. Bilo bi mi ào kada bi se topretvorilo u on aj lanac sv. Ante ??, ali emailima jednu lij e pu poruku. Go vori baš upravo otome kako se lju di stide go voriti o Isusu u svo-joj sredini, sti de se govoriti o svom iskustvuvjere. Slično sam doìvio ov ih dana. Jednogčovjeka od m a k lih godina kri zmavam i pitamga: “Je li vas malo st id među nji ma mlađima?”On mi odgovara: “Pa kardinale, ka ko će me bitistid primiti Duha Sv etoga?” Če s t itao sam muna pravom stavu. „Je dnom jed an ùpnik u je -d noj ùpi donese st aru zahrđalu kr letku na pr -o povjedaonicu, a ù pljani, na vi k li da njihovdo bri, stari pastir uv ijek izvede ne ko iznena đ -e nje, čekali su zn a tièljno što će im ispričati.“Dr agi moji ùpljani”, započne ùpnik. “Ne matome nekoliko dana kad sretoh je d n og dječakas ovom krletkom u ruci. Pogled mu je bio zao,a u krletki je imao neke ptice. Pi tah ga što će stime, a on mi odgovori: “Uhvatio sam neke

ru`ne ptičurine.” “A što ćeš s njima?”, up itaùpnik. “Počupati ću im krila, izgladnjeti ih dapočnu jedna drugu `derati, ako to ne us p ije,ubiti ću ih.” “Bi li ti meni htio prodati te pt -ice?”, upita ùpnik. “Za što ne.” “Ovaj je vjero-jatno lud”, pomisli dječak: “Koliko biste mi pla -t ili za njih?” “Sto kuna”, odgovorio mu ùpnik,a on se sla tko nasmijao i dao mu krletku iz kojeje ovaj od mah pustio jadne ptice. Dragi mojiù pljani; na stavio je ùpnik, naš nebeski Sp a s -i t elj je d n og je dana sreo đavla, strašnog So to -nu s ne iz m jernom krle t k om na leđima. “Što toim aš u toj kr letci?”, upita ga Isus. “He, he!”,naceri se đa v ao. Kad je Bog st varao svijet i čov-jeka odmah sam taj ljudski rod zaveo kod “St -ab la ìvota”, za tim sam ih na učio svim zlim na -v i k a ma, a sa da ću ih u sv om kavezu naučitime đ u sobnoj mr ̀ nji, tako da se mogu naslađi-va ti nji hovim vje štinama uz a jamnog ubijanja iiz n a šašća or u ̀ ja za tu sv r hu. Pogleda Isusđavla i up ita ga: “Ho ćeš li mi ih prodati?” “Zn -aš li ti ko li ko oni Bo gu znače?”, upita đavao.Za tim mu lu cidno bl jesnu u misli ma: pa on jeje dan od njih! Brzo ću ja njega ispreskakati daodustane od svake ku pnje: Moè: “Od tebetraìm svu tvoju krv, zn oj i su ze!” E, da ga sadvidim! - pomisli đavao. Isus od govori: “Moè!”A đavao će: “Ovaj je stvarno lud!” Da, naš Past -ir je stvarno “lud”. Za naše spasenje dao je svusv oju krv, znoj i su ze. Danas Crkva moli do b r -og Pastira da po zo ve mladiće i djevojke da seod azovu pozivu Uč itelja. Ne bojte se On je pl -a tio cijenu - On će vas i voditi, jer On je Pastirnaš, a mi “njegov na rod i ovce paše njegove”.

VRHBOSNA 2/2008 95

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Mi smo često puta uh vaćeni u krletku, krletkuzla. Isus je tu cijenu platio svojom smrću iuskrsnućem. Do nio nam je slobodu, a ondanam je darovao Duha, apostolima, a ondacijeloj Crkvi. Vama da nas daje tog istog duha,vama krizmanicima, koji ste na krštenju nje-govom krvlju otkuplj eni, a Duh Sveti sada do -la zi da vas posvećuje i vodi u ìvot i ispuni srcada iz vjere moète go voriti, misliti, činiti i ì -vjeti. Čuli ste kako se to dogodilo na prve Du -hove. Istina na jedan va njski znak, zapu h ao jevjetar, ognjeni jezici i za to je crvena boja danaskao simbol vatre. Bio je tu još jedan znak, a toje da su se svi razumje li. Danas ne će biti togva njskog znaka nego će to biti polaganjebiskupovi ruku i mazanje sv etim uljem, ali istidar ćete primiti, Bo`ju lju bav. To je govor, jezikoji svi ljudi razumiju. Po gl edajte koliko je ne -ra zumjevanja među nama koji se zovemo Is u -s o vim imenom, koji se ku n emo da smo njego -vi. Gdje je korjen toga? Si gu r no je to sebičnosti oholost. To su dva najveća ko rjena naših ner-az umjevanja. Kamo da bi taj Duh, Duh va tre iljubavi uspostavio naše razumjevanje? Tajnam Duh treba da uspostavimo most razumje-vanja. To se iz malena uči. Uči se iz malena`rtvovati jedni za druge i svlada vati egoizam.Na ̀ a lo st, mi danas ìvimo u ma lim obiteljimai tu se ne nadilazi egoizam, a gdje je punoegoizma i oh olosti tamo je sve vi še nerazumje-vanja. Da n as primate Duha da biste bilisposobni svladati eg oizam i oholost i sna gomljubavi govoriti da nas svi razumiju. Da nas jetako potreban taj go vor ljubavi, ne go vor riječi-ma nego ìvotom, dje lom, primjerom iznakovitošću. Zato dragi krizmanici, i vas Isusobiljaène i označene darom Duha Sv et ogaIsus šalje kao što je apostole poslao. Po đite usvijet i tamo gdje ìvite i radite ponesite idonesite vjeru u Isusa, ìvot vjere. Vas dragiku movi i kume, pozivam da ovim mladima bu -dete primjer. U tome je pravo kumstvo da vi

bu dete ovim mladima blizi posebno u tre nu tc -ima kušnje. Da očima srcem moète primjetitikrize svojih kumčadi. Tada se pokaìte pravimku mom i kumom, pruìte mu ruku pomoći ipo drške. Ne ih osuđivati nego im pokazatipravi put svojim ìvotom. Više govori ìvotnego riječ. Budite ovim mladima potpora svo-jim pri mjerom. Dragi roditelji, vi ste najvećapr op ovijed svojoj djeci. Vi svojim ìvotom i sr -c em go vorite. Oni će u vama gledati primjer.Ro di te lje nitko ne moè zamjeniti. Oni i posli-je sm rti ostaju oni koji govore. To redovno po -n a vljam u krizmama. Kad dođete roditeljimana grob kao da ih čujete da govore: “Sine, kć -eri jesi li i pravi?” Vidiš da roditeljska traje i po -slije smrti. Oče i majko, hrabrim te i pozivamda pokaèš djetetu svjedočanstvo vjere. Nik a -da nije bilo da se nije trebalo `rtvovati i `rtvompo kazati koje su naše svetinje. I ovo vrijemenije ništa posebno. Ono je naše. Nemojte mis-liti da su ovo teška vremena. Sva ko je vrijemete ko. Iako moje godine nisu preve like ali nika-da nisam čuo da netko kaè kako je baš ovovri jeme dobro. Samo sam čuo teška vr emena.Mi gradimo naše vrijeme i biti će on a ko kako išto u srcu nosimo. Ako u srcu nosim pr -oklestvo onda će biti prokleto vrijeme, a akono sim Bo ̀ ju ljubav onda će biti blagoslovl-jeno. Oz bi ljno prihvatite svoj roditeljski zad a t -ak. Neka sve nas Duh Sveti ispuni i blagoslovida znamo go vo riti riječnikom razumjevanja.Ka ko sam s tu gom imao jedan telefonski raz-govor, gdje kćerka srednjoškolka drsko razgo-va ra s ocem. Jas no njemu je majka nešto dr -ago, ona njemu ps uje majku. A ocu se zamrači-lo pa ju ošamari, a ona ode pa ga tuì i otac uzatvoru. Kakvu smo kli mu stvorili? Nama tr e -ba govora razumjeva nja. Duše Sveti taj namgo vor udjeli da se ra zu m jemo, da surađujemo,da istinski ovaj svijet u ljubavi izgrađujemo. Toneka Duh Sveti udjeli svima nama. AMEN!

96 VRHBOSNA 2/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove - Tjelovo

Katedrala 22.5.2008.

Dragi brate u biskupstvu, draga braćo sv eć -e nici, draga braćo i sestre! Papa Ivan XXIII. ka -da je otvarao II. vatikanski koncil tada je sli ko -v ito rekao da treba otvoriti prozore da bi uCrkvu ušlo svijeèg zraka. Kada je započeokoncil pr vo na što je stavljen naglasak jestbogoslu`je. Ma lo su se pitali; zar nema tolikodrugih pitanja u Crkvi, zašto odmah bogo slu -`je? Onda su vrlo dobro odgovorili da sva teo -lo gija, kateheza, navještaji trebaju voditi vje r n -ika slavljenju Boga. U središtu toga slavljaBoga je ste Eu ha ri s tija. Danas Crkva ovom pr -os la v om èli da mi svi probudimo vjeru, dashvatimo da je središte na š ega ìvota, Euh ari -s t ija, Bo ga slaviti. Isus ka da je sjeo s učenicimada ust a n ovi Eu ha ri st i ju tako je divno rekao:Sv om sam dušom če z n uo, ovu pashu blago-vati s vama. Htio je u eu h aristiju sve svojeposlanje postaviti; i rođenje i navještaj i mukui smrt i uskrsnuće. Sve je sa d rào u onom ota-jstvu kada je uzro kruh i re kao: “Ovo je tjelomo je!” Uzeo čašu vina i rekao: “Ovo je krv mo -ja. Jedite i pijte!” Ne samo to, tada daje i vlast ima ndat: “Ovo činite meni na sp omen”. SvetiIvan Zlatosusti kaè zašto je baš pa shalnuvečeru uzeo kako bi ju učinio euharistijsk omgozbom, zato što je pasha bila samo na vještaj islika a Euharistija će biti stvarnost. Pa shaoznačava oslobođenje iz egipatskog robstva, aEuharistija znači naše otkupljenje, os lo bo -đenje i ìvot. To Isus navješta, to je često putačovjeku tvrd govor i sv. Augustin će reći vje -rnicima: “Što vidite? Vidite kruh, vidite ka le`.Da to je što vidite! A što je ono što vjeruje te? Toje ono što aète 'amen'. Ovo je tjelo Kri st ovo,ovo je Krv Kristova.” Zapravo mi slaveći tootajstvo postajemo dionici toga otajstva i sv.Au gustin dalje tumači: “svi ćete se mo`da zb u -niti pred tom tajnom; tijelo Kristovo blago-vati.” A onda citira Pavla koji uspoređue dasmo mi je dno mistično tijelo, a Krist je glava.Jutros u novinama čit am kako se jedna papiga

izgubila i nakon što ju je policija uh vatila papi-ga nije htjela ništa govoriti. A onda su je daliveterinaru i njemu je sve rekla. Policiji nijeništa htjela reći, vjerojatno je isk u s ila komunis-tički reìm. Veterinaru je rekla kako se zove igdje joj je adresa, te su vratili papigu vlasniku.Za mislite, papiga je u stanju naučiti gdje sta n -uje. A Isus je rekao: “Tko mene blaguje, ìvjetće uvjeke.” To je naša prava adresa. Tu mistanujemo sjedinjeni s Kristom. Slaviti otajstvoEuha ristije znači prepoznati svoju adresu.Zato Crkva u ovom slavlju, u procesiji krozčetiri postaje èli čovjeka nekako prizvati dastoji uz Gospodina, da s njim ìvi, da mu seotvori, da mu se klanja, da mu se preda. Zato,današnje slavlje Tijela i Kr vi Kristova neka unama probudi tu duboku vje ru od čega miìvimo i što je jamstvo našega vječnog ìvota.“Kako sam silno čeznuo”, kaè Isus. Toliko sehtio dati nama, da je silno čeznuo slaviti ovootajstvo da nam se preda, a mi kad slavimo toprihvaćamo i u ìvot provodimo. Zato bi svi-jest blagovati i prihvatiti njego vu `rtvu značilaizgrađivati zajedncu, mistič no Tijelo Kristovo.Zato Crkva ima nutarnju sn agu što je objedin-juje. Ali samo tamo gdje je vjera, gdje ne mavjere, nema ni te snage. Stoga nam je danaspotrebno utvrditi tu vjeru da bismo vidjelikako nas Isus zbliàva ako se mi njemu prib-liìmo; kako nas On osposobljava ljubiti i datise. Toga nema bez umiranja, to Isus dokazuje.On se darovao umirući na kriù da bi s namaìv ostao i nama bio izvor ìvota i u nama iz gr -ađ ivao to jedinstvo Crkve koje se trajno moraobnavljati zato što je čovjek trajno ranjen grije-hom. Čovjek se svaki puta ponovno i ponovnomora kajati se i ispovijedati kako bi se očistio ida po no vno i ponovno snagu i izvor ìvotaprimio i da istinski svoj ìvot usmjerio tamogdje je prava adresa. “Tko mene blaguje ìvjetće uvjeke”, to nam On zajamči. AMEN!

VRHBOSNA 2/2008 97

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Završetak dijecezanskog procesa s.b. Josipa Stadlera

Katedrala 30.5.2008.

Dragi suslavitelji, braćo u biskupstvu, braćomi snici i đakoni, draga braćo i sestre! U zbornojmolitvi smo zavapili da nas Gospodin is p u nisve tom radošću i zahvalnošću. Na svoj na č inovaj dan ne samo radi slavlja Spasova, ne sa mora di slavlja Mise, nego istinski radi je d n og va -`nog završenog posla neka nam Go sp od in zbogtoga ispuni srca svetom radošću i zahva lnošću.Zaista, kao što prvo čitanje govori da je Gos po d -in ìv i da utvrđuje svoje učenike u vj eri, a nasam dan uzašašća usmjerio im je sr ca da trebajute ̀ iti tamo gdje je On. Istinski Go spodin je osva-jao kroz povijest mnoge koji su bili prosvjetljenioči ma srca, prosvjetljeni i za hvaćeni i mnogi sukroz svoju ìvotnu pu ta nju hodili ovom zem lj -om i nadamo se dospjeli ta mo gdje je Gospodin.Jed an od njih je i naš Pr vi nadbiskup sluga Bo`jiStadler. Mi smo po kušali izvući iz zaborava onošto je povijest ht jela učiniti da bi nam oprali pa -m ć e nje posebno u komunizmu. Bilo je tu punosu r adnika koji su htjeli da taj velikan uma, duha,vjere i srca ode u zaborav. Zahvaljujući ovdje ne -kim pri s u tnima, pokušali su ga izvući, u onateška vreme na, iz zaborava, uprisutnjujući nje-gov du h o v ni lik. Kada je došlo vrijeme upoznatiìvot i sudbinu dr. Stadlera po povijesnim doku-mentima, pošli smo što bo lje upoznali. Taj dije-cezanski proces danas je za vršen. Zato smoispunjeni svetom radošću i za hvalnošću, jer nasvoj način slavimo jedno uz ašašće, uzašašće Go -sp odinovo na nebo, ali i na ša jedna stepenicako jom se penjemo da se os t vari ona radosna na -da da jednoga dana on o ga koji je došao iz Za gr -e ba ovdje biti prvi nadbi skup ugledamo na olt -aru. Neka bude poruka hrv ats kom i katol ič komnarodu da se ne di j eli po rije kama i granicamanego nadahnjujte se na daru Bo`jem koji je onutkao gradeći, pr o p ovijedajući, organizirajući isvjedočeći. Za to, èlim da njegov lik bude izazovnama kao za datak da ga uprisutnimo u javnostida ga up oznaju i da što više upo znaju u ljubavi,a on da će doći i molitva jer kada otkriju veličinušto je Bog po njemu činio shvatiti će da će Bog idanas po njemu činiti svoja dijela. Sada smijemreći: “Dragi Nadbiskupe, sada si ti na po te zu! Mismo svoje učinili. Sada si ti na potezu. Uč ini namšto prije vidljivi znak. Neka Bog po te bi učinividljivi znak da istinski se radujemo i da

ponovno budemo ispunjeni svetom ra do š ću izahvalnošću, da nam ponovno bude tvoj liknadahnuće, poticaj i izazov da tamo gdje je tv ojUčitelj pošao i ti za njim da nas povedeš timputem da budemo hrabri izvršiti onu Isu s o vuzapovjed koju na dan Uzašašća daje „Evo ša ljemvas propovijedati i učinite sve ljude mo jimučenicima.” Dragi nadbiskupe izmoli nam da mibu demo prvi učenici do temelja, do da ske, dodna srca, da budemo pravi. Izmoli da nam se očisrca prosvjetle riječju Bo`jom i ra dosnom vješćukako bismo vjerno mogli i druge tim putemvoditi.” Ovaj dan pamtio sam iz hr v atske povije -sti pogijom Zrinski-Frankopana. Na današnjidan ti su svjedoci dali svoje ìvote. A od danastaj ću dan pa mtiti i po ovome za vršenom dijece -z anskom pr ocesu, pamtiti i Bo gu zahvaljivati štosam mo gao kao njegov ne dostojni nasljednik bi -ti di onik ovog divnog či na. Zato Bogu zahvalju-jem za sve one koji su se be ugradili u obavljanjunašeg dijela zadatka. A sa da očekujemo one kojiće znati jur išati mo lit v om i izmoliti čudo. Sada siti dragi na dbi sk u pe Stadleru na potezu. @elimoiskopati iz zabor ava divna djela što je Bog po tebičinio, a è li mo se radovati da ih i danas čini. Te b -a ju nam kao ohrabrenje, kao poticaj i kao rados-no svjedo če nje u ovim vremenima i prostorima.Dra ga braćo i sestre ponosni smo što smo imalita k vog na dbiskupa na čelu ove Crkve, ponosnismo i zah valni Bogu što smijemo učiti od nj e ga,što smijemo onakvim srcem ljubiti čovjeka. Dr -age sestre, dok vi nadahnuti svojim utem elj it -eljem ostvarujete svoje ime Sluàvke malog Is -usa to on čini po vama, to Bog po njemu u va mačini. Nikad mi ne znamo Bo`je planove, ali jebitno htjeti traìti i ostvarivati volju Bo ̀ ju, a Bogće se proslaviti. To nam je svima najva ̀ nije kakoStadler reče: “@ivjeti znači ljubiti i či niti što je Bo -gu drago.” @elim da svi mi imamo taj ìvot jertko ne ljubi taj ne ìvi, tko ne ostva r uje Bo`juvolju promašio je ìvot. Treba nam nje gova riječbiti izazov da bismo bili nadahnuti njegovimlikom, ìvotom i djelom. I mi sljedimo uzašašćesrca tako što progledamo očima srca i istinski sli-jedimo Krista koji nas šalje u ovaj svijet kakobismo bili učenici i da druge učiniti Kristovimučenicima. AMEN!

98 VRHBOSNA 2/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Dan Mladih Vrhbosanske nadbiskupijeKomušina 31.5.2008.

Draga braćo misnici, draga braćo i sestre, napo seban način, dragi mladi prijatelji. Evo 37. putml adi Vrhhbosanske nadbiskupije u svibnju ok -u p ljaju se oko Gospe Kondìlske. Do la ze djecaM ajci. “Uspeli smo se od crkve ko umušanske”,kako ̀ upnik na po č etku reče: “uta banim stazamavjere, ovdje na Ko ndìlo koje tra dicijonalno sma-tramo svetim br d om, mjestom mo litve i pokore. Imi smo to uč inili hodom i mo li tvom, a ovdje naovom br du na poseban način è limo se sjediniti sKr ist o vom `rtvom unijeti sv oje `rtve, če`nje, na -d a nja i očekivanja”. Papa Be n e dikt XVI., za susretu Sydneju uputio nam je po r uku. Uzeo je iz Dj -ela apostolskih rečenicu: “Pr i m it ćete snagu Du -ha Svetoga koji će sići na vas i biti će te mi sv j -edoci”. Rekoh na uvodnoj riječi da da n as sla vi moPohod BD Marije Elizabeti. Bio je to Go s p in činnakon začeća po Duhu Svetom. Duh Sv eti jeosjenio njezino srce i Isus se začeo pod nje zinimsrcem. Ona polazi svojoj rodici Eli z a b eti da jojbude pri ruci pri porodu Ivana Krs ti telja. Taj sus-ret koji se dogodio, dogodio se kao čin vj ere.Elizabeta blagoslivlja Mariju: “Bl a g oslovljena tišto povjerova, ti što si bila ot v o r ena Duhu Sv et o -mu, što si prihvatila Duha Sv e t oga”. Upravo tošto je Marija donijela pod sv o jim srcem utjelovl-je nog Boga, izazvalo je ra d o st u Elizabeti i maliIv an Krstitelj zaigrao je ma jci u utrobi. UshićenaEli zabeta blagoslivlja Ma riju. Upravo to na nekina čin treba biti na ma uzor; Marija uzor kako bitipo slušan Duhu Sv etomu, kako biti otvoren Du -hu Svetim i ka ko s Duhom Svetim surađivati. Miho deći ov om zemljom svjedoci smo da nas za plj -u s kuju ra zličiti duhovi ove zemlje; duh uìtaka,ov isno sti, zarobljenosti, zasljepljenosti, oholosti,se bičnosti i razni drugi duhovi koji nas jednosta -vno èle zarobiti, zaokupirati i zaslijepiti. Onnema mjesta. Duh Bo`ji ima mjesta u po ni z n omi vjernom srcu. Marija je blaèna jer je povje r -ovala. Mi smo došli ovdje na Ko n d ̀ ilo da povje -rujemo, da svoju vjeru učvrstimo i da kao onaj st -otnik zavapiti: “Vjerujem, po mozi mojoj nevje -ri!” Zavapi jer nam tre ba vjera koja će nas os -naìti i otvoriti srce Du hu da nas os p osobi poći uov aj svijet i svjedočiti. K oga? Onoga koji nasstvori, onoga koji nas uz ljubi i onoga koji nasotkupi, Onome koji se očito va kao Put, Ist i na i@ivot. Taj nam Duh treba kako bi nas uputio u

svu istinu ìvota. Svi mi traìmo sm is ao ovog sv -og zemaljskog ìvota. Svi mi traìmo ko ji je sm -isao našeg trpljenja, naših zemaljskih pa tnji. @e -limo da nas Duh Bo`ji uvede u svu is ti nu ì v otai da nam dade onaj nutarnji odgovor da se nebojimo ìvota nego se ìvotu radujemo. Ču li smou prvom čitanju da Gospodin Kralj Izr a e lovgospodar je u zemlji. On je Kralj Izr a e lov, on ajraspeti i uskrsli u našoj je sredini, On je ob e ć ao:“Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta”.Danas èlimo povjerovati da na na š em ìvotnomputu nismo sami, On je s nama. On je s na ma kaoPut, Istina i @ivot. Njegov Duh upućuje nas u svuistinu ìvota. Mi smo sv jedoci da upravo taj Duhtreba nam osposobi ti i pamet i srce i vo lju zasuočavanje sa sv a g dašnjicom. Ovdje da n as naposeban način va ma mladima èlim reći je dnogeslo. Vaša sn a ga, elektrika Duha i srca izl a ziupravo iz onog pr irodnog zakona. Kao što tu rb -ine proizvode ele ktričnu energiju usprkos vodiko ja teče i na njih udara. Mladi, vaša ìvotna ele -kt rična en er gija bit će iz te snage vjere, ako bu d -e te sp os o bni plivati protiv struje. Ako struja vodiu ne m oral, imaš li snage vjere oduprijeti se i reći:“@e lim putem vjere ići! Tu je moja snaga!” Ako test ruja ìvota privlači i zavodi da postaneš ov i sn -ik, hoćeš li imati snage vjere i Duha da ti bu desv j e dok oduprijeti se i svjedočiti vrjednoteìvota? Ako struja svagdašnja zavodi i po vodi teda kr e ć eš putem uìtaka, ugodnog i la g odnogìvota, a on da vidiš kako praznina os ta vlja frus-tracije i ra z očaranja nas hoćeš li imati sn agu vjereoduprijeti se i vjerovati da se is p lati biti čovjek`rtve jer `r tvom svjedočim pr avu ljubav. Tkoistinski pr a vo ljubi, taj isp ra v no ìvi. Zato tehrabrim da se ne bojiš plivati pr otiv struje. Ne dajse zaslijepiti. Na ovom sv e tom brdu učini svojzavjet vjere: “Ja ne èlim uz aludno ìvjeti! Neèlim promašeno ì vjeti! Ne èlim u maraku ìv -e ti! Ne èlim za se be ì vjeti. @elim biti čovjek kojizr ači vjerom i svije tlom, koji svijedoči ljubav Kr -istovu. Koji ̀ eli mi je njati ovaj svijet jer nosi u sebisnagu duha, sn agu srca i snagu vjere”. To nekabude tvoj za vjet na Kondìlu i to ponesi u ìvot.Mo`da ćeš se koji puta na stazi ìvota osjetitiosamljen, za vodit će te onaj crni zloduh. Zavoditće te i re ći da si bu d a la jer svi drugačije ìve a timisliš da si dovoljno pa metan. Ne boj se odupri-

VRHBOSNA 2/2008 99

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

jeti zlu. Tu je veličina te be kao čovjeka. Zato jer sikrhko stvorenje, ov dje izmoli toga Duha da mo -èš biti svjedok vjere. Da nas ljudi sve ma njevjeruju riječima, ali kada vi de svjedoke vje re to jenešto što privlači i od uš e vljava. Budi ma gnet kojizna privlačiti Bo`jom lju bavlju. Ma gnet kojiprivlači na staze Kristove. Bu di Kr istovo svijetlokoje svjedoči Evanđelje i da ov aj ìvot ima smis-la jer mu je Krist uskrsli dao os mišljenje. Zato odGospe učimo kako srce otv ori ti Bogu. Od Gospeučimo kako reći evo me! Od Gospe učimo kakopohititi u gorje, ovo Ko nd ̀ ilsko gorje i napuniti

akumulatore svog ml adog ìvota i poći u ìvot inositi radost. Kad su sr etnem druge neka se radu-ju što postojim, i ja da se radujem drugome štoon postoji. Ne ka ovaj bla gdan bude blagdannašeg ìvota da mi hodimo u pohode jednidrugima noseći ra dost jer Du ha Bo`jeg nosimo.Ne moè nitko do nijeti ra d ost tko nema Bo`jegDuha. Zato, Go spe Majko naša, GospoKondìlska izmoli nam Duha koji će nas uvesti usvu istinu, iz moli nam Duha koji će biti našasnaga da svj e dočimo i tu vjeru bu dućim narašta-jima namremo ìveći i svjedočeći. AMEN!

Iz Nadbiskupove korespondencije

100 VRHBOSNA 2/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

Kronika Ordinarija

4. oùjka do 11. lipnja 2008.

4. 3. – U prije podnevnim satima Kardinal jepr imio gosp. Abida Jusića, kantonalnog mi -nistra prostornog uređenja ùpanije Sa ra j e vo igospodina Mustafu Resića, načelnika op ći neStari Grad – Sarajevo.

5. 3. – U jutarnjim satima otputovao je za Vi -d o vice gdje je u 13.00 sati slavio Misuzadušnicu za pokojnog svećenika Josipa Mi -kića. U večernjim satima vratio se u Sa ra j evo.

6. 3. – U jutarnjim satima primio prof. dr. Ši -mu Maršića. U pratnji mons. Pere Sudara, po -m oćnog biskupa na ručku je bio u apostolskojnu ncijaturi. U 15 sati predsjedao sjednicomOr dinarijata.

7. 3. – U prije podnevnim satima primio pr -of. dr. Pavu Jurišića. U popodnevnim satimapri mio g. Marija Vukoju, brata Richarda i prof.dr. Ši mu Maršića.

8. 3. – U 10 sati imao susret s @u p nim pas-toralnim vijećima Vrhbosanske nadbis k u pije,a u 11 i 30 u katedrali slavio pontifik alnomMisnom slavlju povodom Stadlerovih da na nakojem su nazočili i vjećnici. U popodnevnimsatima primio gđu. Emanuellu Berg am a schi.

9. 3. – U popodnevnim satima u Vrhbo sa n -s koj katoličkoj bogosloviji imao rekolekciju isv etu Misu časnim sestrama grada Sarajeva.

10. 3. – U ranim jutarnjim satima otputovaoza Mostar na redovito zasjedanje Biskupskeko nferencije Bosne i Hercegovine. Biskupskako nferencija zasjeda od 10. do 12. oùjka.

13. 3. – Kardinal je otputovao u Za gr eb.Popodne imao ev aluacijski susret s pred-stavnicima Caritasa HBK i Caritasa BKBiH. Nakonak se smjetio u nadbiskupskoj palači.

14. 3. – U ranim jutarnjim satima u nadbi sk -u pskoj kapelici na Kaptolu u Zagrebu slaviosv. Mi su. U 10 sati sudjelovao je na Go spo da rs -k om forumu kojeg je organizirao Hrvatski Ca -ri t as i udruga bosanskih hrvata „Prsten”.

15. 3. – U 10 sati imao susret s @u p n imekonomskim vjećima, a u 11 i 30 sati u ka te dr -ali je slavio pontifikalno Misno slavlje. U 18sati slavio je Misnio slavlje na Ma ri j indvorupovodom blagdana sv. Josipa, pa tr o na ùpe.

16. 3. – Cvjetnica. U 10 i 30 sati u katedrali

slavio svečano koncelebrirano misno sl a vlje. Upopodnevnim satima posjetio sestre karm el ić -a nke na Stupu.

17. 3. – U jutarnjim satima primio dr. NikuIk ića, rektora Vrhbosanskog bogoslovnog sje-me ništa. U 10 sati nazočio sjednici Me đu r e -ligijskog vijeća. U popodnevnim satima pri m -io je vlč. Pavu Šekeriju, ùpnika katedralneùpe. U 16 sati predsjedao sjednicom Eko no m -s kog vijeća vrhbosanske nadbiskupije.

18. 3. – U ranim jutarnjim satima otputovaou Zagreb a kasno na večer istog dana se vratiou Sarajevo. U Zagrebu se susreo s pojedinimgo spodarstvenicima kao nastavak rada i ostva -r enja zaključaka Foruma.

19. 3. – U rano jutro primio bogoslove Da -vora Topića, Antu Vidovića i Iliju Ma rko vi ća,nešto kasnije i gospodina Davora Čordaša, po -tpredsjednika Republike Srpske. U prijepo dn -evnim satima primio bogoslove na pauzi Sta -nislava Šarića i Gorana Kosića. U popodne v -nim satima primao bogoslove treće godine Jo -sipa Ivkića, Sinišu Jozića, Dalibora Jur a n o v ića,Ivicu Kusturu, Iliju Markovića, Ivana Raku,Da mjana Soldu i Tomislava Soldu.

20. 3. – Veliki četvrtak. U 10 i 30 sati u kated -r ali slavio Misu posvete ulja uz koncelebr acijusedamdesetak svećenika. U popodne v n imsatima primio vlč. Vlatka Rosića, ravnateljaKŠC sv. Franjo u Tuzli. U 18 sati u katedralipredsjedao misom večere Gos p odnje.

21. 3. - Veliki petak. U jutarnjim satima po h -o dio katedralu. U popodnevnim satima telefo -n ski čestitao Uskrs putem raznih radio postaja.U 18 sati u katedrali predsjedao obredimaVelikog petka.

22. 3. - Velika subota. U jutarnjim satima po -h o dio katedralu iskazujući štovanje Kristovu g -r obu. U popodnevnim satima posjetio sestre naStupu u Karmelu. U 23:00 sata u katedralislavio obrede i Misou Vazmenog bdijenja.

23. 3. - Uskrs. U 10 i 30 sati slavio MisuUskrsnuća Gospodinova u katedrali uz izra-van pr ijenos FTV-a. Potom je primio članoveka tedralnog zbora „Josip Stadler” na čelu sazb orovođom vlč. Markom Stanušićem.

VRHBOSNA 2/2008 101

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

24. 3. – U 11 sati priredio uskrsni prijem uVrhbosanskoj katoličkoj Bogosloviji. U popod-ne vnim satima otputovao u Jeruzalem na sus-ret biskupa gdje se raspravljalo o novoj evan-ge lizaciji Europe.

29. 3. – U večernjim satima Nadbiskup sevr a tio iz Jeruzalema u Sarajevo.

30. 3. – U 11 sati imao krizmu u ùpi sv. AntePa dovanskog u Busovači i tom je prilikom kr -iz mao 96 krizmanika.

31. 3. – U jutarnjim satima sastao se u zgra-di nuncijature s apostolskim nuncijem mons.Al e ssandrom DÉrricom i tajnikom nuncija-ture mo ns. Waldemarom Stanislawom So mm -er tagom. U 11 sati u Vrhbosanskom bogoslov -n om sjeme ništu predvodio svečano Euharis tij -s ko slavlje po v o dom Blagovijesti, patrona kućei među ka ndidate za đakonat i pr e z b it erat pr -imio 4 bo goslova. U 15 sati slavio Mi sno sla v -lj e na Stupu, te bla gos lo vio no v o otvorenidječiji vrtić. U ve če rn jim sa tima nazočio ak ad -em iji po vo dom pat ro na kuće u Vrhbosanskombogos l ov nom sjemeništu.

1. 4. – Rano u jutro susreo se s vlč. Iv a n omToljom, preč. Lukom Kesedìćem, vlč. Fa b -ijanom Stanučićem i g. ing. Stipićem, a nakonsu sreta obišli su crkveno zemljište Po p ov gajiznad Sarajeva te i Pale. U popodnevnim sati-ma primio preč. Marijana Pejića, preč. Lu kuKesedìća i dr. Šimu Maršića.

2. 4. – Tog jutra posjetio ga je general Ju -goslav Brdar. U prije podnevnim satima su -djelovao na svećeničkom saboru Vr hb os a n s kenadbiskupije u Vrhbosanskoj katoličkoj bo g -osloviji, nakon ručka nadbiskup je krenuo putBihaća, a u Bihaću je večerao s predsta vnicimagradske i ùpanijeske vlasti grada Bihaća iUnsko-sanske ùpanije.

3. 4. – U jutarnjim satima zajedno s bi sk u p -om Komaricom podsjetio prostorije Ka to lič k ogškolskog centra „Ivana Pavao II.” u Bihaću. U11:00 sati je predsjedao svečanom koncelebri-ranom Misnom slavlju u ùpi Bihać povodomda na škole KŠC-a „Ivan Pavao II.”. Nakon Misesu djelovao je na kulturnom programu u grad-sk oj dvorani, a poslije je zajedno s biskupomKo maricom posjetio zgradu općinskog po gl av -arstva grada Bihaća i susreo se s načelnikom. Upopodnevnim satima nadbiskup je pod pr at -njom obilazio znamenitosti grada Bihaća. Uve černjim satima krenuo je za Sarajevo.

4. 4. – U jutarnjim satima susreo se s obiteljiBa krije Musnusa. U prije podnevnim satima pr -imio prof. mr. Tomu Kneèvića, g. Antu Tal a i ća imons. Ivu Tomaševića, a zatim sudjelovao nasje dnici odbora za gradnju spomenika papi Iv -a nu Pavlu II., nakon to ga primio s. Marinu Pi lj -ić, provincijalnu gla va ri cu Sluàvki Malog Isusasa r ajevske provincije.

5. 4. – U jutarnjim satima otputovao u De rv -e ntu gdje je u 11:00 sati slavio svečano Misnosl a vlje i blagoslovio samostan sestara Mi los r d -n ica sv. Vinka Paulskog. U popodnevnim sati-ma obilazio je pojednine ùpe Dervenstskogde kanata u pratnji dekana preč. Roberta Ru -ìća. Nadbiskup je odsjeo u ùpnom uredu uBosanskom Brodu.

6. 4. – U 11 sati je predvodio svečano Misnosl a vlje na temeljima nove ùpne cr kve uKoraću i tom je prilikom blagoslovio ka mentemeljac i nove temelje crkve. U kasnim po -podnevnim satima vratio se u Sarajevo.

7. 4. – Kardinal je rano u jutro otputovao uZe ni cu gdje je nazočio susretu velikog brojaravna te lja i direktora škola koje uče pohrvatskom pl a nu i programu. U povratku sesvratio kod vlč. Ma rijana Orkića, ùpnika uVogošći, a u po po d n evnim satima stigao uSarajevo.

8. 4. – Prijepodne primio preč. Roberta Ru -ì ća, popodne g. Krešimira Zubaka, zatim pr e -d stavnike Eroneta, dr. Lidiju Licender i s. Vi to -miru.

9. 4. – U jutarnjim satima otputovao u Ma -gl aj gdje je u 11:00 sati slavio Euharistijskoslavlje. U popodnevnim satima se vratio u Sa -ra jevo i posjetio samostan Karmel na Stupu.

10. 4. – Nadbiskup je ugostio preč. MarijanaPe jića, Marijana Orkića, prof. dr. Ma tu Zo v k i -ća, vlč. Josipa Tadića i mr. Tomu Kn e` evića.

11. 4. – Prije podne primio predsjednika ud -r uge HVO-a Sarajevo g. Zdenka Markovića.Po podne je primio predstavnike grada iùpanije Sarajevo g. Idriza Hodìća, predsjed-nika ko m isije za odnose s crkvama i vjerskimzajednica ma ùpanije Sarajevo i Abida Jusića,ministra ùpanije Sarajevo. U 17 sati sastao ses od bo r o m za gradnju spomenika papi IvanuPavlu II.

12. 4. – XI. ministrantsko zborovanje Vrh bo -s a nske nadbiskupije. Nadbiskup je u 10:30 satislavio pontifikalno Misno slavlje u ka te drali, a

102 VRHBOSNA 2/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

u popodnevnim satima na sportskom ig ralištuKŠC-a Sv. Josip uručio nagrade na jb o lj i m min-istrantima u kvizu znanja, stolnom te n isu inajboljim ekipama u nogometu.

13. 4. – Nedjelja Dobrog Pastira. U 10:30 satiNa dbiskup je u katedrali slavio svečano po -ntifikalno Misno slavlje povodom Danaduhovnih zvanja.

14. 4. – U ranim jutarnjim satima otišao uVrhbosansko bogoslovno sjemenište gdje je u6:45 sati slavio Mi sno slavlje s bogoslovskomzajednicom. Prijepodne pr imio preč. PeruPranjića i vlč. Fabijana St an u šića. U 11 sati sas-tao se u zgradi nuncijature s ap ostolskim nun-cijem mons. Alessadrom Dérrico i tajnikomnuncijature mons. Wa ld e m arom StanislawomSo mmertag. U ranim po po dnevnim satimaprimio preč. Roberta Ru ̀ i ća. Popodne se za je -dno s ostalim članovima Me đureligijskog vij e -ća u zgradi Vlade Fe de ra c ije BiH sastao s g.Ne dàdom Brankovićem, pr emijerom Fe de ra -c ije BiH, g. Mladenom Be v a ndom, do pr e mi je -rom i minstrom financija Fe deracije BiH i g.Ga vrilom Grahovcem, do p r emijerom i min-istrom kulture.

15. 4. – U jutarnjim satima otputovao u Tr a -v nik. Prijepodne posjetio ùpnika u Turbetuvlč. Nikolu Lovrića. U 17 sati u sjemenišnoj cr -kvi u Travniku predvodio svečano Misno slavl-je povodom Dana šk o le. Nakon toga sudjelo-vao na svečanoj aka de m iji, a u večernjim sati-ma se vratio u Sarajevo.

16. 4. – U ranim jutarnjim satima otputovaoav ionom u Zagreb. Tamo se susreo s dr. Iv omSanaderom, premijerom Republike Hr v a t ske.U večernjim satima vratio se u Sarajevo.

17. 4. – Prije podne primio dansku novin ar -ku Birte Weis i vlč. Miroslava Ćavara.

18. 4. – U prijepodnevnim satima otputovaou ùpu Glavice. U 13 sati predvodio sp ukopnuMisu za pokojnog preč. Miodraga Mi š k ovića.U popodnevnim satima vratio se u Sa r a j evo iprimio g. Marinka Pejića.

19. 4. – U 10:30 sati u bogoslovnoj crkvislavio Misno slavlje povodom susreta ro di t e ljai ùpnika bogoslova s odgojiteljima. Na k onMise nazočio susretu s roditeljima i ù pnicimabogoslova.

20. 4. – Kardinal je otputovao u No vu Bilugdje je u 11:00 sati slavio sv. Misu i kr i zmao 113mladića i djevojaka. Popodne je stigao u ùpu

Ovčarevo i u 16:00 sati slavio sv. Mi su i kriz-mao 40 krizmanika.

21. 4. – Zajedno s biskpom Su darom Na d bi -s k up je otputovao u Bijelo Polje kod Mo s taragd je zajedno s ostalim biskupima BKBiH sus-reo s redovničkim poglavarima i poglavarica-ma Bosne i Hercegovine. U popodnevnim sati-ma vratio se u Sarajevo.

22. 4. – U jutarnjim satima došao je u ùpuBo r o vicu gdje je u 11:00 sati predvodio Misnoslavlje uz koncelebraciju ùpnika vlč. PericeMajića.

23. 4. – Sveti Juraj. U jutarnjim satima ot pu -t o vao u Derventu gdje je u 11:00 sati slavio Mi -sno slavlje uz koncelebraciju petnaestak sv -ećenika povodom patrona ùpe. U povratkuza Sarajevo u popodnevnim satima u Dobojuse susreo s vlč. Zlatkom Ivkićem, ùpnikom uKo mušini i vlč. Josipom Senjakom, ùpnikomu Doboju. U @epču se također sastao sa ù p n -i k om i dekanom preč. Antom Ćosićem. Na ve č -er je u Sarajevu primio vlč. Ivana Tolja.

24. 4. – U prije podnevnim satima primioup ravu Vrhbosanske katoličke teologije, mons.dr. Antu Ćosića, dekana, preč. dr. Peru Pra nj i -ća, prodekana i dr. Klaru Ćavar, tajnicu škole.Ne što kasnije primio je dr. Šimu Maršića. U po -d ne je primio mons. Peru Sudara, pomoćnogbi s kupa. Popodne u 15 sati predsjedao je sjed-ni com Ekonomskog vjeća, a poslije je primiovlč. Josipa Grubešića. Večerao je s delegacijompri padnika oruànih snaga BiH.

25. 4. – Prije podne primio provincijala Bo s -ne srebrene fra Miju Dòlana. Popodne primiofra Zorana Livančića, ùpnika u Vitezu i g. Fr -anju, vlasnika “Economica”. U popodnevnimsa tima je zajedno s malom delegacijom (dr. Pe -ro Brkić, vlč. Fabijan Stanušić, don Dragan Ju -r ić, gđica. Bojana \ukić i gđica. Maja ot p -utovao u partnersku biskupiju Klagenfurt. Ci -jela delegacija je odsjela u rezidenci biskupadr. Alois Schwarza.

26. 4. – U 10:15 sati kardinal je zajedno s de -legacijom sudjelovao na susretu u bis ku pi s k -om centru u Klagenfutu. Razgovaralo se o pa -rtnerstvu ovih dviju biskupija. U 15 sati na db -i skup je podijelio sakrament krizme u Hrvats -koj katoličkoj mi siji Klagenfurt, a nakon kri z -me nazočio je kratkom koncertu u starom ben -ed iktins k om samostanu.

27. 4. – U jutarnjim satim otputovao u ob li -

VRHBOSNA 2/2008 103

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

` nje mjesto St. Andrä im Lavanttal gdje je za -je dno s biskupom dr. Aloisom Schwarzom dje-lio krizmu. Nakon ručka čitava delegacija jekr enula u Ljubljanu na aerodrom, odakle sepopodne sr etno vratila u Sarajevo.

28. 4. – U jutarnjim satim primio dr. TomuVu kšića. Poslije je otišao do nuncijature gdje sesu sreo s tajnikom Sv. Stolice za odnose s dr ̀ a -v a ma Dominiqueom Francois Joseph Ma m be -rt ij em. Nakon tog kratkog susreta otišli su pos-je titi prostorije Međureligijskog vijeća. U 11sati u nadbiskupiji je bila svečana sjednica Bis -ku p s ke konferencije BiH. U 18:00 satiNadbiskup je iš ao na Misu u katedralu gdje jeuz ostale bi sk u pe BKBiH i nuncija koncelebri-rao Misnom sla v lju koje je mons. Mambertipredvodio. U 20:00 sati nazočio prijemu u častmons. Ma m b e rtija u hotelu Hollyday Inn.

29. 4. – Prije podne primio vlč. Josipa Tadića,ek onoma bogoslovije. Ručak je povodom dol -a s ka mons. Mambertija organizirao g. @eljkoKo mšić, član predsjedništva i nadbiskup je biona tom ručku u hotelu Una. Nakon ručka usli-je dio je svečani ispraćaj mons. Mambertija naSa rajevskom aerodromu. U popodnevnim sa -ti ma Kardinal je primio primio g. MahmutaD` apu, direktora zavoda za zdravstveno osig-ur anje ùpanije Sarajevo i g. Zlatka Mesića,mi nistra ùpanije Sarajevo.

30. 4. – U prijepodnevnim satima primio dr.Ši mu Maršića. U popodnevnim satima išao uBo gosloviju na završu svečanu sjednicu dijec -e z anskog procesa za proglašenje blaènim sl u -ge Bo`jega dr. Josipa Stadlera, prvog vrhbo s a -n skog nadbiskupa. U 18:00 sati je istimpovodom pr edsjedao Misnim slavljem uz kon-celebraciju 5 biskupa i mnog svećenika.

1. 5. – U jutarnjim satima zajedno s mons.@e limirom Puljićem, biskupom Dubrovačkimot p utovao u Olovo gdje je u 11:00 sati slavioMi su. U popodnevnim se satima vratio izOlova i do čekao biskupa dr. Franza-PeteraTebartz-van El sta iz Limburga zajedno sčetveročlanom de le gacijom. U 18:00 sati jezajedno s biskupom iz Li mburga slavio pontif-ikalno Misno sla vlje u katedrali.

2. 5. – U prije podnevnim satima zajedno sbi skupom iz Limburga posjetio KŠC „Sv. Josip”a nešto kasnije su imali konferenciju za novin -a re. U popodnevim satima posjetili su ùpu St -up, Caritasov centar na Stupu i sestre u Ka r m -

e lu. U 18:30 slavili su svetu Misu u ùnoj crkvina Stupu. Večera je bila organizirana u Centruza mlade, kojeg su predhodno razgle dali urazgovoru s dr. Šimom Maršićem.

3. 5. – U jutarnjim satima Kardinal je zajed-no s delegacijom iz Limburga otputovao uùpu Lu kavac gdje je zajedno s biskupomLimburga u 11:00 sati podjelio sakramenatpotvrde i slavio svečano Misno slavlje. Nakonručka u Lu kavcu delegacija se vratila zaSarajevo, a Ka r d inal je ostao i popodne u 16sati djelio svetu kr izmu i slavio Misno slavlje uùpi @ivinice. Na konak je išao u ùpu Tuzla.

4. 5. – U 10:00 sati u ùpi Tuzla ispitivao jekrizm enike, a u 11:00 sati slavio svetu Misu ikrizma vao. U popodnevnim satima je otputo-vao za ùpu Šikaru gdje je doček i ispit orga-niziran u 15:00 sati, a Misa i krizma u 16:00 sati.Nakon ve če re Nadbiskup je krenuo zaSarajevo i u večernjim sa tim stigao.

5. 5. – Prije podne primio gospođu Katu Se -nj ak, a malo kasnije i delegaciju iz Makarskedr. Marka Oìć Bebeka, gradonačelnika Ma ka -rs ke, g. Ivana Ivandu, dogradonačelnika, g. Iv -a na Pandìća, člana gradskog vijeća i g. MatuJu j novića, vlasnika Prometa. Poslije podne uod vojenom posjetu primio bogoslove \uruAr lovića, Antu Topića, Maria Lakića i @elimiraTo maševića. U 17:00 sati susreo se s pred-stavnicima partnerske biskupije Libmurg.

6. 5. – Prije podne primio mons. Ivu Tom -aše v ića, nešto kasnije preč. Marijana Pejića. U16 sa ti predsjedao sjednicom Uredničkog vjećaKa toličkog tjednika. U 17:00 sati primio gener-alnu i provincijalnu upravu sestara SluàvkiMa log Isusa.

7. 5. – Prije podne primio vlč. Josipa Tadića,ek onoma Bogoslovije. U 11:00 sati nazočio jesje dnici Međureligijskog vijeća na kojoj je pr e -u zeo predsjednički madnat na godinu dana. Upo podnevnim satima primio dr. Pavu Jurišića,nešto kasnije i tajnika nuncijature u BiH mons.Wa ldemara Stanislawa Sommertaga.

8. 5. – Kardinal je u jutro otputovao u ùpuGrom i ljak gdje je u 10:00 sati predvodiosvečano Misno sl avlje povodom pete godišn-jice hodočašća Go spi brze pomoći. U povrakuza Sarajevo sv ra tio je u vojarnu u Kiseljakugdje je izmolio op ijelo za pokojne braniteljepovodom petna e ste godišnjice napada naKiseljak. Poslije po d ne je u svojoj rezidenciji

104 VRHBOSNA 2/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

primio delegaciju šv e dske anglikanske Crkvena čelu s biskupom Ma rtinom Lindom.

9. 5. – Prije podne primio mons. Matu Zo v -k i ća, a nešto kasnije federalnog ministara radai so cijalne politike dr. Pericu Jelečevića. U 11sati s mons. Zovkićem je išao u posjetuambasadi Sl ovenije. Poslijepodne je primio g.Zlatana iz Br eze, a nešto kasnije i ministra dr.Boù Lju bića.

10. 5. – U 10:30 sati Kardinal je u katedralipr edvodio svečano Misno slavlje povodom VI.su sreta liturgijskih zborovan Vrhbosanske na -d biskupije. U popodnevnim satima otputovaoje na Husino gdje je u 16:00 sati slavio sv. Misute podijelio sakrament krizme. U večer se vra-tio u Sarajevo.

11. 5. – Duhovi. U 10:30 sati u katedrali jeslavio svečano pontifikalno misno slavlje i kr -izmao mlade iz nekoliko ùpa grada Sa r a j e va.Popodne u 17:00 sati je na Stupu slavio Mi su tepodijelio sakrament rizme, a nakon togaotputovao za ùpu Dr agunja.

12. 5. – U Dragunji je u 11:00 sati predvodiosv e č ano Misno slavlje povodom patrona Sv.Le o p olda Bogdana Mandića i krizmao 7 kriz-manika. Poslije podne krenuo je premaSarajevu, a u po vratku je svratio u Tuzlu i raz-gledao KŠC „Sv. Franjo” razgovarajući s rav-nateljem vlč. Vl atkom Rosićem.

13. 5. – U jutro je primio vlč. Marka Ma jst o -rovića, nešto kasnije i gđicu. Andreu Perez izBr azila. Poslije podne primio gospodinaJakuba Fi ncija i rabina iz Amerike gospodinaAndrewa Ba kera.

14. 5. – Nešto prije podneva primio vlč. Ta -d iju i Iliju Iv oša, a nešto kasnije i vlč. Josipa Ta -di ća. Po s li je podne posjetio rektora bogoslovi-je dr. Niku Ik ića. U Bogoslovije se, također ne -što kasnije, su sreo s mons. Bosiljkom Rajićem.U večernjim terminu primio je vlč. Josipa Kn -e` evića.

15. 5. – U jutarnjim satima primio vlč.Predraga Sto j č evića, a nešto kasnije i mr.Dragu @uparića. Po sije podne je posjetio sestreu Karmelu na Stupu.

16. 5. – Prije podne Kardinal je primio mo -ns. Pe tra Jukića i gospođu Svjetlanu Marijon inje zin og supruga iz Zagreba. Oni su Ka rd in a -lu ur u čili jedan od prvih primjeraka zvučneBi blije na hrvatskom jeziku. Poslijepone je pr i -m io fra Ma rijana Karaulu, nešto kasnije i dele-

ga ciju iz Nj e mačke; gđu. Knoch, gđu. An w a n -d er i gosp. Zizenbacher.

17. 5. – U jutarnjim satima u pratnji vlč. Jo -si pa Tadića otputovao u Kakanj, gdje je u 11:00sa ti slavio svečano Misno i krizmeno slavlje.Po slijepodne u 16:00 sati je u Varešu predvodiosv ečano Misno i krizmeno slavlje.

18. 5. – Kardinal je u pratnji vlč. Josipa Ta d -i ća doputovao u ùpu Morančani gdje je u11:00 sa ti predvodio svečano Misno i krizmenoslavlje, a poslije podne u 16:00 sati Misno ikrizmeno sl a vlje slavio je u ùpi Par Selo. Navečer se vratio u Sarajevo.

19. 5. – U jutro je primio dr. Niku Ikića, rek-to ra Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.Pr ije podne Kardinal novinarki Špela dao izj a -vu za HRT. Nešto kasnije primio je delegacijuiz SAD-a, New York, koja pomaè medicinsk -om ce ntru „Sv. Vinko”. U pratnji mons. Zo vk -ića, de legacija je nešto kasnije krenula u obila -zak ce ntra. Poslijepodne primio vlč. MiroslavaĆa v ara, nešto kasnije i bogoslova Markicu Lo -v r ića, a potom i vlč. Fabijana Stanušića.

20. 5. – U jutro primio vlč. Slavišu Sta vn ja -ka, ùpnika u Deèvicama. Na svečanom ru -čku u Nadbiskupiji ugostio je gospodina dr.Dr agana Primorca, ministra znanosti i sportaRe publike Hrvatske zajedno s njegovom prat-nj om i velepolsnikom Republike Hrvatske go -sp o d inom Josipom Vrbošićem. Poslije su pošliu Dom vojske Federacije BiH gdje je bila upril-ičena prezentacija knjige ministra Primorca.

21. 5. - Prije podne primio mons. Matu Zo -v k ića, a nešto kasnije vlč. Tadiju Jukića.

22. 5. – Tijelovo. Kardinal je u katedrali u10:30 sati slavio svečano Misno slavlje i tije l o -vsku procesiju.

23. 5. – U ranim jutarnjim satima avionomot p utovao preko Münchena za Köln. Po slij e p o d ne u 18:30 sati sudjelovao na Misnom sla v -lju kojem je predsjedao kölnski kardinal po vo -d om otkrivanja reljafa bl. Alojzija Stepinca ucr kvi u Kölnu. Nakon misnog slavlja Kardin alje, zajedno s kölnskim kardinalom, sudjelovaona večeri u Hrvatskoj katoliškoj misiji Köln.

24. 5. – Prije podne je kardinal u kapeliciHr v a tske katoličke mislije u Kölnu krizmaodvije od rasle osobe. Poslijepodne u 17:00 sati jepredsj e dao svečanim Misnim i krizmenimslavljem za Hrvate katolike u misiji Köln.Krizmao je 54 ml adih.

VRHBOSNA 2/2008 105

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

25. 5. – U jutarnjim satima s fra Antom Bil ić -em otputovao u Hrvatsku katoličku misiju uMe inzu gdje je u podne slavio svečano mi snoslavlje i krizmao. Poslije podne je iz Fr a n kfurtakrenuo za Sarajevo, gdje je u večernjim satimasretno stigao.

26. 5. – Prije podne primio s. KristijanuJurić, ne š to kasnije preč. Peru Pranjića, apotom i pr of. dr. Šimu Maršića. Poslije podne uodvojenim posjetima primio vlč. Pavu Šekeri-ju, vlč. Mi r o slava Ćavara, prof. dr. Klaru Ćavar,mons. Ivu Tomaševića i preč. Marijana Pejića.

27. 5. – Izlet u ùpu Deèvice.28. 5. – U jutro primio ùpnika iz Vrbasa vlč.

Ve rga Jenö, kapelana iz Ade vlč. Marijana Vu k -o va, njegovu majku gospođu Mariju Vukov ibo goslova Aleksandra Kovačevića. Prije podneje u odvojenim posjetima primio p. VladimiraVa silja i gospodina Petra Čobankovića, minis-tra regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoggo spodarstva RH zajedno s delegacijom.Poslije po dne primio preč. Marka Josipovića.Kardinal je otputovao u Zenicu gdje je u 17sati slavio svečano Misno slavlje u cr kvi sv. Ilijepovodom dana KŠC-a „Sv. Pa v ao”. NakonMise sudjelovao je i na akademiji. U večernjimsatima otputovau u sjemenište u Tr avnik gdjeje i noćio.

29. 5. – U 11 sati predvodio svetu Misu u sje-m e nišnoj crkvi u Travniku, a nakod toga sudje -l ovao na predstavljanju novog sjemenišnog li -sta „Travnički angelus”. Poslije podne vratio seu Sarajevo.

30. 5. – Srce Isusovo, patron ùpe Katedralagd je je Kardinal u 10:30 slavio pontifika ln o Mi -sno slavlje na kojemu je propovijedao mons.Mato Zovkić.

31. 5. – U ranim jutarnjim satim otputovaou Komušinu gdje je u 11:00 sati slavio Euh ari -stijsko slavlje povodom Dana mla dih Vrhb os a -n s ke nadbiskupije. Nakon Mise na zo čio je i za -b avnom djelu programa. U popodnevnim sa t -ima vratio se u Sarajevo.

01. 6. – U katedrali je vanjska proslava SrcaIs usova. Misu slavio biskup iz Aachena mo ns.Dr. Heinrich Mussinghoff uz koncelebr acijuapostolskog nuncija, pomoćnog biskupa Su -dara i kardinala Puljića. Pozdrav i do br o d o š -licu je uputio Kardinal kao domaćin. U po po d -n evnim satima blagoslovio je novootvorenifranšizni centar u Vitezu, na poziv direktora

Fr anje Rajkovića. Zajedno s gostom biskupomiz Aachena posjetili su sjemenište u Travniku.

02. 6. – Kardinal je pratio gosta biskupa izAa chena, nakon posjeta KŠC-u Sv. Josip, na St -upu, Caritasov centar, ùpe Stup i Karmel. Po -podne su posjetili Vrelo Bosne i Pale.

03. 6. – Mons. Dr. Heinrich M, biskup iz Aa -c h ena slavio je svetu Misu u Bogosloviji nanjemačkom uz pratnju Kardinala. Na dbis kupje imao pastoralno predavanje đa ko nima naTe ologiji: odnos svećenika i biskupa. U po po -dne vnim satima je sudjelovao skrutiniju Ne -ok a t ekumena u @epču.

04. 6. – U pratnji preč Luke Kesedìća, kar-di nal je otišao na Krk, gdje je slavio sv. Mi su ipropovijedao na proslavi sv. Kvirina, za št it -nika katedrale i biskupije. Otvorenje Godinesv. Kvirina povodom 1.700 godina njegovemu če ničke smrti.

05. 6. – Kardinal je sudjelovao na X. plena -rnom zasjedanju Papinskog vijeća za međure-li gijski dijalog. Tog dana je primljen od kardi-na la Zenona Grocholewskog, pročelnika Ko n -g regacije za odgoj. Predao je sve dokumente uve zi VKT. Razgovarao s svećenicima Vrh -bosanske nadbiskupije koji su na studiju uRimu.

06. 6. – Nastavak zasjedanja Vijeća za dija-log. Tog dana je primio ga je kardinal SaraviaMa r tins Jose, prefekta Kongregacije zaproglašenje svetih. Razgovarao s rektoromZavoda sv. Je r onim mons. dr Jurom Bog da -nom.

07. 6. – Otputovao iz Rima za Njemačku –St u ttgart, gdje se susreo u biskupiji Ro tte n b u -rg s po moćnim biskupom mons. ThomasomMa ria Renz. Na večer slavio 100-tu obljetnicuù pe sv. Franje u Schwäbisch Gmünd.

08. 6. – Kardinal je slavio Misu u HKM – He -id e nheim-u, i u HKM - Schwäbisch Gmünd-u.S u sreo se s brojnim vjernicima iz BiH.

09. 6. – Kardinal je ovog dana primio slije d -će na razgovor: vlč. Iliju Karlovića, ùpnika izTe sl ića, jednu studenticu novinarstva, mons.Ivu To maševića, tajnika BKBiH, gospodu A.Ko v a č ević, Snjeànu i dr. Odrào sjednicuodbora Fo ruma gospodarstvenika, te posebnorazgo va rao s gopspodinom Brunom Iljkićem.

10. 6. – Predsjedao je komisiji koja je ispiti-va la đakone nakon praktikuma. Obavio razgo -vor s rektorom Vrhbosanskog bogoslovnog

106 VRHBOSNA 2/2008

VR

HB

OS

AN

SK

A N

AD

BIS

KU

PIJ

A

sjemeništa dr. Nikom Ikićem. Ra zgovarao sApostolskim nuncijem mons. AlessandomD'Ericco.

11. 6. – Sudjelovao u osvrtu na đakonski pr -a ktikum, zajedno s odgojiteljima, ùpnicima iđa konima. Zadrào se na ručku s bogoslovi-ma. Poslije podne primio gđicu Boànu Ka tavaiz MRV. Razgovarao s don Jakovom Ju r ićem.

Primio novog tajnika vlč. Josipa Kn e ̀ e vića. Uvečernjim satima je primio skupinu me đu -narodnih studenata europske asocijacije(AESI) predvođenih s predsjednikom asocija -cije prof. Massimom Maria Canevaom.

Vlč. Dragan Jurić, tajnik

VRHBOSNA 2/2008 107

PR

ILO

ZI

Bogoslu`je časova naša prvotna i glavna djelatnost1

Uvod

Pribliàvamo se završnoj proslavi 800. ob lj -e tnice Reda manje braće i ovo je prikladno vri-je me za preispitivanje današnjeg stanja našegabr atstva u cjelini, našega provincijskog bratst-va i svakoga pojedinca unutar toga bratstva.Oč ito je s tim ciljem otvorena i ova posebna ru -b rika u našem “Vjesniku” i do sada obogaćenas nekoliko veoma zanimljivih i vrijednih ra z m -iš ljanja stručnjaka u različitim disciplinama.Kad me mnp. Provincijal zamolio da bih i jana pisao jedno prigodno razmišljanje s područ-ja kojim se bavim, razmišljao sam o čemu bihpi sao a da to bude tijesno povezano sa svaki-da šnjim ìvotom današnjih članova naše Fr a -nj evačke provincije Presvetoga Otkupitelja iis t ovremeno proèto tipičnim obilje`jima fran-je vačke duhovnosti.

Da bih spojio oba postavljena cilja, nastojaosam najprije zaviriti u spise naših utemeljitelja:sv. Franje i sv. Klare. To je, svakako, u duhu su -v remenih smjernica Crkve izraènih često po -n a vljanim pozivom “povratka na izvore” i nje-go vanja vlastite karizme. U tom traganju samna stojao uočiti nešto bitno što nam nikako nebi smjelo promaknuti u ovoj obljetnici, ako è -li mo ostati vjerni prvotnoj karizmi. I morampr iznati da sam se ugodno iznenadio vidjevšišto to sv. Franjo i njegov najizvorniji i najsigur -n iji tumač sv. Klara smatraju da je prvotna ak -ti vnost franjevaca i franjevaka. Zbog toga samod lučio podijeliti s vama ovih nekoliko frag-me ntarnih razmišljanja što bi moglo koristitiza osobno premišljanje, a mo`da i korigiranjelje stvice vrednota našega djelovanja.

Koja je prvotna aktivnost franjevaca?

Promatrajući ìvot današnjih sljedbenika sv.Fr anje i sv. Klare i razmišljajući o ljestvici vred-no ta koja je redovito u svakodnevnom optica-ju teško bi netko objektivan došao do zaključ-

ka da je ispravna tvrdnja postavljena u na sl o -vu ovoga priloga: Bogoslu`je časova naša pr v o tnai glavna djelatnost. Koliko god je istina da fr -anjevačka bratstva i sestrinstva još uvijek pr a -kticiraju svakodnevno bogoslu`je časova, te -ško bi netko u postavljenoj anketi na prvo mj -e sto stavio upravo tu djelatnost. Sigurno bi ve -l ika većina prije toga stavili evangelizaciju, ka -ri tativni rad, pomaganje siromasima, meditaci-ju, pastoralni rad po ùpama...

A u svojim spisima sv. Franjo i sv. Klara na -gla šavaju da je slavljenje boànskog časoslovagl avna djelatnost bratstva Manje braće i sestri -n stva Siromašnih gospođa, okupljenih da bina sljedovali Krista i opsluìvali sveto Evan đe -lje. A upravo je molitva boànskog časoslovana jočitiji i prvotni oblik njihova nasljedovanjaKr ista Gospodina. U to se moèmo lako uvjer-iti ako pročitamo, na primjer: Nepotvrđeno pr a -vilo 3,1-4; Potvrđeno pravilo 3,1-13; Klarino Dr -ugo pismo sv. Agnezi 19 i Pravilo sv. Klare 3,1-7.Po tome, neovisno o monaškom običaju i oobičajima pokrajinskih crkava, koje su oni bezsumnje poznavali, slavljenje boànske slu ̀ bepredstavlja se u oba Pravila kao izraàj i za -htjev opsluìvanja svetoga Evanđelja i na slj e d -ovanja Krista kao i če`nja za Duhom Svetim injegovim djelovanjem.2

Izvorište i stjecište nasljedovanja Krista

U svemu nasljedovati i oponašati Krista na -šega Gospodina bila je potpuna preokupacijaFr anje Asiškoga, a preko njega i njegove vjernedu hovne pratilje i sljedbenice sv. Klare. To na -slj edovanje Krista, što se proteè na sve bogat-stvo i širinu naznačene u njihovim spisima,ima začetak u obilatom milosrđu i ljubavi pr es -vetoga Oca nebeskoga, Oca milosrđa i Go sp o d inanašega Isusa Krista, stvoritelja svih stvari. I uljubavi ljubljenog Sina koji je Sin Sv e v i š nj e gapo kome je sve stvoreno, koji uze naše lju ds koraspadljivo tijelo u krilu Djevice Marije, za -

1 Dopuštenjem Provincijalata Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita, preuzeto iz VjesnikaFranjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, broj 1-2/2008, str. 29-41.2 U daljnjem razlaganju obilato koristim veoma vrijednu, iako zbog prilagodbe izdanju saètu, studiju: LOPEZSebastian, Liturgia, u: Dizionario francescano. Spiritualita. Edizioni Messaggero Padova, 1983, 886-899.

108 VRHBOSNA 2/2008

PR

ILO

ZI

jedno sa svojom majkom svjesno izabra siro-ma štvo, očitova prezrenost, nedostojnost i sir -o m aštvo, ìvio je na ovom svijetu nemajućigd je glavu poloìti. Podnese za nas muku kriài sr amotno, poniàvajuće razapinjanje od re đe -no za smrt robova i razbojnika.

I malo prije svoje muke proslavi Pashu sasv ojim učenicima, uze kruh zahvali, blagoslovii podijeli govoreći: Uzmite i jedite, ovo je moje ti -jelo. I uze kale` i reče: Ovo je krv moja, krv no -voga saveza što će se proliti za vas i za sve zaobraćenje grijeha. Potom je molio Oca govor eći:Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ov aj kale` ...I podnese za nas muku krià, da j ući svoj ìvotda ne bi izgubio poslušnost sv o me presvetomOcu, birajući u ljubavi najsra m ot niju smrt. Alipresveti Otac, prema Franjinoj ko ntemplaciji uSlu`bi muke, “primi ga u slavi”.3

Tako Krist više nije onaj koji treba umrijetine go je vječni i proslavljeni pobjednik, Ja ga nj -ac dostojan primiti i moć, i boànstvo i mu dr -ost, i blagoslov. Takav bijaše njegov prinos lju -b avi Sina koga je Otac ljubio. Prinos što nam seoč i tuje i posadašnjuje u euharistiji, nastavljaFr anjo, dajući nam se kao nagrada, posljednjai konačna, kada dođe kao sudac u slavi svogaVe ličanstva. Kada onaj koji ide pred nama kaoput, kad nas uvede u vječnu slavu i blaèni ì -v ot u vječnoj svadbenoj dvorani gdje ćemo kr -a ljevati, uìvati i posjedovati s njime stanovene beske u sjaju svetih. Pjevajući novu pjesmupr ed prijestoljem Boga i Jaganjca koga ćemopr atiti svugdje gdje pođe u nebeskom Je -ruzalemu.

Upravo u tome susrećemo “otajstvo” sv. Fr -a nje i sv. Klare, ključ za njihovo razumijevan-je. Naravno, uvijek polazeći od vjere. Tu je ko -r ijen osmišljenja i obrazloènja svega što post -o ji u njihovu ìvotu, kako to tvrde njihovi ìv -o topisci. Pred veličinom i malenošću, pred bo -g a tstvom i siromaštvom Sina koga je Otac lju-bio, Franjo i Klara postaju zarobljeni, štovišekao izvan sebe, po vjeri - nadi - ljubavi, po us -p omeni, po kontemplaciji, po pohvalama, pomi losnom djelovanju, po èlji, po veselju, popo slušnosti, i po nasljedovanju na što ih DuhGo spodina našega potiče i poziva u zajedništ-

vo s proslavljenom Crkvom i sa svim stvorenji -ma. Njihov ìvot više ne poznaje osobitu tje s -k obu niti posebnu obvezu izvan nasljedovanjalju bljenog Sina, otvorena pred Ocem u molitvii, upravo zbog toga, u siromaštvu i skromnos-ti, da bi ispovijedali veličinu darovatelja svegado bra, Velikog Dobrotvora, Dobra, Svega do b -ra, Vrhovnog dobra, Jedino dobroga.

Polazeći od te središnje apsolutnosti njiho-va ìvota, treba reći da boànska slu`ba nije zanjih nešto novo ni njima strano. Naprotiv, ul a -zi u ìvo i istinsko središte njihova bića, kao re -c i pročno, od Boànske slu`be i općenite li t u r g -i je Crkve, trebaju dobiti više i bolje nego što sa -mi posjeduju. Recitiranje boànske slu`be, bo -` anskih pohvala, za Franjevačko bratstvo oči-tu je se ubiografskim izvorima tako spontano ita ko jednostavno, a Pravila to propisuju kaone što što se samo po sebi podrazumijeva, takoda nam se čini da su Franjo, prvo Bratstvo i Kl -a ra smatrali naravnim povezanost ìvota poEv anđelju, kao podvrgavanje vrhovnoj Kr is to -v oj apsolutnosti i svemu onome što je njegovoot ajstvo, sa slavljem boànskih pohvala.

To je, u stvari, sastavnica što zajedno s Ev a -n đeljem, poslušnošću Crkvi i bratu Franji, za -je dno s prihvaćanjem aspiranata, nepromjenji-vo se očituje u oba Pravila i Oporuci. To je, da -kle, jedna od konstitutivnih sastavnica ìvljen-ja Kristova evanđelja koja ujedinjuje Manje br -at stvo. U Oporuci, spominjući početke bratst-va, govori ovako: Klerici su molili časoslov kao iostali klerici zajedno, a neklerici su molili Oč e naše.4

Pravila, uz to što ponovno naglašavaju da jeboànski časoslov sastavni dio i prioritet međuaktivnostima bratstva manje braće, ozakonjujunjezino slavljenje a, preko raznolikosti što seoznačavaju, otkrivaju evoluciju koja se u brat-stvu precizno dogodila u odnosu na boànskuslu`bu. Nepotvrđeno pravilo (3,1-6) veli:Gospodin kaè u Evanđelju: Ova se vrsta demonamoè istjerati samo postom i molitvom (Mk 9,29).1opet: Kad postite ne budite tugaljivi poput licemjera(Mk 6,16). Zatim: Bdijte i molite da ne padnete unapast (Mk 26,41). I: Kad molite govorite: Oče naš.Ne ka zato sva braća, bilo klerici bilo laici, mole ča -soslov, pohvale i moltve prema svojim ob v e z ama.

3 Časoslov muke Gospodinove, Deveti čas.4 Oporuka, 22.

VRHBOSNA 2/2008 109

PR

ILO

ZI

Klerici neka drè časoslov i mole za ìve i pokojnekako običavaju klerici Rimske crkve. Zb og man-jkavosti i nemarnosti braće neka sv a ki dan mole«Smiluj mi se, Boè” (Ps 50) i «Oč e naš”, a za poko-jnu braću neka mole «Iz du b ine” (Ps 129) s«Očenašom”. I smiju imati samo knjige potrebite zaobavljanje svoje slu`be; la i c ima koji znaju čitatipsaltir dopušta se da ga po sjeduju. Drugima, kojine znaju čitati, nije do pušteno posjedovati knjige.Laici neka mole Vj e rovanje i 24 Očenaša sa SlavaOcu za sl u ̀ bu čitanja, pet za jutarnju; za prvi časVje ro v a nje i 7 Očenaša sa Slava Ocu; za treći, šestii de v eti, po sedam za svaki pojedini od njih; dv a n -aest za večernju, a za povečerje Vjerovanje i 7Očenaša sa Pokoj vječni. Za manjkavost i ne m -arnost braće svaki dan tri Očenaša.

Potvrđeno pravilo (3,1-5) to ustaljuje kadod ređuje: Klerici neka mole boànski časoslov pr -ema redu svete Rimske crkve, izuzevši ps a l t ir, odkojeg mogu imati saètke. A braća nekle r ici nekamole dvadeset i četiri Očenaša namje s to slu`bečitanja, mjesto jutarnje pet, namje s to svakogpojedinog časa (trećeg, šestog i de v e t og) po sedam,mjesto večernje dvanaest, mj es to povečerja sedam, ineka mole za pokojne.

Prema (nepotvrđenom) Pravilu iz 1221. g.fr atri su razdijeljeni u tri skupine prema bo ̀ a -n skom časoslovu: zaređena braća klerici-sv eć -e nici mole časoslov poput drugih klerika s timda nadodaju psalam “Smiluj mi se, Boè” s“Oče naš” za pokojnu braću i “Iz dubine” s“Oč enaš” za manjkavu braću. Braća klerici kojizn aju čitati mogu posjedovati psaltir. Po tomesu urecitiranju časoslova, vjerojatno, izjedna č -e ni s prvom grupom braće. Braća laici, budućida nisu zaređeni ili ne znaju čitati, neka reciti-ra ju “časoslov Očenaša” uz Časoslov za poko-jne koji sadrì sedam Očenaša i Pokoj vječni.

Potvrđeno pravilo konačno propisuje, što sevi di i u navedenom tekstu, slavlje boànskogča soslova u slijedećem obliku: Braća klerici sl a -ve časoslov prema redu Crkve kao što ga slavipa pa sa svojim kardinalima u papinskoj kapelisv. Lovre na Palatinu iz koje su već 1204. pr eu -z eti neki dijelovi i uvedeni u Asizu. Bez sumn-je je da se fratri ne obvezuju prihvatiti rimskuve rziju psaltira koja je bila usklađena s galsk -

om verzijom što je, između ostaloga, bilo sh va -tlji vije. Na drugom mjestu, fratri neklerici iakozn aju čitati, govore “časoslov očenaša” .

Klara će, bez sumnje, prihvatiti odredbu Po -tv rđenog pravila Manje braće, koja u njezinuPr avilu glasi: Sestre koje znaju čitati neka slave bo -ànsku slu`bu po običaju Manje braće, zbog to gamogu posjedovati brevijare, čitajući bez pj evanja.Ako neka sestra, zbog opravdana ra zl oga, neki putne moè recitirati čitajući svoje Ča sove, dopuštenojoj je reći Oče naš kao i dr ug im sestrama. One pakkoje ne znaju čitati ne ka reknu 24 Očenaša zamatutin; pet za po h v ale; sedam za svaki od časova:prvi, treći, še sti i deveti; 12 za večernju; 7 za povečer je. Uz to neka reknu 7 Očenaša s Pokoj vječniza po k ojne za večernju i 12 za matutin kada su ses-tre koje znaju čitati obavezne recitirati ča so sl ov zapokojne. Nakon smrti neke sestre našega sa mostananeka reknu 50 Očenaša.5

Iz svega rečenoga postaje jasno zbog čegasu istraìvači povijesti crkvenih ustanova i mo -li tvene prakse suglasni u tvrdnji da je franje-va čki pokret naveliko doprinio širenju i oboga -ći vanju prakse molenja časoslova “prema ob ič -a ju Rimske kurije” kako ga je sv. Franjo doìviou katedrali sv. Rufina u Asizu. Taj utjecaj će bitipr esudan na Zapadu sve do Tridentinskoga sa -b ora. Prisjetimo se samo franjevačkog utjecajana formiranje i širenje priručnika za bo go sl u -`je časova pod nazivom “Breviarium Ro ma n -um” za pontifikata Inocenta III. i Honorija III.u prvoj polovici 13. st. te odluke pape NikoleIII. (1277.-1280.) koji je obvezao sve crkve u Ri -mu da moraju moliti franjevački časoslov te jeiz raz “moliti kao što moli Rimska crkva” tadazn ačio “moliti kao što mole franjevci”.6

Dobro je prisjetiti se i glasovitog časoslovapod naslovom “Breviarium Sanctae Crucis” štoga je, u duhu franjevačke predaje, priredio ex -g e neral franjevačkog reda kardinal Franjo Qu -in onez 1535. godine. U vremenskom razdobljuod samo 28 godina doìvio je preko stotinu iz -danja. Naàlost, odbačen je na Tridentskom sa -boru. Današnji liturgijski povjesničari, s pr av -om, ističu da je model kardinala Quinonezaim ao velik utjecaj kod izrade časoslova premasm jernicama Drugoga vatikanskog sabora pod

5 Pravilo sv. Klare, 3, 1-7.6 Usp. H. HOLZAPFEL, Manuale historiae Ordinis fratrum minorum, ed. Herder, Friburgi Brisgoviae 1909, 204.

110 VRHBOSNA 2/2008

PR

ILO

ZI

slu ̀ benim naslovom “Liturgia horarum”.7

Teologija Boànskog časoslova

Ovdje ćemo, ukratko, iznijeti glavna teološ-ka obilje`ja molitve časoslova u spisima sv. Fr a -nje i sv. Klare s neskrivenim aluzijama na da n -a šnje vrijeme i sa àrkom èljom da taj iz v o r nifranjevački duh ponovno pro`me Franjine na -sljedovatelje. Uspije li se u tome barem do n e -kle, proslava 800. obljetnice osnutka Reda im atće smisla. U protivnom, sve manifestacije i tri -jumfalističko pozivanje na slavnu prošlost bitće praporac što zveči i mnogo truda ni za što.

Ni Franjo ni Klara ne pruàju nam izričito usv ojim spisima teologiju bogoslu`ja časova zako ju znamo da postoji u njihovo vrijeme. Ipak,iz njihove pisane ostavštine, kao i iz ìvoto p i -sa, moèmo uočiti glavne teološke naglaskeko ji odraàvaju izvorni franjevački duh mo li t -v ene prakse boànskog časoslova što bi treba-lo biti ogledalo i poticaj nama današnjim sljed-be nicima Asiškog siromaha. Osobito kad je tajiz vorni franjevački duh u skladu s mnogim id -e j ama i èljama Drugoga vatikanskog sabora obo goslu`ju časova danas. Tako u “Sacro san ct -um concilium”, br. 83, ističe: Isus Krist, Veliki sv -ećenik novoga i vječnoga zavjeta, uzimajući lju dskunarav, uveo je u ovo zemaljsko progo n stvo onu pjes-mu koja se u nebeskom dvoru pj eva po sve vijeke.On sa sobom sjedinjuje svu ljudsku zajednicu i sebije pridruùje u pj e v anju toga boànskog slavospje-va.

Tu svoju svećeničku slu`bu Krist vrši po sv o jojCrkvi, koja ne samo u euharistijskim slavlj em nego idrugim načinima, osobito obavljanje m bo ̀ anskogčasoslova, bez prestanka hvali Go sp od ina i posredujeza spasenje svega svijeta.

Kao što smo već naznačili, osobito je va`nasp ontanost s kojom Franjo i Klara prihvaćajubo ̀ anski časoslov i njihova svetačka intuicijako jom poniru u dubine Kristova otajstva. Fra -nj i na èlja za potpunim nasljedovanjem pr os -la vljenoga Krista Gospodina i intimnim sjedin-je njem s njime dovela ga je do osobitog pošto-va nja prema molitvi časova, neprestanom pr a -k ticiranju i neumornoj preporuci sljedbenici-ma i svima vjernicima.

Bez sumnje mu je bio poznat Gracijanovde kret koji je, već od 1140. g., to nalagao svimkle ricima kao du`nost. Također je u velikoj mj -eri istinito da su franjevačke stabljike od počet-ka bile slavlje Bo`je milosti, bogoštovlje u časton oga “što mi je Gospodin dao” i “što će miGo spodin dati”. Bez sumnje, pisani izvori sa d -r ̀ e dovoljno podataka koji potvrđuju da su Fr -a njo i Klara imali svoju teologiju boànskog ča -so slova, više ili manje domišljenu i razumljivu.

Ostvarenje Kristova vazmenog otajstva

Kristov prijelaz od smrti preko ukopa do us -kr snuća je središnje otajstvo po koma je ostva -re no pomirenje ljudi s Bogom i otvorena vratapri stupa Bogu kroz svu vječnost. Zbog toga jelit urgija u biti obnavljanje toga otajstva prekodj elotvornih vidljivih znakova čime se “vrši dj -elo našega otkupljenja” (SC 2).

Tko vjeruje u Kristovo uskrsnuće i po sakra-me ntima baštini plodove uskrsne pobjede, bitće oìvljen istim Duhom koji je i Isusa oìviood mrtvih. Preporođen je na nov ìvot jer je,po krsnom pranju postao dionik Kristove sm -rti i uskrsnuća. Po euharistijskom otajstvu po -st aje ìvi svjedok Kristove smrti i proslave usv ijetu. To su posvojena djeca Bo`ja, suobliče-na Kristu proslavljenome s kojim su ujedinjeniu otajstveno tijelo, Narod Bo`ji komu je Kristgla va a svi kršteni udovi.

Crkva je taj novi narod Bo`ji koji produ ̀ a -va povijest spasenja do konca vremena. Premasak ramentainoj rasporedbi Bo`joj što ju je Kr -ist povjerio svojoj Crkvi, kršćani su pozvani dabu du sada i kroz svu vječnost u sinovskom od -n osu s Bogom, potaknuti da u Kristovu Duhukli ču Bogu: Abba, Oče!

Upravo u tom duhu istinski moèmo rećida se vazmeno otajstvo ostvaruje svaki putkad Crkva Kristova slavi bogoslu`je, kad izv r -š ava Kristovu zapovijed čineći znakove novo-ga saveza. Tu moèmo jednostavno nadodatida je bogoslu`ju časova na osobit način pri dr -` a no ostvarenje četvrte dimenzije vazmenogot a jstva: dijalog vjernika s Bogom Ocem u Kr -is tu Isusu. Ne zaboravimo da je bogoslu`je ča -s o va u svojoj biti i na osobit način molitva. U

7 Usp. PINELL Jordi, Liturgia delle ore, Anamnesis, sv. 5, ed. Marietti, 1991, 101-103.

VRHBOSNA 2/2008 111

PR

ILO

ZI

sa dašnjem trenutku u toj se molitvi Crkve ost-va ruje Kristova molitva Ocu, i sudjelovanje uto m vječnom dijalogu između Sina i Oca.

Posvećenje vremena

U običnom àrgonu blagoslov ili posvetane ke stvari, predmeta ili mjesta najčešće asoci-ra na zazivanje Bo`je pomoći da ta stvar ili pr -e d met ispravnije i korisnije posluè svojoj sv -rsi, da budu čovjeku korisniji. Drugim riječimare čeno, da postanu sredstvo kojim Bog po sv e -ć uje i usrećuje čovjeka.

Kad teolozi govore o posveti vremena ondatu slu`bu pripisuju liturgijskoj godini i bo go sl -u ̀ ju časova. Tu svakako treba razlučiti jednood drugoga. Bogoslu`je časova je molitva Cr k -ve Kristove zaručnice što je ostvaruju pojedin-ci molitelji koji upućuju molbe, kontemplacijui pohvale u ime čitave kršćanske zajednice. Li -tu rgijska se godina sastoji od cikličkog raspo r -e da Kristovih blagdana koji obnavljaju us po m -e nu, anamnezu, čitave povijesti spasenja tije k -om jedne godine. Po tome što je liturgijska go -d ina uprisutnjenje i ostvarenje Bo`je objavečo vjeku u određenom vremenu, liturgijska jego dina sakramentaino obiljeèna i djelatna teom ogućuje svakom vjerniku otkriti spasonos-nu Bo`ju ekonomiju. Pristane li na Bo`ju po n -u du i slobodno se priključi tom Bo`jem zahva -tu, postat će dionik i obećane slave.

Liturgijska godina i bogoslu`je časova po s -v ećuju vrijeme Crkve po tome što i jedno i dr -u go doprinose novom osmišljavanju vremenau čovjekovu ìvotu. Zahvaljujući njima svakičas, svaki dan i godina postaju kršćanima znakpr isutnosti i djelotvornog susreta s otajstvomsp asenja. Crkva, prepoznavajući u vremenudar Bo`ji, preko liturgijske godine i bogoslu`jača sova usmjerava tijek vremena prema ostva -renju Bo`jeg zahvata.

Bogoslu`je časova treba ostvariti reprezen-ta tivnu molitvu Crkve i cijeloga čovječanstva.Te kstovi što ih je Crkva predloìla za molitvuča soslova trebaju ostvariti tu molitvu što je na -s t ala u praktičnom ìvotnom iskustvu velikihmo litelja. Te molitve trebaju biti nu`no po ve -za ne s Kristom i u ime svih ljudi. Predstavljaju

ko nkretan svijet u kojemu se ìvi, uključujusvakodnevne događaje i trenutke u kojima seostvaruje intervencija Kristova otajstva, slavl-jenje crkvenih pohvala doprinosi preobrazbipo vijesti u nastajanju vlastita vremena u pr od -u ̀ etku povijesti spasenja.

Pobo`no pred licem Bo`jim

Po svetačkoj intuiciji, a sigurno nakon du -go t rajna razmišljanja i molitve, sv. je Franjo pr -a v ilno shvatio bit bogoslu`ja časova. To mo ̀ e -mo zaključiti iz nekoliko navoda iz njegovihsp isa. “Gospodin veli: Ova se vrsta demona mo ̀ eistjerati samo postom i molitvom (Mk 9,28). I opet:Kad postite ne budite tugaljivi po p ut licemjera (Mt6,16). Neka zato sva braća, bi lo klerici bilo laici,mole boànsku slu`bu ...”8 Pr ema prvom nave-denom evanđeoskom tekstu, boànska slu`babi trebala biti odgovor br a t stva Manje braće aGospodinov poziv da u mo litvi traè pomoć zapobjedu na zlom i ne pr ijateljem KraljevstvaBo`jega što je, prema “Pravilu ìvota usamoći”, prvo što Manja bra ća trebaju traìti.To nam je pravilo dragocjeno svj edočanstvoprvotnoga franjevačkog ìvota.

U tom kratkom pravilu, čitamo: Oni koji biht jeli ìvjeti redovničkim ìvotom u samoći ne ka ihbudu trojica ili najviše četvorica. Dv oj ica od njihneka budu kao majke koje će imati d va sina ili naj-manje jednoga. Ona dvojica ko ja vrše du`nostmajke neka ìve ìvotom Ma r te, a dva sina nekaìve ìvotom Marije i neka im aju zajednički prostor,u kojem će svaki im a ti svoju sobicu gdje će moliti ispavati. Neka st alno mole dnevno povečerje odmahposlije za laska sunca. Neka nastoje odràvati šut-nju i ne ka mole časove. Neka u rane sate ustanu (nama tutin) i neka na prvom mjestu traè kralje v stvoBo`je i njegovu pravdu (Lk 12,31). Neka u priklad-no vrijeme mole prvi čas, a poslije tr e ćeg časa nekaprekinu šutnju i mogu razgova ra ti i poći do svojihmajki i smiju od njih, kad za treba, zatraìtimilostinju, kao ponizni siroma si iz ljubavi premaGospodinu Bogu. Kas ni je neka izmole šesti i devetičas, a večernju ne ka mole u prikladno vrijeme.

Time je Franjo, vjerojatno i nesvjesno, do di -r n uo izvor i prvotnu svrhovitost časoslova: po -d r ̀ avati Crkvu u neprestanoj i ustrajnoj mo l i -

8 Nepotvrđeno pravilo 3, 1-3.

112 VRHBOSNA 2/2008

PR

ILO

ZI

t vi prema ponavljanoj Gospodinovoj zapovije-di što preko Franje odjekuje u ostalim recima asaèto je izraèna u Nepotvrđenom pravilu(7,11): Bo`je sluge moraju uvijek biti zaposlenemo litvom ili kojim drugim dobrim djelom. Bo -` anska je slu`ba bila oblik ostvarivanja te ne -pr ekidne zauzetosti, ne prekidanja molitve nida nju ni noću.

Drèći prisutnim da ako je neka stvar što seod početka nameće, kako kod Franje tako i kodp r vog Bratstva, to je upravo količina molitve ipo hvala u njihovu ìvljenju. Trajno se osjećast varno i učestalo prisutno “u prisutnosti ve li -k og Kralja”, shvaća se kao slu`ba Bo`ja, prem-da je bila crkvena zapovijed, to je kod njih bilane zasitna glad i èđ. To dodiruje ìlu kucavicunj ihova ìvota: pobo`nost koja se ničim nemo ̀ e naplatiti jer sve drugo treba biti postavl-je no u slu`bu pobo`nosti.

Na to se točno odnosi ono što govori braćikl ericima o raspoloìvosti što je trebaju imatikod slavljenja boànskog časoslova: Zato mo l -im, koliko mogu, brata Iliju, svoga gospodaraop ćeg poglavara, da učini sve kako bi svi be sp -ri jekorno opsluìvali Pravilo i da klerici po bo -` no pred Bogom mole časoslov, ne pazeći to li -ko na zvuk glasa, koliko na sklad uma, da glasod govara razumu, a razum da se slaè s Bo g -om, da se čistoćom srca svide Gospodinu, a neda ugodnošću glasa ugađaju ušima svijeta.9

Prema ìvotopiscima, Franjo je utjelovio po -b o ̀ no molenje časoslova ovako: “Premda je zamn ogo godina trpio teške bolove u èlucu, sle -z e ni, jetri i na očima, bio je tako raàren i molioje tako sabrano da se za vrijeme molitve nijeè lio nasloniti na zid ili pregradu, nego je sta-jao uspravno, bez kokuljice na glavi, katkad nako ljenima, tako je u molitvi provodio veći dioda na i noći. Dok bi hodao pješice po svijetu,uv ijek bi se zaustavljao na trenutak da bi reciti-rao liturgijske časove. Ako bi putovao na konju(bio je redovito slabunjav), sišao bi s konja dabi izrekao časove. Dok se jednom vraćao iz Ri -ma gdje je proveo nekoliko dana kod kardina -la Leona, toga dana kad je izišao iz grada kiši-lo je bez prestanka. Bolestan kao što je redovi-to bio, jahao je na konju. Međutim kad je èliore ći časove, sišao bi s konja i stajao na nogama

uz put, na kiši koja ga je kvasila. I tumačio je:Ako ovo tijelo što će postati hrana crvima èliu miru i spokoju uzeti svoju hranu, s koliko vi -še mira i spokoja duša treba uzimati svoju hr a -nu koja je sami Bog.”10

Traènje da pobo`nost Boànskog časoslo-va za njegovu braće bude njihova obaveza, ra -s poloìvost i transparentnost. Ali ta obavezam ora biti usmjerena jedino Kristu koji je put,ist ina i ìvot. Zbog toga za Franju molitva nijeni šta drugo doli biti na raspolaganje Bogu usir omaštvu i skromnosti što nam je objavio lju -b ljeni Sin Bo`ji, osobito u svojoj molitvi po Fr -a njinoj kontemplaciji u Časoslovu muke. Dr u -g im riječima rečeno, to je traènje da braća tona sljeduju. Budući da slavlje boànskog ča s o s -l ova kod njega nije odvojeno od nasljedovan-ja Krista siromašna i ponizna, niti od Krista `r -t v ovana za nas, zbog toga predajmo drugimaono što je naše.

Kristova molitva u različitim otajstvima

Teologija boànskog časoslova kod autora12. st. shvaćala je bogoslu`je časova kao “sp o -m en, čašćenje i hvaljenje” različitih trenutakaIs usova ìvota i otkupiteljskog djelovanja. Sv -ra timo li pa`nju na ono što je Franjo preuzeood navedene teologije, što je očitovano u Ča so -sl ovu muke, radi se o slijedećim momentima:

- za povečerje smrtna agonija u Get se m an s -k om vrtu i Judina izdaja;

- za noćnicu (matutinum) rođenje Kristovo ipr esuda ìdovskih poglavica;

- za prvi čas uskrsnuće; - za treći čas raspinjanje Isusovo zbog ìdo -

v s kog nagovaranja; za šesti čas kri`ni put; - za deveti čas raspinjanje i slavna smrt; - za večernju pridruìvanje svega stvo ren o -

ga otkupiteljskom djelu. Toj temeljnoj shemi Franjo dodaje druge ps -

al me za izravno slavljenje došašća, Boìća, Us -krsa i Uzašašća.

Ni kod Franje ni kod Klare ne nalazimo nitial uziju da su u slavljenju boànskog časoslovapri hvatili teologiju svoga vremena. Ali, kao štoje rečeno o Časoslovu muke dovoljno je, s ve -li k om vjerojatnošću, potvrditi da je Boànski

9 Pismo općem saboru, 52-53.10 Legenda perugina, 95.

VRHBOSNA 2/2008 113

PR

ILO

ZI

časoslov za njih bio “spomen, čašćenje i hval-jenje” otajstva Kristova. Uvodna rubrika u Ča -s o slov muke upravo to definira. Petnaest ps al -a ma od kojih su sastavljeni, duga su molitvaSi na voljena od presvetog Oca u kojoj se iz ra -` ava preko različitih otajstava ìvota, straho v -a nja, boli, osamljenosti, tjeskobe, pouzdanja,na de, radosti što njegova duša posjeduje odut j elovljenja-rođenja sve do muke-smrti-pr os -l a ve, kojoj sveukupno stvorenje, obnovljenosu djeluje svečano i radosno. To govore upravopr eko psalama naznačena Časoslova, djelca“Po hvale za svaki čas” te poticajna pjesma nabl agoslivljanje “Gospodina Boga ìvoga i pr a -voga” što zaključuje čitav časoslov.

Zasigurno je, uz to, jedno od izvornih obil-je ̀ ja Franjine iKlarine kontemplacije Krista jegl edanje u njemu ljubljenoga Očeva Sina kojije nama predan za naše spasenje upravo prekoot ajstava njegova ovozemaljskog ìvota. On,uz imajući ponièno i krhko tijelo postao je našbr at. On je ljubljeni sin koji se objavljuje kaoSin osobito u molitvi Ocu. On očituje svoje br -a tstvo s ljudima moleći za njih Oca i očitujućiim svoje ime. Zbog toga, kad je takva molitvaje dnom dovedena na svijet, nama bijednim gr -e šnicima ne preostaje drugo doli moliti s K ri s -t om, dopustiti mu da dopuni naše molitve pr -ed Ocem, jer njemu je Sin dostatan. I upravo jeto Franjo činio svaki put kad bi recitirao Ča so -sl ov muke. A to je isto činila i Klara dok je re -citirala časoslov i u kontemplativno razmišljalao Muci, kao što pripovijeda njezin ìvotopisac:

Bilo je to jednom na dan Presvete večereGo spodnje u kojoj je Gospodin ljubio svoje dokr aja. Uvečer, budući se pribliàvala Kristovasm rtna borba, Klara se zatvori, rastuèna i ra ̀ -a l ošćena u osami svoje sobice. Prateći Go sp o d -i na u molitvi, duša joj bijaše rastuèna do smrtitako je bila ispunjena potresnom àlošću zbogNj ega i uspomena se, malo po malo, u potpu -n o sti uselila u nju i zaokupila je da je to posta-lo smiješno. Pala je na leđa na leàljku. Čitavutu noć i čitav slijedeći dan ostala je tako obuze-ta osjećajima, kao da je bila izvan sebe, odsut-na pogleda, buljeći u jednu točku, izgledala jekao da je raspeta s Kristom i kao da ništa okose be ne osjeća.11

I ovo je ono što bi oni neizbje`no činili u sla -v lj enju boànskog časoslova: prepustiti se sa s -v im Kristu molitelju po njegovoj dugoj, bolnojir a dosnoj Pashi, u otajstvima njegova ìvotašto okuplja i obuhvaća u svojoj molitvi sva stv -o r enja koje se tako otkupljuju i pročišćavaju,p o staju glasnici previšnjega, svemoćnoga i do -br oga Gospodina. Znajući svakako da blagda -ni Gospodnji, B. D. Marije i svetih nisu samone ki datum u godini nego istinska liturgijskasla vlja na koje se priprema četrdesetnicama.Oč itovat će se da je za njih otvaranje časoslovazn ačilo uranjanje u sinovsko otajstvo ljub lje n -o ga Sina, a pjevati s njime, sa svima svetima, sasvim ljudima i stvorenjima Stvoritelju, Ot ku pi -te lju i Spasitelju, jedinomu pravomu Bogu.

Dar zajedništva s Crkvom

Uspomena, štovanje i pohvale Muci Spa si -te lj evoj stavljeno je u jasan eklezijalni konte -kst. Antifona “Sveta Djevice Marijo” zauzimamj esto antifone, kapitula, retka i molitve i izr -a ̀ ava to izričito. Nebeska je Crkva prisutna usv etoj Djevici Mariji, sv. Mihovilu i svima sveti -ma. Ta naša zemaljska molitva u njemu se po -v e zuje s njegovom molitvom. To nam om og u -ć uje shvatiti drugu dimenziju slavlja bo ̀ a n s k -og časoslova što nije nigdje izričito navedeno uiz vorima ali je, bez sumnje, tu ako se prisjeti-mo mjesta što ga je Crkva zauzimala u Fra nj i -nu i Klarinu nasljedovanju Krista.

Prije svega, boànski je časoslov dar što suga Franjo i Klara te njihova braća i sestre dobiliod Crkve kao što su od nje primili Euharistijui boànske riječi Svetoga pisma koje se prenoseu liturgiji i homilijama. To je činjenica što je iz -v ori obilato potvrđuju. Franjo u Oporuci gov-ori: “Klerici neka govore časoslov poput dr u g ihklerika.” U nepotvrđenom pravilu: “Klerici ne karecitiraju Časoslov i molitve za ìve i mr t ve po kler-ičkom običaju.” U Potvrđenom pr a v ilu: “Klericineka mole časoslov po obredu sv e te Rimskecrkve.” Svetoj Klari i njezinim pr v im sestramadar Boànskog časoslova prenes en je prekoManje braće. U svome Pravilu, Kla ra veli:“Sestre koje znaju čitati neka slave bo ̀ a nskičasoslov po običaju manje braće. “

11 Legenda o sv. Klari, 31.

114 VRHBOSNA 2/2008

PR

ILO

ZI

Dar boànskog časoslova ne smije se odva-ja ti, kako je već rečeno, od svega ostaloga štoCr kva opsluùje i časti, kao npr. Tijelo i krv Kr -is tova, presvete njegove riječi. Jednostavno zb -og toga jer Franjo to nikada nije razdvajao. Bu -du ći da je ono što smo primili od Crkve, prijesv ega, Isus Krist, njegova uspomena, čašćenjei hvaljenje Krista, to je ono što je na kraju kra-je va sadràno u boànskom časoslovu. Crkvanam u Kristu omogućuje sjediti za stolom Rij -eči Bo`je u kojima nam se Krist daje za hranu.

U tom kontekstu, i samo preko njega, se tu -m ači Franjina strogost prema onima koji ne re -ci tiraju boànski časoslov ili ga ne obavljaju pr -e ma propisima svete Crkve. To je kao da se ni -je če sakramentainost Crkve koja i postoji i pos-to jat će samo zbog toga da časti GospodinaIsu sa preko njegova presvetoga tijela i krvi tepr eko njegovih presvetih riječi. Zbog toga ćena pisati u Pismu klericima: “Znamo da ne m o -è postojati tijelo dok se ne posveti riječima.Ni šta, naime, nemamo i ne vidimo tjelesno naov om svijetu od Svevišnjega, osim tijela i krvi,im ena i riječi, po kojima smo stvoreni i otkuplj -eni od smrti na ìvot.” Častiti tu stvarnost zna -či štovati Gospodina koji nam u njima govori.Cr kva ne posjeduje drugoga blaga izvan on o -ga što su braća nosila sa sobom po svijetu: knj -ige da mogu slaviti liturgijske časove.

Na drugom mjestu, kao što proizlazi iz tek-st ova prije navedenih, boànski se časoslov sl -avi zajedno s Crkvom. U navedenim je tekst o -v ima izraèna izričita volja činiti ono što radimj esna Crkva ili Rimska crkva, predstavljenepr venstveno u klericima kao prvim njihovimpr edstavnicima i nezaobilaznim znakovimaKr ista Gospodina, koji jedini besplatno okupl-ja i ujedinjuje Crkvu. A klerici jedini posveću-ju Tijelo i Krv Gospodinovu i drugima dijele.

Ali ne samo s klericima. Na više mjesta u sv -o jim spisima Franjo izraàva svoje svjesno za -je dništvo s čitavom Crkvom, kako sa “Crkvomsl avnom”, tako i s “vojujućom” kako izričitona vodi Klara u svojoj Oporuci (7,5:2851). Up -ra vo u tom jedinstvu Crkve po bogoslu`ju, Fr -a njo je naučio moliti u mnoìni, naučio je moli-ti jednostavno što nam otkrivaju mnogi obras-

ci od njega preuzeti. I kod Franje i kod Klare prisutna je točno

od ređena èlja za jedinstvom s Crkvom po bo -` anskom časoslovu. Njihov je ìvotni stav (op -r e djeljenje) da su, i da budu zajedno, da buduje dno bratstvo. Ja i moje sestre, neumorno po -n avlja Klara. Zbog toga je boànski časoslovak tivnost bratstva. To je aktivnost koja izr a` a -va zajedništvo unutar zajedništva Crkve, izr a -` ava čak i zajedništvo bratstva što proistječe izEv anđelja što se ostvaruje jedino u zajedni št -vu s Crkvom. Zbog toga Franjo u Pismu op ć -em saboru manje braće piše: “Ja obećavam čv r stočuvati i po milosti Gospodnjoj dati braći ko ja su samnom da to čuvaju u časoslovu i os t a limredovničkim odredbama. Koji god od b r a će ne buduhtjeli to opsluìvati neću ih smatr ati katolicima nisvojom braćom; neću s njima ni govoriti, ni gledatiih do se ne obrate.” (34,228) Zbog toga Franjoispovijeda pred čit a v im bratstvom okupljenim nasaboru, svoje gr i j ehe kod recitiranja časoslova. Umnogom sam sagriješio teškim grijehom, posebicešto ni sam opsluìvao Pravilo koje sam Gospodinuob ećao i što nisam molio časoslova kako ga Pr a vilopropisuje, ili iz nemarnosti, ili zbog svoje sl a bosti,ili što sam neuk i nedoučen...13

Zajedništvo s Crkvom i s Bratstvom očito-vat će svoju puninu kad budemo tamo gdje jeSin, kad stignemo k Ocu nasljedujući stope na -š ega Spasitelja Isusa Krista “očišćeni, iznutrapr osvijetljeni i raspaljeni àrom Duha Sv et o -ga”. Bogoslu`je časova treba proglasiti već sa -da ono što je gore: “I upravo zbog toga jer se u ko -ru psalira pred anđelima, èlio je da se svi oni kojito mogu okupe u oratoriju i tu po b o ̀ no molepsalme”.14

Zaključak i poticaj

Pjesmu hvale što se na nebesima pjeva krozsvu vječnost, naš Vrhovni svećenik Isus Kristpr enio je u ovozemaljsko progonstvo. Njegovvj e rni nasljedovatelj i zanosan oponašatelj sv.Fr anjo Asiški àrko je èlio sudjelovati u toj“pj esmi hvale” i druge je poticao da u njoj sud-je luju. Štoviše, iz njegovih spisa doznajemo daje èlio da upravo to bude glavna i prvotna dj -

12 Tri druga, 59.13 Pismo općem saboru, 48-50.14 2 Cel, 197.

VRHBOSNA 2/2008 115

PR

ILO

ZI

e l atnost njegova bratstva. U obiljeàvanju 800. obljetnice osnutka Re -

da manje braće o tome bi svakako trebalo raz -m i šljati i u tom ogledalu promatrati svakodne -v ni ìvot i ìvotne prioritete nas njegovih slje -d benika. To je, zasigurno, jedno od bitnih obil-je ̀ ja izvorne franjevačke duhovnosti. A takoće mo posvješćivati i ostvarivati i ono što je pre-po ručivao sv. Augustin: Dok molimo časoslov,naši glasovi odzvanjaju u Kristu, a njegovi u

nama.15

Velika je milost i blagodat pridruìti se onojhv ali što je pjevaju sveci i anđeli u nebeskimdv orima i napredovati u hodočašću ovozem a -lj skog progonstva, kako bismo što prije prisp-jeli k onoj punoj hvali što će se kroz svu vj eč n -ost iskazivati Onome koji sjedi na prijestolju iJa ganjcu (Otkr 5,13).

Fra Marko Babić

15 Enarrationes in Ps. 85, br. 1.

Propovijed limburškog biskupa mons. Tebartz-Van Elsta

Katedrala, 1. svibnja 2008.

Eminencijo, mogopoštovani kardinale, dr a -ga subraćo u svećeničkom redu, draga braćo ise stre, Crkva između Uskrsa i Duhova je Cr k vaDu hova što nam pokazuju djela apostolska gd -je se zajednica jača u vjeri. Stoga se radujem dadanas na Isusovo Uzašašće pohodim vašeg ka -rdinala, vašu biskupiju i sve vas draga braćo isestre. Ja osobno i biskupija Limburg smo za h -v a lni na povezanosti ove i va še na dbiskupije.Prije četri mjeseca, 20. siječnja ove godine biosam uveden u ovu slu`bu i po s ebna mi je ra -dost bila prisustvo kardinala Pu lji ća koji mi jeprenio pozdrave svih vas. Bio je to drugi nje-gov pohod biskupiji Limburg u jednoj go di ni.Najprije je dolazio na oproštajnu sv eč a n o stmog predčasnika i ponovno je do la zio na mo jeustoličenje. Već je 15 godina kako su ka r dinalPuljić i biskup Kanthaus us po st a v ili pa r -tnerstvo naših sviju dijeceza. Ono što je me đuovom dvojicom biskupom počelo postalo jevezom susreta. Stoga vam prenosim na jp r ijepozdrave biskupa Kanthausa, ali nisam do šaosam. Više je njih došlo sa mnom u pratnji. Tu jenajprije dr. Ernst Leuninger koji se ov dje osjećakod kuće, jer je počasni kanonik Va šega kapto-la. U posljednjih 15 godina on je mn ogo činioza ovu biskupiju. Posebno radni pr ogram jestbio ovce za povratnike ove bi sk u p ije. Sa mnomje u Sarajevo također došao Ch ri stian Meier,koji je vjernik laik u biskupiji na dl eàn za part-nerstva biskupije i on je prvi puta kao i ja. Došli

smo otkriti one dobre niti ko je postoje i dalje ihvoditi. Gospodin Robert Eb erle je delegatbiskupije za medije u Nje m a č koj, a gospodinChristoph Stack je novinar ka toličke agencije ibrinut će se da se ono što se ov dje vidi i doìvibude tamo opisano. Oba ova gospodina brinutće se da ono što ovih da na doìvimo zaìvi kaonaša veza između dv iju biskupija. Povod mogadolaska je upravo to da sam kardinalu Puljićuobećao nakon svoga us toličenja da će moj prvipohod biti u Sa ra je vo da ono što se kroz 15godina trpjeli ne bude za boravljeno i da nje-mačka javnost zna što ov dje doìvljavate iproìvljavate. Naš pohod ov dje kao i vaš danasse upire prema gore jer sla v imo Isusovo uza-šašće na nebo. Ovaj blagdan sa drì trostrukuporuku u kojoj vidim i naš do la zak ovdje. Prvo,pogled u nebo daje nam pe rs pektivu za ljud-sko ìvljenje ovdje na zemlji. Ov og sunčanogdana vidimo svijetlo i tako nam u ìvotu dolazisvjetlo odozgo i obasjava naš ìvot na Zemlji.Krist nam pomaè da ra z u mjemo gdje ìvimo iu svijetlu vjere moèmo no siti svoju svakdašn-jicu. U svjetlu vjere prije 15 godina počelo jenaše partnerstvo da bismo vam po mogli nosititerete koje ste proìv lja v ali. To je bila prva fazapartnerstva. U današnjem či tanju imamo jeduriječ koja nam pomaè da ra zumjemo što značiza vas ovdje ìvjeti. Isus ka ̀ e učenicima da neodlaze iz Jeruz ale ma ne go da čekaju Očevoobećanje. Jedna od poruka ovog blagdana jest

116 VRHBOSNA 2/2008

PR

ILO

ZI

ustrajati u teškoćama ov oga ìvota jer nam jeobećano svijetlo. U ma terijalnoj pomoći kojusmo vam dostavljali vi di se dio onoga što namvjera pomaè činiti. Na še mjesto kao kršćanajest na strani onih koji su u nevolji i trebajupomoć. Gdje postoji za jedničko supostojanjegdje se pogled diè pre ma nebu dobivamo jošjedan uvid. Pogled u nebo veè nas na među-sobnu solidarnost. In i cijative koje su kroz ovovrijeme nastajale, pr ojekti i susreti grupapokazuju da ono što je po čelo raste i imabudućnost. Dijeceza će i da lje pomagati unovom projektu koji se zove Sv e ćenički dom,Savjetovalište za ène i Dječiji vr tić za Europu.Sutra ćemo te projekte po ho d iti ra dovati sezajedno nad onim što je na ra s lo. Ti pr ojektipokazuju drugu fazu našega pa r t n erstva.Ovdje gdje su ovi projekti rasli i ra z v ijati će sepostoji i treći korak, a to je pogled u nebo ko jinas osposobljava za dijalog. To će bi ti treća fa zanašeg partnerstva i susret među lju dima ra -zličite narodnosti, različitih vjera, razmjena o -noga što imamo za zajedničko ìvljenje. Da bimir i razumjevanje raslo među lju d ima trebapu no vremena. Među nama ljudima ima čestone strpljivosti. Tu ljudsku nestrplji vost vidimo iu današnjim čitanjim gdje uč e nici pitaju Isusa:Go spodine hoćeš li sada us p ostaviti svoje kral-jevstvo? Isus im govori da vj era ide dalje od po -litičkih mogućnosti. Gdje postoji snaga vje re tu

ima hrabrosti, sporazumjevanja i nade za bu -dućnost. Isus kaè učenicima: Dobit ćete sn aguDuha Svetoga ko ji će na vas sići i bit ćete misvjedoci! Svjedoci vj e re, koji upiru po po gled,svejdoci koji se daju jačati snagom Duha i svje-doci koji ìve so lidarno. Zato se molimo u na šojbiskupiju i kada potičemo zajednice da seuključe u naše za jedničke projekte. Naša mo -litva koju mo li mo u znak povezanosti s va ma:Boè, Oče naš, Oče svih naroda ovoga svijeta.Mnogo kilome ta ra leì između nas ljudi u bi -skupiji Limburg i ljudi u nadbiskupiji Sar aj e vo.Daleko jedni od drugih ìvimo ali ljubimo izajedno i radimo i molimo. Razlikuju nas je zik,povijest, glazba, ishrana i mnogo toga. Po vj eriu tebe Oče i u tvoga sina Isusa i našega br ata mismo ipak braća i sestre u Duhu Svetom. Mn ogonas toga dijeli ali nas više toga povezuje i vodizajedno u veliku obitelj. Zajedno smo na putuda se što bolje razumijevamo, da jedni dr ugegledamo kao braću i sestreb koji ìve jednipokraj drugi i jedni za druge. Daj Oče da na šenastojanje us pije, daj nam svoj blagoslov uradu za partnerstvo između biskupije Li m b u rgi nadbi sk u p ije Sarajevo. Nama koji smo ov djekao i tamo daj da budemo svjedoci tvoje lju -bavi koja pr ek oračuje granice i pomaè nadvla -dati ono što lju de razdvaja. To te molimo i pr -osimo u Duhu Sv etom po Isusu Kristu na š emGospodinu i Bratu. AMEN!

Propovijed Aachenskog biskupa mons. Heinricha Mussingoffa

Nadbiskupijska proslava Srca Isusova u Katedrali, 1. lipnja 2008.

Drage sestre i braćo!Poštovani gospodine Kardinalu!Časni članovi kaptola!

Često mi se kao biskupu postavlja pitanje:Kakva je moja vizija Crkve, kako bi Crkva tre-ba la izgledati u budućnosti.

Na ta pitanja èlim odgovoriti na temelju is -k ustva na Genezaretskom jezeru. Stanovaosam kod filipinskih benediktinki i njemačkihbe nediktinaca u Tabgi, tamo gdje je Isus čestobio sa svojim učenicama i učenicima, gdje sj e -

ć anje na njega postaje ìvo, gdje me svaki putob uzme oduševljenje, koje me je i navelo dapo stanem svećenik.

Ako èlimo gledati na Crkvu budućnosti,po četci nam trebaju biti orijentir.

I. Tri imena Tabge mogu nam pomoći u obl -ik ovanju slike o tome kakva bi trebala bitiCrkva.

1. Jedno je ime “Dalmanuta” (Mk 8,10), taj -n o vito biblijsko mjesto, gdje je Isus boravio uti š ini na obali jezera, gdje se sunce zrcali u je -

VRHBOSNA 2/2008 117

PR

ILO

ZI

ze ru pri spuštanju večernjeg sumraka apogled na jezero dopire daleko i opaà rib-arske ča mce, onako kao što je i Isus imaopogled na ljepo tu krajolika, lijevo na Golanskuvisoravan i de sno na Har Arbel u na Tiberiju,gdje je He r od, “lisica”, imao svoje sjedište. ImeDalmanuta po dsjeća nas da je Isus tu na obaliskupio svoje pr ve učenike: Petra i Andriju,Jakova i Ivana, je dnostavne ljude, ribare naGenezaretskom je zeru. To ime podsjeća da jeIsus tu svojim uč en icima navijestio poruku oBo`jem kralje vs t vu, svijetu, u koji se pravednodolazi i u kojemu vlada mir. Ono podsjeća natišinu i sabranost, na zajedništvo s Isusom uìvljenju i pri bl a govanju na njegovu stolu.Takva nam je Cr k va potrebna, u kojoj se to ost-varuje: susret s Is u som, poziv i razgovor ovjeri, ohrabrenje i na da za ìvot, zajedništvo sIsusom i međusobno u tišini i molitvi. Našezajednice trebaju biti mj esta susreta sa ìvimBogom.

2. Drugo ime danas je u uporabi: Tabga. Toje arapski oblik za grčki naziv Heptapegon, tj.Se dam izvora. Ovdje se nalazi sedam izvorakoji pune jezero. Ovdje se dogodilo čudesnoum noènje kruha kad je s pet ječmenih kruho-va i dvije ribe nahranjeno pet tisuća muškara-ca i još k tome ène i djeca. Na to podsjeća di -v ni mozaik ispred oltara, koji je podignut naka menoj hridi, na koji je Isus stavio kruhove.Na ziv Tabga ili Heptapegon, tj. Sedam izvora,up ućuje nas na izvore, iz kojih Crkva ìvi, kojisu nama kršćanima neophodni, kako bismo cr -p ili svjeù vodu za svoju vjeru i svoj ìvot. Brojse dam upućuje nas na sedam Kristovih sakra-me nata u Crkvi. Vode upućuju na krsnu ku p -elj i ispovijest vjere kao i na čišćenje u sakra-me ntu pokore. Crkva umnoènja kruha sa sv -o jim mozaikom upućuje na euharistijski Kruh,u kojemu nam se Isus daruje i koji nas podsj e -ća na dijeljenje svagdanjega kruha među na -ma. Mjesto nas upućuje na sedam darova Du -ha Svetoga, kojega primamo u potvrdi, Duha ipo gleda Isusova, koji je bio dobar prema ljudi-ma kao nitko inače (Ernst Bloch), koji nam nu -di svoje prijateljstvo i zajedništvo u Crkvi. Na -ma je danas potrebna Crkva, mi sami moramobi ti to, Crkva koja ìvi iz dobrih izvora Kri st o -v ih sakramenata. Po dioništvu na euharistijs k -om kruhu, mi postajemo zajednica Crkve, Ti je -lo Kristovo. On je taj koji koji nas èli ispuniti

sv ojim Duhom i svojim pogledima, da mislimokao on, djelujemo kao on, ljubimo kao što jeon nas ljubio čak do predanja samoga sebe nakr iù. On èli da mi kao Crkva međusobno di -j e limo kruh, svagdanji kruh sa siromasima oveze mlje. Nama je potrebna Crkva, koja se ugle-da u Isusa. On je imao srce za siromahe. On seob raćao siromašnima, bolesnima, opterećeni-ma, odbačenima. Milosrdan je bio prema nji -ma. On im je bio Isus, pomoć i spas. On im jepo kazao svoje dobro srce. Tko ljubav dijeli, ni -šta ne gubi, nego k tomu dobiva. To je Isusovapo ruka u blaènstvima. Moja vizija Crkve jestza jednica, koja ìvi iz dobrih, ìvih izvoravjere.

3. Konačno treće ime jest Ma-gadan, hebre-js ka riječ, koja označava mjesto na vodi, gdjese čovjek dobro osjeća. Raznovrsno ju`no vo -će, stabla maslina i divno cvijeće, svjeà izvors-ka voda, mjesto za mlade posjetitelje i prije sv -e ga za tjelesno ili duševno oštećene i samostansa svojim bogoslu`jem - pozivaju i potiču nara zmišljanje o svemu što je Isus učinio na sjev-er noj obali. Magadan, mjesto na obali jezeragdje se čovjek dobro osjeća: to također trebabi ti Crkva, trebamo zajednički raditi na tome una šim ùpnim i redovničkim zajednicama, daCr kva sve više postaje mjesto gdje se ljudi do -bro osjećaju, gdje jedan čovjek sluša drugoga ije dan s drugim razgovara, gdje uzajamno dije-li mo kruh, novac, vrijeme, mjesto gdje smo je -d an za drugoga, gdje su ljudi koji pitaju i traèra do viđeni. Zajednica u Isusovu Duhu, zajed-ni ca učenika, odraslih i starih, zajednica staros-je dilaca i stranaca, zajednica solidarnosti Cr -kve na svjetskoj razini: od Aachena (ùpe sv.Mi haela) i Sarajeva, s ljudima iz Kolumbije, Af -ri ke i Azije, mlada Crkva, dinamična, Crkvaan gaìrana karitativno i sluènjem, moleća Cr -k va, radosna Crkva. To je moja vizija: Crkva bitr e bala biti takva - mjesto gdje se dobro osj eć a -mo. A ona to moè postati u onoj mjeri u kojojmi sami ìvimo Crkvu, svaki dan iznova, pos-to jano i vjerno.

II. Mojoj viziji Crkve pripada i jedno drugoisk ustvo. Pješačili smo kroz Wadi Jehudijah,uzdu` i poprijeko. Romantično je i lijepo: po t -ok teče, staro drveće, procvali grmovi oleande -ra, prigodice divlja svinja, oglašavanje jazavcaili jastreb.

118 VRHBOSNA 2/2008

PR

ILO

ZI

Tr i put smo se morali zaustaviti i pripremitiza plivanje, odijelo staviti u plastičnu vrećicu ipo mičući ljestve plivati kroz vodu. Sve je to te -š ko i naporno, ali istovremeno osvjeùjuće. Tonam iskustvo moè reći nešto o stvarnosti Cr -k ve danas. Prije smo bili Crkva na temelju au -t oriteta i tradicije. Vrijedilo je ono što su govo-ri li roditelji, učitelj-učiteljica, ùpnik. I sve jepo vezivao argument: “To je uvijek bilo tako.”Danas pak moramo biti kršćani na temelju os -o bnog uvida i odluke (Augustin). Slikovito re -č eno, moramo krenuti na put kroz Wadi. Tamogd je završava put, moramo se odlučiti na sm i -o ni pothvat, odvaìti se na skok u vodu i slije -d iti Isusove stope. Biti kršćanin znači krenutina put i svladati vratolomije puta. Sve je manjemo guće biti kršćanin bez osobnog pogleda ios obne odluke. Potrebna nam je hrabrost, od -vaìti se za Isusov put.

III. Da bismo mogli ići Isusovim putem, po -tr ebna nam je trostruka odva`nost: odva`nostza svoje vlastito, odva`nost za zajednicu u Cr -k vi, odva`nost za kršćansko ìvljenje u dr u š t -vu. Isus je u Galileji učenicima ispričao us po re -d bu o soli i o kvascu.

1. Odva`nost za svoje vlastito hoće reći: Mise moramo priznati Isusovim, trebamo jasnopo kazati da smo kršćani - da nismo pokraj Is u -sa, pokraj evanđelja, pokraj Crkve. Mi trebamobi ti sol. Kad sol više ne soli niti začinja, ničemune vrijedi i baca se. Nama kršćanima treba vl a -s titi stav. To neće biti uvijek lako. Ono što u dr -u štvu odlučuje, jest diktatura neosobnosti:“Mi sli se, kaè se, radi se.” K. Steinbuch veli:“Za sudjelovanje na putu u svakom smjeru,do statna je nepromišljenost, a tko svojim vl as -t i tim smjerom upravlja, treba imati kompas.”Naš je kompas Isus Krist, a naš smjerokaz je Bi -b lija, evanđelje. Mi smo kršćani, Crkva IsusaKr ista. Zato vam èlim hrabrost za svoje, za vl -a stito.

2. Potrebna nam je odva`nost biti Crkva. Mi

tr e bamo htjeti biti kvasac - govoreći riječimaIs usove usporedbe. Mi se trebamo priznati čla -n ovima Kristove Crkve. Trebamo prihvatiti za -je dnicu Crkve u konkretnoj ùpi, ìvjeti kaoCr kva, koja je spremna na dijalog, angaìranau sluènju, koja crkveno misli na sav svijet, ko -ja ìvi na izvorima evanđelja i sakramenata.@e l im vam odva`nost da budete crkva IsusaKrista.

3. Potrebna nam je hrabrost da budemo kr -š ć ani u svijetu. Ne smijemo se zatvoriti iza cr -k venih zidova i misliti: Dosta nam je debelako ̀ a, nije nam potrebna kralje`nica, kičma,ako smo debeloko`ci. Isus kaè da trebamo bitikv asac, koji cijeli dan kvasi tijesto. Mi kršćanidi onici smo svijeta i društva, sudjelujemo upo litici, gospodarstvu i kulturi, aktivni smo so -ci jalno-politički, duh i poruku Isusa Krista ì v -i mo konkretno u obitelji, na radnom mjestu, ušk oli, u dobrotvornim poslovima. @elim vamod va`nost da vjeru u Crkvi i zajednici ìvite,ka ko bismo sve više postajali Isusove učenice iuč enici, danas.

Dragi kršćani! Danas, na svetkovinu Srca Is -u sova upiremo pogled na Isusa. On ima srceza nas ljude. On nam je u srdačnoj ljubavi da -r ovan. Svaka stranica Novoga Zavjeta govori oto me, da je bio dobar prema bolesnima i op t e -r ećenima, prema siromasima i odbačenima. Is -us ima srce za nas ljude. Njegova ljubav premana ma ide tako daleko da je dao svoje srce pro-bo sti kopljem, kad je visio na kriù i umro zanas i za spasenje svih ljudi. Iz njegova probo-de na srca teku voda i krv, sakramenti Crkve,sa krament krštenja i euharistije, vrela našegasp asenja i našega otkupljenja! Mi molimo:“Uč ini srce naše po srcu svojemu”, srcu svogaSina.

Neka vas Bog blagoslovi! Bog nek bla go sl o -vi Sarajevsku nadbiskupiju! Bog neka bla go sl -o vi ljude koji trpe nevolje! Bog nek nas poučiì v jeti prema srcu njegova Sina. Amen.

VRHBOSNA 2/2008 119

NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

+ Preč. Miodrag Mišković,ùpnik ùpe Glavice i bugojanski dekan

Preč. Miodrag Mišković, ùpnik ùpe Pre -sv etog Srca Isusova u Glavicama kod Bugojnai bugojanski dekan, preminuo je u utorak, 15.tra vnja 2008. godine, u 73. godini ìvota i 47.go dini svećeništva. Sahranjen je 18. travnja namj esnom groblju u Bistrici kod Uskoplja. Preč.Mi odrag je rođen 24. siječnja 1936. godine uHumu Trebinjskom, ùpa Trebinje, od roditel-ja Pavla i Marije r. Sršen. Osnovnu školu je po -h ađao u Tesliću, srednju u Zagrebu a teološkist udij u \akovu. Za svećenika Vrhbosanskena d biskupije je zaređen 29. lipnja 1961. godineu \akovu. Kao mladomisnik obavlja slu`buù p nog vikara u Bosanskom Šamcu a već u ve -lj ači 1962. godine je najprije imenovan privre-me nim upraviteljem ùpe Poljaci a u ljeto istego dine je odlučeno da ostane za ùpnika u ù -pi Poljaci. U lipnja 1973. godine je imenovan ide k anom Brčanskog dekanata no već u jeseniste godine je premješten za ùpnika u ùpusv. Josipa u Zenici gdje ostaje do 1977. godine.U to je vrijeme kratko obnašao i slu`bu dekana@e pačkog dekanata a u dva mandata (1974-1979) je bio imenovan i članom Vijeća za hr va -t sku migraciju kao predstavnik Vrhbosanskeme tropolije. Od 1977. godine preč. Miškovićvr ši slu`bu ùpnika u Kandiji gdje je dočekaoi ratna stradanja te progon vjernika. U ljeto1999. je imenovan pastoralnim suradnikom uù pi Bistrica kod Uskoplja a 2002. godine jeim enovan ùpnikom ùpe Glavice. Od 2003.go dine vršio je i slu`bu dekana Bugojasnkogde kanata. Nakon što je slavio večernju svetumi su, osjetio je zdravstvene poteškoće te je pr -e minuo na putu prema bolnici.

Sprovodnu misu u ùpnoj crkvi u Gl av ic a -ma, uz koncelebraciju sedamdesetak svećeni-ka i sudjelovanje velikog broja vjernika, pred-sl a vio je nadbiskup metropolit vrhbosanski ka -r d inal Vinko Puljić. U prigodnoj propovijedika rdinal Puljić je preporučio dušu pokojnogsv ećenika Miodraga Dobrom Pastiru, komu jeslu ̀ io, da ga primi u nebo na vječnu gozbu zast o lom u kraljevstvu nebeskom te izrazio isk r -e nu kršćansku sućut svim oàlošćenima. «Mi uNa dbiskupiji ovom smrću ostajemo bez još je -d nog aktivnog svećenika. Iako je bio krhkog

zd ravlja, rado je sluìo kao svećenik povjer en -om narodu. Sada je njegovo mjesto ostalo pr a -zno. Valja nam izmoliti nekog od mladih kojiće zauzeti njegovo mjesto u našem sve će ni č k -om zboru. Kao Nadbiskup èlim mu iskrenoza hvaliti na ugrađenih 47 godina svećeničkogsl u ̀ enja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, za ve d -ro naviještanje Bo`je Riječi, za ljubav premahr vatskom narodu i otvorenost prema svakomčo vjeku. Ovdje èlim zahvaliti i svim vjernici-ma koji su surađivali s njim i tako rasli u vjeri iiz građivali zajedništvo», kazao je kardinal Pu -ljić potičući vjernike da sebi izmole vedrih sv -eć enika koji će radosno ìvjeti svoje svećeništ-vo i zauzimati se za spas duša. Podsjetio je dasv ećenik niče iz konkretnog naroda za ko nk re -t ne ljude koji nose obvezu izmoliti od Boga sv -ećenike koji će im sluìti.

Personalni vikar preč. Marijan Pejić prenioje izraze sućuti te prikazao osnovne podatke izì vota pokojnog svećenika Miodraga. U imesv ećenika bugojanskog dekanata od pokojnikase oprostio ùpnik ùpe Otinovci-Kupres vlč.Do minik Stojanović koji je istaknuo da je sv e ć -e nik Miodrag unosio radost i prijateljstvo i uv -i jek bio spreman pomoći gdje god je to m o g u -će. @upnik iz ùpe Kandija kod Bugojna vlč.Ili ja Miškić u svojoj oproštajnoj riječi posebnoje naglasio povjerenje koje su djeca pokazivalapr ema pokojnom svećeniku Miodragu do la z -eći rado k njemu na sakrament pomirenja. Odpo kojnika se oprostio i ùpnik ùpe Sko pa lj s -ka Gračanica vlč. Franjo Tomić kojem je privre-m eno povjereno upravljanje ùpom Glavice.Na groblju u Bistrici sprovodne obrede vodioje vrhbosanski kanonik i arhivar preč. AnteMe štrović koji se u ime Nadbiskupskog ordi-na rijata vrhbosanskog i Stolnog kaptola vrhb -o sanskog oprostio od pokojnika. Izraze sućutii oproštaja u ime biskupa mostarsko-duvanjs -k om i apostolskog upravitelja trebinjsko-mr k -a nskog mons. Ratka Perića i u svoje ime uputioje pokojnikov školski kolega vlč. Nedjeljko Ga -lić, ravnatelj Svećeničkog doma u Mostaru, ko -ji je istaknuo njegovu blagu narav i otvorenostpr ema svakom čovjeku te osobitu ljubav pr -ema Crkvi i hrvatskom narodu. Posebno di rlj i -

v im riječima od pokojnog svećenika su se op r -o stila dvojica braće blizanaca svećenika iz ù -pe Bistrica vlč. Ilija i Tadija Ivoš koji su mu izr -a z ili veliku zahvalnost za sve što je za ùpu iza njih učinio. Na kraju je mjesnom Or din a ri -ju, svim svećenicima i vjernicima riječi zahvale

up utila gospođa Nevenka, sestra pokojnogasv ećenika Miodraga, koji je sahranjen uz pjes-mu «Kraljice neba».

Neka mu milosrdni Gospodin udijeli vječnipokoj!

IN MEMORIAM

Mons. Marijan Oblak, umirovljeni zadarski nadbiskup

Umirovljeni zadarski nadbiskup MarijanOb lak, okrijepljen Otajstvima vjere, preminuoje u petak 15. veljače u 8.10 sati u Na dbi sku ps -k om domu u Zadru, u 89. godini ìvota, 63. go -d i ni svećeništva i 50. godini biskupstva. Mons.Ob lak rođenje 8. prosinca 1919. godine u Vel -om ratu na Dugom otoku. Osnovnu školu za -v ršio je u rodnom mjestu, klasičnu gimnazijuu Šibeniku, teologiju u Splitu i \akovu. Šib e n -s ki biskup dr. Jerolim MiJeta zaredio ga je zasv ećenika u Šibeniku, 5. kolovoza 1945. godinei povjerio mu slu`bu odgojitelja u sjemeništu ivj eroučitelja na dràvnoj gimnaziji u Šibeniku.Kad je ujedinjena Zadarska nadbiskupija poz-v an je u Zadar; imenovan je odgojiteljem usje meništu “Zmajević” i nastavnikom na nje-go v oj školi. Ujedno upisuje romanistiku s hr -va ts k im jezikom i knjièvnosti na Filozofskomfa k u ltetu u Zagrebu gdje je te kolegijediplomirao 1955. godine. Na Nadbiskupskojsrednjoj školi u Sjemeništu predaje francuskijezik i hrvatsku knj ièvnost i obnaša slu`buzamjenika ravna t e lja Sjemeništa.

Papa Pio XII. imenuje ga pomoćnim bi sk u p -om zadarskom nadbiskupu Mati Garkoviću.Za biskupa je posvećen u katedrali Sv. Stošije uZa dru 6. srpnja 1958. godine. Njegove bi sk u p -s ke slu`be su: generalni vikar, ravnatelj Sje me -ni šta, nadzornik Nadbiskupske klasične gim-nazije, ravnatelj Bogoslovnog sjemeništa, ka p -i tularni vikar i apostolski administrator Za dar -s ke nadbiskupije poslije smrti nadbiskupaMate Garkovića. Od jeseni 1969. godine za da -r ski je nadbiskup. Sudjelovao je na II. vatikan-sk om saboru od 1962. do 1965. godine. Bis ku p -s ku slu`bu obavljao je u teškim povijesnim vr -e menima. U prijašnjoj, Biskupskoj konferenci-ji Jugoslavije bio je predsjednik Odbora za pa -s t oral turista i član Hrvatsko liturgijske komisi-je. Do ustanovljenja Hrvatske biskupske kon-fe rencije, u tranzitnom razdoblju od 1990. do1992. godine bio je član trojke biskupa za raz-go vore s hrvatskom dràvom. U novoosnova -n oj Hrvatskoj biskupskoj konferenciji vodio jeVijeće za pastoral iseljenika, selilaca i apostolatpo moraca.

IN MEMORIAM

Mons. Franc Perko,umirovljeni beogradski nadbiskup

Umirovljeni beogradski nadbiskup i metro-polit dr. Franc Perko umro je 20. veljače 2008.godine u Svećeničkom domu u Ljubljani.Mons. Perko rođen je 19. studenoga 1929. na

Krki, Ljubljanska nadbiskupija, Slovenija.Završio je klasičnu gimnaziju u Ljubljani,nakon koje je 1949. ušao u ljubljansko sje-menište. To su bile godine koje su bile veoma

NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

120 VRHBOSNA 2/2008

te ške za bogoslove, jer su bili pod stalnim nad-zo rom i šikaniranjem Udbe. Za svećenika jeza ređen 29. lipnja 1953. Međutim, nakon toganije mogao odmah nastaviti teološke studije,jer je pozvan na odsluènje vojnog roka. Vo js -ku je sluìo u Beogradu, gdje je bio uhapšen ios uđen od Vojnog suda na pet godina robijena vodno zbog neprijateljske propagande. Za t -v orsku kaznu izdràvao je u Beogradu, Po ̀ a r -e vcu (Zabeli), Ljubljani i Mariboru. Nakon trigo dine bio je uvjetno pušten na slobodu te sevr atio u Ljubljanu gdje je nastavio teološke st -u dije. 1958. godine imenovanje duhovnim po -m oćnikom u ùpi Šenčur kod Kranja. Godine1961. bio je imenovan za ekspozita na Skaručnikod Ljubljane. Tu dovršava magisterij i 1963.do ktorira s tezom “Filozofija i teologija sv. Ćir-ila i Metoda”. Godine 1964. preuzeo je preda-va nja pok. prof. dr. Franca Grivca i počeo naTe ološkom fakultetu u Ljubljani predavati na -uk o Crkvi (ekleziologiju) te istočno bo go slo v -Ije. Od 1965. do 1968. godine studirao je na Is -to čnom institutu u Rimu, gdje je i dovršio m -ag isterij iz povijesti i teologije istočnih Crkava.Za tim je na ljubljanskom Teološkom fakultetupr edavao ekleziologiju, ekumensko bo gos lo v -Ije i teološke osnove dijaloga. Neko vrijeme jei zamjenjivao profesora filozofije i povijesti Cr -kve. Zatim pet godina obnaša slu`bu dekanaTe ološkog fakulteta. Od početka rada na fakul-tetu počeo je uspostavljati veze s Bo go slo vs k -

im fakultetom u Beogradu. Zahvaljujući nj e -mu, postalo je uobičajeno da studenti iz Lju blj -a ne, sa svojim profesorima, svake godine sud-je l uju u proslavi na Bogoslovskom fakultetu uBe ogradu, a studenti iz Beograda da, takođerza jedno sa svojim profesorima, odlaze u Lju -blj anu na proslavu zaštitp.ika teoloških učenjasv. Tome Akvinskog. Godine 1974. počeli su ek -u menski simpozij i, koje su, svake druge go d i -ne, naizmjenično priređivali teološki fakultetiu Ljubljani i Zagrebu i Bogoslovski fakultet uBe ogradu. Prof. Perko sudjelovao je u radu sv -ih simpozija koji su se priređivali do 1990. go -d ine. Mons. Perko više je godina bio član Te o l -o ške i Ekumenske komisije BK Jugoslavije. Su -d jelovao je na raznim međunarodnim simpoz-ij ima i od 1985.-1990. godine bio član Me đu na -ro dne teološke komisije u Rimu. Pisao je ra sp -rave o ekleziološkim i ekumenskim pitanjima.

16. prosinca 1986. imenovan je beogradskimna dbiskupom i prvim beogradskim metropol-it om. Naime, uoči njegova proglašenja bila jeus tanovljena i Beogradska metropolija koja uzBe ogradsku nadbiskupiju obuhvaća Subotičkui Zrenjaninsku biskupiju. Za biskupa gaje zare-dio papa Ivan Pavao 11.6. siječnja 1987., na bl -a gdan Bogojavljenja. Kao biskup, bio je članMe đunarodne mješovite katoličko-pra vo sl av -ne teološke komisije od 1990. do 1999. Mons.Pe rko bio je također i predsjednik BK Jug osl a -vije. Umirovljen je 31. oùjka 2001. godine.

NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

VRHBOSNA 2/2008 121

vrhbosna naslovna:layout 1 -...

Documents