Mentor: prof.dr. Naris PojskićStudent: Demir Babic

Univerzitet u SarajevuPrirodno-matematički fakultet

Odsjek Biologija

Seminarski rad iz predmeta “IMUNOGENETIKA”

21.12.2012, Sarajevo

Vitiligo je stečena depigmentacija kože koja je sklona širenju i često se javlja s drugim bolestima.

Prvi zapisi o bolesti i pokušajima liječenja zabilježeni su već u staroj Indiji i Egiptu prije više od 3.500 godina.

Vitiligo je poremećaj pigmentacije kože sa genetičkom predispozicijom i autoimunim mehanizmom realizacije.

Tačan uzrok vitiliga nije poznat, ali istraživanja ukazuju na moguće porijeklo iz autoimunih, genetskih, neuralnih, viralnih uzroka ili pak od oksidativnog stresa.

Bolest zahvata 1 do 2% europske populacije, dok je u nekim narodima i češća.

Obolijevaju podjednako osobe oba spola. Vitiligo može početi u bilo kojoj životnoj

dobi no najčešće se pojavljuje između 10. i 30. godine života.

Podatak da još neki član obitelji ima vitiligo nađe se u oko 30% bolesnika.

Pojavu depigmentiranih žarišta na koži uzrokuje uništenje pigmentnih stanica (melanocita) u epidermisu.

Postoji više teorija o uzrocima i mehanizmu uništenja melanocita, koje se međusobno dopunjuju, ali nijedna nije razjašnjena u potpunosti.

Određeni okidači poput emocionalnog stresa, sunčanih opekotina te ponavljanih trauma mogu utjecati na neposrednu pojavu bolesti.

U razgovoru sa bolesnicima često se saznaje da je do prve pojave bijelih mrlja na koži došlo nakon stresnog događaja (npr. prometne nesreće, straha, smrti u obitelji, neuspjeha u školi, rastave...), nakon preboljele druge bolest.

Vitiligo je često udružen s nekim autoimunim bolestima; najčešće s bolestima štitnjače (u 30% slučajeva), šećernom bolesti, pernicioznom anemijom i alopecijom areatom.

Dokazano je da 10 samostalnih lokusa ima veze sa genraliziranim vitiligo, odnosno odgovorni su za 7,4% u genetskom riziku.

Neki su pacijenti imali samo vitiligo; drugi su imali generalizirani vitiligo s drugim autoimunim bolestima.

Većina lokusa su povezane s oba oblika. (Iznimka je PTPN22, koji je bio samo povezana s generaliziranim vitiliga.)

U MHC regionu, identificirani su u klasi I (između HLA-A i HLA-HGC9) i klase II (između HLA-DRB1 i HLA-DQA1).

Izvan MHC regiona, grupa signala je identificirana u blizini RERE, PTPN22, ZJN, IL2RA, GZMB, UBASH3A i C1QTNF6 gena, koji su povezani s drugim autoimunim bolestima.

TYR kodira tirozinazu, koja nije sastavni dio imunološkog sistema, ali je enzim melanocita koji katalizira biosintezu melanina.

ANTITIJELO

MELANOCIT

Jedno istraživanje je imalo za cilj da dokaže povezanost vitiliga sa autoimunim oboljenjem tireoidne žlijezde.

Istraživanjem se upoređivao broj antitijela štitnjače (tireoglobulinska antitijela, antijela za tireoidnu peroksidazu)

Dokazana je signifikantna povezanost između vitiliga i autoimunog oboljenja štitne žlijezde i da su testovi za dokazivanje antitijela štitnjače, relevantni i za oboljele od vitiliga.

Uspoređivanje je 656 ljudi sa i bez vitiliga. U 114 slucajeva pronađeno nekoliko mutacija u NALP1 gena.

NALP1 gen, koji se nalazi na hromosomu 17, se nalazi na 17p13 ukljucen je u kaskadu koji regulira upale i staničnu smrt, uključujući mišićnih i limfoidnih stanica, koje su dio imunološkog odgovora.

NALP1 je eksprimiran u visokim razinama u T-stanicama i Langerhansovim stanica, bijelih krvnih stanica koje su uključene u autoimunost.

Nesegmentalni vitiligo  U nesegmentalnom vitiligu obično je prisutan

neki oblik simetričnosti u pojavljivanju na zahvaćenim dijelovima depigmentacije.

Nove mrlje se također pojavljuju tokom vremena i mogu biti generalizirane preko velikih dijelova tijela ili pak lokalizirani na određenom području.

Vitiligo u kojem ostanu jako mali dijelovi pigmentirane kože poznat je pod pojmom vitiligo universalis.

Nesegmentalni vitiligo se može pojaviti u svakoj dobi, za razliku od segmentalnog vitiliga, koji ima daleko veću učestalost pojavnosti u doba adolescencije.

Tipovi nesegmentalnog vitiliga uključuju:

Generalizirani vitiligo: najčešća vrsta, široko i nasumično zahvaćena područja depigmentacije

Univerzalni vitiligo: depigmentacija obuhvaća većinu dijelova tijela

Fokalni vitiligo: jedna ili nekoliko raštrkanih makula na jednom području, najčešće se pojavljuje u djece

Akrofacijalni vitiligo: područja prstiju i oko usana

Mukozni vitiligo: depigmentacija samo mukoznih membrana

Segmentalni vitiligo se razlikuje u izgledu, etiologiji i prevalenciji od povezanih bolesti.

Liječenje je drukčije nego u onih oboljelih od nesegmentalnog vitiliga.

Segmentalni vitiligo je skloniji pogoditi područja kože koja su povezana sa dorzalnim korijenovim kralježnice i najčešće je unilateralan.

 Pacijenti koji su stigmatizirani svojim stanjem mogu isto tako osjetiti depresiju ili slične poremećaje raspoloženja.

Postoje brojne vrste tretmana za liječenje vitiliga. Niti jedna vrsta ne garantuje nestanak depigmentacije.

Mogućnosti liječenja obično spadaju u četiri grupe: UVB fototerapija, PUVA fototerapija, transplantacija melanocita i kožno maskiranje

Izvrsena je i transplantacija melanocita na područja zahvaćena vitiligom sa efektivnom repigmentacijom područja.

U proceduru je uključeno uzimanje tankog sloja pigmentirane kože sa glutealne regije pacijenta.

Između 70 i 85 posto pacijenata su osjetili gotovo kompletnu repigmentaciju njihove kože.

Duljina trajanja repigmentacije se razlikovala od osobe do osobe.

U blažim slučajevima, dijelovi kože zahvaćeni vitiligom mogu se sakriti makeup-om ili ostalim kozmetičkim maskirnim rješenjima.

Ako je pogođena osoba blijedog tipa kože, dijelovi kože zahvaćeni vitiligom mogu se učiniti manje vidljivim tako da se izbjegava sunčanje i tamnjenje nezahvaćene kože.

U slučajevima opsežnog vitiliga, može se razmatrati i opcija da se nezahvaćena koža depigmentira sa topikalnim lijekovima poput monobenzona da bi se koži donijela jednaka boja.

U posljednje vrijeme se radi i na terapiji maticnim celijama, koje imaju mogućnost zaustavljanja daljeg širenja vitiliga i pigmentacije, nakon određenog vremena.

Gen TYR, koji čini melanocite više osjetljivim na imunosni sistem u vitiligu, također čini melanocite jače podložnim na imunosni sutav u kožnom tumoru malignom melanomu.

To pokazuje da ljudi sa vitiligom koji je uzrokovan TYR genom imaju manju vjerojatnost da će u budućnosti dobiti maligni melanom.

Literatura http://www.hindawi.com/journals/jtr/2011/938257/ http://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/16903/

vitiligo.html http://en.wikipedia.org/wiki/Vitiligo http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22784519 http://www.steadyhealth.com/articles/

Vitiligo_Gene_May_Protect_Against_Deadly_Malignant_Melanoma_a1306.html