2

Pogledaj me očima nebeskim da nađem svjetlo u mraku betlehemske noći.

Uzmi me za ruku i budi moja zvijezdakoja sja i vodi me u život.

Hvala što si došao da pustinju svijetanapuniš cvijećem.

Hvala ti što širiš ruke da zagrliši mene.

Daruj mi anđeoski glasda pjevam: "Slava Bogu".

Daruj mi hrabro srce da ljudima dijelim nebeski mir.

Dođi u moj Betlehem,dođi u moju skromnu štalicui pretvori je u čudesni hram.

Maleni Isuse

Glasilo Hrvatske ProvincijeMarijinih sestara

Uređuju:

s.Marija Babićmarija.babic77@gmail.coms. Danijela Jukićdany.jukic@gmail.com

Odgovara:s. Kaja Ljubasprovincijalna poglavarica

God. XXVIII, br. 98

3

Božić je!Bog nam dolazi u liku malenog Djeteta. Isus ponovo kuca na vrata našega srca. Želi se roditi u meni, u tebi, u svakom čovjeku. Zato On dolazi i neprestano kuca da mu otvorimo. Kuca u licu potrebitoga, siromaha, bolesnika, beskućnika, lutal-ice, izbjeglice, ovisnika, napuštenog djeteta, nerođenog! Želi da mu otvorimo svoje srce, svoje ruke, vrata svoga doma. On treba našu ljubav, toplinu našeg srca. Bdijmo iščekujući! Da ga prepoznamo, da mu otvorimo, da ga primimo. Kao Marija. Ona je čekala, bdjela, i spremno mu otvorila svoje srce. S neizrecivom ljubavlju je čekala Njegovo rođenje. Zajedno s njom bdijmo budni u molitvi i „raspjevani njemu na slavu“. Zajedno s njom idimo u susret Spasitelju koji dolazi. Zagledajmo se u nju, ona nam je uzor kako radosno bdijući čekati Božić, kako mu otvoriti vrata svoga srca, svoga života, da nas potpuno prožme radost Božića. Istinski susret s Bogom koji nas ljubi i daje nam svoj mir, dat će nam i novi polet, oduševljenje za širenje Isusove Radosne vijesti među potrebitima. Neka nas Kris-tovo rođenje ispuni radošću, potakne na rast u vjeri i pouzdanoj ljubavi, neka nas ohrabri i ispuni radošću življenja u zajedničkoj ljubavi s onima s kojima dijelimo radosti i nade iščekivanja. Neka Maleno Djetešce osvoji sve predjele našega srca i našeg života da po nama može doći do svakoga srca. Sretan i radostan Božić i blagoslovljena Nova 2015. godina. Uredništvo

4

MARIJA I JOSIP – DVA OTVORENA SRCAPiše: Anton Lavrič, CMDrage sestre, prvi blagdan u novoj crkvenoj go-dini je već prošao: blagdan Bezgrešne Djevice Marije, žene došašća iz koje se rodio Spasitelj svijeta. Na početku svega što vodi novom savezu je bezgrešno začeće Djevice Marije. Događaj koji već spada u stvarnost novog, otkupljenog svijeta koji njime i počinje. On, dolazeći iz visine tre-bao je ljudsku majku, ženu iz koje će se roditi kao čovjek. I Bog, njegov Otac pobrinuo se za nju već time, što je Mariju u samom začeću očuvao od ljage istočnoga grijeha, i tako je pripravio za vri-jednu majku svome Sinu. Kasnije pak je sve tako vodio da je došlo do zaruka između nje i Josipa, zaručnika njezina iz roda kralja Davida. Tako je svojemu Sinu pripremio i čovjeka koji će kao Davidov potomak prihvatiti ulogu oca te mu kao novorođenom iz Djevice nadjenuti ime Isus.Pred nama su dakle dva čovjeka, Marija i Josip, koja su dolazećemu Spasitelju na široko otvorili vrata svojih srdaca. Prihvatili su ga s ljubavlju koja nije samo ljudska. Nijedno ljudsko dijete u vrijeme svoga rođenja nije bilo prihvaćeno takvom ljubavlju i poštovanjem kao što je bilo prihvaćano novorođeno dijete Božje. Prem-da se rodio u najmanje priklad-nom prostoru i vremenu, ono najznačajnije je imao. Imao je osiguranu brigu u ljubavi majke Marije i njezina muža Josipa. I kad je nakon rođenja morao brzo bježati u Egipat, pratila ga u svim neizvjesnostima putovanja brižna i vjerna ljubav Marije i Josipa. Kako mu je bilo u godinama pro-vedenim u Egiptu, ne znamo, ali i tamo ga je okruživala pažljiva briga dvoje najčistijih ljudskih sr-daca. I nakon povratka, premda je život u Nazaretu bio veoma jednostavan, skroman i radin, ljubav Marije i Josipa prema Isusu bila je u svojoj vjernosti nepo-kolebiva. Ovdje, u svom najužem obiteljskom okruženju, Isus se

uvijek mogao osjećati prihvaćenim, ljubljenim, poštovanim.Već od prve nedjelje došašća smo u godini posvećenog života koji se redovito odvija u brat-skim i sestrinskim zajednicama, u kojima ima središnje mjesto isti Gospodin i Spasitelj, što ga je imao u godinama svog zemaljskog života u krugu Marije i Josipa. Bračnu zajednicu Marije i Josipa ne možemo zamisliti bez njihova središta – Isusa. Tako ni zajednica Bogu posvećenog života ne može biti bez tog središta – Isusa koji sve pov-ezuje. Bez tog središta bi zajednice posvećenog života izgubile smisao svog postojanja. Zajedno smo jer nas je On pozvao i sabrao, kako bi kao zajednica pripadali Njemu, koji je poradi nas ljudi i poradi našeg spasenja postao čovjekom. U za-jednicama posvećenog života moralo bi biti nešto

samo po sebi razumljivo da svi žive Njemu, posvećuju mu svoj život i služe mu, posebno u osobi potrebi-tog. Ako se Isus među svo-jima u Crkvi može osjećati prihvaćenim, poštovanim i ljubljenim, onda bi to mora-lo biti upravo u zajednicama posvećenog života.Ovim mislima, drage Mari-jine sestre, čestitam vam Božićne blagdane i želim da slično kao što su Marija i Josip i vi prihvatite Gos-podina koji dolazi te mu u svojim zajednicama i u svojim srcima ponu-dite prostor koji mu pri-pada. Neka vam bude dano okružiti ga takvom ljubav-lju i pažnjom kako bi se i među vama mogao osjećati prihvaćenim, poštovanim i ljubljenim. Neka kroz čitavu godinu u srcu svake od vas Gospodin nađe vrata uvijek otvorena!

5

Piše: s. M. Irma Makše, voditeljicaDrage sestre, U vremenu smo Božića koji nam donosi mnogo radosti i veselja. Čitavom ljudskom rodu se rođenjem Isusa Krista, Sina Božjega otvara nova nada i novi život. Nebeski Otac nam ga u svojoj neshvatljivo velikoj ljubavi poklanja te šalje na ovaj naš grešni svijet; poradi istočnoga grijeha okaljan zlom, kako bi nas spasio i oslobodio. »Ali kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina, rođena od žene, rođena pod Zakonom, da otkupi podložnike Zakona, da primimo posinjenje.«(Gal 4, 4). Ovo je divna stvarnost Božje ljubavi koja se očituje u otajstvu božićne noći!Želim se zadržati na liku sv. Josipa, brižnog skrb-nika sv. nazaretske obitelji koji je Isusov hranitelj i muž Marijin. A nama je jedan divan primjer vjere, poniznosti, predane poslušnosti i pomoćnik na pu-tovima našeg života. Sveti Josip je znao živjeti u nekoj „po-zadini“ prvo u svetoj Obitelji ali i u Crkvi. U svetom pismu ne nađemo nijedne napisane riječi koju bi on progovorio, premda evanđelja često spominju Josipa u vezi s Isu-sovim rođenjem. U posljednje vrijeme Crkva mu posvećuje veću pažnju a time mu priznaje mjesto koje mu pripada. Spominje ga u svim euharisti-jskim molitvama nazivajući ga zaručnikom Dje-vice Marije. Svakako, Josipu ide i ključna uloga u povijesti spasenja i važno mjesto u Crkvi.Prvi puta susrećemo sv. Josipa u rodoslovlju Isusa Krista, gdje evanđelist Matej kaže ovako: »...Jakov rodi Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist « (Mt1,16). Zatim evanđelist pripovije-da konkretnije kako se dogodilo Isusovo rođenje: »S rođenjem Isusa Krista bilo je ovako: 'Njegova majka Marija bijaše zaručena s Josipom. Ali prije

nego se zajedno nastaniše, pokaza se da je začela po Duhu Svetom. Nato Josip, muž njezin, jer je bio pravedan i jer je nije htio javno osramotiti, naumi je potajno otpustiti ... tek što je to u sebi odlučio, ukaza mu se u snu anđeo Gospodnji i reče mu: 'Josipe, sine Davidov, nemoj se bojati kući dovesti ženu svoju Mariju, jer je ono, što je ona začela, od Duha Svetoga. Rodit će sina, i nadjeni mu ime Isus, jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njegovih.

Kad se Josip probudi, učini kako mu je zapovjedio anđeo Gospodnji: dovede kući ženu svoju. I ona, a da se nije s njom sastao, rodi sina, komu on nad-jenu ime Isus.» (Mt 1, 18 -25).

Josip je vjeran anđeoskoj poruci pa je novorođenom nadjenuo ime Isus, što je bilo pridržano ocu te je za Židove bio veoma značajan čin. Čuvši Herod za

rođenje židovskog kralja, htio je Dijete pogubiti, a Josip mu posredovanjem anđela spasi život bije-gom svete Obitelji u Egipat. Kad su otišli, anđeo se Gospodnji ukaza Josipu u snu i reče mu: »Ustani, uzmi dijete i njegovu majku pa bježi u Egipat!«(Mt 2, 13).Možemo reći da je Josip bio u svemu poslušan Bogu i njegovim planovima. Svakako nije mogao razumjeti sve događaje u kojima se našao i nije mu bilo lako sve to prihvatiti. Budući da je njegova vjera u Boga bila nepokolebljiva, a povjerenje be-zuvjetno, vjerno je slijedio njegovu volju. Stoga je bio kadar izvršiti poslanje koje mu je Bog povjerio.

SVETI ISUSOV SKRBNIK

6

Bio je pravedan muž i vrijedan povjerenja, zato je Bog po njemu izveo svoje planove. Bio je izabran za hranitelja samog Božjeg Sina i za muža njegove Majke. Bio je posebno obdaren kako bi mogao sudjelovati u spasiteljskom poslanju Božjeg Sina. Brinuo se za sve materijalne potrebe svete Obitelji, bio je njezin skrbnik i zaštitnik, a svoju je zadaću odlično izveo. Stoga se i mi možemo uteći njemu u svim svojim nevoljama i potrebama. On koji je tako blizu Bogu Ocu, Isusu i Mariji, sigurno je blizu i nama. Sa svim pouzdanjem preporučujmo mu se i molimo ga za pomoć u svim stvarima koje sami ne znamo i ne možemo riješiti. Posebno je poznat kao pomoćnik u posljednjem i odlučujućem času našeg života, da nas očuva svih napasti zloga duha. Kolika svjedočanstva svetaca i naših sestara govore o di-vnim uslišanjima na preporuku sv. Josipa!Drage sestre, od srca vam čestitam Božićne bl-agdane u ime vrhovnog vodstva i sestara u kući. Neka vam Božje Dijete podijeli svoj blagoslov i nada sve razlije obilje milosti! Najbolje želje šaljem također provincijalkama s. Slavici i s. Kaji, da bi u jedinstvu s Njime vodile provincije i sa srcem majke služile sestrama. Iskrene čestitke šaljem sestrama novakinjama, postulanticama i kandi-daticama; želim da ih sv. Josip čuva na početnom putu te ih vodi prema Isusu.Neka dolazeća godina 2015. bude u Bogu svima sretna godina. Sretna također u međusobnom je-dinstvu, veselju i miru, kao što je to bilo u svetoj Obitelji!Na početku došašća papa Franjo je proglasio za čitavu Crkvu početak godine posvećenog života s namjerom da bi svi posvećeni ostvarili svoju poz-iv. Papa navodi tri prvenstvena cilja:

1. Na prošlost gledati sa zahvalnošću 2. Živjeti sadašnjost s oduševljenjem 3. S nadom prigrliti budućnost

Moja iskrena želja i molitva je da bi godina koja je pred nama bila za cijelu Družbu i za svaku po-jedinu sestru zaista trenutak milosti; da bi u sebi probudile zahvalnost za sve što je Bog već učinio za nas; da bi još većom radošću i oduševljenjem živjele poziv Marijine sestre te bi u budućnost gledale još većim pouzdanjem u Božju providnost. Također se nalazimo u jubilarnoj godini naše ma-jke Leopoldine Brandis, budući da ćemo slaviti

spomen 200 godišnjice njezina rođenja. I uz ovaj jubilej se zahvalne Bogu sjećamo njezina tako bogatog života i poslanja u kojem mi Marijine ses-tre imamo svoj izvor.Svim sestrama iskreno zahvaljujem na učinjenom djelu, na vašem darovanom trpljenju i na molit-vama za blagoslov vrhovnog kapitula. Neka vas sve Bog nagradi.! Sa svoje strane sve vas molim za oproštenje poradi svih nedostataka i propusta u mojoj službi. Sve vas od srca pozdravljam i ostajem povezana sa svima vama u molitvi pred jaslama!

7

PROBUDIMO OVAJ SVIJET Piše: s. Kaja Ljubas, provincijalna poglavarica Marija! Jednostavna, ponizna i pobožna nazaretska djevojka. Bijaše neobično lijepa i poslušna svojim roditeljima a zaručena s Jos-ipom iz doma Davidova. Sve po propisu i običaju židovskom do onog trenutka kada Bog na jedan čudesan način ulazi u njezin život da joj ponudi savez i otkrije plan koji je jedino moguć kako bi se palom čovjeku pružila nova šansa. Marija bez puno oklijevanja prihvaća da postane „službenica Gospodnja.“ Brzo je povjerovala anđelu Gabri-jelu, iako ju je malo zbun-jivao Božji plan „kad muža ne poznaje“. No, anđelove riječi joj uli-jevaju pouzdanje, vje-ru, sigurnost i polet koji će je pratiti tije-kom cijeloga života; „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji“ (Lk, 1,35). „Ta Bogu ništa nije nemoguće“(Lk. 1. 37). Ona – milosti puna, širom otvara vrata svoga čistog srca puštajući da se Bog u nje-mu u potpunosti nastani. Čistoćom i urednošću svoga bića pripravlja put Gospodinu i postaje hram živoga Boga – malog Božića koji uživa de-vet mjeseci svu ljepotu, predanost, zanos i svetost krila djevičanski čiste Djevice. A kada je mali Božić morao napustiti sig-urno Majčino krilo i ući u svijet kao bespomoćno dijete, nije bilo mjesta za njega u svratištu. Čovjek kojega je stvorio kao krunu svijeta okreće mu leđa i dopušta da se njegov Stvoritelj rodi u hladnoj štali na prostoj slami, u društvu Marije, Josipa i poneke životinje.Prepoznati ga bijaše uskraćeno mnogim srcima i očima izuzev pastira koji su ga tražili i silno se ob-radovali njegovu dolasku.Ništa bolje novorođeni Isus ne prolazi ni danas. U mnoštvu ponuda moderniziranog svijeta ponovno se gubi prava slika malog Božića čija ponuda ljuba-vi i dobrote, pravde i mira, istinitosti i poniznosti,

jednostavnosti i krotkosti, vjere i nade, prijateljst-va i zajedništva nikako da u potpunosti zahvati čovjeka današnjice. Puni nemira, nesigurnosti i zabrinutosti za sutra ljudi često gube smisao svoga zemaljskog hoda. Djetešce i dalje dršće u hlad-noj štali, negdje na periferiji ljudske egzistencije tražeći proboj tek kroz poneku pukotinu koja vodi u središte izranjenih i beživotnih srdaca. U godini posvećenog života pogled pun povjerenja i nade

malog Isusa iz jaslica počiva na nama posvećenim osobama vapijući za

obnovom svijeta. I papa Franjo nas poziva da se trgnemo iz

pospanosti i sna, probu-dimo ovaj svijet i vratimo mu nadu. Drage sestre!Učinimo sve da novorođeni Isus bude središte mojega i Tvo-

jega života, naših uspjeha i prividnih neuspjeha. Poput

Marije zaboravimo sebe a svoje planove i sve putove pre-

pustimo Njemu. On nas najbolje poznaje i Njemu ništa nije nemoguće.

On može učiniti da uvijek budemo bliže jedni drugima i onima kojima smo poslane. Nemojmo dozvoliti da nam Božić prođe u tjeskob-noj zabrinutosti, nađimo vremena za radostan susret, toplu riječ i iskreni osmijeh. Molimo malog Isusa da nam srca budu čista i neokaljana kako bi u središtu svih naših zbivanja bio On – novorođeni Kralj naš. Radujmo se, priđimo bliže jaslicama i poklonimo se Isusu. A zatim, nošeni tom radošću i iskustvom susreta s Djetešcem u jaslama postan-imo širitelji Radosne vijesti evanđelja koja jedino može vratiti smisao, mir i sigurnost nemirnom vremenu u kojem živimo. Ustrajmo u budnosti i nemojmo se bojati buditi ovaj svijet, vratiti mu nadu i ohrabriti ga riječima; Radujte se! Danas nam se rodio Spasitelj svijeta - Krist naš Gospodin. On, On je mir naš. Svima vama drage sestre, novakinje i postulantice želim od srca mirom i blagoslovom Djeteta iz jaslica ispunjen Božić.

8

Piše: s. Samuela Markanović

Kroz vrijeme pripreme i godišnje proslave Božića Crkva nam stavlja pred oči veliko otajstvo Božjeg poniženja, silaženja do ljudske bijede, utjelovljenja Riječi koja je za nas i naše spasenje postala vidljiva i opipljiva. Bog postaje čovjekom! Kolika je to taj-na, otajstvo iz kojega crpimo uvijek nove spoznaje, iskustvo koliko smo ljubljeni, koliko je Bog htio na sebe uzeti propadljivost, malenost, smrtnost, ljud-sku nemoć i ograničenost. U svom utjelovljenju Bog je zagrlio našu ljudskost, uzdigao dostojan-stvo svakog čovjeka, obnovio u svakome od nas svoju sliku.U tom Božjem djelu, u tajni njegova prom-isla o spasenju čovječanstva bila mu je potrebna jedna malena i skromna Djevica, sasvim nepo-znata i skrivena očima svijeta. Sam je Duh Sveti pripremao dušu i srce nazaretske Djevice da u njoj podigne šator svog prebivanja, novi Kovčeg saveza u kojoj će se ostvariti obećanja Starog zavjeta da će Djevica začeti i roditi Sina koji će zgaziti glavu zmiji-sotoni. Kroz ovakav Božji odabir možemo iščitati kako za svoja najveća djela Gospodin bira ono što je male-no, siromašno i skromno. Upravo to mi Marijine sestre živimo u svojoj svakidašnjici služeći svojim bližnjima. Na taj način participiramo u Marijinom otajstvu. Gospodin od nas ne očekuje velika i slav-na djela kojima će se svijet diviti, nego zlatno srce puno ljubavi koje će željeti služiti u skrovitosti i svidjeti se samo Bogu. Ako dakle mi po Marijinim rukama prikazujemo Kristu Velikom svećeniku sav svoj rad i život, tada on postaje sjedinjen s Njim trajna liturgija, zahvala i poklonstvo Ocu u Duhu Svetom.Iz Marijinih riječi, njezinog prekrasnog hvalo-spjeva što se još i dan danas izvija iz glasa Crkve Kristove Zaručnice motrimo Božji način gledanja i postupanja. Zaista Bog ne gleda kao što gleda čovjek ili ovaj svijet u kojem živimo. Vrednote koje svijet hvali su znanje, uspjeh, ljepota, slava, moć i bogatstvo i tome slično. Naprotiv Božji pogled počiva na onome tko je malen, ponizan, siromašan u duhu, posve oslonjen na Njega i pun

SLUŽBENICA GOSPODNJA

Sin Boga Oca i Bog samS neba na zemlju siĎe k nam

Isuse mileni, Bože mojSrce ti dajem da sam tvoj

Primimo Dijete Isusa u naša srca i tada će radost svete noći ostati kod nas i shvatit ćemo što to znači kad Bog kaže: "Gle, sve stvaram novo i darujem

vam novo srce!"Čestit Božić žele

sestre iz Provincijalne kuće

Bog se toliko ponizio da je sišao na zemlju, u ovu suznu dolinu, među ljude kao maleno dijete. Iz iskustva znamo da svatko voli dijete i da ono voli svakoga. Time što je postao dijete Bog nam je htio pokazati i uvjeriti nas da nas

sve neizmjerno voli, da mu je stalo do nas, da želi naše spasenje, kako bismo bili s njim

vječno.Ovim riječima Čestit i blagoslovljen Božić

našim poglavarima, sestrama i ljudima dobre volje,

žele sestre iz D. Miholjca

Ovog blagdana, ove noći budimo i pastiri i mudraci pa kliknimo iz duše: Slava Bogu na visini, i na zemlji mir ljudima dobre volje!

ČESTIT BOŽIĆ žele sestre od Kapucina

9

pouzdanja u Njegovu providnost. Ako promot-rimo Božja djela, sve milosti koje nam je do sada udijelio, Njegovu ljubav i izabranje svaka od nas s Marijom pjeva svoj himan „Veliča“, ne samo dok molimo časoslov, nego i u radosti koju nosimo u srcu, u osmjehu i brizi za druge, u nesebičnosti i ljubavi kojom se trošimo goreći za svog Zaručnika.Kroz došašće promatramo Mariju koja u svom tijelu nosi Spasitelja svijeta, iščekujući njegovo rođenje. I mi uživamo Isusovu tjelesnu prisutnost u Euharistiji. Primamo Tijelo Kristovo u svoje ti-jelo kao Marija što ga je primila, iako pod velom kruha i vina. Krist nam trajno dolazi. Kolika nam je milost Božja dana u tajni Euharistije, u Riječi Božjoj, u siromasima i bolesnima u kojima pre-poznajemo Kristovo patničko lice. Krist se rađa u našim srcima kad mu dopuštamo da u njima vlada, da ih posjeduje, da nas preobražava u Sebe po ljubavi. Neka nam Marija, Isusova i naša Majka bude tra-jno nadahnuće, uzor, učiteljica i pomoćnica na putu svetosti tj. sjedinjenja s Kristom. Što više promatramo njezino bezgrešno Srce, njezine kre-posti i sudjelovanje u otajstvu našeg spasenja, to-liko će nam biti bliža u našem hodu. I neka nas naša neznatnost ne smeta, nego joj se radujmo jer ćemo tek po poniznosti, jednostavnosti, ljubavi, čistoći srca i nakane biti sve više slične Njoj, našoj nebeskoj Majci Mariji.

U Adventu vremenu iščekivanja Božje ljubavi utjelovljenjem Sina Božjega, prepoznajemo Ota-jstvo objave Božje ljubavi. Čitavo čovječanstvo je bilo u isčekivanju i to se dogodilo u vremenu kada je Svemogući Bog u svojoj neizmjernoj

ljubavi prema čovjeku dao odgovor; utjelovljuje se u Isusu, uzima ljudsko obličje, da bi čovjeku i čovječanstvu pokazao mjeru svoje ljubavi. Božić je blagdan radosne vijesti, Evanđelje o Bogu koji nas ljubi. Slavljenje Božića velika je radost. Božić želi ući u naš život, a po nama i u život drugih ljudi. Radosno raspoloženje ne samo u izvan-jskom čestitanju, nego ponajprije unutarnjem

raspoloženju i dopustimo da nas Božić pohodi u našim kućama, te pretvorimo naše samostane u

gostoljubivu betlehemsku štalicu, te prepoznajmo Boga, Božića u svima onima s kojima kontakti-

ramo u svagdanjem životu, radu i susretu! S ovim mislima i osjećajima želimo Sretan Božić

i obilje Božjeg blagoslova, mira, radosti. Papa Franjo nas poziva na radost pogotovo u ovoj nadolazećoj 2015. godini posvećenog života.

Upravo večeras je otvorenje u našoj Dubrovačkoj biskupiji (30.11.) Radost zbog Božjeg izabranja,

radost je posvećenih. Budite puni radosti! U pjesmi, Radujte se narodi kad čujete

glas,upućujem čestitku svim članicama naše Družbe, počevši od č. majke Irme, Provincijalki s. Kaji i s. Slavici slov. Provincijalki, te svim našim sestrama novakinjama, postulanticama i kandidat-icama, svim dragim prijateljima, dobročiniteljima

i svim našim rođacima i najbližima, neka je Sretan Božić i

Sretna i blagoslovljena Nova 2015. godina Sestre iz Dubrovnika

EmanuelEmanuel Bog s nama! Bog nam progovara po Božiću. Želimo da ova istina zahvati i prožme svako srce, svaku poru našeg života, jer Bog se rodio u liku Djeteta i tako nam postao blizak.

Samo u Njemu duša nalazi svoj mir, jer On je mir naš!

Svima Sretan Božić, Isusovo sveto porođenje, a u Novoj godini obilje Božjega mira i

blagoslova žele sestre iz Strmca

10

Čestitka

Kako lagano dušom prolazi spasonosna misao da se Dijete Isus uvijek ponovno utjelovljuje za nas.

Tješi nas ta Radosna vijest i čini da budemo uvijek iznova ljudi nade i povjerenja. Nježnošću prožeta srž uzvraća svim svojim snagama i život u nama i

oko nas čini ljepšim, smislenijim, Božjim. Čestit Božić! Bog se rodi!

Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima, miljenicima Njegovim!

Nova 2015. bila vam prožeta Njegovom milinom i blizinom! Od srca žele, mole i čestitaju

Sestre iz Nove Kapele

BOŽIĆSvim sestrama naše Provincije, kao i Slovenske od

srca želimo sretan i blagoslovljen Božić!Želimo i molimo, čeznemo i trudimo se da u

svim našim srcima Isus, novorođeni kralj zauzme svoje mjesto kao u jaslicama u Betlehemu. Uvijek

iznova otvarajmo mu vrata svoga srca i duše. Neka prisutnost svete Obitelji obasjava naše duše, naše zajednice, obitelji, ulice, sve one s kojima živimo i radimo. Još uvijek postoji puno mjesta na ovome svijetu gdje je potrebno donijeti radosnu vijest da je Isus došao među nas i s nama zauvijek ostao. Molimo i ovoga Božića da po nama što više ljudi

upozna ovo veliko blago spasenja koje nam je Isus donio.

Marijine sestre iz Durmitorske!

"Slava Bogu na visini i na zemlji ljudima koje ljubi " (Lk, 2 9-14).

Božić - blagdan veselja i radosti mora osjetiti svaka duša redovnice jer tog dana Bog nam se dariva. Zato neka odjeknu glasovi veselja jer Djetešce dolazi na zemlju, silazi na oltar i u naše duše i srca. S vjerom i svjedočenjem u Njega u ovoj

Godini posvećenoga života koju je proglasio naš papa Franjo, želimo s. Provincijalki, Časnoj Majci

kao i svim sestrama naše Družbe Sretan Božić i blagoslovljenu Novu 2015. Godinu.

Sestre sa Srebrnjaka 15

"Evo Djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu ime Emanuel -

što znači: Bog je s nama. Mt 1.23Djevica, Majka Spasiteljeva i Majka svih nas, svo-jom vjerom i poslušnošću povezuje nebo i zemlju. Sam Bog joj se raduje i proslavlja se u njoj. Tako je

Bogu draga naša spremnost, čuti ga i poslušati.Poštovanim poglavarima i svim sestrama Sretan

Božić i blagoslovljena Nova 2015. godinasestre iz Požege

Duhom se prenesimo u onu svetu noć Isusova rođenja. Prenesimo se u Betlehem i prepozna-

jmo u jaslicama novorođeno Djetešće, Isusa, dok nad njime bdiju njegova majka Marija i njegov

hranitelj sv. Josip.nPorastimo ovoga Božića u svojoj ljudskosti i sestrinstvu, vjeri i ljubavi ...

ČESTIT BOŽIĆ I SRETNU NOVU GODINU žele sestre iz Aljmaša

Božić je rođendan najsvetijeg i najuzvišenijeg, najponiznijeg i najljubaznijeg čovjeka koji je

ikada hodao ovom suznom dolinom. Usudimo se i odlučimo biti istinski ljudi zbog tajne

vjere koju noćas slavimo: Boga koji je postao čovjekom!

ČESTIT BOŽIĆ žele sestre iz Aljmaša

11

Piše: s. Jelena Lončar

Svake godine nas katehistice, ali i one koje rade na župi, pomalo hvata panika i strah, a sa druge strane radost i nestrpljivost iščekujući radosne blagdane. Užurbanost, pripreme, kako urediti crkvu, kako osmisliti priredbu s djecom, koje pjesme izabrati za Božićni koncert, advent, zor-nice, mnoštvo ljudi, duhovne priprava, ima tu mnogo toga, a opet osmijeh na licu. Zašto? Radi drugih, radi višeg cilja, radi Boga. Sve se to na nama vidi. Tko daje snagu, kad snage nemamo? Tko daje volju, kad smo jadni i nevoljni? Prip-rava za Božić na župi Bezgrješnog začeća BDM u Malešnici počinje dosta rano jer želimo dobro naučiti pjesme za naša slavlja. Rado se sastajemo na probe kojih i nije tako mali broj, neumorno pjevanje i ponavljanje pjesama po stotinu puta, ali sve sa voljom, na slavu Boga i dobro čovjeka. Nismo samo zbor koji pjeva nego zajednica koja dijeli tugu i radost, koja vidi potrebe drugoga te tako ovi naši suradnici postaju naša produžena ruka kod bolesnog, tužnog , siromašnog. Ovdje se doista štuje Gospa od Čudotvorne medaljice. Vjerujem da nije slučajnost da sestre djeluju na ovoj župi. Snaga zajedništva je sila koja dokazuje da se mogu činiti velike stvari. Gostoprimstvo, jednostavnost, duhovitost, poslušnost, strpljivost i upornost odlike su ljudi sa kojima surađujem. Bog vodi i šalje da se ispuni zadatak koji je sva-kome pojedincu povjerio. Nekada smo uz zdrave oči slijepi, uz zdrave uši gluhi. Molimo Tvorca i Darovatelja života da nam udahne pravi i radosni Duh života. Da ne gledamo na sebe i svo-ju sebičnost i udobnost, nego da se otvori-mo drugome i potrebnijemu. Smisao slavlja Božića je u darivanju, ne materi-jalnoga, već duhovnoga. Ako nemamo svoje obitelji imamo zajednice koje su nam „baza“, kako to ljudi vole reći, iz njih idemo u svijet i taj svijet oplemenjujemo. Isus se rodio kao čovjek, živio s ljudima i na kraju umro za njih. A što je nama činiti i za koga živjeti? Jednostavan odgovor - za Boga i bližnjega svoga.

SVE ZA BLIŽNJEGA SVOGA

Drage sestre!Neka nam Novorođeni daruje pastirsku dušu koja

uvijek nosi u sebi vjeru u čudo.Pastirsku spremnost i odvažnost da i druge

potičemo i zovemo da nam se pridruže na našem putu prema Betlehemu.

Pastirsku jednostavnost duha da Mu se poklonimo u Betlehemu svoje duše i prepoznamo Ga u štalici

svoga srca.Radostan i blagoslovljen Božić sa željom da

budemo vjerne pastirice Novorođenog tijekom cijele godine žele vam i srdačno vas pozdravljaju

vaše sestre iz Blaškovca!

Božić je radost !Božić je rođenje malog ali velikog Boga !

Božić je kada se susretnemo ti i ja s iskricama u očima !

Božić je kada prihvaćam život i darujem ga Bogu !Božic je kada otkrijem put koji vodi Božiću !Božić je kada radosna srca kroz riječi i djela

svjedočim da je Božić- Božić !Božić je kada znam da se isplati zivjeti za Božić !

Samo radosno i otvoreno srce moze prihvatiti Božić !

Ti i ja draga sestro možemo živjeti i osjetiti radost Božića ako radosno živimo svoje redovništvo.

Radujmo se redovničkom životu koji je svakodnevno Božić za druge i nas same!

Želim ti radostan Božic kroz 365 dana i dalje……….. !

sestre iz Benina

12

J UB I LE J I

Z l a t n i j u b i l e j

U Zagrebu – Durmitorska 4, u subotu 5. srpnja 2014. na završetku duhovnih vježbi kroz koje nas je vodio p. Josip Godlewski, CPPS svečano smo proslavili 50 godina vjernosti svog redovničkog pre-danja s. Marije Marijanović, s. Valerike Duvnjak i s. Mirte Novosel. U Duhovnim vježbama smo pratili put sv. Petra od njegovog poziva, izbora svog puta, sazrijevanja, krize, odlaska i novog početka gdje smo mogli svakog dana prisjetiti se i svog hoda za Kristom. A

to se na poseban način može usporediti s našim slavljenicama koje su se u 50 godina predanja Bogu na samo njima znan način, susrele sa svim radostima i poteškoćama svog posvećenog života. Radost ove svečanosti nastavili smo i kod zajedničkog blagovanja uz svečani ručak kojeg su nam pripremile naše vri-jedne sestre. Hvala Bogu na svim milostima koje smo primile i našim sestrama koje su obnovile svoje zavjete. Neka ih Gospodin usavrši u ljubavi da svakim danom revnije služe njegovoj slavi i spasenju ljudi. Sestre iz Durmitorske

U Osijeku u provincijalnoj kući od 9. do 15. ožujka 2014. Godine održan je prvi turnus duhovnih vježbi. Voditelj duhovnih vježbi bio je o. Antonio Mario Čirko, karmelićanin. Zadnjeg dana duhovnih vježbi svečanom euharistijskom službom obljetnice redovničkih zvanja proslavile su tri sestre – 60 go-dina zvanja s. Pije Palić i s. Katarine Gečević, a 50 godina zvanja s. Josipe Popović. Lijepo je bilo prisjetiti se života i rada ovih Bogu posvećenih službenica koje su svoje godine redovništva u Družbi Marijinih sestara darovale onima koji su bili na rubu društva, najsiromašniji, zaboravljeni. Nisu birale mjesta, nego su u poslušnosti i u ljubavi prema Bogu spremno hrlile tamo gdje ih je Božja providnost slala. Zato ti, Bože, hvala na ovim sestrama, na njihovim žrtvama i molitvama.Neka ih uvijek prati zagovor Marije ponizne službenice Gospodnje.

13

50-GODIŠNJICA ZVANJA

Piše: s. Julienne Agossa

Na dan 19. kolovoza 2014. s. Maristela je pro-slavila 50 godina posvećenog života u zajednici u Malanhoui. Ovo slavlje je bilo na kraju drugih duhovnih vježbi. Prisutno je bilo više od pola naših sestara.Misa je počela u 18.30 sati s procesijom. Pred-sjedao je vlč. o. Epiphane AHOUNSE naš ispovjednik uz još šest svećenika koji su konce-lebrirali s njim. Odmah nakon znaka križa, otac je zapjevao "Happy Birthday", svi smo pjevali za našu sestru. U svojoj propovijedi istaknuo je poniznost, hrabrost i molitveni život s. Maristele. Podsjetio je na nesreću koju je s. Maristela imala dan prije Božića 2005. zahvalivši joj za ljubav koju ima za Benin. Mogla je otići na liječenje u Hrvat-sku, ali ona je imala povjerenje u naše liječnike i Benin. Gospodin je učinio svoje čudo, ozdrav-ljenje je nastupilo prije nego što su liječnici pred-vidjeli. Otac nas je poticao da učimo iz skromnog života s. Maristele, skromne proslave 50 godina posvećenog života koju slavi skromno, jer se pro-slava održava u kapelici u prisutnosti svojih se-stara i nekoliko svećenika. Istaknuo je i sestrinu pobožnost prema Djevici. Na kraju mise zahvalili smo Presvetom Trojstvu, Djevici Mariji i svima koju su pomogli da se slavlje održi. Otac Epifanije zapjevao je pjesmu zahvale koju smo svi pjevali s radošću. Sestre su pripremile agape, a svi smo zajedno di-jelili. Slavlje je proteklo u radosti, ali nije završilo toga dana. Slijedeći dan 20. kolovoza pridružile su nam se sestre iz Affamey i uveličale našu radost! Nakon ručka smo se okupili u dnevnoj sobi gdje je bio igrokaz i ples koji su pripremile sestre i no-vakinje.Na kraju programa, svaka zajednica je uz pjesme predala svoj dar za jubilej. Darovi su se otvarali uz veliku radost i klicanje. Zahvaljujemo Bogu za njegovo divno djelo. Sve je prošlo u dobrom ozračju, i puni radosti vraćamo se u svoje zajed-nice. Hvala našoj Majci Mariji, ona neka štiti i dalje vodi našu s. Maristelu.

14

Valeriki, s. Josipi i s. Nevenki. Sjećanja na prošlost puno mi govore. Samo ću ukratko spomenuti mjesta gdje me poslušnost vodila. Odmah iza novicijata poslali su me u Smederevo. Bila je lijepa zajednica sa više se-stara. Sestre su radile u bolnici. Kuharica i ja smo bile kod kuće. Imali smo i vrt. Radila sam kućne poslove i na vrtu. U kući je bila veća kapelica za nas i za katolike iz mjesta. Također smo u kući im-ali stalnog svećenika. Tu nisam dugo ostala, prem-jestili su me u Beograd u jednu novu postaju. Išla sam u privatnu službu. Rano sam išla na autobus da stignem na Misu u grad, poslije toga sam išla kod mog bolesnika na Karaburmi. U Beogradu nisam dugo ostala.Iz Beograda sam na kratko došla u Osijek, odak-le su me poslali na Kosovo u Štimlje. Bilo mi je neobično u toj novoj sredini. U zajednici je bilo više sestara i to sve mlađe. U domu su bili psihički bolesnici i psihički bolesna djeca. U mjestu nije bilo katoličke crkve, ali smo imali kapelicu. Iz Uroševca su često dolazili župnik i biskup Prela i imali smo Misu. Tu sam se privikla, ali nije bilo lako raditi sa tako bolesnim ljudima i u takvim uvjetima. Ipak sam tu ostala oko 7 godina. Nisam ni slutila da ću biti premještena u Apatin. Prvog travnja 1977. došla sam u Apatin u starački dom. Istog dana u dvorište je stigao i auto za sestre. Mis-lim da je to bio prvi auto koji su imale. Brzo sam se uklopila sa sestrama. U domovima smo radile bez radnog vremena, tek kasnije se uvelo radno vrijeme. Bilo je pokretnih i nepokretnih štićenika. U Apatinu sam radila deset godina. Dalje je Gos-podin sa mnom imao drugi plan. Moj misijski poziv meni je vrlo zanimljiv po načinu kako se to sve dogodilo. Samo Bog može to učiniti, a ja ništa bez njega. Hvala Bogu za naše sestre Beninke koje su se odvažile i postale Mari-jine sestre. Molimo Gospodara žetve da pošalje još radnika u svoju žetvu. Naša Gospa čudotvorne medaljice koja nam čini toliko čudesa, neka nam bude uvijek brižna Majka, a mi njezina vjerna djeca. Sjetimo se brojnih bivših sestara koje su na-pustile našu dragu Družbu. Neka budu uključene u naše molitve da se jednom svi nađemo u zagrl-jaju našeg nebeskog Oca.Drage sestre, hvala vam za molitve, a posebno koje ste uputile za nas jubilarke. Lijep pozdrav svima iz našeg Benina.

Piše: s. Maristela Galić

Drage sestre!Dragi Bog mi je podario život da ga mogu vječno slaviti. Zahvalna sam Njemu i našoj nebeskoj Majci Mariji za 50 godina redovničkog zvanja. Hvala mojim dragim roditeljima koji su mi u srce i dušu usadili radost Evanđelja. Neka počivaju u vječnoj Božjoj ljubavi. Beskrajna hvala svim mo-jim poglavarima koji su me primili u Družbu Marijinih sestara, koji su me pratili i formirali u postulatu, a posebno u novicijatu i dalje sve do današnjeg dana. I nadalje računam na podršku i molitve mojih poglavara i sestara. Velika hvala za sve časnoj Majci s. Irmi Makše, provincijalkama s. Kaji Ljubas, i s. Slavici Lesjak, i svim sestrama. Na kraju drugih duhovnih vježbi dogovorile smo se i iskoristile tu prigodu da slavimo mojih 50 godina redovničkog zvanja, 19. kolovoza 2014. Navečer u 18 sati imali smo svetu Misu u našoj ka-pelici u Malanhou. U koncelebraciji je bilo sedam svećenika. Nakon sv. Mise imali smo svečanu večeru. Drugi dan sve smo ostale na ručku. Iza ručka, kad je suđe bilo oprano i spremljeno, sestre novakinje pripremile su priredbu. Bilo je smijeha i plesa u izobilju. Radost se odražavala na licima svih sestara. Sestre su slavlje pripremile s velikom ljubavlju. Hvala svima na molitvi i svemu što čine. Čestitam 50-godišnjicu zvanja s. Mirti, s. Mariji, s.

ZAHVALA

15

RAD S MLADIMA

Ljetovanje s GospodinomPiše: s.Slavica Tubak

U malom gradiću Cresu, na otoku Cresu koji broji oko 2500 stanovnika i ove godine od 14. do 21. 7. 2014. god. u organizaciji HKVRPP održan je ljetni kamp za Mlade pod vodstvom Marijinih se-stara s. Jelene Lončar i s. Slavice Tubak. Sudionici ovogodišnjeg kampa bili su mladi iz Đakovačko-osječke, Zagrebačke i Vrhbosanske nadbiskupije. Duh Sveti nas je okupio sa svih strana i u tom duhu krenuli smo ispred Zagrebačke prvostolnice u 8 sati. Blagoslov smo dobili od Gospodina jer je cijelim putem do Cresa padala kiša. Ispunjeni radošću zaplovili smo u sigurnu luku s našim kormilar-om Isusom Kristom i započeli svoje susrete kroz koje nas je vodio naš „kapetan“ vlč. Pavo Martić, svećenik Đakovačko-osječke na-dbiskupije koji je kao ka-pelan tri godine s ve-likom radošću radio s mladima u župi Bezgrešnog začeća BDM u Valpovu. Svojim dubokim, radosnim i potica-jnim razmišljanjima obogaćivao nas je iz dana

u dan. Svaki naš dan započeo je klanjanjem pred Presvetim a završavao je vrhuncem i izvorom našeg kršćanskog života-euharistijom. Svakoga dana mladi su imali priliku pomiriti se sa svojim Bogom u sakramentu sv. Ispovijedi i kroz duhovni razgovor razmišljati o sebi. U milosnim danima koji su bili pred nama razmišljali smo o proroku Iliji, Samuelu, Isusu Kristu i velikom a tako sk-rovitom svecu Dominiku Saviu o kojem se jako malo govori, a može nam biti svima za primjer kako s ljubavlju izgarati za Gospodina. A kroz ra-dionice koje su vodile s. Jelena i s. Slavica mladi su pokazali svu svoju kreativnost i maštovitost izražavajući sebe kroz svoja umjetnička djela. Sve nam je to pomoglo da nakon ovog susreta bude-

mo svojim obiteljima i svima onima kojima nas Bog šalje sol zemlje i svjetlo svi-

jeta. Otvorili smo vrata svoga srca Kristu, stekli nova prijateljstva i

s upaljenim svjetiljkama svo-ga života radosno krenuli u svoju svakodnevicu.Kolika je radost bila u

nastavku vam donosim osvrt sudionika kampa!

16

Susret koji obogaćuje. Prvi put sam sudjelovala na ovakvoj vrsti duhovne obnove i zahvalju-jem dragome Bogu na providnosti i osobama s kojima sam pošla put Cresa. Sudjelovanjem u različitim aktivnostima učvrstila sam svoju vjeru i poradila na osobnom odnosu s Bogom. Uz obilje blagoslova, polako smo otvarali svoja srca Gospodinu te smo sve više rasli u duhovnos-ti. Zaista, ne mogu izdvojiti ni jedan dan, niti događaj jer sve je bilo posebno na svoj način: ludo, nezaboravno i nimalo dosadno ;). Uživala sam u svakome trenutku. Divno iskustvo koje nas jača za život u zajedništvu s Kristom! Od srca preporučujem svima! Do sljedećeg susreta! Valentina IvkovićŽupa Bezgrešnog začeća BDM Valpovo

Krenula sam na put za Cres ne znajući što očekivati, sa željom za duhovnim odmorom i kupanjem u moru. Najveća mi je briga bila hoću li se uspjeti uklopiti. Sada kada se osvrnem na to, moje želje su ostvarene, a briga uistinu nije bila potrebna. Prvi dan prošao je sporo, kao i upoznavanje i prilagođavanje na prostor. Navečer je bila misa koja je bila predivna. Vlč. Pavo Martić pričao je o ljubavi, bio je to divan početak. Završio je misu s citatom: „A sada os-taje vjera, ufanje i ljubav, ovo troje, ali najveća je među njima ljubav!“ (1 Kor 13,13). Tada je u meni nešto zatitralo, srce se otvorilo, a suze su mi same od sebe pobjegle. Znala sam da će ovo biti predivno iskustvo za mene. U početku mi se činilo kako će osam dana uistinu dugo trajati. Na kraju, dani su prolazili samo tako, jureći pre-brzo, a u nama su se skupljali plodovi misa, k l a n j a n j a , molitve krunica i časoslova. Pri-mili smo barem tri blagoslova dnevno i Božja prisutnost nas je nosila. Da nismo shva-tili kako i kada, počeli smo se povezivati, tako

različite osobnosti, iz različitih mjesta i dobi počeli smo stvarati jednu predivnu prijateljsku ili obiteljsku klimu na čelu s časnom Slavicom, Jelenom, neponovljivom s. Božanom i još manje ponovljivim vlč. Pavom Martićem. Uistinu, sva-ki od nas je Božja neponovljiva jedinka, svaki od nas različit, a mi smo se tako divno povezali da se na kraju nismo htjeli rastajati. Dane smo pro-vodili odlično, maksimalno iskorišteno tako da smo se navečer vračali uvijek umorni, što našu mladost nije spriječilo da ne ostanemo barem još sat vremena pjevajući, družeći se i izmjenjujući svoja iskustva. Koliko smo se molili, sudjelovali u radionicama, toliko smo imali i slobodnog vremena kupujući se i šetajući. Bilo je predivnih trenutaka, uvijek nam je bila pjesma na usnama zahvaljujući neumornom Rastimiru Orliću na gitari i nezaustavljivom slavuju Ivani Brletić. S obzirom da ne mogu sada napisati sve, htjela bih izdvojiti situacije koje su u meni uistinu os-tavile veliki dojam. Osobno, moram priznati, u meni se probudilo nešto što nisam znala da pos-jedujem. Rekla bih da se Bog savršeno očitovao kroz radionice časnih sestara. Nikada nisam mogla sudjelovati u aktivnostima u kojima se izlažem pred ljudima. Na Cresu se u meni nešto promijenilo, jednostavno se u meni nešto probudilo, upoznala sam dio sebe kojeg nisam bila svjesna, uživala sam u izmišljanju scenskih nastupa, pokreta, predstavljanju svoje grupe. Nadalje, moram izdvojiti vlč. Pavu Martića koji je uvijek bio tu za nas, za svako naše pitanje, za razgovor, ispovijed ili nas barem nasmijao svojom djetinjom radosti i smijehom. Samo Bog

zna, koliko je nama mladima to potrebno. Razumijevanje, ot-vorenost i pastir koji nas želi voditi Božjim putem. Ne mogu ni-kako izostaviti Ben-ediktinski samostan koji smo posjetili. On odiše takvom Božjom prisutnošću, a na Nje-govim službenicima lice obasjava čistoćom i Božjom blagošću. Di-vno iskustvo, taj samo-

17

stan i časne sestre koje sam tamo upoznala zacr-tale su se u meni. Taj mir, sigurnost i hrabrost koju su u meni pobudili da uvijek i ispočetka bez obzira na okolnosti odgovaram: „Da!“ na Božji poziv. Očarala me i plaža na Lubenicama, izlet koji je bio pun pogodak, predivno iskustvo i spoznanje kakvu nam je predivnu prirodu i zemlju Bog stvorio te dao na korištenje. Na kraju, moram spomenuti kuhinju časne sestre Božane. Moji zagorski nepci naviknuti na pileti-nu i mlince bili su potpuno razoružani njezinom kuhinjom, posebno krumpirušom što je u meni pobudilo želju da je i ja naučim napraviti. I svakako, posebno veliko hvala časnim sestrama Slavici i Jeleni koje su u predanosti i ljubavi, strpljivo s nama bile, radile, prepoznavale naše potrebe i postale dio nas. Njihova radost na licu, potvrda mi je kako je čovjek najviše sretan i uistinu ispunjen kada živi Božji poziv upućen njemu. Još jednom, hvala im na takvom primje-ru! Cres je za mene bio Blagoslovljeno i predivno iskustvo- riječ koju sam toliko puta spomenula u ovom tekstu. Tom iskustvu se radujem i želim ga ponoviti sljedeće godine, ako je ikako moguće s istom ekipom!

Nikol Martinec, župa Dobrog Pastira Brestje-Zagreb

„Postoje neka iskustva u životu koja te promjene, nauče te nečemu, pruže ti nešto posebno, nešto što nosiš u srcu ostatak života. Ovo je definitivno bilo takvo iskustvo. Upoznao sam toliko novih ljudi, zabavio se, približio Gospodinu, rekao DA ali i sebi.Na duhovnu obnovu krenuli smo 14. srp-nja rano ujutro pred Zagrebačkom katedralom. Dočekale su nas zabavne, pune duha Marijine sestre. Bio sam radostan zbog toga. Molitvu prije puta predvodio je vlč. Pavo Martić , inače nekadašnji župni vikar u Valpovu. Iskreno bilo je dosadno u autobusu jer se nitko nije poznavao, samo rijetki oni.U samostanu sv. Franje, gdje smo i bili smješteni osjeća se prisutnost Gospodina na svakom komadiću zemlje. Ugodnu dobrodošlicu zaželio nam je gvardijan samostana o. Zdravko Tuba. Nakon što smo se smjestili, započeli smo s ra-dom. Marijine sestre Slavica i Jelena ukratko

su nam objasnile plan i rad. Uslijedio je ručak, odmor, kupanje, večernja misa, izlazak i molitva koja nas je vodila na počinak. Posebno moram istaknuti našu s. Boženu koja nam je kuhala. Svaki dan prije podne imali smo duhovne ra-dionice koje su vodile Marijine sestre i vlč. Pavo. Posebnome me zainteresirala tema o mladom svecu Dominiku Saviu, koji je umro sa 15 go-dina. Inače je vlč. Pavo o sv. Dominiku priredio jednu knjigu, koju nam je na kraju svima pok-lonio.Na kraju, želim se zahvalit našem Gospod-inu koji nam je sve to omogućio preko s. Slav-ice. Teško je biti voditelj puta, ali ona je to uz Božju pomoć svladala bez problema. Osobno moram se zahvaliti Marijinim sestrama i vlč. Pavi na riječima ohrabrenja i utjehe na mom putu prema redovništvu. Neka Vas i ostale sudi-onike ovogodišnjeg kampa naš dragi Gospodin blagoslovi i čuva od svakog zla. AMEN

Franjo RadačŽupa Bl. Alojzija Stepinca, Velika Gorica

Kada sam odlučio provesti tjedan dana na Cresu, nisam imao velika očekivanja od toga. Mislio sam, ljeto i druženje kao i svako drugo, no nedu-go nakon dolaska na sam Cres vrlo ugodno sam se iznenadio te sa, neizmjerno radostan što sam proveo tjedan dana sa svim tim prekrasnim lju-dima. Pod vodstvom vlč. Pave Martića i časnih sestara iz Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice, svakodnevo smo imali misu, klan-janje te zabavni program koji je uključivao igre i zadatke najčešće o svecima. Zadaci su bili osmišljeni na način da mi svojom kreativnošću pokažemo razumijevanje pročitane Riječi ili nekih podataka iz životopisa pojedinih svetaca. To mi je bilo vrlo zanimljivo i zapravo sam shva-tio da uz to što učimo, također se svi međusobno upoznajemo. Postepeno smo kroz radionice i izlaganja upoznali jedni druge te je na samom kraju bilo iskreno teško reći zbogom. Zajedništvo koje smo tamo imali bilo je zajedništvo Duha Svetoga. I ono bilo je nemoguće ne osjetiti te iskreno mislim da nema ni jedne osobe koja je bila, a da se nije susrela s našim najboljim pri-jateljem i Gospodinom – Isusom Kristom. Nakon toga ljetovanja donesene su nove odluke u našim životima, nova stremljenja i želje da se prodube

18

vjera i predanje. Za mene osobno je puno značilo što smo imali jedno prijepodne u šutnji. Kada sam tek to čuo, mislio sam si: „Bože Ti znaš ko-liko ja volim brbljati, teško da ću uspjeti šutjeti 4,5 sati…“, no kao i u puno toga do tada i od tada sam bio u krivu. Tih par sati u šutnji su bili kao melem za moju dušu te sam naučio jednu vrlo važnu lekciju za budućnost – Bog progovara u šutnji. Uz sve duhovne sadržaje, imali smo vremena i za naša druženja: kupanje, sladolede, šetnje, razgo-vore itd. također smo bili podijeljeni u grupe i svaka grupa je jedan dan imala određene obaveze, što je vrlo dobro osmišljeno, jer lijepo ona pjesmica kaže: „Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može.“ Ovakav oblik zajedništva mi se jako svidio i siguran sam da ću iduće godine ići opet! Uz ljepotu zajedništva, molitve i same Božje prisutnosti, krajolik i priro-

da su prekrasni, pogotovo me oduševilo kad smo zadnji dan posjetili Lubenice. Još valja nadodati kako smo posjetili i časne sestre Benediktinke čiji je red zatvorenog tipa. Izuzetno ugodno su nas ugostile i razgovor s njima je bio odličan. Ima nešto posebno u tome i kako je jedna časna ses-tra rekla: „Vi mislite za nas da smo zarobljene, a

mi mislimo za vas da ste vi zarobljeni“. Nakon povratka u stvarnost, ni-

sam mogao ne sjetiti se tih riječi, jer uistinu – sloboda

je sloboda duha, a u našim svakodnevnim brigama često bude napadnuta. Uistinu zahvaljujem dragom Bogu što nas je

okupio na Cresu i što je dopustio da jedni o drugi-

ma puno naučimo i dijelimo zajedništvo u Kristovoj ljubavi. Neka

Mu je sva slava i hvala! Rastimir Orlić, Župa Bezgrešnog začeća BDM Valpovo

Piše: Marija Jurić Od 26-27. travnja 2014. u Dubrovniku je održan susret Hrvatske katoličke mladeži. To je bio deveti po redu susret i okupio je više od 35000 ljudi iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i šire. Geslo sus-reta bilo je „Na slobodu pozvani“. Iako je kiša padala cijeli dan, nije se izgubio onaj duhovni žar i radost s kojom su mladi iščekivali tako velik susret, pripremajući se prethodno kroz kateheze koje su sadržajno upućivale na one pr-votne vrijednosti i karakteristike koje bi trebao imati svaki kršćanin. Misi je prethodio duhov-no-zabavni program kroz ples i pjesmu, koji bio izraz dobrodošlice svim mladima koji su pristi-zali. Svečano misno slavlje predslavio je biskup mons. Mate Uzinić. Biskup je u svojoj propovi-jedi istaknuo da je potrebno da svećenici otvore širom vrata srca mladima, kako bi ih upućivali kako opstati kao katolik u ovom svijetu kakav jest i svjedočiti Krista. Naglasio je mladima da je važno biti spreman preuzeti odgovornost, čvrsto zastupati svoja stajališta, stati iza svojih postupaka

te se ne bojati ići dalje, prilaziti drugima i svojim životom svjedočiti radost Kristova Uskrsnuća. Kao iznenađenje na kraju svete Mise objavljeno je da je Vukovar domaćin sljedećeg Susreta hrvatske katoličke mladeži. 27. travnja mladi su u župama gdje su raspoređeni za noćenje, imali zajedničko misno slavlje te su predstavljali župe iz kojih dolaze. Na taj način mladi su imali priliku upoznati obitelji u kojima su boravili te se i sami obogatiti jednim iskustvom zajedništva u Kristu.

SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI U DUBROVNIKU

19

MUZIČKI PERFORMANS-„Streetlight“

Piše: Anita Budim

Dana 1. kolovoza 2014. g. nadbiskupijski centar za pastoral mladih "Ivan Pavao II", u sklopu projekta ''go4peace'' i obilježavanja 100 godina od početka Prvog svjetskog rata izvodio je performans ''Streetlight'' u Sarajevu. "Streetlight" je mjuzikl u dva čina o istinitoj priči i pod jasnijim svjetlom. To je priča o životu, priča o pronalasku nečega za što vrijedi živjeti i umrijeti. Performansom su oko 180 mladih trebali poslati poruku mira iz Bosne i Hercegovine, tj. Sarajeva te ispričati priču o pri-jateljstvu koja je oduševila cijeli svijet!

Oko 40 mladih iz Žepča zajedno s našom s. Martinom Đorđević, krenuli smo u Sarajevo na mjuzikl. Tijekom putovanja svi smo bili sretni što će biti prisutni performansu ''Streetlight'' i što će se susresti s mladima iz drugih župa. Došli smo ranije u Sarajevo, obišli smo stari grad. Vidjevši da se bliži 19:30h uputili smo se u sportsku dvoranu Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih ''Ivan Pavao II.'', jer tada je program trebao početi. Kada smo se smjestili program mjuzikla je počeo. Nama svima nazočnima obratio se voditelj centra prof.

dr. Šimo Marišić rekavši kako Centar u svojem djelovanju mladima pruža prostor za prepozna-vanje i razvijanje vlastitih talenata i sposobnosti kako bi ,,ispunjeno i sretno živjeli, doprinosili za-jednici u kojoj se nalaze, gradili civilizaciju mira i ljubavi". Posebno što se dojmilo nama Žepčacima jest to što je istaknuo da mladi tu mogu naći pov-jerenje i oslonac u svojim životnim traženjima i izazovima, te da se trude pomoći im graditi mos-tove prema drugima i drugačijima. Uslijedio je mjuzikl koji smo mi mladi pripremali proteklih dana u različitim radionicama. Mjuzikl kroz priču o prijateljstvu Charlesa i Jordana u zloglasnoj četvrti Chicaga šezdesetih godina pro-teklog stoljeća, u kojoj vladaju ratovi bandi, nasilje i beznađe, pokazuje da je moguće jedinstvo među ljudima. To jedinstvo, posebno danas, u svijetu je jako potrebno. Nije bitno jesmo li bijeli ili crni, de-beli ili mršavi, bogati ili siromašni. Bitno je znati da smo svi mi jednaki pred Bogom i da međusobno trebamo graditi mir. Svaki čovjek treba živjeti u miru, treba biti sretan i pun ljubavi. Potrebno je otvoriti misli i srce i shvatiti vrijednost mira. Tu večer svi smo bili pozvani da preispitamo sebe, jesmo li mi zapravo ljudi, umjetnici mira. Mir je "dar iz raja'' samo je potrebno otvoriti srce. Uočili smo da su volonteri i sudionici projekta iz BiH željeli pokazati kako je život, iako ponekad težak, u Bosni i Hercegovini itekako moguć, i da su sprem-ni na ovim prostorima živjeti u miru, mir zago-varati i širiti. Nakon završenog mjuzikla mnogi koji su bili tu prisutni, pozdravljali su se i slikali sa mladima koji su to sve izveli. Naši mladi Žepčaci zajedno sa sestrom Martinom krenuli smo kući puni oduševljenja,vjere, nade i odlučnosti da i mi nastavimo širiti mir u BiH i cijelome svijetu!

20

Piše: Antonija BonićOvo nam je 9. hodočašće koje organizira naša Vrhbosanska nadbiskupija. Kao i svake godine, naš župnik je obavijestio i pozvao sve župljane da se uključe u ovo hodočašće u Mariju Bistricu. Iz naše župe Žepče išlo nas je dva autobusa, jedan autobus mladih zajedno sa s. Martinom, a u dru-gom autobusu su bili ostali vjernici. Krenuli smo u jutarnjim satima i u Mariju Bis-tricu smo stigli oko 9:00 sati. Imali smo priliku za ispovijed i za razgledavan-je prostora Marijanskog svetišta. Za neke od nas je to bio poseban doživljaj jer nam je to bilo prvo hodočašće u Mariju Bis-tricu. Na samom početku mise naš Uzoriti kardinal Vinko Puljić pozdravio je sve hodočasnike iz Vrh-bosanske nadbiskupije i Banjalučke biskupije, te posebno istaknuo kako naši vjernici rado dolaze u Marijansko svetište te tu susretnu svoje rođake, pri-jatelje te ostale poznanike. Molio je sve vjernike da se uključe aktivno za mir u svijetu, državi i obitelji-ma. Imajmo povjerenja u našu nebesku Majku da će nam Ona podariti mir, ako tražimo Boga kroz ispovijed, otkrivamo tajnu i smisao života, da možemo prihvatiti samoga sebe onako kako nas vidi On, te da poput Marije kažemo „Evo službenice Gospodnje“! Boga treba tražiti bez daha. On je za nas platio određenu cijenu, dao je svoj život za nas. Čovjek

ne smije rušiti tu Božju ljubav stvaranja,već je treba usavršavati u zajedništvu obitelji. Moramo sačuvati srce za čovjeka. Čovječanstvo se ubija, umjesto da živi. Krist je pravi mir! Dopustimo da uskrsli mir siđe u naša srca.,,Ni jedna majka ne bih voljela rat. Ljudi umiru u ratu od gladi, žeđi. Na poseban način molimo Gospu da nam isprosi mir. Boli nas to što se čovječanstvo ubija“ rekao je naš Uzoriti kardinal Vinko Puljić. Svaki čovjek

ima svoje ljudsko dosto-janstvo i prava. Na taj dan smo na poseban način došli iznijeti svoje boli našoj nebeskoj Majci. Došli smo reći Gospod-inu: ,,Evo me Bože, tvoja sam, tvoja želim biti i tvoja ću i ostati!“.Uzoriti Vinko kardinal Puljić završio je misno slavlje blagoslo-vom naroda. Poslije mise krenuli smo u malo raz-gledavanje, gdje smo na štandovima kupovali su-venire, krunice, itd.U 14 sati smo krenuli na put križa koji je predvo-dio pomoćni Banjalučki biskup Poslije križnog puta zahvalili smo se na poseban način našoj nebeskoj Majci, te zajedno sa s. Martinom uputili prema autobusima. U au-tobusu smo razgovarali o svojim doživljajima na hodočašću u Mariju Bis-tricu, družili se, te pjevali svojoj nebeskoj Majci. U Žepče stižemo oko 22:00 sata, gdje su nas dočekali naši roditelji. Nadam se da će se na ovo hodočašće iduće godine odazvati još više mladih naše župe Žepče.

HODOČAŠĆE U MARIJU BISTRICU

21

Piše: s. Adelin HouffenDogodilo se jedno Božje čudo 16. srpnja na Sre-brnjaku, prigodom obnove zavjeta sestre Blanche Dakin.Četiri svećenika iz Benina i nas dvije iz iste zemlje. Svaki od tih svećenika su planirali doći na odmor u Hrvatsku, ali se nismo dogovorili da ćemo se okupiti oko Euharistijskog stola za obnovu zavjeta sestre Blanche u Hrvatskoj. Vlč. Pascale je došao iz Benina, vlč. Martin iz Španjolske, vlč. Ernest dolazi iz Francuske i vlč. Odilon živi tu u Hrvat-skoj. To je neizrecivo i nezamislivo čudo Božje. Kad sam ramišljala o tim događajima, zahvalila sam Bogu koji sve čini dobro, što je od nas učinio jedno stado i dao nam jednog Pastira Isusa Krista. I gdje god se nalizimo na ovoj zemlji kao vjernici i katolici osjećamo se kao kod kuće.Posebno sam mu zahvalila što je Hrvatska katolička zemlja, puna gostoljubivosti i mjesto odmora mojoj braći. Promatrala sam važnost odnosa s Bogom. Kako je bitna naša otvorenost njegovoj milosti. Čovjekov odaziv Božjem pozivu čini čudesa. Njegovo je djelo da bismo se mogli okupiti oko onoga što nas povezuje - Živoga Isusa u Euharistiji i kao potpora našoj sestri Blanche u njezinom redovničkim životu. Sve to zahvaljujući Bogu koji nas je ujedinio u istoj vjeri i otvorenosti naših misionara iz Hrvatske koji su bili u Beninu, vlč. Franji Jačmenici, vlč. Toni Štefanu i Mari-jinim sestrama čudotvorne medaljice. Odazvali su se Božjem pozivu, bili su otvoreni Božjoj milosti, predali su se Njemu i utrošili svoju mladost za naš

narod. Bilo nam je posebno drago kako su naše sestre hr-vatice rado pjevale pjesme na našem domaćem jeziku. Jedan od tih svećenika mi je rekao: „Vi ste kod kuće! Blago vama, osjećao sam se kao kod kuće, kako su vaše sestre ljubazne. O, kako su pje-vale, kazat ću vašim sestrama u Beninu“. Ja sam mu odgovorila i jesmo kod kuće, jer krv Kristova vrijedi više nego ljudska. Ali to nije lako, treba to doživjeti s vjerom. Evanđelje je bilo iz sv. Lk. 1,28, 45. Vlč. Toni, koji je predvodio misu, je rekao u propovjedi nešto što me je dirnulo u srce. Kaže: Zašto je Bog izabrao baš Mariju između to-likih djevojaka u Nazaretu? Tako je i nas pozvao. Zašto između tolikih naših krajeva, Bog baš nas poziva i šalje u nepoznato? Zašto baš nas hoće? To treba vjerovati i ozbiljno shvatiti Božje riječi. Sigurno hoće nešto od nas, da donosimo svijetu spasenje kao Djevica Marija. Marija u svom hva-lospjevu kaže: „Bog je pogledao na neznatnost službenice svoje“! Da, trebamo biti neznatne, vjerne, ponizne, jednostavne, nježne majke svi-jeta i zahvalne Bogu za njegovu dobrotu i smi-lovanje prema nama što nas je izabrao. Tako, sa zahvalnošću sam doživjela obnovu zavjeta sestre Blanche. Na kraju zahvaljujem majci provincijalki, sestri Ceciliji i svim sestrama iz zajednice sa Srebrnjaka, sestri Vendelini i svim sestrama iz Durmitorske, kao i sestrama iz Blaškovca što su učinile da ovo slavlje bude lijepo.

BENIN USRED HRVATSKE

22

LJUBI I ČINI ŠTO HOĆEŠPiše: s. Kaja LjubasU nedjelju 10. kolovoza 2014. svoju mladu misu u Žepču proslavio je vlč. Gabrijel Jukić, brat naše sestre Jelice. Na ovom velikom slavlju i izuzetnom događaju za Vrhbosansku nadbiskupiju okupio se uz njegove najbliže (brata, sestre i njihove obitelji) veliki broj svećenika, vjernika, rodbine i prijatel-ja. Mi Marijine sestre smo se također pridružile

ovom slavlju (25) te smo tako podijelile radost s našom sestrom Jelicom i njenom obitelji. Na sv. misi je propovijedao vlč. Jozo Batinić a pjevao je je žepački zbor pod ravnanjem naše sestre Samu-ele. Sve okupljene je pozdravio žepački župnik i

dekan vlč. Zlatko Ivkić. Prigodne riječi na početku misnog slavlja mladomisniku je uputila nećakinja Bernarda Jukić. U svojoj propovijedi vlč. Jozo Batinić, mladomis-nikov crkveni kum, je pozdravio sve okupljene u, kako je rekao, „žepačkoj katedrali, u ovom novo-vjekom hrvatskom Sigetu.“Vlč. Batinić je posebno istaknuo da kršćani danas imaju veliki problem u krivoj slici Boga, korisnog Boga, Boga koga bi in-strumentalizirali za svoje potrebe. „To je temeljni izvor problema“, kazao je i podsjetio vjernika koga nasljeduju: „obećanog, raspetog, uskrslog i u eu-haristiji prisutnog Boga, Boga koji je iznad svega ljubav.“ Rekao je, osvrćući se na misna čitanja, da ćemo Boga naći u tišini i dubini svoje duše, svoje savjesti, poput proroka Ilije koji je Boga susreo u blagom povjetarcu.Nakon misnog slavlja druženje se nastavilo u salezijanskom KŠC gdje je za sve uzvanike priređen zajednički objed. Uz pjesmu sarajevske Frame slavlje se nastavilo do kasnih poslijepodnevnih sati. Zanimljivo je spomenuti da su naše sestre iz Benina s.Adeline i s. Blanche na svom domaćem jeziku pjesmom i plesom čestitale mladomisniku kojemu je Gospodin na jedan izuzetan način usa-dio ljubav prema misijama. Njegova je želja jed-noga dana poći u misije pa mu ovom prigodom i želimo da ga Providnost vodi u tom pravcu.

Piše: s. Cecilija FirićDanas u Hrvatskoj djeluje 52 ogranka Konferen-cije Vinkovske obitelji s više od 600 članova i 200 počasnih članova. Logo je; SIROMAHA NE ZAB-ORAVI - U NJEMU JE KRIST !Povjerenstva se sastaju i veoma aktivno razma-traju kako u današnje vrijeme pomoći siromasima - potrebitima. Nakon duhovnih vježbi u Lužnici, s. Provincijalka me pitala bi li se mogla uključiti na sastanak Povjerenstva, koji će se održati u Frankopanskoj 17, kod sestara Milosrdnica pod vodstvom s. Veronike Popić. Prihvatila sam, iako nisam znala, što će se tamo radi. No, nakon sas-tanka mogu reći da sam se oduševila aktivnošću i zalaganjem sestara Milosrdnica, sestara Kćeri kršćanske ljubavi, te p. Darija, lazariste. Sas-tanak je počeo u 15. studenog 2014. u 14,00 sati molitvom, predstavljanjem i izvještajima s terena, suradnje i aktivnosti. Otvorilo se pitanje što bi

se moglo poduzeti u današnje vrijeme i koje su naše mogućnosti odgovora na potrebe ljudi kojih je sve više. Podijelili smo se u nekoliko grupa i nakon zajedničkog razmišljanja od svih članova prihvaćena je ideja da bi se u Zagrebu izgradila kuća ili pronašla već postojeća, te da se renovira za beskućnike gdje bi se okupali, prenoćili i što je još važnije, mnogi nemaju prebivalište ni dokumente, te da im se u ustanovama naprave papiri i ako je moguće i nađe zaposlenje. S. Veronika je tada u dogovoru s članovima podijelila sestre i laike u četiri regije da se započne po tom programu i pri-jedlozima. Kad smo program zaključili, završili smo susret molitvom do slijedećeg sastanka. Mogu reći da sam iznijela da se u Osijeku u kući sestara kršćanske ljubavi već radi po tom programu za beskućnike. Drago mi je, moram priznati, da su u tom Povjerenstvu Marijine sestre. Nadam se da ćemo i mi, iako već nešto radimo na tom planu, pomoći potrebitima jer tema našega Kapitula i jest: Otvoriti vrata potrebtima.

Sastanak Povjerenstva Vinkovske Obitelji

23

S U S R E T I

Piše: s. Ivana Vidoš …Ova se rečenica najčešće čula prošle subote kod upoznavanja pjevača na Duhovnoj obnovi. Duhovna obnova za župske zborove iz župa gdje djeluju Marijine sestre održana je 14. 6. 2014. Go-dine u Blaškovcu. Željele smo na taj način odati priznanje i zahvaliti tim divnim ljudima koji su nam uvijek pri ruci. Koji velikodušno i požrtvovno daruju svoje vrijeme, sposobnosti, a osobito glas služenju u liturgiji. Nerijetko su nam od velike pomoći i u drugim segmen-tima župnog pastorala. Na Duhovnu obnovu došli su pjevači iz Župa: Nova Kapela, Malešnica i Blaškovec. Voditelj je bio fra Petar Grubišić. On je na jednostavan, pristupačan i znalački način pristupio tim ljudima što je uvelike doprinijelo vedrom ozračju tijekom cijelog dana. Na početku je s. Ivana pozdravila prisutne, izrazila dobrodošlicu, ali i radost zbog ovakvog susreta koji se po prvi put održava. Uslijedila je molitva i međusobno upoznavanje. Divno je bilo slušati te ljude kako oduševljeno i s ponosom predstav-ljaju se kao crkveni pjevači te kako im predstav-lja radost i zadovoljstvo na taj način slaviti Boga i služiti Mu. Susret je nastavio fra Petar izlaganjem u kojem je približio važnost, ulogu liturgijskog pjevanja, ali i liturgijske propise vezane za crkveno pjevanje. Mnogi su se po prvi put susreli s nekim infor-macijama te izrazili svoje zadovoljstvo zbog novih saznanja. Nakon kratke pauze upriličeno je klanjanje. Ti-jekom klanjanja mnogima su potekle suze što je

znak istinskog susreta Gospodinom, ali i čežnje za njim. Za okrijepu kod stola-ručak pobrinuli su se vrijedni pjevači iz Blaškovca. Poslije ručka i krat-kog odmora uslijedilo je Pokorničko bogoslužje, prilika za sakrament Pomirenja, a sve je vodilo središtu i vrhuncu Duhovne obnove – Svetoj Misi. Kada tri zbora zajedno zapjevaju, tri zbora koja vode sestre iste Družbe, smijem reći, i sestre istog duha, naviru posebne emocije. Teško je to izraziti

riječima – treba doživjeti! Nakon sv. Mise sudionici su mogli izreći svoj osvrt na protekli dan. Očitovalo se samo veliko oduševljenje, zadovoljstvo i želje da se nastavi s ovakvim susretima. Zahvalna sam Gospodinu za ova divna djela koja izvodi po nama. Velika hvala fra Petru na opravdanom povjerenju. Naravno i mojim dragim sestrama Franciski i Jeleni koje su došle sa svo-jim pjevačima te se aktivno uključile u program Duhovne obnove.

“Što god radim pjevušim”

24

Susret zborova koje vode Marijine sestreU ranim jutarnjim satima 19.10. 2014.

radošću napunjeni, zbog ponovnog susreta

s dragim nam prijatelji-ma iz župnog zbora sv.

Ante Padovanskog iz Žepča, krenuli smo im u posjet u Žepče

grad u Zeničko-dobojskom kan-tonu u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujući našim časnim sestrama s. Samueli i s. Jeleni, prošle go-dine članovi župnog zbora sv. Ante Padovanskog bili su gosti na proslovi 10 godina djelovanja našeg župnog zbora Bezgrešnog začeća BDM Malešnica-Oranice i tako je krenulo jedno di-vno prijateljstvo i obećanje: „Vidimo se dogodine u Žepču“. Konačno je stigao i taj dan koji smo nestrpljivo iščekivali i koji ćemo pamtiti zauvijek. Srdačno i veselo su nas dočekali župnik vlč. Pre-drag Stojčević, župni vikar vlč. David, s. Samuela, s. Martina i članovi župnog zbora. Vrhunac za sve nas bila je sveta misa u Crkvi sv. Antuna Padovanskog, koju je predvodio naš župnik Alfred Kolić. Nakon misnog slavlja usli-jedio je kratki koncert. Naš zbor se predstavio sa dvije pjesme Zdravo Zvijezdo mora i Mir, a domaćini sa pjesmama Slavim te Gospode i Blagoslovljen Bog. Nakon molitve i pjesme usli-jedio je zajednički ručak i druženje. Po povrat-ku iz Žepča posjetili smo i svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju, gdje nas je župnik Josip Jelić upoznao s djelovanjem župe, povijesti toga svetišta i relikvijama sv. Leopolda Mandića.

Posebno hvala na molitvama koje je predvodio na čast sv. Leopolda Bogdana Mandića za članove naše župne zajednice. Hvala našim predivnim domaćinima na čelu sa župnikom Predragom i svima onima koji su po-mogli domaćinima da naš boravak učine nezab-oravnim. Hvala našoj dragoj s. Samueli s kojom smo u Malešnici dijelili godine i godine u kojima je strpljivo pokušavala uskladiti naše glasove i svojim mini duhovnim obnovama, da od nas učiniti bolje katolike, otvarajući nam nove duhovne spozna-je, a koja nas je u Žepču dočekala kao domaćin.

Hvala našem župniku za podršku, organizaciju i druženje s nama. Hvala našoj s. Jeleni bez koje smo „izgubljeni“. Hvala našem Svevišnjem koji nam je na naš duhovni i životni put stavio plemen-ite prijatelje velikog srca i vjerujemo da ćemo još mnogo godina hoditi zajedničkim stazama. Hvala dragi prijatelji i vidimo se do godine u Malešnici. Radujemo se ponovnom susretu!

Piše: Lidija Starjački i svi članovi zbora

SUSRET ZBOROVA

KRUH OD KAMENJASveti Vinko Paulski išao je u prošnju za gladne. Tako je došao i na vrata kraljevskog dvorca. Tu se sretne s francuskom kraljicom, s Anom Austri-jankom. Nosila je skupocjen lančić od biserja. Svetac, smiješeći se, gleda na biserje i reče kraljici:''Vi možete učiniti da se ovo kamenje pretvori u kruh!''Kraljica je dobro razumjela. Skinula je s vrata lančić i darovala ga svecu. Čudo pretvorbe dogodilo se samo jedan sat kasnije.

25

I ove godine dječji zbor „Djeca Bezgrješne“ iz župe Bezgrešnog začeća BDM – Malešnica, sudjelovao je na smotri zborova „Zlatna Lira“, koji se održao 5. listopada u Rakitju u župi blaženog Alojzija Stepinca. Ove godine smotra je bila nešto ranije, no to nije priječilo da se okupi veliki broj djece iz različitih župa Zagreba. Sudjelovalo je deset dječjih zborova sa po više od tridesetoro djece. Naših veselih i raspjevanih bilo je 35, a onih koji su nam svirali bilo je četvero. Već smo zamijećeni da dolazimo kao mali orkestar. Nakon predstavljanja zborova sa po dvije pjesme po vlastitom izboru veselje smo nastavili u pastoralnom centru gdje smo se malo okrijepili, zapjevali i zaplesali. Sve ovo možda i ne bi bilo izvedivo da nije dobre volje našeg župnika Alfreda i roditelja koji otvorena srca i ruke pomoćnice, prate rad i napredak djece. Svima od srca hvala za pomoć i suradnju. Piše: s. Jelena Lončar

„Zlatna Lira“

Potaknuti temom kapitula ˝otvaranje vrata Kristu i potrebitima˝ u našem samostanu u Durmitor-skoj organiziran je popodnevni duhovni susret za mlade. Prisustvovale su djevojke koje su se kroz posljednje vrijeme počele nekako spontano okupl-jati oko sestara i dobro nam znani mladi iz našeg kvarta. Nas 20-tak susret smo započeli u srcu našeg samostana, kapeli gdje smo zazvali Duha Svetoga da nas prati u ovom druženju. Uslijedila je prezen-tacija koju je održala s.Jelica kroz koju su mladi bolje upoznali život sv. Katarine Laboure, značenje ukazanja i Čudotvorne medaljice u životima Mar-ijinih sestara te apostolatu koji sestre vrše. Dan je nastavljen sa zanimljivim i dinamičnim preda-vanjem oca Antonia Čirka u kojem je govorio o spremnosti izgovaranja DA Gospodinu po uzoru na Mariju. Nakon kratke pauze i sakramenta sv. Ispovijedi zajedno smo prisustvovali na sv. Misi. Kao na samim počecima kršćanstva kada je blagovanje zajedničkog objeda bilo sastavni dio liturgije i mi smo druženje uz duhovne razgovore nastavili uz zajednički stol. Dan je završen jedno-satnim klanjanjem u tišini. Poseban dan za mlade, kako sami svjedoče i poseban dan za sestre. Bogu hvala na tom predivnom zajedništvu. s. Jelica

DUHOVNI SUSRET ZA MLADE

Jednog je jutra starac teško hodao prema crkvi po blatnjavom putu i razmišljao kako više ne može ići svaki dan na misu. Obazre se i vidi mladića kako hoda iza njega i nosi buket crvenih svježih ruža. Upita ga što to radi? Reče mu mladić. «Ja sam tvoj anđeo čuvar i svaki dan kad ideš u crkvu na misu iza tebe skupljam ruže. Iza svakog tvoga koraka izrasta po jedna ruža. Njima će biti okićen tvoj put u vječnost. Nemoj odustajati od svete mise i onda kad ti je teško po blatu, snijegu i vjetru. Nagrada te čeka.» I anđeo otiđe.

Ruže za put u vječnost

26

Piše: s. Ivana VidošU župi sv. Benedikta Blaškovec 26.10. 2014. posvećena je novosagrađena crkva po rukama kardinala Josipa Bozanića.Župnik vlč. Hinko Goričanec dva mjeseca prije posvete najavio je točan datum koji je Kardinal odredio za posvetu. Vrijedni vjernici ove župe odmah su počeli sa pripremama za ovaj rados-no očekivani događaj. Župni zbor se ozbiljno prihvatio vježbanja jer je vlč Denis, ceremonijar Zagrebačke nadbiskupije, obznanio pjevačima da uz Kardinala zbor ima najvažniju ulogu. Sve tre-ba biti popraćeno pjevanjem, a ponajviše raznim psalmima. Dva puta tjedno po dva sata odvajati za uvježbavanje pjevanja nije bilo jednostavno, ali isplatilo se. Uslijedile su češće sjednice Ekonom-skog i Pastoralnog vijeća na kojima se planiralo, dogovaralo i utvrđivalo što će tko napraviti. Subotu uoči posvete bilo je dirljivo promatrati vjernike u crkvi, oko crkve, u kripti gdje je trebao biti objed, kako zdušno, složno i srčano rade kako bi sve za sutrašnji dan bilo što bolje pripremlje-no. Svako malo stizala je pokoja žena sa svojim kulinarskim umijećem jer su sutradan trebali biti počašćeni svi koji dođu na posvetu.Naravno, nije izostala ni duhovna priprema. Svaku nedjelju tijekom listopada izmjenjivali su se vrsni propovjednici, a trodnevnicu je vodio vlč. Dražen Radigović. Tijekom trodnevnice su se izmjenjivali zborovi susjednih župa. Upriličena je i sv. ispovi-jed za cijelu župu.Na sam dan posvete već u jutarnjim satima počeli su pristizati vjernici, što župljani, što gosti. Brzo je bio ispunjen prostor oko crkve, a redari su imali pune ruke posla kako bi sačuvali crkvu praznu kako zahtjeva ova prigoda. Kako se približavalo vrijeme dolaska Kardinala

tako je rasla radost iščekivanja. Uzbuđenje, ushit, radost bili su vidljivi na svakom licu od najmanjih do najstarijih. Bilo je veličanstveno gledati to silno šarenilo u kojem se odražavalo bogatstvo ove župe; narodne nošnje ovog divnog prigorskog kraja, vatrogasci, lovci, djeca, mladi, stariji. Svi su oni u špaliru dočekali Kardinala, a tamburaši pjesmom: Dobro nam došel prijatel.Uslijedila je formiranje svečane procesije. Pro-cesiju je pred zaključanim vratima dočekao župni zbor s pjesmom te mnoštvo vjernika.Kardinalu je pozdravnu riječ uputio župnik, a potom ekonomski vijećnik Franjo Lazarin, na-kon čega je Kardinal nastavio s obredima Pos-vete crkve. Sve je popraćeno skladnim pjevanjem župnog zbora. Zborom je ravnala s. Ivana, a za orguljama je bila s. Franciska. Od srca joj hvala na uloženom trudu i spremnosti pomoći kako bi sve bilo svečanije.Euharistijsko slavlje je trajalo oko dva i pol sata, ali kako rekoše mnogi, tako je brzo prošlo jer su se izmjenjivali razni obredi koje su mnogi po prvi puta vidjeli. Radost slavlja je nastavljena i nakon sv. Mise.Kardinal, svećenici i gosti sa pozivnicama uputili su se u kriptu na svečani objed. Kardinala su dočekala djeca te mu otpjevala dvije pjesme. To ga je uistinu razveselilo i izmamilo osmjeh na licu.Svi prisutni su se uputili pod šator gdje su imali priliku kušati pečenog vola, razne specijalitete lo-vaca i vatrogasaca i naravno kulinarske proizvode vrijednih žena. Sve je popraćeno svirkom i pjes-mom naših tamburaša.Zahvalna sam Gospodinu za milost što sam mogla po drugi put sudjelovati u organizaciji i proslavi posvete crkve. I to u meni dvije najdraže župe: rodnom mi Žepču i „prvoj ljubavi“ Blaškovcu.

Postoji izreka, da treći put Bog pomaže, meni je uistinu p r e o b i l n o pomagao dva puta, a treći predajem Nje-govoj provid-nosti

POSVETA CRKVE U BLAŠKOVCU

27

Piše: S. Valerika Duvnjak

Puno se toga događa, ali neki nam događaji ostaju upečatljiviji, a oni drugi ostaju kao u sjeni. Ove godine nam je došlo sedam mladića, bogoslova koji su se pripremali za đakonsko ređenje. Osjetiš sreću i radost kad vidiš da se svećenički red pomlađuje i up-otpunjuje njihovim ređenjem. Uza sve to vidiš njihovu do-bru nakanu i želju da se posvete Bogu. Tu im je potrebna podrška i pomoć, zato su često usmjereni na sestre. Tako svaka priprema za đakonsko i svećeničko ređenje prolazi kroz ovu kuću. Često nam znaju reći pa vi ste tako do-bre i jednostavne sestre… A mi im pokušavamo biti sestre, a ne samo časne sestre.Drugi događaj je smrt jed-nog bolesnog svećenika koji je najduže boravio u Domu. Iako je već bio u godinama, ali je još više učinila bolest koja ga je iscrpila i ostavila posljedice. Otpratila sam ga u bolnicu zbog obilnijeg krvarenja iz nosa, a nakon dva dana perforirala su mu crijeva i morao je na operaciju. Nakon oporavka od toga, pokazao se proces na plućima. Premjestili su ga na Pulmo-logiju i tamo je bio mjesec dana, a sve ukupno u bolnici je proveo dva mjeseca. I on koji baš nije volio sestre, jedina pomoć bile su mu upravo ses-tre. Svaki dan nas je zvao i očekivao da dođemo u posjete, naruči da mu bilo što donesemo, samo da mu dođemo. Najgore je biti zlopamtilo. Nasto-jale smo da nas to ne zarobi. Skoro svaki dan smo mu otišle u bolnicu i odnijele sve što je tražio. Kad bi ga našle neurednog, presvukle bi ga i njegovu robu nosile kući na pranje. Bio je osobito zahva-lan i često je rekao; molite se za mene. Makar su svećenici, kao i za se druge bolesnike moramo se pobrinuti i za njihove duše. Treba primijetiti i upo-zoriti kad se bliži kraj života da prime svete sakra-mente. Kao da je osjetio da je kraj života, više nije mogao izdržati u bolnici i na silu je tražio da ide kući. Molio me da kažem doktoru da će u Domu

imati sve kao i u bolnici. Rekla sam mu da on traži od liječnika da ga pusti kući, a ja ću odmah doći po njega. Tako je i bilo. Još je poživio tjedan dana u Domu, ali sasvim drugi čovjek. Zahvalan je bio za sve. Nikada mu se nije odbila ni jedna usluga.

On je bolesnik i treba učiniti sve što je potrebno, ne smije se osvećivati i biti mrzovoljan. Zadnji dan njegova života posjetio ga je biskup, što mu je bilo osobito drago. Svaki dan sam ga spremila i odvezla na misu, a to je bilo i zadnji dan života. Navečer sam mu dala večeru i lijekove, oprala ga i sredila za noć. Lijepo smo razgovarali i još je rekao „sada mi je tako li-jepo“ i to je bilo zadnje što je rekao. Na licu sam primijetila da je smrt blizu, to je bilo oko 19,40. Kad smo izmolili Povečerje išla sam ga pogledati, a on isto onako mirno leži, bez daha. Malo mi je bilo neobično, ali nakon provjere, utvrdila sam da je napustio ovaj svijet. Bilo je potrebno organizira-ti oblačenje i sve što treba. On je bio četvrti koji je preminuo u ovom Domu i svakog od njih trebalo je odnjegovati i služiti do kraja života. I uz puno promašaja pokušavamo opravdati naše postojanje u Požegi, da ne budemo bilo kome na teret, nego da se uključimo u izgradnju Crkve i dobrobit ovoga naroda i kraja.

DOGAĐAJI U POŽEGI

28

Odabrala: s.Marija BabićNa početku mjeseca studenoga 1894. započele su u Središnjoj kući u Gracu velike priprave za što je moguće dostojnije slavljenje blagdana Objave Čudotvorne Medaljice, koji se ove godine trebao po prvi puta javno i svečano slaviti.Ovaj blagdan, tako drag srcu svake Kćeri kršćanske ljubavi, bio je to još na poseban način za majku Brandis, zbog posebnog Božjeg plana, što je up-ravo dne 27. studenoga 1815. ona ugledala svjetlo dana.Kada je sestra Labouré bila udostojena čudesnim ukazanjem, majka Brandis je navršavala upravo svoju petnaestu godinu života. Poziv nebeskog Zaručnika prodro je u njezino srce i svom ga snag-om svoje ljubavi povukao k sebi. Sestre su se veselile ovom sretnom sastajanju i gledale su u tom poseban iskaz naklonosti svoje nebeske Majke.Ovaj puta trebala se je slaviti svečana trodnevnica u crkvi Majke Supatnice i u isto vrijeme u sestarskoj crkvi. Crkva Majke Supatnice bila je otvorena svim vjernicima i sudjelovanje oduševljenog pobožnog mnoštva bilo je izvanredno veliko. Sestarska crkva bila je ovih dana dom, utočište sinova i kćeri sve-toga Vinka i svih njihovih djela.Crkva Sestara bila je divno ukrašena; dražesni lo-vorovi zavoji ovijali su stupove svetišta i miomirisni vijenci ruža i ljiljana zaogrnuli su lijepe prozore u svetištu, koji su prikazivali sedam Marijinih radosti. A Bezgrješna Djevica u bijeloj odjeći azurno plavet-nom plaštu sjedila je na uzvišenom mjestu nad ol-tarom u neopisivoj ljepoti i dostojanstvu, okružena

anđelima, koji su nosili znakove njezina dostojan-stva kao Kraljice i njezine neokaljane čistoće. Iz njezinih ruku koje su blagoslivljale, izlijevale su se blistave zrake na zemlju. S obje strane skupine bila je stavljena jedna divna traka koja je u široko svjetlećim slovima nosila zaziv: «O Marijo bez gri-jeha začeta, moli za nas, koji se tebi utječemo!» Sav ukras oltara pokazivao je između mirisnog zelenila ruže i ljiljane; a rasvjeta bijaše izvanredno obilna. Slika Bezgrješne Djevice bila je s dvije električne svjetiljke tako osvijetljena, da je izgledala posvema uronjena u svjetlost. Nije se moglo rastati od nadze-maljske pojave, a i sami svjetovnjaci su bili tako ga-nuti, da su briznuli u plač. Jedna gospođa je rekla: 'Ovdje pred Majkom Božjom mogla sam se glasno ispovjediti', a jedna druga: 'Osjećam se kao u nebu; Majka Božja se pojavljuje živa i govori mojem srcu'. Jedan pater isusovac je izjavio, nakon što je dugo molio: 'U ovoj bi crkvi rado proveo svoj život; tako je lijepa i pobožna'. Gospođe Srca Isusova poslale su, budući da nisu smjele izići, jednu od svojih gojenica s nalogom, da im dade jedan pomno sas-tavljen opis onoga što bude vidjela. No gospođica je rekla, da nikako nije kadra to učiniti; držala je da gleda nebesku pojavu. Rasvjeta je tako čudesno tajanstvena, da su joj Bezgrješna Djevica s okolnim anđelima izgledali kao živi. – U crkvi Sestara bila je i svakog dana trodnevnice svečana služba Božja, koju je slavio gospodin Müngersdorf, zatim mnogo tihih svetih Misa; a u dva sata poslije podne konfer-encija i u tri sata svečani sveti blagoslov. Misionari, studenti, sjemeništarci i braća sudjelovali su koliko

PRVA PROSLAVA BLAGDANA ČUDOTVORNE MEDALJICE

29

Piše: s. Jelica JukićProslava našega Družbinog blagdana Čudotvorne medaljice koji slavimo 27. studenog uvijek je poseban doživljaj za svaku sestru i za cijelu zajed-nicu. Blagdan je to kada se naša srca, srca svih nas Marijinih sestara ujedine u molitvi i zahvali Bogu i našoj Bezgrešnoj Majci za svu ljubav i sve milosti koje nam daruju. To je dan molitve i klanjanja i dan radosti. To je Blagdan. Također taj dan ima u sebi toliko dobrog i pozitivnoga naboja da je uvijek prisutna želja da to podijelimo i s drugima. Ove godine o tome smo razmišljali i na našem kućnom kapitulu. Kako naš blagdan otvoriti i učiniti pristupačnim za sve one ljude koji su našoj zajednici u Durmitorskoj blizi, s kojima surađujemo i s njima na neki način dijelimo svoju karizmu.Želja nam je bila da na taj dan s nama u našoj ka-peli zapjeva i moli što više glasova. Isto tako da se to slavlje nastavi u zajedničkom druženju sa svim sestrama. Uvidjeli smo da bi takvo jedno zajedničko slavlje doprinijelo širenju i upoznavan-ju naše karizme i naše prisutnosti u Mlinovima. Za svako dobro djelo potrebno je puno zajedničkoga truda i rada, žrtve i ustrajnosti. U pripremi ovog slavlja su sudjelovale sve sestre, svaka na svome

području. I zaista taj dan vrata naše kuće i zajed-nice bila su otvorena za sve one koji su mogli sud-jelovati. Posebno lijepo i sadržajno bilo je cjelod-nevno klanjanje na kojemu su sudjelovali i neki od vjernika. Trodnevnicu i svetu misu na Blagdan slavio je naš don Marin Kozić, svećenik vojne biskupije u Zagrebu koji kod nas svako jutro slavi svetu misu. Prije svake svete mise na trodnevnici bilo je polusatno klanjanje koje je pripremao don Marin.Poruka i sadržaj Blagdana Bezgrešne ima svoje važno mjesto u ovome svijetu. Na nama je da mu otvaramo putove. Naša je uloga pomoći da zrake milosti prodru do što više duša, do bolesnih, do djece, obitelji… Iako je to ponekad teško i traži napor, žrtvu, trud i rad plodovi su lijepi i slatki.

BEZGREŠNA SVOJOM LJUBAVLJU KRALJUJE U SVIM SRCIMA

god je to bilo moguće i u bogoslužju u crkvi Sestara. Zatim se je u bogoslužju našlo 160 Marijine djece ponajvećma obučeno u bjelinu.Dne 27. studenoga Presveto Otajstvo ostalo je kroz cijeli dan izloženo na klanjanje.. – Ovih je dana majka Brandis bila kao u svetom zanosu; na-jradije bi zaboravila na jelo i piće i satima nepo-kretno klečala u crkvi. Blagdan je proslavljen s neopisivim oduševljenjem ne samo u Središnjoj kući nego i u svim kućama grada Graza i uopće u cijeloj Provinciji. Posebno se mora istaknuti velik broj Pričesti, koje su ovih svetih dana podijeljene ne samo pobožnim kršćanima, nego i takvima, koji su kroz dvadeset, trideset i još više godina bili zanemarili svoje kršćanske dužnosti. S obzirom na to preblažena Djevica je na najizravniji način pokazala, da joj nije uzalud dodijeljen naslov «Naša draga Gospa Čudotvorne Medaljice». Velike milosti, očita uslišanja molitava ovih svetih dana nisu bila nikakva rijetkost; iz svih kuća Provincije

stizala su izviješća o krasnom blagdanu, o čudesnim obraćenjima. Medalja je na juriš osvojila sva srca.U danima trodnevnice jedan je mladi liječnik u Grazu trebao polagati svoje ispite i opravdano se bojao da neće uspjeti. Sestre su mu ponudile jed-nu Medalju; primio ju je nećkajući se, govoreći: «Pomaže li to i jednom Židovu?» (On doduše nije bio Židov, nego je time htio pokazati svoje nevjerničko osjećanje). – Sljedeći se je dan, sav sjajući od radosti pojavio u bolnici i pripovijedao Sestrama, kako je sjajno položio ispit. Bilo mu je, kao da mu je netko u usta stavljao riječi. Od sada se više nije odvajao od svoje Medalje; nosi je na lančiću od sata gdje je svatko može vidjeti.Časnoj majci Leopoldini Brandis nije se mogla pripremiti veća radost, nego kad joj se pripovi-jedalo o mnogim milostima, koje su dobivene po čudotvornoj Medaljici; slušala je sklopljenih ruku, a lice joj se sjalo od radosti.

30

Piše: Marija Kotarski

Ovogodišnji 27. studeni, blagdan Gospe od Čudotvorone medaljice u samostanu Marijinih sestara od Čudotvorne medaljice u Blaškovcu bio je poseban. Naime, ove godine sestre su po prvi put za ovu prigodu ugostile članove i djelatnike Udruge djece s teškoćama u razvoju, osoba s invaliditetom i njihovih obitelji „Srce“ iz Svetog Ivana Zeline. Udruga Srce je prva i jedina udruga u prigor-skom kraju koja okuplja odrasle i djecu različitih vrsta invaliditeta te brine o njihovim potrebama i integraciji u društvo i lokalnu zajednicu, kroz poludnevni boravak za osobe koje su nakon završetka školovanja najčešće prepuštene sami-ma sebi gdje im se pomaže kvalitetno organ-izirati slobodno vrijeme provođenjem različitih radionica, ali i kroz pružanje terapeutskih usluga, logopeda, fizioterapije, radne terapije i drugih. Članovi i djelatnici prisustvovali su svečanoj svetoj Misi u samostanskoj kapelici prije koje im je poglavarica samostana s. Moni-

ka Kutleša ispričala priču o čudotvornoj medalj-ici, a imali su priliku i razgledati novoizgrađenu i netom posvećenu župnu crkvu sv. Benedikta. Nakon mise članovi i djelatnici su se, zajedno sa župnim zborom župe sv. Benedikta, okupili na druženje i pjesmu u samostanskoj blagovaonici, gdje su sestre pripremile prigodnu večeru. Kao članica udruge Srce, ali i kao župljanka župe sv. Benedikta, od srca zahvaljujem u ime cijele udruge našim sestrama što su nas tako li-jepo ugostile i omogućile da što bolje upoznamo kulturno i vjersko blago našeg prigorskog kraja kako bismo ga još više cijenili. Želimo im svi za-jedno obilje Božjeg blagoslova, zahvaljujući im što su svojom gestom postale dio našeg velikog Srca Nadamo se da je ovo početak još jednog di-vnog prijateljstva.

Posjet zelinske udruge Srce Marijinim sestrama

Piše: s. Ivana VidošU našoj zajednici u Blaškovcu ove godine smo na osobit način proslavile naš Družbin blagdan. Za blagdan smo se pripremale devetnicom. Na sam blagdan prije sv. Mise okupili smo se u našoj kapelici i zajedno smo molili krunicu i Vječnu devetnicu. Svetu misu je predslavio vlč. Mario Pavić, župnik iz Soblinca, u koncelebraciji s našim župnikom vlč. Hinkom Goričanec. Vlč. Mario je propovijed temeljio na događaju u Kani

Galilejskoj. Naglasio je Marijinu zagovorničku i majčinsku ulogu u našem životu. Euharisti-jsko slavlje je popratio naš župni zbor svojim skladnim pjevanjem. Osobitost ovogodišnje proslave našeg blagdana je u tome što smo im-ale milost „otvoriti vrata“ naše kuće i naših srca udruzi“Srce“ iz Sv. Ivana Zeline. Korisnici ove Udruge su osobe s posebnim potrebama iz ovog kraja. Prije sv. Mise s. Monika im je predstavila kratku povijest naše Družbe, te povijest dolaska sestara u ovu kuću.Poslije Euharistijskog slavlja zajedništvo se nastavilo kod zajedničkog stola. Bilo je dirljivo promatrati ali i biti dionikom zajedništva naših pjevača, Udruge „Srce“ i drugih dobročinitelja koji su napunili blagovaonu. Druženje je bilo protkano pjesmom, šalama i smjehom…Za sve sudionike ovog slavlja, nakon sv. Mise pripremili smo kratki domjenak uz kiflice, kolače, sok i naravno Čudotvorne medaljice.

DRUŽBIN BLAGDAN

31

Piše: S. Cecilija Firić

Započeli smo devetnicom Bezgrešnoj i bližoj pripremi za Družbin blagdan trodnevnicom koju je predvodio p. Milan lazarist s Euharistijskim slavljem u 18 h.Prvi put smo u našoj kapelici imali vjernike, što do sada nije bio običaj, odnosno malo smo se aktivirale zbog čudotvorne medaljice, koju već mnogi imaju i nose tj. popraćeno molitvom i angažmanom dobrih djela i promoviranjem "vječne devetnice".Doživjele smo i jedno iznenađenje, najmlađi član je bio mali Mihael s 4 mjeseca, to malo dijete kao da je znalo gdje se nalazi cijelu Misu je bio mi-ran kao da sve prati, s primjedbom da su roditelji štovatelji čudotvorne medaljice. Na sam blagdan 27. 11. imale smo klanjanje i tu nas je Bezgrešna obdarila, jedna djevojka je bila s nama na klanjanju i zanimala se o nama Mari-jinim sestrama. Zanimala se što radimo. Upoznale smo se nadajući se da će se opet odazvati i doći povremeno u našu kapelicu . Ujutro u 7 h započeli smo Euharistijskim slavljem koje je predslavio p. Milan i naš p. Kos, župnik sv. Petra se ispričao zbog bolesti kapelana te ove go-dine nije mogao doći.Nakon klanjanja započela je večernja sv. Misa u 18 h koju je predslavio župnik iz Malešnice gdje s. Je-lena radi na župi. Po završetku sv. Mise svi smo za-jedno sa župnikom i vjernicima koji su bili na sv. Misi pošli k zajedničkom stolu na svečanu večeru. Bile smo radosne što je sve prošlo u najboljem redu i na čast Bezgrešnoj u našoj kapelici na Sre-brnjaku.

Proslava Družbinog blagdana na Srebrnjaku

Piše: S. Hermengilda Filić

Ozdravljenje po Čudotvornoj medaljiciOpisat ću ukratko događaj koji se dogodio u D. Miholjcu. U jednoj dobroj obitelji koja se nije razlikovala od drugih, osim po čvrstoj vjeri i molitvi, po kojoj su uzor drugim obiteljima. Svako jutro čitaju Sveto pismo i mole se Majci Božjoj. Redovito su na svetoj misi.Imaju dvije curice Petru i Dunju. Kad je Ivana nosila Dunju morala se suočiti s strašnom spoznajom da ima rak. Svaki dan bolest je napredovala i stanje se pogoršavalo. Svekar je jednog dana došao da moli i da dadne za misu na nakanu za Ivanino ozdravljenje. Veliki broj rodbine, njih 25 je došlo moliti Boga za zdrav-lje. Ujedinjeni u istoj želji sabrano su molili za zdravlje ove hrabre majke, koja je odlučila dati i spasiti život. Hvala Bogu koji je uslišao njihove molitve. Ivana je danas zdrava. Dođe više puta da se zahvali Gospi čudotvorne medaljice na njezinoj ljubavi koju im je iska-zala i zaštiti koju svakodnevno doživljavaju.Mala Dunja ima dvije godine i ne sluti u kakvoj je bila opasnosti, ali zna prepoznati majčinu ljubav i njezine sklo-pljene ruke na molitvu koje će je uvijek podsjećati da i sama tako čini.

OZDRAVLJENJE

32

Piše: s. Marija Babić„Gdje su posvećene osobe, ondje je uvijek radost“!Papa Franjo u nedjelju 30. studenoga 2014, na prvu nedjelju došašća, otvorio je Godinu posvećenog života. A to znači da će tijekom cijele godine diljem svijeta u prvom planu biti redovnici i redovnice.U povodu Godine posvećenog života hrvatsko se redovništvo odlučilo intenzivnije predstavljati

Redovnički „Band aid“

Piše: s. Ivana VidošU Osijeku u provincijalnoj kući Marijinih sestara Hrvatske Provincije Srossmayerova 141 od 18. do 21.rujna 2014. održan je jedanaesti redoviti Provincijalni Kapitul. Tema Kapitula je bila: „Otvorimo vrata Kristu i potrebnima.“ Kapitulu su nazočili vlč. Anton Lavrić duhovni asistent Družbe, s. Irma Makše vrhovna voditeljica, s. Kaja Ljubas Provincijalna poglavarica, sestre savjetnice te izabrane izaslanice. Radnom dijelu Kapitula predhodila je jednodnevna duhovna obnova koju je predvodio fra Ivica Petanjak, kapucin. Fra Ivica je zapitao sebe i nazočne kome treba prvo otvoriti vrata Kristu ili potrebnima? Zapravo koga staviti na prvo mjesto? Mi kršćani vjerujemo da ako nam je Isus na prvom mjestu i ako Njemu otvorimo vrata otvaranje vrata potrebnima nije upitno! Jer On nam je snaga i uzor u otvaranju prema drugima. Fra Ivica je također stavio nagla-sak na vraćanje na izvore, ali ne ostati na izvorima jer izvor teče…Drugi dan bio je radni kojem je predsjedala s. Kaja Ljubas, provincijalna poglavarica. Uslijedilo je predstavljanje zajednica iz Radnih materijala. Predstavljena je povijest, sadašnje stanje te plano-

vi pojedine zajednice za budućnost. Sudionice Kapitula su otvoreno i konstruktivno razmotrile stanje svake zajednice. Nakon rasprave sudionica svoja zapažanja i viziju za svaku zajednicu je izni-jela s Provincijalka. Potom je uslijedilo razmatran-je prijedloga pristiglih iz zajednica. Postavljana su pitanja čemu smo ostale vjerne, a gdje smo zaka-zale? Što bi trebalo obnoviti, a što promijeniti?Unatoč visokoj starosnoj dobi koja se vidljivo povećala, krhkom zdravlju sestara, nedostatku zvanja i većim zahtjevima potreba vremena u ko-jem živimo još se neće niti jedna zajednica zatvor-iti jer svaka na svoj način ima smisao postojanja i prema svojim mogućnostima vrši poslanje.Pri kraju Kapitula pročitane su i analizirane od-luke prošlog Kapitula, a potom su izabrane zastup-nice za Generalni Kapitul koji će se održati u Lju-bljani 4.1.2015.Rad Kapitula zaključila je sestra Provincijalka, a svoj osvrt na rad Kapitula iznijeli su vlč. Anton Lavrić i s. Irma Makše nakon čeka se zaorio ra-dosni i gromoglasni Tebe Boga hvalimo…Zahvalne Gospodinu i našoj Gospi Čudotvorne medaljice koji su ovo djelo izvodili po nama kročimo smjelo naprijed otvorenih vrata Kristu i potrebnima!

PROVINCIJALNI KAPITUL

33

Piše: s. Dragana PetrovićNakon što smo dobili obavijesti po kućama za održavanje seminara i duhovne obnove za re-dovnice medicinske sestre, zainteresirala me tema susreta i onako baš je „fora“ tema "Radosna vijest potrebuje radosne svjedoke," naslov za buđenje.Seminar je održan od petka 10. do nedjelje 12. listopada u Domu pastoralnih susreta u Lovranu. Seminar je organiziralo Povjerenstvo za medicin-ske sestre redovnice pri Hrvatskoj konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica, a vodio ga je gvardijan samostana sv. Frane u Splitu fra Žarko Relota. Na seminaru se okupilo 45 sestara iz različitih Družbi. Na početku susreta okupljene re-dovnice i voditelja pozdravila je voditeljica Povje-renstva za medicinske sestre pri HKVRPP-u naša s. Danica Grgić. Napomenula je da tema odgovara trenutku u kojem se svatko može naći; bilo kao bolesnik, njegova pratnja ili redovnica medicinska sestra, a razdoblja bolesti i patnje često su i trenut-ci kušnje. Poželjela je ses-trama da nakon seminara postanu još gorljiviji i ra-dosniji svjedoci Isusa Krista i njegove zauzete brige za svakoga čovjeka, posebice nemoćnoga i bolesnoga.Voditelj je svoja predavanja bazirao na evanđeoskim tekstovima o Isusovu sus-retu s ljudima i odnosu prema njima, posebno bolesnima, podsjećajući

sudionice duhovne obnove da su kao redovnice medicinske sestre poslane i upućene na služenje drugima i svima biti suputnice. Pritom je važno čuti osobe, imati umijeće slušanja, naviještati Ra-dosnu vijest i pomoći da se približe Bogu. Nagla-sio je da smo sredstvo u Božjim rukama te da nam svaka osoba treba biti važna i nikoga ne bi trebale odbaciti. Upravo mi, naglasio je predavač, djelujući u zdravstveno-socijalnim ustanovama imamo velike mogućnosti u pastoralnome radu jer se svakodnevno susrećemo s brojnim osobama različitog uzrasta, uz bolesnike, s članovima nji-hovih obitelji, liječnicima, medicinskim ses-trama. I svaka situacija može nam biti prilika za naviještanje Radosne vijesti, poručio je fra Žarko. Osim predavanja bilo je ugodno družiti se sa svim sestrama. Šetnje uz more su neizostavne. I velika hvala sestrama Presvetog Srca Isusova na gost-oprimstvu i ljubavi koju imaju za svakoga koji navrati u njihov Dom pastoralnih susreta.

RADOSNA VIJEST POTREBUJE RADOSNE SVJEDOKE

javnosti. Naime, u organizaciji Hrvatske konferen-cije viših redovničkih poglavara i poglavarica snim-ljena je redovnička himna "Hvala redovnika" koju izvodi Redovnički „Band Aid“.U njemu su redovnici i redovnice, njih oko stotinu, koji imaju različite utemeljitelje i karizme, a oku-pljeni su oko jedne uzvišene zadaće: svojim talen-tom i glasom slaviti Gospodina. Među njima i mi Marijine sestre imamo svoje predstavnice.Voditelj projekta o. Vinko Mamić kaže da u Hrvat-skoj ima više od četiri tisuće redovnika i redovnica, a „Redovnički band“ jedan je od odgovora koje

hrvatsko redovništvo daje na inicijativu Svetoga Oca. „Želimo izraziti zahvalnost Bogu, animirati redovništvo na razmišljanje o svojem poslanju, oso-bito mlađih redovnika i redovnica. Projekt ima i promotivni karakter, jer se u Hrvatskoj nedovoljno poznaje stvarnost redovništva.“Ako je suditi po tome kako je započela Godina posvećenog života među hrvatskim redovništvom, pjesmom su ostvarena tri zadana cilja: „sa zahvalnošću se spomenuti nedavne prošlosti“, „s nadom prigrliti budućnost“ i „sa strašću živjeti sadašnjost“.

34

Piše: s. Jelica JukićOvaj članak je mala priča o jednom bolesniku. Zvao se Dragutin i bio je liječen u mojoj inten-zivnoj. Na mjestu na kojem radim, u intenzivnoj za kirurške pacijente, većina bolesnika se brzo izmjenjuje i kod nas se ne zadržavaju dugo. Čim su malo bolje odlaze na odjel. No Dragutin je kod nas ostao 90 dana – jako dugo. Cijelo to vrijeme nije progovorio niti jedne jedine riječi. Pričati nije mogao jer je k nama stigao sa tubusom, a to je cijev pomoću koje je disao, tako i da je htio pričati nije mogao. Bio je bolesnik sa operiranim krvnim žilama. Imao je svijetle, plavkaste oči sa spuštenim ku-tovima vjeđa što je njegovom licu dava-lo simpatičnu crtu dobroćudnosti. Izraz lica nije odavao patnju, nego neku dobronamjernu bliskost. Svojim je blagim pogledom pra-tio što se oko njega zbiva ali nije davao znakova da to razumije ili da ga zanima što se s njim događa. „Već tada on je bio u predvorju, u tunelu..“ rekla mi je poslije jedna moja kolegica. Kao da je samo čekao da se sve spone ovoga tijela raskinu i da krene na drugu stranu koje se svijet-lo naziralo na njegovom licu. Što smo sve mi mogli naučiti od jednoga takvoga pacijenta! Često i sada znamo ga se sjetiti. Do-ista je bio patnik. I ta je patnja dugo trajala. Svi postupci oko njega bili su zahtjevni, bio je okružen sa puno aparata, ali se moglo naslutiti da to za nje-ga ne znači ozdravljenje nego put u vječni život. Mogli smo shvatiti koliko je krhko i slabašno naše tijelo! Kako se previše vežemo na stvari i osobe na ovome svijetu! A zaista sve što mi ovdje živimo i prolazimo, svoju vrijednost dobiva tek obasjano svjetlom Božjim. Jedno je jutro profesor koji ga je operirao pokušao uspostaviti kontakt s njime. Zvao ga je imenom i postavljao pitanja. No Dra-gutin je tu komunikaciju odbio. Kao osoba koja nekuda žuri i prekida svaku priču s onima koji je zadržavaju. Odmahnuo je samo pogledom koji bi se mogao prevesti: „Pustite me!“ i zaklopio je oči – jedini put s kojim se moglo komunicirati - ne želeći niti gledati u profesora. Tako još nikada nije

postupio. Zatvorio je vrata glasu koji ga je pozivao na ovu stranu, u ovaj svijet on više nije želio gle-dati. Budući da sam bila blizu i to vidjela, duboko me je to dirnulo. Trpio je. Ali to je bio put kojim je morao proći. Kao da je to bio njegov odgovor. „Pustite me, to je put kojim moram proći!“ Pov-ratka nije bilo, povratka na koji ga je profesor poz-ivao. Tada je bio živa slika Isusa koji nosi svoj križ prema Kalvariji. Tko ga je mogao razumjeti?Iako su ponekada nalazi govorili da je njegovo stanje bolje, bile su to ipak samo brojke. Iz dana u dan njegovo je tijelo umiralo. Njegovali smo ga i pokušavali olakšati to stanje ali smo uvijek u tome osjećali nemoć. Do njegove patnje nije se moglo doprijeti. Trebalo je biti uz njega i moliti. Da je mogao s nama komunicirati, ili tražiti protiv

bolova nama bi bilo lakše. Dali bi mu injekciju i znali da smo nešto učinili. A ovako ništa.

Šutnja. Blagost na licu i u očima a tijelo tvrdo od ukočenosti, modro. Jadno.

Da je mogao reći „to mi odgovara, namjestite mi ruku „ ili nešto slično osjećali bi se zadovoljnije i mirnije. Ali ne, samo šutnja. Svejedno je os-tao mnogima u sjećanju, više nego bolesnici koji puno viču, traže i zovu.

Njegova šutnja je i nas preispitivala. Mogli smo uz njega pričati neobvezne

teme dok smo ga njegovali, ali često ni-smo. Takav bolesnik je kao tabernakul,

oko njega se širi ozračje koje poziva na strahopoštovanje.Polako smo se već na njega bili naviknuli. Kao i na druge ljude koji šute i ne tuže se, naviknemo se da je to tako normalno ali tek kad ih više nema kraj nas osjetimo koliko nedostaju.Zadnji dan Dragutinovog života bila sam u sm-jeni. Njegovo srce je popuštalo, udarci su bili sve rjeđi. S jednom kolegicom sam ušla u njegov box da se pomolimo. Navukle smo paravane da nas ne gledaju, jer je bilo prijepodne i u intenzivnoj je puno ljudi. Molili smo krunicu Božanskom milosrđu. Jedna s jedne, a druga s druge strane kreveta. Gledala sam kroz prozor za vrijeme molitve, a povremeno sam promatrala i njega. Umro je sa osmijehom na licu uz zazive milosrd-nom Isusu. Po svojoj patnji bio je sličan Isusu koji je trpio. Vjerujem da živi u vječnosti s proslavljen-im Kristom u čijoj je patnji bio sudionikom.

ŠUTNJA

35

Piše: s. Ana GashiSpomendan sv. Katarine za je našu hrvatsku pro-vinciju nekako obilježen i proslavom imendana naše drage sestre Provincijalke. Sve je sestre ona dočekala srdačno u provincijalnoj kući, s neskrive-nom radosti jer se svakoj od nas raduje - duboko svjesna istine kako je prva među jednakima – pa nam zato želi zorno svjedočiti uranjanje u otajstvo Kristova služenja volji Očevoj koja se ostvaruje po Duhu Životvorcu. U ostvarenju volje Očeve svaka sestra radi na vlastitom suobličavanju svo-jem nebeskom Zaručniku – bilo da je to radovati se, raditi svakodnevne poslove za uzdržavanje zajednice ili ponirati u tajnu trpljenja i križa koje je ludost za ovaj svijet.Nakon što smo se kratko okri-jepile, susrele sa sestrama iz naših zajednica pošle smo pos-jetiti i naše stare i bolesne sestre u postelji već uronjene u tajnu otkupiteljskog trpljenja našega Gospodina koje su se veoma obradovale našem dolasku, zah-valne za izraženu pažnju i em-patiju.Zatim smo se pripremale za središnje slavlje svetkovine tj. slavljenje sv. Mise koju je predvodio župnik iz Aljmaša, iz svetišta Gospe od utjehe. Pro-govorio nam je o sv. Ka-tarini koja je iz ljubavi prema Kristu podnijela mučeničku smrt kao Kristova zaručnica po čemu je ova djevica u mučenica ideal i uzor u predanju svima onima koji se oduševljavaju evanđeoskim savjetima čistoće i poslušnosti. Na-kon stola Riječi i razmatranja misnik nas je uveo u otajstva naše vjere te smo se okrijepljene svetim sakramentom Euharistije još radosnije okupile oko našeg trećeg zajedničkog stola agape što je sli-jedio nakon svečane sv. mise.Pripremljen je prigodni igrokaz koji je obuhvatio život i rad u svakidašnjici te pokušaj napasnika

da omalovaži sav trud, rad, molitvu i žrtvu. Bila su i djeca sa svojim recitacijama koje je marljivo pripremala s. Slavica. Uslijedile su potom pjesme, darovi, a s. Blanch je uz ples darivala slavljenicu s. Provincijalku. Bilo je dirljivo. Pjevala je na fran-cuskom majci kojoj ne može dovoljno zahvaliti za sve ali neka joj dragi Bog uzvrati jer On je na kraju jedina nagrada.S. Provincijalka se svima zahvalila na dolasku, molitvama i zajedništvu te zaključila da Ona "Ne može bez nas, a ni mi bez Nje". Potrebne smo jedne drugima. "Nije dobro da čovjek bude sam" (Post 2, 18), stoji napisano na prvim stranicama Biblije.

Jedva da nešto čovjeku to-liko teško pada kao samoća i osamljenost jer ga je na svoju sliku stvorio Trojedi-ni Bog koji je vječno i ne-prolazno zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga. No, ko-liko god je teško živjeti sam, toliko nije lako živjeti ni s drugima, nije jednostavno živjeti u zajednici. O tome imamo svi svoja brojna os-obna i zajednička iskustva. Ovdje bi skrenula pozor-nost na ulogu i značenje osobe Duha Svetoga. Duh

Sveti se, naime, u povijesti spasenja objavljuje kao Duh koji stvara i obnavlja, Duh koji čisti i liječi, Duh koji blaži i povezuje, Duh koji čini od nas novo stvorenje

– na sliku Božju – prepoznajemo se otkupljene i darovane na novost života. Nije potrebno posebno isticati da se naš razgovor s Bogom i suobličavanje Njemu odražava i na sadržaj i kvalitetu naših razgovora. Naši su međusobni susreti i razgovori zrcalo naše molitve i traženja Božjeg lica i blizine. Zahvaljujem Bogu za ovu radost susreta sa svim našim sestrama.

RADOST ZAJEDNIŠTVA

36

Piše: S. Dragana Petrović

Početkom lipnja iznenada sam dobila prigodu da idem na hodočašću u Rim. To je bilo zahvaljujući s. Dominiki koja je dobila poziv da se pridruži hodočašću HKDMST-a jer je poznavala neke od članova koji su bili organizatori hodočašća. I kako mi slušamo Isusovu zapovijed neka idu dva, po dva, tako sam evo i ja imala sreću praviti društvo s. Dominiki da ne ide sama.Naše planirano hodočašće u VJEČNI GRAD – RIM bilo je od 01 – 06. 06. 2014 godine. Pokret je bio iz Osijeka u večernjim satima. Odmah se vidjela ekstra organizacija. Svatko je imao svoje mjesto u autobusu već određeno. Grupa od 56 članova HKDMST-a ogranak Osijek uz redovne i nas pridružene članove, pod duhovnim vodstvom patera Zvonimira Rubinića Isusovca iz Zagreba i župnog vikara župe Donji Grad Željka Šimića, te stručnog vodiča Slave Madunića iz Zagreba i or-ganizatora putovanja i hodočašća ,predsjednice HKDMST-a Sanje Višević krenula je put Rima s molitvom na usnama. O Bože šest dana. Pa treba tamo doći. Putem je bila neizvjesnost. Ali cijela at-mosfera i druženje sa s. Dominikom bilo je samo za poželjeti. Malo spavanja i evo već smo ujutro u Asisu svetištu sv. Franje Asiškoga kao da nas je netko prevezao nevjerojatnom brzinom. Utvrđeni grad, kako krasno izgleda. Sada mogu vidjeti uživo ono što sam gledala samo preko televizije. Tu smo trebali imati sv. Misu, ali zbog brojnih hodočasnika nismo stigli na red. Razgledali smo, pomolili se i nastavili put prema Casciji-Roccaporene, a kome nego sv. Riti, možda danas više nego prije spom-injanoj svetici. Obilazak, iskazivanje poštovanja zbog silnih i junačkih djela i naravno molitva prije svega za vjerno nasljedovanje Krista jer ona je bila redovnica. I idemo put Rima, Vatikana. Dan za danom sve veće oduševljenje i čuđenje, nove spoznaje, ljepote koje samo Bog može daro-vati. Usaditi u srce čovjeku da ih pretvori u djelo. Posjetili smo najvažnija svetišta i kulturno – pov-ijesne spomenike.(Sv.Ivan u Lateranu,Santa Maria Maggiore, koloseum, Sv.Petar u okovima, Mojsije, Svete Stube, fontana Di Trevi, Bazilika sv. Petra, Sikstinska kapela, Castel Sant Angelo, Bazilika sv. Pavla.) Impresionirale su nas prekrasne građevine, arhitektura, očuvanost vrijedne spomeničke

baštine svjetskog značaja, a naročito veza nas malih naroda HRVATA sa KRŠĆANSKOM EU-ROPOM i cijelim svijetom. Naravno tu ću na-pomenuti kupolu Papinske bazilike koju je kad se dogodilo napuknuće kupole dao ideju za arhitek-tonsko rješenje naš Ruđer Bošković.Na ulicama Vječnoga grada mnoštvo je vjernika i turista svih nacija, vjera, boje kože i tradicija, koji žele upoznati i vidjeti što više znamenitosti i vrijednosti temelja i povijesti naše vjere. Unatoč popriličnom naporu od hodanja i obilazaka, osje-tili smo blaženi mir, sabranost i djelotvornu žarku molitvu, u oazi naše crkve SVETOG JERONIMA gdje smo slavili svetu misu uz koncelebraciju na-dbiskupa naše đakovačko osječke nadbiskupije Đure Hranića koji se tih dana također nalazio u Rimu, što nas je još više duhovno i fizički osnažilo da izdržimo slijediti naš planirani put hodočašća.Nezaboravan susret je audijencija sa SV. OCEM FRANJOM u srijedu u 10 sati. Imali smo tako dobro mjesto na Trgu sv. Petra da smo Papu vidjeli izbliza čak dva puta dok se vozio između naroda svojim papamobilom. Također je u našoj blizini blagoslovio jedno dijete. Obilazak Bazi-like Sv. Petra u kojoj je počivalište i oltar blaženog IVANA PAVLA II, koji je kod svih nas izazvao posebno uzvišene emocije i duhovnu povezanost s ishodištima naše vjere, ali i današnje naše samo-stalnosti i državnosti.Moleći se svi smo spon-tano govorili “TO JE NAŠ PAPA” i izgo-vorili riječi zahvale za sve što je učinio za nas u najnovi-joj povijesti s t v a r a n j a naše domov-ine Hrvatske i za vrijeme domovinskog rata kao i molbe da nas i dalje prati i zagovara pred dragim

R I M

37

Piše: S. Jozefina AndreićI ove godine je od 16. do 20. listopada organizirano hodočašće u Letnicu, a organizator hodočašća je vlč. Mladen Štivin župnik iz Voćina. Hodočasnici su bili većinom iz Voćina i Đulovca, a bilo nas je dva autobusa. Krenuli smo četvrtkom, a u petak ujutro stigli smo u Skopje. U 9 sati smo imali misu u crkvi Srca Isusova. Nakon mise imali smo slo-bodno vrijeme, a onda smo u 16 sati krenuli pre-ma Letnici, svetištu Gospe Letničke. Stigli smo u 20 sati i u procesiji krenuli prema crkvi i pozdravi-li Gospu. Nakon toga svatko se uputio na počinak. Ujutro u 9 sati imali smo misu u Letnici. Misu je predvodio vlč. Mato Palić župnik iz Janjeva. Iza mise imali smo slobodno pa je svatko mogao obići svoje selo i pogle-dati svoje kuće. Toga dana smo obišli selo Stuple i pomolili se u crkvi sv. Josipa, te posjetili svoju rodbinu. Vlč. Kristo župnik u Letnici za večeru nam je organizirao roštilj i pozvao svirače, tako da su ljudi uz roštilj igrali i razveselili svoje srce. Te smo večeri prespavali u Letnici, a ujutro smo se uputili za Albaniju.U Albaniji smo obišli grad Leš. Tamo je sahranjen franjevac iz Janjeva, mučenik fra Serafin Kolić. Pomolili smo se na njegovom gro-bu, a onda se uputili prema Skadru. Tamo je sah-ranjen moj stric don Antun Muzić iz Vrnavokola. Pošao je u sjemenište u četrnaestoj godini života i kao bogoslov jednom je došao kući i majka ga više nije vidjela. Mučeništvo je podnio u Albaniji još s drugim svećenicima. Don Antun je umro u 28 go-dini života, a sahranjen je u Skadru. Dočekao nas je preuzvišeni biskup Luciano Đerđi, moj rođak koji je napravio spomenik don Antunu. Don An-tun je sluga Božji i nadamo se da će na godinu biti podignut na čast oltara sa još četrdeset mučenika

koji su podnijeli mučeništvo u Albaniji. U Skadru smo imali misu, a onda smo se u procesiji uputili prema groblju gdje je sahranjen don Antun i po-molili se. Svatko je u tišini molio njegov zagovor, jer svi imamo nakane za koje želimo moliti. Imali smo slobodnog vremena za razgledavanje grada, a navečer smo krenuli prema Crnoj Gori, zatim, Bosni, pa Hrvatskoj. Meni je ovo hodočašće puno značilo. Nakon 22 godine prvi put sam išla na Kosovo. Posjetila sam svoju crkvu, kuću, sa sjećanjem na svoje djetin-jstvo, gdje sam provela svojih 9 i pol godina života. To je poseban doživljaj koji se ne može opisati.Posebna mi je čast kao i mojoj obitelji i rodbini

što smo mogli otići stricu na grob i moliti njegov zagovor. Naša Majka Božja Letnička koja se raduje zbog dolaska svoje djece, a koji su prije puno go-dina odselili iz svog kraja.Gospa nas uvijek čuva, a mi se utječemo njezinom zagovoru. Puno molbi je uslišano. Skoro sva-ka obitelj iz našeg kraja u kući ima kip Gospe Letničke. Naše obitelji su se uvijek molile Gospi a mole se i danas i hodočaste Gospi u Letnicu. Velika hvala s. Provincijalki koja mi je omogućila ovo hodočašće. Sve sestre i duhovna zvanja preporučila sam Majci Božjoj Letničkoj i don An-tunu Muziću budućem blaženiku.

LETNICA

BOGOM. Smještaj u DOMU HRVATSKIH HODOČASNIKA “Blaženi IVAN MERZ” bio je iznad svakog očekivanja, ljubazno i susretljivo os-oblje dočekalo nas je i poslužilo izvrsnim jelom i pićem, što je bitno olakšalo naš boravak i obilazak svih naših planiranih mjesta.Po povratku iz Rima Svetu misu smo slavili i u crkvi BLAŽENOG LEOPOLDA MANDIĆA u Pa-dovi, te obišli i Baziliku Sv.Antuna Padovanskog,

gdje smo se pomolili na grobu Sv. Antuna. Duboko zahvalni BOGU i organizatorima, također s. Provincijalki i s. Dominiki sretno smo se vratili u Osijek, ispunjeni i obogaćeni duhovno, kulturno i emocionalno sređujući još svakodnev-no svoje dojmove.Hvala TI OČE NEBESKI na našem zajedništvu, druženju, molitvama i na ovom hodočašću koje je proteklo u savršenom redu i dostojanstvu.

38

MOJ BRANITELJ I MOJ HEROJPiše: s.n. Ivančica FulirProšle su već tri godine od kada sam ga upozna-la. Tko bi rekao da će mi se jedan slučajni susret tako urezati u sjećanje. Došla sam u njegov grad kako bi predstavila knjigu Anđeosko srce u kojoj sam suautor. Kada sam izašla pred okupljene ljude prvo koga sam vidjela bio je on u prvome redu. Njegov pogled me zbunio. Pričala sam o djeci iz Afrike iz Benina koju sam upoznala i koju sam zavoljela, o njihovim stravičnim sudbinama i želji da im pomognem. Pozorno me slušao, njegov po-gled mi je govorio da razumije patnju te djece ali i moju potrebu da ih zaštitim. Ta očigledno je i on upravo štiteći svoje bližnje prošao svoju kalvariju. Domovinski rat je završio, ali na njegovom tijelu i duši ostavio je trajni pečat. Pitala sam se tko je on, od kud on na ovom predavanju? Ubrzo su nas zajednički prijatelji upoznali i tako je započelo naše prijateljstvo. Ubrzo me je pitao dali bi mu pružila čast da me sutradan provede kroz Vuko-var. Neugodno mi je bilo, ta meni bi to bila čast. Dan koji neću zaboraviti dok sam živa. Prolazili smo Vukovarskim ulicama, obližnjim poljima, kukuruzištem... hangarima Veleprometa, bolnicom, Ovčarom i to u društvu osobe koja je to doživjela, teško nastradala i preživjela. Ovdje je zrak drugačiji, iako se više ne vidi, zemlja po kojoj hodam natopljena je krvlju. Ovdje su razd-vajali ljude, starce, ženu, djecu, u ovom hangaru su ih mučili i zlostavljali, u ovoj ulici mi je poginuo prijatelj, u ovaj bunar su bacili susjednu obitelj... a ovdje me pogodila granata, ležao sam u lokvi svoje krvi satima... Takvi detalji, takvi opisi kao da se dogodilo jučer a ne prije 20-tak godina. Srce mi je bilo stisnuto od bola, a u isto vrijeme i nekako ponosno, na njihovu snagu, njihovu vjeru, koliko su samo izdržali, koliko su podnijeli za sve nas. Kako je dan odmicao opisi su bivali sve teži, a onda me naprosto šokirao. Pgledaj me, sve su mi odu-zeli, obje noge, ruku, mladost, budućnost, obitelj, djecu, ali jedno im nisam dao. Nisu mi uzeli dušu! Trudili su se, sve su učinili da je izgubim, ali nisu uspjeli, nisu postigli da ih zamrzim, sve sam im oprostio. Trebalo mi je vremena ali SVE SAM IM OPROSTIO!

U meni šok. Kako oprostiti neoprostivo?! Bože moj, koja veličina tog čovjeka, tog branitelja, koja dubina vjere, koje sjedinjenje s raspetim Isusom?! Koja odgovornost za moj život! Koje mi je to osvještenje bilo! Za moj život, za moju slobodu, za siguran nastavak moga djetinjstva, za moju školu, za moj fakultet, za proljetne kavice s prijateljima na Trgu, za ugodno ljetovanje na Jadranu, za moj posao, za moje volontiranje, na kraju krajeva i za moju Afriku i moj rad tamo prolivena je krv. I to ne nekoliko kapljica. Prolivene su rijeke krvi. Bog je od njega zatražio ogromnu, ali ogromnu žrtvu i on ju je prihvatio i prihvaća ju i dalje, nastavljajući živjeti u ljubavi i miru. Moj branitelj, moj heroj na kojega me Bog često podsjeti kada mi je potre-ban primjer kako i do koje mjere ljubiti bližnjega svoga. Jer Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje. A on je to do kraja ispoštovao. Uzor i poticaj kako treba živjeti, ljubiti i trpjeti za Boga i bližnjega svoga. Zahvalna sam Bogu za svakog pojedinog branitelja, za svaku nji-hovu žrtvu. Dječjim rječnikom zahvalna sam do neba i nazad što je isprepleo naše životne putove, što sam upoznala Marijana jer on je moj branitelj i moj heroj.

39

22. 04. 2014. U Zagrebu na Srebrnjaku 15, održano je Provincijalno vijeće. Zbog rješavanja važnih ekonomskih pitanja vijeću su prisustvo-vale Vrhovne savjetnice, provincijalna ekonoma i odvjetnik Darko Pokupec.

27. 04. 2014. U Blaškovcu je održan studijski dan prije početka duhovnih vježbi koji je animirala s. Dragana Petrović. Tema susreta bila je „Naše redovničko zajedništvo“. U Večernjim satima započele su duhovne vježbe koje je predvodio fra Marko Medo.

09. i 10. 05. 2014. U Žepču je održana duhovna obnova za djevojke osmog razreda. Voditeljice su bile s. Ivana Vidoš i s. Slavica Tubak, a ovaj puta na radost svih pridružilo im se još šest djevojaka; tri iz Blaškovca i tri iz Osijeka.

10. 05. 2014. Na Dobrovi kod Ljubljane održan je susret predstojnica dviju Provincija (slovenske i hrvatske). Cilj je bio pomoći sestrama za rad na kućnim kapitulima koji će se održati kao priprava na Provincijalni kapitul. U prijepodnevnim sati-ma nagovor je održao fra Marijan Čuden na temu kapitula “Otvoriti vrata Kristu i potrebnima” kao i nagovor na temu “Hrabra kršćanska ljubav za novi polet.” Poslijepodnevni rad su animirale članice povjerenstva za pripravu na kapitule s. Marija Babić i s. Andreja Rihar.

14. 06. 2014. U Blaškovcu je održana duhovna obnova za pjevače iz župa u kojima djeluju naše sestre (Malešnica, Nova Kapela i Blaškovec), duhovnu obnovu predvodio je fra. Petar Grubišić, trećoredac. Prisutne sestre su bile voditeljice župnih zborova s. Franciska Gjonaj, s. Jelena Lončar i s. Ivana Vidoš.

17. 06. 2014. S. Provicijalka ispratila s. Jacintu koja je nakon završenog godišnjeg odmora u domovini otputovala nazad u Afriku. U njenom predanom i velikodušnom radu u misijama neka je prati Božji blagoslov i zagovor naše nebeske Majke Marije.

29. 06. 2014. Započele su duhovne vježbe u Dur-mitorskoj. Studijski dan vodila je s. Ivana Vidoš, a tema je bila „Zajedništvo u različitosti“. Tema je dobro odabrana, sestre su se uključile u rad i vrlo aktivno sudjelovale u diskusiji i zaključcima susreta.

17.07. 2014. Provincijalka s. Kaja Ljubas i grupa sestara sa Srebrnjaka hodočastile su Majci Božjoj Bistričkoj. Bilo je veselo druženje i molitveno ozračje u kojem se molilo za sve osobne i zajedničke potrebe.

29.08. 2014. Provincijalka s. Kaja Ljubas, s. Božana Grgić, s. Danijela Jukić i s. Slavica Tubak su hodočastile u Međugorje. S njima je otputovala i s. Vasilija Duspara koja je ostala na godišnjem odmoru kod svojih. Boravak u Međugorju bio je jedan prekrasan molitveni susret. Ses-tre su ostale u Međugorju dva dana. Pohodile su brdo ukazanja kao i Križevac. Svoj put i boravak u Međugorju prikazale su za potrebe Provincije, a posebno za uspjeh Kapitula.

01.- 09. 09. 2014. S. Romualda Perić je zbog lošeg općeg stanja primljena na odjel Hematologije. Kad se oporavila vratila se na kućnu njegu „odjel

VIJESTI

40

s. Ozane“, u društvo s. Blanke i s. Lucije.

03.09. 2014. U provincijalnoj kući postulantica Ivančica Fulir započela je trodnevne duhovne vježbe pred ulazak u novicijat. Duhovne vježbe je vodio fra Krešo Borković, kapucin. Na kraju duhovnih vježbi započela je novicijat. Obred ulaska u novicijat vodila je Provincijalka s. Kaja Ljubas u nazočnosti magistre novicijata s. Jelice Jukić i sestara iz provincijalne kuće.

18. – 21. rujna 2014. u Osijeku, u provincijalnoj kući održan je Provincijalni kapitul Marijinih se-stara čudotvorne medaljice. Kapitulu je prethodila jednodnevna duhovna obnova na kojoj su bile prisutne sve zastupnice, a predvodio ju je fra Ivica Petanjak, gvardijan kapucinskog samostana u Osi-jeku.19. rujna zazivom Duha Svetoga započeo je radni dio kapitula. Tema kapitula je „Otvorimo vrata Kristu i potrebnima“. Na kraju kapitula izabrane su zastupnice za Generalni kapitul.

23.09. 2014. S. Blanche premještena iz zajednice Srebrnjak 15 u zajednicu Durmitorska 4, a pohađa filozofsko teološki fakultet Družbe Isusove na Jor-danovcu.

18.10. 2014. U Đakovu održan seminar za anima-tore misijskih skupina. Na seminaru sudjelovala i naša s. Adelin koja je svjedočila o životu u Africi.

19.10. 2014. Misijska nedjelja. Naša misijska skupina zajedno sa s. Ozanom Tomić prodavala je svoje ručne radove ispred kapucinske crkve, u Konkatedrali, i u župi sv.Leopolda Mandića. O životu u misijama svjedočila je s. Adelin.

21-22. 10. 2014. Provincijalka s. Kaja Ljubas sud-jelovala je na Plenarnoj skupštini HKVRPP, gdje je bilo govora o početku Godine posvećenoga života. Predsjednik o. Vinko Mamić je na kraju svog mandata dao detaljno izvješće o duhovnom i financijskom poslovanju Konferencije. Za no-vog predsjednika HKVRPP (trogodišnji mandat) izabran je fra. Jure Šarčević, provincijal kapucin-ske Provincije sv. Leopolda Mandića. Za potpred-sjednicu izabrana je s. Miroslava Bradica, Vrhovna glavarica Družbe Milosrdnih sestara sv. Vinka Paulskog.

23. 10. 2014. S. Blanche Dakin i s. Provincijalka Kaja Ljubas pridružile su se sestrama Milosrdnica-ma u Lužnici te započele duhovne vježbe. Voditelj je bio o. Antonio – Mario Čirko, Karmelićanin.

3. 11. 2014. U Osijeku je iznenada preminuo brat s. Marije Babić. Sahranjen je 7. 11. na groblju sv. Ane u Osijeku. Na ispraćaju je bilo 15-ak naših sestara. Nakon sahrane našu Provincijalnu kuću posjetili su fratri iz Strmca, fra. Kristijan i fra. Đovani.

15. 11. 2014. U Blaškovcu je održana duhovna ob-nova za mlade iz Velike Gorice. Bilo je prisutno 22 mladih.

Na provincijalnom kapitulu zaključeno je da se uključimo u već postojeće udruge sv. Vinka. Tako je s. Cecilija Firić zadužena da se ispred Provincije uključi u obitelj sv. Vinka i 15. studenog 2014. je sudjelovala na sastanku Vinkovske obitelji u Za-grebu kod sestara Milosrdnica u Frankopanskoj,

41

gdje je upoznata s djelovanjem te udruge i zadaci-ma i projektima koji su pred njom.

16. 11. 2014. S. Provincijalka Kaja Ljubas, s. Be-nita, s. Bogdana i s. Maksima hodočastile u Vu-kovar. Sestre su posjetile groblje, mjesto stradanja, ranjenike iz Vukovarske bolnice i bolnicu.

24. 11. 2014. U našim zajednicama započela su trodnevnice u čast naše Gospe Čudotvorne medaljice. Svaka zajednica je na svoj način i pre-ma svojim mogućnostima organizirala ovu trod-nevnicu u kojoj smo molile za nakane Družbe i cijele Crkve.

25. 11. 2014. Provincijalnu kuću u Osijeku pos-jetio je mons. biskup Antun Škvorčević i čestitao imendan sestri Provincijalki Kaji Ljubas. U krat-kom razgovoru zahvalio se za sve što naše sestre čine u Požeškoj biskupiji, a posebno u Požegi.

26. 11. 2014. U Zagrebu je održana svečana pro-mocija multimedijalnog projekta redovničke himne i video spota Hvala redovnika, uoči Go-dine posvećenoga života pod pokroviteljstvom HKVRPP. Završena je i trodnevnica u čast svetkovine BDM Čudotvorne medaljice, Družbinog blagdana.

27. 11. 2014. Družbin blagdan – Svetkovina BDM Čudotvorne medaljice. U Provincijalnoj kući u Osijeku, svečano je proslavljen blagdan u našoj kapelici. Sv. Misu predslavio je fra. Miljenko Vra-bec, kapucin u koncelebraciji s fra Ivicom Petan-jak, gvardijanom kapucinskog samostana u Osi-jeku, vlč. Pavom Vukovac, župnikom Uzvišenja sv. Križa u Retfali i vlč. Ivicom Martićem, župnikom sv. Josipa Radnika u Osijeku. Nakon sv. Mise pripremili smo skroman domjenak za sve vjernike i podijelili im čudotvorne medaljice. Naše slavlje uzveličale su i sestre Milosrdnice, sestre sv. Križa i sestre Naše Gospe.

28. 11. 2014. Našu zajednicu u Provincijalnoj kući u Osijeku posjetila su djeca iz župe sv. Filipa i Ja-kova iz Vukovara sa svojom vjeroučiteljicom. Ova djeca godišnje skupljaju novac za školovanje djece u Beninu. Na tome smo im zahvalili i ispričali nešto o povijesti naše Družbe i životu u samost-anu. A s. Adelin je uz bubanj otpjevala nekoliko pjesama. Djeca su posjetila i našu kapelicu te misi-jsku zajednicu. Sestra provincijalka Kaja Ljubas im je uz riječ zahvale uručila prigodne misijske darove.

30. 11. 2014. Početak Godine posvećenog života i Došaća. S. Provincijalka Kaja Ljubas, s. Slavica i s. Adelin su pozvane u župu sv. Josipa Radnika u Osijeku. Sudjelovale su na svim sv. Misama, predstavile našu Družbu i svjedočile o pozivu i posvećenom životu. A naša s. Ozana je s misi-jskom zajednicom Zrnca ljubavi prodavala misi-jske radove u našoj župi Uzvišenja sv. Križa u Ret-fali.

2. 12. 2014. Sestra Provincijalka Kaja Ljubas i s. Božana Grgić, provincijalna ekonoma, posjetile su Gunju te uručile župniku 27.370 kn dar za potrebne obitelji. U znaku zahvalnosti župnik Ivan Živić uručio im je zahvalnicu s adresama obitelji kojima će novac biti uručen. Sestre su se susrele s dvije obitelji od kojih su čule sve detalje o stra-hotama poplava koje su se u Gunji događale. Pre-dani novac je djelo svih naših zajednica koje su se od lipnja pa do prosinca uključivale u ovu našu akciju, pomoć poplavljenim područjima. U Gunji djeluju sestre Naše Gospe s kojima smo se također susreli. Bogu smo zahvalni i za ovaj mali iskorak koji smo u zajednicama učinili u ovoj godini.

7. prosinca 2014. Održano je slavlje otvaranja Godine posvećenog života za Požešku biskupiju. Glavno predavanje održao je fra Darko Tepert na temu: „Zahvalom i nadom ispunjeno življenje sadašnjosti – od II vatikanskog sabora do glavnih smjernica za obilježavanje Godine posvećenog života“. Nakon predavanja u crkvi sv. Lovre: Molit-va prigodom otvaranja Godine posvećenog života i mogućnost za ispovijed. Zatim je u katedrali slijedilo euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup. Cijeli program završen je domjenkom na koji su bili pozvani svi prisutni.

42

Piše: s. n. Ivančica FulirVeć sam pisala u Susretu o rađanju moga poziva da budem Marijina sestra. U vri-jeme postulata koji je za mene bio priprava za redovnički život up-oznala sam se s mnogo toga novoga, do sada meni nepoznatog. Ali na putu kojim sam pošla Gospodin me vodi i postulat je prvi korak na putu do moga cilja. Vrijeme je ispunjeno i moja početna formacija, a prva faza redovničkog odgoja, primicala se kraju. Trebalo je učiniti novi korak. U Osijeku sam obavila trodnevne duhovne vježbe koje mi je držao fra Krešo Borković kapucin i tako me pripravio za slijedeći korak u redovnički život. Uoči Male Gospe u samostanskoj kapeli Provinci-

jalne kuće započeo je moj novicijat. Provincijalna poglavarica s. Kaja predala mi je Konstitucije iz kojih ću kroz naredno vrijeme upoznavati duh i karizmu Družbe. Iako su svi dani novicijata posebni jer su put približavanja našoj nebeskoj Majci i Isusu četvrtak 11.12. 2014. je ipak bio još malo posebniji. Novici-jat je u suradnji s Virtogradom koji vode naše pri-jateljice a koje organiziraju radionice i podučavaju djecu malim vrlinama i pravim kršćanskim vri-jednostima te s djevojkama koje su kod nas bile na duhovnom susretu, posjetio KBC Rebro dječji odjel. Svaka molitva i susret s Bogom mora uroditi i konkretnim plodom, a kada se udruže snage s dobrim ljudima, rezultati uvijek budu ljepši, veći, jednostavno budu blagoslovljeni. Ljubav rađa ljubav. I tako smo s malenom djecom i njihovim mama i odgojiteljima pripremili za dječicu u bol-nici predstavu u kojoj su ih posjetili likovi Vrijed-nica posebnica, koja ih je podsjetila da je svako dijete vrijedno i posebno, Ljubica koja je govorila i pjevala o ljubavi i Hrabrić koji se djeci poseb-no svidio jer su zaključili da bi im on jako dobro došao, kako djeci tako i roditeljima koji su također došli pogledati što se to zbiva u igraonici i od kuda u inače tihom i pomalo otužnom okruženju igra, pjesma, pljesak i smijeh. Lijepo iznenađenje svi-ma u organizaciji je pripremila 7-godišnja Lea iz Virtograda koja je dok smo mi već spremali stvari jer je predstava završila otišla ponovno do djece i pitala ih dali im može još pričati o gospodinu Hrabriću. I tako je ta melena djevojčica kako je sama poslije kazala pomislila da djeci treba još malo Hrabrića…suvišno je spomenuti da su djeca odlično reagirala i u čas su se oko naše malene okupila djeca s pričom na koji im još način gos-

podin Hrabrić može pomoći, improvizirajući i osmišljavajući priču na licu mjesta. Naše druženje se produljilo na obostrano zadovoljstvo, djeci je barem nakratko vraćen osmijeh na lice, a ostavljeni su im pod-sjetnici u obliku darova na naš susret. Bože hvala

ti za današnji dan, hvala ti za sve divne ljude koji nas okružuju i čine ovaj svijet ljepšim i boljim mjestom za život.

IZ NOVICIJATA

U travanju su s. Madeleine i s. Marie – Reine Avade premještene iz Porto Novo u Parakou i rade u biskupijkoj bolnici.

16.07. 2014. Prve zavjete položile su; s. n. Agnes Megnigando i s. n. Rosette Zannou. Obnova za-vjeta : s. Chantale Houessou, s. Chantale Gnan-kadja – Thierry, s. Marthine Zanmenou.

U kolovozu su održane duhovne vježbe za djevo-jke u Afamey.

U rujnu je zajednica u Affaméy podijeljena na dvije zajednice; Afamey 1 i Affamey 2. Djeca su u zajednici Affamey 2 gdje je sagrađeno sirotište i nekoliko soba za sestre. U listopadu je s. Solange počela raditi u bolnici u Porto Novo.

27. 11. 2014. Obnova zavjeta : s. Justine seido Tikry, s. Ghislaine Adankon, s. Victorine Akodo, s. Yvette Kitigo, s. Marguerite Oussou, s. Annie Kpogba, s. Mireille Bokin, s. Marcelline G o -toechan, s. Gisele Audrey Tenagni,

28. 11. 2014. S. Solange preuzela službu predsto-jnice u zajednici Porto Novo. Zahvaljujemo s. Maristeli koja je uspješno završila devetogodišnji mandat.

Vijesti iz Benina

43

Tri cilja Godine posvećenog života:

Prvi je "sa zahvalnošću se spomenuti nedavne prošlosti", počevši od Drugoga vatikanskog sabora i, 50. obljetnice koncilskoga dekreta Perfectae caritatis o obnovi posvećenog života.

Drugi je cilj "s nadom prigrliti budućnost", sa sviješću da kriza kroz koju prolazi društvo i sama Crkva dotiče u punini i posvećeni život. Ta se kriza ne smije shvatiti "kao predsoblje smrti, nego kao kairos, prava prigoda za duboki rast, a s time i za nadu potaknutu sigurnošću da posvećeni život nikada neće moći nestati iz Crkve, jer ga je želio sam Isus kao neizostavan dio svoje Crkve".

Treći je cilj Godine posvećenog života "sa strašću živjeti sadašnjost", a to podrazumijeva zalju-bljenost, istinsko prijateljstvo, duboko zajedništvo. To je upravo ono što "čini lijepim život tolikih muškaraca i žena koji zavjetuju evanđeoske savjete i iz bližega slijede Krista u tom životnom staležu".