veznik - rojcnetrojcnet.pula.org/wp-content/uploads/2020/07/veznik-6... · 2020. 7. 2. · veznik...

VeznikZIMA 2013. • godInA III • broj 6

KRONIKA GRAÐANSKE BORBE ZA MUZIL str.5

GSR: Misli globalno, jedi lokalno! str.4

10. ANTIFA FEST str.18-19 Od Hrvata do prekarijata, ili: Što dalje? str.22-23

Osvrt na novi album FOB-a str.24

L J U D I I Z R O J C A

Što jeVeznik

bez brkova?str. 12-13

Ne morate se truditi biti moderni. Na žalost to je jedina stvar koju, šta god učinili, ne možete izbjeći.Salvador Dali

Veznik • ljudi iz rojca ZIMA 2013. • godInA III • broj 602 Veznik • ljudi iz rojcaZIMA 2013. • godInA III • broj 6 03

IMPrESSUMGODINA:IIIBROJ: 6STUDENI 2013.

IZDAVAČ: Savez udruga RojcaGajeva 3, 52100 Pulae-mail: [email protected]

NOVINARSKI TIM:Marino Jurcan, Rudija Pavličević, Tanja Tomić, Lorna Zimolo, Vlasta Vujačić, Sven Cvek, Mia Levak, Dunja Lendić

UREDNIČKI TIM:Rudija Pavličević, Marino Jurcan

UREDNIK: Marino Jurcan

FOTOGRAFIJA:arhiva udruga iz Rojcaarhiva udruge MetamedijIgor ZenzerovićDavor Vuković

DIZAJN I PRIJELOM: Vjeran Juhas

NAKLADA: 1000

Mišljenja izražena u ovoj publikaciji sumišljenja autora i ne izražavaju nužnostajalište izdavača i donatora.Zahvaljujemo svim volonterima, surad-nicima, prijateljima i podupirateljjima.

Projekt Veznik nastao je iz suradnjeudruge Metamedij i Saveza udrugaRojca.

rIjEČurEdNiKaPoštovane čitateljice i čitatelji,pred vama je šesti broj Veznika. U njemu možete pročitati sve o aktivnostima SUR-a, planovima za Dnevni boravak, manifestacijama održanima u DC-u Rojc te zanimljivim i vrijednim udrugama i pojedincima.

Što se tiče onih tzv. ozbiljnijih tema u ovom broju govorimo o obrađe-

nim aktivnostima građana vezanim uz raspravu o budućnosti Muzila u čemu se na neki način pokazala nezrelost društva u kojem živimo te nedostatak kulture dijaloga. Potom su tu raznora-

zne javne politike, kao što je politika za mlade, kombinirane socijalne politike i kulturne politike, budući je grad Pula dobio svoju prvu kulturnu strategiju.

U ovom se broju također pitamo je li civilno društvo ušlo u fazu u kojoj se uslijed vlastite profesionalizacije, bi-rokratizacije i europeizacije suočava s elitizmom u vlasitim redovima, ali i gubljenjem kontakta s građanima i ko-risnicima, postajući samom sebi svrha.Kao i u prethodnom, i u ovom broju do-nosimo vam glazbene i filmske teme te poneki recept da se malo udebljate tije-kom zime.

I za kraj, iako se nećemo sretati na ovoj stranici, vidimo se uživo na nekom do-gađaju, sportskoj manifestaciji, koncer-tu i sl. Budite zdravi, kreativni, veseli, uporni i što je najvažnije - svoji.

Točka susreta, mjesto razmjene ideja i jačanja komunikacije

DNEVNI BORAVAK DC-A ROJC:

U proteklih godinu dana kroz zajednič-ki prostor Dnevnog boravka prošlo je

i ondje boravilo više od dvadeset udruga i građanskih inicijativa iz DC-a Rojc, ali i dru-gih pulskih organizacija koje svoj prostor nemaju ili ga imaju u nekim drugim dijelo-vima grada. Za dodjelu prostora određenoj organizaciji postoji procedura koja podra-zumijeva slanje zahtjev za korištenje Dnev-nog boravka koordinatorici Saveza udruga Rojca (SUR) na službenu e-mail adresu Saveza [email protected]. Potom se, ukoliko je termin slobodan, događanje upisuje u kalendar događanja i kalendar rezervacija Dnevnog boravka na web stranici rojcnet.pula.org., a udruga dobiva i pismeno odo-brenje s kojim na dan korištenja podiže ključeve prostora na porti zgrade. Budu-ći da je ovo zajednički prostor koji je SUR dobio na upravljanje od Grada Pule i koji je besplatan, korisnik ga je, nakon održavanja programa i aktivnosti, dužan vratiti u či-stom i urednom stanju.

Iako sam naziv prostora podrazumijeva mje-sto koje je uvijek otvoreno i dostupno cijeloj “obitelji”, nažalost, vrata Dnevnog boravka za sada nisu svakodnevno otvorena. Progra-mi se odvijaju prema zaprimljenim zahtjevi-ma udruga, što je najčešće tek nekoliko dana u tjednu. Da bismo doznali što SUR planira i želi postići u Dnevnom boravku, o plano-vima za bližu budućnost, odnosno za iduću 2014. godinu razgovarali smo s predsjedni-com SUR-a Irenom Burbom.

Ono što se značajno dogodilo s devede-setima, nisu samo samostalnost hrvat-

ske države, promjena sistemske paradigme/trajnožareća tranzicija iz socijalizma u divlji kapitalizam, prljav ratni obračun i sve njego-ve posljedice koje osjećamo još i danas, nego se dogodilo i nešto što je oslobodilo državno upravljanje poprilične količine društvene odgovornosti ili nešto što se stvorilo upravo zbog toga što vlast nije htjela servisirati – a to je organizirani aktivizam i stvaranje novog civilnog društva s građanima kao budućim punopravnim sudionicima u donošenju odlu-ka u vlasti. Možemo reći da je razloga za gra-đanski aktivizam bilo mnogo, bilo kod mladih ili ugroženih društvenih skupina. U devede-setima je taj proces započet vrlo stidljivo, s udrugama kao što su Antiratna kampanja, Amnesty International, Zelena akcija, Prigo-vor savjest..., da bi se u dvijetisućitima scena nevladinih organizacija uskoro rascvjetala, kako bi se reklo, u tisuću boja.

Danas, primjerice, samo u Društvenom cen-tru Rojc, na jednom mjestu, djeluje oko 110 udruga, društava i čega sve ne. Skupnim ime-neom možemo ih nazvati samoorganiziranim udruženjima građana koja ne teže stvaranju profita. Udruge koje već postoje godinama nastale su entuzijazmom članova koji su svo-jim sredstvima uredili derutne prostore u Rojcu i neke od njih financiraju svoje projek-te sredstvima Grada Pule, Istarske županije i Ministarstva kulture. Vježbajući godinama svoje administracijske i birokratske sposob-nosti, nekolicina njih uspijeva zapošljavati

Što se tiče uređenja, Irena ističe da je dosta već učinjeno, ali i da postoje brojni planovi za nastavak opremanja ovog zajedničkog prostora u DC-u Rojc.

- U Dnevnom boravku za sada su osigura-ni osnovni uvjeti za održavanje radionica, predavanja, okruglih stolova izložbi i sl. Sa-nirani su zidovi, podovi i prozori te postav-ljena oprema, kao što je projektor, kompju-tor, razglas i vodilice za slike i fotografije, dok će do kraja ovog mjeseca biti osigurano i grijanje montiranjem klime. Iako Dnevni boravak ima svoju svrhu, SUR želi ovaj, za sada bijel i pomalo prazan prostor, prena-mijeniti u jedan topao i ugodan ambijent. Želimo kreirati atraktivan i ekološki pri-hvatljiv prostor za korisnike i susjede DC-a Rojc. Dnevni boravak će postati točka su-sreta, mjesto razmjene ideja i jačanja ko-munikacije. Cilj nam je također u što većoj mjeri opremiti interijer Dnevnog boravka prema principu RE-USE metode. Uz pomoć donacija lokalne zajednice želimo prikupiti stolove, fotelje, knjige, časopise i slikovnice za buduću biblioteku/čitaonicu, potom ra-zne društvene igre, CD-ove i gramofonske ploče, ali i uporabne predmete, kao što su čaše, šalice, podmetači, jastuci, vješalice za garderobu, stolne lampe, gramofoni, muzič-ke linije i slično. Osim toga, uredit ćemo i dio unutrašnjeg dvorišta koji bi na taj način postao još jedan prostor za ugodna druže-nja. Naime, bila bi to terasa s urbanim zele-nilom, primjerice, zelenom fasadom, a u su-

radnji sa Školom primijenjenih umjetnosti i dizajna upotpunjena namještajem od reci-kliranih materijala. Ovim prostorom želimo povećati kvalitetu življenja korisnika DC-a Rojc, ali i pridonijeti pozitivnom osjećaju pripadnosti centra široj lokalnoj zajednici, rekla nam je Irena.

Prema planu, Dnevni boravak će u 2014. godini otvoriti svoja vrata svakodnevno u popodnevnim i večernjim satima, odnosno u terminima kada se u DC-u Rojc okuplja

najveći broj ljudi. Prema riječima Irene Burbe, SUR se nada da će u 2014. godini uz pomoć volontera ili jedne osobe zaposlene na pola radnog vremena započeti s radom i info punkt u Dnevnom boravku, što ovisi i o financijskim sredstvima koja će biti osigu-rana iz brojnih projekta SUR-a apliciranih na razne natječaje.

Napisala: Mia Levak

Kriza aktivističke scene!?nekoliko stalnih radnika ili povremeno plaća-ti suradnike na projektima.

Većina stalno zaposlenih u udrugama žali se upravo na činjenicu da zbog preoptereće-nosti birokracijom ne stižu djelovati aktivi-stički onoliko koliko bi željeli, primjerice, za vrijeme sarajev-skih demonstracija za matični broj jako je mali broj političkih aktivista iz Hrvatske podržao akciju, osim simbolički, jer su u isto vrijeme istjecali rokovi za natječaje i izvještaje. Za neke se upravljanje udrugom pretvorilo u samozapo-šljavanje i kopipejstanje prijašnjih natječaj-nih prijedloga te fingiranje participacije šire javnosti. Ali loše strane aktivističke scene ne staju samo s birokracijskim zamorom, s dru-ge strane stoji stereotipna predodžba o poli-tičkim i društvenim aktivistima i aktivistica-ma, o čemu portal Voxfeminae.net prenosi u članku o istraživanju Sveučilišta u Torontu. Sudionici istraživanju pokazali su veoma ne-gativno stereotipiziranje aktivista, primjeri-ce, feministica kao “mrziteljica muškaraca” i ekologa kao “hipija”. Jedan od zaključaka istraživanja je da zbog svakodnevnosti takvih stereotipa javnost reducira volju za prihvaća-njem ponašanja koje promoviraju aktivisti i

stvara otpor prema (aktivističkom) uvođenju društvenih promjena, kao da nije dovoljna već postojeća građanska apatija kao negativ-na društvena pojava.

Nedavno je Nora Ver-de, lezbijska spisatelji-ca, u intervju za portal Halter.org navela i još neke zamke postoje-ćih aktivističkih gru-pacija: - Mislim da u ovom pokretu ima i karijeri-sta, ali i iskrenih akti-vista, stoga mi smeta kad ga se idealizira. Na aktivističkoj sceni, baš kao i u mainstrea-mu, ima zavisti, zlobe,

izrabljivanja, lobiranja, pohlepe. U kulturnom je podzemlju trenutno moderno biti lezbijka, anarhistkinja i antifašistkinja.

Problematično je i samo financiranje udruga. U očima sustava svaka bi udruga s dobrim projektom i programom trebala imati jed-nake šanse, ali na terenu se često lobira za interesno povezane udruge koje bi zbog pre-mreženosti trebale biti oprezne zbog sukoba interesa, dok u sferi nezavisne kulture vlada centralizam. Pojedini projekti važni za regio-nalna područja bez sredstava Ministarstva ne uspjevaju od lokalnih foundera namaći sred-stva, jer lokalno financiranje ide po principu svima po malo. U Istri je još opasnije i financi-

ranje udruga iz sfere nezavisne kulture zbog toga što donose profit državi, čime je impuls za djelovanjem otupljen prioritetom zarade ili, kako se to naglašava, “promocijom identi-teta” (čitaj turizma).

Ono što slijedi, usporedo s logikom stezanja remena koja se nastavlja, je državno pooštra-vanje zakona o praćenju financiranja udruga. Knjigovođama udruga poslan je Nacrt prijed-loga novog Zakona o računovodstvu neprofit-nih organizacija na koji je GONG uložio prigo-vore, a ono što se može očekivati od njega, je još gora birokracija. Udruge su zamoljene da ne prosljeđuju Nacrt u javnosti dok radna sku-pina ne završi s radom na njemu.Danas je lako otvoriti i registrirati udrugu. Ono što se nameće kao pitanje je kako smisao pokretanja udruge povezati s kritički promi-šljanjem uvjeta u kojima ona djeluje, u društvu koje je iz tranzije prešlo u dugotrajno stanje krize, uvjetno rečeno, time i u krizu aktivizma.

Treba nadodati i da nisu sve udruge civilnog društva aktivističke, one koje su aktivne poli-tičkim djelovanjem i koje okupljaju aktiviste/ce te ih educiraju, bave se direktnim proble-mima i ljudima kojima je potrebna pomoć. Pravo na grad, Zelena akcija i Centar za mi-rovne studije koje rade veće akcije u Hrvat-skoj služe kao mobilizacijski pokretači razli-čitih građanskih inicijativa, kao što je “Srđ je naš” i kao takvi su primjer konstantne borbe ispravljanja odluka vlasti.

Napisala: Tatjana Tomić

Danas, primjerice, samo u Društvenom centru Rojc, na jednom mjestu, djeluje oko 110 udruga, društava i čega sve ne. Skupnim imeneom možemo ih nazvati samoorganiziranim udruženjima građana koja ne teže stvaranju profita.

Od bijega iz rodneNigerije do Centra za mirovne studijeu Hrvatskoj Nigerijac Prince Wale Soniyiki više od godinu dana živi u Zagrebu gdje volontira u Centru za mirovne studije. Kako je došao u Hrvatsku i kako ona izgleda u očima jednog Nigerijca, koji se veoma dobro služi hrvatskim jezikom, ispričao nam je prilikom osposobljavanja na temu “EU politike za mlade” održanom u Puli od 02. do 06. rujna 2013. godine u organizaciji Agencije za mobilnost i programe EU-a.

Na televiziji možemo vidjeti samo djelić onoga što se događa u nemirnoj Africi.

Pobjegao sam 2010. godine od krvavih me-đuvjerskih pokolja tijekom kojih sam izgubio dvojicu braće. Nakon tih događaja, nisam mo-gao više tamo živjeti, rekao nam je na početku našeg razgovora Prince Wale Soniyiki.

Naime, nigerijske granice određene su dogo-vorima europskih država u 19. stoljeću i ne podudaraju se s etničkim, vjerskim ili jezič-nim podjelama. Dakle, Nigerija je među etnič-ki najšarolikijim zemljama svijeta s oko 250 različitih naroda. Nigerija ima više od 155 mi-

lijuna stanovnika različitih religijskih opre-djeljenja, što često uzrokuje brojne vjerske sukobe. Religijska raspodjela stanovništva je veoma složena. Najbrojnije vjerske zajednice u zemlji su muslimani (50%) i kršćani(48%). U posljednjih nekoliko go-dina vjerske razlike nalaze se u prvom planu, posebice na sjeveru zemlje, gdje je u nekim federalnim jedinica-ma u cijelosti ili djelomično uveden islamski šerijatski zakon.

- Budući da sam odlučio ostati živ pod svaku cije-nu, uz pomoć katoličkih organizacija dospio sam do Libije, gdje sam pronašao brod kojim sam trebao stići u Italiju. Međutim, kapetan je, bježeći od policije, okre-nuo brod, pa su izbjeglice završile u Hrvatskoj, ispri-čao nam je Prince, dodavši da je, nakon što ga je u Spli-tu zaustavila policija, po-slan u Centar za tražitelje azila u Kutini.

Iako se u Hrvatskoj susreo s diskriminacijom, danas ipak sa sigurnošću tvrdi da

je to njegova domovina.

- Ljudi u Hrvatskoj su vrlo ljubazni. Prihvatili su me kao svog. Istina je da sam imao proble-ma s diskriminacijom, ali moram naglasiti, da u Hrvatskoj takvi ljudi predstavljaju manjinu, rekao nam je Prince.

Kako se snašao u Hrvatskoj govori i činjenica da danas volontira u Centru za mirovne stu-dije, gdje radi s mladim ljudima iz Hrvatske, ali i imigrantima koji ne znaju hrvatski jezik, pomažući im s dokumentacijom i papirologi-jom.

- Doista sam sretan što u Hrvatskoj postoje mladi ljudi koji žele pomoći imigrantima. Dok sam bio u azilu, susreo sam ih 300-tinjak koji su nam pomagali i koji su nas prihvatili, ispri-čao nam je Prince i dodao da često na raznim seminarima i radionicama priča o radu s mla-dima i u Africi i u Hrvatskoj, jer uvijek želi po-dijeliti, ali i steći neka nova iskustva i znanja.

Prince je brodom stigao iz Libije, greškom kapetana

U 2014. Dnevni bi mogao svakodnevno otvoriti svoja vrata građanima


U trenutku kad šesti broj Veznika budete dr-žali u ruci, pokazat će se da je mjesec studeni 2013. godine bio izrazito značajan za gra-đansku borbu u pritisku odozdo na pulske vladajuće strukture u slučaju Muzil. Budući da navodno živimo u sustavu participativne demokracije, građanske inicijative ne bi tre-bale biti besmisleni pokušaji vježbanja te iste demokracije, nego mjesta potvrde da građani imaju pravo utjecaja na političke odluke, čije će posljedice osjećati ne samo oni, nego i idu-će generacije. Naš lokalni slučaj s Muzilom, ne tako usamljen u hrvatskoj tranzicijskoj sprezi kapitala, politike i manipulacije javnim mije-njem, ponovno je tako postao primjer borbe u kojoj se popriličan broj građana nije pre-pustio apatiji i rezignaciji te je pokrenuo još jednu staro-novu inicijativu, od mnogih koje će, nadamo se, uslijediti.

Kao jedna od najvažnijih karakteristika sa-moorganizacije građana okupljenih oko Građanske incijative - Volim Pulu - Za Muzil je prijašnje višegodišnje iskustvo u borbi za otvaranje i korištenje bivših vojnih zona, uključujući Muzil. Terminologiju “otvoranja Muzila za građane” ubrzo je preuzeo/koop-tirao IDS.

29. 10. 2013., četvrtakIskustvo aktivizma u Incijativi kao mreži po-jedinaca stvorenoj s namjerom upoznavanja Muzila (njegova otvaranja i javnog korištenja te raspravljanja o njegovoj budućnosti), do-prinijelo je brzom reagiranju kada je 29. listo-pada otvorena javna rasprava o prijedlozima izmjena i dopuna PPU grada Pule i izmjena i dopuna GUP grada Pule, uključujući i Muzil. Na mrežnim stanicama pulske gradske upra-ve osvanula je studija valorizacije krajobra-znog prostora Muzil, prostorno programska studija Muzil 3LHD studija, kao i videopro-jekcija prostorno programske studije Parka Muzil. Najveće primjedbe Inicijative su da ovako konstruiran prostorni plan služi plani-ranom koncesionarenju, privatizaciji i predaji u ruke jednog investitora na više od pola sto-ljeća, dok su javni sadržaji predviđeni planom alibi za još turističkih sadržaja. Prema autoru ekološke studije Muzila Lidu Sošiću, koji je radio studiju i za Srđ, planirana lokacija za golf procijenjena je bezvrijednom, što snažno opovrgava Ira Maslovar, biologinja, koja je na istoj lokaciji zabilježila petnaestak raritenih i zaštićenih vrsta biljaka.

30. 10. 2013., petakVeć od 30. listopada, od sastanka građana u Zadruzi Praksa, počinje samoorganizacija građana u Inicijativi - Volim Pulu. Cilj inicija-tive je aktivno sudjelovanje u javnoj raspravi o promjeni urbanističkih planova i prenamjeni prostornog plana, stručno tumačenje prijedlo-ga urbanističke studije, dakle, informiranje građana, zahtijevanje uključivanja u raspravu i stopiranje daljnje izolacije Muzila kao bivše vojne zone u ekskluzivitet turističkog resorta. U tom smjeru organizirane su radne grupe koje su međusobno podijelile poslove informi-ranja građana na štandovima postavljenima na Gradskoj tržnici Pula, medijsko informira-nje i odnose s javnošću te radna grupa za pri-premu izlaganja na javnoj raspravi. Prvi potez je organizacija novinarske konferencija u Za-druzi Praksa 3. studenog, kada se javnost in-

Za Muzil - jedna od većih građanskih akcija u Istri

Misli globalno,jedi lokalno!Za one koji još uvijek ne znaju, grupe solidarne razmjene čine skupine ljudi koje zajedno kupuju i razmjenjuju određene proizvode i usluge. U većini slučajeva, kada su u pitanju svjetske i europske grupe solidarne razmjene, radi se o organski i ekološki uzgojenoj hrani.

Od ljeta 2012. godine ovakva grupa djeluje i u našem susjedstvu, našoj lokalnoj zajed-

nici. Male proizvođače podržavaju potrošači, a oni im zauzvrat nude kvalitetu, izvornost i “zdravlje u košarici”. Ključna ideja nije samo međusobna podrška, već i uzajamno upozna-vanje iz kojeg neizostavno proizlazi dugoročno povjerenje. Solidarnost u kontekstu ove pulske grupe znači izabrati drukčiji model razvoja, iz-građen odozdo, budući da je kupnja uvijek po-litički čin. Zašto onda ne bismo odabrali upra-vo onaj ekološki proizvod i malog proizvođača iz uže lokalne zajednice i time svakodnevno odabirali ne samo kvalitetu, već i društvenu promjenu kroz idealno načelo globalnog raz-mišljanja i lokalnog djelovanja? Kvaliteta je u ovom slučaju i više nego zajamčena. Povjerava se i provjerava, a od osnutka Grupe solidarne razmjene Pula - uvelike je i dostupnija.

Činjenica je da sve više ljudi ima potrebu i želju da zdravo živi te se zdravo hrani. O tome svje-doči i vrlo nagli porast članova Grupe - u više od godinu dana, broj članova se utrostručio. Detalje o ciljevima grupe, dinamici djelovanja i načinu pristupa istoj, razgovarali smo s Dani-jelom Gašpar, uzgajivačicom organske hrane, i Inom Delić, predavačicom. Obje su aktivne čla-nice i administrativne tajnice Grupe solidarne razmjene (GSR) Pula te članice udruge Istarski eko proizvod.

Recite nam nešto o ideji i temeljima osniva-nja grupa solidarne razmjene?

Ina: Prve grupe solidarne razmjene pokrenu-te su nakon Drugog svjetskog rata u Japanu. Nakon ratnih previranja, Amerikanci su on-dje pokušali nametnuti način poljoprivredne proizvodnje koji je i danas karakterističan za SAD. To Japancima nije odgovaralo, zbog ne-dostatke obradivih površina i rascjepkanosti njihovog gospodarstva na veći broj manjih poljoprivrednih zemljišta od oko jednog ili jednog i po hektara. Amerikanci su im također pokušali nametnuti i korištenje kemijskih tva-ri te različitih štetnih pesticida i herbicida, što se razlikovalo s japanskom kulturom življenja. U isto vrijeme dogodila se i nesreća u jednoj od tvornica pesticida te su u vode ispuštene ogro-mne količine žive, što nije, naravno, prošlo bez posljedica. Veliko broj stanovnika počeo je pa-titi od različitih neuroloških i degenerativnih poremećaja. Upravo je ta tragedija potaknula japanske žene da uzmu stvar u svoje ruke. Kontaktirale se male poljoprivredne proizvo-đače u bližoj zajednici i odlučile prehrambene proizvode kupovati isključivo od njih. Tada još nisu postojale tržnice, već se odlazilo na farme i poljoprivredna zemljišta, upoznavalo se s po-ljoprivrednicima, načinima njihova rada i od-nosa prema zaposlenicima. Ideja se iz Japana proširila upravo na SAD. Posjetioci zemlje ovu su ideju prenijeli u New York, a potom i u Eu-ropu u kojoj danas, možemo reći, djeluju najja-če grupe solidarne razmjene. Danas u cijelom svijetu ima više od 5 tisuća GSR-ova. Budući da je ovaj podatak star više od godinu dana te da se grupe sve češće osnivaju, zasigurno ih ima barem sedam tisuća. Grupe i društva, posebice u posljednje vrijeme, rastu velikom brzinom.

Kakvo je stanje u Hrvatskoj? Koliko sličnih grupa djeluje i možete li nam nešto više reći o njihovim počecima i razvoju?

Danijela: U Hrvatskoj je sve započelo s pro-jektom “Fine niti lokalnog razvoja”. Prva grupa osnovana je na području Zagreba, gdje ih da-

nas djeluje četiri. Prvi sastanak grupe u Puli održan je u kolovozu 2012. godine. Počeci su, naravno, uvijek vezani uz suradnju, pa se tako i ovaj put radilo o suradnji nekolicine hr-vatskih udruga, među kojima je bila i udruga Istarski eko proizvod. Pokretač ideje na po-dručju Pule je Aleksandar Medić koji je održao prvo predavanje za otprilike tridesetak ljudi. Od tada se grupa samo širila. Drago nam je bilo vidjeti da ljude uistinu zanima kako doći do organske hrane. Početne muke postojale su uglavnom zbog nedoumica oko toga hoćemo li ili nećemo sudjelovanje u grupi ograničiti čla-narinom te oko pronalaska prostora u kojem bi se redovito mogli nalaziti, posebice zato što se nakon vrlo kratkog vremena, grupa toliko proširila da smo se morali podijeliti u dvije podgrupe. Trenutno brojimo oko 170 obitelji, a u našoj su okolici još i GSR Poreč s osamde-setak obitelji te GSR Rijeka s uistinu velikim brojem članova - petstotinjak obitelji, što je možda čak i preveliki broj za jednu grupu. U Puli trenutno ne primamo nove članove zbog trajanja zimske sezone. Ipak, svakako poziva-mo zainteresirane da nam se jave da bismo ih upoznali s detaljima i primili u naše društvo s početkom proljeća.

Na koji način ovakve grupe građana funk-cioniraju u inozemstvu?

Ina: Što se tiče funkcioniranja, mi smo preu-zeli njihov način, dok se razlikujemo po nazi-vu. Grupa solidarne razmjene u svoj je naziv uvrstila riječ “solidarnost” da bi istaknula soli-darne odnose između potrošača i proizvođača koje svojim radom nastojimo postići. Ako se želimo više informirati o inozemnim grupa-ma, moramo ih tražiti pod drugačijim imeni-ma i nazivima. Za englesko govorno područje naziv je Community supported agriculture (CSA), dok recimo u Italiji grupe nose nazive poput naših grupa - Gruppi di acquisto solida-re (GAS). U Francuskoj su grupe fenomenalno organizirane, a njihovi GSR-ovi nalaze se svi pod jednom krovnom organizacijom koja se zove Association pour le maintien d’une agri-culture paysanne (AMAP). Francuska je pre-ma principima funkcioniranja najbolji primjer odlične suradnje GSR-ova i vlasti koja od koje uistinu imaju veliku potporu. Upravo se i mi nadamo da će tako jednog dana biti i kod nas. Dobre primjere uvijek treba slijediti, pa tako i mi iz Hrvatske surađujemo upravo s talijan-skim i francuskim grupama. Protekle godine posjetili smo grupu u Toscani, a bili smo i dva-put u Francuskoj, točnije u pokrajini Léon te u Parizu.

U uskoj vezi s grupama solidarne razmjene je i Forum za prehrambeni suverenitet. Pojam pre-hrambeni suverenitet označava pravo svakog naroda da sam utvrdi vlastiti sustav prehrane bez ugrožavanja drugih ljudi i okoliša te da očuva osnovne resurse za preživljavanje čovje-čanstva - plodno tlo, čistu vodu i zrak, narodnu baštinu poljoprivrednih kultura, pasmine stoke i tradicijska znanja. Posljednji naš takav forum održan je u Velikoj Gorici krajem listopada. Imali smo priliku posjetiti i jedan takav forum u Milanu koji je okupio šezdesetak ljudi sa svih strana svijeta - bio je to šarolik miks kultura. Na takvim se događajima dogovaraju mjere i strategije koje daju prednost upravo lokalnom

RAZMIŠLJANJA I NAČIN RADA GRUPE SOLIDARNE RAZMJENE PULA: KRONIKA GRAÐANSKE BORBE I PRITISKA ODOZDO ZA MUZIL

uzgoju i ekološkoj poljoprivredi.

Kod nas je, za razliku od primjera iz uhoda-nih europskih zemalja, sve još uvijek u nekom neformalnom okviru. Postoji snažna želja građana za promjenom, zdravom prehranom, a mnogi uistinu razmišljaju šire od svakod-nevnih navika. Naši članovi smatraju, kao i mi, da je svaka kupnja zapravo politički čin. Kada nam se čileansko vino u istoj trgovini nudi po jednakoj cijeni kao i naše, primjerice, domaće istarsko, možemo uvidjeti nedostatak logike. Uvozni proizvodi povlače i pitanje zagađenja, jer prevesti vino iz Čilea do Hrvatske podra-zumijeva i troškove prijevoza, kao i potrošnju energenata. Dakle, možemo govoriti i o eko-loškom utjecaju na našu okolinu. Usmjerava-njem krajnjih korisnika da kupuju od lokalnih poljoprivrednika, ne samo da utječemo na nji-hov trenutno nezavidan položaj na tržištu, već pomažemo i sami sebi odabirom kvalitetnijih, prirodnijih i zdravijih proizvoda. Zakoni u RH, nažalost, uglavnom pogoduju velikim trgovač-kim lancima, kao što je Konzum, i sustavno uništavaju male proizvođače. Nebrojeno puta bili smo svjedoci afera vezanih uz hranu koje su ponekad završavale čak i tragičnim, smrt-nim ishodima.

Jesu li grupe solidarne razmjene na po-dručju Hrvatske dovoljno jake da bi se suprotstavile nadnacionalnom sistemu konvencionalne proizvodnje, GMO proi-zvodima i jeftinijoj uvoznoj hrani? Je li re-alno u budućnosti očekivati takav razvoj događaja?

Ina: Smatram da, za sada, grupe u Hrvatskoj nisu još dovoljno jake da bi se borile protiv ve-likih kompanija koje trguju konvencionalnim proizvodima, ali zasigurno osvješćuju veliki broj pojedinca. Osoba koja raspolaže informa-cija s obje strane, lakše će donijeti odluke koje smatra ispravnima. U jednom trenutku svi mi preuzimamo odgovornost za sebe i, uvjetno rečeno, posljedice svoje kupovine, bilo preko hrane koju jedemo ili odjeće koju nosimo. Što se veći broj ljudi bude priključivao GSR-ovima, tako će i njihov utjecaj biti veći te će moći i od predstavnike vlasti tražiti da čuju njihov glas.

Solidarna razmjena čini se kao idealan princip alternative suvremenog ekonom-skog sistema. Postoji li, prema vašem mi-šljenju, mogućnost da grupe solidarne raz-mjene, pa i ova pulska, prošire razmjenu na druge proizvode i usluge?

Danijela: Pulski GSR, kao i većina hrvatskih GSR-ova, u svojoj ponudi, uz prehrambene, ima i druge proizvode poput, primjerice, kozmetike. Takvih proizvoda trenutno nema puno, što nam zapravo osigurava širok raspon mogućnosti. Slične grupe u inozemstvu pove-zane su, primjerice, s fair-trade organizacija-ma od koji dobavljaju odjeću, obuću, sredstva za čišćenje... Budući da u Hrvatskoj trenutno vlada kriza, vjerujem da bi takvi ponuđači u Hrvatskoj, pa i u Puli, naišli na dobar odaziv kod krajnjih korisnika. Mi kao grupa potaknu-li smo nešto slično izradom tablice znanja i vještina naših članova, gdje smo svi ponudili nešto što bi nekom drugom moglo biti korisno - čuvanje djece, radovi po kući, instrukcije, sa-vjetovanja... Na taj se način želi ohrabriti ljude da još više doprinesu ideji solidarnosti, a služi i kao dobar način za bolje povezivanje grupa.

Napisala: Mia Levak

Od ljeta 2012. godine GSR djeluje i u našem susjedstvu, našoj lokalnoj zajednici. Male proizvođače podržavaju potrošači, a oni im zauzvrat nude kvalitetu, izvornost i “zdravlje u košarici”.

formira u kratkim crtama da se na Muzilu dvi-je trećine ukupne površine Muzila namijenjuje turizmu, a da planiranih javnih sadržaja ima tek 7 posto te da su i oni turistički. Naglašava se da je rok za javnu raspravu od 29. 10. do 13. 11. određen zakonom kao minimalan te da se time onemogućuje kvalitetna javna rasprava.

Za predstavljanje studije Parka Muzil u grad-skoj vijećnici 6. studenog osmišljeno je šest zahtjeva od kojih su, ukratko, potreba mješo-vitog i postepenog planiranja i urbanističkog rasta Muzila u skladu s potrebama građana, pitanje privatizacije i ekskluzivnosti turi-stičkog resorta, zaštita bioraznolikosti flore i faune Muzila zbog nevaljane valorizacije krajolika, traženje transparentnosti procedu-re izmjene GUP-a i, najbitnije, zbog čega do javne rasprave nije došlo ranije i zašto u nju nisu prije uključeni glasovi građana. Za zavr-šetak javne rasprave, 13. studenog, planirana je službena i organizirana predaja primjedbi građana na postojeću prostorno-plansku do-kumentaciju.

6. 11. 2013., srijeda U srijedu, 6. studenog javna rasprava je od-gođena zbog izneneđujuće velikog broja za-interesiranih građana koji nisu stali u prostor gradske Vijećnice. Pročelnik uprave za pro-storno uređenje Giordano Škuflić, odmah na-kon odgode rasprave, odlazi na dogovor kod gradonačelnika Borisa Miletića.

7. 11. 2013. , četvrtakIncijativa organizira u prostorijama pulskog Mjesnog odbora Nova Veruda razgovor s građa-nima u kojima ukazuje na važnost sudjelovanja u javnoj raspravi o Muzilu. Skupljaju se potpisi za podršku Incijativi, podršku šalju i Društvo arhitekata Istre i Sindikat Istre i Kvarnera.

10. 11. 2013., nedjelja Najvećoj zamjerki građana da je izolirani Mu-zil nemoguće posjetiti bez prethodne najave Ministarstvu obrane te da ga je zbog toga nemoguće osjetiti javnim dobrom, vlasti su doskočile najavivši u nedjelju, 10. 11., tri ture autobusa za zainteresirane građane. Ovoj “šetnji” Muzilom odazvalo se gotovo tisuću

građana Pule s kojima je tom prilikom raz-govarao pročelnik Giordano Škuflić. Njegove riječi objavljene su i u Glasu Istre: - Grad želi provesti prostorno plansku doku-mentaciju koja će omogućiti kroz određeni period investiranje u uređenje Muzila od ko-jeg će svi imati koristi. Prema planu, maksi-malno će se voditi računa o zaštiti građevina i okoliša, omogućit ćemo da građani budu prisutnu na ovom području, ali i da se ovdje zapošljavaju na različitim radnim mjestima, čime će se zadovoljiti i ekonomsko-gospo-darski segment obzirom na činjenicu da je trenutno u Puli 3.700 nezaposlenih”. Glas Istre ipak ne prenosi Škuflićevu usporedbu koncesije Muzila i kolonizacije Hong Konga u kojem, prema njegovim riječima: “nijedan Kinez nije izumro”.

11. 11. 2013., ponedjeljakZa 11. 11. Incijativa najavljuje javnu tribinu u Domu hrvatskih branitelja na koju kao pred-stavnici Grad dolaze gradonačelnik B. Miletić, pročelnik G. Škuflić i predsjednik vijeća R. Cvek te županijski pročelnik za održivi razvoj

J. Zidarić i predsjednica Zavoda za prostorno uređenje Ingrid Paljar. Ispred inicijative Vo-lim Pulu govore arhitekti Emil Jurcan i Vje-koslav Gašparović, redatelj i animator Draško Ivezić, predsjednica Zelene Istre Dušica Ra-dojčić, sociolog Željko Marković i Ira Maslo-var, biologinja.U prepunoj središnjoj dvorani Doma hrvat-skih branitelja jedva je stalo dvjestotinjak lju-di od kojih su neki i stajali da bi konačno čuli konfrontirane argumente predstavnika vlasti i građanske inicijative. Politički govor kojim su se iskazali gradski političari varirao je od Miletićeva korektnog dodvoravanja do izrazi-to omalovažavajućeg načina komuniciranja G. Škuflića koji je Incijativu prozvao kao manjin-sku, rekavši da u gradu postoji još 50 tisuća ljudi koji podržavaju projekt apartmanizacije Muzila. Ovakva vrsta samo formalnog demo-kratskog govora obuhvaća kontradiktorna gradonačelnikova obećanja da će pod svaku cijenu omogućiti ulazak građana na Muzil, ali i isprike da je Muzil državno vlasništvo i da nad njim pravo planiranja ima županijski prostorni plan, tzv. “plan višeg reda” (“...golf

mora ići u prostorne planove, jer im to nalažu prostorni planovi višeg reda”), a kojeg je opet donijela vladajuća stranka čiji je on pred-stavnik. Da je ekonomska pozadina cijelog projekta poprilično upitna, jer ekonomske studije o benefitima ekskluzivnog turizma za lokalnu zajednicu nema, pokazalo se ne samo u slučaju Brijuni Rivijera, nego i na primjeru megalomanskih politika u Grčkoj. Bojazan da prave dvosmjerne komunikacije s građanima nije niti bilo, ni na sadržajnoj, ni na smislenoj razini, na kraju izlaganja 11 teza, kojima se građani protive prenamjeni Muzila - Grad je potvrdio isključivo ispeglanim PR-ovskim de-legitimiranjem rastuće zabrinutosti građana budućim upravljanjem javnim dobrima.

12. 11. 2013., utorakSlužbenu javnu raspravu u prepunom Domu hrvatskih branitelja započinju izlaganjem ispred Urbisa arhitekti Boris Petronijević te Jasminka Peharda-Doblanović, nakon kojeg pročelnik Giordano Škuflić onemogućuje postavljanje pitanja tijekom javnog izlaga-nja, već gradske hostese prikupljaju pitanja građana zapisane na papiriće koje pri čitanju Škuflić sam probire i (loše) čita željena pita-nja te na kraju na njih nezadovoljavajuće od-govara. Zabranjuje se sudionicima da se obrate pri-sutnim stručnjacima, a građanima koji nisu bili prisutni, nije se ni odgovorilo na zapisana i postavljena pitanja. Tenzije građana rasle su što zbog nezadovoljavajućih odgovora, što zbog onemogućene komunikacije koja je jav-nu raspravu učinila bezrazložnom, zbog čega je obraćajući se građanima, a ne predstavni-cima samouprave, Dušica Radojčić pozvala na bojkot rasprave. Emocije građana kulminira-le su nakon njenih riječi te je većina izašla iz dvorane skandirajući: “Pula, Pula!”Ono što je uslijedilo, a od krucijalne je važno-sti za istarsku javnost, izvještavanje je s ra-sprave koju je Glas Istre prenio iste večeri, a u kojem se ukratko opisuje bojkot građana, koji neki od čitatelja i komentatora Glasa Istre do-življuju kao nekulturno i divljačko ponašanje. U razdoblju javne rasprave Glas Istre je su-stavno prenosio detaljne prijedloge uređenja Muzila, pozive građanima na sudjelovanje u raspravi i izjave gradonačelnika u kojima on ponavlja isti ispeglani politički PR kombinir-nja obećanja, apologizacije prema županij-skom planu, višim utjecajima, itd.

13. 11. 2013., srijedaNa dan isteka roka za predaju zahtjeva i pri-mjedbi građana, 13.11., Građanska Inicijativa - Volim Pulu predaje Gradu knjigu primjedbi koju je potpisalo 1.503 građana, čime samo formalno završava jedna od većih građanskih akcija na našem području.Ostaje na skorijoj budućnosti da otkrije koli-ko će naša demokratska vlast prihvatiti parti-cipaciju građana, točnije u kolikoj mjeri i teži-ni cijeni mišljenje svojih građana. Zasigurno, prema mišljenju mnogih, koji nisu uključeni u inicijativu, nego su naprosto misleća bića, grad, njegovi stanovnici i posjetitelji bi od ta-kve vrste demokracije, koja se zahtjeva, tre-bali imati dobrobiti, koliko god se činilo mu-kotrpnim i dugotrajnim zahtijevati promjene.

Napisala: Tatjana TomićSve veći broj pojedinaca brine o zdravoj prehrani, ali i o solidarnom društvu

Muzil je kao tema građanima ali i stručnjacima zanimljiv već duži niz godina


PREDSTAVNICA SUR-A U BERLINU NA SEMINARU “KREATIVNE STRATEGIJE ODRŽIVOSTI”

POLOŽAJ NEZAVISNE KULTURE U NACRTU KULTURNE STRATEGIJE GRADA PULE ZA RAZDOBLJE OD 2014. - 2020.

Kultura je važan element održivog razvojaMreža europskih kulturnih centara Trans European Halles - TEH organizirala je od 9. do 15. rujna 2013. godine u kulturnom centru ufaFabrik u Berlinu seminar “Kreativne strategije održivosti” namijenjen predstavnicima kulturnih centara iz različitih zemalja Europske unije. Članica Zelene Istre predstavljala je Društveni centar Rojc, odnosno Savez udruga Rojca (SUR). Predavanja su obuhvatila ekološke, ekonomske i društvene aspekte održivosti koji se mogu jednostavno primijeniti u svakom kulturnom centru. Osim teorijskog dijela, polaznici su imali priliku obići i nekoliko primjera poduzetništva iz berlinske prakse koji objedinjuju kulturu, umjetnost, štednju resursa i recikliranje te djelovanje u zajednici. Jedan od zadataka za polaznike odnosio se na izradu akcijskog plana za odabrani projekt u vlastitom kulturnom centru uz primjenu naučenih vještina održivog upravljanja. Predstavnica Saveza udruga Rojca predstavila je projekt kreiranja atraktivnog prostora za stanovnike DC-a Rojc i susjedstvo koji će poslužiti za promociju održivog stila života i biti ujedno i oblik samofinanciranja SUR-a.

Međunarodni centar za kulturu i ekologiju ufaFabrik u Berlinu ima vrlo zanimljivu

povijest. Krajem 70-ih godina započeo je pro-jekt koji se temelji na viziji smislenog objedi-njavanja mjesta za život i rad te kulture, krea-tivnosti i “zelenih” inicijativa, kojeg danas, 30 godina kasnije, provodi 30 rezidenata i više od 160 suradnika. Ekologija, održivi razvoj, kultura i rad u i za zajednicu - ufaFabrik je ži-vući i inspirativni primjer atraktivnog, druš-tveno i okolišno pravednog načina života u urbanoj sredini.

Dušicu Radojčić, predstavnicu Zelene Istre, koja je na seminaru u centru ufaFa-brik sudjelovala u ime DC-a Rojc, upitali smo da nam objasni vezu između kulture

i održivog razvoja, odnosno da nam kaže nije li neobično da jedna mreža kulturnih centara organizira seminar o održivosti - za predstavnike kulturnih centara?

- Danas postoje mnogi koji smatraju da je upravo kultura važan element održivog ra-zvoja. Održivi razvoj podrazumijeva uravno-teženi ekonomski i socijalni razvoj društva uz zaštitu okoliša. Novost u razumijevanju odr-živog razvoja je uključivanje četvrtog stupa u definiciju - kulture. Kultura je do sada bila shvaćena kao komponenta socijalne održivo-sti, no sve su glasniji oni koji smatraju da se kultura u definiranju održivog razvoja mora afirmirati kao zasebni aspekt. Ekološka, eko-nomska i socijalna dimenzija, tvrde oni, ne odražava u dovoljnoj mjeri kompleksnost današnjih društava, nedostaje im “duša” koja daje značenje razvoju. Kad govorimo o kultu-ri, govorimo o kreativnosti, nasljeđu, znanju, identitetu i različitosti, što su sve redom vri-jednosti bitne za razvoj čovječanstva. Osim navedenog, razvoj koji u obzir uzima kulturu, osjetljiv je na lokalni kontekst. Još je jedan element vrlo važan za uključivanje kultu-re u formulu održivosti - kultura može dati snažan zamah razvoju. Kulturno nasljeđe i turizam, kulturna infrastruktura te kreativna industrija mogu postati vrlo važni u poticanju gospodarskih aktivnosti. Ali, kultura također određuje životni stil i ponašanje pojedinaca poput, primjerice, potrošačkih navika ili od-nosa prema okolišu i prirodi. Stoga je ona savršeni medij za odašiljanje poruka s ciljem mijenjanja štetnih navika koje negativno utječu na okoliš i prirodu.

Sugovornicu smo nadalje zamolili da nam ukratko opiše što je imala priliku čuti i vi-djeti na ovom zanimljivom i poučnom sed-modnevnom seminaru?

- Program je bio raznovrstan i vrlo zanimljiv. Jedan dio seminara bio je posvećen hrani - održivoj prehrani i kuhinji. Ali, nije se radilo samo o teoriji. Organizatori su nam omogućili da cijeli tjedan kušamo sirovu hranu koju su

pripremali “chefovi” poznatih berlinskih re-storana u kojima se nudi sirova hrana. Prava “revolution” za mnoge, uključujući i mene. No, vrlo ukusno, raznovrsno i maštovito. Sirovi čokoladni kolač, sirove “sarmice” od tikvica, hamburger od povrća i mnoga druga izvrsna jela promijenila su mišljenje mnogih o tom načinu prehrane. Najviše su pažnje privukla predavanja o “ekološkoj” gradnji i upravlja-nju zgradama. Kako smanjiti potrošnju vode ili troškove električne energije i grijanja u velikim nekadašnjim industrijskim halama? Postoje domišljata rješenja od kojih smo neka mogli vidjeti i u ufaFabriku: od pročišćavanja oborinskih voda koje se koriste za ispiranje zahodskih školjki te, općenito, kao tehnološ-ka voda, preko ozelenjenih krovova na zgra-dama i zgradama napravljenim od bala sijena unutar centra, do kompostiranja organskog otpada bez neugodnih mirisa. Potom smo slušali predavanje o ekološki osviještenom i održivom upravljanju klubovima i velikim glazbenim događanjima. Pogledali smo film

za koji su električnu energiju proizvodili gle-datelji - pedalirajući biciklima. Poveli su nas na izlet Berlinom biciklima, gdje smo imali priliku vidjeti kako izgleda grad premrežen biciklističkim stazama i parkovima. Posjetili smo urbani vrt u centru grada i čuli priču o transformaciji jednog zapuštenog područja, mjesto jedne srušene zgrade, u zelenu oazu u kojoj susjedi, umjetnici, studenti i mnogi dru-gi koriste poljoprivredu za društvenu pro-mjenu. Samoodrživost postižu prodajom pro-izvedenog povrća, ugostiteljskim objektom i prijenosom znanja. Posjetili smo i malu tvrt-ku koja se bavi preuzimanjem otpada, mate-rijala koji za vlasnike više nema nikakvu vri-jednost ni mogućnost upotrebe, i njegovom distribucijom umjetnicima za izradu instala-cija, scenografija, skulptura... Vrlo je dojmljiv bio posjet biciklima napuštenom aerodromu Tempelhof usred grada - zanimljivom ekspe-rimentu participativnog odlučivanja o javnim prostorima u gradu i inicijativama za privre-meno korištenje javnih površina. Bio je to vrlo inspirativni tjedan koji je Zelenu Istru naveo na pripremu projekta “SURadnjom i znanjem do održivosti Društvenog centra Rojc”. Dakle, ako bude sreće, već iduće godine započet ćemo izgradnjom tzv. “zelene” fasade i sređivanjem unutarnjeg dvorišta DC-a Rojc, gdje će se nalaziti terasa zajedničkog prosto-ra Dnevnog boravka. Namještaj za terasu bit će izrađen od recikliranog materijala, dok će hlad iznad činiti “zelena” nadstrešnica. Tije-kom projekta bit će održane i vrlo zanimlji-ve radionice i predavanja, primjerice, ugosti ćemo upravo stručnjaka iz berlinskog centra ufaFabrik da svim zainteresiranim prenese svoja neprocjenjiva znanja i iskustva o odr-živosti. Potom ćemo organizirati i radionicu o tzv. “zelenim” krovovima i fasadama, ali i započeti osmišljavati smjernice za izradu bu-duće strategije održivosti DC-a Rojc...

Napisala: Rudija Pavličević

Značajna uloga nezavisne kulture u viziji razvoja kulture grada PuleU ovom tekstu pokušat ćemo dati uvid u važnost nezavisne kulture prema Nacrtu kulturne strategije grada Pule, koja je jednoglasno prihvaćena na 4. sjednici Gradskog vijeća 24. listopada 2013. Autori strategije su Davor Mišković i Edgar Buršić koji su i sami više-manje vezani za nezavisnu kulturnu scenu.

U uvodnom dijelu teksta u kojem je opi-san kulturni sustav autori navode nje-

gove GLAVNE NEDOSTATKE:

• zatvorenost (institucija djeluju zasebno, nema suradnje unutar sektora niti s dru-gim sektorima);

• nejednakost (među zaposlenima u insti-tucijama i pripadnicima tzv. nezavisne scene, gdje se pritom nejednakost ne te-melji na radu, nego na statusu);

• statičnost (sustav ne institucionalizira nove oblike djelovanja, nema dinamike unutar sustava).

Dakle, prema mišljenju autora, osnova problema za razvoj nezavisne kulture je u

specifičnostima hrvatskog sustava koji je, prije svega, fokusiran na institucionalnu stabilnost, gdje se nezavisna kultura nalazi u podređenom položaju, jer stabilnost pro-izlazi iz društvenog statusa, a ne umjetnič-kog rada. Taj različit odnos dovodi aktere u konfliktnu situaciju, što za posljedicu ima nesuradnju.

STRATEGIJE I STRATEŠKI CILJEVI:

Tri su ključne strategije za razdoblje do 2020. godine:

• umrežavanje institucija, nezavisne scene i pojedinaca, što podrazumijeva - una-pređivanje međusobne komunikacije i stvaranje suradničkih platformi;

• razvoj publike, što podrazumijeva - po-većanje broja korisnika/publike i pro-dubljivanje razumijevanja umjetničkih djela;

• intersektorska suradnja, što podrazumi-jeva - uključivanje kulture u ekonomske i socijalne razvojne programe. Na taj se način nezavisnoj kulturi daje poprilična važnost u smislu da postane nezaobi-lazni faktor u strateškom promišljanju kulturnog razvoja.

VIZIJA RAZVOJA KULTURE I NEZAVISNA KULTURA:

Vrlo značajnu ulogu nezavisna kultura ima u viziji razvoja kulture, gdje se navodi da kulturni standard građana Pule počiva na tri oslonca, a to su kulturna baština, javne ustanove i nezavisna scena. Autori stoga

zaključuju da je u idućem razdoblju ključ-no osiguranje stabilnosti nezavisne scene.

AKTIVNOSTI:

Predloženo je 17 aktivnosti u kojima ne-zavisna kultura zauzima vrlo važno mje-sto. Jedna od navedenih aktivnosti je re-dizajn natječaja za javne potrebe koji bi trebao omogućiti uvođenje višegodišnje financiranje programa. Druga aktivnost direktno povezana s razvojem nezavisne kulture je implementacija suradničkih projekata i platformi koja bi pridonijela jačanju kohezije među akterima, otvaranju ustanova i stabilizaciji nezavisne scene. Iduća aktivnost vezana za razvoj nezavisne kulture su mala ulaganja s ciljem unapre-đenja zapuštenih prostora u kojima se te aktivnosti obavljaju. Iduća aktivnost od-nosi se na uspostavljanje protokola za su-radnju između ustanova u kulturi i drugih

aktera u kulturi, budući da je nezavisnu kulturnu produkciju nužno integrirati u djelovanje kulturnih ustanova. Nadalje, važna za razvoj nezavisne kulture trebala bi biti i aktivnost pod nazivom Program za-jednice kao druga faza redizajna natječaja za javne potrebe. Planira se razdvajanje programa koji imaju vrhunsku umjetnič-ku vrijednost od programa koji su važni za zajednicu, iako imaju više zabavnu, nego kulturnu dimenziju. Za prve bi bila ključ-na njihova estetska vrijednost, a za druge uključenost zajednice, odnosno broj po-sjetitelja. Posljednja aktivnost koja se di-rektno bavi razvojem nezavisne kulture je stvaranje produkcijskog fonda.

Sukladno navedenom, možemo zaključiti da je nezavisna kultura dobila vrlo važno mjesto u Kulturnoj strategiji grada Pule. Predložene aktivnosti, prije svega, se od-nose na unapređenje komunikacije i su-radnje, načine financiranja na lokalnoj ra-zini te ulaganja u opremu i prostor. Ono što će predstavljati izazove u njenoj provedbi su količina dostupnih financijskih sredsta-va, kvaliteta ljudskih resursa za njenu im-plementaciju te upitna estetska kvaliteta umjetničke produkcije koju nudi nezavisna kultura. Strategija se također i dalje ne bavi hibridnim oblicima djelovanja na lokalnoj kulturnoj sceni, kao što su javno-privatna partnerstva te obavljanje komercijalnih djelatnosti na koje su udruge i njihove tvrt-ke prisiljene da bi preživjele u turbulen-tnim okolnostima.

Napisao: Marino Jurcan

Predloženo je 17 aktivnosti u kojima nezavisna kultura zauzima vrlo važno mjesto.

Ono što će predstavljati izazove u njenoj provedbi su količina dostupnih financijskih sredstava, kvaliteta ljudskih resursa za njenu implementaciju te upitna estetska kvaliteta umjetničke produkcije koju nudi nezavisna kultura.

Prezentacija strategije u gradskoj palači (slika preuzeta s portala www.pula.hr)

Interdisciplinarni performance u Casoni VecchiUfa fabrik je nešto što bi Rojc mogao jednog dana postati (izvor: www.alt-tempelhof.com)


ODRŽANA 3. SKUPŠTINA SAVEZA UDRUGA ROJCA

Izbori, ostvarenja i planovi Kako započeti još jedan članak koji se odnosi na zasjedanje jedne skupštine i to izborne, osim onom klasičnom uvodnom rečenicom: “Dana 01. studenog 2013. godine u prostorijama Dnevnog boravka Društvenog centra Rojc (DC Rojc) održana je 3. Skupštine Saveza udruga Rojca (SUR), ujedno i izborna”.

Kako navesti tko je bio sve prisutan, osim da ih se ponaosob nabroji, pa eto, Skup-

štini su prisustvovali: Kristina Nefat (TOFA), Irena Burba (Zelena Istra), Rudija Pavličević (Mars Room), Ina Kihli (Seasplash), Irena Bo-ljunčić Gracin (Čarobnjakov šešir), Marko Gr-bac Knapić (Armazonex i KaPula), Sofija Apo-stolovski (Merlin), Daniela Vukelja (Shin), Danijela Poropat (Gradska radionica), Davor Raste (Odred izviđača Istra), Marlena Plavšić (Suncokret – Pula), dok je gost bio Marko Ko-vačević (Udruga za autizam Istra), čija udru-ga ima plan uključiti se aktivno u rad SUR-a. Što reći, osim: Dobro došli!

Postoji li način da se izbjegne predstavljanje dnevnog reda ili da se ne navede tko je pred-sjedao istom, je li Skupština imala kvorum i sl.? Vjerojatno nije, jer onda to ne bi bio pot-pun izvještaj sa Skupštine te bi netko mogao pomisliti da je bila nelegitimna. Pa eto, u uvo-du ovog teksta navest ćemo sve te potrebne uvodne činjenice:

Dnevni red o kojemu se raspravljalo bio je idući: Izvještaj o radu SUR-a od lipnja 2011. do lipnja 2013.; Razrješenje dosadašnjih članova i članica u tijelima upravljanja i nad-zora SUR-a i izbor predsjednika/ce i ostalih članova/ica Izvršnog odbora te članova/ica Nadzornog odbora SUR-a; Plan rada za 2013. i 2014. godinu; Učlanjenje zainteresiranih udruga u SUR; Razno.

Skupštinom je predsjedavala aktualna pot-predsjednica SUR-a Kristina Nefat koja je prebrojavši prisutne utvrdila da je kvorum osiguran, dakle, bila je prisutna polovica od 17 udruga, članica SUR-a. Nakon što je za zapisničarku izabrana Marlena Plavšić, a za ovjerovitelje zapisnika Marko Grbac Knapić i Irena Boljunčić Gracin, moglo se započeti s “eliminacijom” točaka Dnevnog reda.

Izvještaj o radu SUR-a od lipnja 2011. do lipnja 2013.

Da bi smo pridonijeli dinamičnosti ovog član-ka, što nam se u neku ruku čini gotovo pa ne-moguće, poslužit ćemo se trikovima “većih” novina, pa ćemo sve lijepo “razbiti” na neko-liko podnaslova u kojima ćemo sadržajno biti što sažetiji.

Programski i financijski izvještaj o proteklom razdoblju prisutnima su predstavile Irena Boljunčić Gracin, koordinatorica SUR-a, i Ina Kihli, udruga Seasplash.

Koordinatorica SUR-a istaknula je u svom

uvodu da su najveći uspjesi u navedenom razdoblju svakako dobivanje zajedničkog prostora Dnevnog boravka i sjevernog di-jela zgrade (konkretno njegovog 3. kata) na upravljanje, uključenje DC-a Rojc u TEH mre-žu i poziconiranje 3 predstavnika SUR-a u Ko-ordinaciju DC-a Rojc.

Što se tiče projekta, koordinatorica je ista-knula:

1. Ministarstvo kulture: 21.000,00 kn za 2 broja Veznika, voditelj udruga Metame-dij; 7.500,00 kn za emisiju o SUR-u, voditelj udruga Gradska radionica i 11.500,00 kn za arhiviranje svih materijala nastalih tijekom provedbe projekta Krojcberg;

2. Grad Pula - Odjel za društvene djelatnosti, Odsjek za civilno društvo - Programske aktiv-nosti SUR-a za 2013. - 80.000,00 kn;

3. Ministarstvo kulture, međunarodna surad-nja - 12.584,00 kn;

4. Istarska županija - Odjel za kulturu - koti-zacija odlaska na sastanke TEH-a i troškovi organiziranja seminara i tribine “Perspekti-ve DC-a Rojc u EU” održane u travnju 2013. - 10.000,00 kn;

5. Zagovaračka platforma “SURadnjom i zna-njem za zajedničko dobro”, nositelj projek-ta udruga Metamedij. U projektu sudjeluje ukupno 9 članica iz Saveza, a isti u iznosu od 90.000,00 kn financira Zaklada Kultura nova. Projekt se bavi jačanjem kapaciteta SUR-a i članica, zajedničkim upravljanjem DC-om Rojc u suradnji s Gradom Pulom, analizom kulturne politike na lokalnoj razini i sl.

O preostala dva projekta u kojima je sudje-lovala/sudjeluje udruga Seasplash, članica SUR-a, ili direktno Savez prisutnima je govo-rila Ina Kihli:

1. Projekt “Civilno-javna partnerstva u kul-turi i hibridne institucije” provodi udruga Seasplash od 01.01.2013. - 31.12.2013 u su-radnji Savezom udruga Operacija grad, Art radionicom Lazareti, udrugom Drugo more i Koalicijom udruga mladih Split. Ciljevi pro-

jekta su osnažiti lokalne aktere nezavisne kulture u Puli, Splitu, Dubrovniku i Zagrebu da kroz zagovaranje dođu do održivih institu-cionalnih rješenja za upravljanje infrstruktu-rom namijenjenoj lokalnoj kulturnoj sceni te osigurati uvjete da se teme hibridnih institu-cija i drugih civilno-javnih partnerstva stave na agendu lokalnih i nacionalne kulturne po-litike. Projekt financijski podržava Nacional-na zaklada za razvoj civilnog društva u iznosu od 333.088,00 kn.

2. Projekt “Jačanje kapaciteta za upravljanje infrastrukturom u lokalnoj zajednici” SUR provodi u partnerskoj suradnji s Savezom udruga Operacija grad, Art radionicom La-zareti, Koalicijom udruga mladih Split i SU Molekulom tijekom 2014. godine. Projekt će

kroz edukativne aktivnosti pridonijeti jača-nju kapaciteta organizacija nezavisne kulture za planiranje i vođenje infrastrukturnih pro-jekata te razvoj publike i korisnika progra-ma koji se u njima održavaju. Ujedno će se projektom utjecati na povećanje vidljivosti lokalnih zagovaračkih platformi i njihovih aktivnosti na razvoju modela upravljanja in-frastrukturom za nezavisnu kulturu. Budžet projekta iznosi 380.000,00, dok će SUR za provedbu aktivnosti dobiti 69.000,00 kn.

O radu novoosnovane Koordinacije DC-a Rojc (3 predstavnika Grada i 3 predstavnika SUR-a) govorili članovi iste - Marko Grbac Knapić i Daniela Vukelja. Opći je dojam da sastanci Koordinacije funkcioniraju na sve boljoj razi-ni u usporedbi s počecima i prvim godinama. Dojam predstavnika SUR-a je da Grad želi po-dići razinu komunikacije s DC-om Rojc, ali i da ima još prostora za poboljšanje suradnje. Primjerice, još uvijek se zapisnici s odlukama sporo potvrđuju.

Izvještaj o radu i svi zapisnici sastanaka Ko-ordinacije dostupni su na Rojcnetu.

Razrješenja i novi izbori

Budući da je ova Skupština SUR-a bila ujedno i izborna, dužnosti su razriješeni dosadašnji članovi i članice u tijelima upravljanja i nad-zora SUR-a, odnosno izabrana je predsjed-nica, kao i ostali članovi Izvršnog odbora te

članovi Nadzornog odbora SUR-a. Demokrat-skim glasanje prisutnih odlučeno je:

Predsjednica: Irena Burba, udruga Zelena Istra

Izvršni odbor: Irena Boljunčić Gracin (Čarob-njakov šešir), Ina Kihli (udruga Seasplash, ujedno i prva dopredsjednica), Kristina Nefat (udruga TOFA) i Danijela Poropat (Gradska radionica, ujedno i druga dopredsjednica).

Nadzorni odbor: Marlena Plavšić (udruga Suncokret - Pula), Davor Raste (Odred izviđa-ča Istra) i Daniela Vukelja (udruga Shin).

Plan rada za 2013. i 2014. godinu, nove članice i razno

O planu rada za razdoblje 2013./2014. prisut-nima su govorile Irena Boljunčić Gracin i Ire-na Burba. Između ostalog, istaknuto je da se upravo sredinom mjeseca studenog (13. i 14. 11. 2013.) s vanjskim facilitatorom Igorom Bajokom planira provesti aktivnost planira-nja strategije razvoja SUR-a. Nadalje, zaklju-čeno je da je od iznimne važnosti razvijanje programske djelatnosti u Dnevnom boravku, opremanje istog i zapošljavanje programskog koordinatora/koordinatorice, potom nasta-vak daljnje suradnje s TEH-om, organizacija, ali i reorganizacija Akcije za Rojc! pokretanje novog projekta R2 fusion, izdavanje novih brojeva Veznika, novina o Rojcu, istraživanje i pisanje projekta o mogućnostima održivosti DC-a Rojc, kao i sudjelovanje u zajedničkim projektima s drugim kulturnim centrima u Hrvatskoj i Europi. Budući da se radi o vrlo kvalitetnim i kreativnim planovima te budu-ćim projektima, plana rada je jednoglasno prihvaćen.

Članica Nadzornog odbora Marlena Plavšić pohvalila je uspjeh rada SUR-a koji je u prote-klom razdoblju dobio novac za zapošljavanje koordinatorice SUR-a i projekta “SURadnjom i znanjem za zajedničko dobro”, zahvaljuju-ći čemu su provedene vrlo važne aktivnosti i prijavljeni brojni projekti te se, sukladno tome, naziru i temelji za nastavak uspješnog i kontinuiranog rada.

Od ove Skupštine, SUR više ne broji 17, već 20 članica, budući da su svu potrebnu dokumen-taciju i ispisanu pristupnicu predale udruge: AB Original, Udruga Roma Istre i Gizmo.

U posljednjoj točki dnevnog reda - razno - govorilo se ponajviše o potrebi uključivanja udruga iz DC-a Rojc, ali i lokalne zajednice u opremanje Dnevnog boravka, bilo u hardveru (opremom), bilo u softveru (programski). Su-kladno tome, ukoliko imate ideju ili stol, sto-licu, policu za knjige, knjigu, strip, društvenu igru...ali i ideju ili gotov program primjeren održavanju u Dnevnom boravku, svakako se javite Ireni Boljunčić Gracin ili Ireni Bur-bi. Koordinatorica SUR-a na kraju Skupštine je istaknula da svakako treba promišljati i o uređenju manjeg i izdvojenog prostora u Dnevnom boravku koji je predviđen za ured SUR-a, budući da je isti u vrlo lošem stanju te vapi za obnovom i funkcionalnošću.

Napisala: Rudija Pavličević

S ODRŽANE PRVE RADIONICE O EUROPSKOM SOCIJALNOMMODELU ZA DIONIKE ISTARSKE I PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE:

Ne čekajmotromu državu, civilno društvo nudi kreativnija i fleksibilnija rje-šenjaUdruga CERANEO je sa četiri lokalne partnerske organizacije - ALD Sisak, Gradska radionica Pula, Hrvatski institut za lokalnu samoupravu Osijek, Udruga SRMA Sinj - započela provedbu projekta ESM2 koji se odnosi na jačanje lokalnih kapaciteta za primjenu europskog socijalnog modela i pristupanje europskim socijalnim mrežama. U sklopu tog projekta 12. i 13. rujna 2013. godine u Hotelu Pula održana je prva od pet regionalnih radionica o Europskom socijalnom modelu.

Radionice su bile namijenjene dionicima iz Istarske i Primorsko-goranske županije.

Cilj radionica je osnažiti lokalne kapacitete za primjenu Europskog socijalnog modela i pristup europskim socijalnim mrežama s po-sebnim naglaskom na razvoj inovativnih pro-jekata te međusektorskog partnerstva na lo-kalnoj i regionalnoj razini. Osim navedenog, raspravljalo se i o mogućnostima te poten-cijalima šire zajednice za izradu i provedbu projekata za opće dobro koji bi koristili sred-stva Europskog socijalnog fonda i Europskog fonda za regionalni razvoj.

Hrvatska država nije upoznata s Europskim socijalnim modelom

Danijela Poropat iz Gradske radionica Pula objasnila je da sam naziv ovog projekta objašnjava i cilj - jačanje lokalnih kapa-citeta za primjenu Europskog socijalnog modela i pristupanje europskim socijalnim mrežama.

- Budući da smo postali članica Europske unije, dužni smo poznavati socijalnu stra-tegiju EU-a. Sukladno tome, trebamo se međusobno povezati da bismo mogli pri-stupiti Europskom socijalnom fondu te do-biti sredstva za povođenje socijalnih politi-ka u regiji, naglasila je Poropat.

Poropat se kritički osvrnula i na činjenicu da ne smijemo očekivati i čekati da nam država ponudi neka rješenja, naglasivši da

bismo trebali sami pokrenuti procese i po-kušati riješiti prioritete.

- Ne postoji adekvatna kohezija u ovom području. Ne postoji povjerenje i suradnja između države, lokalne samouprave i dru-

gih dionika, kao što su udruge ili neke dru-ge institucije, rekla je Danijela i zaključila da na nivou države koja stvara propise ne postoji usklađenost i upoznatost s Europ-skim socijalnim modelom.

Hrvatskoj je potrebna razvojna strategija 2014./2020.

Prof. dr. sc. Gojko Bežovan, profesor Soci-jalne politike na Pravnom fakultetu u Za-grebu te “alfa i omega” udruge CERANEO, objasnio je pojam socijalne politike koja danas u programima EU-a, kao element socijalne kohezije, ima vidljiv i značajan prioritet.

- U mnogim područjima ne postoje ide-je koje računaju na značajan dio građana koji se nalaze na tržištu rada i kojima je potrebna pomoć. Da bi se razvila takva su-radnja, moramo raspravljati o Europskom socijalnom modelu i razvoju kombinirane socijalne politike, objasnio je Bežovan.

Prema hrvatskim iskustvima u posljednjih 15 godina, naglašava ovaj profesor socijal-ne politike, svjedoci smo napretka i pozi-tivnih promjena.

- Kod dionika u koje se više ulagalo, dobi-li smo bolje rezultate, rekao je Bežovan i naveo primjere Hrvatskog zavoda za za-pošljavanje te novo zaposlenih ljudi koji su prošli edukacije, primjerice, pisanja eu-ropskih projekata.

Bežovan također smatra da stanje u jedi-nicama lokalne samouprave, gdje građani

imaju različita socijalna prava, nije dobro za razvoj zemlje i koheziju zajednice. Na-stavlja da je Unija postavila izvjesne ciljeve te da mi kao zemlja članica trebamo napi-sati svoju razvojnu strategiju za razdoblje od 2014. do 2020. godine, uzimajući u ob-zir ozbiljne ciljeve, primjerice, pitanje so-cijalne politike. Bežovan je također ovom prilikom ukazao i na važnost lokalnih ka-paciteta koji bi trebali biti sposobni privući EU sredstva te osmisliti programe u surad-nji s ostalim dionicima.

- Općine su najviše zakinute, budući da ne-maju dovoljno sredstava, a to je ozbiljan problem o kojemu moramo raspravljati. Istarska županija je na najvećoj razini u državi. U Istri se surađuje, nema puno ne-povjerenja, a ljudi iz različitih sektora više razmjenjuju informacije, što može posluži-ti kao ogledni primjer drugima. Istra se te-ritorijalno nalazi bliže Zapadu, ali i njeguje tradiciju suradnje, gospodarski je razvije-nija te broji manje socijalnih problema, re-kao je Bežovan.

Između ostalog, Bežovan je kritizirao i strateško planiranje u županijama koje se često radilo ‘copy-paste’ metodama te se upravo zbog toga nije dolazilo do suštine prioriteta, jer lokalni dionici nisu znali da je to njihova odgovornost. Na kraju je uka-

I Hrvatska ima pravo na korištenje ESF-a

Europski socijalni fond - ESF je strukturni instrument osnovan 1958. godine. ESF služi ostvarivanju strateških ciljeva politike zapošljavanja u europskim regijama pogođenim visokom stopom nezaposlenosti s ciljem uspostavljanja gospodarske i socijalne ujed-načenosti na razini EU-a, a u okviru cilja konvergencije. Kao članica EU-a, Hrvatska također ima pravo korištenja ovog instrumenta da bi kvalitetno provela nacionalne politike usmjerene k povećanju zaposlenosti.Neki od osnovnih prioriteta koje podupire ovaj instrument jesu:• Poticanje ulaganja u ljudske resurse (cjeloživotno učenje, inovacije i poduzetništvo, usavršavanje vještina za upravljanje, profesionalno usmjeravanje, obuka predavača u različitim stručnim područjima);• Podrška povratku nezaposlenih među aktivnu radnu snagu (financiranje seminara, treninga);• Prilagodba gospodarskim promjenama (produktivnija organizacija rada, ciljanje zna-nja i vještina, zapošljavanje i obuka);• Pristup tržištu rada (modernizacija i jačanje institucija, aktivne mjere zapošljavanja, uključenje žena i migranta);• Socijalna uključenost (borba protiv diskriminacije, zapošljavanje, pomoć i usluge ); • Podrška radu službi za zapošljavanje (umrežavanje s istraživačkim centrima, izrada i provedba studija o potrebama za određenim profilom radne snage).

CERANEO - centar koji sustavno radi na razvoju neprofitnog sektora u Hrvatskoj

Imajući u vidu aktualne probleme i potrebe u hrvatskom društvu glede neprofitnog sektora, osnovan je Centar koji će sustavno raditi na razvoju neprofitnog sektora u Hrvatskoj. Na taj se način želi podići profesionalna kompetentnost i ojačati položaj hrvatskih neprofitnih organizacija, čije su aktivnosti društveno korisne kroz otvaranje različitih programa i projekata za ove organizacije i potencijalne donatore. Interesi i potrebe za osnivanjem ovakve institucije, kao i potencijalni programi preporučeni su na osnovu istraživanja, višestrukih rasprava i konzultacija s pojedincima i skupinama iz ovog sektora. U svom poslu koriste i iskustva sličnih institucija iz drugih zemalja u tranziciji. Centar bi trebao doprinijeti što boljem iskorištavanju sredstava PHARE pro-grama u projektu razvoja civilnog društva.

Na skupštini SUR-a izloženo je i velik broj planova za 2014.

Prof. Bežovan iz udruge Ceraneo objasnio je prisutnima što su kombinirane socijalne politike


Europski socijalni fond i podrška udrugama

EU i Europska komisija na mnoge načine omogućuju i potiču sudjelovanje udruga u procesu konzultacija koji se temelji na otvorenosti. Europska komisija uspostavila je dobrovoljni registar za organizacije koje predstavljaju različite interese. Jednako tako, Komisija podr-žava Socijalnu platformu i druge krovne mreže udruga koje djeluju na razini EU-a te s istima redovno kontaktira. Socijalna platforma broji više od 40 članskih organizacija koje predstavljaju oko 1.700 organizacija aktivnih u područjima ravnopravnosti spolova, starijih osoba, osoba s invaliditetom, nezaposlenih, migranata, osoba pogođenih siromaštvom i sl.

Programiranje, partnerstvo, sufinanciranje i evaluacija oduvijek su ključna načela kohezijske politike u prošlosti ESF-a, kako u prote-klim programskim razdobljima, tako i danas. Načelo partnerstva podrazumijeva blisku suradnju između Europske komisije, nacional-nih, regionalnih i lokalnih vlasti u državama članicama te vladinih i nevladinih organizacija tijekom različitih stadija ciklusa provedbe Strukturnih fondova.

Više od 13.000 organizacija uključeno je u mjere koje je sufinancirao ESF, a koje su bile namijenjene izgradnji kapaciteta udruga. Neke od intervencija uključivale su nabavu stručnih usluga vanjskih konzultanata, financiranje dodatnog osoblja ili kupnju odgovarajuće opreme. Ostale su omogućavale provedbu projekata ili su financirale uspostavu platformi, resursnih centara ili mreža za učinkovitiju suradnju.

zao i na pojam socijalnog ulaganja ili inve-sticije, naglasivši da to više nije puki trošak, već izvjesno ulaganje koje će dati produkt.

Smanjenje klasičnih državnih vidova rješavanja socijalnih problema, otvara prostor za kreativne inicijative građana

Daniel Baturina, stručni suradnik udruge CERANEO i asistent na katedri za socijalnu politiku socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu, ukazao je na pojavu socijalnih inovacija kao jednog novog i nepoznatog koncepta koji se odnosi na rješenja koja naslovljavaju tekuće socijalne potrebe i iza-zove. Prema njegovim riječima, socijalne inovacije se javljaju kao paradigma unutar europskih programa i zbog toga su nam izri-čito zanimljive od kada smo pristupili EU-u.

Baturina ističe da se EU definira kao unija inovacija koja otvara programe za socijalne inovacije i socijalnu promjenu, primjerice, “EU Horizon” koji kreće 2014. godine kao jedan investicijski paket za istraživanje i razvoj ulaganja.

- Budući da ti programi u Hrvatskoj nisu dovoljno prepoznati, trudimo se tijekom radionica i drugih projekata podsjetiti ljude da se ulaganjem kroz lokalna partnerstva i inicijative pokušaju inovirati u lokalnoj za-jednici, rekao je Baturina i dodao da su soci-jalne inovacije, prije svega, viđene kao odgo-vor na socijalne probleme i izazove, kao što su opći demografski razvoj, starenje stanov-

ništva, tehnološke promjene ili utjecaj krize.

On smatra da se smanjuju klasični državni vidovi rješavanja socijalnih problema, što otvara ogroman prostor za kreativne inici-jative na koje bi grupe građana i udruge na lokalnoj razini mogle puno adekvatnije od-govoriti. Badurina ističe primjer socijalne inovacije u Gradu Zagrebu. Radi se o udruzi RODA proizašloj iz inicijative građana koji su se posebno isticali u područjima obitelj-ske politike. Prema njegovim riječima, oni su sami sukreatori socijalne politike u tom području te su išli i korak dalje razvivši je-dan vid socijalnog poduzetništva kroz ra-zvoj i proizvodnju ekoloških pelena. - Inovacije postoje tamo gdje postoji soci-jalni kapital i, prije svega, povjerenje među

različitim dionicima. Socijalni kapital se mora sinergijski množiti kroz njihovu su-radnju da programi ne bi nailazili na bari-jere, zaključio je Baturina.

Bitna uloga civilnog društva u socijalnom ulaganju

- Europski socijalni model temelji se na načelima jednakosti, ravnopravnosti i ne-diskriminacije. Ne temelji se na čvrstom zakonodavstvu, već na procesu gdje će čla-nice učiti jedne od drugih i razmjenjivati inovativne primjere dobre prakse, obja-snila je prisutnima doktorica znanosti na socijalnim studijima Pravnog fakulteta u Zagrebu i suradnica udruge CERANEO Iva-na Dobrotić.

Dobrotić je također istaknula da Hrvatska ima lošu stopu zaposlenosti, socijalne is-ključenosti siromaštva i ulaganja u znanost i inovativnost, zaključivši da upravo zbog navedenog moramo iskoristi sredstva Eu-ropskog socijalnog fonda.

- Civilno društvo ima bitnu ulogu u soci-jalnom ulaganju, budući da je fleksibilnije, kreativnije i snalažljivije, nego troma drža-va. Udruge nude inovativne ideje koje mogu spriječiti siromaštvo i socijalnu isključe-nost te su bitan inicijator kojega trebaju po-držati lokalna sredina i država, zaključila je Dobrotić.

Napisala: Dunja Lendić

Socijalna slika Istre i prioritetisocijalne politike u Istarskoj županiji

Prema najznačajnijim planskim dokumentima iz područja zdravstvene i socijalne politike, Županijskoj razvojnoj strategiji, Planom za zdravlje Istarske županije i Programom rada Župana i upravnih tijela, Gradska radionica Pula predstavila je ‘Socijalnu sliku Istre i prioritete socijalne politike u IŽ’. Ta je prezentacija predstavljena u sklopu provedbe projekta ESM2 koji se odnosi na jačanje lokalnih kapaciteta za primjenu europskog socijalnog modela i pristupanje europskim socijalnim mrežama.Osim općih aktualnih značajka kao što su zaposlenost, nezaposlenost, gospodarstvo, prava iz sustava socijalne skrbi, prikazani su podaci kao što su broj beskućnika, invalida, posvojene i udomljene djece, razvedenih osoba i maloljetničke delikvencije.

ISTARSKA ŽUPANIJA

• Najzapadnija točka Republike Hrvatske, prostire se na 2.820 četvornih metara i ima 208.440 stanovnika

• 10 gradova, 31 općina • Proračun Istarske županije za 2012. – 395.000.000,00 kn• Proračun Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb 68.348.978,00

kn (17%)• 44.946.327,00 kn (66%) decentralizacija• 15.240.531,00 kn (22%) nenamjenska sredstva• 8.162.120,00 (12%) sredstva s posebnom namjenom

ŽUPANIJSKI PRIORITETI ZA RAZDOBLJE 2005. – 2012.• Socio-zdravstvena zaštita starijih osoba• Prevencija ovisnosti i poremećaja u ponašanju djece i mladih• Rano otkrivanje raka dojke• Prevencija kardiovaskularnih bolesti• Zaštita izvorišta voda za piće

GOSPODARSTVO

• Istarska županija u 2010. godini premašuje za 28,24% prosječni BDP po stanovniku Republike Hrvatske i ostvaruje 6,24% hrvatskog BDP-a. Prosječni BDP po stanovniku u Istarskoj županiji iznosio je 2010. godine 12 897 € ili 17 085 USD.

• Prema podacima DZS na dan 31. ožujka 2013. godine na području Istarske županije bilo je registrirano 22.518 pravnih osoba, što je 7.52% od ukupno registriranih pravnih osoba u RH. Struktura pravnih osoba u Istarskoj županiji bila je slijedeća: • trgovačka društva – 14.295 od čega 10.654 aktivnih • poduzeća i zadruge – 4.622 od čega 59 aktivnih • ustanove, tijela udruge i organizacije – 3.601 od čega 1.180 aktivnih

Godišnje financijsko izviješće (GFI) o poslovanju u 2012. godini predalo je Fina-i 9.053 poduzetnika od kojih su 4.310 dobitaši, a 4.743 gubitaši. Ukupni prihodi poduzetnika u 2012. godini iznosili su 28.074.527.000,00 kn, ukupni rashodi 27.004.752.000,00 kn, dok je neto dobit nakon oporezivanja iznosila 831.060.000,00

PLAN ZA ZDRAVLJE ISTARSKE ŽUPANIJE 2013.PRIORITETI:1. Mentalno zdravlje djece i mladih2. Podrška obitelji3. Rane intervencije kod djece s rizicima4. Skrb za starije i nemoćne5. Zaštita i unapređenje kvalitete života OSI6. Prevencija kardiovaskularnih bolesti7. Rak debelog i završnog crijeva - KRK8. Palijativna skrb9. Zaštita zraka

SKRB IZVAN VLASTITE OBITELJI

Udomiteljstvo (CZSS, 2011.)• 46 udomiteljskih obitelji (djeca i mladi + odrasle i starije osobe) od čega je

ukupno 43 udomiteljske obitelji u kojoj su smještena djeca - najveći broj srodničkih obitelji (29)

• 71 djece i mladih te 17 odraslih i starijih osoba su korisnici prava na smještaj u udomiteljsku obitelj

Posvojenje (2011.)• 31 potencijalnih posvojitelja s pozitivnim mišljenjem za posvojenje na

listi čekanja na dan 31.12.2011. godine -> njih 18 je na listi čekanja dulje od 3 godine!

• tijekom 2011. godine ukupno je posvojeno troje (3) djece.

Beskućnici (CZSS, 2011.)• 45 beskućnika na području Istarske županije pri čemu ih najviše ima na

području Pule (27) i Poreča (10)• zbog iznimno niskih temperatura početkom veljače organizirano je

interventno prihvatilište za beskućnike u bivšim prostorima ustanove Vile Marie

• u travnju je otvoreno Prihvatilište za beskućnike koje se nalazi u prostorima Centra za pomoć i njegu i trenutno zbrinjava oko 9 korisnika

OBITELJI• 280 razvedenih i 948 sklopljenih brakova (DZS, 2011.) • 285 pokrenutih postupaka posredovanja prije razvoda braka (CZSS, 2011.)• 5991 jednoroditeljskih obitelji (Popis stanovništva 2001.)• 578 evidentiranih slučajeva nasilja u obitelji (CZSS, 2011.)

• prema djeci – 89 (15,3 %)• prema odraslima – 378 (65,3 %)• djeci i odraslima – 111 (19,2 %)

ZAŠTITA PRAVA I DOBROBITI DJETETA (CZSS, 2011.)

Mjere obiteljsko-pravne zaštite:• 346 upozorenja roditeljima na pogreške i propuste u skrbi i odgoju djeteta• provedeno 138 nadzora nad roditeljskom skrbi • 14 odluka suda o oduzimanju prava roditelja da živi sa svojim djetetom • 100 prijavljenih slučajeva grubog zanemarivanja roditeljskih dužnosti• 96 prijavljenih slučajeva zlorabe roditeljskih dužnosti i prava • 94 prijavljenih slučajeva zlostavljanja djece

POREMEĆAJI U PONAŠANJU DJECE I MLADIH (CZSS, 2011.)• 892 evidentirane djece, maloljetnika i mlađih punoljetnika s poremećajima

u ponašanju na području Istarske županije - najviše je maloljetnika u dobi od 14 – 18 g. (48,2%)

• 55 djece i mladeži zatečenih u skitnji (6 hrvatskih i 49 stranih državljana)• 91 evidentiranih u tretmanu zbog problema ovisnosti :

- najviše (70%) je mlađih punoljetnih osoba (18 do 23 godine) (16 alkohol i 39 droge) -> prevladava ovisnost o drogi

• 63 prijavljenih osoba zbog vršnjačkog zlostavljanja : –50 % maloljetnici (od 14-18 godina)

ZAPOSLENOSTPrema evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na dan 31. ožujka 2013. evidentirano je ukupno 79.435 osiguranika, od toga:• zaposlenih kod pravnih osoba bilo 78,12%• zaposlenih u obrtništvu 20,04%• Poljoprivrednici 1,16%• Samostalne profesije 1,65%

ZAPOSLENI PO DJELATNOSTIMA:• prerađivačka industrija – 18,52 %• trgovine i servisi – 14,41%• hoteli i restorani – 11,81%• građevinarstvo – 8,21%

PROSJEČNA NETO PLAĆA iznosila je 4.836,00 kn, što je 2,8% više u odnosu na prosječnu neto plaću u 2011. godini koja je iznosila 4.703,00 kn.

NEZAPOSLENOST• Prosječan broj nezaposlenih u Istarskoj županiji u 2012. godini iznosio

je 8.185 osoba, što je u odnosu na 2011. godinu u kojoj je evidentirano 7.914 nezaposlenih osoba, 3,31% više. Prema statistici HZZ-a 2013. u IŽ broj nezaposlenih je 8.936 (izvor:http://statistika.hzz.hr/Statistika.aspx?tipIzvjestaja=1)

• Krajem kolovoza 2013. godine u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Područnog ureda Pula prijavljeno je 6.380 nezaposlenih osoba. Uspoređujući sa srpnjem 2013. registrirana je nezaposlenost porasla za 0,2%. U odnosu na kolovoz 2012. - kada je u evidenciji nezaposlenih bilo prijavljeno 5.945 osoba – registrirana nezaposlenost je porasla za 7,3%.

• Prosječan broj nezaposlenih žena u 2012. godini iznosio je 4.348, što je 53,12% od prosječnog broja nezaposlenih u Istarskoj županiji.

• Prosječna stopa registrirane nezaposlenosti u 2012. godini za Istarsku županiju iznosila je 8,9%, dok je stopa nezaposlenosti u RH iznosila 18,0%.

2011.• 25% su nezaposleni duže od 12 mjeseci• 28,6% bez škole ili osnovna škola , 62,1% srednja škola, 3,9% viša i 5,4%

visoka• najviše je nezaposlenih u dobi od 50+g. (29,5% ) • 15,1% osobe bez staža ili do 1 godinu radnog iskustva• 538 nezaposlenih branitelja• 140 nezaposlenih osoba s invaliditetom• 3637 korisnika novčane naknade

OSOBE S INVALIDITETOM I DJECA S POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU• u Istarskoj županiji živi 13.444 (6,5 % populacije) osoba s invaliditetom -

60 % m i 40% ž

U evidenciji CZSS:• 490 djece s teškoćama u razvoju, • 3518 odraslih osoba s invaliditetom, • 2828 odraslih osoba s tjelesnim, intelektualnim i mentalnim oštećenjem,• 690 psihički bolesnih odraslih osoba


Neprikosnovena kolekcija umjetnih brkova povo-dom obilježavanja mjeseca brkova - Movembera. Kad Movember prođe možete ih iskoristiti i kao kamuflažu da biste se osjećali sigurnijim izraziti svoje iskreno mišljenje na dan referenduma.

Što je Veznik bez brkova?


nja događaja, temu i govornike. Također, u posebnom dokumentu možete priložiti PR/press materijale o događaju (ako ih ima-te) da bi novinari bili detaljnije upoznati o vašem događaju/organizaciji. Time im olakšavate posao i bit će vam zahvalni. Ma-terijale im, također, možete podijeliti prije samog početka konferencije ili događaja.

Objava za medije se šalje nakon konferen-cije za medije ili događaja kojeg ste orga-nizirali i treba što vjernije pratiti formu novinskog članka. Preporučena dužina je jedna stranica na kojoj ste odgovorili na tradicionalnih 5W + 1H novinarsko pita-nje (who, what, when, where, why, how = tko, što, gdje, kada, zašto i kako). Dakle, bez suvišnih i nepotrebnih informacija. Ne za-boravite naslov i podnaslov koji trebaju biti upečatljivi ( sjetite se da čitatelji na temelju

Jesu li mladi uopće na listi prioriteta Hrvatske?

Politike za mlade Europske unije je vrlo kompleksan pojam o kojemu se može puno pisati, raspravljati i donositi zaključke. Iako mlade u EU-u čini heterogena skupina ljudi u dobi od 15 do 29 godina, različitih interesa, želja i mogućnosti raspršenih u 28 država članica, u nastavku tekstu pokušat ćemo usporediti što se čini za mlade na razini EU-a, a što u Hrvatskoj.

Pitanje mladih od 1988. “na tapeti” EU-a

Programi EU-a za mlade provode se još od 1988. godine, a najpoznatiji dokument koji se bavi pitanjem mladih je Bijela knjiga iz 2001. godine temeljem koje je napisana i prva europska strategija za mlade. Strategija je donijela vrlo značajnu novost, tzv. “Otvorenu metodu koor-dinacije” - na temelju koje doneseni ciljevi i strategije služe kao smjernice državama člani-cama. Iako te smjernice nisu ob-vezujuće, zemlje članice dužne su redovito podnositi izvješća o uloženim naporima i postignutim rezultatima.

U posljednjoj Strategiji za mla-de iz 2009. godine iznesene su smjernice za iduće desetljeće. Primjerice, istaknuto je da “mla-di ljudi nisu opterećujuća od-govornost, već kritični resurs društva koji se može mobili-zirati za postizanje viših so-cijalnih ciljeva”. Kao specifični izazovi ove Strategije istaknuti su obrazovanje, zapošljavanje, soci-jalno uključivanje i zdravlje. Da bismo se što kvalitetnije uhvatili u koštac s navedenim izazovima, EU sugerira razvoj međusektor-ske suradnje i poticanje dijaloga s mladima. Osim navedenog, EU nudi razne programe podrške mladima s ciljem poboljšanja pri-lika za uspostavu što kvalitetnijih uvjeta života.

Hrvatska stvarnost

Jasno je da su europski izazovi dio i hrvatske priče mladih. Međutim, najvažnija razlika je što su problemi mladih u Hrvatskoj puno dublji i opsežniji od nedaća s kojima se susreće ista populacija u razvijenijim dijelovima EU-a. Emina Bužinkić, Mreža mladih Hrvatske, u publikaciji “Politika za mlade - hrvatska i europska praksa” iz 2009. godine jasno je navela da: “Mladi u Republici Hrvatskoj suoče-ni su s nedostupnošću visokog obrazovanja, neizvjesnim mogućnostima zapošljavanja,

EU politika za mlade Odnosi s javnošću iliti PR

(public relations), prema mišljenju nekih teoretičar, stari su koliko i društvo, a sežu čak u razdoblje prije naše ere. Naime, babilonsku ploču iz 1800. godine pr.n.e. neki smatraju prvim primjerom odnosa s javnošću, a nalazimo ih i u razdoblju Rimskog carstva.

A što su zapravo odnosi s javnošću? Po-stoje brojne definicije koje objašnjava-

ju taj pojam. Prema riječima jedne PR-ovke, PR brine o ugledu klijenta. Drugim riječima, odnosi s javnošću njeguju uzajamne odno-se između organizacije ili osobe i njezinih javnosti.

Jedan od iznimno važnih segmenata odno-sa s javnošću su odnosi s medijima. Moć medija u današnjem društvu je neupitna i upravo zbog toga, svaki će dobar PR-ovac, posebnu pažnju u svome poslu, posvetiti baš novinarima. Za početak, potrebno je sastaviti kvalitetnu listu medija - adremu, da bi uvijek imali pri ruci ključne medije koje ćemo zvati na do-gađaje, konferencije za novinare ili kojima ćemo slati objave i priopćenja. Lista medija mora pokrivati novinare koji prate sektor vaše organizacije, bilo da je riječ o kulturi, politici, gospodarstvu itd. Adrema mora sa-državati ime medija, ime urednika/novina-ra koji se bavi određenom temom, njihovu adresu elektroničke pošte i broj telefona, fax-a i, poželjno, mobitela. Listu je potrebno redovito ažurirati.

PR-ovci će najčešće medijima slati pozive, priopćenja ili objave. Za početak, potrebno je znati razlikovati ta tri pojma. Poziv, kao što i sama riječ kaže, šaljete kad medije po-zivate na nešto (skup, konferenciju za novi-nare, određeni događaj itd.). On treba biti jasan i kratak te mora sadržavati osnovne podatke: datum, mjesto, vrijeme održava-

Babilonska ploča prvi primjer PR-a

MALA ŠKOLA PR-A I ODNOSA S MEDIJIMA

toga odlučuju zanima li ih određena vijest ili ne). Na samome kraju navedite ime oso-be kojoj se mogu obratiti ukoliko imaju do-datnih pitanja. Također, ukoliko imate kva-litetne fotografije s događaja (ne više od 3, smanjene veličine), priložite ih uz objavu. Novinari koji nisu stigli popratiti vaš doga-đaj, često će objaviti upravo ono što ste im vi poslali.

Priopćenje šaljete kad imate nešto važ-no za reći. Morate imati na umu da mediji svakodnevno primaju bezbroj priopćenja i, stoga, šaljite ga samo kad je uistinu važ-no. Ako novinare obasipate nepotrebnim informacijama, ubrzo će vas početi ignori-rati, a to je najmanje što vam treba. Kao i kod objave, priopćenje mora pratiti formu novinarskog članka. Objave, priopćenja i pozive uvijek šaljete u privitku e maila, ne u tekstu. Poželjno je da dokument privitka sadrži logotip vaše kompanije, udruge, organizacije i sl. Osim

sporijim ekonomski osamostaljivanjem, kasnijim zasnivanjem obiteljskih odno-sa, niskom političkom i opće društvenom participacijom”.

Iako je neposredno nakon donošenja oštro kritiziran, navedeni problemi istaknuti su i u Nacionalnom programu za mlade 2009.-2013. Tako je i Bužinkić u spomenutoj pu-blikaciji istaknula da “strategija oskudijeva elementima ciljane promjene, inovativnim rješenjima i kapitalnim investicijama”. Napo-minje i da o Nacionalnom programu za mlade nisu vođene značajne rasprave, posebice na razini Sabora.

S druge strane, EU kontinuirano radi na ra-zvoju politika za mlade, što nam je potvrdila i Bužinkić, navodeći i da je međusektorska su-radnja definirana u politici za mlade EU-a tek načelni element politika za mlade u Hrvatskoj.

- Tomu svjedoče tek rijetki primjeri suradnje između, primjerice, znanstvenih istraživač-kih instituta i provoditelja politika za mlade ili, pak, rijetke stvorene prilike za kvalitetnu komunikaciju i suradnju s organizacijama mladih. O komunikaciji s mladima teško je govoriti. Nedostatak međusektorske surad-nje svakodnevno se vidi na primjeru politika za mlade u Hrvatskoj, gdje nedostaje osnovna komunikacija među ministarstvima koje pro-vode pojedine mjere Nacionalnog programa za mlade, a da ne govorimo o desetljeću ne-postignutih rezultata u životima mladih, ko-mentirala je Bužinkić.

Pitanje politike za mlade u Hrvatskoj trenut-

no je vrlo aktualno i ponovno se zahuktava, budući da kreće rasprava o novom nacional-nom programu za mlade, kao i o zakonu o mladima. Za sada, udruge za mlade ponovno negoduju oko sadržaja, kao i samog načina donošenja programa, pa se postavlja pitanje koliko se takva politika shvaća ozbiljno i jesu li mladi uopće na listi prioriteta R Hrvatske?

Napisala: Vlasta Vujačić

VAšA VEZA ZA VEZnIkDrage građanke i građani Rojca, ovako bi zasigurno započeo neki po-litički govor, neke političke stranke koja je, nekom pukom srećom uspje-la dobiti priliku da održi govor pred okupljenim “ mnoštvom “ - članovi-ma udruga. Vjerojatnost nikakva, ali mi je nekako odgovaralo za početak ovog teksta koji nema veze s politi-kom, ali ima jednu dobru vijest, koja bi mogla započeti tom iskušanom parolom za pridobivanje pažnje, ali ipak započinje ovako:

Od sutra kad ulazite na glavna vra-ta Rojca, prije nego li zakoračite na prvu stepenicu, pogledajte udesno. Ugledat ćete oglasnu ploču Saveza udruga Rojca i jedan žuti poštanski sandučić. Dobro pročitajte sve što piše na oglasnoj ploči, važno je, a žuti sandučić u svoju memoriju uvr-stite kao Vašu vezu za Veznik.

Upravo ćete u taj sandučić ubaciva-ti sve vaše prijedloge, komentare, najave događanja, pohvale i kritike. Mašti na volju, zatrpajte ga, nek` puca po metalnim žutim šavovima. Ako taj tjedan nemate neku ideju, možete ubaciti i po koju kunicu, znate onako kao u fontanu / san-dučić sreće - za uspješne projekte, nove ideje, za uspjeh u dobivanju sponzorstava i donacija, za što više članova i uspješno naplaćenih člana-rina... A gdje ćete čitati o svojoj sreći i uspjesima, nego u Vezniku koji tre-ba štampati svaka tri mjeseca, pa je svaka pomoć - dobro došla.

Sve što ubacite bit će kreirano u za-nimljive tekstove i objavljeno u Ve-zniku i na Rojcnetu, http://rojcnet.pula.org/. Eto vam prilike da na još jednostavniji način sudjelujete u kreiranju suživota u Rojcu, ali i za kvalitetnu reklamu udruga kojma želite sve najbolje.

Kako priliči, kulturnim građankama i građanima jednog kulturnog cen-tra, zahvaljujemo Hrvatskoj pošti d.d. na donaciji sandučića.

Napomena, ne ubacujete smeće, jer pored sandučića imate koš za smeće koji tome služi.

Nekoliko zanimljivih citata o PR-u:

“S obzirom da ne možemo promijeniti realnost, promijenimo oči koje gledaju na realnost.”

“Sve što kažete ili napravite je PR”.

“PR je mješavina novinarstva, psihologije i prava: neprestano mijenjajući i uvijek zanimljiv krajolik”.

“Prikaz nečega ili nekoga nije samo zaštitni znak, dizajn, slogan ili jednostavno pamtljiva fotografija. To je studiozno osmišljen profil ličnosti pojedinca, institucije, korporacije, proizvoda ili usluge.”

navedenog, sve primatelje stavite u BCC, odnosno u tzv. “skrivenu kopiju”, jer zašto bi netko trebao znati kome ste sve posla-li poziv/objavu? Ovo potonje jedna je od učestalijih pogrešaka kod djelatnika koji se bave odnosima s javnošću. Nakon što po-šaljete poziv medijima, poželjno ih je i na-zvati da biste provjerili hoće li se odazvati događaju ili konferenciji za novinare. Na taj način ujedno stvarate “osobniji” kontakt s novinarima. Iako je ovo jedna od mrskijih zadaća svakog PR-ovca, svakako je nužna.

Događaj kojeg organizirate iskoristite i da biste se predstavili novinarima te im poka-žete da ste im na “raspolaganju”. Dobar PR-ovac će na novinare gledati kao na kolege, a ne neprijatelje. Stvaranje kvalitetnih odno-sa s medijima rezultirat će vašim osobnih uspjehom, a i, još važnije, uspjehom vaše tvrtke, udruge.

Napisala: Lorna Zimolo

Bitno je da se mlade konzultira u procesu izrade javnih politika

S novinarima je potrebno održavati kvalitetan partnerski odnos

I stepenice Rojca atraktivno su mjesto za organizaciju konferencije

Međusektorska (ne)suradnja i dalje vrlo karakteristična za gotovo sve javne politike u Hrvatskoj


Ponajprije je ples bio tek motorička reakcija na određene emocije, pojačano veselje, strah, žalost, ljubav ili mržnju. Motoričke reakcije na ta uzbuđenja bili su živahni i iracionalni, ali vrlo izraženi sljedovi pokreta koji su višekratnim uzastopnim ponavljanjem poprimili određeni ritmički obrazac i pretvorili se u ples. Ritam, glazba, plesni koraci također su dio Društvenog centra Rojc koji uz mnogobrojne udruge broji i one plesne. Dok se jedni plesom bave samo rekreativno, mnogi zaljubljenici u ples žive i određenu kulturu uvjetovanu stilom plesanja. Tim povodom razgovarali smo s predstavnicima idućih plesnih udruga i klubova - Breakdance Studio AB Original, Tango Argentino Pula, Ulični ritam i Pulske mažoretkinje.

Breakdanceom protiv skeptika do brojnih nagrada

Prema riječima voditelja kluba Milisava Ka-trašnika, Breakdance Studio AB Original osnovan je 2008. godine u Puli s ciljem da breakdance i hip-hop ne zamru na našim prostorima. Da njihov trud nije bio uzaludan, dokazuju i brojni ostvareni rezultati. Naime, u posljednjih 5 godina osvojili su mnoštvo nagrada i priznanja. Ukoliko želite postati dio ovog, prije svega, upornog i kreativnog ple-snog kluba, svakako ih posjetite u njihovim prostorijama na 5 katu sjevernog dijela DC-a Rojc.

- U početku su nam brojni skeptici govorili da u Puli nema dovoljno zainteresiranih za tu vr-stu plesa, rekao nam je Milisav i dodao da su im se trud i inicijativa posve isplatili, budući da

nakon pet godina rada njihov klub broji 50-ak članova koji naporno i marljivo treniraju.

U nastavku razgovora Milisav nam je također objasnio da su članovi kluba danas podijeljeni oko plesnih pravaca, pa su tako za breakdance zainteresirani više dečki, dok hip-hop više preferiraju djevojke. Na pitanje gdje najčešće nastupaju Mi-lisav nam je odgovorio da su njihovi nastupi koncentrirani na Pulu i okolicu, budu-ći da klub nema dovoljno financijskih sredsta-va kojima bi svojim članovima financirao puto-vanja. Doznali smo da godišnje također odrade i do 40 nastupa koji su većinom humanitarnog karaktera. Za kraj razgovora naš nam je su-govornik otkrio da klub svake godine organi-zira proslavu svojeg rođendana na kojemu se okupi i do 1.000 gledatelja/prijatelja. Također nam je napomenuo da iduće godine namjera-vaju napraviti još veći show, ali i jednog dana u vrlo bliskoj budućnosti organizirati ljetni plesni kamp za svu zainteresiranu djecu, bez obzira na dob i plesno znanje.

Entuzijastični plesači “zaraženi” argentinskim tangom

- Iako se argentinski tango pleše u paru, po-nekad nije bitno tko s vama pleše, već je bitni-je razviti poštovanje između dvije osobe koje tijekom ples ustvari međusobno komunicira-ju. Naime, ples na taj način i počinje, kada se na Milongi pokušava ostvariti kontakt očima (cabeceo) na koji žena ili muškarac potvrdno klimnu glavom, slikovito nam je objasnila za-ljubljenica u tango i članica Upravnog odbora udruge Tango Argentino Pula Karmen Virč. Naime, Milonga je naziv za plesni događaj gdje se okupljaju plesači argentinskog tanga, ali i vrsta tango plesa i glazbe.

Nadalje, Karmen nam je objasnila da je ar-gentinski tango odličan za razvoj neverbal-ne komunikacije između dvije osobe, ali i da kada jednom svladate njegove korake, svijet će izgledati ljepšim, a vi ćete zaboraviti da je dan zamijenila noć.

Udruga Tango Argentino Pula neslužbeno djeluje od 2005. godine kada ga je pokrenula Tatjana Mesar nakon što se susrela s plesom

na jednoj od Milongi u Bar-celoni. Tada ju se argen-tinski tango toliko snažno dojmio da je odlučila po-krenuti tango scenu u Puli, što joj je, na sreću svih da-našnjih plesača i obožava-telja ovog predivnog plesa, i pošlo za rukom.- Tijekom prvih nekoliko godina imali smo sreću što smo mogli učiti od vrsnog plesača Danielea Pieranto-zzija koji je potom postao naš stalni učitelj koji je jed-nom mjesečno dolazio iz Bologne u Pulu. U tom raz-

Brucoši, ali i drugi znatiželjni studenti u potrazi za studentskim okupljanjima u Puli trebaju znati da Studentska udruga Pula, smještena u Društvenom centru Rojc, ponovno kreće s radom u novoj akademskoj godini. Iako njihova web stranica nije osvježena novim podacima i informacijama o događanjima, klub je 17. listopada ponovno otvorio svoja vrata, što je oduševilo mnoge studoše. Što se točno zbiva u klubu, upitali smo predsjednika Studentske udruge Pula Domagoja Crnkovića.

Započela je nova sezona u Studentskoj udruzi Pula. Koje aktivnosti planirate pro-voditi u ovoj akademskoj godini?

- Ova akademska godina ponovno će biti obilježena večernjima događanjima, prven-stveno četvrtkom, budući da je taj dan u Puli

doblju tango scena u Puli brojila je pristojan broj entuzijastičnih plesača zaraženih argen-tinskim tangom. Organizirali smo radionice sa spomenutim učiteljem, Milonge, tango kr-starenja te smo nerijetko plesali na pulskim ulicama i trgovima, ispričala nam je Karmen, napomenuvši da je 2007. godine osnovana i Udruga Tango Argentino Pula koja je godinu dana kasnije dobili prostor u DC-u Rojc.Udruga danas organizira tečajeve argentin-skog tanga dva puta godišnje, na proljeće i u jesen, pod imenom “Uvod u argentinski tango vol. 1”, dok tijekom cije-le godine održavaju praktike utorkom i petkom. Također organiziraju vikend radionice s odličnim gostujućim učitelji-ma kao što su Rafael Ramirez te Sara Grdan i Ivan Terazzas.

Ulični ritam: “Peace, love, unity & HAVING FUN!“

Ulični ritam je udruga osno-vana 2012. godine s ciljem promicanja hip-hop kulture i urbane plesne scene. Tijekom razgovora članice udruge ista-knule su da različitim projek-tima, kao što su “Blackonnec-tion Hip hop & break dance battle”, plesnim radionicana “Each one teach one”, jamming sessionom “Just4Fun uz dj Kool S-a”, javnom tribina na temu “Povijest hip- hopa u Puli “, pokušavaju mladima približiti hip-hop kultu-ru. Do sada su ugostili mnoge hip-hop plesa-če i plesne skupine među kojima s ponosom

PLESNE UDRUGE I KLUBOVI DRUŠTVENOG CENTRA ROJC ZAPOČELA PROGRAMSKA SEZONA STUDENTSKE UDRUGE PULA

Zapleši tango, breakdance, hip-hop ili mažoret ples!

Uz već provjerene,u planu i novadogađanjaizdvajaju - Unit x crew, Mirtu iz Pop & Roll

crew-a, Soul Mavericks crew, Bboy Atomic, ali i mnoge druge.

Trenutačno udrugu čini deset plesačica koje su nam otkrile da bi željele da im se pridru-že muški plesači. Ove simpatične i vesele plesačice trenutno plešu u prostoru udruge biljarista na drugom katu DC-a Rojc, a za kraj ovog razgovora svim čitateljima Veznika po-ručuju: “Peace, love, unity & HAVING FUN!“.

Ples pulskih mažoretkinja - ponos grada

Pulske mažoretkinje trenutno broje oko 200 članica. Ukupno djeluje 11 sastava koji treniraju pod trenerskim palicama Bojane Raguž Simeu-nović, Bojane Taškovska, Jelene Raguž, Marijana Tunukovića, Anje Ivko i Sanje Verić. Pulske ma-žoretkinje su, tko nije znao, aktualne nositeljice

brončane medalje s posljednjeg državnog prven-stva održanog u Karlovcu i to u sve tri dobne ka-tegorije - seniorke, juniorke i kadetkinje.

- Zahvaljujući osvojenim medaljama na držav-nom prvenstvu četvrti put za redom sudjelo-vale smo na Europskom prvenstvu mažoret-kinja koje je ove godine održano u češkom gradu Brnu. Tom smo prilikom u konkurenciji od gotovo 2.000 mažoretkinja osvojile dvije brončane medalje (juniorke i kadetkinje), dok su seniorke bile pete, pohvalila nam se trene-rica Jelena Raguž.

Nakon iznimno uspješne audicije Pulske mažoretkinje upravo kreće u novu sezonu koja će, vjerujemo, i ovog puta biti iznimno uspješna. Sretno!


prepoznat kao studentski dan. Osim toga, namjeravamo prostor otvoriti i za subotnja večernja druženja, ali i za brojne dnevne ak-tivnosti kao što su seminari, instrukcije i ra-dionice.

Planirate li uz redovan program ponuditi i neke novitete?

- Moram reći da ćemo se i ove godine držati “provjerenih” događanja. Također ćemo po-kušati, posebice u zimskom razdoblju kada studenti nemaju puno opcija za zabavu, otvo-riti klub i tijekom dana, a planiramo i organi-zirati raznorazne turnire, primjerice, u stol-nom nogometu, kartanju i videoigricama.

Zbog čega vaše radno vrijeme nije duže?

- Nažalost, zbog pravila o kućnom redu DC-a Rojc vrata kluba otvorena su do 2 sata ujutro, ali, ukoliko interes za događanja i posjeće-nost budu veći, pokušat ćemo tražiti dozvolu za radno vrijeme do 3 ujutro. Protekle aka-demske godine nismo to učinili, budući da smo uočili da s toplijim vremenom studenti radije ostaju vani na otvorenom, pa je i posje-ćenost klubu puno manja.

Koliko studenata okuplja udruga i na koji su način angažirani u radu?

- Studentska udruga Pula broji 441 člana. Svim naši članovi imaju besplatnu člansku iskaznicu koja vrijedi godinu dana, a teme-ljem koje dobivaju i raznorazne popuste u cijelom gradu. U udruzi je trenutno aktivno petnaestak volontera, a ovisno o potrebama, skupi ih se bez problema i do dvadesetak. Uvijek se rado se odazivaju te su spremni po-moći. Imate li podršku Grada Pule i Istarske žu-panije?

- Grad Pula i Istarska županija doista su nam od velike pomoći. Uvijek nam stoje na usluzi te nam pomažu kad god je to potrebno. Iskre-no, mogu reći da i Grad i Županija pokazuju veliki interes za udrugu. Osim financijske po-drške, bez koje rad udruge ne bi bio moguć, njihova nam je podrška važna i prilikom or-ganizacije raznih manifestacija namijenjenih studentima, primjerice, glazbenih događanja,

seminara i radionica.

U kojoj mjeri i na koji način surađujete s drugim studentskim klubovima u Hrvat-skoj?

- Aktivno surađujemo s drugim studentskim udrugama iz Rijeke, Zagreba, Trsta i Ljublja-ne s kojima i organiziramo Istrijadu, događa-nje koje jednom godišnje, najčešće početkom svibnja mjeseca, okuplja studente tri dana na jednom mjestu. Smatram da je upravo taj pro-jekt najbolji pokazatelj da klubovi iz raznih gradova, pa čak i država, mogu kvalitetno su-rađivati. Osim navedenog, moram naglasiti da aktivnom komunikacijom i suradnjom nasto-jimo zajedničkim snagama poboljšati život studenata u svojim gradovima.

Napisala: Vlasta Vujačić

RAZGOVOR S MMA BORCEM ZDRAVKOM DUKIĆEM

Zdravko Dukić, borac zadarskog Bandoga, inače Puležan, nedavno je pobjedio u finalu MMA lige Hrvatske i uzeo pojas nositelja naslova u velter kategoriji u kojoj se bore borci do 77 kilograma.

Nažalost, to nije pošlo za rukom i njego-vom suborcu Patriku Pereši iste večeri u

lakoj kategoriji. Dukić se uspio odbraniti od mnoštva napada te na kraju zasluženo odnio pobjedu jednoglasnom odlukom sudaca. Iako se borio protiv favoriziranog protivnika, zre-lom taktikom i zavidnom vještinom u parteru njegov protivnik nije imao šanse. Osim što se u njegovom nastupu vidjela određena doza sigurnosti i iskustva, Zdravko je poznat kao veoma srčan i neustrašiv borac. Tako se nije uplašio niti našeg mikrofona te je odvojio par minuta nakon treninga u DC-u Rojc da popri-ča s nama.

- Prije nego li sam se počeo profesionalno baviti ovim sportom, trenirao sam kod Mike Benčića u starom boksačkom klubu u centru Pule, prisjetio se Dukić svojih početaka, napo-menuvši da je ovaj sport u posljednje vrijeme počeo ozbiljnije shvaćati, što se i vidi prema postignutim rezultatima.

Prema njegovim riječima, trenirao je i kod Zelga Galešića, a potom i u klubu Bandog iz Zadra, gdje je i ‘uletio’ u MMA ligu. Što se tiče njegovog treniranja u DC-u Rojc, ovdje najviše sa svojim kolegom Benčićem trenira parter. Osim toga, u hrvačkom klubu Istarski borac s Jetišem Bajramijem vježba boks, po-tom u klubu King Poreč trenira kickboxing, dok sparinge vježba odrađuje u Beogradu s njihovim najboljim borcima.

- Trebam biti dobar u baš svim segmentima za MMA ligu, a posao koji radim mi dozvolja-va da se tome maksimalno i posvetim, obja-snio nam je Dukić i ispričao da svako jutro već dvije godine “nabija” kondiciju koja mu, priznaje, nije jača strana, ali i snagu u čemu mu pomaže Benčić.

- Vidi se da sam u svojoj kategoriji do 77 kilo-grama bio najbolji upravo radi takvog pristu-pa treniranju, rekao nam je Dukić.

U nastavku našeg razgovora Dukić se pri-sjetio meča s borcem Sašom Drobcem kada je u tri dana izgladnjivanjem izgubio osam kilograma zbog pravila kategorije u kojoj se borio.

- Sam sebe sam zapravo nokautirao u ringu, rekao nam je Dukić te dodao da inače kilo-grame pred borbu skida dijetama i zdravom prehranom.

Bitno je biti srčan borac, ali imati i taktiku!Svoje poraze komentira nespremnošću pro-tiv jako dobrih iskusnih boraca te smatra da se upravo u ringu na kraju vidi tko je favorit. Osim toga, Dukić se našalio i s nadimcima bo-raca poput, primjerice, “pittbull”, ali i sa svo-jim “Zdravko Kesa Dukić”.- Nekada sam prije ulaska u ring bio ukočen, no sada mi je to rutina. Nekad nisam mogao ni spavati prije meča, dok danas nemam pro-blema s time, rekao nam je Dukić te dodao da su za borca najbitniji dobra atmosfera i ljudi s kojima radi i živi. Što se tiče muzike uz koju ulazi u ring, ista je kao i kod njegovog uzora, također borca, Wanderlei Silve koji se borio s Mirkom Filipovićem.

Tijekom razgovora komentirao je i svoje ne-davne mečeve, zaključivši da je fizički jači nego prije, što je odigralo veliku ulogu u nje-govoj karijeri, ali nam i priznao da bi trebao još više raditi na boksu i boksačkim tehnika-ma. Osim navedenog, sam sebi zamjera što prije meča upozna suparnika, budući da kad uđe u ring voli gledati borca kao protivnika, a ne kao prijatelja. Prema njegovim riječima, bitno je biti srčan borac, ali imati i taktiku. Budući da trenira u DC-u Rojc kod Mike Ben-čića pitali smo ga što misli o zgradi, što joj ne-dostaje i što bi mijenjao.

- Kao tipičnom sportašu smeta mi nehigijen-sko ponašanje nekih posjetitelja. Također smatram da bi u DC-u Rojc trebalo biti više

sportskih klubova koji bi međusobno surađi-vali, što bi zasigurno donijelo i bolje rezulta-te, rekao nam je Dukić.

I za kraj, Dukić nam je otkrio da se ubrzo seli u Beograd, jer smatra da Pula i Hrvatska op-ćenito nisu grad ni država koje može nazivati zemljom blagostanja za sport kojim se bavi.- Ne cijene nas i pišu neosnovane komentare, ne razumiju koliko je tu odricanja i treninga, zaključio je Dukić naš razgovor.


Shake your body baby

Ab original okupljaju sve veći broj članovaJedna od prezentacija ovog strastvenog plesa Zdravko je zasluženo ponio ovaj pojas

Iako studenti kukaju da im “bolonja” oduzima puno vremena, stigne se i zaplesati

Pulske mažoretkinje se gotovo sa svakog natjecanja vrate s ponekom medaljom, čestitke!!


Puli odvijali u razdoblju od 2002. do 2004. godine. U to su vrijeme brojni građani Pule bili izloženi kontinuiranim napadima lokal-nih neonacističkih i nacionalističkih skupina, što je kulminiralo u studenom 2004. poku-šajem ubojstva dvojice mladića. Kao reakcija na taj događaj, organiziran je mimohod sre-dištem grada pod sloganom “Ne nasilju - ne fašizmu!”. Ubrzo nakon toga, održano je i prvo izdanje ANTIFA FESTA i to 25. prosinca 2004. godine u organizaciji platforme Novo Istarsko Podzemlje i underground punk/hc aktivističkog kolektiva - Monteparadisa.

Osim konkretne borbe protiv lokalnih skinheada, prostor i za sve diskriminirane

- Ideja za pokretanje ANTIFA FESTA nastala je nakon učestalih napada naci skinheadsa na pripadnike manjina i supkultura, rekao nam je Davor Vuković, član udruge Montepara-diso, dodavši da je “okidač” bio napad pripad-nika pulske frakcije Blood&Honoura na dvo-jicu pankera ispred Društvenog centra Rojc.

Davor nam je nadalje objasnio da su, osim kri-tike fašizma, nacizma i konkretne borbe pro-tiv lokalnih skinheada, organizatori festivala tijekom godina prepoznali i probleme svih diskriminiranih skupina, ali i opću proble-

U četvrtak, 07. studenog 2013. godine, otvorenjem izložbe ilustracija i crteža

Nadana Sarvana, studenta prve godine di-plomskog studija krajobrazne arhitekture u Zagrebu, započelo je deseto izdanje ANTIFA FESTA u Monteparadiso Hacklabu. Izložbom autor prikazuje promjenu i degradaciju čo-vjekovog okoliša, a radovima se fokusira i propituje o budućnosti za koju je zabrinut. Posjetitelji prvog dana festivala mogli su po-gledati i dokumentarni film “Anti-fascist Atti-tude”. Film govori o ruskom antifašističkom pokretu koji uključuje priče radikalnih akti-vista i anarhista, ali i umjerenih NGO aktivista iz tri ruska grada: Moskve, Sankt Peterburga i Irkutska.

Drugi dan festival protekao je u preispitiva-nju LGBT tematike i medija. Početak je bio rezerviran za dokumentarni film “Bože čuvaj Le Zbor” koji govori o ljubavi, glazbi, hrabro-sti, ponosu i predrasudama. Naime, autorice filma Dalija Pinarić i Lora Šuljić pratile su Le Zbor na prvom sudjelovanju jedinog LGBT zbora iz ovog dijela Europe na Festivalu lez-bijskih i gej zborova “Various Voices” u Lon-donu. U filmu se može vidjeti je li uistinu sve bolje na Zapadu te je li i iz londonske per-spektive Hrvatska - tako lijepa, a tako blizu.

Pulski gimnazijalac i aktivist Patrik Lazić otvorio je okrugli stol pod nazivom “Put Isko-raka iliti Na što treba biti spreman baveći se LGBT aktivizmom u Puli” kojim je pokazao što je sve prošla njihova glumačka grupa žele-ći pokazati školsku predstavu predstava koja bi mlade podučavala toleranciji, uvažavanju, različitosti, nenasilju. Prema Lazićevim riječi-

matiku koju današnji čovjek nosi sa sobom u vremenima mahnitog kapitalizma. Također je istaknuo da organizator nastoji svake godine predavanja temeljiti na aktualnim temama, odnosno napraviti rezime aktivističkih doga-đanja i općenito djelovanja kolektiva na po-dručjima koji se tiču problematike festivala.

ANTIFA ne mijenja stvari, već educira ljude da mijenjaju stvari

- Prvih godina festivala bilo je bitno da pri-padnici supkulture kažu što misle. Tijekom godina pojavila se potreba da pokušamo na što bolji način predstaviti aktualne probleme u lokalnoj zajednici, rekao nam je Dean Cu-kon. Cukon je nadalje dodao da je festival bi-tan za lokalnu zajednicu samo ukoliko dopre do mladih ljudi koji će ga podržavati, jer AN-TIFA nije tu da mijenja stvari, već da educira ljude da mijenjaju stvari.

- Prve godine radili smo koncert, budući da smo isključivo željeli dobiti reakciju koja nam je u tom trenutku bila potrebna. Iskreno, tada nam je bila najbitnija glazba, dok smo iduće godine započeli i s edukativnim programom koji je na početku bio omeđen nama zanimlji-vim temama, rekao nam je Cukon i istaknuo da su potom organizatori festivala počeli sagledavati širinu probleme, ali i da se nisu htjeli uloviti u zamku sa supkulturnim pred-znakom.

Azilanti i nacionalne manjine trebaju biti tematika festivala

U nastavku razgovora Cukon je istaknuo da bi i nacionalne manjine, čiji se prostori također nalaze u DC-u Rojcu, trebale biti tema festi-vala uz Centar za azilante smješten u Valban-donu.

- Nažalost, razmatrajući program, nismo pre-više komunicirali s njima, iako smo tijekom predavanja i kroz odabrane teme zauzimali stav o toj problematici, naglasio je Cukon i dodao da festival uvijek stremi nadilaženju tzv. “supkulturnog geta” te da je ANTIFA FEST otvoren za diskusiju o toj problematici.

Početak studenog bio je rezerviran za antifašistički festival, poznatiji kao ANTIFA FEST! Ovogodišnje jubilarno, deseto izdanje, održano je u Društvenom centru Rojc od 07. do 09. studenog 2013. godine. Kao i proteklih devet, i ove su godine organizatori festivala, udruga Monteparadiso, pripremili sadržajan i zanimljiv program podijeljen u dva dijela.

Što se tiče edukativnog dijela programa, posjetitelji su tijekom tri dana imali prili-

ku čuti tri predavanja, prisustvovati jednom okruglom stolu, pogledati nekoliko video-projekcija, predstavu i izložbu, dok je u glaz-benom dijelu programa u Monteparadiso klu-bu u dvije večeri nastupilo šest d.i.y. bendova. O počecima, razvoju, kvaliteti i značenju AN-TIFA FESTA za lokalnu zajednicu razgovarali smo s Davorom Vukovićem i Deanom Cuko-nom, članovima udruge Monteparadiso.

Podsjetimo, ideja za pokretanje prvog ANTI-FA FEST proizašla je iz događaja koji su se u

10. ANTIFA FEST:Lepeza megafona za potlačene

LGBT, mikrofašizam, mediji i uličnouznemiravanje uz dozu punka10. ANTIFA FEST

ma, trebao je to biti projekt u kojem bi dva-desetak mladih srednjoškolaca dignulo glas protiv diskriminacije i stigmatizacije LGBT populacije. Lazić je tijekom predavanja pro-čitao i pismo djevojke iz Pule homoseksualne orijentacije. Podsjetimo, ravnateljica pulske gimnazije Branka Antunović Piton zabranila je predstavu “Iskorak”, a pod pritiskom ro-ditelja, dramsku skupinu Korak od prvotnih 18, napustilo je čak 14 učenika. Pulska grupa Nola također im nije dozvolila da za potrebe predstave koriste jednu njihovu ljubavnu pje-smu, a prilikom gostovanja u Splitu, svi su im plakati bili potrgani, a nastup dramske skupi-ne Korak bojkotiran.

Član udruge Monteparadiso i jedan od osnivača festivala, Dean Cukon, vodio je predava-nje na temu “Opčinjenost pre-varom - pseudo, mit i mediji”. Govori je o problemima zataš-kavanja, spinovima, senzacio-nalizmu, teorijama zavjere ili guranju kojekakvih stereotipa, kao što je - mediji oblikuju tvoj i moj dan. Prema njegovim ri-ječima, takvo ponašanje medi-ja zapravo nas zatrpava i time nam odvlači fokus od nas sa-mih. Cukon nadalje smatra da danas, u doba interneta, koji je doveo do demokratičnijeg novomedijskog prostora, ali

je, prije svega, donio i konfuziju u primanju informacija, doslovno letimo s vijesti na vijest i konzumiramo pripremljene “novosti” bez previše razmišljanja.

Tradiciju drugog dana festivala zaokružio je dobro posjećen koncert mladog benda 6xBx

iz Pule, potom talijanskog Slandera, dok su zvijezde večeri ipak bili riječki veterani Pasi. Najdugovječniji punk bend s kvarnerskog prostora potvrdio je svoj zasluženo kultni status u prepunom “podzemlju” koje je zajed-no s njima pjevalo stare, ali i hitove s posljed-njeg albuma “Reci mi da li te boli”.Treći dan započeo je prikazivanjem dva do-kumentarna filma - “Squat Wars“ Jana Hanu-ša o povijesti skvoterskog pokretu u Pragu i “Antifa Fight Talk” o povijesti militantnih an-tifašističkih skupina i njihovoj borbi u Velikoj Britaniji od 1936. godine do 1990.-ih godina.

- Nakon deset godina održano je niz preda-vanja i zastupljeno jako puno tema koje sve možemo uvrstiti u lepezu megafona za po-tlačene. Osim toga, posljednjih godina veliki naglasak festa je na rodnoj i spolnoj tematici, rekao nam je Cukon.

Ako smo tijekom održanih predavanja uspjeli predstaviti DC Rojc kao otvoreno mjesto, u tome pronalazimo svoju pobjedu

Prema Cukonovom mišljenju, u Puli je po-stojala predrasuda da sve što se u DC-u Rojc radi je “od pankera i za pankere”, ali i da zbog sve češćeg otvaranja DC-a Rojc prema gradu i građanima, takva razmišljanja polako nesta-ju.

- Danas je DC Rojc žarište kulture i kreativno-sti civilne gradske scene. Tako se ni ANTIFA nikad ne bi smio poistovjećivati s činjenicom da je to festival samo za one koji dolaze na koncerte u Monteparadiso klub, rekao nam je Cukon, dodavši da festival nije rezerviran samo za pripadnike supkultura, već za sve zainteresirane sudionike, bez obzira na bilo kakvu vrstu opredijeljenosti, pripadnosti ili na životnu dob.

- Kada smo “dovlačili” sveučilišne profesore, dolazili su ih slušati njihove kolege i studenti. Ako smo tijekom održanih predavanje uspje-li predstaviti DC Rojc kao otvoreno mjesto, u tome pronalazimo svoju pobjedu, rekao nam je Cukon.

- ANTIFA FEST pokrenut je 2004. godine kao jedno malo glazbeno okupljanje pulske neza-visne scene. Ideja je bila jasno i glasno reći da nećemo trpjeti naci i fašistička sranja u na-šem gradu, rekao je Dean koji smatra da su organizatori i sudionici kroz razvoj festivala, razvijali i sami sebe. Zaključio je također da je festival tijekom 10 godina održavanja stvorio veliki prostor za progovaranje o aktualnim društvenim problemima i lokalnoj zajednici i supkulturi i fakultetskoj zajednici.


Posjetitelji su nadalje mogli uživati u pre-davanju Jelene Čaušević koja je prisutnima ispričala da je ulično uznemiravanje toliko rasprostranjeno da ga društvo čak niti ne smatra ugrožavajućim. Jelena je također i zaključila da to nikako nije bezazleno, jer se njime žene, kao njegove najveće žrtve, dis-kriminira, omalovažava i oduzima im se pra-

vo na siguran boravak u javnom prostoru. Ova članica inicijative Hollaback također je prisutnima ispričala da je pokret iz kojeg do-lazi posvećen iskorjenjivanju ulično-rodnog uznemiravanja kao jednog od najraširenijih oblika rodno uvjetovanog nasilja koji je naj-

manje zaštićen hrvatskim zakonima. Pokret Hollaback koristi tehnološke mogućnosti i osobnu inicijativu da bi spriječio uznemira-vanje na ulicama, budući da su diskriminaci-ja i omalovažavanje neprihvatljivi te se pro-tiv istih vrijedi boriti.

Oštrim predavanjem “Istarski mikrofaši-zam”, člana pulske grupe i suosnivača Zadru-ge “Praksa” Emila Jurcana, predstavljen je nova vrsta fašizma prilagođena 21. stoljeću, gdje umijeće vladanja kapitalističkim susta-vima često mijenja svoj oblik iz liberalno-građanskog u fašistički nakon što se suoči s cikličnim gospodarskim krizama. Kako je

moguće braniti kapital i privatno vlasništvo od sve većeg broja nezadovoljnih, i istovre-meno temeljiti represiju na pluralizmu i tole-ranciji? Zašto nas ideja suživota/convivenze isključuje iz upravljanja javnim dobrima? Je li fraza euro-regionalnog projekta “jedinstvo u razlikama” ipak samo vrsta fašizma?, neka su od pitanja kojim se predavanje bavilo.

Edukacijski dio trećeg dana završio je pred-stavom “Iskorak” dramske skupine Korak koja hrabro i bez cenzure govorila o odnosu homoseksualne ljubavi i hrvatskoga društva. Cilj ovih mladih ljudi je osluškivati svoje kole-ge i prijatelje u potrazi za problemom, diskri-minacijom ili društvenom nepravdom, pod povećalom pogledati otkriveno, istraživati i ponuditi rješenje te mogućnost da zajedno napravimo barem mali korak prema boljoj i liberalnijoj svakodnevici.

Malo slabije posjećena treća večer festiva-la završila je koncertom karlovačkog benda Treaviit, slovenskog White Stain i zagrebač-kog Socijalna Služba.


Nakon predavanja lagani clubbing uz žestoke bendove

Svake godine predavanja na festivalu sve su zanimljivija

Netko gleda slike, a netko gleda hranu Ne brinite, bebe su plastične

Koncert za kraj festa

Patrik Lazić vodio je zanimljiv okrugli stol Mladi pulski bend 6BDean je jedan od pokretača festivala


RAZGOVOR: IGOR ZENZEROVIĆ, “ČOVJEK IZ ROJCA” ZALJUBLJEN U MORE: STVARANJE REGIONALNE PLATFORME PUTOPISACDAVORROSTUHARO SVOJIH 20.600KILOMETARA OD ZAGREBA DO CAPE TOWNA:

Rojc ne stvara samo supkulturu, većkulturu grada

Solidarnost udruga kao motor razvoja društva

Igor Zenzerović, umjetnik, dizajner i jedriličar, otvorio nam je vrata svojeg ateljea na trećem katu DC-a Rojc. Budući da se u svom radu povremeno odlučuje samostalno izlagati, ali i da sve rjeđe sudjeluje na skupnim izložbama, u njegovoj posljednjoj samostalnoj izložbi pod nazivom “More” mogli smo uživati prije tri godine.

Prema riječima ovog svestranog umjetni-ka, tijekom svog umjetničkog “staža” u

Puli je imao tri samostalne izložbe, odnosno nekolicinu skupnih u našem gradu, Sloveni-ji, Italiji i Austriji. U stvaranju svojih umjet-ničkih djela koristi razne tehnike, od crtanja olovkom, preko starorenesansnih tehnika do gipsa, ulja i fotografije, ovisno o inspiraciji i onome što mu je potrebno za razvoj i reali-zaciju ideje.

Izložba “Hungry designers” bila je po-stavljena u bečkom Muzeju primijenjene umjetnosti - MAK od 18. do 20. listopada. Na izložbi je sudjelovalo oko 20-ak hrvat-skih dizajnera i timova koji su predstavili svoje radove na temu gastronomije u tu-rizmu. Aktivnije uključivanje posjetitelja u lokalnu kulturu i njihova participacija u kreiranju doživljaja na zanimljiv način predstavlja i vaš projekt “Lavdara” koji ste osmislili u suradnji s Nikolom Radelj-kovićem. Objasnite nam kako vaš projekt pridonosi gastronomskom potencijalu u turističkoj ponudi Hrvatske?

- Sve je započelo od ideje spajanja dizajne-ra s turizmom, odnosno s hranom. Potom je osmišljen natječaj na koji su mnogi poslali svoja dizajnerska viđenja, što je pridonije-lo razvijanju projekta. Nikola Radeljković i ja smo osmislili smo projekt “Lavdara” koji spaja branje maslina s turizmom i proizvod-njom maslinovog ulja. Prema našoj zamisli, u isto vrijeme bi se brale masline i proizvo-dilo ulje, što je uglavnom najveći problem na našim otocima, budući da od branja do proi-zvodnje prođe prilično dugo vremena. Naša ideja je da u sve te radnje involviramo i turi-ste, odnosno da im prezentiramo proizvod-nju ulja te da ih uključimo u branje maslina. U našem projektu nije zastupljena samo Istra, već cijela Jadranska obala. Istra je po-lazna, dok je završna točka na otoku Mljetu. Prema našoj ideji, tijekom tri mjeseca treba-lo bi proći cijelu obalu, budući da se masline u Hrvatskoj beru u razdoblju od listopada do siječnja. Projektna ideja omogućila bi svim sudionicima, kao i turistima da putuju po hrvatskoj obali te da sudjeluju u branju ma-slina i proizvodnji ulja, što bi, prema našem mišljenju, svakako pridonijelo produženju turističke sezone.

Branje maslina po cijeloj Jadranskoj oba-li obuhvaća duže vremensko razdoblje. Jeste li ti i Nikola “isprobali” projekt?

- Nikola i ja plovimo cijelo ljeto i polako upo-znajemo ljude koji se bave maslinarstvom duž obale. Nikola svake godine bere masline na Mljetu, ali i kod nas u Istri. Dakle, ideja je proizašla iz naših iskustava.

Sudeći prema izložbi “More” te ovom pro-jektu koji se odnosi na putovanje morem uz branje maslina, možemo zaključiti da te zanimaju morski i mediteranski moti-vi, odnosno lokalna kultura i tradicija.

Motociklom do Zanzibara

Tijekom mjeseca listopada, u sklopu ma-nifestacije Mjesec hrvatske knjige 2013. u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula gostovao je jedan od najznačajnijih hrvatskih putopi-saca, autor četiriju knjiga, brojnik reportaža i članaka te osnivač Kluba za ekspedicionizam i kulturu (KEK) Davor Rostuhar koji je tom prilikom okupljenima predstavio još jedno autorsko multimedijalno predavanje pod na-zivom “Motociklom do Zanzibara”.

Na svoje prvo veće putovanje Davor i njego-va djevojka Maja Tanasovski krenuli su 2010. godine. Tada su motociklom putovali od Za-greba kroz Zapadnu Afriku sve do države Togo. Nakon šest mjeseci putovanja i povrat-ka u Zagreb, napravili su prvo multimedijalno predavanje “Motociklom po Zapadnoj Africi” koje je obišlo cijelu Hrvatsku.

Dvije godine kasnije, 2012., krenuli su na novo veliko putovanje također motociklom i to od Zagreba do Južnoafričke Republike. U nešto više od osam mjeseci putovanja, preva-lili su 20.600 kilometara od Zagreba do Cape Towna. Tijekom ovog putovanja istraživali su i dokumentirali, primjerice, malo pozna-te kulture, običaje i arheološke lokalitete te izvještavali o doživljenom, šaljući brojnim hrvatskim medijima fotografije, tekstove i vi-deouratke. Za razliku od prvog, ovo putovanje imalo je i humanitarni karakter, budući da su Davor i Maja osmislili projekt “Afrika Aktiva”. Cilj projekta bio je u svakoj zemlji istražiti i proučiti jedan afrički problem, potom iza-brati jednu organizaciju koja se na uspješan i zanimljiv način bavi njegovim rješavanjem te ispričati njihovu priču i podržati ih donaci-jama prikupljenim u Hrvatskoj. Jednostavno, svojim projektom željeli su povezati udruge i pojedince iz Afrike i svijeta.

Rat u Siriji i “Smetlarski grad” u Kairu

Najveći problem aktera ovog putovanja i mul-timedijalnog predavanja bila je ukočenost leđa zbog dugotrajne vožnje na motociklu i sprema-nja opreme teške 120 kilograma. Da bi izbjegli ukočenost i neometano nastavili svoje putova-nje, svaki su dan vježbali jogu. Prema riječima Rostuhara, na vrlo jednostavna način proputo-vali su Tursku, dok su prilikom ulaska u Siriju naišli na prvu “pljusku tijekom putovanja”. Nai-me, u Siriji je bilo ratno stanje te su bili prisilje-ni sedam dana čekati brod za Egipat te se u isti ukrcati s mnoštvom sirijskih izbjeglica.

Dolaskom u Kairo, sreli su poznanika s proš-log putovanja kroz Zapadnu Afriku koji je više od godinu dana vozio Vespu po divljim drža-vama “crnog kontinenta” i kojemu je čak 88 puta tijekom tog “podviga” pukla guma. Na rubu Kaira posjetili su i takozvani “Smetlarski grad”, gdje žive Kopti. Tisuće pripadnika ovog naroda ide po Kairu i svakodnevno od vrata do vrata svojih sugrađana skupljaju otpad. Njihov posao prikupljanja, razvrstavanja i recikliranja otpada toliko je učinkovit da Kairo nema po-trebe za nikakvom službenom tvrtkom koja bi se time bavila. Osim navedenog, Kopti su uzga-

Da se sve može kad se male ruke slože, svjesni su i Istrijani. Iako raznovrsne u svojem djelovanju, udruge muči isti problem - nejasni kriteriji financiranja, istaknuto je na okruglom stolu na temu umrežavanja i regionalnog povezivanja udruga kojeg su u Puli sredinom listopada 2013. godine organizirali GONG, Centar za građanske inicijative Poreč i Volonterski centar Osijek.

Uoči raspisivanja javnog poziva za sudjelovanje u programu edukacije i mentorske podrške organizacijama i inicijativama civilnog društva za razvoj zagovaračkih i analitičkih kapa-

citeta u Puli se okupilo 30-ak aktivista iz Istre i Primorja da bi pronašli način zajedničkog djelovanja. - Bez obzira što nemamo isto područje djelovanja, poveznica je solidarnost, pri čemu, nema veze bavi li se netko zelenim temama ili ljudskim pravima. Solidarnošću se potiču ad hoc ak-cije koje, na kraju, i imaju najviše utjecaja. Solidarnost je motor razvoja, istaknula je Suzana Jašić iz GONG-a.

Nakon uspješnih primjera neformalnog umrežavanja udruga na nacionalnoj razini, poput Plat-forme 112, vrijeme je za regionalno umrežavanje organizacija civilnog društva. No, tome kao prepreka često stoji međusobni jaz među udrugama te doživljavanje drugih kao konkurencije, umjesto stvaranja sinergije. Međutim, budući da već postoje manje lokalne inicijative povezi-vanja oko dobivanja zajedničkog prostora, poput udruga okupljenih u prostoru Društvenog centra Rojc u Puli, određeni pomaci postoje. Ipak, “karakteristično je to što kad se provede projekt oko kojeg su udruge povezane ili se riješi problem, motivacija za daljnjom suradnjom zamre. Tako se propušta moć suradnje i utjecaj koji se time može dobiti”, naglasila je Silvia Žufić Dujmović iz Centra za građanske inicijative Poreč.

Udruge kao izvoznici ideja, a ne sisači novca

“Povezivanje udruga je često u temelju krivo postavljeno. Događa se da gradske vlasti određu-ju prioritete i aktivnosti udruga tako da nema konstante”, upozorio je Ramiz Durmić iz Udruge osoba s invaliditetom. No i bez obzira na neresponsivnost lokalne vlasti, udruge moraju same prepoznati kanale kojima dolaze do željenih efekata. “Udruge trebaju osvijestiti svoje djelova-nje - one zapošljavanju, izvoznici su ideja... Treba preokrenuti vlastito mišljenje o imidžu da se udruge ne bi doživljavalo kao sisače javnog novca”, istaknula je Dušica Radojčić iz Zelene Istre.Unatoč tome što je područje Istre jedno od razvijenijih u Hrvatskoj, a Rijeka najtransparentniji grad prema istraživanju LOTUS, udruge se susreću s netransparentnim financiranjem, neja-snim kriterijima za određivanje područja financiranja te prioritetima dodjele tih sredstava. Upravo je to istaknuto kao poticaj za udruživanjem, naime, “kako svi plivamo u istim problemi-ma, potrebno je prepoznati lokalnih problem i dati jedni drugima podršku”, zaključila je Fani Bugarin-Soljan iz Centra za građanske inicijative Poreč.

Preuzeto s: http://gong.hr/hr/aktivni-gradani/civilno-drustvo/libera-clanak/Napisala: Danela Žagar

jali i svinje koje su hranili organskim otpadom, ali je u strahu od širenja svinjske gripe, egipat-ska vlast naredila njihov pokolj.

Nubijske piramide i pleme Mursi

Do sudanske regije Numbije vozili su “putem oaza”, što im je donijelo nezaboravno spavanje pod impresivnim zvjezdanim nebom. Davor je prisutnima objasnio da oaze unutar pustinje ne predstavljaju ono što većina zamišlja, izvo-re vode i palme, već gradove s hotelima, trgovi-nama i restoranima. Također je spomenuo da sjevernu regiju Sudana, Nubiju, krasi više pira-mida nego Egipat, gostoljubivo stanovništvo i, usprkos tome, nerazvikan turizam.

U Etiopiji su upoznali pravu “plemensku Afri-ku” koja se smjestila uz rijeku Omo. Tom su prilikom posjetili pleme Mursi, čije žene u svojim donjim usnama nose velike diskove, ali i doznali da neka od tih afričkih plemena još uvijek njeguju običaj žrtvovanja djece.

Rostuhar je nadalje prisutnima ispričao da im se tijekom putovanja pokvario motocikl na relaciji Etiopija-Kenija i to na jednoj od najte-žih i najopasnijih cesta tzv. Moyale u istočnom dijelu Afrike. Tijekom svog putovanja Davor i Maja posjetili su i Ngorongoro i Serengeti, najpoznatije i najbogatije nacionalne parkove u Africi, savladali uspon na Kilimandžaro te se “provozali” Rtom Dobre Nade kod Cape-Towna. Na sreću brojnih obožavatelja ovog putopisca, njegovo putovanje u društvu dje-vojke Maje uskoro će dobiti i nastavak, jer se tijekom 2015. godine planiraju vratiti u Cape Town te od tamo krenuti motociklom prema Zagrebu kroz središnji dio Afrike.

Davor Rostuhar (31) je slobodni pisac i fo-tograf koji već 12 godina putuje svijetom i objavljuje reportaže u prestižnim časopisima, kao što su National Geographicu i Meridijan. Jedan je od najčitanijih hrvatskih putopisaca, a glavni urednik National Geographica za nje-ga kaže da je “najveći pustolov među fotogra-fima i najbolji fotograf među pustolovima”. Maja Tanasovski (27) je magistrirala studij političkih znanosti na temu afričke geopoliti-ke, a probleme Afrike planira istraživati i za potrebe pisanja svoje doktorske radnje.


- Istina, volim more, a imam i mali maslinik. Što se tiče proizvodnje ulja, ista je u mom slučaju poprilično mala, odnosno zadovo-ljava potrebe jedne obitelji. Budući da često jedrim, bilo mi je jako zanimljivo vidjeti kako izgleda proces proizvodnje ulja, primjerice, na Cresu, Dugom otoku ili Lastovu. U prin-cipu je isto, ali i bitno drugačije. Budući da smo zaključili da se maslinari duž Jadranske obale uopće ne poznaju, upravo smo svojim projektom željeli aludirati na tu zanimljivost i vertikalnu spojenost.

Budući da projekt “Lavdara” pridonosi gastronomskom potencijalu u turističkoj ponudi Hrvatske, postoji li već zanimanje investitora koji će pridonijeti ostvarenju njegovog potencijala?

- Trenutno razvijamo projekt i međusobno se dogovaramo. Projekt smo prijavili na još jedan natječaj prema kojemu neće biti mo-guće dobiti nikakva financijska sredstva, ali ćemo zato za otprilike godinu dana ovu ide-ju moći predstaviti kroz izložbu.

Znamo da imaš atelje na trećem katu. Reci nam kako kao umjetnik doživljavaš DC Rojc?

- Meni je Rojc fantastičan! Kada sam prvi put došao ovdje, osjetio sam vibru koju se rijetko osjeća. Ono što je jako zanimljivo, kada me Nikola predstavlja na izložbama, prisutnima kaže da sam ja “čovjek iz Rojca”. Vrlo mi je zanimljiva ta etiketa, budući da, kad on to kaže, vizualiziram sliku svih ljudi koje poznajem u ovom prostoru. DC Rojc ima brojne prednosti. U ovom prostoru ne stvara se samo supkultura, već kultura grada. Na-dam se samo da su osobe koje odlučuju o fi-nancijskim sredstvima namijenjenim Rojcu svjesne potencijala ovog mjesta.

Postoji li nešto što bi mijenjao u DC-u Rojc, odnosno smatraš li da mu nešto ne-dostaje ?

- Iako ne sudjelujem aktivno u razgovorima i raspravama o DC-u Rojc, smatram da mu ne-dostaju banalne stvari, kao što je, primjerice, lift. Kad napravim sliku od dva kvadrata, teš-ku sto kila, vrlo je teško odnijeti je dolje. To je samo jedna od sto stvari, no kao i uvijek, problem je novac od kojega sve kreće.

Napisala: Dunja LendićUskoro započinju radionice u organizaciji CGI-ja iz Poreča


NACRT ZA RASPRAVU S ELEMENTIMA MOTIVACIJSKOG GOVORA SUMMIT PRAKTIČNIH UTOPIJA, BRIJUNI, OD 26. DO 29. RUJNA 2013. GODINE

Od Hrvata do prekarijata, ili: Što dalje?

Izmislimo utopiju za izlazak iz krize društvenog poretka

Tekst koji slijedi nastao je iz prijateljskih razgovora o trenutnoj situaciji u našoj zemlji (i šire). Mislim posebno na razgovore na široko shvaćenoj “ljevici”, među ljudima koji niz godina rade (ili su radili) na poboljšavanju društva u kojem živimo, slijedeći pritom ideje slobode, jednakosti i solidarnosti – ideje formulirane istovremeno kada i kapitalizam kreće u svoj globalni pohod.

U takvim se raspravama često čuju pita-njima poput: Zašto se, unatoč dugom i

teškom radu na organiziranju, edukaciji i informiranju javnosti, stvari ne mijenjaju na bolje? Zašto ljudi ne raskrste s postojećim političkim i ekonomskim sistemom, kada je on tako očito katastrofalan za mnoge, a ko-ristan tek malom broj privilegiranih? Zašto se bavimo ćirilicom i ustavnom definicijom braka kad toliki nemaju za kruh? Jesmo li dotakli dno? I slijedi li neka revolucionarna promjena?

Ovdje, očekivano, ne nudim odgovore na ova pitanja, ali bih pokušao dati kratku ocjenu trenutnoga stanja, u nadi da ona može po-služiti za nastavak razgovora o prošlim, po-stojećim i budućim načinima djelovanja.

Jedan povod za ovakvu intervenciju je no-vinski članak koji je u moru medijskih šo-kova proteklih dana prošao relativno neza-paženo, a koji brojkama potkrepljuje ono što mnogi od nas znaju iz iskustva. Na stra-nicama Jutarnjeg lista od 15.11.2013. mogli smo pročitati da “svaki drugi građanin – toč-nije, njih 43 posto – koji živi od zarađenog novca, odnosno plaće ili mirovine, prima mjesečno manje od 2.500 kuna. Prosječnu plaću od oko 5.500 kuna ili više … mjeseč-no zaradi tek 18 posto od oko 2,7 milijuna građana koji ima nekakvu plaću ili mirovinu. Doista visoke plaće – veće od 16.000 kuna

– ima samo 0.6 posto zaposlenika, a među njima je i 167 osoba koje imaju legalno pri-javljenu plaću višu od 100.000 kuna.” Izvor za ove podatke je novinarkama Kristini Tur-čin i Gordani Galović bila tablica o struktu-ri dohotka za 2011. godinu koju je izradila Porezna uprava. (http://www.jutarnji.hr/ekskluzivno-jutarnji-istrazuje--samo-pola-posto-hrvata-ima-placu-vecu-od-dvije-tisu-ce-eura/1140018/)

Najupadljivija statistika iz članka je ona o 43% ljudi u RH koji žive s manje od 2.500kn mjesečno. Druga stvar koja upada u oči je da je sredina distribucije dosta sužena, tj. da je srednja klasa malobrojna, ali još uvijek bitno veća od uvjerljivo najmanje skupine: one najbogatije. Teško se sjetiti kada je bilo ovako izražene ekonomske nejednakosti u našem društvu. To me potaklo da pitanjima o kojima se često diskutira (o narodnom i političkom skretanju udesno, nemogućnost mobilizacije velikog broja građana oko bit-nih problema, posebno onih uzrokovanih destruktivnom logikom profita) pokušam promisliti kroz pojam klase. Jer, očito je, dvadeset godina nezavisnosti donijelo je sa sobom ozbiljno klasno preslagivanje hrvat-skog društva (njega je - proročki ironično - sažeo jedan pulski grafit iz devedesetih: “Gladni al’ suvereni!”).

Drugi povod za ovaj osvrt tiče se mog intere-sa za općenitu logiku i partikularno funkcio-niranje kapitalizma. Tako sam nedavno uzeo u ruke knjigu Guya Standinga, The Precariat: The New Dangerous Class (Prekarijat: Nova opasna klasa, 2011). Osnovna je teza knjige da je, zahvaljujući kapitalističkoj ofenzivi koja traje od 1970.-ih, širom svijeta stvore-na situacija socijalne nesigurnosti koja sada

pogađa, i tako objedinjuje, sve šire i različiti-je dijelove društva: mlade, zaposlene, neza-poslene, žene, imigrante, penzionere... Zato Standing toj klasi daje ime “prekarijat”, što dolazi od engleske riječi “precarious” – “ne-siguran”, “nestalan”, “neizvjestan”. Naravno, ovaj termin namjerno asocira na proletari-jat, tradicionalan naziv za klasu potlačenih u kapitalističkom društvu. Prekarizacija ili porast egzistencijalne nesigurnosti postiže se na različite načine, npr. kroz ukidanje rad-ničkih prava, porast privremenog zapošlja-vanja, uvođenje plaćanja studija, smanjenje zdravstvene zaštite, neotplative kredite i sl. Standing ovu grupu shvaća prilično široko, pa u nju ubraja sve one koji žive “u strahu i nesigurnosti”, koji “besciljno lutaju”, koji su “bijesni” i koji “lako mogu skrenuti i ekstre-mno desno i ekstremno lijevo”, i koji podupi-ru “populističke demagoge koji iskorištavaju njihove strahove” (4). (Usput, dodao bih da trend prekarizacije popularna kultura bilje-ži kroz trenutnu opsesiju zombijima.)

Pri početku Standingove knjige o prekarija-tu nalazi se i ovaj odlomak: “Moguće je da živimo u trenutku u evoluciji prekarijata kada oni koji se odupiru njegovim osnov-nim značajkama - prekarnom (nesigurnom) stanovanju, radu i zaposlenju, te sve manjoj socijalnoj zaštiti - najviše nalikuju “primitiv-nim pobunjenicima” kakvi su se pojavljivali za vrijeme svake velike društvene promje-ne, kada su se stečena prava oduzimala, a društveni ugovori raskidali. Kao što je Eric Hobsbawn govorio, uvijek je bilo Robin Ho-odova. Obično su se pojavljivali u periodima prije nego bi se oblikovala koherentna po-litička strategija koja zastupa interese nove klase”. (3)

Nekoliko stvari iz ovog citata mi se čini važno za našu trenutnu situaciju.

1. Standing govori o prekarijatu kao o kla-si u nastajanju. Dakle, u situaciji krize, u kojoj se u društvu nešto mijenja, to “nešto” još nije poprimilo konačan oblik. Kao i An-tonio Gramsci, koji je krizu opisao kao vri-jeme “morbidnih fenomena”, u kojem “staro umire, a novo se još ne može roditi”, Stan-ding govori o tome da živimo u trenutku ne-dovršene promjene čiji su ishodi još uvijek neizvjesni. Mislim da nas se ovo tiče utoli-ko što smo unazad dva desetljeća svjedočili bitnoj promjeni klasnih odnosa u hrvatskom društvu. Ukratko, doista je sve veći broj ljudi izložen ekonomskoj nesigurnosti i jaz izme-đu siromašnih i bogatih naočigled postaje sve veći. Raznolikost novoosiromašene ili prekarizirane društvene formacije – činjeni-ca da su nesigurnošću pogođeni i radnici, i seljaci, i mladi, i nezaposleni, i penzioneri, i srednjoškolci, i povremno zaposleni, hono-rarci, itd. – s jedne strane otežava njezino ujedinjavanje oko zajedničke ideje ili cilja, ali s druge, potencijalno može garantirati masovnost koja je potrebna za društvenu promjenu i koja toj promjeni može dati le-gitimitet. Otud potreba da se novoj klasi da ime i tako stvori određena točka identifika-cije.

2. Standing također spominje kako u situa-ciji društvene nestabilnosti i fragmentacije reakcije na ugnjetavanje poprimaju različi-te oblike i djeluje nepovezano (mogli bismo dodati: i romantično, kao šumski razbojnik Robin Hood). Kada se netko pita da li ljevi-ca uopće više postoji, ili kada se raspravlja o tome pod kojim barjakom ujediniti različite današnje pokrete otpora (sindikalce, ljud-skopravaške udruge, antifašiste, anarhiste, marksiste, žene, studente, LGBT aktiviste, itd.), govorimo upravo o tome: ljevica je ra-zlomljena i slabo vidljiva.

3. I, na kraju, Standing podsjeća na lekcije iz povijesti: ono što obično proizlazi iz ne-stabilnog trenutka krize može biti nova, re-lativno konsolidirana klasna svijest, ali i ko-herentnija strategija kroz koju će nova klasa pokušati ostvariti svoje interese. Drugim ri-ječima, pretpostavka je da će prekarijat pre-poznati svoju poziciju u društvu i kroz neki oblik političke organizacije artikulirati svoje interese.

Nije mi ovdje želja ulaziti dublje u detalje Standingove teze, nego pokušati iskoristiti koncept prekarijata za razmišljanje o sa-

dašnjem trenutku u Hrvatskoj. Mislim da je evidentno da neke teze o prekarijatu vrije-de i za nas. Njih sam kratko prokomentirao pod točkama 1. i 2. Međutim, postoje i neke objektivne prepreke za formiranje prekari-jata kao sile koja će iznijeti pozitivne druš-tvene promjene.

Evo na što mislim.

Iz gornjeg je citata vidljivo da su karakteri-stike Standingovog prekarijata sljedeće (to su također procesi kojima se prekarijat odu-pire): prekarno (nesigurno) stanovanje, rad i zaposlenje i sve manja socijalna zaštita. Moj je dojam – a trebalo bi ga potkrijepiti s dosta empirije – da u Hrvatskoj postoje određene specifičnosti po gotovo svakoj od navedenih točaka, izuzev po sve opsežnijoj i temeljitijoj “fleksibilizaciji” rada. Ako se okrenemo pita-nju stanovanja, vidimo da kod nas, u odnosu prema drugim zemljama EU, postoji nepro-porcionalno veliki broj nekretnina u pri-vatnom vlasništvu. Kao što znamo, ovdje se radi o ostatku iz vremena socijalizma, kada je višak društveno proizvedenog bogatstva bio planski preusmjeravan na osiguravanje stanova za zaposlene (što je onda omoguća-valo mnogima da grade vikendice, obrađuju vrtove i slično). To, uz rijetke situacije u ko-jima su sretni pojedinci prodali nasljeđena poljoprivredna zemljišta na atraktivnoj oba-li, mnoge osiromašene građane ove zemlje još uvijek spašava od totalne bijede.

Osim toga, živimo u društvu koje (iz frustra-cije ili u šali) znamo nazivati “plemenskim”. Iako se radi o kolokvijalnoj opasci, ona je utemeljena u stvarnosti. U našu je kulturu duboko usađena, pa i kodificirana logika “ja tebi – ti meni”, “pa rod smo si” i tome slič-no. Dobar dio onoga što naši europeizirani političari nazivaju “korupcijom”, “klijenteliz-mom” i “nepotizmom” je često, iz “plemen-ske” perspektive, sasvim normalno i raci-onalno ponašanje. Zahvaljujući tome, kod nas postoje masivne kapilarne mreže ova-ko shvaćene plemenske “solidarnosti”, koje određenom broju ljudi u lokalnoj zajednici pružaju kakvu-takvu sigurnost, dok manjem broju (koji je obično u poziciji lokalne vlasti ili je s njom interesno povezan) osiguravaju privatno bogatstvo. IDS-ov otpor Vladinom Nacrtu prijedloga Zakona o regionalnom razvoju Hrvatske zorno pokazuje kako se plemenske elite svakom koraku smjeru ra-stakanja plemenske infrastrukture aktivno protive, i pritom posežu za lokalnom verzi-jom nacionalističkog diskurza da bi njime prikrile klasni interes. O ovoj je situaciji Emil Jurcan nedavno govorio kao o “mikro-fašizmu u Istri”. Istu smo stvar, na nacional-nom planu, doživjeli devedesetih.I na kraju, stanje “prekarnosti” ili “nesi-gurnosti”, koje se na Zapadu doživljava kao izvanredno, kod nas je donekle normalizira-no za vrijeme rata i odmah nakon njega, pa kao politički poziv na uzbunu nema mobili-zacijsku snagu kao drugdje. (Ovdje je bitno reći da se još dugotrajnija navika na život u krizi, stečena bar od zadnjeg desetljeća bivše Jugoslavije, vjerojatno može pridodati ovom trećem momentu.)

Summit praktičnih utopija, održan na Brijunima od 26. do 29. rujna 2013. godine, nastao je u kolaboraciji finsko-umjetničke skupine YKON, udruge Drugo more iz Rijeke i Electrom iz Velike

Britanije i to kao nastavak Summita mikronacija održanog 2003. godine u Helsinkiju. Kroz formu i dizajn igre 35 sudionika, odnosno “igrača”, 28. rujna proveli su posjetitelje kroz osam brijunskih punktova suvremenih utopijskih praksi, čineći pritom praktičnim alternativne teorijske koncepte društvenih uređenja i politike.

Termin “utopija” skovao je Thomas More 1516. godine, osmislivši fikcionalnu zemlju kroz čije je pravedno društvo oštro kritizirao jačanje divljeg feudalističkog kapitalizma u Engleskoj koje je nuž-no dovodilo do kršenja zakona te je davno prije Marksa ponudio ideju ukinuća privatnog vlasništva da bi se uništili temelji društvene nejednakosti. Suvremeni teoretičari navode da iz suštog nagona za preživljavanjem moramo izmisliti nove prostore prave utopije, ne kao slobodnog prostora ima-ginacije, nego kao najbitniju unutarnju hitnoću, kao jedini načina izlaska iz krize postojećeg druš-tvenog poretka. Slavoj Žižek, primjerice, govori o utopiji u današnjim uvjetima kao o paradoksu: “Lakše ćemo prihvatiti ideju kozmičke katastrofe nego ideju promjene kapitalizma kao vladajućeg i jedinog mogućeg sistema i društvenog poretka”.

Negdje na tragu takvih razmišljanja o utopijskoj misli kao alatu za promjenu sadašnjosti kretala se alternativna šetnja Brijunima i prezentacije radnih grupa Summita praktičnih utopija.

Na samom početku posjetitelje je dočekala ABS grupa s portretima Tita, Fidela Castra i Sophie Loren, a zainteresirani su mogli dobiti i svoj portret u ovako slavnom društvu. Grupu ABS čine tri diplomira-na slikara sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti: Alan Alebić, Ivica Blažić i Ivan Skvrce.Na iduće punktu čekalo se na ležerno predstavljanje svojevrsnih “antiputovnica” - korisničkih do-kumenata tzv. “sivih zona”, svih virtualnih i stvarnih alternativnih ljudskih zajednica, s obavezne tri kitice himne i štambiljem od krompira, koje su, između ostalih, predstavili kanadski teoretičar Stephen Wright te dizajneri Dejan Kršić i Oleg Šuran. Alternativna šetnja Brijunima kretala se tako od parodije stvaranja državotvornih simbola, počevši od himne, grba i službenih dokumenata, do pokušaja usaglašavanja oko osnovnih utopijskih vizija, kao što su prava participaciji pojedinaca u donošenju odluka, očuvanje prirode, pokrivenost osnovnih potreba građana i sloboda izbora za sve ljude na svijetu.

Na lokaciji Biografskog muzeja Josipa Broza Tita posjetitelje je dočekala Fatima Hellberg iz britan-ske umjetniče organizacije Electra s zvukovnom instalacijom od 26 minuta efemeralne strukture koju je autor Richard Thomas usporedio s atmosferom filma “Solaris” Andreja Tarkovskog. Inten-cija instalacije bila je nenametljivo mijenjanje percepcije statične postave muzeja s ideološkim od-makom i nužna refleksija na ishode povijesnih događaja vezanih uz lik i djelo Josipa Broza Tita.

Jedna od prezentacija bio je i reanimirani napušteni zoološki vrt kao vrt neuspjeha (The Garden of Failures) u kojem se pokušalo prikazati da je princip pogreške ustvari mogućnost uspjeha, budući da se s pogrešakama u životu često susrećemo. U globalnom smislu različite društvene političke si-steme (komunizam, socijalizam, kapitalizam) možemo razumijeti i kao mogućnost učenja iz ostva-renih sistemskih neuspjeha, a i sam ljudski mozak može se simbolički shvatiti kao vrt u kojem se preko grešaka dolazi do uspješnih rješenja.

Aktivistički pristup utopijama prikazao se kroz igru “Permanent Protest”, gdje se posjetetelje pozi-valo na izražavanje svojih razloga za protestiranje koji su izvikivani kroz staklenu fontanu i čije su se vibracije prenosile samim tijelima sudionika.

Sudjelovanjem u igri “Nomic”, filozofa Petara Subera iz 1982. godine, u kojoj sistemom demokrat-skog glasanja igrači mogu konstatno mijenjati pravila same igre, sudionici su demonstrirali princip upravljanja imaginarne zemlje pod imenom Origamia. Za sam princip igre kao osnovne platforme za osmišljavanje utopijskih koncepata društva organizatore Summita nadahnula je “Svjetska igra mira” Buckminstera Fullera iz 1961. godine u kojoj su u formi igre nudila rješenja za svjetske pro-bleme, kao što su prenapučenost zemlje i nejednaka distribucija energetskih zaliha. Umjesto uobi-čajenih konferencijskih metoda, ova forma im se učinila najprivlačnijom kao “oruđe za definiranje opsežnih dizajnersko-znanstvenih pristupa koji bi riješili ‘sve probleme na kugli zemaljskoj’”.

Završnica večeri bila je rezervirana za prikazivanje dokumentarnog filma Paula Poeta “Empire me” u kojem se prate “uradi-sam-države” distancirane od ekonomskog i političkog mainstreama glo-balizacije, primjerice, Damanhur u Italiji ili Christiania u Danskoj. Zanimljiv je i slučaj američke umjetničke grupe Swoon, čiji su članovi 2009. godine plovili Jadranskim morem na splavima od smeća na relaciji od Slovenije do Venecije, čime je i završio njihov utopijski umjetnički projekt “The Swimming Cities Of Serenissima” na Venecijanskom bijenalu umjetnosti.

Napisala: Tatjana TomićPreuzeto s www.kuluristra.hr

Dvadeset godina nezavisnosti donijelo nam je ozbiljno klasno preslagivanje hrvatskog društva (njega je - proročki ironično - sažeo jedan pulski grafit iz devedesetih: “Gladni al’ suvereni!”).

Dobar dio onoga što naši europeizirani političari nazivaju “korupcijom”, “klijentelizmom” i “nepotizmom” je često, iz “plemenske” perspektive, sasvim normalno i racionalno ponašanje.

Kako to da razni lokalni moćnici, od Dubrovnika, preko Zadra i Zagreba, pa do Pule, tako dugo ostaju na vlasti, unatoč pustošenju javnih resursa i često autoritarnom načinu vladavine? Zato jer se radi o svojevrsnim plemenskim poglavicama, koji pod apsolutnom kontrolom drže cijele regije ili županije.

Pleme slavi rođendan

Ako ovako postavimo stvari, postaje jasnije kako to da, uz svo zaklinjanje u mjere šted-nje i rezanje državne potrošnje, niti jedna vlast ne dira gigantsku i nepotrebnu mrežu lokalne državne administracije, s iracional-nim brojem općina, načelnika, pročelnika, ureda i uprava. To bi, naime, predstavljalo direktno zadiranje u “plemenske” sustave koji osiguravaju relativan socijalni mir. Kako to da razni lokalni moćnici, od Dubrovnika, preko Zadra i Zagreba, pa do Pule, tako dugo ostaju na vlasti, unatoč pustošenju javnih resursa i često autoritarnom načinu vla-davine? Zato jer se radi o svojevrsnim ple-menskim poglavicama, koji pod apsolutnom kontrolom drže cijele regije ili županije. Druga stvar koja se bistri kod ovakve anali-ze je odnos vlasti prema privatnim nekret-ninama, bilo da se radi o oporezivanju ili o pitanju ilegalne gradnje i legalizacije. Udar na ovaj segment vlasništva predstavljao bi udar na zadnju garanciju socijalne sigurno-sti za mnoge.

No, pitanje je hoće li navedene specifičnosti preživjeti pritiske do kojih dovodi ekonom-ska kriza u kojoj se nalazimo, jer sada se i stvari poput poreza na nekretnine i rezanja lokalne samouprave stavljaju na dnevni red. Pitanje je hoće li se takve Vladine najave zaista i realizirati. Dodamo li ovome porast broja nenaplativih stambenih kredita, mo-žemo nazrijeti točke intenziviranja trendo-va prekarizacije. Ukratko, tek ako i kada ovi trendovi eskaliraju, stvorit će se uvjeti za konsolidiranje prekarijata o kakvom govori Standing. U ovoj prilici ne bih previše ulazio u disku-siju o tome kako su nacionalni “populistički demagozi” bili puno vještiji u iskorištavanju ekonomske krize te da su velike dijelove prekarijata ili skrenuli ili zadržali u krilu konzervativne, nacionalističke i klerikalne ideologije. Primjer Istre pokazuje da je ma-nje bitno o kakvom se identitetskom i ideo-loškom predznaku radi, sve dok ga je u sta-nju monopolizirati jaka organizacija. Naši populistički demagozi, koji legitimet grade na tvrdnjama o posebnosti kolektivnog identiteta (hrvatskog ili istarskog) uvijek su u prednosti – ne zato jer su “istinski za-stupnici naroda”, već zato jer iza sebe imaju infrastrukturnu i financijsku podršku onih političkih snaga koje su uzlet doživjele upra-vo devedesetih.

Standing o prekarijatu govori kao o “politič-kom čudovištu”. To je zato jer je jednako tako moguće da se trenutna društvena nestabil-nost iskoristi kao podloga za fašistoidni po-litički pokret kao i za progresivne promjene. Postojeći primjeri pokazuju mogući smjer takvih promjena: borbe za javne prostore i zajednička dobra, borbe protiv komercijali-zacije obrazovanja i zdravstva, borbe za više slobodnog vremena, demokratski oblici rad-ničkog organiziranja, borbe za slobodu me-dija i tehnologija, borbe za ljudska prava, rad na nadilaženju posljedica rata, eksperimen-ti s alternativnim ekonomskim modelima, pa čak i pobune protiv pogubnog utjecaja logike profita na sport – sve ono što se već događa, a može se prepoznati u “revoluci-onarnim” idejama s početka ovog teksta. U ovakvoj je situaciji potrebno raditi na usmje-ravanju i oblikovanju amorfne i heterogene društvene formacije u nastanku. Mislim da je to realno moguće jedino kroz organizira-nje i povezivanje postojećih, lokaliziranih “pokreta otpora” i kroz neprestano širenje emancipacijskih ideja. Svatko od nas, u skla-du s uvjetima, može kroz vlastiti rad dopri-nijeti emancipacijskom pedagoškom naporu i snaženju široke organizacijske strukture koja ima zadatak ostvariti neophodne pro-mjene.

Napisao: Sven Cvek

Utopije kao put izlaska iz krize

Veznik • ljudi iz rojca ZIMA 2013. • godInA III • broj 624

OSVRT NA NOVI ALBUM FAKOFBOLANA - ...AKO NE MOŽEŠ NAPRAVITI SAM BAR POKVARI DRUGOME…

Već sama najava izlaska novog dugosvirajućeg uradka pulskih punk stjegonoša Fakofbolan izazvla je zanimanje ne samo kod pankerske publike.

Bez obzira radi li se o publici koja sluša pank ili ne, i radi li se o još jednom albumu za “gene-raciju koja uporno odbija odrasti”, kad se vidi Fakofbolan uživo, mora se priznati da je tu riječ o izvanserijskom proizvodu. Možda će “pravovjernog pankera” zasmetati riječ “proizvod”, no ovoj dugovječnoj pankerskoj ekipi polazi za rukom učiniti nešto što većini, koja upravo želi proizvesti komercijalni proizvod, ne uspjeva - napraviti materijal koji se može prodati. Naj-zanimljivija priča je ta da FOB ovo što radi, ne radi planski, programirano, već izbacuju ideje, razmišljanja i ljutnju kroz zarazne punk-rock hitove.

Navedeno potvrđuju i sold-out gigovi širom bivše Jugoslavije, a nezaboravni trenutci i broj prodanih ulaznica na večerima Monteparadiso festivala kad nastupa pulska pankerska ma-šinerija, mogu u tugu baciti većinu domaćih wanna be pop/rock zvijezdi i promotora - na jednom mjestu ujedine se stari i novi pankeri svih generacija, lijeve i desne skinjare i navijači, bez obzira na boje kluba koje nose, te ostala publika željnja dobre, iskrene, žestoke i beskom-promisne svirke.

Na tragu te slave i priče koja je odavno prevazišla samo ime benda izlazi i novi album FAKO-FBOLANA “...ako ne možeš napraviti sam bar pokvari drugome...”.

Za pankersku propagandu nesvakidašnji je bio način promocije albuma gdje se putem Face-booka objavljivalo svaki dan po jednu pjesmu da bi se samo podigla histerija oko dugo očeki-vanog novog materijala.

Album sadrži 11 pjesama kroz koje FOB još jednom progova o mračnoj svakodnevici i ne pre-tjerano optimističnoj slici budućnosti. Iako se bendu, doduše, zamjeralo da su s godina izgubili na žestini, brzini i provokativnosti, najnovije izdanje to u potpunosti opovrgava.

Kako i dolikuje, album otvara pankerska poskočica sa zaraznim refrenom uz koji će se opet pa-liti baklje i glasno pjevati, Pametniji popušta (historija ili histerija). Inspiracija sumornom tranzicijom, poratnom krizom i apatijom nastavlja se i kroz ništa manje angažiranu i kritičnu Šoping terapiju. Radi se o još jednoj omiljenoj temi, za bolje poznavatelje ranije obrađenoj u Pepsi-nike generaciji ili ...a sad reklame s Provincija uzvraća udarac iz 2002. godine.

Ono što je prije desetak godina predstavljalo eksces, mračnu budućnost uvijenu u konzume-rističku naviku hodočašćenja po novootvorenim šoping centrima, kao hramovima nove reli-

za sve informacije obratitese e-mailom na:[email protected]

POSTANITE I VIČLAN SAVEZAUDRUGA ROJCA

gije. danas je, na žalost, postala svakodnevica. Jedina promjena u odnosu na 2002. godinu je da danas imamo sve manje nova-ca za prakticiranje nametnute ovisnosti, pa se šoping sastoji od kupovine osnovnih živežnih namirnica.

U tom stilu nastavlja i Imati i nemati, hardcore punk brzi-nac s refrenom koji će naježiti mnoge, dok koncept prvog di-jela albuma popunjava Stoka sitnog zuba, pjesme od koje će nemalom broju obesprav-ljene većine u oko zasjati re-volucionarna iskra i bar malo jače zakucati srce. Radi se o osjećaju koji se ne može suzbiti državnim nasiljem, kordonima specijalne policije i tehnikom prisluškivanja, dok će se u mra-ku sobe, svjetlima kluba ili fe-stivala pokazivati “onima gore” što se u stvari misli.

Buduća hitčina ...a mi sviramo… (ne nudimo rješenje, ne rješavamo probleme) drži sredi-nu albuma, sumira ljutnju i spušta bunt nakupljen u prvom dijelu albuma u realnost svakod-nevice u kojoj se pankeri neće na ulici boriti protiv silnika na vlasti, već u buci kluba psovati sve po spisku. Poruka je to i starim frendovima i onima mladima koji će, prije nego što shvate, i sami postati old punks. ...a mi sviramo...će zasigurno postati soundtrack mnogih pankerskih zabava, dok s interesom očekujemo kako će izgledati u live izvedbama.

Drugi dio albuma ne sadrži hitove ni superposkočice, ali zato nije ništa manje aktualan:Bespuća povijesne gadosti također se naslanjaju na nasljeđe “prvog hrvatskog predsjedni-ka” o čemu je bilo riječi u Stoki sitnog zuba. FOB još jednom političku elitu raskrinkavaju u Hotel Remetinec (oni su pametni, a mi smo glupi) za kojom slijede još Uvijek ili nikad, Božić bez božićnice (balada o debelom Laponcu) i Ginuti za koga? Album zatvara još jed-na zajednička poruka prijateljima i sugrađanima, Vidimo se, nismo slijepi na kojoj također gostuju znani likovi s pulske punk scene.

Produkcijski, album je znatno čvršći nego dosadašnji materijali i nikako ne zaostaje za recen-tnim albumima streetpunk kolega iz Velike Britanije. Stilski se FOB, za sve kojima je nekom slučajnošću promaklo neko od proteklih izdanja, najjednostavnije može usporediti s Peter and Test Tube Babies, Oppresed i Discipline, no umjesto navijačko-pubovske logike, lirika je napucana temama s lokalnog asfalta. Na žalost, svakidašnjica je takva da Fakofbolan iz nje može crpiti inspiraciju za još nekoliko albuma. Sreća u svemu je da još uvijek ima klinaca koji će poslušati preporuku, uzeti “bas, bubanj i gitaru, pokazati srednji prst i zapržiti ljuti punk”, sad je najbolje vrijeme za to. Do prilike da ih provjerite u živo, album možete u cijelosti pre-slušati putem Interneta na idućem linku → http://www.pozitivanritam.hr/novosti/objavljiva-nje-novog-albuma-fakofbolana-111-i-druge-novosti

Ocjena: 8/10

Denis Mikšić

Soundtrack za novu revoluciju

veznik - rojcnetrojcnet.pula.org/wp-content/uploads/2020/07/veznik-6... · 2020. 7. 2. · veznik...

Documents