vbh_53_2_bradaric-joncic_mohr

Vjesnik bibliotekara Hrvatske 53, 2(2010), 55-62ISSN 0507-1925

VBH 2010.

UVOD U PROBLEMATIKU OTEENJA SLUHAHEARING IMPARIMENT ISSUES

Sandra Bradari-JoniOdsjek za oteenja sluhaEdukacijsko-rehabilitacijski fakultet [email protected]

Renata MohrOdsjek za oteenja sluhaEdukacijsko-rehabilitacijski fakultet [email protected]

UDK / UDC 027.6-056.263Struni rad / Professional paperPrimljeno / Received: 19. 3. 2010.

SaetakU radu se objanjavaju pojmovi vezani uz oteenja sluha koji su bitni za bolje razu-

mijevanje IFLA-inih Smjernica za pruanje knjininih usluga gluhima. De niraju se osno vni pojmovi vezani uz oteenja sluha: prenatalni, perinatalni i postnatalni uzroci oteenja sluha, razliite vrste oteenja sluha: po stupnju (gluhoa, nagluhost), po vreme-nu nastanka (prelingvalna, postlingvalna) te po lokaciji oteenja (provodna, perceptivna i mjeovita oteenja sluha). Zatim su prikazane osobitosti komunikacije osoba oteena sluha, s posebnim osvrtom na vidove komunikacije speci ne upravo za ove osobe: itanje s usta i manualne oblike komunikacije rune abecede, simultanu znakovno-govornu ko-mu nikaciju i znakovni jezik. Nadalje, prikazana su osnovna obiljeja dvaju glavnih pristu-pa u edukaciji gluhe djece onog koji zabranjuje upotrebu manualnih oblika komunika-cije i onoga koji je doputa i potie, ije pristalice intenzivno polemiziraju od poetaka organiziranog kolovanja gluhe djece, ve 200 godina.

Iznimna heterogenost populacije osoba oteena sluha unazad 15-ak godina jo se vie poveala pojavom kohlearnih implantata. Heterogenost populacije svakako zahtijeva postojanje vie razliitih alternativa u edukaciji djece oteena sluha. Na kraju su izloeni naini kojima se gluhima moe omoguiti jednak pristup informacijama kakav imaju i ujue osobe, to je imperativ u suvremenom svijetu glede ostvarivanja ljudskih prava osoba oteena sluha, kako ih preporua Svjetska federacija gluhih. Sutina prilagodbi

VJESNIK BIBLIOTEKARA HRVATSKE 53, 2(2010)

56

koje je potrebno uiniti jest da gluha osoba treba primiti potpunu informaciju i to s lakoom, i u jeziku/modalitetu percepcije kojega preferira.

Kljune rijei: oteenja sluha, gluhoa, nagluhost, znakovni jezik, kolovanje gluhih

SummaryThe paper discusses the basic concepts connected with the hearing impairment which

are important for better understanding of the IFLA Guidelines for Libraries serving per-sons with a hearing impairment. The basic terms connected with the causes of hearing impairments (prenatal, perinatal, and postnatal ones) are de ned, as well as the types of hearing loss with respect to the degree of loss (deafness, hard of hearing), the time of hea-ring impairment onset (pre-lingual, post-lingual), and the location of hearing impairment (conductive, perceptive, and mixed). Furthermore, speci c features of the hearing impai-red persons communication are presented, with an emphasis on lip-reading skills and ma-nual forms of communication ( nger-spelling, simultaneous communication and sign lan-guage), as well as basic characteristics of the two main approaches in deaf childrens education the one which forbids the use of manual forms of communication in educatio-nal settings and the one which supports it. During the last 15 to 20 years, the huge hetero-geneity of the population of hearing impaired people has been even more enlarged by the use of cochlear implants. The heterogeneity of this population demands the availability of diverse educational alternatives, in order to fully satisfy their diverse communicational and educational needs. At the end of the article we elaborate the ways of providing an access to information for hearing impaired people equal to the one of the people with good hearing. Equal access to information for hearing impaired people is an imperative in the contemporary world, supported by recommendations of the World Federation of the Deaf. The essence of achieving such an access to information is to enable hearing impaired per-sons to receive complete information, with easiness and in the modality she/he prefers.

Keywords: deaf, hard of hearing, manual communication, sign language

UvodOvaj rad ima za cilj pruiti knjiniarima osnovno usmjerenje glede proble-

matike oteenja sluha, kako bi im se olakalo razumijevanje IFLA-inih smjernica za pruanje knjininih usluga gluhima (IFLA, 2004.). Detaljnije informacije mogue je nai u lancima i knjigama navedenima u popisu literature na kraju rada.

Uzroci i vrste oteenja sluhaOteenja sluha mogu se pojaviti u jednom od tri razdoblja: prenatalnom

(prije roenja), perinatalnom (za vrijeme poroda) ili postnatalnom razdoblju (po-slije roenja).

ezdeset posto svih oteenja sluha nastaje u prenatalnom razdoblju (Pappas, 1985). Od toga ak je 50 posto nasljednih oteenja (od ega je pak 75 posto naslijeeno po recesivnom tipu, i zato se 90 posto gluhe djece raa ujuim rodi-teljima), a 10 posto je nenasljednih oteenja, uzrokovanih bolestima poput ru-

S. BRADARI-JONI, R. MOHR: UVOD U PROBLEMATIKU OTEENJA SLUHA

57

beole, toksoplazmoze, toksemijama majke itd. U perinatalnom razdoblju nastaje 10 posto svih oteenja sluha, najee uslijed smanjene opskrbe djeteta kisikom ili intrakranijalnih krvarenja, dok u postnatalnom razdoblju nastaje oko 30 posto sluajeva. Meningitis je najei postnatalni uzronik oteenja sluha, a tu su jo i upala srednjeg uha, upotreba nekih lijekova (salicilata, streptomycina), trauma-tska oteenja glave (frakture temporalne kosti lubanje), izloenost buci (akustika trauma), a u starijoj dobi javlja se staraka nagluhost.

Prema teini, oteenja sluha dijelimo na nagluhost i gluhou. Funkcionalno, bitna razlika meu ovim dvjema kategorijama je u tome to nagluhe osobe govor primaju dominantno sluanjem, a gluhe osobe dominantno vidom, odnosno ita-njem s usta, uz upotrebu slunog aparata. Oslanjanje na vid u komunikaciji i per-cepciji svijeta raste proporcionalno s teinom oteenja sluha.

Komunikacija i obrazovanje podruja posebnih potreba osoba s oteenjem sluha

Kakve e biti posljedice oteenja sluha na komunikaciju osobe, u najveoj mjeri ovisi o teini i vremenu nastanka oteenja (Bradari-Joni, 2007). to je oteenje sluha tee i to je ranije nastupilo, to e tekoe u komunikaciji biti vee.

Govor rano oglujelih osoba esto je teko razumljiv iroj okolini, a uz to vrlo slabo vladaju jezikom okoline te sukladno tome imaju tekoa i u razumijevanju proitanog. Meutim, mnoge od tih osoba teno vladaju znakovnim jezikom. Osobe koje su pohaale kole u kojima se zabranjuje uporaba znakovnog jezika, vladaju njime znatno slabije (jer su ga poele uiti tek u adolescentskoj ili odrasloj dobi), ili njime uope ne vladaju.

Osobe koje su stekle oteenje sluha nakon to su usvojile jezik i razvile go-vor, imaju, nasuprot tome, razumljiv govor, jezik im je standardno usvojen te ne-maju tekoa s itanjem i pisanjem, ali im je razumijevanje tueg govora oteano ili nemogue.

Osobe oteena sluha koriste sluna pomagala. Uz klasina sluna pomagala, sve vie djece i odraslih koristi danas vrlo so sticirana sluna pomagala kohlearne implantate. Kohlearni implantat je pomagalo koje zamjenjuje funkciju oteene punice. U punicu se ugrauje elektroda koja izravno podrauje sluni ivac. U svijetu se poelo s implantacijama prije vie od 20 godina, a u Hrvatskoj prve su implantacije izvedene 1996. godine. U poetku, umjetna se punica ugraivala samo odraslima. Danas se sve ee ugrauje i djeci, i to ve djeci mlaoj od godine dana. Najbolji napredak u komunikaciji postiu rano implantirana djeca (do druge, najka-snije pete godine ivota) i postlingvalno oglujeli odrasli. Odreen broj rano im-plantirane gluhe djece ne uspijeva uspjeno razviti govor i usvojiti jezik.

to je oteenje sluha tee, vid ima znaajniju ulogu u komunikaciji i spozna-vanju svijeta (Bradari-Joni, 1997, 1998). Gluhe osobe, dakle, dominantno per-cipiraju govor vidom itanjem s usta, pri emu im sluanje predstavlja znaajnu pomo, jer je velik dio glasova slabo vidljiv na usnama. itanje s usana vrlo je


58

teko kada se radi o nepoznatim sadrajima, kada nije mogue pogaanje iz kon-teksta i kada u razgovoru sudjeluje vie osoba. Kako bismo gluhoj osobi olakali itanje s usta, poeljno je da govorimo neto sporije, pravei pauze nakon logikih cjelina, pazei da ne stojimo nasuprot svijetlu, i da nismo udaljeni od gluhe osobe vie od 1,5 metra.

Rano oglujele osobe, koje slabo vladaju jezikom ujue okoline, preferiraju komunikaciju znakovnim jezikom. Uza znakovni jezik, koriste i rune abecede. Rune abecede mogu biti jednoruna i dvoruna. One su suvie spor nain komu-nikacije pa se koriste onda kada je bitno tono zahvatiti fonoloku strukturu rijei, npr., za pokazivanje osobnih imena, strunih izraza, neologizama i slino.

Postoje dvije vrste znakovnog jezika (Bradari-Joni, 2000). Jedna vrsta je ona u kojoj istovremeno govorimo i znakujemo (tzv. simultana komunikacija), a druga vrsta je znakovanje bez govorenja (tzv. pravi, prirodni znakovni jezik pri-padnika zajednice gluhih). Simultanu komunikaciju preferiraju ujui za komu-nikaciju s gluhima jer im je to lake nauiti, kao i postlingvalno gluhe i nagluhe osobe, dakle one sluno oteene osobe koje standardno vladaju jezikom ujuih. Njima ovaj nain komunikacije predstavlja pomo pri itanju s usta.

Pravi znakovni jezik, kao to je hrvatski znakovni jezik HZJ (Milkovi i Bradari-Joni, 2007a, 2007b), ameriki znakovni jezik ASL (Wilbur, 1987., Valli i Lucas, 1992.), britanski znakovni jezik, BSL (Kyle i Woll, 1985.), Lingua italiana dei segni LIS (Volterra, 1987.), itd. pravi su prirodni jezici sa svim obi-ljejima i sastavnicama jezika. Pravi znakovni jezik potpuno je neovisan o go-vornom jeziku, njime je mogue komunicirati bez upotrebe govornog jezika i nje-ga preferiraju rano oglujele osobe.

Status znakovnoga jezika mijenjao se kroz povijest. Neko se smatrao primi-tivnim nainom komunikacije, pantomimom, a ne jezikom. Smatralo se da je diz-gramatian, suvie slikovit, konkretan i time tetan za razvoj govora i miljenja gluhog djeteta. Stoga je njegova upotreba u kolama gluhoj djeci zabranjivana. Gluhima je duboko u svijest usaivana zamisao da je znakovni jezik manje vrije-dan od jezika ujuih, tetan, da ga se trebaju stidjeti jer ih osramouje i obiljeava kao manje vrijedne, oteene osobe i invalide. Danas je stanje u svijetu bitno drukije. Znakovni jezik prepoznat je i slubeno priznat u mnogim zemljama kao pravi, prirodni, manjinski jezik.

Priznavanju ravnopravnog statusa doprinijeli su, s jedne strane, rezultati znan-stvenih istraivanja, a s druge strane, borba zajednice gluhih za ostvarivanje prava na komunikaciju i obrazovanje na jeziku svoje zajednice (Bradari-Joni, 2000). Lingvistikim istraivanjima istrauju se i opisuju jezine sastavnice razliitih na-cionalnih znakovnih jezika (rjenik, fonologija, morfologija, sintaksa, semantika, pragmatika). Ona su pokazala da je struktura znakovnoga jezika bitno drugaija od one u jeziku ujuih jer je savreno prilagoena oku. I u nas, na Odsjeku za oteenja sluha Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, u tijeku su istraivanja kojima je cilj opis osnovne gramatike hrvatskoga znakovnog jezika, iji e rezul-tati svoju primjenu nai u programima uenja znakovnog jezika za nae studente,


59

strunjake i roditelje gluhe djece. Neurolingvistika istraivanja dokazala su da se znakovni jezik obrauje u istim podrujima lijeve hemisfere mozga kao i govorni jezik, to je najmaterijalniji dokaz njegovoga verbalnog, jezinog statusa. Psiho-lingvistika istraivanja pokazala su da postupak usvajanja znakovnog jezika kod malih gluhih beba tee po istim zakonitostima kao i usvajanje govornog jezika kod ujuih beba. Edukacijsko-rehabilitacijska istraivanja pokazala su kako glu-ha djeca gluhih roditelja postiu znaajno bolje rezultate od gluhe djece ujuih roditelja na mnogim varijablama. Gluha djeca gluhih roditelja bolje vladaju jezi-kom ujue okoline, imaju bolja kolska postignua, emocionalno su zrelija, imaju vee samopotovanje, samostalnija su, imaju manje poremeaja u ponaa nju, ak postiu i vie rezultate na neverbalnim testovima inteligencije od gluhe djece ujuih roditelja, pa ak i od ujuih vrnjaka. Ukratko, pokazala su da je znakovni jezik koristan, a ne tetan, za cjelokupan razvoj djeteta (Marshark, 1997).

irom svijeta danas pripadnici zajednica gluhih ulau velike napore u borbu za ostvarenje svojih ljudskih prava, a rmaciju znakovnog jezika i zamjenu medi-cinsko-patolokog modela gluhoe tzv. socioloko-kulturolokim modelom, tra-ei da ujui svijet gluhe osobe tretira kao pripadnike jezine manjine i kulture (Lane i sur., 1996; Ladd, 2003.), a ne kao invalide. U cilju a rmacije svog jezika i kulture izdaju knjige o znakovnom jeziku i kulturi gluhih, video-kazete s priama, bajkama (Naumovski, 2005.), poezijom na znakovnom jeziku, teajevima znakov-noga jezika (Tarczay i sur., 2005.), razvijaju literarno, likovno i scensko stva ra-latvo. U Zagrebu je 2001. osnovano prvo kazalite na znakovnom jeziku Dlan, koje je do sada uspjeno izvelo ve nekoliko kazalinih predstava (Bradari-Joni i Naumovski, 2009.).

Preporuke za unapreenje i zatitu nacionalnih znakovnih jezika te omogu-ivanje gluhoj djeci da se koluju na znakovnom jeziku, sadrane su u nekoliko vanih meunarodnih dokumenata: Salamanca Statement (Unesco 1994.), Pravila UN-a o izjednaavanju mogunosti za osobe s invaliditetom (1994.) i preporuka Vijea Europe o zatiti i unapreenju nacionalnih znakovnih jezika (2003).

Prepoznavanje i priznavanje znakovnih jezika u svijetu imalo je za posljedicu i promjene u politici odgoja i obrazovanja gluhe djece. Unazad tridesetak godina, u svijetu su se pojavile dvojezine kole za gluhu djecu (Neal Mahshie, 1995.; Bra-dari-Joni i Ivasovi, 2004.), u kojima znakovni jezik ima status prvog jezika, a jezik ujue okoline gluha djeca ue kao strani jezik. U dvojezinim ko lama, gluha djeca, dakle, ue oba jezika i usvajaju metajezina znanja o njima, upo znaju obje kulture, razvijaju izraavanje i stvaranje u oba jezika, a nastavno osoblje teno vlada s oba jezika. Vanu ulogu imaju gluhi nastavnici i odgajatelji. Vrednovanje ovakvih modela obrazovanja gluhe djece pokazalo je odline rezultate.

Meutim, najvei dio gluhe djece (tako i u nas) obrazuje se u tzv. oralnim kolama, u kojima se koristi iskljuivo jezik ujue okoline, a upotreba manualnih oblika komunikacije nije doputena. Usvajanje jezika ujue okoline u takvim se kolama temelji na koritenju ostataka sluha. Oralni pristup u kolovanju gluhe djece dobiva sve vei zamah pojavom kohlearnih implantata, koji predstavljaju


60

zaista revolucionarni izum i bitno olakavaju rehabilitaciju sluanja i govora glu-hom djetetu, njegovim roditeljima i strunjacima. No, dio djece s kohlearnim im-plantatom ne uspijeva razviti govor i usvojiti jezik kako bismo oekivali pa je heterogenost populacije osoba oteena sluha danas, pojavom kohlearnih implan-tata, jo i vea nego nekada, te je nuno postojanje razliitih pristupa u kolovanju gluhe djece, kako bi se uspjeno zadovoljile njihove komunikacijske i obrazovne potrebe.

Jednak pristup informacijama za osobe oteena sluha zahtjev u suvremenom svijetu

Kada je rije o komunikaciji s osobama oteena sluha, zahtjev danas u svije-tu jest jednak pristup informacijama na svim javnim dogaanjima kakav imaju i ujue osobe (IFLA, 2004).

Kako im to omoguiti?Pruimo im jezine informacije u obliku u kojem e dobiti potpunu informa-

ciju, ovisno o jeziku i modalitetu percepcije koji preferiraju. Kad su gluhe i teko nagluhe osobe u pitanju, onda je to redovito pomou vida. Za umjereno i blago nagluhe osobe, to emo postii stvaranjem optimalnih uvjeta za primanje govora sluanjem.

Prema tome:1) za one koji preferiraju znakovni jezik, treba osigurati prevoenje na zna-

kovni jezik;2) za one koji preferiraju pisani jezik, treba osigurati titlovanje tekstova na

hrvatskom govorenom jeziku (u TV emisijama, na video kazetama, ali i titlovanje u stvarnom vremenu na javnim dogaanjima i u uionicama uz podrku biljeniara (u eng. govornom podruju tzv. notetaker) koji na raunalu ispisuje tekst izlaganja, a koji se za vei broj sluno oteenih osoba projicira na platno. U Hrvatskoj se ovaj oblik podrke do sada rijetko koristio;

3) za one koji preferiraju itanje s usta u kombinaciji sa sluanjem trebalo bi osigurati podrku govornog (oralnog) tumaa. Govorni tumai tumae iz-laganje govorei tiho i razgovijetno osobi oteena sluha koja se u komu-nikaciji primarno koristi govornim jezikom i itanjem s usana i vjeti su u brzom pronalaenju zamjena za rijei koje je teko oitati s usana. Gluhi u Hrvatskoj ovaj vid podrke u komunikaciji ne koriste, niti ta djelatnost postoji kao struka, kao to je sluaj npr., u Velikoj Britaniji gdje postoje tzv. communication support workers, koji su osposobljeni za pru anje razliitih oblika komunikacijske podrke osobama oteena sluha (uglav-nom za sve ovdje navedene oblike);

4) za nagluhe osobe koje preferiraju primanje govora sluanjem, na javnim dogaanjima potrebno je osigurati optimalne uvjete primanja akustikih in-


61

formacija koritenjem npr., FM (frequency modulation) sustava u uio ni ca-ma s djecom oteena sluha, odnosno induktivne petlje na javnim do ga-anjima. Bit ovih slunih pomagala je u tome da omoguavaju pre no e nje zvuka mikrofonom izravno s usana govornika u slualice, odnosno slu ni aparat osobe oteena sluha, ime se znatno smanjuje pozadinska buka.

ZakljuakKako je nastanak ovog rada vezan uz IFLA-ine Smjernice za pruanje knjini-

nih usluga gluhima, koristimo prigodu da istaknemo dvije injenice. Prva je vrijednost same spomenute publikacije. Smjernice predstavljaju jedinstvenu pu-blikaciju u nas, u kojoj je kroz prizmu pruanja knjininih usluga gluhima, prika-zana sutina njihovih tekoa u komunikaciji i naini na koje se te tekoe mogu ukloniti. Mogli bismo, stoga, rei da Smjernice predstavljaju svojevrstan komu-nikacijski manifest osoba oteena sluha, te da informacije sadrane u njima mogu biti od pomoi u bilo kojem drugom podruju javnog i drutvenog ivota u koje-mu one sudjeluju, u svrhu osiguravanja njihovoga jednakog pristupa informacija-ma. Druga injenica jest da je objavljivanje Smjernica pokazalo da nai knjiniari posjeduju rijetku senzibiliziranost za tekoe osoba s oteenjem sluha i naine prevladavanja tih tekoa, koja bi mogla biti primjer i drugim strukama u naem drutvu, ukljuujui i prosvjetnu struku. I na tome im estitamo.

LITERATURA

1. Bradari-Joni, S. (1997): Vizualna percepcija govora i gluhoa. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja 33, 2. 119-133.

2. Bradari-Joni, S. (1998): Neka obiljeja itaa i govornika o kojima ovisi uspjenost vizualne percepcije govora u gluhih osoba. Hrvatska revija za rehabilitacijska istra-ivanja 34, 1, 1-13.

3. Bradari-Joni, S. (2000): Manualni oblici komunikacije osoba oteena sluha. Hr-vatska revija za rehabilitacijska istraivanja 2, 123-127.

4. Bradari-Joni, S. & V. Ivasovi (Eds.) (2004): Sign Language, Deaf Culture & Bi-lingual Education. Faculty of Education and Rehabilitation Sciences, Zagreb.

5. Milkovi, M. i Bradari-Joni, S. (2007): Red rijei u hrvatskom znakovnom jeziku. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja 42, 29-52.

6. Bradari-Joni, S. (2007): Posebnosti komunikacije osoba oteena sluha. Zbornik radova: Dani bioetike : 7. bioetiki okrugli stol : Bioetiki aspekti komuniciranja s gluhim pacijentima Medicinski fakultet u Rijeci, 19-43.

7. Milkovi, M. i Bradari-Joni, S. (2007) Neka obiljeja jezinih sastavnica hrvat-skog znakovnog jezika, zbornik radova: Dani bioetike : 7. bioetiki okrugli stol : Bioetiki aspekti komuniciranja s gluhim pacijentima Medicinski fakultet u Rije-ci, 43-55.


62

8. Bradari-Joni, S. i Naumovski, S. (2009): Znakovni jezik i kultura gluhih. U: Umjet-nost i znanost u razvoju ivotnog potencijala. Hrvatska udruga za psihosocijalnu onkologiju, Hrvatska udruga za sofrologiju, kreativne terapije i art/ekspresivne tera-pije i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb, 93-99.

9. IFLA (2004): Smjernice za pruanje knjininih usluga gluhima. Struna redakcija prijevoda. Zagreb : Hrvatsko knjiniarsko drutvo.

10. Kyle, J. G. & B. Woll (1985). Sign language : the study of deaf people and their lan-guage. Cambridge University Press.

11. Ladd, Paddy (2003). Understanding Deaf Culture. In search of Deafhood. Multilin-gual Matters.

12. Lane, H.; R. Hoffmeister. & B. Bahan (1996). A journey into the Deaf-World. Down Sign Press, San Diego, (CA).

13. Marschark, M. (1997). Raising and educating a deaf child. Oxford University Press, New York, Oxford.

14. Naumovski, A. / ur. (2005). Deset najljepih bajki (na znakovnom jeziku). Udruga Kazalite, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih DLAN.

15. Neal Mahshie, Sh. (1995). Educating deaf children bilingually. Pre-College Programs, Gallaudet University, Washington, D.C.

16. Pappas, D. G. (1985). Diagnosis and treatment of hearing imapirment in children. A clinical manual. College Hill Press, San Diego, CA.

17. Tarczay, S. i suradnici (2005). Znak po znak. Udbenik i DVD za uenje hrvatskog znakovnog jezika. Hrvatska udruga gluhoslijepih osoba Dodir, Zagreb.

18. UNESCO (1994). The Salamanca Statement and framework for action on special needs education. Paris, UNESCO.

19. United Nations (1994). The Standard Rules on the Equalization of Opportunities for Persons with Disabilities. New York, United Nations.

20. Valli, C. & C. Lucas (1992): Linguistics of American Sign Language. Gallaudet Uni-versity Press. Washington, D.C.

21. Volterra, V. (1987). La lingua Italiana dei segni : la communicazione visivo-gestuale dei sordi. Bologna; Il Mulino.

22. Wilbur, R. B. (1987). American Sign Language : linguistic and applied dimensions. Boston, Little Brown.

vbh_53_2_bradaric-joncic_mohr

Documents