ivani putovi se ukrtavaju na putu iz mozga prema periferiji tijela. Centri koji upravljaju lijevom stranom tijela nalaze se u desnoj polovini mozga. Na lijevoj strani mozga nalaze se centri koji upravljaju desnom stranom tijela

nom viih sila; danas znamo da je do nje dolo zbog prenapetosti i pritiska na ivac.

ivac mogu otetiti upale i otrovi. Kod djeje paralize dolazi do upale ivanoga tkiva u kimenoj modini, a posljedica je oduzetost ruke ili noge.

Kod svih oteenja ivaca vano je da lijeenje otpone to ranije. Povrede zahtijevaju operacije; inae se daju lijekovi, izvri se elektrini podraaj ivca i sl. Ako se ivac ne oporavi u roku od nekoliko tjedana ili mjeseci, pogoeni dio tijela ostat e trajno oteen. Stoga valja vjebati. Ako se miii ne mogu aktivno pomicati, uinit emo to pasivnim razgibavanjem. Bez upornosti nita ne moemo uiniti. Vjebe i druge mjere fizikalne terapije esto se provode godinama. Uspjeh se postie naroito u djece iji organizam ima mnogo ivotne snage.

Postoje i tzv. histerine klijenuti. Kae se: Odsjekle su mi se noge od straha. elimo li nekome neto uzbudljivo rei, kaemo mu da sjedne. Radi se o kratkotrajnoj oduzetosti zbog uzbuenja; u nekim sluajevima oduzetost moe trajati vrlo dugo, moe doi i do trajnih posljedica neaktivnosti. Neki je ovjek jednom neto ukrao, a poslije toga ruka mu je ostala oduzeta. Do toga je dolo zbog straha, grinje savjesti i duevnoga nemira.

Modana kap

Modana kap (apopleksija cerebri) u narodu se jo naziva kaplja -najee je izljev krvi u mozak ili zaepljenje krvnih ila.

Bolest nastupa vie ili manje naglo. Bolesnik se onesvijesti, a kada se probudi, ne moe micati rukom ili nogom, ili ih nespretno pomie. Oduzeta je obino jedna strana tijela. Po tome koji se dio tijela ne podvrgava voljnim pokretima moemo ustanoviti u kojem se dijelu mozga nalazi oteenje.

Budui da se u lijevoj strani mozga nalaze centri za govor i razumijevanje govora, modana kap izazvat e u tom predjelu oduzetost govora i djelomino ili potpuno nerazumijevanje onoga to se uje. To je afazi-ja.

Modana kap uvijek je ozbiljna bolest. U prvo vrijeme najvanije je mirovanje. Takvog bolesnika ne smijemo voziti u bolnicu ako je udaljena, naroito po loim putovima; bolest se esto bolje lijei kod kue nego u bolnici, naroito ako se bolesnik moe hraniti i njegovati prema savjetima lijenika. To dolazi u obzir ako se radi o lakim sluajevima ili ako bolesnik odbija bolniko lijeenje.

Nakon prvih dana mirovanja potrebno je poeti pasivnim razgibavanjem oduzetih udova. Bolesnici pruaju otpor zato to ih to boli i to se boje. Otpor valja obazrivo slomiti: ako bolesnik nepotrebno ostane u krevetu nekoliko tjedana, doi e do brzih i trajnih oteenja. Dok su kod perifernih klijenuti miii mlohavi, sada su tvrdi i napeti. Posljedica je skrenje dijelova ruke i noge. Fizikalna terapija gotovo uvijek pomae, ali je potrebno mnogo sranosti i istrajnosti.

Bolesnik s modanom kapi moe dobiti dekubitus, tj. otvaranje rana na onim dijelovima tijela koji su izloeni pritisku. Ako bolesnik ne moe kontrolirati mokrenje, potrebna mu je vea njega jer moe doi do inficiranja tih rana. Mjesta na kojima kosti najvie pritiu podlogu valja masirati alkoholom, povremeno podmetati zrani jastuk, paziti da posteljina ne bude naborana, mijenjati poloaj tijela.

Njega bolesnika zahtijeva mnogo truda i portvovanja. Zato je vrlo vana suradnja bolesnika i njegove okoline. Izljeenje esto ovisi o duevnom stanju bolesnika i panji najbliih.

Klijenut linoga ivca

Paraliza facijalisa, ivca koji podraava veinu miia na licu, uvijek izaziva paniku. Preko noi ili u roku od nekoliko sati, bolesniku om-lohavi jedna strana lica, spusti se kut usana, brazde na elu izblijede,

oko ostaje otvoreno. Ako se pokua nasmijati, to e ispasti tuno, smijat e se samo polovica lica; zbog toga nastaju smetnje prilikom uzimanja hrane i u toku govora.

Ako se to dogodi djeci, roditelji odmah pomiljaju na tumor mozga. U starijih se javlja bojazan da je to znak modane kapi. Na sreu, to nisu teke bolesti. ivac izlazi na lice kroz kotani kanal ispod oka u blizini nosa. Zbog upale nabubri i pritijenjen u kosti prestane raditi; dakle, to je oteenje ivca a ne mozga.

Naroito je vano da lijeenje zapone to ranije, najbolje odmah, isti dan. Bolesnik ne mora leati, ali se mora uvati prehlade. Pored lijekova daju se i injekcije u sam ivac, a poslije se ivac podrava elektrinom strujom. Ako se ispravno postupa, bolest najee prolazi za nekoliko tjedana. U protivnom moe doi do upale oka, koje je stalno otvoreno, i do suenje miia, a takva oteenja mogu ostati trajna.

Klijenuti drugih ivaca i osjetnih organa

Svaki od ivaca ili njegovih ogranaka moe biti ometan u radu ili oduzet.

Uoljiva je oduzetost onih ivaca: oni kapci ne mogu se potpuno zatvoriti, oi se ne mogu pokretati, ovjek odjednom postaje razrok, one jabuice postaju nemirne, oi igraju.

Oduzetost sluha, gluhoa, esto se javlja kao priroena mana. Kad postoji od roenja, rije je o gluhonijemosti. Danas se takvim osobama moe pomoi.

Zbog oteenja onoga ivca moe doi do smanjenja vida pa i sljepoe.

OSJEAJ MANJE VRIJEDNOSTI

Ako se u nekoj situaciji ili zbog neega ne osjeamo jednaki drugim ljudima, govorimo o osjeaju manje vrijednosti. Ovaj je izraz prvi upotrijebio austrijski psihijatar Alfred Adler. Poao je od jasne i razumljive injenice: ako djevojica preboli djeju paralizu, jedna e joj noga ostati slabija, zaostat e u razvoju i tkiva e zakrljati. Kad odraste, osim toga fizikog defekta osjeat e i duevne smetnje. Bit e prisiljena nositi hlae jer e njena mravija noga izazivati pitanja i komentare; stidjet e se svoje mane, bit e joj neugodno i izbjegavat e drutvo, nee htjeti ii na ples, imat e problema s momkom, ma koliko inae bila zgodna i pametna.

Osjeaj manje vrijednosti ne mora uvijek uzrokovati stvarna nakaznost ili slabost nekoga organa, dijela tijela ili duevnih osobina. Netko se moe ponaati sasvim prirodno iako ima i vei defekt, a drugi e s mnogo manjim oteenjem razvijati jak osjeaj manje vrijednosti. Bitna je naa reakcija na tu vie ili manje stvarnu ili umiljenu manu.

Svaki ovjek u toku ivota, povremeno ili trajno, imao je osjeaj manje vrijednosti. Nekome se ini da ima prevelik nos, drugi je nesretan jer ima velik trbuh, previe tanke noge, premalo kose, pregrube crte lica, nezgrapne ruke, podvaljak, nespretne kretnje itd. Uvjeravanja su gotovo bez uinka jer ga nitko ne moe razuvjeriti. Tome u prilog govori i jednostavan primjer iz svakodnevnoga ivota: svatko je od nas iskusio da je jednom, kad je obukao novo odijelo, od prvoga asa imao osjeaj da mu dobro ne stoji. Osjeao se nelagodno.

Suprotna uvjeravanja primao je s nevjericom i odbijanjem. Osjeaj manje vrijednosti uporan je i proturijei svim dokazima.

Budui da je osjeaj manje vrijednosti prisutan u svih ljudi, moemo ga proglasiti gotovo normalnom pojavom. U nenormalne poremeaje ubraja se tek onda kada izazove dalje neprirodne reakcije. Ako, npr., djevojka, koja ima osjeaj da su joj grudi previe velike, poinje izbjegavati drutvo, ako izabire odjeu koja joj ne odgovara, ne odlazi na ples, odbija mladie, zadrava se u kui - onda moramo zakljuiti da je rije o duevnoj reakciji koja nije primjerena i predstavlja njenu ivotnu za-

preku. Valja se posavjetovati sa psihijatrom da bi se promijenile pogrene reakcije. Iako to nije jednostavno, neto se mora poduzeti jer e biti sve nesretnija. Njen ivot krenut e pogrenim tokom, a pozitivne osobne kvalitete nee doi do izraaja. Sve ivotne neuspjehe dovodit e u vezu s manom, koja moda i ne zasluuje to ime, ali je u njenim oima narasla do nepremostive zapreke.

esto ne moemo savladati stvarnu ili umiljenu manu tijela ili due koja je izvor osjeaja manje vrijednosti. Ali i u tom sluaju prua nam se mogunost da na nekom drugom podruju razvijemo sposobnosti koje e nadvladati na negativni osjeaj o sebi. Taj proces neki zovu kompenzacija, drugi sublimacija; u oba je sluaja rije o nastojanju da se jedna slabost izjednai i opravda uspjehom u drugoj djelatnosti.

Dakle, u nama postoji jak nagon da prevladamo osjeaj manje vrijednosti. Ako ne moemo trati, iskazat emo se kao matematiari ili umjetnici, razvijat emo druge sposobnosti. Neki to mogu postii i sami, drugi tek s pomou okoline ili lijenika. Poznato je da je Demosten mucao. To ga je potaklo da vjeba govor; odlazio je na morsku obalu, nadvikivao se s valovima, pod jezik je stavljao kamenie i uporno ponavljao neke rijei i reenice. Napokon se toliko osposobio da je postao jedan od najslavnijih govornika staroga vijeka.

Osjeaj manje vrijednosti nije uvijek negativan i lo. Da ga nema, svijet bi bio lien mnogih otkria i novih ideja. Mnogi znameniti ljudi patili su od realnih i umiljenih takvih osjeaja. Do uspjeha ih je dovela upornost da nadoknade taj osjeaj mane. To je bio motor, pokreta i povod za akciju. Kompenzaciju valja usmjeriti na pravi put, pa e i osoba s osjeajem manje vrijednosti stei samopouzdanje i uspostaviti tjelesnu i duevnu ravnoteu.

Ne zaboravimo, dakle, poruku: dobro je to imamo neki osjeaj manje vrijednosti; to je garancija da neto moemo postii, ako to doista elimo!

OTROVANJA

Oko 300.000 razliitih kemijskih spojeva, vie ili manje otrovnih, okruuje danas civiliziranoga ovjeka. Mnoge od tih kemijskih tvari nalaze se u neposrednoj blizini ovjeka, u njegovoj radnoj i kunoj okolini. To je jedan od razloga zbog ega se smrtnost od otrovanja nalazi ve na etvrtom mjestu smrtnosti od bolesti srca i krvnih ila, ozljeda te zloudnih tumora.

Zdravlje i ivot otrovane osobe, drugim rijeima, uspjeh bolnikoga lijeenja i rehabilitacioni postupak vrlo esto ovise o pravodobnom i pravilnom pruanju prve pomoi, o znanju i spremnosti graana da tu pomo prue brzo, na samom mjestu dogaaja, u okolnostima kada medicinska pomo nije dostupna ili je odgoena. No valja takoer napomenuti da je mjesto pruanja prve pomoi esto bojno polje na kojem se odvija direktna i odluna bitka za ivot otrovane osobe, s obzirom na to da se u toj poetnoj fazi otrovanja razvijaju vrlo esto poremeaji koji neposredno ugroavaju ivot.

U stvarnosti, kada se prua pomo akutno otrovanoj osobi, tada je ta pomo redovito nedovoljna, bolje reeno nikakva ili loa, pa se ne treba uditi to otrovani koji put vie stradaju zbog pogrenoga nego zbog nikakvog ukazivanja pomoi. Pri pruanju pomoi otrovanoj osobi znaajni su i psihiki razlozi. Iskonski strah ovjeka od otrova esto izaziva efektivnu reakciju oblika i intenziteta koju rijetko vidimo u sluajevima drugih zadesa; od nepokretnosti, ukoenosti (emotivni stupor), do bje-anja s mjesta dogaaja. Koji put panika i duboko uvrijeena zabluda da se otrovanom obavezno mora dati neki protuotrov (antidot), dovode do toga da otrovanom daju da pije svakojake protuotrove koje nau pri ruci i za koje znaju iz narodnoga predanja. To je najee mlijeko, rakija, med, soda bikarbona, ili pak bilo to drugo, samo da otrovani neto dobije, npr. kapljice za srce, tablete za umirenje itd.

Da li je uzeta supstancija otrovna, kakva su toksina svojstva, to valja poduzeti itd., dileme su uoene ve davno u mnogim zemljama, naroito u onima gdje je otrovanfh mnogo. Da se autoritativno odgovori na postavljena pitanja i na taj nain pomogne, prvenstveno zdravstve-

nim radnicima, osnovan je prije 25 godina u Chicagu, u sklopu jedne bolnice, informativni toksikoloki centar s bogatom dokumentacijom o svim kemijskim spojevima i komercijalnim preparatima. Lijenici su telefonom mogli dobiti sve potrebne informacije, a graani upute u prvoj pomoi. To je bio povod da se takvi centri poinju otvarati u mnogim zemljama. 1979. godine poeo je radom (permanentnim deurstvom) Informativni toksikoloki centar u Zagrebu:

telefonski broj: 217-226 Pruanje prve pomoi prilikom otrovanja provodi se pomou:

1. opeg postupka - koji obuhvaa sve mjere kojima se otrov to hitnije, ve na licu mjesta, odstranjuje iz organizma;

2. posebnoga (specifinog) postupka - kada se kod poznatih i tono odreenih otrova daju sredstvo za njihovo ponitavanje u tijelu, tzv. protuotrovi (antidoti).

Odstranjivanje otrova iz tijela

Pri odstranjivanju otrova iz tijela valja se po mogunosti drati pravila da se otrov odstranjuje iz organizma istim putem kojim je u organizam uao.

Odstranjivanje otrova iz probavnoga sustava. Ako netko proguta otrov, uspjeh prve pomoi moe biti znaajan, osobito ako je pomo zapoeta neposredno nakon uzimanja otrova. Cilj prve pomoi je to hitnije izbacivanje otrova iz eluca i poduzimanje mjera kojima se onemoguuje, ili bar smanjuje koliina otrova koja se upija (resorbira) u krv. U okviru prve pomoi postoje tri osnovna postupka:

1. Izazivanje povraanja, koje se postie nadraivanjem mekoga nepca ili stranje stijenke drijela pomou prsta. U osoba koje teko povraaju, nadraivanjem prstom moe se udruiti s grgljanjem tople sapunice (ne deterdenta).

2. Ispiranje eluca, koje moe biti i kod kue, neposredno poto je otrov progutan, izvodi se tako da se najprije izazove povraanje. Nakon toga pije se topla voda, pa se opet izazove povraanje. Izmjenom pijenja vode i izazivanja povraanja eludac se ispire bolje nego eluanom sondom koju u odreenim sluajevima primjenjuju u bolnici. Ispiranje eluca izvodi se sve dok povraani sadraj nije bistra tekuina.

Odjednom se ne smije popiti vie od pola litre vode. Povraanje i ispiranje eluca ne smije se primijeniti prilikom otrova

nja jetkim tekuinama, kao to su kiseline i luine, zatim otrovanja benzinom, otapalima za boje i destilatima petroleja.

Povraanje se ne smije pokuati izazvati u osobe koja nije pri svijesti i u onih osoba koje pruaju otpor.

3. Vezivanje (adsorpcija) otrova izvodi se pomou ivotinjskoga ili biljnog ugljena. Ve je odavna dokazana protuotrovna sposobnost aktivnoga ugljena (Carbo animalis, Carbo vegetabile).

Budui da nikada nismo sigurni da li je povraanjem i ispiranjem eluca odstranjen sav otrov, ve u okviru prve pomoi treba poduzeti i druge mjere da bi se sprijeila dalja resorpcija u crijevima. Aktivan ugljen najbolje vee na sebe otrov u probavnom sustavu i nezamjenljiv je fizikalni antidot. U posljednjih nekoliko desetljea njegova antidotska sposobnost dokazana je brojnim eksperimentima, premda je jo poetkom 19. stoljea francuski ljekarnik Thouery dokazao njegovu djelotvornost na taj nain to je popio viestruku smrtnu dozu strihnina s aktivnim ugljenom bez ikakvih posljedica. ivotinjski ili biljni ugljen, ako je uzet dovoljno rano, vee na sebe veinu otrova bez obzira jesu li organske ili anorganske prirode. Daje se u 5 do 10 puta veim koliinama od koliine uzetoga otrova. Odrasloj osobi daju se najmanje dvije velike lice otopljene u ai vode.

Ako nema gotovoga preparata u ljekarni, moe posluiti i prepreni kruh (da pougljeni) koji se zdrobi u prainu.

Dobro je kod kue imati ve pripremljenu smjesu: 30 grama ugljena pomijea se sa 60 ml destilirane vode i ostavi u hermetiki zatvorenoj boici. Ugljen ne gubi aktivnost ni nakon duega stajanja, samo to se prije upotrebe dobro promuka.

Odstranjivanje otrova iz dinoga sustava. Udisanjem ulaze u tijelo otrovi u plinovitom stanju, praina i dimovi.

Udahnuti otrovi odmah ulaze u arterijsku krv bez ikakvih zapreka preko velike povrine od 80 kvadratnih metara koju ini oko 300 milijuna plunih mjehuria (alveola).

Otrovanoga treba to prije ukloniti iz sredine u kojoj se otrovao, tj. iznijeti ga iz zatrovane atmosfere na ist zrak. Odmah valja ustanoviti ope stanje otrovanoga. Budui da se otrov odstranjuje iz organizma disanjem, odravanje prohodnosti dinih putova i omoguivanje disanja najvanija je mjera prve pomoi. Po potrebi valja provoditi umjetno disanje. Ako je otrovani bez svijesti, a die, valja ga staviti u boni poloaj kako bi se sprijeilo guenje vlastitim jezikom ili povraenim sadrajem.

Odstranjivanje otrova s koe. Mnogi su u zabludi kada smatraju da neoteena koa sigurno titi od ulaska otrova u organizam. Velik broj otrova, i to najopasnijih, ulazi u tijelo preko zdrave koe i moe izazvati smrtonosno otrovanje.

U prvoj pomoi potrebno je ispiranje to veim koliinama vode, a poslije i pranje sapunom.

Protuotrovi (antidoti)

Nakon odstranjenja otrova iz organizma, ve se u okviru prve pomoi mogu dati sredstva za njihovo ponitavanje. Takva sredstva nazivaju se protuotrovi ili antidoti.

Pravovremena i pravilna primjena antidota moe spasiti ivot otro-vane osobe i znatno uzjecati na proces izljeenja.

Prilikom primjene protuotrova valja se drati osnovnoga medicinskog pravila koje je prije 2000 godina izrekao rimski lijenik Galen: Primum nil nocere, tj. prvenstveno se otrovanome ne smije nakoditi. Zbog toga mu se ne smije davati nijedno sredstvo za koje se sigurno ne zna je li medicinski opravdano. esto nastaju kobne pogreke zbog neodgovarajue primjene raznih antidota. Npr. mlijeko, koje mnogi smatraju univerzalnim protuotrovom i daju ga u gotovo svim sluajevima otrovanja, djeluje korisno samo prilikom otrovanja tzv. korozivnim otrovima (kiseline, luine, soli tekih metala). Prilikom veine drugih otrovanja mlijeko samo pogorava stanje otrovane osobe jer pomae bolje upijanje (resorpcija) otrova u tijelo. To vrijedi i za mnoga druga sredstva narodne medicine.

Protuotrovi koji se obino nalaze u kui: estoka pia, koja sadravaju etilni alkohol (vinjak, rakija, viski

itd.) daju se kao specifini antidot prilikom otrovanja metilnim alkoholom (metanol, drveni pirit) i antifrizom (etilenglikol). Etilni alkohol, svojom sklonou (afinitetom) prema fermentu koji razgrauje sve alkohole iz estokih pia, spreava razgradnju drugih alkohola, a time i stvaranje otrovnih spojeva (metabolita), mravlje kiseline pri trovanju metilnim alkoholom i oksalne kiseline prilikom otrovanja antifrizom.

Daje se 1/2 do 1 dl estokoga pia. Ponavlja se svaka 4 sata do dolaska u bolnicu.

Biljni i ivotinjski ugljen djelotvoran je u gotovo svim sluajevima otrovanja organskog i anorganskog sustava.

Daje se u obliku praka i tableta u 5 do 10 puta veim koliinama od uzetog otrova, najmanje 2 velike lice ili 2 tablete.

Mlijeko je izvrstan protuotrov prilikom otrovanja kiselinama i luinama te solima tekih metala. Zbog sadraja aminokiselina u mljenim bjelanevinama, mlijeko se ponaa amfoterno, tj. u kiseloj sredini kao blaga luina, u lunatoj sredini kao blaga kiselina i dovodi do neutralizacije otrova; takoer pomae prilikom otrovanja vodikovim peroksidom.

Daje se 1 do 2 ae. Bjelanjak jajeta daje se prilikom gutanja korozivnih otrova. Djeluje

poput mlijeka.

Daje se tueni bjelanjak od 2 do 3 jaja. Ocat se daje prilikom otrovanja luinama. Dovodi do neutralizacije

kiseline. Daje se 1 aa.

krob je izvrstan protuotrov prilikom otrovanja jodom. U pola litre vode otopi se 40 grama kroba i popije 1 do 2 ae. Slino djelovanje postie se branom ili, jo bolje, krumpirom u prahu.

Natrijev bikarbonat (soda bikarbona) slui za vanjsku upotrebu, za ispiranje koe i sluznice kod raznih kiselina. Ne primjenjuje se prilikom gutanja kiseline zbog toga to oslobaa veliku koliinu ugljinoga dioksida koji dovodi do jakoga rastezanja eluca tada postoji mogunost puknua (perforacije) eluane stijenke.

Sok od limuna ili otopina vitamina C s dosta tekuine daje se prilikom otrovanja hipermanganom (kalijev permanganat). Poslije se moe dati mlijeko ili bjelanjak od jajeta.

Pruanje prve pomoi ne iskljuuje lijeniki pregled ili bolniko lijeenje. Nakon ukazane prve pomoi, otrovanu osobu valja to hitnije prevesti do najblie zdravstvene ustanove ili pozvati slubu hitne pomoi.

Otrovano sredstvo potrebno je donijeti u bolnicu u kompletnoj ambalai, ili barem etiketu na kojoj pie naziv otrova, kemijski sastav preparata i koliina otrova.

Spreavanje otrovanja

Svaki graanin mora poznavati osnovne mjere za spreavanje otrovanja. Preventivne mjere temelje se na slijedeim injenicama: - Najvei broj otrovanja odraslih izazvan je namjerno, kao nepromiljen in, u afektu sukoba u kui ili na radnom mjestu. Kod tinejdera (od 13 do 19 godina ivota) pokuaj samoubojstva preteno je demonstrativna reakcija na neispunjene elje, lo uspjeh u koli, ljubavno razoaranje itd.

U djece preteno je rije o zadesnim, akcidentalnim otrovanjima; u djejoj dobi 50% svih nesrea ine otrovanja; najvei broj sluajeva dogaa se u vrijeme najvee djeje radoznalosti u dobi od 12 do 24 mjeseca ivota.

Najei je otrov neki lijek ili kemijsko sredstvo koje se upotrebljava u kuanstvu (sredstva za ienje, preparati za unitavanje gamadi, kozmetika sredstva itd. Najei uzrok smrtonosnoga otrovanja je plin ugljini monoksid.

Slijedei postupci mogu znatno smanjiti broj sluajeva otrovanja: Pregledati valja sve kemikalije u kui, garai, podrumu te odstraniti

sve to nije neophodno za potrebe kuanstva. U kui ne treba drati koncentrirane kiseline, luine i neke druge jake otrove.

Sve kemikalije moraju se drati u originalnoj ambalai, nikada u bocama koje inae slue u druge poznate svrhe, npr. boce od vina, piva, mineralne vode itd.

Sva kemijska sredstva koja slue u domainstvu valja drati na mjestu koje je izvan dohvata djece, duevno zaostalih i alkoholiziranih osoba. Djecu privlae kemikalije ugodna mirisa i atraktivne ambalae.

Lijekovi te jaa otrovna sredstva moraju obavezno biti pod kljuem u posebnim prostorijama ili pretincima.

Djeci se nikadane smije davati lijek pod izgovorom da su to bomboni, okolada i slino. Djeca se ne smiju hvaliti i nagraivati zbog toga to bez otpora uzimaju lijek. Ne smije se uzimati lijek pred djecom jer ona oponaaju postupke odraslih.

OVISNOSTI

Naziv narkomanija svatko povezuje s uivanjem jakih sredstava, droga ili tableta. Osoba koja uzima ta sredstva zove se narkoman. Mnogi ipak ne znaju o emu je zapravo rije.

Bit je problema narkomanije u tome da se odrede narkotina sredstva. Ako to ne uinimo, narkomanom moemo nazvati i onoga koji voli jesti, ili je pretjerano zaokupljen bilo ime. Narkoticima u medicini nazivamo tvari koje dovode do promjena u ivanom sustavu. Dok su se prije u tu grupu ubrajali samo lijekovi i sredstva za umrtvljenje ivane i duevne aktivnosti, danas takvim sredstvima smatramo i ona koja izazivaju posebna uzbuenja. Upoznavanje obiaja i navika razliitih drutvenih sredina pokazala su da je u mnogih naroda uobiajeno uzimanje takvih sredstava i da su drutvene reakcije vrlo razliite. Dok se, npr. u nekim azijskim zemljama uivanje i puenje opijuma nikad nije posebno osuivalo, takva je praksa u drugim zemljama izazivala strah i otpor. U novije vrijeme Svjetska zdravstvena organizacija, na osnovi strunih istraivanja i meunarodnih sporazuma, uspjela da veina zemalja svijeta prihvati popis narkotinih sredstava i pristane na posebnu kontrolu.

Kod nas se esto uje: narkoman je onaj koji uiva drogu. To nije tono. Prema osnovnom znaenju, droga oznaava osuene dijelove bilja ili ljekovite tvari koje slue za pripravljanje ekstrakta ili lijekova; postoje i trgovine koje se nazivaju drogerije, u kojima se ne prodaju droge u smislu narkomanskih sredstava, nego preparati i kemikalije. Narkotina sredstva nalaze se pod nacionalnom i internacionalnom kontrolom. Zbog toga je propisivanje takvih lijekova komplicirano. Ponekad se ukazuje potreba da se neko sredstvo, koje je bilo u slobodnoj prodaji, uvrsti u popis opasnijih narkomanskih droga. To se u naoj zemlji dogodilo s meprobamatom, spedom i drugim lijekovima. Od trenutka kada je ocijenjeno da postoji mogunost opasnoga navikavanja, o njima se mora voditi posebna evidencija.

Naa zemlja usvaja definiciju Svjetske zdravstvene organizacije: narkomanija je kronino i trajno trovanje izvjesnim prirodnim ili umjetnim tvarima.

Glavne znaajke osoba koje uivaju takva sredstva:

1. psihika i fizika ovisnost o djelovanju droge, 2. nesavladiva potreba za uzimanjem droge, 3. sklonost poveanom uzimanju, 4. duevne, tjelesne i drutvene promjene, koje su posljedica uzima

nja droge.

O uzimanju narkotizirajuih sredstava zna se iz najstarijih povijesnih dokumenata. Mnogi su uzimali posebna sredstva da bi doli u stanje ekstaze, uzbuenosti ili smirenja. Dok je to u istonim zemljama poznato stoljeima, u novije vrijeme narkomanija uzima maha u zapadnim zemljama, naroito u Sjedinjenim Amerikim Dravama, te skandinavskim i nekim drugim evropskim dravama. Ni naa zemlja nije izuzetak.

Narkomanom se ne postaje preko noi. Prvi je pokuaj najee posljedica zavoenja u drutvu ili znatielja. Pri tom nije rijetko razoaranje. ovjek je oekivao vie nego to se stvarno dogodilo. Pogotovo je neugodan osjeaj mamurluka nakon prestanka djelovanja droge, kada se javlja munina, povraanje i druge smetnje. Iako sve to nije najugodnije, javlja se elja da se ponovo uzme sredstvo. Nakon nekoliko ponavljanja uvruje se navika; ovjek je jo uvijek uvjeren da ga to nee uhvatiti, da je svoj gospodar. Ponovljene pokuaje uzimanja sredstva narkoman opravdava time to se nee ponaati drugaije od svojih prijatelja i to eli dokazati da moe raditi to hoe. Nekad sporije, nekad bre, narkoman sve ee pribjegava uzimanju sredstva, a kada je bez njega, sve vie na nj misli. Tok privikavanja slian je alkoholizmu, ali mnogo je jai i bri. Prijelaz izmeu normalnoga ivota i ivota narkomana naroito se skrauje u mladih ljudi. Pogotovo je to izraeno kod onih koji su po prirodi skloni da u sukobu s drugima bjee u nerealnost, kod razoaranih i slabih linosti i onih koji su podloni utjecajima. Dua i tijelo takvih osoba trae narkotino sredstvo i takav e ovjek uraditi sve to moe da bi ga se domogao. U tome se ne preza od lai, prevare, krae, pa ni od zloina.

Narkoman brzo poputa i ne izvrava svoje ivotne obaveze, prestaje uiti, zaputa posao i porodicu, mata o odlasku u daleku indijsku zemlju u kojoj postoji isti ivot, gdje svatko moe ivjeti kako hoe; prestaje se brinuti o svojim dunostima i jedini mu je ivotni cilj blaenstvo pod utjecajem njegova sredstva.

Alkoholizam nismo spomenuli sluajno. Iako alkohol nema iste teke karakteristike kao neka druga narkomanska sredstva, npr. hai, opijum, ipak se i u vezi s njim javlja jednako intenzivna ovisnost ovjeka o kemijskom ili drugom sredstvu. Zato se u novije vrijeme ne govori samo o narkomaniji nego o ovisnosti, tj. o upornoj, bitnoj i bolesnoj povezanosti ovjeka i opasnoga sredstva.

Narkomani nabavljaju drogu i kemikalije od preprodavaa, a ilegalni proizvoai zgru goleme profite.

Onima koji se bave sportom poznata je rije doping. Ta engleska rije oznaava uzimanje uzbudujuega sredstva da bi se pojaala energija i koncentrirala sposobnosti. Neki studenti uzimaju takva sredstva prije uenja ili ispita, drugi samo na natjecanjima. Sredstva izazivaju osjeaj svjeine i sposobnosti, koji se stvarno moe potvrditi, ali poslije toga uvijek dolazi do pojaanoga osjeaja umora, slabosti i klonulosti. Pretragom u mokrai i drugim nainima moe se ustanoviti da li je netko uzeo takav lijek. Zabrana dopinga u sportu nije nuna samo zbog lanih rezultata nego i radi zatite zdravlja sportaa. Takva sredstva uvijek oteuju organizam, a ponovljeno uzimanje dovodi do trajne narkomanije.

Strah od narkomanije

Pretjeran strah od narkomanije moe izazvati paniku. Roditelji i prosvjetni radnici previe sumnjiavo gledaju na svaku tabletu ili cigaretu s kojom zateknu mlade ljude. Meutim, moramo biti oprezni jer narkotici (kao sve to se zabranjuje) mame, a pomodan hit moe postati tragina navika. Onaj koji doista uzima narkotina sredstva najprije zavarava sebe, pred drugima taji svoju sklonost i lae; izmeu njega i blie i dalje okoline prekinute su spone prijateljstva, povjerenja i iskrenosti. Svaka je sumnja teka; bila prava ili neprava, otkriva naruene meuljudske odnose. Trajno nepovjerenje i sumljienje samo pogorava odnose narkomana s okolinom. Iako povjerenje moe graniiti s naivnou nepovjerenje sigurno raa i produbljuje otuenost. Normalnu granicu nije mogue jasno odrediti. U biti svih psihikih poremeaja, a to se odnosi i na narkomanije, postoje nesporazumi i neusklaenosti odnosa pojedinca i drutva.

Osim straha za druge, postoji i strah za sebe. Ima mnogo onih koji se boje uzeti bilo kakvu tabletu, naroito ako je rije o lijeku za smirenje, protiv glavobolje ili za spavanje. Strahuju da se ne naviknu, da ne postanu ovisni o lijeku, boje se narkomanije. Zbog neopravdanih odbojnih reakcija i otpora prema lijekovima moe doi do pogoranja zdravstvenoga stanja bolesnika. Povjerenje prema savjetima lijenika glavni je nain da se prebrode takve tekoe.

Tabletomanija

Usporedo s razvijanjem narkomanije sve je ea tabletomanija, tj. potreba da se povremeno ili stalno uzimaju bilo kakve tablete. Naroito

se mnogo uzimaju tablete koje sadravaju vitamine, razliite minerale, soli i ekstrakte. Tako se i izraz narkomanija sve ee upotpunjuje s rijeju ovisnost. Ako neiji osjeaj sigurnosti ovisi o bezazlenom ili blaenom sredstvu, govorimo o tabletomaniji, a ako je rije o narkomanskom sredstvu, govorimo o narkomaniji.

Tabletomanija ne oteuje tijelo ako se ne uzimaju opasnija sredstva. Vano je znati da mnogi lijekovi protiv glavobolje imaju sastojke koji mogu dugotrajnim uzimanjem izazvati narkomansku potrebu za poveanjem broja tableta, a djeluju tetno i na neke organe, naroito na one koji proizvode krvne stanice. Zato se ne moe odrediti jasna granica izmeu neopasne tabletomanije i prave narkomanije.

Bitna je potreba za lijekovima koji treba da pomognu odrati tjelesnu i duevnu ravnoteu. Iako se mnogima ini da tablete uzimaju radi spreavanja i lijeenja tjelesnih simptoma, ipak su to gotovo uvijek psihiki razlozi.

Lijeenje i suzbijanje ovisnosti

Iako je lijeenje narkomanije teko i dugotrajno, nije beznadno. Lijeenje se provodi po principima socijalne psihijatrije, a to znai da se u postupak ukljuuje ua i ira drutvena sredina. Poetak se obino provodi u specijaliziranim medicinskim ustanovama ili odjelima, slino kao kod alkoholizma. Osim intenzivne terapije protusredstvima, lijee se i tjelesne i duevne posljedice otrovanja. To se provodi lijekovima, psihoterapijom i socioterapijom, tj. lijeenje pojedinanim i grupnim aktivnostima kojima je cilj da dovedu do zdravstvene i profesionalne rehabilitacije. Krajnji cilj lijeenja nije u tome da bolesnik prestane uzimati na-rkomansko sredstvo, nego da postane vrijedan i produktivan lan drutva.

U narkomana postoje pojedinana ili viestruka oteenja tjelesnih organa i sustava. Potraga za uzrokom narkomanije otkriva da je u najveem broju sluajeva rije iskljuivo o duevnim razlozima i tekoama. Zato se lijeenje mora usmjeriti rjeavanju sukoba unutar linosti i izmeu pojedinca i njegove sredine. U nekom smislu lijeenje zahtijeva i pre-odgajanje pojedine osobe, a to nije jednostavno. To ne mogu uiniti samo lijenici sa suradnicima. Dobri izgledi postoje naroito onda ako narkomani sami pristanu na lijeenje, ako je prisutna dobra volja osoba u njihovoj okolini da pomognu i ako slube socijalne zatite djeluju kako valja. Vano je da narkomana shvatimo kao bolesnoga ovjeka, a ne kao pokvarenjaka. On ne moe odrati obeanje i izvriti obavezu koju daje u posebnim trenucima, jer je neodoljiva strast jaa od najiskrenijih odluka. Zato uvjeravanja i poputanja vie tete nego to koriste. Prividna

grubost nagloga odvikavanja od narkomanije opravdana je izgledima za konano izljeenje.

Spreavanje narkomanije vrlo je sloen posao i njime se bave gotovo sve drave svijeta. Pored otrih i potpunih zabrana proizvodnje i prodaje narkomanskih sredstava, zdravstvenim odgojem djeluje se na one koji su skloni toj bolesti. Ali zakonski propisi ne mogu rijeiti jedan porok ili jednu bolest. I pored najstroih mjera, sredstva se mogu nabaviti u svakoj sredini. Opet se vraamo drutvenoj sredini. Narkomaniju bismo mogli istrijebiti samo onda kada bi svaki lan drutva bio tako duevno zreo da odbija opijanje kao samozavaravanje i da se potvruje u drutvu drugim nainima. U dananjem svijetu to se ne dogaa jer se pojedincu i mnogim grupama suprotstavljaju nepremostive zapreke koje ih guraju u osjeaj lanoga blaenstva. Narkomanija se moe spreavati prvenstveno stvaranjem takvih ivotnih i radnih uvjeta da svaki pojedinac u ivotu postie priznanje za svoj opstanak.

Zadovoljan i sretan ovjek nee postati narkoman.

Alkoholizam

Od najstarijih zapisa i iskustava primitivnih naroda do dananje civilizacije, ovjek je pronalazio uvijek nove vrste napitaka s razliitom koncentracijom alkohola. U svijetu se svakodnevno troe milijuni litara alkoholnih pia. Na to se izdaje vie sredstava nego za prosvjetu ili druge neophodne potrebe. Neki smatraju da je to normalno, drugi te injenice ocjenjuju kao kronino otrovanje ovjeanstva.

Za pie se upotrebljava etilni alkohol, pa se prema tome alkoholizam esto naziva: etilizam. Druge vrste alkohola mnogo su tetnije za organizam i predstavljaju direktne otrove.

Alkoholno pie veoma brzo prolazi iz eluca u krv i dolazi u sve nae organe. Alkohol se proiruje do svih tkiva. Najvie ga ima u krvi, ali moe se dokazati u mokrai, izdahnutom zraku, u znoju. Razgrauje se u jetri, a samo manje koliine dolaze direktno u mokrau. Jetra ima veliku sposobnost razgradnje alkohola, ali i za to treba vremena; oko 8 - 9 grama istoga alkohola moe preraditi na sat, a to odgovara koncentraciji alkohola od 0,1 posto. Znai da je i prilikom lakega pijanstva potrebno nekoliko sati da se tijelo oporavi.

Alkohol je izrazit ivani otrov. U manjim koliinama uzbuuje modane stanice, u veim djeluje kao narkotino sredstvo koje umiruje ili ak umrtvljuje njihov rad. Uzbuujue djelovanje alkohola izraeno je u narodnoj poslovici: Vino i starca razigra, ali druga poslovica kae: Vino i mudroga pobudali. Osim na mozak, alkohol djeluje podraaj-no i na druge organe. Prije jela pijemo aperitiv, tj. alkoholno pie; ako

Grafiki prikaz znakova (simptoma) koji se javljaju kod odreene koliine alkohola u krvi izraene u gram promilima 1. Smrt, 2. Alkoholna koma, 3. Teko otrovanje alkoholom, 4. Teko pijano stanje, 5. Pijano stanje, 6. Pripito stanje, 7. Granica dozvoljenoga u saobraaju

smo gladni, alkohol e jo vie podraiti sluznicu eluca i izazvati luenje sokova, pa emo imati bolji apetit. U nekim je zemljama (npr. u Francuskoj) obiaj da se koncentrirana alkoholna pia slue na kraju obroka. Alkohol tada neutralizira masnou i olakava probavu. Ipak ne valja takvim sredstvima regulirati apetit i probavu.

Jaina djelovanja alkohola na organizam ovisi o okolnostima; bre e djelovati ako smo umorni, iscrpljeni, gladni, sporije ako smo siti, naroito poslije masne hrane. Djelovanje ovisi i o kondiciji pojedinca i njegovoj navici da pije alkoholna pia. Onoga tko nikada ne pije, dotui e i aica rakije, dok e drugi moi popiti i veu koliinu bez vidljivih posljedica.

Gotovo svaki ovjek bar je jednom u ivotu bio pijan. U medicini to zovemo: akutno opito stanje. U prvom trenutku ovjeku se ini da to nije nita naroito, on jo prividno normalno rasuuje, ima osjeaj da je u izvrsnoj kondiciji, osjea se snaan i sposoban. Ali ve se u tom stadiju zapravo zavarava. Pokusi kojima se mjerilo vrijeme i nain reagiranja pokazali su da vlastiti osjeaj sigurnosti nije u skladu sa stvarnim sposobnostima. Refleksi poputaju.

Nastavi li piti, ovjek e se osjeati osloboen mnogih stega koje ga u svakodnevnom ivotu smetaju. Poslovica kae: to trijezan misli, pijan govori. Izrei e mnogo toga ega bi se stidio u trijeznom stanju. To

moe biti neugodno jer gubi osjeaj granice doputenoga. Bratimit e se s osobama s kojima se u svakodnevnom ivotu uope nije htio susresti. Jedan e postati razdraljiv, drugi e se smijati, trei plakati, etvrti sjediti i utjeti, peti, poznati aljivac, beskrajno e govoriti. Kae se: Vino ne mui, nego bui. ovjek moe promijeniti ud, odnosno njegova prava narav sada dolazi do izraaja, pa miran ovjek moe postati nasilan.

Narod kae: Nije pijanica onaj koji pije, nego onaj koji se opije. Ta je izreka samo u izvjesnom smislu tona. Na nekom se pijano stanje moe odmah prepoznati, drugi moe biti i tee pijan ali se tako kontrolira da njegova okolina to i ne opaa. ak i u jae pijanom stanju neki se odnosi pamte: I pijana koka zna to je jastreb. Do koje granice ide promjena u alkoholiziranom stanju ovisi o linosti i remenju koje je stee.

Kad bi ovjek u tom trenutku prestao piti, otiao bi kui spavati. Poslije alkoholnoga izleta, kao i poslije epileptinoga napadaja, slijedi dubok san. Nakon kraega ili duljeg spavanja dolazi do osjeaja fizike i psihike iscrpljenosti, koju zovemu mamurluk. ovjek se loe osjea, boli ga glava, muno mu je, ne moe misliti i sav je bolestan. Meutim, ima alkoholiara koji ne osjeaju mamurluk, iako drugi boluju po dva-tri dana.

Ako ovjek ne ode na spavanje, nego nastavi piti, zapast e u jo dublje stanje alkoholiziranosti, u kome alkohol djeluje kao deprimirajui otrov na stanice ivanoga sustava. Doi e do poremeaja rada ivaca, nee se moi normalno kretati, one jagodice nepravilno e se pomicati pa e predmete vidjeti dvostruko. Istovremeno postaje sve pospani-ji, dok ne zapadne u nesvjesno stanje, koje moe biti tako duboko da dovede i do smrti.

Koliinu popijenoga istog alkohola moemo mjeriti u krvi. To se provodi u posebnim laboratorijama zato to je potrebna velika tonost. Mjeri se u gramima istoga alkohola na jednu litru krvi. To znai da se rezultat izraava u odnosima na tisuu, tj. promile. Trijezan ovjek gotovo da nema alkoholau krvi. Ako ga ima oko 1,5 posto, rije je o pripitom stanju. Koncentracija alkohola u krvi u vezi s razliitim oblicima ponaanja penje se razliito naglo. Ako u krvi ima vie od 5 grama istoga alkohola po litri, ovjek zapada u komu; pri veim koncentracijama dolazi do smrti.

Da li je alkoholizam bolest ili samo loa navika? Pitanje je vrlo vano jer o odgovoru ovisi i nain borbe protiv alkoholizma. Ako je bolest, valja je lijeiti. Ako je svjesna navika, valja je zabranjivati i kanjavati. Veina medicinskih strunjaka, smatra da je bolest, ali ima zemalja u kojima se s alkoliarima postupa kao s prijestupnicima, kanjava ih se i upuuje u socijalne i radne ustanove. Mi se priklanjamo deklaraciji Svjetske zdravstvene organizacije u kojoj se u pojednostavljenom obliku

kae da je alkoholizam bolest koja postoji onda ako osoba ima bilo kakvih fizikih, psihikih i socijalnih problema u vezi s uzimanjem pia. Dakle, bolesnik od alkohola je onaj koji ima fizike smetnje i bolesti koje se mogu dovesti u vezu s alkoholnim otrovanjem. To se odnosi i na ovjeka koji pokazuje posebne duevne poremeaje, a i na onoga koji zbog pia zapada u sukobe u obitelji, na radnom mjestu, u drutvu. U mnogih su prisutne sve tri vrste oteenja.

Nije, dakle alkoholiar svatko tko pije i koji se ponekad napije. Prijelaz izmeu normalne i bolesne osobe nije lako odrediti. E. M. Jellinek, poznati svjetski strunjak, dao je vrlo dobru shemu koja pokazuje kako se postepeno postaje alkoholiar.

Prva, prealkoholna faza: alkohol se uzima povremeno ili redovito, iz obiaja, ili zato da se postigne olakanje. Kad je sretan i kada je nesretan, ovjek se opija. U vinorodnim krajevima piju mnogi stanovnici, a da se esto ne opijaju. Ali potreba za piem pomalo prelazi u naviku.

Druga, prodromalna faza, ili faza prvih simptoma: ovjek moe popiti mnogo, a da se to na njemu ne opaa. On se time hvali. Ipak mu se sve ee dogaa da se nakon otrenjavanja ne sjea svega to se dogaalo. Poinje piti i potajno; nabavlja vee koliine alkoholnih pia, jer se javlja strah da nee imati dosta; ponekad postaje svjestan da pretjeruje, pa se javlja osjeaj krivnje.

Ova faza alkoholizma neprimjetno prelazi u treu, kritinu fazu: nesretan pojedinac postaje kandidat za pravoga alkoholiara; gubi kontrolu nad koliinom popijenoga alkohola; sve ea opijanja nastoji opravdati razliitim izgovorima; postaje razdraljiv i sukobljava se s okolinom. Osobe s kojima ivi i radi primjeuju da s njim neto nije u redu, a ako mu neto kau, on to uzbueno odbija. Zbog neprilika poinje izbjegavati prijatelje. ivotni interes sve se vie kree oko alkohola. I u poslu ima neprilika jer izostaje s radnoga mjesta. Moda mu prijeti i otkaz, ili ga je ve dobio. Sve vie osjea da je jadan i naputen, ali samoga sebe i izbjegava druge, postaje sumnjiav.

U razvoju ove faze, koja moe trajati nekoliko godina, osoba pokazuje smetnje u bolesnom stanju: slabi mu apetit, jede sve manje, ima osjeaj munine, naroito ujutro, boli ga u elucu, bol se smiruje tek ako popije izvjesnu koliinu alkoholnoga pia. Javljaju se i bolovi u rukama, nogama, drhtanje prstiju i nesigurnost pokreta. Dolazi do oteenja sti-jenke elucai nepravilnoga rada mnogih organa. Nekada su se mnogo spominjala oteenja jetre. Danas o njima manje govorimo iako je sigurno da je oteen i ovaj organ u kome se alkohol razgrauje. Ako u ovom stadiju doe k lijeniku, bolesnik e se pobuniti protiv njegova savjeta da prestane piti, smatrat e da mu lijeenje nije potrebno. Uvjeren je da njegove smetnje imaju druge tjelesne uzroke, da to nije otrovanje alkoholom. Zbog povremene impontencije postaje ljubomoran, a prkos ga

tjera da nastavi piti. U pijanstvu postaje sve svadljiviji, a opravdanja su sve povrnija.

U etvrtoj kroninoj fazi, alkoholiar (ve je jasno da je bolesnik) troi nekontrolirane koliine alkohola. Pije stalno, kad god se ukae prilika. Spreman je ostaviti sve za aicu alkohola. Dolazi do jo veega umnog i moralnog propadanja. Vie ne krije da voli piti. U pomanjkanju uobiajenih alkoholnih pia, pije sve do ega doe, a da bi mogao piti, pribliava se bilo kojim osobama, makar bile ispod njegove line i drutvene razine. Sada ve moe izbiti delirij ili koja druga duevna bolest vezana uz alkohol.

Gotovo odjednom kronini alkoholiar postaje preosjetljiv na alkohol. O velikim koliinama vina, piva, rakije ili konjaka, kojima se prije hvalio, ne moe biti ni govora. Sada mu je dovoljno ak dva decilitra vina da se opije. Sve ee se javlja strah, uznemirenje i depresija. Otvoreno priznaje da je alkoholiar, razvija posebne ideje o ivotu, smrti i religiji. Izgubio je povjerenje u sebe, napustio jedno ili vie namjetenja, a ako i nije otiao od obitelji, u njoj postaje stranac. U osjeanju bezizlaz-nosti mnogi pokuaju ili izvre samoubojstvo; prema nekim ispitivanjima, ak 20 posto alkoholiara tako zavri.

Na kraju, ako se sam ne ubije, alkoholiar obino umire od bilo koje lake ili tee bolesti. Oslabljeli organizam nema snage. Njegov je ivot zavren, a njegovu smrt okolina osjea kao olakanje.

Takvu tunu povijest pozna svako iz svoje blie ili dalje, okoline. Nitko ne sumnja da je alkoholiar u posljednjoj, etvrtoj fazi bolesnik, a mnogi koji se kolebaju u prethodnim fazama tjee se da nee otii tako daleko.

Opisan put nije jednak u svakoga alkoholiara, jedni dolaze bre, drugi sporije u tea stanja alkoholizma. To moe biti za 2-3 godine, ili za 1520 godina. Danas se smatra da na itavom svijetu ima najmanje 25,000.000 bolesnika koji boluju od alkoholizma. Te procjene nisu tone i ne bismo se iznenadili kad bismo ustanoviti i dvostruku brojku. To se, dakako, odnosi samo na tee oblike alkoholizma.

esto se postavlja pitanje koliko ovjek smije dnevno popiti a da ne postane alkoholiar. Na alost, nema apsolutnih vrijednosti jer nije odluujua samo koliina alkohola nego i druge line osobine, porodine i drutvene okolnosti i stoljeima sticane navike. Ispitivanja koja je provela grupa naih istraivaa na malom otoku Susku, gdje ima vrlo malo vode pa su stanovnici prisiljeni piti vina, pokazala su da nema vie duevnih i tjelesnih oteenja zbog alkoholizma nego u drugim predjelima. To ne znai da stanovnici u krajevima gdje se proizvode alkoholna pia mogu nekontrolirano piti. I kod njih, kao i drugdje, dolazi do delirija i drugih fizikih i psihikih bolesti zbog alkoholizma.

Prije vie godina u Francuskoj je ocijenjeno da odrastao ovjek moe popiti litru vina dnevno a da ne postane alkoholiar. U to vrijeme svuda je ispisivana parola: Ne vie od litre. Ali to nije bila znanstvena injenica, nego kompromis izmeu proizvoaa vina i organizacija koje se bore protiv alkoholizma. Sigurno je da litra vina na dan mnoge osobe moe pretvoriti u kronine alkoholiare.

Alkoholizam se preteno smatra mukim porokom, ak mukom privilegijom. U Bukovici postoji uzreica: Oli, brate, pij, oli ajde izmeu ljudi u enske. Meutim, sve je vie ena koje postaju alkoholiari. Alkoholiarke vie troe koncentrirana alkoholna pia, kao to su rakija, liker, rum i vinjak, dok mukarci ee piju vino. ene manje odlaze u gostionice, ali se opijaju same, to je jo opasnije. Alkoholizam ene vie se skriva jer se s veim prezirom gleda na pijane ene nego na pijane mukarce.

U vezi s nasljeem alkoholizma postoji nekoliko injenica. U alkoholiara ee se nepravilno razvijaju muke spolne stanice, pa zato u potomstvu alkoholiara ima vie tjelesnih i duevnih oteenja nego u drugih ljudi. Sam alkoholizam se ne nasljeuje, ali nije rijetkost da i djeca takvih osoba veoma rano poinju piti; prihvaaju obiaje roditelja kao i sva druga djeca; kada se pokae da su prevrili mjeru, ve je kasno. esto se dogaa i suprotna reakcija: djeca izbjegavaju i mrze alkohol.

Duevne bolesti alkoholiara

Svi alkoholiari ne piju na isti nain i jednako esto. Dok jedni to ine svakodnevno, drugi piju na mahove. Takvo pijanevanje moe trajati jedan ili vie dana. Poslije toga nastupa period smirivanja u kome svaki alkohol izaziva gaenje. Ovu pojavu, koju u medicini nazivamo dipsomanija, izvanredno je opisao Maksim Gorki. Ne smijemo se zavaravati: i ovaj je oblik alkoholizma jednako opasan kao i svaki drugi.

Osim akutno pijanoga stanja postoji i patoloko opito stanje. Bolesnik reagira vrlo malu koliinu alkohola, naroito ako se, nrp., pije u maloj, zaguljivoj prostoriji, a zatim se izie u hladnu okolinu. Takav ovjek zapada u sumrano stanje i moe poiniti razliite ispade, ak i zloin. Prisutne osobe ponekad nemaju utisak da je ovjek pijan, ali to je stanje slino epileptinom sumranom stanju. Poslije toga zapada u dubok san, a kada se probudi, niega se ne sjea.

Najea duevna bolest, koje se boje alkoholiari i kojom se plai njihova okolina, jest delirijum, tremens. Delirantna stanja javljaju se kod raznih bolesti, ali je najpoznatija slika u alkoholiara: priviaju im se male ivotinje, zmije, mievi, muhe, komarci. On se od njih brani, ali ne

uspijeva. U doivljajima se isprepliu iluzije i halucinacije; u nekim situacijama bolesnik obavlja radnje iz svoga profesionalnog ivota: pravi pokrete kao da je pri stroju, prebrojava predmete kao na inventuri, postavlja stol kao da oekuje goste. Nije orijentiran, ne zna ni gdje je ni to se s njim dogaa, ali zna tko je.

Delirijum je uvijek napadan, uzbudljiv i dolazi naglo. Veoma esto povrede ili druge bolesti, naroito s temperaturom, postaju povod da izbije takvo stanje. Delirijum moe trajati nekoliko sati ili vie dana, a moe prijei u kroninu duevnu bolest. Neki bolesnici umiru zbog klijenuti srca (6-10 posto).

Jo nisu poznati razlozi zato jedan alkoholiar dobije delirijum, a drugi ne dobije. Ova bolest, meutim, nije krajnji stadij alkoholizma, kako neki smatraju. Pojedinci mogu proivjeti i nekoliko delirijuma. Ali ako alkoholiar nakon oporavka odbije lijeenje, gubi ansu da e se izlijeiti.

Alkoholiar je esto ljubomoran, naroito ako mu naglo slabi spolna sposobnost; tada proganja svoju enu, uvjeren da ga vara sa svakim. Razvija se ludilo ljubomore. Bolesne ideje proganjanja takav bolesnik izraava u sumnji da djeca nisu njegova, napada prolaznike i susjede i spreman je izvriti zloin. U poetnom stadiju supruge obino primaju izraze ljubomora svojih mueva kao dokaz njihove privrenosti; poslije to postaje sve neugodnije. Mnoge tragedije tek kasnije otkrivaju sva ponienja i muenja koja su proli lanovi obitelji.

Alkohol i promet

Porast broja motornih vozila kod nas i u svijetu doveo je do porasta prometnih nesrea. Posebna znanost, psihomedicina prometa, ispituje utjecaj alkoholiziranosti na vonju.

Znamo da ovjek u opitom stanju ima osjeaj da dobro rasuuje i da su mu refleksi brzi. U tome se vara, refleksi su sporiji. Ustanovljeno je da trijezan voza vidi prometni znak na 188 metara, pijan na 112 m, a mamuran tek na 100 metara. Dakle, mamuran voza na cesti opasniji je od pijanoga. Ako se na proslavi ili zabavi pije dugo u no i pred jutro malo odspava, alkohol se jo nije izluio iz tijela, a pridruuju mu se umor i neispavanost.

Vozai znaju da je kod nas dozvoljeno imati u krvi najvie 0,5 promila alkohola. Meutim, taj postupak ne moe se sasvim sigurno pretvoriti u koliine pojedinih pia, jer opijenost ovisi o razliitim uzrocima. Profesionalni vozai ne smiju imati alkohola u krvi. Alkohol najjae djeluje ako se popije natate, ako se pije koncentrirani alkohol, ako se naglo pije. Zakonski dozvoljena granica nije u svim zemljama ista. U Aus-

triji 0,8 promila, u Zapadnoj Njemakoj i Belgiji ak 1,5 promila. Ipak se najvei broj zemalja odluio za 0,5 promila.

Alkoholiziran ovjek u prometu predstavlja veliku opasnost. Ako i ne doe do nesree, on izaziva razliite prestupe i kritine situacije, pa se mnogi sudari izbjegavaju samo maksimalnim naporima drugih sudionika u prometu. Ako doe do nesree, alkoholizam je uvijek oteavajua okolnost. Prema statistikama pojedinih zemalja, direktno pod utjecajem alkohola nastaje razliit broj nesrea. Najmanje u Engleskoj: na 100 nesrea jednu izaziva alkoholizirana osoba, u Francuskoj 2,8 posto, u Belgiji i vedskoj 3 posto, U Finskoj ak 7,6 posto. Takvi podaci za nau zemlju iznose oko 5,9 posto. U Beogradu i drugim krajevima ustanovljeno je da su alkoholizirani vozai sudjelovali ak u 23-30 posto prometnih nesrea.

Alkohol brzo ulazi u krv, a sporo se izluuje iz nje. Ne zaboravljamo da nekoliko nevanih aica alkoholnoga pia prije vonje moe promijeniti itav na ivot.

Lijeenje alkoholizma

Dakle, alkoholizam je bolest, pa je treba lijeiti. Tekoe lijeenja nisu u tome to ne znamo nain lijeenja, nego u tome to alkoholiar odbija lijeenje, ili zdravstvena sluba i drutvena pomo nisu dovoljno razvijene.

Nema apsolutnoga, sigurnog i djelotvornog lijeka protiv alkoholizma. Svatko je uo za tablete antabus i tetidis. Supruge ili drugi lanovi obitelji esto mole lijenika da im dade ove tablete, koje bi onda alkoholiaru potajno stavljali u hranu. Takvo davanje lijeka ne moe se stalno provoditi. Bilo bi opasno da netko uzima antabus i uz to pije. A kako bi tek reagirao kada bi otkrio tu tajnu.

Alkoholiaru je potrebna tjelesna, duevna i socijalna terapija. Potrebno je da uzima lijekove za uklanjanje posljedica kroninoga otrovanja. Uz vitamine i lijekove za psihike smetnje mora uzimati i sredstva za poboljanje probave, rada jetre i drugih organa. Tetidis je pomo koja djeluje refleksom gadljivosti. ovjek koji nije pio ne osjea njegovo djelovanje. Ako popije makar i manju koliinu alkoholnoga pia, doi e do vie ili manje burne reakcije. Tetidis zaustavlja razgradnju alkohola na jednom kemijskom spoju koji izaziva muninu, povraanje, slabljenje pulsa, bljedilo, padanje tlaka, znojenje. Onaj koji je jednom iskusio djelovanje tetidisa morat e se odrei pia zbog gadljivosti i straha.

Na prvi se pogled ini da je sredstvo idealno, a ipak nije. Pilula se mora uzimati svaki dan. Ako ovjek nije motiviran, dovoljno je da prekine jedan dan pa da ponovo pone piti. Ne treba govoriti o onima koji

sakrivaju i bacaju tablete uvjeravajui okolinu da ih piju. Osim toga, te-tidis ne djeluje jednako na svakoga. Ima bolesnika koji dobivaju jako burne reakcije, drugi znatno slabije.

Osim lijekova potrebna je psihoterapija, pojedinani i grupni razgovori s lijenikom. Bolesnik koji je obilazio gostionice treba da pone ivjeti na drugi nain; mora stvarati nove navike; valja mijenjati linost, a to je uvijek mukotrpan posao.

Veoma je vano socijalno zbrinjavanje. Alkoholiaru valja omoguiti povratak u radnu i obiteljsku sredinu, pomiriti ga s drutvom. U klubovima lijeenih alkoholiara, bolesnici u suradnji sa strunjacima aktivno rjeavaju svoj problem i probleme drugih alkoholiara.

Najvaniji je pristanak na lijeenje. U nekim krajevima takav alkoholiar, kao znak svoje odluke, poinje putati bradu. Na alost, vei broj bolesnika dolazi k lijeniku na nagovor ili pod prijetnjama obitelji ili radne organizacije. Ako se ne uspostavi suradnja sa zdravstvenim radnicima, anse za izljeenje vrlo su male.

Proirena je zabluda da se od alkoholizma moe brzo izlijeiti. Komino djeluju oni koji ubrzo nakon prvih posjeta lijeniku trae potvrdu da nisu alkoholiari. Alkoholiar se u pravilu mora najprije lijeiti u bolnici, zatim ambulantno i u klubu. Opasno je ako se ve nakon nekoliko tjedana ili mjeseci zavara osjeajem da je ozdravio. O tome svjedoe mnogi povratnici, recidivisti. Tek nakon viegodinjega uzdravanja od alkohola, ovjek moe biti zadovoljan.

Alkoholiar ne smije piti ni najblae alkoholno pie. I najmanja koliina djeluje tetno. Ni dulja apstinencija nije zatita. Ako ponovo pone s jednom aicom, brzo e zavriti s koliinama koje su ga dovele do lijeenja. Uspjeh se moe oekivati samo ako postoji iroka suradnja bolesnika, obitelji, zdravstvenih i drutvenih radnika.

Spreavanje alkoholizma

Najblaa mjera, koju obino okolina prva spontano primijeni, jest uvjeravanje. Uvjeravamo djecu da ne smiju piti jer se mogu dogoditi razliite tjelesne i duevne neprilike. ovjeka koji ee pije savjetujemo da prestane. Alkoholiare savjetujemo da se lijee. Savjeti su potrebni jer i strah od posljedica moe dovesti od uzdravanja.

Radi borbe protiv alkoholizma i svoje zatite ljudi se ulanjuju u udruenja trezvenjaka. Ali u metodama rada mnogi pretjeruju i sve zlo svijeta dovode u vezu s alkoholom, pa se priklanjaju fanatinim programima. Prije dvadesetak godina traili su od kolske djece usmenu i pismenu obavezu da nikada u ivotu nee okusiti ni najmanje koliine alkoholnih pia. Takve prisile mogu izazvati obratnu reakciju i djelovati kao

antipropaganda. Alkohol predstavlja stalnu opasnost. Narod kae: Tko vino pije, opit e se! Bilo bi najbolje da se vino uope ne pije. Preveliko odricanje moe pojaati elju. Zato su propale mnoge odluke i zavjeti.

Proizvodnju i potronju alkohola svaka zemlja regulira zakonskim propisima. U nekim se zemljama vino tretira kao hrana, a to se i kod nas ve godinama pokuava ozakoniti. Ako vino ima takav status, onda proizvodnja ima zakonske i poreske olakice jer se ono zatiuje kao hrana. Takva bi odluka, dakle, uzrokovala: pojeftinjenje vina, poveanje proizvodnje, znai i proirenje alkoholizma.

Vie puta je pokuavana potpuna zabrana uzimanja alkoholnih pia. Mjera koja zabranjuje proizvodnju, prodaju i troenje svih alkoholnih napitaka naziva se prohibicija. U Sjedinjenim Amerikim Dravama, poslije prvog svjetskog rata, ova je zabrana potakla najrazliitije vercerske i gangsterske grupe da potajno proizvode i prodaju najee nekvalitetna i otrovna pia. Krajnji problem nije u tome da li je alkohol nadohvat ruke. Ako je blizu, moe mamiti, ali ako ga nema, moe potencirati elju. Neke zemlje i danas pokuavaju na taj nain suzbijati alkoholizam, ali to samo pospjeuje kriminal.

Mnoge zemlje idu blaim putem: ograniavaju potronju alkohola. Zabranjeno je toenje alkoholnih pia maloljetnicima, pia se ne mogu dobiti u odreene sate u toku dana, naroito ujutro; zbog dodatnih poreza, alkohol postaje natprosjeno skup; restorani koji ne slue alkoholna pia imaju poreske olakice; proizvode se bezalkoholna pia. Ali ni te mjere ne djeluju dalekoseno jer se i pored njih alkoholizam iri.

Znamo to bi trebalo, ali previe se interesa sukobljuje. Propaganda bezalkoholnih napitaka, javno upozoravanje na tetnost alkohola itd., nailaze na otpore jakih industrija. Uzalud emo plaiti alkoholom onoga koji ima svoj uzor u nekom filmskom ili drugom liku koji je pijanac i razbija. Osobni i drutveni stavovi i obiaji suvie omalovaavaju kobne posljedice.

Da nema alkohola, ipak ne bi bio raj na zemlji. Kada bismo mogli stvoriti takve uvjete ivota pojedinaca, obitelji i drutva u kojima bi bilo i drugih izvora za rjeavanje problema, za radost i zadovoljstvo - alkohol vjerovatno ne bi predstavljao takvu opasnost. U to nas uvjeravaju mnogi koji tako ive. Iako nas svaki sluaj alkoholizma potresa, svjesni smo da je elja za opijanjem u ljudskoj prirodi i u prirodi drutva. Problem je u ovjeku, pa se svaki pokuaj suzbijanja alkoholizma mora baviti ovjekom.

Stavljanje na ranu prvoga zavoja

1 2

Stavljanje na ranu sterilne gaze

Ozljede (traume) su oteenja tkiva izazvana mehanikim, toplinskim, kemijskim, elektrinim i radioaktivnim djelovanjem. Ozljede su jedan od najeih uzroka poremeenoga zdravlja, invaliditeta i smrti.

Rana

U svakodnevnom ivotu u kui, na radnom mjestu, u prometnim nezgodama, rana je najei oblik ozljede. Rana nastaje djelovanjem mehanike sile, rezanjem, trganjem; prije svega strada koa, ali mogu biti oteeni i dijelovi koji se nalaze ispod koe, npr. miii, ivci, krvne ile, kosti, organi.

OZLJEDE

Ulazak zraka u prsnu upljinu dovodi do stiskanja plua

Bez obzira na vrstu i veliinu rane, pruilac prve pomoi treba da uoi, ako je mogue i sprijei, tri opasnosti u vezi s ranom: krvarenje, ok i infekciju.

Najprije se zaustavlja krvarenje jednim od opisanih naina (vidi: Krvarenje). Tek nakon toga rana se zatiuje od bakterije. Najea je infekcija gnojenje. Preko rane u tijelo mogu ui i opasne bakterije koje uzrokuju teke i smrtonosne bolesti kao to su tetanus i plinska gangrena. Za tetanus su naroito opasne one rane koje su zagaene zemljom i prainom i one koje imaju mnogo zgnjeenoga tkiva. Opasne su uske i duboke rane nastale ubodom avla, trna i slino.

Rana od infekcije zatiuje se tako da se pokriva sterilnom gazom i povije zavojem. Tim postupkom ne moemo sprijeiti infekciju tetanusom zato to je uzronik uao u tijelo samim trenutkom ranjavanja (primarna infekcija). Pokrivanjem rane sterilnom gazom spreavamo samo naknadnu (sekundarnu) zarazu rane. Na ranu se moe staviti ist i izgla-an rupi.

Rana se ne smije ispirati nikakvim tekuinama, na nju se ne smiju stavljati nikakvi praci ni masti.

Strani predmeti koji su uli duboko u tkivo ne smiju se vaditi. Ako je rana vea i nalazi se na udovima, a nuan je dui transport,

potrebna je imobilizacija.

Rana na prsnom kou. Duboke rane u predjelu prsnoga koa mogu naglo ugroziti ivot zbog oteenja vanih organa. Opasno stanje moe nastati i zbog ulaska zraka u prsnu upljinu kroz otvor rane, a da nema znaajnih ozljeda organa, krvnih ila i ivaca. Rane u predjelu prsnoga koa nazivaju se pneumotoraks rane.

Osnovni je zadatak sprijeiti ulazak zraka u prsnu upljinu kroz ranu. Zbog toga se na sterilnu gazu mora staviti materijal koji ne proputa zrak (polivinilska folija, gumirano platno). Ozlijeeni se hitno transportira u bolnicu u polusjedeem poloaju.

Previjanje rane na prsnom kou

Otvorena ozljeda trbuha. Ako je rana na trbuhu toliko velika da kroz nju izie dio crijeva ili trbune maramice, ispali sadraj ne smije se gurati nazad u trbunu upljinu. Sve to je izilo iz trbuha pokriva se sterilnom gazom i lagano povije. Ozlijeeni ne smije ni piti ni jesti. ed se ublauje vlaenjem usne upljine. Transport u bolnicu mora biti hitan, a povrijeeni se stavlja tako da lei na leima na nadignutom uzglavlju i savijenih nogu u koljenu.

Naboj (kontuzija). To je zatvorena ozljeda kod koje je koa sauvana, ali su oteeni meki dijelovi ispod koe. Na mjestu udarca javlja se boi i modrica zbog podljeva krvi. Na mjestima gdje se koa nalazi prislonjena na kost, kao na glavi, potkoljenici - koa se moe odlupiti s vrlo jakim podljevom krvi i stvaranjem bolnih kvrga.

Naboj na udovima zahtijeva mirovanje i hladne obloge. Ako je pod-ljev krvi vei, potrebna je imobilizacija, a ozlijeenoga valja uputiti lijeniku. Lijeniki pregled uvijek je potreban kada je na taj nain povrijeena glava.

Potres (komocija). To je zatvorena ozljeda uzrokovana tupom silom kod koje nema vidljivih oteenja organa. Najpoznatiji je potres mozga. Znakovi su nesvjestica, koja moe trajati od nekoliko sekunda do jednog sata. Nakon dolaska k svijesti postoji gubitak pamenja za dogaaje koji su prethodili nesrei. Popratni znakovi su povraanje, usporen rad srca i glavobolja. Smetnje prolaze bez posljedica nakon nekoliko tjedana ili mjeseci. Ve i zbog sumnje na potres mozga potreban je lijeniki pregled. Ozlijeeni se transportira u leeem poloaju s lagano uzdignutim uzglavljem.

Prsnue (ruptura). To je zatvorena ozljeda koja pogaa miie, krvne iie i organe, a nastaje djelovanjem tupe sile na tijelo. Prsnue krvnih ila u mozgu dovodi do nakupljanja krvi i poveanoga pritiska

na mozak. Pukne li vea krvna ila, smrt moe nastupiti za nekoliko minuta. Znakovi krvarenja u mozak mogu se javiti i vie sati nakon povrede, kada se nakupi odreena koliina krvi. Znakovi su krvarenja u mozak gubitak svijesti, irenje jedne zjenice, eventualno grevi ili oduzetost pojedinih dijelova tijela.

Tup udarac u prsni ko oteuje plua, srce i krvne ile. Od tupoga udarca u predjelu trbuha mogu nastati teka krvarenja

zbog prsnua velikih krvnih ila i organa bogatih krvlju, kao to su slezena i jetra. Slezena i jetra mogu prsnuti i vie dana pa i tjedana nakon ozljede, to upozorava da je obavezan lijeniki pregled prilikom svakoga jaeg tupog udarca u trbuh.

Poloaj ozlijeenoga s povredom trbuha

Prsnue eluca i crijeva dovodi do infekcije trbune upljine sa slijedeim znakovima: bol, poviena temperatura, povraanje, stijenka trbuha postaje tvrda, a transportira se u leeem poloaju s nogama privuenim tijelu i s podignutim uzglavljem.

Prignjeenje udova - kra ozljede (Crush sindrom). To su ozljede koje najee nastaju prilikom zatrpavanja u ruevinama i prometnim nesreama. Za ozljede je karakteristino da osim promjene na udovima, koje ne moraju biti naroito jake, nastaju jaki poremeaji u radu vanih organa, naroito bubrega. Prignjeene udove valja to hitnije osloboditi pritiska, imobilizirati i staviti u lagano povien poloaj.

Prelomi kostiju

Prelom kostiju moe biti otvoren i zatvoren. Prilikom otvorenoga preloma koa je iznad mjesta preloma oteena, tj. postoji rana. Prilikom zatvorenoga preloma koa nije oteena i prelomljeni dio nema veze s vanjskim svijetom.

Krvarenje je popratna pojava preloma, a prilikom teih preloma moe doi i do oka. Prilikom otvorenoga preloma bakterije mogu izazvati upalu kostiju i nekih tkiva (infekcija). Prelomljene kosti mogu otetiti miie, ivce i vane organe kao mozak, plua, mokrane organe.

Na mjestu preloma javlja se bol, koji se naroito pojaava pomicanjem povrijeenoga dijela. Modrica na mjestu preloma znak je krvnoga podliva. Znakovi su preloma nemogunost pokretanja te izmijenjen izgled povrijeenoga dijela tijela (deformacija).

Ako postoji otvoren prelom, tada se paranjem odjee po avu dolazi do rane, na koju se stavlja sterilna gaza; ako je potrebno zaustavlja se krvarenje. S povrijeenim dijelom valja paljivo postupati da se ne izazove bol i da ne doe do novih oteenja tkiva. Izmijenjen poloaj kostiju ili zglobova ne smije se ispravljati.

Povrijeeni dio tijela valja imobilizirati. Imobilizacija spreava naknadna oteenja tkiva, smanjuje ili potpuno uklanja bol. Dobra imobilizacija ujedno je i najbolji nain spreavanja opega poremeaja krvotoka, koji moe nastati poslije svake tee ozljede, a naziva se ok.

Prilikom imobilizacije moramo se pridravati slijedeih pravila: Povrijeeni dio tijela imobilizira se u prirodnom poloaju ako mii

i i tetive nisu nategnute. Ako je sredstvo kojim se imobilizira tvrdo, treba ga obloiti tkani

nom, sijenom ili nekim drugim prirunim materijalom.

1. Zatvoren prelom, 2. Otvoren prelom

1 2

Prijelom kraljenice. Ve i sama sumnja na povredu kraljenice zahtijeva postupak kao da je kima povrijeena. Na povredu kraljenice treba posumnjati prilikom svih teih prometnih nesrea, pada s visine, tupih udaraca u predio kraljenice.

Na mjestu preloma javlja se bol, otok, a moe doi i do promjene oblika kraljenice. Oduzetost nogu i ruku te bezvoljno, nekontrolirano mokrenje sigurni su znaci povrede kime.

Imobilizacija ozlijeene kraljenice

Imobilizacija se izvodi na dasci koja mora biti dugaka kao unesreena osoba i neto ira; mogu se upotrijebiti vrata, daska od stola i si.. Daska se ne oblae, dovoljno ju je pokriti dekom. Smotani dijelovi odjee ili manji jastuci stave se ispod vrata i pod slabinski dio kraljenice. Ozlijeenoga se od glave do stopala vee rupcima, povojem ili remenjem za dasku. Za polaganje unesreenoga na dasku potrebne su najmanje etiri osobe koje podmeu pravilno rasporeene ruke pod njegovo tijelo. Ovisno o situaciji, ozlijeeni se donosi na dasku, ili se samo podigne, a das-

Imobilizira se uvijek preko odjee. Vrhove prstiju nikada ne treba prekriti zavojem jer se po boji koe

moe vidjeti da li je zavoj suvie stegnut. Ako je stegnuti zavoj poremetio cirkulaciju krvi, to se moe uoiti usporeivanjem vrhova prstiju zdrave ruke ili noge. Vidi li se promjena, zavoj valja popustiti.

Stavljanje na dasku ozlijeenoga s povredom kime

Prelom rebara. Ozlijeeni se u polusjedeem poloaju prevozi u bolnicu. Jedino se za dui transport ozlijeeno podruje povee irokim zavojem u trenutku kada je ozlijeeni maksimalno izdahnuo zrak iz plua. Ako takvo povezivanje pojaava bol valja ga izbjei.

Prijelom kljune kosti. Slomljena kljuna kost izaziva bolove u predjelu ramena. U veini sluajeva nepokretna nadlaktica lei uz trup.

Imobilizacija kljune kosti

ka se stavlja ispod njega. Ako je ozlijeen vratni dio kraljenice, za uvrenje glave moe posluiti smotani pokriva.

Prelom zdjelice. Osim opih znakova preloma, bolova u kuku te modrica, ozlijeeni ne moe stajati ni podii jednu ili obje noge. Nemogunost mokrenja ili krvava mokraa ukazuju na ozljedu mokraovoda, mokrane cijevi i mokranoga mjehura. Bol se javlja u stidnoj kosti, kukovima i kriima.

Ozlijeeni se stavlja na dasku ili nosila, noge su polusavijene i razmaknute u koljenima.

Imobilizacija prilikom ozljede zdjelice

Oba ramena treba potegnuti unatrag i uvrstiti pomou trokutnih ruba-ca, alova ili slinoga materijala.

Prijelom udova. Prelomljenu ruku ili nogu ne treba namjetati, valja ih imobilizirati u poluaju u kojem se nalaze. Ako je mogue, udove valja imobilizirati u njihovu prirodnom poloaju. Kod gornjih udova to je poloaj u kome je nadlaktica uz prsni ko, a podlaktica savijena u laktu pod pravim kutom. Kod donjih udova noge su u leeem poluaju ispruene.

Uvijek treba uvrstiti dva susjedna zgloba, npr. prilikom preloma nadlaktice valja uvrstiti zglob ramena i lakta.

Imobilizacija ake

Imobilizacija podlaktice

Imobilizacija nadlaktice

Imobilizacija potkoljenice

Imobilizacija natkoljenice

Opekline

Teina stanja ozlijeene osobe s opeklinama prvenstveno ovisi o veliini opeene povrine i dubine oteenoga tkiva. Sve opekline koje zahvaaju vie od 15% povrine tijela lijee se u bolnicama. S obzirom na to to su mala djeca naroito osjetljiva na opekline, moraju se lijeiti u bolnici i onda ako povrina opekline iznosi samo 5%. Na osnovu pravila devetke moe se priblino procijeniti povrina pojedinoga dijela tijela. Svaka tea opeklina zavrava okom. ovjek koji umire zbog opekline, umire zbog opega poremeaja organizma, prvenstveno krvotoka, stanja koje se naziva ok.

Cilj je prve pomoi da sprijei infekciju opeenoga podruja i da sprijei ili ublai ok. Nadalje, brzim i pravilnim pruanjem prve pomoi smanjuje se bol, stvaranje crvenila i mjehura te se znatno utjee na dubinu oteenja tkiva.

Prilikom opeklina valja se pridravati slijedeih uputa: Oteeno podruje hladiti hladnom vodom. Manje opekline stave se

u posudu s hladnom vodom ili se hlade pod pipom vodovoda. Vee opekline mogu se hladiti estim mijenjanjem obloga. Najpovoljnija temperatura vode je izmeu 15-20C. Suvie hladna voda ili led mogu, kod veih opeklina, dovesti do pothlaivanja. Opeklina se hladi do prestanka bolova, najmanje 15 minuta do nekoliko sati. Primjena hladnoe u pruanju prve pomoi i lijeenju opeklina poznata je od davnine. Noviji eksperimenti na ivotinjama pokazali su da se smrtnost eksperimental-

nih ivotinja smanjuje od 90 na svega 10% ako se opeena ivotinja odmah podvrgne hlaenju.

Prilijepljene dijelove odjee ne treba skidati. Odmah skinuti sve predmete koji kruno obavijaju opeene dijelo

ve, npr. prsten, narukvicu, sat i sl. Mjehuri se ne smiju buiti. Na opeklinu se, nakon hlaenja, stavlja sterilna gaza, zatim se povi

je zavojem. Ako je transport do bolnice dui, opeenome valja dati dosta vode

ili aja. Opeene ruke ili noge treba imobilizirati ako transport traje dulje

vrijeme.

Smrzotine

Smrzotine su mjestimina, lokalna oteenja tkiva. Preteno nastaju na istaknutim i nedovoljno zatienim dijelovima tijela, kao to su nos, ui, prsti, te na onim dijelovima gdje odjea i obua stezanjem poremeaje cirkulaciju krvi.

Na mjestu oteenja najprije se pojavljuje bol poput peckanja, koa postaje plavkasta, zatim blijedosiva; mogu izbiti i mjehuri.

Smrznuti dijelovi tijela ne smiju se trljati snijegom ili nekim drugim sredstvom. Mjehuri se ne smiju buiti. Na smrzotine se stavlja samo sterilna gaza, a smrznute dijelove tijela valja utopliti umotavanjem u deku ili odjeu.

PADAVICA

Padavica je ope poznat naziv za epilepsiju, koji ujedno opisuje i glavni znak, a to je padanje u nesvijest. Dodue, pomno istraivanje ove bolesti otkrilo je da postoji i padavica kod koje bolesnik ne pada.

Padavica je poznata od pamtivijeka. Uvijek se smatralo da je teka bolest; to se vidi i po naim narodnim nazivima; u Zagorju se govori o goropadnoj bolesti ili velikom betegu, u Slavoniji kau velika bolest ili grda bolest, neki govore o mrskoj bolesti, goropatini. Danas nije opravdano upotrebljavati tako teke izraze jer se bolest moe uspjeno lijeiti.

Prije vie od tisuu godina u staroj su Grkoj smatrali da je ast imati tu bolest. Nazivali su je sveta bolest, morbus sacer, u uvjerenju da je takva osoba od bogova nadarena, da ima duevne sposobnosti koje drugi ljudi nemaju. Bilo je vie znamenitih ljudi u povijesti ovjeanstva koji su bolovali od padavice.

Padavica je bolest poremeaja rada jednoga dijela mozga. Zbog prejake nadraenosti kore velikoga mozga dolazi do gubitka svijesti i greva u tijelu. Razliiti uzroci mogu dovesti modanu koru u takvo stanje, stoga padavica nije dijagnoza bolesti, nego samo jedan njen znak, simptom. Napadaje mogu izazvati tumori mozga, upale u mozgu i modanim ovojnicama, otrovanja (npr. alkoholom), povrede glave, posljedice tih povreda.

Vrlo je vano ustvrditi uzrok simptomatske padavice, jer se prema tome odreuje i lijeenje. Na alost, danas jo ne moemo razjasniti uzroke svakoga pojedinanog oblika padavice. Zato postoji velika grupa genuinih epilepsija ije uzroke samo djelomino poznajemo.

Ako u porodici ima bolesnika od padavice, vea je vjerovatnost da e takvih bolesnika biti i u slijedeoj generaciji. No moe se dogoditi da se rodi zdravo dijete, iako i otac i majka boluju od te bolesti. Nepoznaje-mo pravilo po kome se padavica nasljeduje, zato je teko dati savjet roditeljima. Kako je to sloeno pokazuje sluaj bolesnika iji je otac imao padavicu. Kada je i on obolio od iste bolesti, ustanovljeno je da uzrok nije bio nasljee, nego povreda glave za vrijeme tekoga poroda.

Nestrunjaci esto smatraju da je padavica bolest koja dolazi samo u napadajima. Na alost, nije tako. Kod vrlo velikoga broja bolesnika dolazi do promjena u karakteru i ponaanju. Tei epileptiari obino su misaono jako usporeni, govore polagano i opirno, dre se jedne teme i ljepljivi su do te mjere da je s njima teko razgovarati i sluati ih. Zbog svoje usporenosti i psihike neelastinosti smetaju sredini u kojoj rade ili ive.

Druga je osobina epileptiara razdraljivost; vrlo su osjetljivi i lako se uvrijede. Razdraljivost se moe javljati povremeno ili trajno. U takvim stanjima napetosti dovoljna je sitnica da otro reagiraju, ili da se fiziki obraunaju; mogu postati prgavi, osvetoljubivi i neugodni.

U ovom stoljeu dolo je do velikoga napretka u ocjenjivanju pada-vice. Pronalaskom aparata elektroencefalografa omogueno je snimanje tjelesnih elektrinih valova u mozgu. Postupak se zove elektroencefalog-rafija, ili skraeno EEG. Ova pretraga ne boli i nije neugodna; slina je elektrokardiografiji (skraeno EKG), pretrazi kojom se snima rad srca. U oba sluaja stavljaju se metalne ploice kao posrednici izmeu tijela i posebnoga aparata koji snima elektrinu napetost i rad organa. Kod EKG, ploice stavljaju u podruje srca, ruku i nogu, kod EEG u obliku posebne kape na glavu.

Istraivanja su otkrila da postoje epileptini valovi i kod bolesti koje se nisu dovodile u vezu s padavicom. To su posebne vrste glavobolje, smetnje ponaanja, ili neka druga stanja.

Veliki napadaji

U napadaju bolesnik problijedi, zapjene mu se usta, srui se na zemlju, zakripe zubi, a ako se meu njima nae jezik, moe ga pregristi. Bolesnik je u dubokoj nesvijesti i ne osjea nikakav bol. Trzajevi tijela i udova vie ili manje su ritmiki i postepeno prestaju. Usta su plava, bolesnik isprekidano die. Takav napadaj moe trajati od pola minute do nekoliko minuta. Nakon toga bolesnik se postepeno budi. Poslije napadaja osjea se izmuen, slab, iznemogao. Ponekad zaspi tvrdim snom, koji traje kratko ili nekoliko sati. Tek poslije toga osjea se normalno svje.

Veliki napadaj dolazi iznenada. Moe doi na javi, u snu, u svim moguim okolnostima. Budui da se to dogaa naglo, bolesnik se moe ozbiljno povrijediti ako padne na pe, pod auto, pod stroj. Moe i smrtno stradati.Bolesnici osjeaju strah koji nije bez osnova. Iako sam napadaj nikada ne dovodi do smrti, tragian svretak mogu izazvati druge okolnosti.

Nain spreavanja ugriza jezika prilikom velikoga napadaja

Bolesnici doivljavaju poseban osjeaj prije napadaja, koji traje nekoliko trenutaka ili dulje: zasljepljujuu svjetlost, prikaze, jak osjeaj neugode, blaenstva; to predosjeanje nazivamo aura (opisao ga je F. M. Dostojevski u Idiotu). Ako bolesnik ima auru prije nastupa greva i nesvijesti, imat e vremena da se skloni od opasnih mjesta; tako aura, kao alarmni signal, pomae bolesniku.

Razmaci izmeu pojedinih napadaja mogu biti vrlo kratki pa se moe dogoditi i vie napadaja u jednom danu. U drugoj krajnosti napadaji se mogu javljati svakih nekoliko tjedana ili nekoliko godina; mogu dolaziti u pravilnim ili nepravilnim razmacima; uvijek mogu nastupiti iznenada. Ako se niu tako brzo da bolesnik izmeu pojedinih napadaja ne dolazi k svijesti, govorimo o statusu epilepticusu. Takav bolesnik mora hitno u bolnicu jer postoji ozbiljna opasnost da uzastopni napadaji dovedu do iscrpljenosti organizma i smrti.

Veliki napadaji esti su oblik padavice, ali ima i drugih bolesti koje mogu izazvati slina stanja. I kod histerije postoje jednako dramatini napadaji sa smanjenom svijeu. Meutim, histerini napadaj ne dolazi u snu, obino se javlja u prisustvu jedne ili vie osoba, grevi u udovima nisu ritmiki, a pokreti su praeni govorenjem ili vikom, bolesnik kao da proivljava neku scenu.

Druge vrste napadaja

Postoje i mali napadaji: bolesnik izgubi svijest samo trenutak, ne rui se, ali se ukoi, zaustavi u pokretu i mislima. Kada nakon nekoliko sekunda nastavi govoriti, nema osjeaj da se neto s njime dogodilo, da je bio duhom odsutan. Mali napadaji, koji se zovu i petit mal, mogu

se javljati mnogo puta u toku dana i zajedno s velikim i drugim napadajima.

Postoje i napadaji kada bolesnici izvode neke pokrete, smiju se ili neto mrmljaju. Neupuenima se to ini kao neobino ili neumjesno ponaanje. Zbog toga smatraju da to nije bolest, sve dok se dalje ne razvije. Napadaj se moe oitovati i samo na jednom dijelu tijela; u tom sluaju doi e do grenja samo jedne ruke, noge, stopala. Bolesnik nee gubiti svijest, a pogoeni dio tijela ne moe se smiriti ni najjaom voljom.

Umjesto takvih napadaja, koji se izraavaju tjelesnim znakovima, mogu se javiti i sumrana stanja u kojima bolesnik nekoliko minuta, ili ak nekoliko dana, otpoinje radnje kojih nije svjestan. Najee odlazi nekamo na put; bez ikakve pripreme sjeda u vlak ili autobus; na pitanje konduktera ili suputnika odgovara smeteno, to upada u oi, ali se tumai kao pijano stanje. Imali smo bolesnika koji se naao u vlaku, a nikamo nije namjeravao otii. Kada je vlak zatutnjio prolazei preko mosta, iskoio je i zadobio teke tjelesne povrede. Taj oblik epilepsije naziva se fugue, bijeg. Ponekad se dogaa da je neobjanjiv bijeg djece od kue upravo takav poremeaj.

Druga najea radnja u sumranom stanju jest potpaljivanje poara. Dogaa se da bolesnik zapali gospodarsku zgradu, sijeno ili kuu onih s kojima je u zavadi; ali podmetnut e poar i sasvim nepoznatim ljudima. Epileptini bolesnik takve radnje obavlja prisilno, nasvjesno, nagonski.

U padaviare se ponekad ubrajaju i bolesnici koji nou ustaju u snu; obino ih nazivaju mjesearima. U medicini se ta pojava naziva somnambulizam. Poznato je da mnogi ljudi u snu govore, a ponekad ustaju iz kreveta, manji broj izlazi iz sobe ili kue, nesvjestan onoga to ini. Mjesearima ih zovemo zato to se to najee dogaa za punoga Mjeseca, naroito ako zrake direktno upiru u bolesnika. Kao to utjee na plimu i oseku na moru, Mjesec vjerojatno utjee i na centralni ivani sustav, pa moe izazvati podraaje koji se oituju u razliitim pokretima.

Sve trzajeve, pojave nesvijesti, neobinoga ponaanja, ako dolaze ma mahove, valja podvrgnuti lijenikom ispitivanju.

Frasi

Svakom je roditelju poznat taj naziv; kae se i frazi. U medicini ne postoji poseban naziv, nego se govori o febrilnim konvulzijama, to znai o grevima za vrijeme visoke temperature. Najee su u male djece, lako se u narodu govori o djejoj padavici, injenica je da samo jedan dio malih bolesnika oboli od prave padavice. Frasi u djeteta ne moraju

izazvati uzbuenje ili paniku roditelja, jer grevi u temperaturi uglavnom prolaze bez trajnih tragova. U najveem broju sluajeva EEG nalaz je uredan.

Genuina epilepsija je epilepsija bez razjanjenoga uzroka; najee se javlja u djejoj i mladenakoj dobi. Ako se prvi napadaj padavice javi u odrasloj dobi, naroito poslije 40. godine ivota, onda je rije o pada-vici koja je simptomatskoga karaktera i kod koje esto moemo prepoznati uzrok.

Djeje epilepsije imaju dobar tok, ili dobru prognozu, kako kau lijenici. Obino prestaju u pubertetu, izmeu 13. i 18. godine. Meutim, to nije razlog da se napadaji lako shvate. Lijenika je pomo prijeko potrebna.

Valja spomenuti jo i noni strah, trzanje u snu ili poslije sna, s uzbuenjem i vriskom djeteta. Medicinski je izraz pavor nocturnus, noni strah. Dijete se u napadaju straha budi i vie. Roditelji imaju osjeaj da ih ne primjeuje i vidi prikaze. Takvu djecu vrlo je teko umiriti. Ujutro se obino niega ne sjeaju. Takav strah esto se javlja prvi put nakon jakoga uzbuenja, npr. ako je dijete napao pas, ako ga je netko prestraio ili pretukao. To ne mora biti fras, ili padavica, pa je panika nepotrebna. Ako se strahovi ponavljaju, valja potraiti savjet lijenika.

Lijeenje padavice

Bolesnik mora poznavati postupke lijeenja jer je neophodna njegova suradnja. Najvanije je da se lijekovi uzimaju stalno. Varav osjeaj da izmeu pojedinih napadaja nestaje bolesti moe dovesti do prekida lijeenja i pogoranja. Nagao prekid uzimanja lijekova moe dovesti do pogoranja bolesti. Bolesnik esto okrivljuje lijek, ali nema pravo jer nije posluao savjet lijenika.

Simptomatske epilepsije lijee se uklanjanjem uzroka. Ako se, npr., u alkoholiara poinju javljati epileptini napadaji, onda e lijeenje alkoholizma smanjiti ili sasvim ukinuti broj tih napadaja. Ako je rije o posljedicama povrede ili tumora glave, operacija e dovesti do izljeenja. Na alost, to se ne moe postii u svakom pojedinom sluaju, pa je pored uzronoga lijeenja potrebno i lijeenje sredstvima protiv napadaja.

Genuina epilepsija je bolest za koju ne vrijede opi propisi. Da bi se pronaao najbolji lijek potrebna je dugotrajna suradnja lijenika i bolesnika. Tek se nakon nekoliko tjedana pa i mjeseci moe ustanoviti koji je lijek i u kojoj koliini najprikladniji za lijeenje pojedinoga bolesnika. ak i u stanjima mirovanja bolesti potrebno je da se bolesnici javljaju lijeniku radi snimanja glave, kontrole i savjeta. Lijeenje je uvijek dugot-

rajno, ponekad doivotno. Bolest se moe potpuno ukloniti samo u rijetkim sluajevima.

esto se postavlja pitanje radne sposobnosti padaviara. U principu vrijedi preporuka: epileptiari ne bi smjeli raditi na radnim mjestima na kojima bi mogli ugroziti svoj ili tui ivot. To se odnosi na rad s nekim strojevima, na visinama, u prometu. Neki od tih poslova zabranjeni su posebnim zakonskim propisama, npr. sudjelovanje u prometu. Istiemo da su mnogi bolesnici potpuno ili djelomino sposobni za neka zvanja. Npr., limar i vodoinstalater mogu raditi u radionici, ali ne mogu na visini; radnik na stroju moe raditi ako je stroj dovoljno osiguran; slubenik moe raditi gotovo na svakom radnom mjestu. Ako postoji dobra suradnja izmeu bolesnika, radne organizacije i zdravstvene slube, epileptiari mogu raditi pun radni vijek.

U zapisima, molitvama i kletvama, koje se odnose na bolesnike od padavice, esto se spominje sveti Valentin. On je pokrovitelj tih bolesnika, jer je i sam, navodno, bolovao od te bolesti i iscijelio mnoge bolesnike.

U pukom lijeenju padavice upotrebljavaju se biljni ekstrakti od kojih neki sadre i dobre sastojke. Gatanja i zapisi, razumije se, sasvim su besmisleni.

PAMENJE I SMETNJE

Ima ljudi koji bolje pamte i onih koji vie zaboravljaju. Sposobnost za-pamivanja jaa je u mlaoj dobi, a sposobnosti pamenja u starijoj. Djeca mogu bolje pamtiti, zato lake ue i lake stiu nova znanja. Ono to smo nauili u mladosti, ostaje za itav ivot. to star ovjek registrira kao novo, ubrzo zaboravlja.

Pamenje i zaboravljanje nekada idu usporedno, a ponekad su u raskoraku. Neto to smo nauili moemo sauvati kao trajnu vrijednost, a drugo zaboravljeno kao da to nikada nismo ni znali. Sposobnost pamenja ovisi o uvjebanosti naih duevnih sposobnosti, iako ima ljudi koji od prirode lake ili tee pamte. Za zaboravljive kaemo da su kratke pameti. Naroito lako zaboravljamo ono to nas ne zanima, to nas smeta, spreava.

Pamenje je sposobnost koja se moe izvjebati u toku ivota. Sistem kolovanja prilagoen je sposobnostima pa se aci postepeno privikavaju da rjeavaju sve tee zadatke. Ako i zaborave injenice, to e najee biti djelomino zaboravljanje: u odreenom trenutku sjetit e se mnogih podataka za koje su mislili da su ih zaboravili.

Postoje razliite vjebe poboljanja pamenja i razliiti naini uenja. Netko bolje pamti ono to je uo, drugi ono to je vidio, trei ono to je iskusio. Lijekovima ne moemo poboljati pamenje, iako mnogi aci tako misle. Sredstva koja nas razbistruju, kao to je, npr., kava, mogu olakati uenje, ali ne mogu promijeniti lijenu, nezainteresiranu, nezadovoljnu ili ogorenu osobu. Pamenje se ne moe narediti, ono ovisi o spremnosti onoga koji daje odreenu informaciju. Poznato je da aci dobro naue predmet profesora kojeg vole. Tako se na najoigledniji nain moe potvrditi veza izmeu osjeaja i pamenja.

Svaki ovjek neto pamti, a nema nijednoga koji bi ba sve zaboravio. Svi se, npr., sjeamo iz svoga djetinjstva nekih dogaaja koji se i ne moraju vezati uz najvanije datume naega ivota. esto je to samo slika prisutnih osoba, drugi put odlomak nekog razgovora ili utisak o nekom dogaaju. Sve ega se sjeamo za nas je vano; ako ne direktno, ono po-

sredno. No isto tako vrijedi i pravilo da je za nas znaajno i ono to smo zaboravili. Pamenje i zaboravljanje moe biti dio naih svjesnih i nesvjesnih postupaka s razliitim ciljevima.

Duevna zaostalost

O duevnoj zaostalosti govorimo ako dijete ili odrastao ovjek ne mogu inteligentno rasuivati. Pamenje i rasuivanje nisu slini postupci, jer i najprimitivnija ivotinjska bia mogu pamtiti, ali ne mogu inteligentno rasuivati. Inteligencija nije sposobnost koja je u direktnoj vezi s pamenjem i znanjem. To znai da ima nekolovanih ljudi koji su izrazito inteligentni, i osoba sa svjedodbama a s niom razinom inteligencije.

Inteligenciju ustanovljavamo ispitivanjem. Lijenici i psiholozi govore o kvocijentu inteligencije. U normalnih, prosjenih osoba kvocijent je izraen u brojci jedan. To znai da je ivotna dob osobe u skladu s njezinom inteligencijom. Osoba ija je sposobnost inteligencije manje ili vie ispod jedan, lake je ili tee duevno zaostala. Vrijednost preko jedan pokazuje natprosjenu inteligenciju.

Osoba koja nema razvijenu inteligenciju moe, npr., prepoznati pojedina slova, jer moe pamtiti, ali ih ne moe povezati u smislu rije ili reenicu. Na istovjetan e nain takva osoba u raznim ivotnim situacijama koristiti svoje pamenje, ali iz njega nee izvui zakljuke za svoje djelovanje. Budui da postoji razliit stupanj zaostalosti, neki nee moi ni itati ni shvaati nae preporuke, drugi e se djelomino koristiti svojim razumom, ali se nee moi ponaati kao to elimo. Njihova nesposobnost doi e do izraaja i kod kue i u koli.

U narodu postoji razlika izmeu pojma lud i ponorel i pojma bedast ili benast. Onaj koji je lud, duevno je bolestan, iako ima sve duevne sposobnosti, a bedast je onaj koji nema sposobnosti pamenja i rasuivanja. Tako se, npr., zovu kurtaki oni koji su zaostali rastom, a duevno su posve normalni, a benasti su oni koji su ili maleni ili normalno razvijeni, a nesposobni da se slue duevnim sposobnostima.

Duevno zaostala djeca ne mogu pohaati redovitu kolu jer je za njih propisani nastavni program suvie teak. Nije rije o zloestoi ili lijenosti, kako esto misle roditelji. Takva djeca jednostavno ne mogu smjestiti u mozak sve ono to se od njih zahtijeva. Zato je za njih predvieno posebno kolovanje u tzv. specijalnim kolama. Danas je taj sistem kolovanja kod nas vrlo razvijen. Smanjen je opseg gradiva, a nastavnici su defektolozi. Djeca u 8 godina naue otprilike gradivo koje je predvieno za 6 godina redovitoga kolovanja. Poslije te kole mogu se osposobljavati za razliita zvanja.

Za djecu koja imaju jo vee smetnje pamenja i inteligencije postoje drugi oblici izobrazbe. U zavodima mogu stei bar osnovne ivotne navike i osposobiti se za neke poslove. ak i najtea duevno zaostala djeca i odrasli mogu u odgovarajuim uvjetima postati korisni i zadovoljni lanovi drutva.

Duevno zaostalih osoba ima vrlo mnogo. Prema svjetskim statistikama, 3 posto djece pokazuje znakove duevne zaostalosti. U Jugoslaviji ih ima oko 600.000, a gotovo 2.000.000 stanovnika nae zemlje ima u obitelji jednoga takvog bolesnika. Do sada je samo petina obuhvaena kolovanjem i osposobljavanjem za rad.

Pomo duevno zaostalima ne pruaju samo kole nego i razliite druge organizacije. Prije svega centri za socijalan rad, koji djeluju pri svakoj opini, i drutva za pomo mentalno retardiranima (MRO), koja svojom nacionalnom i internacionalnom organizacijom pruaju neposrednu pomo roditeljima, kolama, domovima, zatitnim radionicama i drugim organizacijama.

Zatitne radionice posebne su radne organizacije koje zapoljavaju invalide i omoguavaju osobama koje ne mogu postii radni uinak zdrave osobe da posebnim metodama naue obavljati odreeni zanat ili odreene radnje. Takvih radionica ima sve vie i one postaju centri za poduavanje i rad osoba s tjelesnim i duevnim manama.

Starake smetnje pamenja

Kae se da ovjek u starosti podjetinji. To je zato to stariji ovjek sve vie zaboravlja ono to se upravo dogodilo, ali se vrlo dobro sjea dogaaja iz svoga djetinjstva ili mladosti. On nee znati to je juer jeo, ili kako je proveo dan, ali e do pojedinosti opisati svoj doivljaj prije trideset i vie godina. Ta staraka zaboravljivost nije kod svih jednaka. Ako je jako izraena, ovjek e imati velike smetnje u zajednikom ivotu - obitelji, a naroito u radnoj sredini. To su posljedice skleroze krvnih ila u mozgu, pa nije rije o posebnoj bolesti, iako nekada znakovi zaboravljivosti, smetenosti ponaanja mogu dati sliku duevne bolesti.

U starosti se mogu javljati i neke duevne bolesti koje naglo dovode do poputanja pamenja i raspada linosti. Tada se sve jae oituje nesposobnost tih ljudi da ravnopravno rade i ive u odreenoj sredini. Oni su izgubljeni. Podsjeajui ih na njihove pogreke, mi pojaavamo njihov osjeaj nesposobnosti. Potreban je savjet psihijatra.

Ima vrlo starih ljudi koji su sasvim svjei i duevno sposobni. Starost ne znai uvijek raspad duevnoga ivota. Zato na starije osobe ne treba gledati kao na preivjele linosti koje vie ne mogu kontrolirati to govore. Ako i imaju smetnje pamenja, njihovo rasuivanje moe biti i te

kako ivo i vrijedno. Dok mlada osoba ima zanos, starija poseduje kritinost. Pamenje nije isto to i mudrost, koja se stie drugim nainima. Zato se kae da su stariji mudriji od mladih. Starake bolesti koje dovode do poremeaja pamenja i rasuivanja valja lijeiti, ali staraku mudrost moramo cijeniti i potovati.

PODRIGIVANJE

Podrigivanje (eruktacija) vie je neugodno nego