VEDRANA DELONGA

FRAGMENTI PREDROMANIKOG

CRKVENOG NAMJESTAJA IZ OSTROVICE

Podruje O s t r o v i c e predstavlja sloeni arheoloki lokalitet koji pokazuje izraziti historijski i kulturni kontinuitet. U ovom prilogu, uz ope opservacije o karakteru Ostrovice kao kompleksnog arheolokog lokaliteta u kontekstu ire sjevernodalmatinske regije, vie panje e se posvetiti ranosrednjovjekovnim arheolokim spomenicima.

Mnogobrojna je historiografska literatura, u nizu pojedinanih ili cjelovitijih povijesnih tema, unutar kojih se spominje Ostrovica i njezina uloga kao izuzetnog historijsko-stratekog punkta u razdoblju razvijenog srednjeg vijeka hrvatske povijesti. I

Meutim, arheoloki podaci o Ostrovici ostali su zabiljeeni kroz vrlo mali broj radova, koji su se uglavnom vezivali uz pojedinane nalaze spomenika. Rije je, naime, o nekoliko spomenika iji je sadraj isticao u prvom redu njihov povijesni znaaj, pa su kao takvi privlaili panju znanosti uope. To su npr. ulomci prozorskog okvira s gotikim majuskuinim natpisom u kojem se navodi ime kralja Zvonimira i godina 1405,2 te epigrafski ulomak pisan gotikim kurzivom s imenom Pavla Subia (. .. Pauli dc genere Subich ...).3

Do danas sustavna arheoloka istraivanja na podruju Ostrovice nisu izvrena i jedino to nam u ovom trenutku prua makar djelominu arheoloko-topografsku sliku lokaliteta jesu podaci o pronalascima registrirani kroz inventare arheoloke grae u muzejima u Zadru, Sibeniku, Spli

t V. Klai, Bribirski knezovi od plemena Subia do god. 1347, MH, 1897; S. Gunjaa, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, III, IV, Zagreb 1976, 1978; N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976. Navedena je samo najrelevantnija literatura, a za ostalu v. kod N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976, 669-90.

2 L. Marun, Dvie nadpisne uspomene o hrvatskom kralju Zvonimiru, Starohrvatska prosvjeta (dalje SHP), III/l, 1897; S. Gunjaa, Kako i gdje je svrio hrvatski kralj Dimitrije Zvonimir s dodatkom o grobu kralja Zvonimira na Kapitulu kod Knina, Rad JAZU, 288, Zagreb 1952, 224. Ulomci okvira nalaze se u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu (inv. br. 1085, 1086), a nedavno je u Muzej donesen jo jedan manji komadi istog okvira pod nama nepoznatim okolnostima nalaza.

" S. Ljubi, Subiev nadpis u Ostrovici dalmatinskoj, Viestnik Hrvatskoga arkeologikoga drutva, XIV!I, 1892, 8.

67

UserHighlight

UserHighlight

tu i Benkovcu, te nekoliko dosad objavljenih sluajnih nalaza koji se upotpunjavaju zabiljekama iz Dnevnika franjevca Luje Maruna popraeni rezultatima najnovijih rekognosciranja.4 Kad se u ovom prilogu govori o Ostrovici, ne misli se samo na usko podruje koje zauzima poloaj istoimene utvrde na gradini, ve na mnogo iri prostor koji uz gradinske pristranke na kojima se smjestilo ostroviko naselje obuhvaa i vei areal plodnog polja u dolini. Stoga Ostrovicu treba shvatiti kao mikroregiju, koja se po svim odlikama jednog mi

kropodruja uklapa u opu geomorfoloku konfiguraciju tla na prostoru sjeverne Dalmacije i Ravnih kotara. Smjetaj dananje Ostrovice upravo je karakteristian za takvu reljefnu cjelinu. Nalazi se oko 18 km jugcistono od Benkovca, a oko 2,5 km od Bribira pod istaknutom uzvisinom koja je sa sjeveroistone strane odvojena od glavne antiklinale tzv. ostrovike kose.5 Velika koliina vode i obradive zemlje, kao i dominantan poloaj u reljefu na cijelom podruju ostrovike regije stvorili su vrlo povoljne prirodne uvjete za nastanak i kontinuitet ivota na tom prostoru koji moemo pratiti od prapovijesnih vremena. Premda bez arheolokih istraivanja nije mogue tonije ubicirati nalazita prapovijesnih naselja, ipak otkrivanje sluajnih povrinskih nalaza iz neolitikog razdoblja u Ostrovici6 upozorava na jau naseljenost ove mikroregije u mlaem kamenom dobu. Dosadanji nalazi i rekognosciranje nisu iznijeli na vidjelo nalaze iz eneolitika i bronanog doba, ali ih se s obzirom na prirodne uvjete regije svakako moe oekivati. 7 Od eljeznog doba ponovno pratimo intenzivni naseobinski kontinuitet ivota u Ostrovici, o emu svje

doi mnotvo povrinskih nalaza eljeznodobne gradinske keramike i sauvani trakt suhozidnog liburnskog bedema sa sjeverne strane gradinskog brijega. Ta gradina nije registrirana u dosadanjoj literaturi,8 meutim veliina gradinskog areala i brojnost nalaza9 jasno govore o postojanju

4 Rekognosciranje terena izvrili su u travnju god:ne 1982. kustosi Muzeja HAS u Splitu V. Delonga i T. Buri.

s Ostrovika kosa, s nadmorskom visinom izmeu 300--400 m predstavlja najviu visinsku toku ovog mikroprostora i pripada lancu one glavne antiklinale koja ujedno oznauje prirodnu granicu izmeu Bukovice i Ravnih kotara. Na sjeveroistonom rubu ostrovike sinklinale izvire potok Otres.

6 S. Batovi, Neolitski tragovi u sjevernoj Dalmaciji, Radovi Instituta lAZU u Zadru, 2, 1955, 388, 395; isti, Stariji neolit u Dalmaciji, 1966, 18; isti, Istraivanja prapovijesti u Bribiru, Diadora, 9, 1980, 55. Vee naseobine iz neolitika utvrene su na oblinjem lokalitetu u Krivai kod Bribirskih Mostina koji se nalazi na jugoistonom rubu ostrovike sinklinale. V.: l . Koroec, Bribir u prapovijesti, SHP, ID, 1968; P. Koroec, Neke interesantne pojave s neolitskog naselja Krivae kod Bribirskih Mostina, Materijali, XII, Zadar 1976, 25. i d., l .-P. Koroec, Bribir i njegova okolica u prapovijesno doba, Diadora, 7, 1974.

7 Ova praznina u kontinuitetu nije specifina samo za ostroviki kraj ve je kao pojava evidentirana u cijeloj Dalmaciji na dosadanjem stupnju istraenosti.

A Z. Brusi, Gradinska utvrenja u ibenskom kraju, Materijali, XII, Zadar 1976, 119; S. Batovi, Caracteris tiques des agglomerations fortifiees dans la region des Liburniens, Godinjak Centra za balkanoloka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti BiH u Sarajevu, XV/B , 1977. Gradina u Ostrovici ima istaknuti strateki poloaj prvenstveno u smislu vizueine kontrole nad veim dijelom Ravnih kotara koji se prostire zapadno i sjeverozapadno, te vizueine komunikacije s drugim ~radinama u blioj i daljoj okolici, npr. Varvarijom, Vukikom gradinom, Vehmskom, avikom i Aserijom.

g Osim mnogobrojnih povrinskih nalaza liburnske keramike registriran je i nalaz eljeznodobne spiralne narukvice (v.: Katalog izlobe Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas, Zadar 1981, br. kat. 478), zatim dosta frag

68

UserHighlight

UserHighlight

gradinskog naselja, iji je izvorni izgled znatno promijenjen naknadnim intervencijama.10 Iako Ostrovica nije poput Varvarije, Nedinuma, Coriniuma, Aserije pre

rasla u sjedite jedne autohtone civitas, odnosno kasnijih rimskih municipija, brojni arheoloki tragovi antikog kulturnog sloja indiciraju vrlo bujan ivot u rimsko vrijeme.!! Dosad utvreni arheoloki izvori o starokranskim nalazima ovdje su

jako rijetki, a slina pojava uoava se i kod dananjih arheolokih istraivanja lokaliteta na Bribirskoj glavici.12 Ipak povremeni sluajni nalazi predmeta starokranskog obiljeja upozoravaju bez sumnje na postojanje starokranskih objekata ije temeljito istraivanje tek predstoji. menata keramike tipa Gnatia na padini brda sa sjeverne strane gradine i novac ilirskog kralja Baleja. Posljednja dva podatka dugujem kolegi M. Saviu iz Benkovca, kojemu i ovom prilikom toplo zahvaljujem.

10 Plato na kojem je bila kasnija Subieva utvrda dobiven je vaenjem kamenih blokova ime je drastino izmijenjen prirodni oblik gradine. Isti kamen koriten je i za izradu masivnih kasnosrednjovjekovnih grobnih poklopnica, to najbolje potvruje nekoliko primjeraka istih ploa, koje se i danas nalaze pri vrhu gradine. Neke primjere postojanja srednjovjekovnih kamenoloma, te podrijetla i naina koritenja kamenih ploa za izradu grobnih poklopnica (steaka) obradio je S. Gunjaa u: Prinos poznavanju porijekla i naina prijevoza steaka, Istorijski asopis SANU, V-VI, Beograd 1955, 139-147.

II D. Rendi-Mioevi, Nekoliko monumentalnih nadgrobnih stela s portretima iz sjeverne Dalmacije, Diadora, 1, 1959, 108. i d .; L. Marun u Starinarskom dnev niku (dalje SD) izvjeuje o antikim nalazima u Ostrovici i spominje slijedee : 1 rimski arhitrav (21. ll. 1911), aru (24. 6. 1910), 2 rimska natpisa (30. 9. 1909), ulomak cipusa i 4 ulomka kornia sve sa zemlje vlasnika Maka, 1 rimski natpis (17. 4. 1896) kojega je objavio K. Patseh u: Nove tekovine muzeja u Kninu, GZM, XI, 1899,510-511, i l svjetiljku (30. 3. 1909.) i 11 cijelih r:mskih svijetiljaka, neto razbijenih 9, grlj etaka 11 i .. . 36 rimska bakrena novca naenih uz jedno dijete ukopano u izdubini litice, te pokriveno tank:m ploicama. (25. 11. 1896). Patsch je na osnovi ovih Marunovih podataka i dokumentacije objavio lucerne i bakrene novce iz grobova koji indiciraju na veu ranocarsku nek["opolu iz 1. st. 111. e. (K. Patseh, o. e., 517-532).

Posebno bi kod buduih istraivanja trebalo obratiti panju na predio u Ostrovici zvanom M a c i, koji se nalazi neposredno uz eljezniku prugu, jer je naj

ve i broj antikih nalaza stizao u Muzej u Kninu upravo s tog lokaliteta, a u starom talijanskom inventaru arheoloke grae u Arheolokom muzeju u Zadru evidentirani su kao pronalasci s poloaja casa di Maak" 1884. g. dva cipusa (inv. br. 60-N 25 u CI L 9889, Bulletino, II, 69), (inv. br. 611235 u CIL 9889 a, Bulletino, II , 69). U Arheolokom muzeju u Zadru uva se i jo jedan fragment rimskog natpisa

naen u Ostrovici 1884. g. (inv. br. 24-991 , u CIL 9881, Bulletino, V, 147) a u Muzeju grada Sibenika fragmenti rimske stele. '

Takoer bi pri istraivanju bilo korisno slijediti i toponomastiki indikator poput onoga o lokalitetu u polju zvanom T e r k u I, pa zatim lokalitet zvan Mr av n j a k, na kojima se nailazi na ostatke uruenog bijelog kamenja, ostatke rimske cigle i keramike. F. Buli je na osnovi nalaza terminacijskog natpisa (CIL III , 9938) pretpostavio ak mogunost ubikacije antike Alverije u dananjoj Ostrovici, emu bi moda u prilog ila brojnost nalaza antike skulpture u Ostrovici, a kakvi dosada nisu registrirani u tolikom broju u Dobropoljcima, gdje se inae ubicira Alverija. (V.: F. Buli, Stridone luogo natale di S. Girolamo, Bulletina di arche alogia e storia dalmata, XL-XLII, 1919-1922, 325).

12 L. Marun donosi u SD pod 25. 5. 1910. podatak o srebrnom starokranskom prs.ten~ pronaenom. na ostrovikoj gradini s natpisom VERBV CARO, ali koji nij e regIstrIran u sadanjoj zbirci Muzeja HAS. Moda se radi i o nekom antikom ili srednjovjekovnom primjerku.

Ovom pr.ilikom evidentiramo i podatak o pronalasku starokranskog staklenogkalea s KrIstovim monogramom naenom na Bribirskoj glavici (po usmenom priop

;

69

Tijekom kasne antike i u procesu seobe naroda sauvan je naseobinski kontinuitet u Ostrovici, koji se sada moe pratiti na dva lokaliteta. Jedno je naselje podno gradine koje se formiralo jo u antici, a drugo je na mjestu stare liburnske gradine, koja se sada u procesu ope kastrizacije ponovno revitalizira. 13 Srednjovjekovni arheoloki izvori potvruju nit kulturnog i povijesnog

kontinuiteta u ostrovikoj mikroregiji. Ve i sluajni nalaz para masivnih karolinkih ostruga s pripadnim napravama za zakopavanje iz sredine 9. stoljea (sada u Muzeju grada ibenika) ukazao je na postojanje starohrvatske nekropole u Ostrovici, kao i jo jedan primjerak karolinke ostruge, sada u Muzeju HAS u Splitu. t4

Meutim, kada se danas govori o Ostrovici, onda se misli na Ostrovicu kao utvrdu, odnosno onaj dio povijesno-kulturnog kontinuiteta koji .ie imala u povijesti razvijenog i kasnog srednjeg vijeka. Ostrovika utvrda i Bribirska glavica dva su vrsta strateka punkta koja kontroliraju prijelaz preko klanca na Planiniku koji je povezivao unutranjost Hrvatske s morem, na srednjovjekovnoj komunikaciji koja je spajala Zadar s Kninom gdje se nastavljala na glavnu srednjovjekovnu prometnicu u Hrvatskoj tzv. Via magna. 15 Ostrovica u srednjovjekovnom razdoblju nije predstavljala samo jedan

obrambeni punkt ve utvreno naselje tipa kastruma,'6 koje e u tom periodu biti neposredno vezano uz ime obitelji ubia, i to one loze koja je, ini se, ve u ll. st. zadobila nasljednu upansku ast na Bribiru. ' 7 Razdoblje razvijenog srednjeg vijeka koje je u Ostrovici proteklo u zna

ku bribirskih feudalaca ubia, i kasnije Anuvinaca,18 ostavilo je tragove i u ostacima materijalne kulture. S ovog lokaliteta zabiljeeni su ve spomenuti nalazi gotikih natpisa, ranogotika ostruga iz 14. st.,19 kao i ostaci ulomaka monumentalnije srednjovjekovne arhitekture i skulpture he

raldikog karaktera (sada u MHAS u Splitu). Ulomci gotike glazirane keenju prof. Mate Suia u Zadru prigodom odravanja Okruglog stola povodom izdanja autorove knjige Zadar u starom vijeku u svibnju 1982. u Zadru).

Zanimljivo je pak naglasiti da karakter nekih predromanikih spomenika (natpisi obraeni u ovom prilogu) iz Ostrovice upravo ukazuje na kontinuiranje starokranske tradicije na ovom lokalitetu.

13 M. Sui, Antiki grad na istonom Jadranu, Zagreb 1976, 249. Na padinama gradine nailazi se na ostatke kasnoantike keramike.

14 l. Beloevi, Materijalna kultura Hrvata od 7-9 stoljea, Zagreb 1980, 64; D. lelovina, Starohrvatske nekropole, Split 1976, 123, 125.

u T. Raukar, Zadar u XV stoljeu, Zagreb 1977, 18; l. Medini, O nekim kronolokim i sadrajnim znaajkama poglavlja o Dalmaciji u djelu Cosmographia anonimnog pisca iz Ravene. Putevi i komunikacije u antici, Materijali, XVII, Pe 1978, 7274. To je ona prometnica koja je u antici spajala Salonu sa Siscijom, a ija je vanost porasla u vrijeme bizantsko-gotskih ratova u 6. st. da bi u srednjem vijeku predstavljala glavnu prometnu arteriju u Hrvatskoj.

16 l. Ferluga, Vizlllntijska uprava u Dalmaciji, Beograd 1957, 131, 133, 137. 17 N. Klai, Uspon Bribiraca do dinastike moi, Povijest Hrvata u razvijenom

srednjem vijeku, Zagreb 1976, 407-447. l" Ista, Uspostava kraljevske vlasti za Anuvinaca, Povijest Hrvata u razvijenom

srednjem vijeku, Zagreb 1976, 514-653. 10 D. Vrsalovi, Kasnosrednjovjekovne ostruge u Muzeju hrvatskih arheolokih

spomenika II Splitu, SRP, 8-9, 1963, 162, 167, tab. IX, 31. Kolegi M. Saviu iz Benkovca zahvaljujem za podatak o nalazu srednjovjekovnog;

novca grada Sibenika s likom sv. Mihovila iz kraja 15. st., koji je pronaao na padini ostrovike gradine.

70

UserHighlight

UserHighlight

UserHighlight

UserHighlight

UserHighlight

UserHighlight

UserHighlight

UserHighlight

ramike i danas se nalaze na prostoru utvrde, a po tipu i izradi mogu se vezati uz sline primjerke unutar srednjovjekovnog kompleksa na Bribiru. Godine 1523. Turci osvajaju Ostrovicu, te se kasnije vlast nad Ostrovi

com smjenjuje izmeu Mleana i Turaka.20 O znaenju naselja pod ostrovikim kastrumom govore i esti povijesni podaci iz ireg vremenskog raspona o boravku veih vojnih jedinica koje su due vrijeme stacionirane podno Ostrovice,21 te ostaci arhitekture, skulpture i sauvani toponimi.2"a Ovdje su spomenuti samo dosad registrirani sluajni arheoloki nalazi, meutim izuzetna uloga i znaenje Ostrovice u srednjovjekovnoj povijesti upuuje na postojanje kvantitativno veeg broja materijalnih ostataka, to bi upotpunilo cjelokupnu sliku o nesumljivo najznaajnijem dijelu kulturno-povijesnog kontinuiteta na ovom lokalitetu.

*

* *

Ranosrednjovjekovni kameni spomenici koji se danas nalaze u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu (samo 6 ulomaka) naeni su za vrijeme radova na popravljanju crkve sv. Ante u Ostrovici godine 1911. Radove je u ime Muzeja hrvatskih starina u Kninu vodio Lujo Marun preko svog povjerenika, jer je uoio da se srednjovjekovni ulomci nalaze uzidani kao spolije u zidove tadanje crkve. Zabiljeke koje je vodio u toku radova jedini su sigurniji podaci koji govore o mjestu i okolnostima nalaza ranosrednjovjekovnih kamenih ulomaka . Radi se uglavnom o epigrafskim ulomcima, premda je iz spomenutih zabiljeaka vidljivo da je

naeno i prilino fragmenata s pleternim ukrasom koje ne posjedujemo u sadanjoj muzejskoj zbirci ili ih nismo u mogunosti na osnovi turih opisa i bez odgovarajuih signatura atribuirati Ostrovici.23

20 F. ii, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb 1962, 240. tl N. Klai, Povijest Hrvata, 409; S. Tralji, Vrana pod turskom upravom, Radovi

IYlstituta JAZU u Zadru, 9, 1962, 338; isti, Zadar i turska pozadina od XV do potkraj XIX stoljea, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 11-12, 1965,205,218; isti, Nin pod udarom tursko-mletakih ratova, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16--17, 1969, 534; C. Novak, Presjek kroz povijest grada Zadra, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 11-12, 1965, SS, 57. .

2t Prema nekim prijanjim miljenjima, najvjerojatnije e iz perioda turske vlasti potjecati i ulomci kamenog reljefa uzidani sada nad junim vratima crkve sv. Ante kao ostaci nekadanje damije koja je bila podignuta na mjestu dananje crkve. O tome L. Marun u konceptu Starinarskog dnevnika pod 19. 10. 1911. g. biljei: Obaao radju u Ostrvici savjetnik Ivekovi s gospojom i dr. Abramovi (Abra

mi, o. p.). Ivekovi je izjavio da graevina za oltarom jest ostanak turske damije i upravo odkle hodja klanjao. Dosljedno da istoj pripadaju one esti nad pobonim vratima, kao i ulomci to smo ih 4--5 nali u zidu. Snimio je nacrt, a dr. Abramovi

fotografiku sliku. Sporazumjesmo se da se porui nadom nai koji ulomak pripadajUi Zvonimirovu nadpisu.

U Ostrovici se sauvao naziv Turske kue za vei sklop stambenih zgrada. 2" SD - 19. 9. 1911. Bio sam u drutvu Simunovia i Jae Cota u Ostrvicu za

popravak crkve. Po podne poela se ruiti crkva sa krova. U izvanskom zidu akristije naao se ovei ulomak naeg obinog pletera, koji je bio uloen kao prosto gradivo sa pleterom unutranjos ti zida okrenutim;

17. 4. 1896. Na kui Frane Mihaljevia ima uzidan kao est donjega praga jedan ulomak pilas tra sa slovima naopako okrenutim: SOF M, a na uglu kue jednaka

71

UserHighlight

UserHighlight

UserHighlight

UserHighlight

UserHighlight

1) Ulomak grede oltarne pregrade. Materijal: vapnenac; dimenzije: duina 18,5, visina 22,5, debljina 12,5 cm; visina polja s kukama 9 cm, vi~ina natpisnog polja 11 cm; mjesto nalaza: Sv. Ante - Ostrovica;24 smjetaj: MHAS - Split, inv. br. 1969. Opis: Gornja strana ulomka i boni krajevi oteeni su frakturom. po

vrina lica podijeljena je u dva pojasa. U gornjem su ostaci dviju kuka poloenih nalijevo ije drke i zavojnice su izraene irokim i dubokim lijebom koji u sredini zavojnice prelazi u kruno udubljenje. U donjem polju su ostaci natpisa. Sauvali su se tragovi donje vodoravne haste slova L, V sa znakom abrevijacije i F. Uz donju stranu natpisa nema tragova rubne linije. Mogua je nadopuna dijela natpisa koju predlaemo kao: . . . (temp)LV(m) F(ecil tl); F(ieri iussi!tl) ; F(ieri rogavilt!) ... Neobjavljen (Tab. I, 1) .

2) Ulomak grede oltarne pregrade. Materijal: vapnenac; dimenzije: duina 29, visina 21, debljina 12 cm; visina polja s kukama 10 cm, visina natpisnog polja 12 cm; mjesto nalaza: Sv. Ante-Ostrovica;25 smjetaj : MHAS -Split, inv. br. 1970. Opis: Povrina ulomka je dijelom otuena pri gornjoj i donjoj strani ,

dok je na bonima odsjeena frakturom. Lice je podijeljeno u dva pojasa : gornji dekorativni ispunjen je s etiri kuke koje su jako polegnute nalij evo i s dosta izduenijim drkama za razliku od ostalih ulomaka. U donjem pojasu je ostatak natpisa veim dijelom otuen pri desnom kraju.

Poevi s lijeve strane vidljiv je ostatak dijela vodoravne haste s trokutastim serifom, vjerojatno od slova T, zatim slijedi I , pa znak razdjeljka i 111 AR. Sasvim pri rubu frakture vidi se dio trokutastog serifa vodoravnog kraka, najvjerojatnije slova T. Restitucija dijela natpisa mogla bi glasiti: ... (bea)T/ . MART(yres) ... Neobjavljen (Tab. I, 2). 3) Ulomak grede oltarne pregrade. Materijal: vapnenac; dimenzije:

duina 23, visina 13,5, debljina (originalna otuena) 6 cm; visina natpisnog polja do rubne crte 10 cm; mjesto nalaza: Sv. Ante-Ostrovica;26 smjetaj: MHAS-Split, inv. br 1976.

Opis: Strane ulomka jako su oteene, tako da se nije sauvala ni izvorna debljina. Na licu je gornji pojas s kukama otuen i samo su sauvani ljebljeni poeci drki triju kuka. Dio natpisa u donjem polju boslova XI. Na kui Mate Lovria ima uzidan jedan fragment mali predstavljajui nugao kamena okvira i kita, poput onih to se vidjaju na starokranskim spomenicima. Na uglu kue (sad u muzeju) ima jedan mali ulomak poput zviezda-krieva to nae vezilje obiavaju initi na serdacima. U ruevinama kue ... naast mali ulomak naeg pletera na kamenu, ali nije poznato oklen je doneen.

2~ SD - 19. 9. 1911. l) U crkvi rue mensu oitara, naast je mali ulomak epigrafiki sa kukama, sa slovima VP ...

25 Vl. Ardali, muzejski povjerenik, preko kojega je Marun obavljao mnoge arheoloke radove i pribavljao nalaze, u svom pismu upuenom Marunu, iz Djevrsaka na 7. 10. 1911. (sada u arhivu MHAS) izvjeuje: ... Bio sam jue, tj. sino u Ostrovici. Majstor kako kamenje vadi, tako za sobom odmah zidje, da tako radnja brzo ide. Naao je onakove rezbarije kao vie vrata, komad, te komad od praga ili pilastra slian. Drim da e se sjutati sa drugim ulomcima ovaj natpis (donosi crte, o. p.), jer ima slian u mjeri dosad naasti, nijesam mogao odmjeriti ih jer je ovoga odnio u kuu sin Frane Mihaljevia ostaviti.

26 SD - 26. 9. 1911. Zadnja tri dana nalo se u zidu crkve sv. Ante nekoliko ulomaka pletera jedan obiajenih palmeta i dva ulomka iz gotike dobe. Danas nao se ulomak nadpisa ARIE(Marie) dug 0,23 cm.

72

UserHighlight

UserHighlight

UserHighlight

UserHighlight

UserHighlight

Tab. I V. DELONGA: Fragmenti predromanikog namjeta ja ...

2

3

5

6

Ije se sauvao. S lijevog kraja natpisnog polja vidi se dio okomite haste i serifa slova M, a zatim skupina ARIE iza koje slijedi polukruni ostatak uklesanog kruia, do kojega je oteenje ispunjeno malterom. Dio natpisa bi glasio: (M)ARIE ... Neobjavljen (Tab. I, 3). 4) Ulomak grede oltarne pregrade. Materijal: vapnenac; dimenzije:

duina 17, visina 15,5, debljina 11,5-12 cm; visina natpisnog polja 9,5 cm; mjesto nalaza: Sv. Ante-Ostrovica;27 smjetaj: MHAS-Split.

Opis: Ulomak je dosta oteen, na povrini gornje strane vidi se ostatak dna rupe, dok se na licu sauvao samo donji pojas s dijelom natpisa. Gornji pojas oteen je frakturom, tako da se vide poeci ljebova drki dviju kuka. Od natpisa sauvao se serif donje i dio sredinje haste "lova E, zatim T i S, to zajedno ini ETS. Neobjavljen (Tab. I, 5).

5) Ulomak grede oltarne pregrade. Materijal: vapnenac; dimenzije: Juina 49, visina 23, debljina 12 cm; visina polja s kukama 12 cm, visina natpisnog polja do rubne crte 9,8-10 cm; mjesto nalaza: Sv. Ante-Ostrovica28 ; smjetaj: MHAS-Split.

Opis: Na desnom kraju ulomka je frak tura, gornjim je dijelom otuen, dok su sve druge strane originalne. Na desnom kraju ostalo je sa:uvano okomito rebro, to znai da je ulomak zavretak grede. U gornjem polju je niz od est kuka, a vidi se poetak drke sedme kuke. Doaje polje ispunjeno je natpisom i poevi s lijevog kraja vidi se dio vodoravne haste strokutastim serifom slova T, a zatim se nastavlja SCI ANESTASI sa znakom abrevijacije nad SCI. Neobjavljen (Tab. I, 4).

6) Ulomak pilastra (ili profiliranog gornjeg rebra pluteja) oltarne pregrade. Materijal: vapnenac; dimenzije: visina 39 cm, irina 22 cm, debljina 14 cm; mjesto nalaza: Sv. Ai1te-Ostrovica29 ; smjetaj: MHAS Split. Opis: Ulomak je sa svih strana oteen frakturom. Povrina lica dije

lom je izlizana i s tragovima maltera. Dekorativno polje bilo je ispunjeno dvostrukim nizom meusobno povezanih peretz-motiva. Neobjavljen (Tab. 1,6).

*

* *

S obzirom na raspored i nain klesanja dekorativnih i epigrafskih elemenata (kuke, visina dekorativnog i natpisnog polja, grafija slova), opisani ulomci s ostatkom natpisa vezuju se u cjelinu kamene grede, obra

2~ U Marunovim biljekama ne nalazimo spomenute okolnosti nalaza ovog ulomka, ali pretpostaviti se moe da je naen za vrijeme istog popravka crkve. Marun samo povremeno prisustvuje radovima koje povjerava majstoru Jai Coti, pa tako i sam dnevnik ne vodi redovi to.

28 SD - 21. 9. 1911. "Naao se u sjevernom plotnu crkve unutri ulomak ornamentaIni iz nae dobe. U izvanjskom zidu, tik pobonih vrata, izvana, naao se ulomak epigrafini iz nae dobe sa slovima: SCLANESTA (u konceptu dnevnika dodaje u crteu i krajnje SI, o. p.), dug 0,44, irok 0,22. Bio je uloen kao vrsta gradiva s unutra okrenutim slovima. Do njega opet ulomak obinog pletera. Koncept SD pod istim datumom: Kroz moju odsutnost nali nekoliko ulomaka pletera kojekuda uzidana. .

~II Teko je na osnovi nepotpunih Marunovih biljeaka i u pomankanju signatura iz starog prijeratnog muzejskog inventara zakljuiti na koji se od nekoliko spomenutih ulomaka spleternom dekoracijom odnosi navedeni fragment.

73

UserHighlight

UserHighlight

UserHighlight

UserHighlight

UserHighlight

UserHighlight

UserHighlight

74

ene u dva pojasa, od kojih je gornji bio ispunjen kukama, dok je donjim tekao natpis. Rije je o gredi koja po stilsko-dekorativnim odlikama pripada tipu arhitrava predromanike crkvene oltarne pregrade. Ana

lizirajui postojee fragmente, pokualo se prii rekonstrukciji grede. meutim nedovoljan broj ulomaka kojima raspolaemo ne pruaju mogunost za odreeniju rekonstrukciju izgleda arhitrava u cjelini. Zasad se moe pomiljati na dva mogua rjeenja ije rekonstruiranje uvjetuje postojanje dvaju osnovnih dosad uoenih varijanti u obradi gornjeg dekorativnog pojasa s kukama. Rije je o varijantama kad kuke na arhitravu teku neprekidno poloene u jednom nizu ili kad se polazei od krajeva grede po sredini sueljavaju dolazei iz suprotnih pravaca. tr okviru prve varijante predloili bismo mogunost da je svih pet ulo

maka s natpisom pripadalo desnoj strani arhitrava, meutim ovom prijedlogu treba prii vrlo oprezno uzimajui u obzir odnose koje nam od

reuje sveukupna duina spomenutih ulomaka (133,5 cm) prema jednoj prosjenoj duini oltarne grede koja se na sauvanim poznatim predromanikim arhitravima kree u veliini od oko 190 cm. U tom sluaju restitucija teksta na ulomcima u jednu sadrajnu cjelinu zahtijeva prostor koji bi prelazio duinu jedne strane oltarne grede. Stoga postoji i druga mogunost da su sauvani ulomci dijelovi grede i teksta koji se protezao na lijevoj i desnoj strani arhitrava, u zasad jo nedefiniranom rasporedu, ako bismo pretpostavljeni arhitrav vidjeli u onoj drugoj varijanti s razdijeljnim kukama po sredini svake grede.

Meutim, neovisno o trenutanoj nemogunosti preciznije rekonstru kcije izgleda grede u odnosu na malobrojne ulomke i njihov raspored, te nepoznavanja veliine sakralnog objekta iz kojega potjeu, sauvani preostaci natpisa sadravaju dovoljno elemenata koji upozoravaju na neke zanimljive pojedinosti vezane uz sadraj natpisa i karakter predro

manike cjeline kojoj je isti pripadao. Sauvani ostatak teksta na ulomcima otkriva posvetni karakter nat

pisa koji je bio uklesan na arhitravu, a takvi se sadraji javljaju u prilino velikom broju meu poznatim repertoarom ranosrednjovjekovnih latinskih epigrafskih spomenika. Iako potpuniju epigrafsku restituciju nije mogue izvesti, pri sada

njoj obradi natpisa bilo bi korisno posluiti se dosadanjim iskustvima koja imamo u smislu relativno jednostavnog, ak pomalo standardnog sadraja u posvetnim tekstovima predromanikih arhitrava i u tu opu, epigrafsku shemu uklopiti odnosne ulomke iz Ostrovice. Ostaci natpisa na navedenim fragmentima predstavljaju dio veeg posvetnog teksta koji govori o inu podizanja crkve, pa se tono navode imena dvojice svetaca (Marija, Anastazije) kojima u ast je crkva (templum) bila sagra

ena. Dio teksta na ulomku br. 3 s ostatkom ETS upuuje na to da je u dijelu natpisa ispred rijei Sci Anestasi dolazila posveta jo jednom svecu ije se ime treba traiti u kontekstu ulomka br. 2 s natpisom koji itamo kao beaTI MART(yres) i onoga s imenom sv. Anastazija. Elementi natpisa s nekolicine sauvanih ulomaka ukazuju na in gradnje jedne

predromanike crkve (tempLVm Fecit), koja je bila podignuta u ast Marije (mARIE) i dvojice blaenih muenika (beaTI MARTyres) od kojih je jedan sv. Anastazije (SCf ANESTASI). Pridruivanje sv. Anastazija tovanju sv. Marije na navedenom natpi

su, kao jednog od tri titulara crkve, mogue je protumaiti u smislu za

dravanja i nastavljanja tradicije prvobitnih naslovnika jo 'iz starokranskog vremena, pa zato u natpisu iz Ostrovice vidimo trag prenoenja titulara crkve vezan uz nekadanje tovanje kulta sv. Anastazija kao salonitanskog martira 4. stoljea .

Ve je zapaeno na primjeru salonitanskog agera da predromaniki sakralni objekti na prostoru uz dalmatinske gradove u ranom srednjem vijeku pokazuju izraziti kontinuitet koji se manifestira u prenoenju titulara i posveta (prvi martiri, Kristovi apostoli), za razliku od hrvatskog teritorija u zaleu gradova gdje se, na dananjem stupnju istraenosti, uoilo da titulari sakralnih graevina ili konkretnije posvete istima sauvane na natpisima predromanikih o1tarnih pregrada ne upozoravaju na jau tradiciju ranog kranskog kulta, ve se javljaju novi naslovnici crkava poput Marija, Marta, Martin, Stjepan, Mihovil . ..30 Prema tome, spomen sv. Anastazija kao titulara martira na ranosred

njovjekovnom epigrafskom spomeniku iz Ostrovice moe se ubrojiti meu rjee, ali ne i usamljene pojave (sv. Cecilija u Biskupiji kod Knina, sv. Florijan i sv. Kuzma i Damjan i sv . Lovre u ibenskom Donjem poIju,3t te vjerojatno sv. Kuzma u Pridrazi31a) kontinuiranja kranskih titulara izvan ueg agera urbanih sredita u Dalmaciji. Razlog ovoj pojavi treba i ovaj put najvjerojatnije potraiti u naglaenijim faktorima prenosnicima kontinuiteta koji su ba na podruju Ravnih kotara, iji istoni periferni dio zahvaa ostrovika regija, bili specifini i posebno izraeni.32 Karakteristino je da sloj autohtonog stanovnitva openito u plodnim podrujima (npr. kao to su Ravni kotari) jae zadrava tradiciju bogate kasnoantike batine i predstavlja glavnog prijenosnika kontinuiteta.33 To se kao karakteristika potvruje i na prostoru ostrovitke mikroregije, koja kao jedna od niza sjedilakih zajednica autohtonog ivlja u plodnim dolinama sjeverne Dalmacije nasljeuje i kontinuira odreene oblike duhovnog ivota unutar svojih ruralnih ranosrednjovjekovnih gospodarskih enklava.34 Na ovaj nain nalaz predromanikog

"" Kao jedan od primjera kontinuiranja tradicija vezanih uz kult starokranskih svetaca je prenoenje tovanja sv. Anastazija, a to se najizrazitije manifestiralo u samom Splitu, kao direktnom nosiocu tradicije salonitanske crkve. Poznato je da je splitska katedrala bila prvotno posveena sv. Mariji, a potom, vjerojatno u prvoj polovici 10. st. , salonitanskim martirima Domniju i Anastaziju. V.: . Rapani, Ranosrednjovjekovni latinski natpisi iz Splita, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmati11sku (VAHD), LXV-LXVII, 1963-65, 274; isti, Prilog prouavanju kontinuiteta naseljenosti usalonitanskom ageru u ranom srednjem vijeku, VAHD, LXXIV, 1980. 211. Neposredno izvan bedema Palae u podnoju Marjana takoer je zabiljeeno postojanje crkve sv. Anastazija. (V.: . Rapani, o. C., 197).

a, Rije je o epigrafsk im ul.omcima predromanikog crkvenog namjetaja s osta cima imena starokranskih titulara: sv. Cecilije s lokaliteta Stupovi u Biskupiji kod Knina (v.: S. Cunjaa , Ostaci starohrvatske crkve sv. Cecilije na Stupovima u Biskupiji kod Knina, SHP, 5, 1956, 118) i dva ulomka s imenima sv. Florijana i sv. Kuzme i Damjana i sv. Lovre naenih na lokalitetu Gruine kod crkve sv. Lovre u ibenskom Donjem polju. Istraivanja je vodio Muzej grada Sibenika, a obrada lokaliteta i dijela arheolokog materijala jo nije publicirana.

"' " S. Cunjaa, Srednjovjekovni Dolac kod Novigrada, SHP, 8-9, 1963, 43. :12 Moda se usput korisno podsjetiti na najeklatantnije primjere ove kompleksne

pojave sauvane u toponimima kao to su Nadin i Aserija. 33 M. Sui, o. c., 227. i d . ", Za.paeno je na temelju analize epigrafiko-onomastikih izvora da je u Ostro

vici u procesu rimske kolonizacije, a i u kasnijim razdobljima uglavnom dominiralo liburnsko autohtono stanovnitvo predrimskog podrijetla. Ta kategorija stanov

75

76

natpisa iz Ostrovice s imenom sv. Anastazija predstavlja samo jedan mali, ali uoljivi segment meu raznovrsnim oblicima odraavanja autohtonih elemenata koji se u ovom primjeru izraava u epigrafskom obliku kroz dedikaciju odreenom titularu . U konstrukciji natpisa, formalno-epigrafski elementi kao to su for

mule, pokrate, ureenje teksta, pa zatim leksike osobitosti, javljaju se u jednom poznatom i konvencionalnom obliku karakteristine za latinske natpise sa slinih predromanikih spomenika. U prenoenju natpisa na gredu pretpostavljamo da je lapicid slijedio jednostavnu koncepciju posvetnih tekstova poznatih jo sa starokranskih epigrafskih spomenika,

koristei se pri tome predlokom koji nije mnogo odstupao od manje-vie uobiajenih formulara . Oslanjajui se na raspoloiv broj ulomaka,

mogue je pretpostaviti da su elementi u formuli dedikacije na ostrovikom natpisu s obzirom na strukturu redoslijeda u iznoenju podataka bili: ime i podaci o nosiocu dedikacije (nama zasad nepoznat) - oznaka ina - ad honorem ili in honore - lice (titulari) s atributnim oznakama kojima se spomenik podie ili posveuje. U leksikom pogledu natpis odaje sve karakteristike srednjovjekovnog

latiniteta. Tako se npr. rije templum ovdje javlja u znaenju ecclesia ili domus dei, a najvjerojatnije se vezivala na karakteristine glagole koji su oznaavali akciju podizanja hrama (tecit, tieri iussil, tieri roga vit). Neki oblici rijei u natpisu pokazuju nepravilnost i odstupanje u odnosu na pravopis klasinog latiniteta, tako npr. rije Marie gubi zavrni diftong ae i stoji umjesto Mariae, a oblik Anestasi umjesto Anas tasii. Sto se tie ordinacije teksta u odnosu na ureenje i raspored rijei

unutar natpisnog polja, kao radnji koje su neposredno prethodile uklesavanju, natpis iz Ostrovice prua primjer nebriljivo ordiniranog teksta. Povrina predviena za natpis grubo je izglaana i prethodno nije bila korektno ureena u smislu urezivanja tzv. linije vodilje pri donjoj strani natpisnog polja, a ija bi svrha bila da odri red slova u pravilnom vodoravnom nizu i ujednai njihovu visinu. Kod ovog primjera lapicid je taj faktor oito zanemario i izravno bez ordinacije prenosio tekst s koncepta na natpisno polje. To je za posljedicu imalo razliitu visinu i modul slova, neujednaenu razmaknutost kao i zbivanje i prebacivanje zavrnih slova u rijei Anestasi u drugi red. Mogunost da se radi o izravnom prenoenju koncepta na kamen bez prethodne ordinacije

potvruju i oblici slova kao npr. R, T, S, V jer su uklesana u neureeni tekst, pa neiskusni lapicid mijea slova epigrafske kapitale s onim oblicima slova koja ve pokazuju kurzivnu tendenciju , a prenesena su na natpis iz predloka koji je majstor dobio napisan obinim (kurzivnim) pismom. ini se da je lapicid priao urezivanju vodilje tek poto je uklesao natpis, to se moe pretpostaviti na osnovi duine iste linije II odnosu na zavrna slova na ulomku br. 5, dok na fragmentu br. 1 takvom urezivanju nema traga . ni tva nastavit e i dalje u okviru rimske civilizacije i kasnije sve do kasne antike razvijati tradicije svoje materijalne i duhovne kulture. Iste etnike specifinosti II ovom razdoblju pokazuju i neka od najveih naselja u sredinjem prostoru Liburnije: Coril1iu711, N edil1l1m i Varvaria . (V.: l. Medil1i, Etnike strukture stanovnitva

anti ke Liburnije u svij e tlu epigrafskih izvora . Naseljavanje i nase lja II antici, Materijali, XV, Prilep 1976, 71. i cl.)

Znaajke koje pokazuje duktus kojim su uklesana slo:'a takoer su vaan pokazatelj u odreivanju karakteristika jednog epIgrafskog spomenika, a nekad i ti paleografski faktori mogu utjecati na kronoloko i prostorno opredjeljenje natpisa ili radionikog kruga . Duktus slova na natpisu iz Ostrovice pokazuje sve osobitosti rustine kapitale sa slovima koja imaju neujednaeni modul i odaju nevjetu ruku lapicida. Ka

rakteristini su slijedei oblici slova: Slovo R javlja se u formi slova koje je izvedeno u tri poteza s tim da je trea crta vrlo kratka, nakoena i ne dostie donju liniju reda, ve ostaje na polovici visine slova. Taj oblik pribliava se kurzivnom tipu slova . Slovo A je nejednakih kosih crta pri vrhu lagano razmaknutima i spojenim pliim trokutastim serifom. Javlja se u dva oblika: s poprenom hastom ukoenom nalijevo i bez nje. Okomita hasta kod slova T savijena je pri dnu na desnu stranu i zavrava trokutastim serifom. Slino je i sa slovom V. Duktus slova S slunim crtama nejednake visine i s krajevima jako povijenima prema unutranjim stranama, te plitki luk otvorenih krajeva kod slova C ukazuju ve na kurzivne forme. To su slova koja svoj oblik dobivaju u trenutku transponiranja teksta na kamen, pa bismo njihov izgled mogli protumaiti kao neposredni utjecaj kurzivnog predlo$ka. U natpisu se takoer istie dosljedno primjenjivanje trokutastih serifa koji su dosta naglaeni i duboki.

Nekoliko spomenutih paleografskih inaica u natpisu (posebno stupanj ordinacije natpisa, duktus i modul slova R, A, M, S, CJ pokazuje veliku podudarnost s elementima natpisa sarhitrava oltarnih pregrada s Crkvine u Biskupiji kod Knina koji se po najnovijim stilsko-tipolokim analizama datiraju u 10. stoljee, odnosno u okviru tree intervencije na oltarnoj pregradi u crkvi na Crkvini.35

*

* *

Nalazi ulomaka predromanikog crkvenog namjetaja s ostacima latinskog natpisa i pleterne dekoracije neposredno su potakli pitanje vezano uz ubikaciju predromanikog sakralnog objekta na podruju Ostrovice, iji je poloaj do danas ostao neutvren. Traei mogunost za odreivanje poloaja ranosrednjovjekovne crkve, oslanjamo se na vie raznorodnih elemenata koji izlaze iz: a) karaktera dosadanjih arheolokih izvora, b) toponomastikih indikatora, c) prijanjih zapaanja L. Maruna, kao i rezultata najnovijeg rekognosciranja terena. Svi ti elementi upuuju na nekoliko pretpostavki po kojima crkvu kojoj su pripadali ulomci treba traiti na vie poloaja unutar Ostrovice.

Ponimo od samog poloaja na mjestu dananje seoske crkve sv. Ante, smjetene u samom podnoju june padine ostrovike gradine, gdje je Marun godine 1911. obavljajui popravke i prezidavanje crkve nalazio ulomke s predromanikom skulpturom i fragmente natpisa uzidane kao spolije. Meutim, tom prilikom nije pristupio istraivanju temelja i pro

3 ~ N. Jaki, Zabati oltarne pregrade iz Crkvine u Biskupiji kod Knina, Fiskoviev zbornik, Split 1980, 98. i d.; V. Delonga, Nekoliko ranosrednjovjekovnih latinskih ll1atpisa s Orkvine u mskupiji u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu Gv.njain zbornik, Zagreb 1980 (ulomci br. 3, 4, S, a usp. i broj 1, 2). '

77

stora uokolo perimetra same crkve, to bi znailo da na tako slabom ~.tu~nju i~~ra.enosti lok~lit~ta . ne dobiv~:n0 one osnovne pokazatelje koJI bl upuclvah na postojanje Jedne ranIje sakralne graevine na mjestu dananje crkve sv. Ante.36 . ~~. prostoru koji se od naselj~ blago sputa prema jugu, na poloaju JuznlJe od Sv. Ante, oko 300 m Jugozapadno od dananje kole u Ostrovici, godine 1954. sluajno je na zemlji Marie At1agia pronaen par ostruga karolinkog tipa s pripadnom garniturom iz sredine 9. st.37 Taj lokalitet seljaci iz Ostrovice nazivaju G r e b l j e, a i danas su na nekim mjestima uzdu seoskog puta i na okolnim parcelama vidljivi tragovi ranosrednjovjekovne grobne arhitekture.

Istono od puta neposredno nasuprot Grebiju na lokalitetu pred poljem zvanom M r a v n j a k, sada u vlasnitvu Milana Atlagia, svojedobno su se nalazili stupovi s kapitelima poblie nepoznatog izgleda koje su seljaci kasnije upotrijebili (samljeli) kao graevinski materijal. To svakako upozorava na postojanje jednog ranijeg objekta o ijem je karakteru teko neto odreenije rei. Smatramo da je s obzirom na postojanje arheolokih ostataka sam poloaj lokaliteta na Mravnjaku vrlo indikativan posebno u odnosu na neposrednu blizinu nalazita karolin kih ostruga na Greblju .

Poloaj koji posebno privlai panju unutar arheoloko-topografskog plana Ostrovice jest lokalitet istonije u polju u pravcu Otresa zvan T o r k u 1. Na ostacima blagih uzvienja nalaze se ulomci rimske keramike i velike koliine obraenog kamenja, to ukazuje na postojanje objekta koji je pripadao jednoj gospodarskoj zgradi, a na to takoer upuuje i toponim sauvan u imenu istog poloaja. L. Marun u svojim zapaanjima koja je biljeio obilazei teren u Ostrovici navodi uz ovaj jo i stariji naziv C r k v i n a.3S Iz prikazane arheoloko-topografske slike koju na sadanjem stupnju

istraenosti susreemo u Ostrovici, jasno se izdvajaju dva lokaliteta: onaj na Mravnjaku uz nalazite Grebije i lokalitet na Torkulu (Crkvina), te bi se na prostoru unutar tih lokaliteta mogao oekivati poloaj ranosrednjovjekovne crkve iz koje potjeu gore obraeni ulomci. Ovdje treba voditi rauna o postojanju srednjovjekovnog crkvenog

objekta na lokalitetu u polju na Lukaevim ogradama kod zaseoka Otresa, istono od Ostrovice u pravcu Bribira, gdje su nedavnim arheolokim istraivanjem otkriveni ostaci romanike jednobrodne crkve s kas

36 Moda je i kasnija turska damija koja je postojala na ovom mjestu preuzela topiki smjetaj nekadanjeg sakralnog objekta.

37 l. Beloevi, Nekoliko ranosrednjovjekovnih metalnih naJaza s podruja sjeo verne Dalmacije, Diaora, 3, 1965, 149, i d.; isti, Materijalna kultura Hrvata, 64.

3i1 SD - 11. 3. 1907. Bio sam u drutvu ArdaJia u Ostrvici te pregledao do sada nepoznati poloaj starinskih ruevina zvan Crkvina ili obinije Terkul. To je u polju mali glaviurak, doli prirodna ili iz ruevina,ne mogoh tono ustanoviti. Okolo istoga ima neto gomila od starinskih ruevina i mnogo cigle, koja mi se ini da je rimska. Ispod ovog glaviurka s podnevne strane jedva nasluuje se trag starinskog zida. Na vrh iste sa sjeverne strane lei naopako okrenuta jedna pola kamena terkula . Nema sumnje da su tu neke starinske ruevine. Sude povrno, od oka, nagaam da bi tu mogle biti kakve ruevine starokranske crkve. Zato dao sam nalog Ardaliu da uini mali pokuaj prema ispodku kojeg u naknadno odluiti. U Ostrovici seljaci danas naziv Crkvina upotrebljavaju za poloaj u polju pod zaseokom Otres zvanom Lukaue.

78

nosrednjovjekovnom nekropolom.39 Na istom lokalitetu javljaju se brojni ostaci antikih tegula i ulomaka amfora, to neposredno upozorava na postojanje jednog antikog gospodarskog objekta (vile rustike). Problem topografskog smjetaja ranosrednjovjekovne predromanike crkve u Ostrovici postaje kompleksniji upravo u odnosu na predromanike nalaze iz crkve u Otresu. Pri obradi ulomaka predromanike grede iz Ostrovice uoile su se neke pojedinosti u njezinom stilsko-dekorativnom izgledu (npr. isti raspored i dimenzije pojasa s kukama i natpisnog polja) koje navedene ulomke iz Ostrovice vezuju uz istu koncepciju u stilsko-dekorativnom rjeenju luka iz Otresa, dok ih paleografska komponenta izraena u tipu i duktusu natpisa ipak razdvaja.

U Marunovim zabiljekama i korespondenciji koju je vodio sa svojim terenskim povjerenikom V. Ardaliem navode se informacije koje je Marun dobio od seljaka o tome kako su ulomci kamenog namjetaja iz crkve u Otresu koriteni pri gradnji crkve sv. Ante u Ostrovici.40 Meutim. u toku prvog iskopavanja crkve u Otresu godine 1911. pokazalo se da se karakteristike ulomaka naenih u Otresu razlikuju od onih u Sv. Anti u Ostrovici.41

Oigledno je da se radi o posljedici jedne disharmonije u stupnju istraenosti koja je nastala zbog mnogo cjelovitije arheoloke istraenosti srednjovjekovnog lokaliteta na Otresu u odnosu na gotovo sasvim neistraene antike i srednjovjekovne lokalitete unutar ueg podruja Ostrovice (Torkul-Crkvina; Mravnjak-Greblje; Sv. Ante; Sv. Luka na rubnoj zapadnoj strani polja podno gradine) koji se jo uvijek mogu interpretirati jedino u okviru sluajno otkrivenih nalaza. Na osnovi prethodnih napomena opravdano je pretpostaviti da se na

prostoru Ostrovice kao mikroregije moe oekivati nekoliko sakralnih objekata u ranom srednjem vijeku, a ne samo jedan, tj. onaj koji je ve ustanovljen i potvren arheolokim istraivanjima i njihovom revizijom u zaseoku Otresu. Zbog loe istraenosti i nedovoljne arheoloke dokumentacije nije mogue pratiti razvitak odreenih naselja unutar ostrovike regije, iako i ovdje moemo doi do nekih opih zakljuaka primjenjujui rezultate arheolokih i historijskih istraivanja gradskih i ruralnih jezgri na po

druju srednje i sjeverne Dalmacije, pa neke ope konstante u transformaciji grada i sela kasne antike u nove ranosrednjovjekovne demografske i drutveno-gospodarske strukture moemo primijeniti i na neistraeni ruralni areal ostrovike regije. Arheoloki nalazi bogate antike batine u ovom mikropodruju Rav

nih kotara otkrivaju postojanje lokaliteta s objektima izrazito gospodarskog karaktera - villae rusticae, kao to su oni dosad registrirani na Lukauama u Otresu, na Torkulu i vjerojatno na Mravnjaku. Bez sum

39 Reviziju istraivanja obavio je kustos Muzeja HAS M. Zekan u ljeto godine 1977.

40 SD - 26. 9. 1911. Bio sam preko Otresa u Ostrvici. U Otresu, u Lukaevoj negdanjoj ogradi, vidio sam malu crkvu iz dobe hrv. samostalnosti, iz koje bi bio pk. Luka povadio gradivo za crkvicu sv. Ante u Ostrvici ...

41 U pismu kojega je Ardali pisao Marunu 18. 10. 1911. iz evrsaka (br. 368) opi su.iui dva ulomka s natpisom i dijela jednog pluteja dalje navodi: "... Meni se ini da nee sliiti ona ornamentika u sv. Anti prema ovoj. Ona najprije e biti preneena sa tarkula kamo smo i pogodili, jer kau da je ondje bila crkva.

79

80

nje sline graevine treba oekivati i na ostalim mjestima unutar ostrovike doline, a ija je rasprostranjenost u prvom redu uvjetovana izuzetnim prirodnim prednostima plodnog terena. Rani srednji vijek naslijedit e poloaje kasnoantikih vila, sredita agrarnog gospodarstva, koje su uspjele i dalje sauvati svoju ruralnu fizionomiju u vidu niza manjih, pojedinanih i samostalnih gospodarskih zajednica (vicusi) koje egzistiraju unutar ranosrednjovjekovnih i srednjovjekovnih naseobina i sela (villa, srednjovjekovni pagus). Te naseobinske jezgre oko gospodarskih objekata postat e osnovni elementi za razvitak srednjovjekovnog sela.

Analogno postojanju vie lokalnih naseobinskih agrarnih zajednica na podruju ostrovike doline pretpostavljamo i nastanak nekoliko kultnih sakralnih objekata unutar jednog mikroprostora kao to je to Ostrovica. Relativna gustoa sjedilakih naseobinskih lokaliteta u plodnim

podrujima slinim Ostrovici odrazit e se kasnije kao jedna od kon stanti izraena bilo u izravnom kontinuiranju starokranskih kultnih poloaja podizanjem novih predromanikih graevina ili pak u jednom od raznovrsnih oblika prenoenja tradicija, kao to je to ovdje sluaj preko jednog od naslovnika crkve - sv. Anastazija.

Summary

FRAGMENTS OF EARLY MEDIAEVAL INSCRIPTION

FROM OSTROVICA

Although systematic archaeological researches have not yet been carried out on the territory of O s t r o v i c a numerous finds and their character show that Ostrovica is an outstanding archaeological micro area not only in the Ravni Kotari region but even wider in northern Dalmatia. The continuity of historical periods might be observed at Ostrovica, so that it might be studied from prehistory tilI our days. Early mediaeval Latin inscriptions which are going to be deal t wi th in this paper are only a slight evidence of the above mentioned continuity.

Accidentaly finds from the neolithic period have shown that settlements from this period existed in the fertile valley of Ostrovica. The fragments of rough pottery, Gnathia pottery, fortification remains made of blocks built without mortar, coins of the Illyrian king BaHaios etc. testify to the existence of a typical Libumian hillfort at Ostrovica.

Numerous archeological remains, such as villas in the fertile area (T o r k u l, L u k a u e, and probably M r a v n j a k etc.), as well as fragments of Roman sculpture, especially from the site M a c i are the evidence of an intense human acctivity during Roman period. The dominant stratum of population was autochtonous Liburnian people in the period of Roman colonisation of this region. This ethnic situation reflected even later as a factor in the transferring the traditions of material and spiritual heritage of the people from this territory. Continuity of culture is a characteristic feature of the fertile lands of Ravni Kotari.

The old Libumian hiH-fort came to a new life in the Late Roman centuries and early Middle Ages. It existed then as a fortress, but the settlement itself was situated at its foot.

Ostrovica got a very prominent role, when it became the castrum of the Subi family in the mediaeval Croatian history. The importance of Ostrovica is confirmed by some casual finds like spurs from the 14th century A. D. mediaeval coins and

pottery etc. A pair of Carolingan spurs belonging to the middle 9th century A. D. comes from the period of early Middle Ages. The burial remains indicate the existence of a larger early Croatian cemetery (9-11 centuries A. D.).

The remains of the church whose !intel fragments bearing Latin inscription are dealt with here, must be searched on one of the sites G r e b l j e, Mra:vnjak or Torkul-Crkvina. The Hnte'! and its whole inscription could not be reconstructed on the basis of small number of fragments . The part of the inscription containing the name of St. Anastasius, one out of three possible saints to whom the ohurch at Ostrovica must have been dedicated, show the mediaeval continuity of the cult of Salonitan martyr Anastasius from the beginning of the 4th century A. D. Thus this inscription represents a rare, but not the only example of the above mentioned phaenomenon (Early Christian traditions in the hinterland outside the territory of Dalmatian towns). The continuity of such traditions must have been transferred by autochtonous local population which remained in the fertile region of Ostrovica. Without this old stratum of people cultural traditions could not survive the fall of ancient Dalmatia. This continuity of cultural traditions in the case of Ostrovica are manifested in the church dedication.

6 STAROHRVATSKA PROSVJETA 81

Tab. I D. JELOVINA: Starohrvatska groblje na Mastirinama . . .

o o

31 4

7 8

9

26

D. JELOVINA: Starohrvatska groblje na "Mastirinama . .. Tab. II

29

38

39

Tab. IIID. JELOVINA: Starohrvatska groblje na Mastirinama ...

000 45000

41

o 46

OO 53

55

oo 57

D. JELOVINA: Starohrvatska groblje na Mastirinama . . . Tab. IV

oo

59

67

o 69

J 71 74

77

D. JELOVINA: Starohrvatska grob/je na Mastirinama .. . Tab. V

o 78

D. hLOVINA: Starohrva tska groblje na Mastirinama .. . Tab. VI

OO 87

88

D. 1ELOVINA: Starohrvatska groblje na "Maslirinama ... Tab. VII

OO 92

103

) ' J~O 110

112

114

116

118

D. J ELOV INA: Starohrvatsko groblje na Mastirinama ... Tab. VIII

119

120 121

o 123 130

125