1. JEZIK I GOVOR- Jezik je sistem znakova koji ljudi upotrebljavaju u jezičnoj djelatnosti. Jezik je definiran

relevantnim odnosima jezičnih znakova, te apstraktan. On je objekt lingvističkog istraživanja i sredstvo filološke analize. Jezik strukturira govor.

- Govor je konkretno materijalna realizacija jezika. - Jezik i govor dva su aspekta jednog fenomena – jezične djelatnosti – i praktički su

nezamislivi jedno bez drugog: međusobno uvjetuju svoja postojanja, ali se i dijalektički poništavaju. To znači da jezik uništava govor svojom težnjom za statičnošću, a dinamika govora razgrađuje jezični sustav.

2. LINGVISTIČKE DISCIPLINE- Fonologija je lingvistička disciplina koja proučava hijerarhijski najniže razine jezičnog

sistema na planu izraza, a to su fonemi. Fonologija proučava nivo distinktivnih obilježja, nivo fonema i nivo sloga, a u specijalnim slučajevima, i nivo riječi i rečenice. Osnovna jedinica analize je fonem.

- Fonetika proučava glasove i njihove kombinacije u govoru s fizikalnog, akustičkog, artikulacijskog i psihoakustičkog stajališta.

- Morfologija je lingvistička disciplina koja proučava jezične znakove nižih razina – morfeme i riječi – na planu jezičnog izraza. Morfemi su njmanj jezične jedinice koje imaju plan izraza i plan sadržaja.

- Morfofonologija ili morfonologija je posebna jezična disciplina koja se bavi ulogom fonema u strukturiranju morfova. Morfonologija je dio gramatike koji objašnjava promjene glasova i glasovnih skupova u zavisnosti od njihova položaja kao dijelova morfema.

- Sintaksa izučava jezične znakove na nivoima višim od nivoa riječi, i to u prvom redu na planu izraza, ali nužno zadire i u plan sadržaja. Prema razini jedinica može se podijeliti na sintagmatiku, sintaksu rečenice i sintaksu diskursa.

- Semantika, ili lingvistička semantika, onaj je dio lingvistike koji proučava plan sadržaja u jeziku i u govoru; proučava pojedine riječi, njihove oblike i grupacije kao nositelje određena značenja te kao sredstva za označavanje predmeta, pojava i odnosa u svijetu; utvrđuje glavne procese koji vode do promjena u značenju riječi.

- Leksikologija i leksikografija bave se morfološkim i semantičkim izučavanjem rječničkog sistema nekog jezika, usporedbom tih sistema u dva ili više jezika, te u posebnom dijelu, terminološkim pitanjima.

- Etimologija je grana lingvistike koja analizira porijeklo i razvoj pojedinih riječi na planu izraza i na planu sadržaja, uspoređuje ih sa srodnim riječima iz drugih jezika, rekonstriura njihovu povijest i najstarije stanje.

- Stilistika samo djelomično spada u lingvistiku, a bavi se proučavanjem sredstava i postupaka koje govornici odabiru. Najčešće se odnosi na jezik i govor književnosti.

3. DEFINICIJE:- Lingvistika je znanost o jezičnoj djelatnosti, istražuje jezik i govor u svim njihovim

oblicima i međusobnim relacijama.- Filologija je jezikoslovlje u širem smislu; otkriva pomoću jezika kulturne i civilizacijske

determinante nekog društva sadržane u jezičnim dokumentima i spomenicima, prvenstveno onima s literarnom vrijednošću.

- Gramatika ja proučavanje sustava jezika i njegovih zakonitosti, glasovnih osobina, sustava i funkcija riječi, njihovih skupova, veza i rečenica.

- Retorika predstavlja normativnu disciplinu književnog stvaralaštva, vještinu slikovitog i uvjerljivog usmenog ili pismenog izražavanja.

4. GRANE LINGVISTIKEImanentne (unutrašnje):proučavaju jezične sustave ne obazirući se ni na kakve izvanjezične faktore.- Opća ili teorijska lingvistika proučava jezik i govor u svim svojim kompleksnim odnosima

i pojedinačnim jezicima. - Primijenjena lingvistika istražuje mogućnosti primjene lingvističke teorije u rješavanju

praktičnih zadataka povezanih s jezičnim fenomenom (npr. učenje jezika, strojno prevođenje obrada teksta i sl.).

- Deskriptivna ili opisna ili sinkronijska lingvistika opisuje stanja jezika u jednom vremenskom razdoblju, bez obzira na odnos prema jezičnom standardu.

- Dijakronijska ili historijska lingvistika proučava promjene jednog jezika kroz vrijeme. - Normativna lingvistika proučava jezične pojave s namjerom da formulira i propiše pravila

i propise o uporabi jezika, tj. definiranje standardnog jezika. - Komparativna ili poredbena lingvistika bavi se paralelnim proučavanjem (najčešće, ali

nije uvijet) srodnih jezika. - Kontrastivna lingvistika obuhvaća komparativnu i geografsku lingvistiku, proučava razlike

i sličnosti u strukturama pojedinih jezičnih sustava. - Geografska ili arealna lingvistika analizira raspodjelu, razgraničavanja i prožimanja jezika

u prostoru. Trandsendentalne (vanjske):proučavaju izvanjezične faktore.- Psiholingvistika je suvremena grana lingvistike koja kombiniranjem psiholoških i

lingvističkih metoda analizira psihofiziološke procese i uvijete pod kojima se ostvaruje čovjekova jezična djelatnost.

- Sociolingvistika pročava odnose između jezilnih i društvenih struktura, njihove uvjetovanosti i interferencije.

- Pragmalinvgistika izučava jezičnu djelatnost i njezine odnose prema vanjezičnoj situaciji u kojoj se ona oputrebljava.

- Filozofija jezika teži za time da s filozofskog stajališta promakne bit jezčnog fenomena i da rasvijetli njegovu ontološku i gnoseološku ulogu u čovjekovo društvenom i individualnom životu.

- Semiologija je opća nauka o sustavima znakova, naglašava znakovni karakter jezičnih sistema.

- Matematička lingvistika je specifičan metodološki postupak primjenjivanja matematike u opisu i istraživanju jezika.

- Filologija je jezikoslovlje u širem smislu; otkriva pomoću jezika kulturne i civilizacijske determinante nekog društva sadržane u jezičnim dokumentima i spomenicima, prvenstveno onima s literarnom vrijednošću.

5. MORFOLOŠKA KLASIFIKACIJA JEZIKA- Morfološka (tipološka) klasifikacija ispituje odnos između leksičkih i gramatičkih

morfema i načine na koje oni zajedno sačinjavaju sintagme:o Flektivni jezici su oni u kojima se gramatički morfemi pridodaju leksičkom, ali se

često unutar riječi više ne mogu od njega jasno razdvojiti. Gramatemi imaju formu prefiksa, sufiksa ili infiksa. indoeuropski jezici

o U aglutinacijskim (afiksativnim) jezicima leksički i gramatički morfemi zajedno sačinjavaju jednu riječ, ali unutar nje ostaju jasno odijeljeni. Gramatemi imaju pridružen samo jedan gramatički sadržaj. tursi, mađarski i bantu jezici

o Korjenski (amorfni ili izolativni) su oni jezici u kojima su sve riječi nepromjenjive i ne mogu se analizirati na morfem; riječ se podudara s morfemom i svaka je za sebe svoj vlastiti korijen. klasični kineski, vijetnamski

o Polisintetički (inkorporativni ili aglomeracijski) jezici ne razlikuju riječ od rečenice. eskimski, irokeški

6. GENEALOŠKA KLASIFIKACIJA JEZIKA- Genealoška srodnost: kriterij genetske srodnosti utvrđuje se na osnovu zajedničkog

porijekla. Za sve jezike zajedničkog porijekla kaže se da pripadaju jednoj jezičnoj porodici (stablu), a hijerarhijsko uređenje prikazuje se genealoškim stablom.

7. INDOEUROPSKA PORODICA JEZIKA- Indoiranski (prednji Istok i Indija), mogu se podijeliti na indijske i iranske.

Indijski: vedski, prakrti, pali, urdski, hindski, kašmirski, panđapski, sindhski...Iranski: staroperzijski, avestički, skitski, pehlevi, partski, kurdski, tatski, baludžski, pamirski, osetski.

- Grčki jezik – zasebna grana, u toku historijskog jezika razlikuje se više faza: jonsko-atički, arkadijsko-ciparski, helenski jezik koine, bizantski grčki, novogrčki...

- Italski jezici: oskičko-umbrijska (oskički i umbrijski) i latinsko-faliskička grana (faliskički, latinski). Iz pučkog latinskog razvija se tokom vremena niz romanskih jezika: portugalski, španjolski ili kastiljanski, kaatalonski, francuski, provansalski, dalmatski, rumunjski, moldavski, vlaški...

- Keltski jezici: galski, gaelski (irski,škotski, manski) i britski (bretonski, velški, kornvalski).- Germanski: sjevernogermanski (nordijski-danski, norveški, islandski, farerski),

zapadnogermanski (engleski, frizijski, njemački, nizozemski, jidiš) i istočnogermanski (gotski).

- Baltički jezici: letonski ili latvijski, litavski.- Slavenski jezici: istočnoslavenski (ruski, ukrajinski, bjeloruski), zapadnoslavenski (češki,

slovački, poljski, vendski, polapski), južnoslavenski (hrvatski, srpskislovenski, bugarski, makedonski).

8. JEZIČNE PORODICE U EUROPI IZVAN INDOEUROPSKIH- Baskijski, ugrofinski (ugarski: mađarski)

9. POSREDNIČKI JEZICI- Kontaktni: izrastaju iz normalne komunikacijske prakse između govornika različitih

prirodnih jezika, čije se karakteristike stapaju u nov jezik. haićanski kreolski, reunionsko-sejšelski kreolski, maloantilski kreolski, gvajanski...

- Međunarodni umjetni jezici plod su zamisli pojedinca ili konvencije. Ako postanu prihvaćeni, mogu zadobiti obilježja prirodnih jezika no nikada ne postaju materinjim jezicima. volapük, esperanto, ido, okcidental, novial, interlingua

10. PISMO I NJEGOVE VRSTE- Pismo je sistem grafičkih znakova u kojem se ostvaruju jedinice nekog jezika.- Vrste pisma:

o Piktogrami su najstariji oblici čovjekova bilježenja događaja. Sadržaji iskaza u piktografskim zapisima označeni su slikom, najčešće shematizieano i uz ponavljanje istih znakova.

o Ideogramska pisma su pisma u kojem grafički znak postaje simbol nekog pojma. prometni znakovi, kartografski

o Slogovna pisma sastoje se od znakova od kojih svaki odgovara jednom slogu, a veza sa sadržajem sasvim je nestala. feničko pismo, hebrejsko kvadratno pismo, japansko pismo

o Alfabeti su pisma u kojem svakom fonemu odgovara jedan grafički znak. grčki alfabet, latinica, glagoljica, arapsko pismo...

11. SLOVO I GRAFEM- Slovo je najmanji znak koji se piše samostalno i odvojeno u nizu. - Grafem je najmanja grafička jedinica kojoj odgovara neki fonem.

12. PRAVOPIS I NJEGOVE VRSTE- Pravopis je kodifikacija pravila o upotrebi grafičkih znakova kao ostvarenja jezika.- Vrste pravopisa:

o Etimološki – ostvaruje starija ili rekounstruirana stanja jezikao Fonematski – grafički znakovi reproduciraju fonemeo Fonetski – ako slova odgovaraju glasovimao Morfematski – ako teži za tim da reproducira čitave morfeme i njihove granice

- Albanski jezik - Hetitiski jezik- Armenski jezik - Toharski jezik

13. GLAVNI SMJEROVI LINGVISTIČKIH ISTRAŽIVANJA U 19. STOLJEĆU- Komparativno historijska lingvistika – utvrđuju srodnosti između jezika (pogotovo

indoeuropskih). Začetnik je W. Jones – uočio bliskost sanskrta s europskim jezicima. F. Bopp – prvi udžbenik poredbene indoeuropske gramatike. tipološka klasifikacija

- Biološki determinizam – daje genealošku klasifikaciju. Schleicher – teorija rodoslonog stabla, Schmidt – teorija valova

- Humboldtizam – jezik aktivno sudjeluje u formiranju čovjekove spoznaje („Weltanschaung“ svjetonazor)

- Psihologizam – struktura jezika daje odraz psihologije naroda koji se njime služi (Heymann Steinthal) osjetila -> predodžbe -> pojam -> jezika

- Mladogramatičari – utemeljitelji historijsko-komparativne metode u Leipzigu

14. DEFINICIJA JEZIČNOG ZNAKA PO DE SAUSSUREU- Svaki jezični znak dijeli na označitelja (plan izraza) i označeno (plan sadržaja). Označitelj

je psihički otisak izgovorenih glasova u ljudskom mozgu, dok je označeno također psihički determiniran kocept onoga što se tim jezičnim znakom komunicira.

15. PRIRODA JEZIČNOG ZNAKA PO DE SAUSSUREU- Priroda jezičnog znaka po de Saussureu može biti arbitrarna ili motivirana.

Arbitrarnost je svojstvo jezičnog znaka po kojemu jezično značenje u pravilu ne ovisi o jezičnom izrazu, i obratno; proizlazi iz implicitnog dogovora među članovima društva koji se njime služe.Motiviranost

16. SINKRONIJA I DIJAKRONIJA

17. SINTAGMATSKE I PARADIGMATSKE VEZE

18. FONETIKA I FONOLOGIJA

19. GLAS, FONEM, ALOFON

20. DIOBA GLASOVA PREMA AKUSTIČKIM SVOJSTVIMA

21. DIOBA GLASOVA PREMA ARTIKULACIJSKIM SVOJSTVIMA

22. NADODSJEČNA (SUPRASEGMENTSKA ILI PROZODIJSKA) SREDSTVA

23. DINSTINKTIVNA OBILJEŽJA PO JAKOBSONU

24. JEZIČNE FUNKCIJE PO JAKOBSONU