UVOD - Tao svaki dan

Dio prvi – UJUTRO

(1) Riba u moru : Što je tao ? (2) Živjeti u sadašnjem trenutku : Biti svjestan sadašnjosti (3) Najslasniji objed : Radost je u jednostavnim stvarima (4) Redovnik i pauk : Preuzimanje odgovornosti za vlastitu sudbinu (5) Orijaška ptica Peng : Polazak na veliko duhovno putovanje (6) Rajska glazba : Slušati univerzalnu simfoniju taa Dio drugi – NA POSLU (7) Magarac : Što učiniti kad nam se dogodi nešto loše ? (8) Nesreća i velika sreća : Mirno prihvaćanje životnih uspona i padova (9) Vukovi : Kako se najbolje postaviti prema negativnim osobinama ? (10) Meko je moćnije od tvrdog : Usmjeravanje energije u stvaranju unutarnje snage (11) Treći kat : Ostvarivanje pravih i trajnih rezultatata (12) Put opraštanja : Kako oprostiti onima koji su nas povrijedili ? (13) Štitovi : Vidjeti obje strane (14) Put promjene : Suočiti se s promjenama u životu i usvojiti ih (15) Xin Zhai : Shvatiti što se zaista zbiva Dio treći – MEĐU PRIJATELJIMA (16) Hranjenje odjeće : Zagledati ispod povšine (17) Razgovor valova : Zašto se uspoređivati s drugima ? (18) Gong : Živjeti radosno jer život je veliko veselje (19) Lokot : Ključem otvoriti trezor s blagom ljubavi i prijateljstva (20) Pumpa za vodu : Karmički zakon davanja i primanja (21) Visoke kape : Značaj laskanja (22) Osam vjetrova : Kako prijatelji mogu pomoći našem egu

Dio četvrti – U OBITELJI

(23) Imaš pravo : Očuvati skladno okruženje (24) Izvor snage : Kako cijeniti i poštivati druge koji su izvor snage (25) Posjedovanje i uživanje : Kako materijalne stvari mogu stati na putu užitka (26) Buddha u vašem domu : Pitamo li se o ljubavi koju dobivamo od drugih? (27) Učiteljeva šalica : Vezivanje za svjetovne stvari Dio peti – NOĆU (28) Istinsko ja : Što je naša istinska bit ? (29) Sjeme : Zašto kažemo da sve izvire iz ničega ? (30) Kamen : Koliko vrijedi tao ? (31) Stvaranje i razaranje : Jesu li to lice i naličje istog novčića ? (32) Uplakana kraljevna : Kako vidimo smrt (33) Raj i pakao : Istina o životu poslije smrti (34) Oslobađanje : Nadilaženje ograničenosti knjiškog znanja

1

UVOD - Tao svaki dan

Autor : Derek Lin

Tao na kineskom znači "staza" ili "put", a ova je knjiga poziv da se uputite putem taa. Na ovom putovanju nećete otkriti samo vječne istine nego i istine o sebi i svojem životu.

Tao postoji od davnina. Mnogi koji se razumiju u njega reći će vam da je filozofija nastala približno prije dvije i pol tisuće godina, ali da je postojao i prije, barem od vremena mitskog cara Huangdija, koji je vladao Kinom prije 4600 godina.

Razlog zbog kojeg je živ još i danas vrlo je jednostavan: tao funkcionira. Njegova načela imaju vrlo djelotvornu primjenu u životu. Kao filozofija on je i vodič kroz život koji praktično pomaže da živimo lako, smireno i s velikom energijom.

Ovom knjigom želimo predstaviti tajne taa na najjednostavniji način, pričama. Kroz cijelu kinesku povijest, mudri i učeni ljudi učili su i poučavali tao slušajući i pripovijedajući priče novim naraštajima. Stupivši na njegovu stazu i vi ste postali dijelom te drevne usmene predaje.

Čitajući ove priče i upijajući njihovu mudrost, počet ćete zapažati promjene u svojem životu. U raznim ćete situacijama biti sabraniji i opušteniji, lakše ćete se primati izazova i rješavati poteškoće s manje napora i više uspjeha. Što više u svakodnevnoj praksi primjenjujete tao, to će vas više zadiviti njegova snaga.

Vidjet ćete da je put taa kojim ste krenuli po mnogo čemu vaše najvažnije putovanje. Svoj život ćete gledati drugim očima i vidjet ćete stvari oko sebe jasnije nego ikad prije. Možda ćete i vi nastaviti drevnu tradiciju prepričavajući njegove priče drugima, da bi i oni kušali tao svakog dana.

Sve to, pa i više, očekuje nas na ovom putovanju. Krenimo.

2

Dio prvi – UJUTRO

Autor : Derek Lin

Početak novog dana prekrasan je dar. Novi dan je nova, prazna stranica na kojoj još ništa nije ispisano i sve je još moguće. Savršen je trenutak da se za sve što nam se danas može dogoditi pripremimo kontemplacijom i podsjetnikom na to kako ćemo živjeti još jedan dan:

• Živjet ćemo potpuno ovdje i sada.

• Uživat ćemo u jednostavnim stvarima koje život nosi.

• Bit ćemo odgovorni za ostvarenje svoje sudbine.

Razmislimo o odgovorima na sljedeća pitanja:

• Kako ću danas učiniti korak naprijed na svojem životnom putu ?

• Kako ću danas živjeti u skladu s taom ?

3

(1) Riba u moru : Što je tao ? Autor : Derek Lin

Jednom davno, upita mlada ribica staru ribu: "Svi govore o nečemu što zovu 'morem'. Što je more?"

Mudra stara riba odgovori: "More je ovo što te sa svih strana okružuje."

Mlada ribica nije razumjela odgovor: "Sto to znači? Ne vidim ništa oko sebe. Ako me more okružuje sa svih strana, kako to da ga ne vidim?"

"Naravno da ga ne vidiš", strpljivo odgovori stara riba. "More je svugdje oko tebe i u tebi. Kad se ti pomakneš, pomakne se i more; kad staneš, stane i more. U moru si se rodila i u moru ćeš umrijeti. More te obavija poput vlastite kože."

"Ali kako ću znati da postoji ako ga ne vidim?" "Oči nisu sve. More ne vidimo, ali ga sigurno osjećamo. Vjeruj svojim osjećajima - to je tajna."

Konfucije je rekao: "Ribe zaboravljaju da žive u vodi; ljudi zaboravljaju da žive u tau." Tao je nevidljivo more koje nas sa svih strana okružuje. Prostire se svugdje i na svim razinama postojanja, more je u nama i izvan nas. Obavija nas poput vlastite kože, a ipak je našim čulima nedostupno.

Tao je kineska riječ koja znači "put" ili "staza", ali i mnogo više od doslovnog značenja. Ovako su mudraci pokušali objasniti tao:

• Ono što je krajnje načelo u osnovi sve stvarnosti, to zovemo taom.

• Ono što je istina u središtu svih duhovnih istina, to zovemo taom.

• Ono što je univerzalni izvor svijesti, nazvat ćemo tao.

• Ono što je sila koja u načelu pomiče sve što u svemiru postoji - od galaksija preko ljudskog bića do čestica atoma - tu silu zovemo taom.

Sve su to samo približne definicije. Nema nikoga tko bi u potpunosti shvatio tao jer on izmiče definiciji i ne da se opisati riječima. Tao je ono u čemu živimo i s čim se svaki dan pomičemo, no, poput riba u moru, može se reći da smo nesvjesni njegove prisutnosti. Događa nam se da na trenutak nešto opazimo, postanemo nečeg svjesni, osjetimo da iza svega ovoga postoji nešto, neka središnja inteligencija koja svime upravlja - ali osjetimo to samo na tren koji brzo prođe.

Tau možemo pristupiti samo ako se oslobodimo čvrstog zahvata logike i posegnemo za moćnijim sredstvom - intuicijom. Kada shvatimo da svaki naš pokušaj da

4

racionalnošću, dokučimo tao ostaje neuspješan, u igru ulazi srce i prigrljuj tao shvaćanjem koje je iznad svakog našeg znanja. Tajna je u osjećajima.

(2) Živjeti u sadašnjem trenutku : Biti svjestan sadašnjosti Autor:Derek Lin

Jednog dana, hodajući divljinom, čovjek se nađe oči u oči s opakim tigrom. Okrene se i potrči, a tigar pojuri za njim.

Bježeći pred tigrom, stiže do ruba velike litice. Tigar mu je bio za petama. S obzirom na to da nije imao drugog izbora, čovjek se objema rukama prihvati za granu povijuše koja je ovdje rasla i počne se spuštati niz liticu.

Kad je bio na pola puta, podigne pogled i na vrhu ugleda tigra razjapljenih čeljusti. Svrne pogled i ugleda još jednog tigra razjapljenih čeljusti koji ga čeka na dnu. Našao se između dva tigra.

Na grani za koju se držao, iznad njegovih ruku, pojave se dva štakora, jedan bijeli i jedan crni. Kao da već nije bio u dovoljno teškoj situaciji, sada još opazi da su štakori počeli gristi granu.

Unatoč tome što se našao u pogibeljnoj situaciji, ovaj čovjek nije dopustio da ga paralizira strah od opasnosti koje mu tek prijete.

Znao je da će štakori, nastave li gristi, stanjiti granu toliko da ona više neće moći podnijeti njegovu težinu. Grana će prepući i on će pasti. Pokuša vikom otjerati štakore, ali oni se odmah vratiše.

U tom trenutku ugleda da na glatkoj stijeni na jednom mjestu nadohvat ruke raste jagoda. Bila je zrela i sočna. Držeći se jednom rukom za granu, čovjek ispruži drugu ruku i ubere jagodu.

U trenutku kad je iznad njega bio jedan tigar, dolje drugi, a dva su štakora nagrizala granu za koju se držao, čovjek kuša jagodu i otkri daje neopisivo slasna.

Tao

Unatoč tome što se našao u pogibeljnoj situaciji, ovaj čovjek nije dopustio da ga paralizira strah od opasnosti koje mu tek prijete.

Vrh litice predstavlja prošlost. To je točka na kojoj je bio i s koje dolazi. Na osobnoj razini, ta točka je metafora koja predstavlja sve vaše dosadašnje iskustvo i sjećanja na dio života koji ste već proživjeli.

5

Popeti se po grani natrag na vrh litice značilo bi vraćati se u prošlost. Tigar na vrhu simbol je koji upozorava na opasnost od prekomjernog zadržavanja u prošlosti. Mučimo li sami sebe neprekidno zbog toga što neke stvari nismo odradili kako je trebalo ili nas guši grižnja savjesti ili stid zbog pogrešaka koje smo počinili, to znači da nas je tigar dohvatio i ozlijedio svojim oštrim kandžama. Ako se ne možemo osloboditi misli o negativnim iskustvima iz prošlosti koje u nama stvaraju nedostatak hrabrosti i strah ili ako sebe doživljavamo kao žrtvu zbog toga što smo imali teško ili traumatično djetinjstvo, to znači da nas je tigar ščepao i odgrizao nam komad mesa oštrim zubima.

Tigar simbolizira činjenicu da je nemoguće vraćati se i ispravljati učinjeno. Svi ponekad poželimo vratiti kazaljke na satu i u nekim situacijama bolje postupiti. Možda danas točno znate što je trebalo učiniti da bi vaš povratak kući bio savršen, ali taj je trenutak prošao, nema ga više; možda ste danas sigurni da ste se ipak trebali javiti osobi s kojom ste u gimnaziji bili u prijateljskim odnosima, ali prilika je sada propuštena; možda ste osobi koju volite najviše na svijetu sasuli u lice vrlo ružne riječi i sad biste sve dali da ih niste izgovorili. Na žalost, tijek vremena je jednosmjerna ulica. Na vrhu stijene vreba strašan tigar i mi, obični smrtnici, pokraj njega ne možemo proći.

Podnožje litice predstavlja budućnost. To je nepoznanica, nepoznat teren, neispisan list papira. U budućnosti su svi naši snovi i strahovi, naše čežnje i razočaranja, potencijalne pobjede i mogući porazi. To je naše zagonetno i neizvjesno sutra.

Spuštati se niz liticu, prema njezinu kraju, znači upirati pogled preda se, gledati u budućnost i razmišljati o njoj. Tigar koji nas čeka u podnožju litice simbol je koji nas upozorava na opasnost od pretjerane zabrinutosti nad onim što će se tek dogoditi - osobito ako nas to priječi da djelujemo ili nam oduzima duševni mir.

Mnogima među nama poznat je osjećaj straha, zabrinutosti i treme pred nastupom, govorom na nekom skupu ili razgovorom s mogućim poslodavcem. Neprekidno razmišljamo o tome što sve može poći po zlu. Noć prije od brige ne možemo zaspati.

I što onda kad naposljetku dođe trenutak kojeg smo se tako bojali? Ne možemo se opustiti, stisnuti smo i zatvorili smo vrata pred kreativnim genijem taa. Ne možemo dati sve od sebe. Ne možemo svoju nervozu preusmjeriti u energiju potrebnu za akciju i ona nas razara stvarajući napetost i stres. Prenisko smo se spustili niz liticu viseći na grani i previše smo se primakli tigru izlažući se velikoj opasnosti.

Tigar na dnu litice simbolizira i konačnost smrti. Smrt nas strpljivo čeka, sve nas, u nekom trenutku u budućnosti. Zna da ćemo joj dopasti šaka prije ili poslije. Kad tigar, podigavši glavu, rikne prema nama, možemo reći da smo osjetili ledeni dah smrti.

Položaj između dva tigra u kojem se našao čovjek iz naše priče predstavlja sadašnjost. On visi u zraku, ni gore ni dolje. Upravo tako živimo i mi razapeti između prošlosti i budućnosti.

"Sadašnjost" ili "sadašnji trenutak" nešto je neuhvatljivo. Dok mi upremo prstom i kažemo "ovo je sada", trenutak je već prošao pokraj našeg prsta i to više nije sadašnji

6

trenutak. Na njegovo je mjesto već stigao drugi, jednako nezaustavljiv. Koliko god nastojali, trenutak sadašnjosti ne možemo zaustaviti.

Sadašnjost je nešto što izmiče definiciji, baš kao i tao. Premda smo naučili precizno mjeriti vrijeme, precizna tehnika neće nam pomoći da uspješno izdvojimo najmanji djelić vremena nultog trajanja. Premda raspolažemo tehnologijom koja nam omogućuje izradu atomskog sata s vjerojatnošću pogreške manjom od deset milijarditih dijelova sekunde, nema tog atomskog sata na svijetu koji može uloviti magiju sadašnjeg trenutka.

Iako je najmanji djelić vremena nešto neuhvatljivo, cijeli je paradoks naše egzistencije upravo u tome da je sadašnjost zapravo sve što imamo i sve što ćemo ikad imati. Ne možete imati ni prošlost ni budućnost - jer prošlost je otišla u nepovrat, a budućnost još nije došla. Sadašnjost je ovdje i sada te vam pripada bezuvjetno i potpuno. Nitko vam je ne može oduzeti i samo vi odlučujete što ćete s njom učiniti.

Povijuša u priči simbolizira život u materijalnom svijetu. Isto kao što se čovjek u priči čvrsto hvata za granu objema rukama, tako se i mi tvrdoglavo držimo fizičkog svijeta. Nagon za preživljavanje tjera nas da se čvrsto uhvatimo za ono što vidimo i nije nas lako natjerati da popustimo stisak.

Spuštanje niz granu povijuše nema alternativu. Čovjek kojem je za petama tigar nema drugog izbora nego da se spusti niz stijenu. Isto tako i mi od trenutka kad smo došli na svijet nemamo drugog izbora nego da živimo svoj život, od danas do sutra. Stoga granu povijušu možemo tumačiti i kao glavnu komponentu samsare - ciklusa rođenja i smrti.

Par štakora predstavlja protok vremena. Jedan je crne boje, a drugi bijele jednostavno zato što predstavljaju dan i noć.

Štakori nagrizaju granu koja pod njihovim zubima postaje sve tanja i slabija. Tako smo i mi svaki dan svojeg života još malo bliže smrti. Kad grana pukne, čovjek će se sunovratiti u ponor, gdje ga čeka sigurna smrt. Isto tako je i s nama: kad prođe dovoljno dana i noći, fizički život za koji se tako grčevito držimo prekinut će se i doći će trenutak kraja i smrti. Nemamo drugog izbora osim da se suočimo s tigrom koji nas čeka.

Kao što čovjek iz priče pokušava otjerati štakore, tako i mi nastojimo otjerati starost i bolest. Cijele grane industrije posvećene su proizvodnji sredstava koja bi nam trebala pomoći da ostanemo mladi i zdravi ili bar da izgledamo mlado i zdravo. Što sve ne postoji! Vitamini, dodaci prehrani, razni tretmani i vellness programi, hormonske terapije, face lifiing, liposukcija, transplantacija kose, implantacije svega i svačega... Listi nema kraja.

No, baš kao što se štakori uvijek vraćaju i dalje grickaju granu, tako i naše vrijeme ide dalje i neće stati nikome za volju. Unatoč svim našim naporima, vrijeme koje nam je na raspolaganju u ovom smrtnom svijetu ostaje ograničeno.

Jagoda simbolizira čudesnu ljepotu, sreću, energiju i vitalnost sadašnjeg trenutka. Ona je tu, nadohvat ruke onima koji je umiju vidjeti i doživjeti.

7

Iskoračite i stopite se s prirodom. Svjedočite bez riječi geniju taa. Promatrajte stvarnost i beskonačnu igru prirodnih sila oko sebe i u sebi. Od makrokozmičkog do mikrokozmičkog, osjećajte i pratite prisutnost prirodnih procesa kojima upravlja njima inherentna inteligencija koja je posve izvan našeg dohvata.

Svaki trenutak sadašnjosti nudi toliko lijepoga i dobroga cla nam se može dogoditi da pretjeramo uzimajući previše odjednom. U stilu naše priče, možemo reći da je jagoda prepuna preslatkog soka.

Ubrati jagodu znači iskoristiti trenutak. Ako tako postupite, znači da ste svjesni sadašnjosti, da obraćate pozornost na sve što se događa oko vas i da je vaš izbor uroniti u vječni tijek sadašnjosti.

Ubrati i kušati jagodu znači doživjeti svu puninu okusa stvarnosti. Posegnete li za njom, postajete svjesni čudesnosti postojanja, i ljepote koju vidimo kamo god nam pogled svrnuo. Ta spoznaja ispunjava naše srce dragošću i zahvalnošću.

Možda je lakše reći da treba ubrati i kušati jagodu nego to zaista i učiniti. Mnogi među nama manje-više imaju problema da postignu takvo stanje pozornosti koje nam omogućuje da uživamo u svakom trenutku kušajući okuse stvarnosti. Puno je prepreka koje nas u tome ometaju.

Prva prepreka, koju prevlada većina ljudi koji njeguju tao, nedostatak je svjesnosti. Mnogi žive iz dana u dan zabavljeni mislima o prošlosti ili brigama o budućnosti, nesvjesni blaga sadašnjosti koje već jest u njihovim rukama.

Ako se vratimo našoj priči, možemo reći da bi to bilo kao da čovjek na stijeni tako napeto pogledava čas gore, čas dolje da uopće nije opazio da mu pred očima raste sočno voće.

Drugu je prepreku nešto teže zaobići te većina nas naleti na nju prije ili poslije. Da se opet vratimo našoj priči: recimo da je čovjek ugledao jagodu, ali tako se boji tigra koji stoji na vrhu litice i tigra koji čeka u podnožju da uopće nema volje za hranom. Premda odlično vidi jagodu i zna gdje je, ona ga ne zanima i ne želi je ubrati.

Netko tko ima iskustva s ovom preprekom mogao bi sada reći: "Lijepo je shvatiti sve te metafore u priči, ali jedno je shvatiti nešto, a posve drugo to ostvariti. Shvatio sam da bi moj cilj trebao biti da živim u sadašnjosti, ali kako se to radi?"

Priča nas upućuje na odgovor na ovo pitanje. Kad je čovjek na litici ugledao jagodu, ostao se jednom rukom držati za granu, a drugu je pustio i posegnuo za jagodom. U tom su postupku dva bitna elementa: pustiti se i posegnuti.

Jagodu ne bi mogao ubrati da je ostao držati se objema rukama. Držeći se čvrsto objema rukama za granu, jagodu je mogao samo gledati. Da bi došao do slasne nagrade, jedna mu je ruka morala biti slobodna, a drugom je morao pustiti granu.

Isto je tako i u životu. Grana predstavlja našu fizičku egzistenciju u materijalnoj sferi. Čvrsto se držati za nju znači čvrsto se vezivati za materijalne stvari. Tko je tako

8

vezan, ne može se pustiti. I to je jedna od prepreka koja vam sigurno neće dopustiti da uživate u sadašnjem trenutku.

Sve ovo zvuči jednostavno kad se kaže, ali sjetite se koliko ljudi poznajete koji su toliko posvećeni zarađivanju novca ili štednji da nikad nemaju vremena za uživanje u životu. Promatrajte ih i vidjet ćete da se ne mogu opustiti čak ni kad se pokušaju prisiliti na to. Na primjer, kad odu na godišnji odmor, oni neprekidno misle na posao. Kako bi se to reklo u našoj priči, ti se ljudi grčevito drže za granu objema rukama.

Poznajem jednog gospodina koji je opsjednut trgovanjem dionicama. Bio je burzovni mešetar i svake sekunde pratio je promjene na burzi. Kad bi ga neki prijatelj nazvao telefonom, uvijek je znao kad su se na elektronskoj vrpci pojavile brojke koje imaju veze s njegovim dionicama zato što je u takvim trenucima odjednom počinjao govoriti sporije i nešto neodređeno, jer se samo pravio da sluša dok mu je pažnja zapravo bila negdje drugdje. To je jasan primjer koji pokazuje kako vezivanje za materijalno posve onemogućuje uživanje u nečem lijepom i jednostavnom — razgovoru sa starim prijateljima.

Drugi, jednako važan element, jest ispružiti ruku, posegnuti, potražiti. Ugodno je biti na mjestu gdje nam je sve blisko, ali ono nam ne nudi ništa novo. Da bismo ubrali jagodu, treba se odmaknuti od poznatoga i ispružiti ruku prema nagradi koja nam je pred očima, a nije nadohvat ruke.

Manifestacija taa je život, a glavno je svojstvo života rast. Život je neprekidno istraživanje novih područja, iskušavanje novih mogućnosti, odlazak na mjesta na kojima još nismo bili. Činimo li to, vidjet ćemo da je život nešto novo, uzbudljivo i prepuno raznih mogućnosti. Vidjet ćemo da je živjeti u sadašnjosti istovremeno i posve lako i vrlo uzbudljivo.

Tako nas naša priča uči da bismo se, ako imamo poteškoća s time da živimo punim životom i usredotočeni na sadašnji trenutak, trebali zapitati o sljedećem:

• Što su spone koje me vezuju? Za što sam tako vezan da se ne mogu pustiti? Koju sponu sam spreman razriješiti da bih živio punim životom?

• Učim li nove stvari? Upoznajem li nove ljude? Radim li stvari koje dosad nisam radio? Što bi mi bilo zadovoljstvo učiti? Postoji li kakav projekt kojim bi se bilo zanimljivo baviti?

Odgovori na ovakva pitanja uputit će vas na put kojim treba krenuti. Razmislite i planirajte što vam je činiti.

Kad se počne ostvarivati vaš plan da živite usredotočeni na sadašnji trenutak, vidjet ćete da vam je sve lakše i lakše ćete odbaciti misli o prošlosti ili brige o budućnosti. Uživajući sve više u sadašnjosti, uvidjet ćete da neugodne ili čak bolne uspomene ne djeluju više tako na vas te da brige i strahovi o tome što budućnost donosi više ne koče vaše postupke.

Otkrit ćete da je sadašnjost nešto prelijepo što vam se nudi na dar. Čudesan trenutak mira, zadovoljstva, poleta i uzbuđenja. Košarica slasnih jagoda.

9

Shvatit ćete da je jedini uvjet koji morate ispuniti da biste dobili takav dar to da ga prihvatite i u njemu uživate. I bit će vam čudno što postoje ljudi koji ga ne znaju prihvatiti. Neki uopće ne shvaćaju da im se nudi. Ne shvaćaju daje to dar na koji imaju pravo već time što su se rodili i ne shvaćaju njegovu iznimnu vrijednost.

Skupite misli i okrenite se sebi. Vrijeme je da otvorite dar koji ste dobili.

10

(3) Najslasniji objed : Radost je u jednostavnim stvarima Autor:Derek Lin

Na samom početku dvadesetog stoljeća, pred kraj vladavine dinastije Ching, Kina se našla u nemirnim, prevratnim vremenima. Na sceni su se pojavile europske države i ubrzo zagospodarile Kinom svojom superiornom tehnologijom i vatrenom moći. Kineski pobunjenici pružali su otpor stranim silama premda su stranci brojčano bili neusporedivo nadmoćni.

Sukobi su eskalirali do te mjere daje i sam Peking postao poprište krvavog rata. Situacija je postajala sve teža te je bilo opasno da carica Tz'u-hsi i dalje boravi u palači. S pratnjom carske straže i svojih dvorjana, pobjegla je iz grada.

Caricu majku morile su brige i strah od neizvjesnosti. Sto će biti s njezinom palačom? Sto će biti s gradom? Kakva sudbina čeka njezinu zemlju? Nijednom u svojih šezdeset i pet godina Tz'u-hsi nije se osjećala tako jadnom. Činilo se da ih nasilje zbog kojeg su pobjegli iz Pekinga svakog časa može sustići i ugroziti njezinu sigurnost.

Nakon višednevnogputovanja, stigoše do nekog sela, gdje odluče napokon predahnuti i malo počinuti. Umorna od dugog putovanja i ispunjena bojaznima, Tz'u-hsi osjeti da je fizički iznurena, psihički iscrpljena i strahovito gladna. Carica zapovjedi da joj odmah posluže objed.

Seljaci se baciše na pripremu carskog objeda smišljajući što će i skupljajući sve najbolje što su mogli, a nisu imali mnogo. Ovi su ljudi bili siromašni i u njihovim domovima nije bilo ničeg osim najnužnijega. Skupivši odasvud pomalo, pripremiše carici raskuhanu rižu i uz to jelo od usoljenih puževa.

Tz'u-hsi je s velikim tekom pojela ovo savršeno slasno jelo. Zatraži da joj i drugi put napune zdjelicu, a potom i treći put. Nikad u životu nije slasnije objedovala. Iznenađena, radoznalo ih upita: "Kako se zovu ova prefina jela?"

Seljaci su znali da je objed koji su ponudili najjednostavniji mogući, bez imalo finoće i istančanih okusa. No, čak i u teškim vremenima, sve što carica dotakne mora biti dostojno njezina visokog statusa.

Stoga joj odgovoriše ovako: "Vaše Veličanstvo je objedovalo bisernu juhu i tušene oči feniksa."

Carica Tz'u-hsi se sjeti svojih objeda u palači. Svaki je obrok bio raskošna gozba, sa sto dvadeset predjela, finih malih jela koja su za nju s velikom pažnjom i strpljenjem spravljali carski kuhari. I premda su caričini kuhari bili najbolji kuhari u cijeloj Kini, nijedna njihova delicija nikad nije tako godila teku kao ovaj slastan objed koji je netom pojela.

11

Puno dana poslije, kad su borbe stale, Tz'u-hsi se vratila u svoju palaču. Mirna i spokojna u svojem udobnom carskom skrovištu, prisjećala se mučnih dana koje je proživjela. I sjetila se one biserne juhe i onih tušenih očiju feniksa te poželjela da ih još jednom kuša, ali je carski kuhari razljutiše izjavivši da joj to ne mogu spraviti jer za takvo što nikad nitko nije čuo.

Tao

Carica majka nije otkrila tajnu. Njezini su carski kuhari bili bez premca, perfektnih znanja i umijeća, no nisu joj mogli ponuditi onaj bitan sastojak bez kojeg joj više nijedan obrok nije bio onako u slast: glad. Samo je ona jelu mogla dodati taj magičan sastojak s kojim svaka hrana postaje neobično slasno jelo.

Ovo je primjer koji odlično ilustrira p'u, taoističko načelo jednostavnosti. Poput carice majke u svojoj sjajnoj palači i vi i ja živimo u svijetu pretjerivanja i kompliciranosti. Njezinih sto dvadeset predjela isto je što i sve one materijalističke atrakcije, distrakcije i iskušenja koja nam se nude svakodnevno. Kako grabimo po tom obilju probranih i profinjenih delicija, naša osjetila tupe, a apetit slabi, te se pitamo kamo je nestala radost življenja. Gdje je životno veselje?

Upravo o tome govori Lao Tzu u 12. poglavlju Tao te Chinga:

Pet boja zasljepljuje oko.

Pet tonova zaglušuje uho.

Pet okusa otupljuje nepce.

Pet boja, tonova i okusa nisu sami po sebi negativni. Ali mogu postati negativni ako im slijepo povlađujemo zaboravljajući ono što je osnovno i najvažnije u životu. Kad nam se to dogodi, znači da smo se udaljili sa staze umjerenosti i da smo krenuli usuprot struji taa.

To je danas prilično česta pojava. Možda zbog toga što su u suvremenom svijetu naša čula sa svih strana izložena bombardiranju novim izazovima. Lako se zaboravi sreća jednostavnosti. Možda nas nekoliko primjera podsjeti na to koliko je jednostavnost u našoj pravoj naravi.

Razmislimo sada o činjenici da smo okruženi nevjerojatno šarenim izborom kojekakvih pića. U svakom trenutku možemo birati hoćemo li piti vino, pivo, sok, kolu, punč, čaj, mlijeko, kavu, kakao... listi nema kraja. Unutar svake od ovih vrsta napitaka postoji još i nevjerojatno širok raspon raznih okusa i mirisa. Kad sve to zbrojimo, riječ je o stotinama raznih pića smišljenih da se svide našem nepcu. Unatoč tom obilju, kad vaše tijelo treba tekućinu, kad vam je vruće i žedni ste - nakon trčanja ili vježbanja, na primjer - ništa nije slađe popiti nego običnu vodu, najbolji od svih napitaka. Sigurno se svi sjećamo nekog trenutka, a za većinu nas je neki takav bio i nedavno, kad smo s velikim uživanjem pili čistu vodu i osjetili kako nas čudesno krijepi i osvježava.

12

Voda nas krijepi bez dodatka ičega. Bez šećera, kofeina i dodanih okusa. Nije proizvedena iz koncentrata, ne treba joj dodavati ni zrnca ni prah, ne treba je gazirati pod tlakom. Ne treba je homogenizirati, pasterizirati ni fermentirati. Da bismo se napili vode, nisu nam potrebne hrastove bačve, pogoni za punjenje boca, veliki spremnici za vrenje ni termalni izvori. Voda je voda, esencija jednostavnosti, najobičnije i najfinije piće.

Razmislimo i o tome kako putujemo. Svi mi volimo udobnost suvremenog putničkog transporta. Bez obzira na to vozite li se vlastitim autom ili putujete autobusom ili vlakom, činjenica je da ljudi danas mogu do bilo kojeg mjesta doći neusporedivo lakše i brže nego ikad u povijesti. I to ne samo kopnenim putem. Danas puno ljudi svaki čas leti avionom na neki poslovni sastanak ili za godišnji odmor bira krstarenje oko egzotičnih otoka. Pritom prevaljujemo udaljenosti koje u prošlosti nismo mogli ni zamisliti i može se rećii da, ako želimo, možemo zaviriti u bilo koji kutak kugle zemaljske.

I dok tako velikom brzinom jurimo od jedne točke do druge, gotovo da smo izgubili umijeće običnog svakodnevnog hodanja. Više se i ne sjećamo kako lijepo, jednostavno osvježenje nudi jedna obična šetnja te hodamo sve manje i manje.

Šteta, jer šetnja je najbolji način da harmoniziramo tijek energije kroz cijelo naše biće. Hodanjem se približavamo optimalnom zdravlju više nego bilo kojom drugom tjelovježbom.

Dokaz potražite sami. Izađite iz kuće i prošećite pola sata. Kad se vratite, pažljivo promatrajte kako se osjećate. Osjećate se osvježenima i u dobrom ste duševnom stanju te osjećate cirkuliranje energije unutar svojeg tijela i izvan njega. Ako u šetnju krenete napeti i pod stresom, vratit ćete se opušteni - provjerite svoje stanje stišćući i opuštajući šaku i vidjet ćete da ste se opustili. Krenete li u šetnju tužni ili melankolični, vratit ćete se puno vedriji. Krenete li s prvim znacima glavobolje, oni će se do kraja šetnje raspršiti. Usporedite kako se osjećate sada, nakon šetnje, i kako se osjećate nakon što ste se sat vremena vozili do kuće kroz najgoru gužvu.

I medicina potvrđuje da šetnje pridonose dobrom subjektivnom osjećaju i optimalnom zdravlju. Više je znanstvenih studija pokazalo da hodanje dramatično smanjuje rizik od raka i srčanih bolesti. Hodanjeprepolovljuje rizik od šećerne bolesti. Medicina ne poznaje nijedno drugo sredstvo koje bi bilo tako učinkovito. U svojem oduševljenju znanstvenici su hodanje čak nazivali "čudesnim lijekom". Za šetnje koje nam donose toliko toga dobroga nije nam potrebno ništa osim dvije noge koje već imamo. Ne treba nam posebna dozvola, karta, osiguranje ni gorivo. Nitko nam neće presjeći put kad želimo skrenuti na lijevi trak i nitko nas neće zaustaviti zbog prevelike brzine. Kad otkrijete jednostavno zadovoljstvo hodanja, pitat ćete se kako ste uopće mogli zaboraviti taj bitan temeljni aspekt života.

Ako govorimo o načelu p'u, moramo se osvrnuti na šarenilo vidnih i slušnih podražaja koje nam se nudi u suvremenom svijetu. Okruženi smo raznolikim bogatstvom zabave svih vrsta. U bilo kojem trenutku možemo birati hoćemo li slušati glazbu na radiju, CD-u ili iPodu. Biramo hoćemo li gledati televiziju, DVD ili video.

13

Upalimo li televizor, možemo birati hoćemo li gledati vijesti, humorističku seriju, kviz, kriminalističku seriju, sapunicu, dokumentarac, sport... Lista je beskrajna. Ako na televiziji nema ničeg dobrog (a često nam se tako čini), možemo otići u kazalište, na koncert ili možda u kino.

Izbor je takav da se čovjeku zavrti u glavi. U traženju zabave neki ljudi ne znaju postaviti granicu. Poznajem čovjeka koji je cijele vikende provodio u kinu. Kupio bi kartu za prvu predstavu i jednom kad bi ušao u kompleks kina, kriomice je prelazio iz dvorane u dvoranu sve dok na kraju po cijeni jedne karte ne bi odgledao sve filmove koji su tog dana bili na repertoaru. Radio je to zato što je bio jadan i usamljen.

Nismo svi činili takve stvari, ali svi smo učinili nešto što bi se s time moglo usporediti. Kad ste se posljednji put ugnijezdili na kauč i zurili u televizor, prebacujući daljinskim od kanala do kanala, i premda vam je sve bilo užasno dosadno, niste imali snage prekinuti to i ustati? Po mnogo čemu je čovjek koji satima sjedi i vrti po daljinskom nalik usamljenom liku koji cijeli dan prelazi iz jedne u drugu kinodvoranu.

Kad pomislimo koliko se rada i tehnologije ulaže u proizvodnju zabave, nevjerojatno je da sve te raskošne filmske slike i digitalni zvuk visoke kakvoće na kraju samo još više otupljuju naša osjetila. A upravo zbog toga što smo već otupjeli, filmska industrija smišlja i proizvodi sve više krvavog nasilja da bi nas probudila, uzbudila i stimulirala.

A sve se to događa zato što smo okrenuli leđa jednostavnosti, zaboravivši kakva se čudesna ljepota nalazi u običnim svakodnevnim stvarima.

Zaboravili smo na veličanstvenu ljepotu zalaska sunca, blistavi sjaj punog mjeseca na vedrom nebu, anđeosku dražest i »smijeha malog djeteta, toplo iskrenje duše u oku naše drage. Ništa nije jednostavnije na svijetu, a tako je lijepo da se ta ljepota ne može opisati riječima. Nema tih holivudskih specijalnih efekata koji tome mogu parirati.

Zaboravili smo na blagoslovljenu, zlatnu tišinu. Na one dragocjene trenutke kad vam se čini da gotovo čujete svoje misli i kad ste toliko smireni da se možete opustiti i bez riječi sjediniti s taom.

Tišina pjeva pjesmu spokoja i mira bez razglasa i zvučnika, bez CD plajera i iPoda, bez mikrofona i glazbenih instrumenata. A što je melodija nego niz nota između kojih ostaje tišina? Kao što kaže Sting: tišina je možda najljepša glazba.

Ako razmislimo na taj način, ako se sjetimo vode i šetnje, počet ćemo shvaćati da najjednostavnije stvari u životu mogu biti puno moćnije od najkompliciranijih ljudskih tvorevina. To je načelo koje zovemo p'u.

Vidjeli smo kako je moć jednostavnosti bila jača od volje carice Tz'u-hsi. Premda je njezina moć bila apsolutna i bezgranična, zakone prirode nije mogla promijeniti. Da bi okusila sreću jednostavnosti, život joj se morao svesti na najnužnije. A s obzirom na to da ona to nije znala sama, biserna juha i tušene oči feniksa bili su zauvijek izgubljeni i nijedna carska zapovijed na svijetu nije mogla promijeniti tu činjenicu.

14

Ako smo to shvatili, uviđamo da je duhovna istina koju smo spoznali viša i moćnija od apsolutne moći apsolutnog vladara. Prihvatite li tu istinu i primjenjujete li je u svojem životu, bez napora ćete doseći vrijednost koja je iznad svih vrijednosti, a koju naša carica prije stotinu godina nije mogla imati:

Sposobnost istinskog uživanja u životu... do kraja i s velikim guštom!

15

(4) Redovnik i pauk : Preuzimanje odgovornosti za vlastitu sudbinu Autor : Derek Lin

Jednom davno bijaše redovnik koji je izgubio umijeće meditacije. Kad god bi pokušao meditirati, niotkuda bi se pojavio ogroman pauk. I što god učinio, nikako ga nije mogao otjerati.

Iznemogao od uzaludnih pokušaja, redovnik potraži pomoć kod svojeg učitelja. Učitelj mu reče da kad sljedeći put pokuša meditirati, uza se drži kičicu, i ako se pauk opet pojavi, da uzme kičicu i nacrta na pauku krug.

Redovnik učini kako mu je učitelj rekao i pokuša meditirati. Istog trenutka opet se pojavi ogroman pauk. Redovnik postupi kako mu je učitelj rekao i nacrta na čudovišnom pauku krug. Istog časa pauk nestade te je on u miru nastavio meditirati.

Vrativši se iz stanja meditacije, prvo što je ugledao bila je velika crna kružnica na vlastitom trbuhu. Njegov najgori neprijatelj bio je on sam — upravo kako je učitelj i očekivao.

Tao

Jedan od najznačajnijih uvida taa jest da mnogi problemi s kojima se u životu susrećemo dolaze iznutra, a ne iz izvanjskog svijeta. Želimo li riješiti te probleme, moramo najprije prestati za njih kriviti izvanjske sile koje ne možemo kontrolirati i dobro se zagledati u svoju nutrinu. Tek kad shvatimo da je uzrok naše nesreće u nama, možemo početi razmišljati na fundamentalno drukčiji način i unijeti u svoj život neke stvarne promjene.

Jedna istinita priča iz stvarnog života odličan je primjer ovog učenja. Na nogometnoj utakmici u kalifornijskom gradu Monterey nekoliko se ljudi otrovalo hranom. Liječnik koji ih je pregledao i utvrdio dijagnozu otkrio je da su svi kupili sok iz određenog automata te je zaključio da je uzrok trovanja nešto u tom automatu. U želji da što prije pokuša spriječiti da oboli još ljudi, tu je informaciju proslijedio najavljivaču, koji ju je odmah pročitao pred mikrofonom.

Gotovo istog trena na stadionu je izbila panika. Mnogi su se sjetili da su i oni uzeli sok iz istog tog automata. Neki su povraćali, neki padali u nesvijest, mnogi kojima je pozlilo objašnjavali su svima oko sebe da su sokovi u tom i tom automatu pokvareni. Došla su ambulantna vozila s liječnicima i bolničarima te otpremila bolesne do najbliže bolnice, probijajući se kroz opći kaos koji je nastao na stadionu.

Nakon mnogih drugih pretraga, liječnik je utvrdio da izvor problema ipak nisu bili sokovi iz automata nego nešto posve drugo. Dakle, svi kojima je na stadionu naglo pozlilo razboljeli su se ni od čega!

16

Kad je ta vijest javljena u bolnicu u koju su oboljeli otpremljeni, odmah je imala snažan i neposredan učinak na pacijente sa stadiona. Prva reakcija bila je nevjerica, zatim su tu informaciju nevoljko prihvatili, i na kraju su se osjećali mnogo bolje. Svi simptomi bolesti netragom su nestali i uskoro su svi pušteni iz bolnice posve zdravi.

Ova istinita priča pokazuje nam kako nešto u što vjerujemo snažno utječe na stvarni svijet, u ovom slučaju na tjelesno zdravlje navijača na stadionu. Je li bolest bila manje stvarna zbog toga što je uzrok bolesti bio umišljen? Ne, oni su zaista povraćali i ostavili na tribinama stvarni nered koji su čistači morali počistiti! Da je liječnik i dalje bio uvjeren da je uzrok obolijevanja sok iz automata i da nitko nije utvrdio da nije tako, bi li oni i dalje bili bolesni i nastavili se liječiti U bolnici?

Možda bismo ovu priču mogli shvatiti kao pouku o moći uma. To je moć koju svi imamo, ali malo nas je zna koristiti. Može nam donijeti patnju i jad, a može i riješiti naše probleme. Sve ovisi o tome hoćemo li ovu istinu shvatiti i šio ćemo s njom učiniti.

Razmislimo o svojem životu imajući na umu ovu pouku. Jesu li naši problemi zaista takvi da su izvan naše kontrole? Ili nam se to samo čini? Što smo učinili ili što nismo učinili, da su se ti problemi uopće pojavili u našem životu? Znamo li da već imamo moć da ih riješimo? Znamo li da nam je ključ već u rukama?

17

(5) Orijaška ptica Peng : Polazak na veliko duhovno putovanje

Autor:Derek Lin

U pustom Sjevernom moru živi jedna riba. Zove se Kun. Kun je orijaška riba dužine koja premašuje nekoliko tisuća kilometara. Nitko zapravo ne zna njegovu veličinu.

Kun se pretvara u pticu. Ptica se zove Peng. Peng je orijaška ptica. Tako je velika da nitko zapravo ne zna njezinu veličinu. Nevjerojatan raspon njezinih krila premašuje nekoliko tisuća kilometara.

Kadzapušu snažni vjetrovi, more se uzbiba visokim valovima. Vjetar je tako snažan da s njim čak i ptica Peng može poletjeti.

Kad divovska ptica Peng raširi krila, morska se voda diže uvis tri tisuće kilometara. Krila stvaraju uraganski vrtlog koji pticu Peng može podići devedeset tisuća kilometara u nebo.

Ptica Peng je raširila krila i leti. Krila su joj ogromna poput oblačina na nebu. Leti prema Južnom moru – rajskom oceanu svjetla.

Daleko dolje u dubini, cvrčak i ptičica smiju se letu divovske ptice Peng. Ptičica reče: "Ja letim kad poželim, a kad mi je dosta letenja, sletim na granu. Kad ne mogu letjeti jako visoko, spustim se na tlo. Kakvog smisla ima popeti se devedeset tisuća kilometara u visinu i odletjeti do Južnog mora?"

Tao

Ova priča veličanstven je početak remek-djela kineske književnosti Chuang Tzua. Oslikava početak putovanja jednog mitskog bića koje uzbuđuje maštu.

Kun je simbol duše u početnom, nedirnutom stanju. Kunova ogromna veličina predstavlja ogromne mogućnosti koje svi posjedujemo. Sjeverno more je početna točka. Neprivlačno je, hladno i pusto i u njegovim mutnim dubinama ne nalazimo ništa. Plivamo doslovno u mraku, naslijepo. Ograničeni smo i na neki način osuđeni na to mjesto.

U Sjevernom moru ima i drugih riba, ali puno manjih. To su ribice koje žive svojim običnim životom i ne znaju da iznad njihovih voda postoji i neki drugi veliki svijet. Te ribice nikad nisu vidjele ono što mi vidimo - nebo visoko iznad nas. I ove će ribice jednom porasti i, kad budu veće, počet će ih zanimati čudnovat svijet izvan mora. No zasad ste vi jedina ribica u moru koja se za takvo što zanima.

I onda se jednog dana dogodi velika promjena. Kun je doživio čarobnu transformaciju. Duša je dostigla kritičnu masu i to je potaknulo lančanu duhovnu reakciju. Riječ je o potpunoj transformaciji, fundamentalnoj, koja ne podrazumijeva samo fizički rast kao do tada. Krljušti su postale pera, peraje su postale krila. Mijenja se priroda duše, a s njom dolaze nova pravila.

18

Povratak nije moguć: riba Kun može se pretvoriti u pticu Peng, ali transformacija u obrnutom smjeru nije moguća. Kad duša sazrije, nema više povratka u djetinjstvo. Ono što ste spoznali ne možete više ne znati i stoga je nemoguć povratak u prijašnje stanje.

Ova fantastična metamorfoza ima cilj: Peng treba biti pripravan za dalek put. Letjet ćete daleko, do Južnog mora, gdje vlada toplina i svjetlo. Putovanje ptice Peng simbol je vaše svete dužnosti u životu. To može biti kretanje prema višim stupnjevima duhovnog razvitka, ili možda nakana da u ljubavi date sve od sebe, ili možda želja da se prisnije povežete s ljudima premošćujući ponore koji razdvajaju ljude. Bez obzira na to za što se osjećate pozvanima u životu, ovo putovanje do rajskog mora zahtijeva da mu posvetite nešto više i veće od sebe. Ta je posvećenost odlika vrsnoće i neiscrpan izvor samoispunjenja.

Jednog dana doći će i taj trenutak. Zapuhat će silni vjetrovi i Peng će se podići uvis. To se vaša duša uzdiže iznad svijeta koji ju je ograničavao i sputavao. Ptica Peng diže se visoko u nebo iznad mora, koje joj više nije potrebno. Obuzima vas osjećaj slobode, osjećate veliku energiju. Raskinuli ste spone i izašli iz svoja četiri zida.

Vjetrovi koji omogućuju uzlet globalni su megatrendovi koji na razne načine, očite i manje očite, utječu na naše živote. Živimo u takvom spletu veza u kojem danas suvremenim vrstama komunikacije i transporta postaje sve lakše spojiti Istok i Zapad. Njihov spoj stvara fantastično moćnu sinergiju. Vjetar puše sve brže zahvaćajući čitav svijet. Primiče se trenutak početka putovanja.

Let ptice Peng veličanstven je prizor, ona leti fantastičnom brzinom i na fantastičnoj visini. Toliko je visoko da kad pogleda dolje, svijet je samo daleka plavičasta izmaglica.

Kad uzletite i započnete svoje osobno putovanje, jedna od stvari koje će se nepovratno izmijeniti jest vaša perspektiva. Vaša sveta životna dužnost širi vaše poglede. Vidite više i misli vam sežu dalje nego prije. To je nužno jer širi planovi zahtjevaju i širi pogled, a široka krila vaše nakane podigla su vas daleko iznad običnog. Iz te točke gledišta, svakodnevna sitna natezanja i uzrujavanja jednostavno vam više ne djeluju onako važno kao prije.

Cvrčak i ptičica su bića koja jednostavno ne mogu pojmiti vaše ciljeve i motive. Na svojem ćete putovanju sresti puno takvih. Preduboko su zaglibili u materijalnom svijetu. Bave se nevažnim i neposrednim sitnicama i sav njihov trud sastoji se u tome da izdrže nekako do kraja dana, odu kući i i izvale se u fotelji.

Cvrčak i ptičica imaju ograničenu perspektivu. Oni se slabo bave razmišljanjem o duhovnim stvarima, a ako se pred njima slučajno potakne razgovor o takvom nečem, zadovoljit će se nekim otrcanim primjedbama. Više od toga oni, doslovno, ne mogu. Tražite li od njih da krenu više, mogu se samo strmoglaviti natrag na zemlju. Tek kad im se percepcija promijeni i kad počnu vidjeti ono što vi vidite, tek tada će shvatiti što vi radite. Do tog trenutka možete očekivati samo zbunjenost, a možda i podsmijeh. Na kojoj ste točki svojeg velikog putovanja? Neki među vama možda su se već uzdigli uvis i lete prema Južnom moru. Neki možda čekaju povoljan trenutak za uzlet. Ostali,

19

a riječ je vjerojatno o većini, i dalje plivaju Sjevernim morem mašući slijepo rukama, ne pokušavajući nikad vidjeti što sve mogu.

Bliži se trenutak polaska, veliki Kune. Jesi li spreman za metamorfozu?

20

(6) Rajska glazba : Slušati univerzalnu simfoniju taa Autor:Derek Lin

Nanguo Ziqi je sjedio na stolici oslonjen o stol. Zabacio je glavu unazad, duboko udahnuo i ušao u transcendentno stanje. Njegov ga učenik Ziyou upita: "Umireno tijelo može biti poput suha drva; može li umiren um biti poput izgorena pepela? Učitelju, danas se doimate drukčije? Zbog čega?"

Ziqi odgovori: "Dobro pitanje! Danas sam odbacio svoj egocentrični kut gledanja. Znaš li što to znači? Čuo si ljudsku glazbu, ali nisi čuo zemaljsku glazbu. A ako si čuo i zemaljsku glazbu, nisi čuo rajsku glazbu!"

Ziyou reče: "Učitelju, recite mi kakva je to glazba."

Ziqi reče: "Kada velika zemlja diše, to nazivamo vjetrom. Kada vjetar puše, svi otvori zemaljski stvaraju veliku buku. Nisi li i ti čuo zavijanje? Pogledaj stabla na planini, visoke stare krošnje s mnogo otvora, poput nozdrva, usta, uha, poput čašice, poput pera, poput mlinskog kamena, poput duboka bunara, poput plitka jezerca. To je huk vode koja preskače, strelice koja je odapeta, prekoravanja, disanja, vikanja, vrištanja, smijanja, uzdisanja. Sam vjetar odsvirao je jednu notu, slijedi je svojom notom netko drugi, pa treći i nastaje harmonija. Povjetarac nježno šapće, vihor glasno urliče. Kad moćni vjetar stane, svi otvori zemaljski ušute i posve su tihi. Nisi li vidio kako se grančice i lišće i dalje njišu i kad vjetar utihne?"

Ziyou reče: "Zemaljska glazba nastaje u svim tim brojnim otvorima u prirodi; ljudska glazba nastaje u tijelu frulice i drugih glazbenih instrumenata. A rajska glazba?"

Ziqi odgovori: "Te tisuće i tisuće raznih zvukova nastaju zbog različita oblika otvora kroz koje puše vjetar. Što ih je načinilo tako različitima? Što misliš, što je aktivirajuća sila koja stoji iza svega toga?"

Priča tako završava jer je učitelj Ziqi namjerno izbjegao opisati rajsku glazbu da bi to njegov učenik sam pokušao.

Govoreći o zemaljskoj glazbi, učitelj Ziqi nam kaže da je glazbeni instrument koji je stvara sama divljina, odnosno priroda. Kad u divljini zapuše vjetar, to je kao kad čovjek zasvira frulu. Povezuje ih osnovna ideja da glazba nastaje kad određena vrsta sile prođe kroz mnoštvo njezinih otvora. To se događa kad dah svirača prolazi kroz rupice na frulici jednako kao i kad vjetar zapuše kroz prirodne udubine i pukotine.

Podignemo li ovu metaforu na višu razinu, uviđamo da je i cijeli univerzum glazbeni instrument. I da postoji jedna sveprisutna sila koja prolazi kroz sve što postoji, svako živo biće, pa tako i kroz sva ljudska bića.

21

Za razliku od daha ili vjetra, ova sila ne pokreće zrak. To je kozmički vjetar koji predstavlja živu, dinamičku snagu stvaranja i evolucije. To je sila koja je iza svega i sve pokreće, i kako ta sila prolazi kroz nas i kroz sve što nas okružuje, stvara prelijepu glazbu, virtuoznu simfoniju veličanstvenih razmjera.

Ta rajska glazba nije zvuk na kakav smo navikli. U njoj postoji ritam, melodija, harmonija i sve drugo tipično za glazbu, ali ovo nije glazba koja se sluša. Ona nalazi izraz u ljepoti prirode, u rođenju i smrti zvijezda i zvjezdanih galaksija, u jednostavnosti i dostojanstvenosti ljudskih ideala. I vi i ja smo članovi univerzalnog orkestra koji stvara ovu rajsku glazbu. Mi smo i glazbenici koji je izvode i njihovi instrumenti. Kad kroz nas struji esencija taa, izviru nečujni tonovi i stapaju se u transcendentalnu pjesmu. Ta je pjesma najčišći izraz duše.

22

Dio drugi – NA POSLU

Autor : Derek Lin

Jedna je od najčešćih zabluda da mudraci poznavatelji taa žive kao pustinjaci. Nekoma se možda upravo zato i sviđa jer vjeruju da je tao bijeg od civilizacije. Možda bi se takvi i iznenadili da vide kako istinski mudraci poznaju sve aspekte života – i gradove i sela i uredski svijet i svijet šume.

Mnogi ljudi rad smatraju nužnim zlom - treba raditi da bi se preživjelo - ali oni koji istinski njeguju tao razmišljaju o radu kao o pravoj prilici koju treba njegovati. Tokom jednog običnog radnog dana čovjek može naučiti bezbroj lekcija. Oči koje su naučile opažati tao svugdje vide tao - za konferencijskim stolom, oko automata za vodu, u razgovorima s kolegama i tako dalje.

Tao učenja izvrsno se može primjeniti na svijet rada. Tao je savršen alat koji će nam pomoći u situacijama :

• kad se nađemo pred preprekom i kad smo doživjeli promašaj

• pred nepredvidljivim obratima na tržištu

• na udaru kritike šefa, kolege ili klijenta

Njegovanjem taa stječemo vještine koje će nam pomoći da postignemo uspjeh. Među njima su :

• kontroliranje gnjeva i preusmjeravanje u nešto konstruktivnije

• odlučno napredovanje prema cilju korak po korak

• nezamjeranje onima koji su nam nanijeli štetu, hotimice ili nehotice

• objektivnost, nepristranost i sposobnost da stvari sagledamo i sa drugog kuta

• fleksibilnost za neprekidne promjene

• sposobnost da slušamo druge s chijem - duhovnom energijom - kako bismo postigli višu razinu razumijevanja

23

(7) Magarac : Što učiniti kad nam se dogodi nešto loše ?

Autor:Derek Lin

Jednom davno, u drevnoj Kini, u jedno selo stigla je obavijest da je upravitelj pokrajine selu zapovjedio da sagrade hram u počast caru. Stignu li ga sagraditi do roka koji im je odredio, upravitelj će ih lijepo nagraditi.

Na mjestu odabranom za gradnju hrama bijaše bunar. Prije nego sto započnu graditi hram, trebalo je bunar zatrpati. Dovedoše magarca koji će prenijeti košare pijeska i blata pomoću kojih to mišljahu obaviti.

No nesretnim slučajem magarac je stao preblizu otvorenom bunaru, okliznuo se i pao u njega. Seljani ga bezuspješno pokušavahu izvući iz vode. Nakon mnogo uzaludnih pokušaja, shvatiše da će izgubiti previše vremena ako ga nastave spašavati.

S obzirom na rok koji im bijaše zadan, seljani odlučiše žrtvovati magarca. Nastaviše bacati lopatama pijesak i blato u bunar, uvjereni da ne mogu ništa drugo nego zakopati živo magare.

Kad je magarac uvidio što oni rade, počne tužno zapomagati. Seljani su ga čuli, ali se nisu obazirali. Vrijednost ovog magarca bila je ništavna prema vrijednosti nagrade koja ih je čekala te oni nastaviše zatrpavati bunar.

Nakon nekog vremena magarac utihnu. Seljani se začudili što je sada bilo. Je li magare već uginulo? Ili je odustalo? Što se dolje zbiva?

Radoznali zaviriše u bunar. Na dnu bunara čekao ih je iznenađujući prizor: magarac je bio živ i zdrav. Kako su oni na njega bacali blato i pijesak, tako ih je on stresao sa sebe i zatim dobro izgazio papcima dok se tlo oko njega nije sleglo i otvrdnulo, a on svaki put stao još malo više.

Na kraju je stajao dovoljno blizu vrhu bunara. Odrazivši se snažno, magarac iskoči iz bunara. Seljani u čudu gledahu kako odlazi kaskajući visoko podignute glave.

Tao

Nismo li i mi ponekad nalik ovom magarcu? Svima nam se događa da se nekad osjećamo stiješnjenima u kut, u zamci iz koje ne možemo izaći, dok nam po glavi padaju pijesak i blato.

Kad nas u životu zadesi nesreća, često nam je prva, impulzivna reakcija da se žalimo na svoju zlu sudbinu. Pitamo se zašto se to uvijek nama događa i čime smo to zaslužili.

Kao ni magarac svojim tužnim zapomaganjem, tako ni mi svojim žalopojkama nećemo postići ništa. Pijesak i blato nisu prestali padati po nama. Samosažaljenje ili srdžba to ne mogu promijeniti.

24

U našoj je priči magarac uvidio da mu zapomaganje neće pomoći. U stvarnom životu mnogi među nama nisu tako pametni. Iako znamo da od toga nema koristi, ipak jadikujemo, žalimo se i puni smo gorčine.

To se može ponavljati poput začaranog kruga, jer uzrujavanje i žalopojke vode u još veće uzrujavanje i žalopojke. Jednom kad smo se našli u tom kolu, nema mu kraja ni konca jer se više ne snalazimo. Začarani krug negativnosti ne daje nam daha da stanemo i smislimo nešto pametno.

Jedan od načina na koji ga možemo prekinuti jest shvatiti da svoju sudbinu jednim dijelom oblikujemo sami - i dobru i lošu. Sjetite se kako je u našoj priči pijesak i blato do bunara donio upravo magarac. Bez obzira na to je li on pritom znao što čini, ironična je činjenica da je upravo on na svojim leđima donio problem zbog kojeg je poslije tako požalio.

Imam jednog prijatelja koji non-stop priča o tome kako mu je život postao hrpa jada. Radio je u velikoj moćnoj tvrtki i bio je pod stalnim pritiskom. Bio je okružen brojnim suradnicima, ali nije se sa svima dobro slagao. "Stiješnjen sam u kut", znao je reći, "i znam da iz ovoga moram izaći, ali ne znam kako."

Potpuno je zanemario činjenicu da je prije puno godina on bio taj koji se javio na natječaj za to radno mjesto. U to doba cilj mu je bio zaposliti se upravo u nekoj takvoj velikoj, moćnoj tvrtki, pa se grčevito borio da bi baš on dobio posao nastojeći se nametnuti ispred ostalih kandidata i u toj je borbi zaista i pobijedio. Dakle, barem je jednim dijelom sam odgovoran za ono što mu se poslije dogodilo.

Stoga se nemojmo pitati: "Čime sam ja to zaslužio?" nego se zapitajmo: "Sto sam ja učinio da se to dogodi?"

Kad se trgnemo i prestanemo žaliti sami sebe, moramo shvatiti da sve što postoji ima neku vrijednost - pa tako i sve ono što smatramo "lošim". Što god da nam se dogodi u životu, uvijek iz toga nešto možemo naučiti. I uvijek postoji način da negativno iskustvo pretvorimo u pozitivno.

Zatim se moramo pozabaviti nesrećom koja nas je snašla. Moramo je stresti sa sebe kao što je magarac stresao pijesak i blato. To ne znači odmahnuti rukom i zaboraviti. Što god se događalo, treba razumjeti što je posrijedi i prihvatiti, samo to nemojmo shvaćati kao napad na nas. Seljani su nastavili ubacivati lopatama pijesak i blato jer su za to imali svoje razloge, a ne zato što su mrzili magarca. Isto tako, kad nam se dogodi nešto loše, to nam se ne događa zato što se cijeli svijet urotio protiv nas. To nije napad na nas.

Nakon toga negativan događaj, što god on bio, treba okrenuti u svoju korist. Magarac je pijesak i blato iskoristio kao građevni materijal. Tako i mi možemo neki negativan događaj iskoristiti kao sirovinu za gradnju ili kultivaciju duhovnog. Evo nekoliko primjera:

• Netko vam je uputio oštru kritiku? Koliko god vas je zaboljela, moguće je da u kritičnoj primjedbi koja vam je upućena postoji i zrnce istine. Ako je tako, kritika vas zapravo upozorava na to što možete poboljšati. Ako nije istinita, bezrazložan napad

25

iskoristite kao priliku da vježbate odmaknuti se od stavova i sudova koji nisu konstruktivni.

• Netko vam je stao na put? Evo vam prilike da pokušate biti čvršći i odlučniji, a i fleksibilniji dok razmišljate o tome kako zaobići prepreku.

• Netko vas je ostavio na cjedilu ili nije ispunio obećanje? Iskoristite to kao priliku da naučite biti nezavisniji i samopouzdaniji. Ipak se na kraju možemo osloniti samo na sebe.

• Netko o vama širi gadne i neistinite glasine? Ne zaboravite da možete živjeti i na takav način da ovakvim glasinama nitko ne bi povjerovao. Osim toga, možda je ovo baš dobra prilika da vidite kakvi vas ljudi okružuju i tko su medu njima vaši pravi prijatelji.

Gledamo li takve situacije iz ove perspektive, vidimo da ne postoji ništa što nam na neki način ne bi moglo biti korisno. Mogli bismo čak reći da je sve što se događa "dobro" jer nam sve donosi neko dobro. Bez obzira na to koliko pijeska i blata pada po nama, stresimo ga, stanimo nogom na njega i popnimo se još malo više.

Sto više tako radimo, to nam bolje ide. Svaka negativnost samo je još jedan kamen na koji možemo stati. Svaka neugodnost pomaže nam da se popnemo više, sve dok ne dosegnemo visinu na kojoj su taoistički mudraci koji se prema svakoj pojavi odnose s jednakom sabranošću i mirnoćom. Počeli smo pronicati u njihovu tajnu!

I kao što je na kraju magarac iskočio iz bunara, tako ćemo i mi odbaciti blato i pijesak. Negativnosti i neugode nemaju nad nama nikakvu moć, blato kao da uopće ne postoji. Kad smo se vinuli, tamnica u kojoj smo bili zatvoreni ostala je duboko ispod nas.

Nismo više zatvoreni u bunaru!

26

(8) Nesreća i velika sreća : Mirno prihvaćanje životnih uspona i padova

Autor:Derek Lin

Daleko na sjeveru drevne Kine, uz samu granicu, živio je čovjek koji je uzgajao naročito vrsne konje. Mnogi su znali za njega, a zvali su ga Sai Ong — njegovo ime znači "stari graničar .

Jednog dana, iz neznanih razloga, jedan je njegov konj pobjegao i prešao na teritorij plemena Hu s druge strane Velikog zida. Pleme Hu i Kinezi bijahu u neprijateljskim odnosima te su svi zaključili daje zauvijek ostao bez konja.

Narodu koji živi uz granicu konji su dragocjeni te su njegov nestanak smatrali velikim financijskim gubitkom. Mnogi su svratili do Sai Onga da mu izraze sućut i čudili se kako je Sai Ongov stari otac posve miran kao da ga se sve to nimalo ne tiče.

Iznenadiše se kad starac reče: "A tko kaže da ovo nije velika sreća?"

Puno mjeseci poslije, konj se pojavi u svojoj štali, a sa sobom je doveo još jednog konja, krasnog predstavnika pasmine koja se uzgajala u plemenu Hu. Tako je Sai Ong odjednom udvostručio svoje bogatstvo. Mnogi su svratili do njihove kuće da se dive novom konju i čestitaju mu, no ni ovaj put njegov stari otac nije pokazivao veliko oduševljenje. Starac je rekao samo jednu rečenicu: "Tko kaže da ovo ne može biti nesreća?"

Sai Ongov sin je volio jahati i s užitkom je uzjahao novog konja. No na jahanju mu se dogodila nezgoda, pao je s konja i slomio nogu. I opet seljani dolazili u posjet tješiti obitelj i opet se čudili kako je djed posve miran. Kao i prošli put, rekao je samo jednu rečenicu: "Tko kaže da ovo ne može biti velika sreća?"

Godinu dana poslije, pleme Hu okupi sav svoj narod, prijeđe granicu i ude u Kinu. Svi mladi muškarci sposobni za borbu pozvani su u vojsku i dobili su oružje da brane svoju zemlju. Nizala se bitka za bitkom, bilo je puno mrtvih i ranjenih. Devet od deset stanovnika pograničnog područja poginulo je u tom ratu.

Sai Ongov sin nije mogao u rat zbog slomljene noge. Tako je ostao pošteđen grozne sudbine i obitelj je preživjela rat ostavši na okupu.

Stoga, sreća može postati nesreća, a nesreća može postati velika sreća. Izmjenjuju se neprekidno; sudbina je ponor bez dna.

27

Tao

Vjerno smo prepričali ovu staru kinesku priču iz drevne zbirke Huainanzi. Priča je klasik i utkana je u kinesku kulturu. U Kini je tako općepoznata da je iz nje izvedena čak i jedna uzrečica: "Sai Ong je ostao bez konja. Tko zna, možda je to velika sreća?"

I uzrečica je naročito prikladna kad se nađete u tako nezgodnoj situaciji da vam se čini da se sve urotilo protiv vas. Kad se osjećate jadno, obeshrabreno i beznadno, ova uzrečica podsjeća na činjenicu da nije sve onako kako se na prvi pogled čini.

Mudraci nas uče da se sve događa s razlogom. Povremeni porazi i razočaranja kriju u sebi i zlatno zrnce pouke koju iz njih valja izvući. Baš kao što najprije morate čučnuti da biste skočili više, tako će vam i trenutačno poniženje zapravo dati energiju potrebnu da biste preskočili prepreku pred kojom ste se našli. I tko onda može reći da se u negativnom iskustvu ne krije pozitivno iskustvo?

Za tao je najhitnija ravnoteža, pa treba pogledati i drugu stranu ove pouke, jer je jednako vrijedna i važna. Uči nas da ne treba gubiti hrabrost i prepustiti se nemoći. I lice i naličje novčića jednako vrijede. To znači da se, kad u životu naiđemo na nešto što nam se čini srećom, ne bismo smjeli gubiti od sreće i uzbuđenja da ne bismo zaboravili činjenicu da se u svakoj sreći krije i zrno nesreće. Poslije oblaka dolazi sunce, kaže se, a isto se tako može reći da poslije sunca dolaze oblaci. Ili, kako to kaže poglavlje 58 Tao Te Chinga:

Na nesreću se sreća oslanja a u sreći se nesreća skriva.

Jin sadrži jang, jang sadrži jin.

U svakom neuspjehu krije se zametak budućeg neuspjeha, u svakoj pobjedi skriven je uzrok budućeg poraza. Zato Sai Ongov otac ne osjeća strah kad čuje loše vijesti, kao što ne osjeća pretjeranu radost kad čuje ono za što su svi uvjereni da je sretna vijest.

28

(9) Vukovi : Kako se najbolje postaviti prema negativnim osobinama ?

Autor:Derek Lin

Učitelju, morate mi pomoći", reče posjetitelj. "Ne znam više što da radim."

"A u čemu je problem?" upita mudrac.

"Problem je u tome što jedva obuzdavam svoj bijes", reče posjetitelj. "Kad su ljudi jednostavno takvi. Kritiziraju druge ljude, a pritom uopće nisu svjesni vlastitih mana. Ja ne želim nikoga kritizirati, ne želim biti isti kao oni, ali mi to jako smeta."

"Shvaćam", reče mudrac. "Samo da te nešto pitam: nisi li ti onaj mještanin koji je prošle godine jedva umakao smrti?"

"Jesam", potvrdi posjetitelj. "Bio je to strašan događaj. Zašao sam predaleko u šumu i naišao na čopor gladnih vukova."

"I što si učinio?"

"Popeo sam se na stablo čas prije nego što su me vukovi opkolili. Bili su ogromni, začas bi me rastrgli na komade."

"I ostao si čučati u krošnji?"

"Jesam. Znao sam da neću dugo moći bez vode i hrane, pa sam odlučio pričekati trenutak kad neće obraćati pažnju na mene. Kad se ukazala prilika, skočio sam, potrčao što sam brže mogao do sljedećeg stabla i popeo se na granu čas prije nego što su me opkolili, i tako od stabla do stabla."

"Bio si u velikoj muci."

"Jesam. Sve skupa je trajalo dva dana. Bio sam siguran da neću ostati živ. No, imao sam sreću, kad sam prišao bliže selu, naišla je grupa lovaca. Vukovi su se razbježali i ja sam spasio glavu."

"Samo me jedna stvar zanima", reče mudrac. "Jesu li te vukovi u bilo kojem trenutku uvrijedili?"

"Molim? Kako uvrijedili?!"

"Uvrijedili. Je li ti se ponašanje vukova činilo uvredljivim?

"Naravno da nije, učitelju. Takvo što ne bih nikad pomislio."

"Zašto ne? Pa samo su gledali kako da te ugrizu, zar ne? Htjeli su te ubiti, zar ne?"

29

"Da, ali to su vukovi! Vukovi su jednostavno takvi. I bilo bi glupo da se zbog toga vrijeđam."

Tao

Mnogi kritiziraju druge ljude ne misleći pritom na činjenicu da ni sami nisu bez mana. Moglo bi se reći da smo ponekad svi skloni takvu ponašanju. Na neki način, recimo to tako, u svima nama živi gladni vuk iz priče.

Ako se nađemo duboko u šumi i naiđemo na vukove koji su nas opkolili i spremaju se na napad, bilo bi glupo stajati i čekati ih. Treba spasiti glavu i pobjeći što je prije moguće. Isto tako, ako nas netko kritizira i govori ružne stvari o nama, nemojmo samo stajati i gledati. Treba spasiti glavu i stoga se udaljimo od njih što je prije moguće, a ako se ne možemo maknuti, branimo se na neki drugi način. Najvažnije je pritom znati da se možemo mirno odmaknuti a da se pritom ne osjećamo napadnutima i da nas to ne vrijeđa, jer zašto bismo se vrijeđali kad su ti ljudi jednostavno takvi. U prirodi im je da sude i kritiziraju druge ljude i bilo bi zaista preglupo da se zbog toga vrijeđamo. I besmisleno da se ljutimo.

Kad se sljedeći put pojave ti gladni vukovi u ljudskoj koži, ne zaboravite: ljudi su jednostavno takvi - baš kao što je rekao posjetitelj u našoj priči.

30

(10) Meko je moćnije od tvrdog : Usmjeravanje energije u stvaranju unutarnje snage

Autor:Derek Lin

Jednog dana, mudraca posjeti mladić koji se odmah stane gorko žaliti na svoj posao u lokalnoj trgovini.

"Gazda uopće ne cijeni moje znanje", ispriča mudracu. "Ne dopušta mi autoritet koji zaslužujem i ne obazire se na odlične ideje koje mu predlažem. Dojadio mije taj njegov bezobrazluk. Otići ću k njemu u ured, reći ću mu u lice sve što mislim i dati otkazi"

Mudrac ga upita: "Koliko znaš o poslovanju te trgovine? Znaš li kako bilježe prihode i rashode, kako rade inventuru?"

"Ne znam, zašto pitate?"

"Ako sada daš otkaz, oni to uopće neće smatrati velikim gubitkom zato što nemaš vrijedno znanje. Ako ti je do osvete, bio bi ti bolji plan da najprije naučiš što više možeš o poslovanju i onda im daš otkaz. Iskoristi ih kao priliku da se usput besplatno školuješ. Kad nakon toga odeš, svima će biti strašno zao što odlaziš, a ti ćeš otići bogatiji za sve njihove poslovne tajne."

"Izvrsna ideja", reče mladić. "Bit će im žao kad vide prema kome su se ponašali s takvim prezirom. Pokazat ću ja njima!"

Plan je mladić zaista i proveo u djelo. Svaki slobodan trenutak tijekom dana diskretno je koristio da što više nauči o poslovanju. Rijetko je odlazio na pauzu i ostajao je posljednji na poslu, koristeći sve to vrijeme da bi usavršio novostečeno znanje.

Godinu dana poslije, sretoše se mudrac i mladić na tržnici i mudrac ga pozdravi: "Kako napreduje tvoj osvetnički plan? Jesi li naučio dovoljno da im daš otkaz?"

"Jesam, naučio sam, ali... u međuvremenu se moj šef potpuno promijenio, postao je drugi čovjek! Cijeni moj rad i često me hvali. U ovih nekoliko mjeseci mi je povjerio i više važnih zadaća, a dobio sam i povišicu! Sve se promijenilo... Zaista nema razloga da im dam otkaz!"

Tao

Dogodilo se točno kako je mudrac predvidio. Mudar čovjek je znao da razlog zbog kojeg mladić ne uživa poštovanje kolega i svojeg šefa možda nije to što su oni grozni i bezobrazni, nego to što mladić još ne zna raditi i ne posvećuje se dovoljno poslu. Mladić tih svojih nedostataka nije bio svjestan. Vjerovao je da zaslužuje više nego što dobiva.

31

U poglavlju 24 Tao Te Chinga takva se uvjerenja opisuju riječima:

Tko se opravdava, ne stječe slavu. Tko se hvalisa svojim sposobnostima, ne pripisuju mu se zasluge.

Jasna je Lao Tzuova poruka: oni koji se opravdavaju, oni koji uvijek smatraju da imaju pravo, ne stječu poštovanje ni divljenje drugih; oni koji sami sebe neprekidno hvale, ničime ne zaslužuju pohvale. I to su razlozi zbog kojih mladić nije bio uvažavan kao što je vjerovao da bi trebao biti.

Koliko se možemo prepoznati u ovom opisu i vi i ja? Možda smo uvjereni da smo mi ipak pametniji od ovog mladića, ali ankete koje se provode dosljedno pokazuju da većina ljudi osjeća prezir prema svojim šefovima. Ljudi se često vole požaliti na šefa ili upravu poduzeća, a puno ih je koji svako malo pomišljaju na otkaz.

Naša je kultura kultura konflikta i skloni smo tome da na silu odgovaramo silom. Ako netko vikne na nas, vikat ćemo i mi još jače. Ako osjetimo da nas netko ne poštuje, automatski ćemo uzvratiti istom mjerom - kao i mladić iz naše priče. Ima ih među nama onih koji kao svoj životni stav ističu da daju samo onoliko koliko dobiju.

Uobičajen je odnos prema životnom problemu sukob i konfrontacija. To je "tvrdi" put kroz život, usredotočen na vanjske manifestacije moći, i njime nije lako ići. Metoda za kojom ljudi posežu jest veličanje sebe na račun drugih.

Pristup koji donosi tao ne nudi konfrontaciju i sukob. On se zasniva na kanaliziranju i preusmjeravanju. To je "meki" put kroz život, usredotočen na unutarnju snagu. Cilj je postati bolji da bi svima bilo bolje.

Govoreći o tome da namjerava dati otkaz, mladić je prije svega tražio najbrži način da da oduška svojem bijesu. Vjerovao je da će ih nadjačati ako na ono što je doživio kao uvredu odgovori još većom uvredom i da će svoju pravu vrijednost dokazati ako ponizi druge.

A bi li zaista tako ispalo? Nakon bijesnih ispada i otkaza, mladić bi ostao bez posla. Financijski bi izgubio, a ništa pametno ne bi dobio. Pobjeda koju je priželjkivao brzo bi mu postala prazna i besmislena. Uobičajen pristup problemima imao bi i uobičajen ishod: živio bi u neslozi i poteškoćama.

Mudri je čovjek to shvatio i zato ga je blago potaknuo da krene obrnutim smjerom. Većina ljudi ulaže prilično mnogo energije u napadanje i nanošenje zla drugim ljudima. Mudrac je tu energiju kanalizirao i preusmjerio na konstruktivni put - put koji mladića može dovesti do stvarne, smislene i trajne pobjede.

Možda se netko ovdje upitao: "Ali što ako je šef zaista grozan čovjek koji nikad nije zadovoljan koliko god se mladić trudio? Ne bi li onda mladić uzalud ulagao toliko truda u učenje?"

Ne, nikako. Loših šefova i direktora sigurno ima, ali mudrac i dalje ima pravo. Ako mladić svojim trudom i zalaganjem stekne stvarno znanje i istakne se na poslu, njegove će zasluge sigurno biti priznate - ne cijeni li ih njegov šef, cijenit će ih

32

konkurenti. Ovako ili onako, postići će ono što je želio: pravu, smislenu i trajnu pobjedu.

Ova pouka nije ništa novo. Lao Tzu je često pisao o tome kako je meko moćnije od tvrdoga. Isus nas je učio da treba okrenuti i drugi obraz. U svakodnevnom životu imamo čak i uzrečice koje kažu da je uspjeh (a ne uzvraćanje udarca) najbolja osveta. U raznim mudrim izrekama zrcali se pristup na koji poziva tao. I premda su nam svima poznate, ipak ih većina teško primjenjuje u svakodnevnom životu. Upravo to ističe se u 78. poglavlju Tao Te Chinga:

To da nejako može svladati snažno, a meko ono stoje tvrdo, to znaju svi, ali nitko se toga ne pridržava.

Tko zna zašto je tako, možda zato što tao potiče na okretanje sebi i zanemaruje vanjske manifestacije (neprijateljstvo, svađu, sukob). Ljudi možda pogrešno vjeruju da to ostavlja dojam slabosti i kukavištva, dok je prava istina da pristup koji nudi tao zahtijeva hrabrost i veliku snagu volje. Kad nas nešto povrijedi, instinktivno reagiramo mržnjom i željom za osvetom. Oko za oko, zub za zub. Vratiti istom mjerom, na udarac uzvratiti udarcem. U nama sigurno postoji nešto što nas tjera da se suprotstavimo. Malo je ljudi koji imaju dovoljno duhovne snage i razumijevanja da to prevladaju. Nije lako naučiti ovu životnu lekciju, ali Tao Te Cbing nas barem upozorava na tu teškoću, pa joj možemo posvetiti posebnu pozornost. Na to nas potiče i usporedba tao pristupa s vodom. Voda je naizgled meka i nejaka, a ipak dovoljno snažna da se obruši na kamen, razori ga, raznese. Upamtimo ovu analogiju i bit će nam lakše primijeniti isto načelo u svakodnevnim situacijama. Kad jednom naučimo ovu lekciju, rezultati će biti dramatično drukčiji. Mladić je rekao da je njegov šef postao drugi čovjek i odmah je sve bilo bolje. Zapravo se promijenio on i to je bilo dovoljno da sve bude bolje. Isto to možemo učiniti i mi. Ako čvrsto odlučite usvojiti ovu lekciju, postati voda i pustiti da meko svlada tvrdo... vaš svijet, vaš život i vaša sudbina stubokom će se promijeniti. Kad poboljšate svoj karakter i unaprijedite svoju duhovnu spoznaju usvojivši taoistički pristup... vaša sudbina ne može više biti ista!

33

(11) Treći kat : Ostvarivanje pravih i trajnih rezultatata

Autor:Derek Lin

Jednog dana, jedan imućan čovjek pošao je posjetiti susjedno selo. U tom selu ugleda vrlo impresivnu kuću koja je iznad zemlje imala čak tri kata. Zadivljen, čestita vlasniku kuće na njegovu uspjehu. Vlasnik mu zahvali i pozva ga da uđe da bi mu pokazao kuću. Zajedno se popeše na drugi kat kuće odakle se pružao predivan pogled na cijelu okolicu.

Vrativši se u svoje selo, imućni čovjek odluči da će i on imati takvu kuću. Pozva zidara koji će je zidati i objasni mu svoje zamisli. Zidar reče: "Obratili ste se pravom čovjeku jer ja sam zidao onu kuću!"

Imućnom čovjeku bi vrlo drago što to čuje: "Odlično! Onda točno znaš što želim. Molim te daje počneš graditi što prije."

Zidar okupi radnike i započe gradnju. Imućni čovjek još nikad nije vidio kako se gradi kuća, pa je došao na gradilište da pogleda. Ostao je posve zbunjen onime stoje vidio te upita zidara: "Sto to rade tvoji radnici?"

"Grade temelje." "Zašto?"

Zidar pomisli da mu se imućni čovjek ruga, ali ipak prihvati razgovor, ta riječ je o čovjeku koji sve to plaća. "Zato što ćemo na temeljima sagraditi prizemlje, eto zašto."

"Ali što će vam prizemlje?"

Zidar je sad bio siguran da se imućni čovjek šali s njim te prihvati šalu i nastavi:

"Zato što ćemo iznad prizemlja sagraditi prvi kat, a na njemu drugi kat."

"Ali čemu uopće služe prvi i drugi kat?"

Sad se zidar zbunio shvativši da se imućni čovjek uopće ne šali, već ozbiljno pita. Ne znajući što bi mu rekao, odgovori: "Gospodine, na prvom katu i drugom katu sagradit ćemo treći kat"

"Ne! Stanite!", povika imućni čovjek. "Pogriješili ste i dobro je što sam svratio da to raščistimo. Ja želim samo treći kat. Nemojte zidati ni temelje, ni prizemlje, ni prvi ni drugi kat. Nemojmo bacati vrijeme i novac!"

34

Tao

Smiješna priča, zar ne? Svi znamo da se gradi od dna prema vrhu, zar ne? Kako uopće nekom može pasti na pamet da traži samo treći kat, bez donjih katova?

Ali ako to svi razumijemo, kako to da su tako popularne razne piramide i druge izmišljotine koje nude bogatstvo preko noći? Da nije možda razlog to što želimo biti bogati (imati treći kat), ali tako da pritom ne moramo biti marljivi i raditi (sagraditi temelje i prizemlje), štedjeti (sagraditi prvi kat) i pametno ulagati novac (sagraditi drugi kat)?

Kako je moguće da prodaja tableta za mršavljenje postane biznis vrijedan 17 milijardi dolara? Da nije možda razlog to što želimo biti vitkiji (imati treći kat), ali tako da ne moramo pritom manje i pametnije jesti (temelji i prizemlje), više se kretati i vježbati (prvi kat) i održavati taj režim dulje vrijeme (drugi kat)?

Lao Tzu o tome govori u poglavlju 70 Tao Te Chinga:

Moje je riječi lako razumjeti i lako usvojiti, ipak, svijet ih ne može razumjeti niti usvojiti.

Lako je razumjeti da najprije moramo postaviti osnove i stvoriti nužne uvjete da bismo postigli bilo koji zadani cilj. Ali ta jednostavna spoznaja nekako nestane putem kad ideju treba pretočiti u stvarnost. Nešto što smo intelektualno usvojili ne uspijevamo prenijeti u svijet stvarnosti. I dalje očekujemo da ni za što dobijemo nešto, premda znamo da kad nešto zvuči predobro da bi bila istina, obično to i nije istina. Još uvijek gledamo kako da do cilja stignemo prečicom.

I o tome govori Lao Tzu, u poglavlju 53 Tao Te Chinga:

Veliki put je gladak i ravan, pa ipak, ljudi radije krenu stranputicom.

Velikim putem nije teško ići - širok je, ravan, savršen za putnika. Napreduje se korak po korak. Ništa lakše. Može li išta biti jednostavnije?

No, čini se da većini ljudi nije do jednostavnosti. Umjesto da krenu putem kojim će putovati polako ali sigurno, zalijeću se na stranputice očarani velikim šarenim jarko osvijetljenim natpisima pored puta. Natpisi su primamljivi: "Prethodno iskustvo nije potrebno" ili "Mršavite dok spavate" ili Nova, moćna tehnologija! Uspjeh zajamčen!" Svima nam je poznata uzrečica da put od tisuću milja počinje jednim korakom. Puno puta smo je čuli, znamo da govori o vječnoj istini. Ali toj bi uzrečici trebalo nadodati još nešto jednako važno: nakon prvog koraka slijedi drugi, pa još jedan, pa još jedan, i tako sve do kraja puta. Zapravo je za jednu milju potrebno prijeći oko dvije tisuće koraka, što znači da bi za put od tisuću milja trebalo prijeći oko dva milijuna koraka. Ako se nada jednom stići na cilj, putnik mora biti spreman načiniti svaki pojedini korak. Možda nam se taj zaključak čini čudnim. Ako veliko putovanje podijelimo na milijune malih koraka, ne čini li nam se odmah mnogo težim i napornijim? U azijatskim tradicijama sloboda taa uvijek dolazi ruku pod ruku s dugotrajnom, strpljivom disciplinom. To su lice i naličje istog novčića. Bitno je shvatiti da trud i

35

upornost ne moraju biti naporni. Kad postanu redovan dio vašeg života, disciplina dolazi prirodno i ako je primjenjujete prirodno, kao normalan dio života, otkrit ćete da je lagana i da donosi radost. I to je najbolji način njegovanja taa. Praktičan, jednostavan pristup koji naglašava dosljedan rad, a rad je jednostavan - samo treba staviti nogu pred nogu i korak po korak putovati velikim putem. To je naša disciplina. Kinezi bi rekli da je to njegovanje taa s "obje noge čvrsto na zemlji". Stranputice koje neumorno obećavaju da možete stati na treći kat koji lebdi u zraku obične su zablude. Jedino stvarno, čvrsto tlo pod nogama je širok i ravan put koji zovemo tao. Vi i ja smo već napravili prve korake na tom putu. Nastavimo čvrsto koračati velikim putem... korak po korak!

36

(12) Put opraštanja : Kako oprostiti onima koji su nas povrijedili ?

Autor:Derek Lin

Jednog dana, mudrac učeniku dadne praznu vreću i košaricu punu krumpira. "Razmisli o svim ljudima koji su u skorije vrijeme rekli ili učinili nešto protiv tebe, posebno onima kojima ne možeš oprostiti. Svako takvo ime ureži ujedan krumpir i stavi sve takve krumpire u vreću."

Učenik se sjeti mnogih imena i uskoro mu je vreća bila puna krumpira.

"Tjedan dana ćeš nositi vreću sa sobom kamo god pošao", reče mudrac. "Nakon toga ćemo opet razgovarati."

Učeniku se zadaća učinila lakom. Nositi okolo vreću krumpira nije baš jako teško. No, nakon nekog vremena, vreća mu posta pravi teret. Smetala mu je i sve mu je teže bilo podići je na rame, premda je bila jednako teška kao i prije.

Nakon nekoliko dana iz vreće je počelo smrdjeti. Izrezbareni krumpiri počeli su trunuti i vonjati. Ne samo što ih je bilo nezgodno svugdje vući sa sobom nego je to postalo i prilično neugodno.

Tjedan dana je napokon prošlo. Mudrac pozva učenika i upita ga: "Jesi li razmišljao u vezi s ovim?"

"Jesam, učitelju", odgovori učenik. "Kad nismo u stanju oprostiti, nosimo te svoje negativne osjećaje svuda sa sobom, kao što sam ja nosio krumpire. Negativnost je težak teret, a s vremenom postaje sve teži i neugodniji."

"Da, upravo se to događa kad nam se netko zamjeri tako da to ne možemo zaboraviti. I, što misliš, kako možemo olakšati taj teret?"

"Moramo težiti tome da oprostimo."

"Oprostiti čovjeku koji te povrijedio značilo bi ukloniti jedan krumpir iz vreće. Koliko je osoba kojima si ti spreman oprostiti?"

"Dosta sam razmišljao o tome, učitelju", reče učenik. "Premda to od mene zahtijeva priličan napor, odlučio sam oprostiti svima."

"Odlično, znači da možemo izvaditi sve krumpire. Je li se ovog tjedna još netko ogriješio o tebe?"

Učenik je malo razmišljao, a onda priznao da jest bilo takvih, premda ga je uhvatio strah da će se njegova prazna vreća opet napuniti krumpirima.

37

"Učitelju", upita učenik. "Ako nastavim ovako, neće li u mojoj vreći svakog tjedna biti krumpira?"

"Da, dokle god ljudi govore protiv tebe ili rade protiv tebe, dotle će u vreći biti krumpira."

"Ali, učitelju, mi ne možemo kontrolirati postupke drugih ljudi. Kako nam tao u tom slučaju može pomoći?"

"Do taa još nismo ni stigli. Sve o čemu smo dosad razgovarali posve je uobičajen odnos prema oproštaju. Razni filozofi i razne vjere uče nas istome — treba težiti tome da oprostimo jer to je velika vrlina. Ali to nije tao jer tao ne poznaje težnju." "A što bi bio tao, učitelju?"

"Na to pitanje možeš i sam odgovoriti. Ako su krumpiri naši negativni osjećaji, što je vreća?"

"Vreća je... da nema vreće, ne bih imao u čemu držati krumpire. To je, dakle, nešto u nama što nas tjera da se zadržavamo na osjećaju povrijeđenosti... Znam što je to kod mene: previše držim do toga koliko vrijedim."

"I što će se dogoditi ako prestaneš do toga držati?"

"Tada mi se bilo što što bi ljudi mogli reći ili učiniti protiv mene neće činiti tako velikim."

"Ako je tako, ne moraš više urezivati imena u krumpire. To znači da nema više tereta i nema više smrada. Put opraštanja je svjesna odluka, ne samo da ćeš maknuti pokoji krumpir nego ćeš odbaciti cijelu vreću."

Tao

Uobičajen odnos prema oproštaju, kao što ističe mudrac, naglašava da treba težiti oproštaju. O tome govori i ova pjesma zen redovnika Shenxiua:

Tijelo je bodhi stablo, srce poput sjajnog zrcala na stalku Teži tome da uvijek bude čisto i da ne padaju pahulje prašine po njemu.

Riječ je dakle o konstantnom marljivom trudu. To je proces bez kraja, jer na sjajnu površinu zrcala uvijek može pasti malo prašine. I baš kad mislite da je opet savršeno čisto, na zrcalo je palo još jedno zrnce prašine. Učenik je shvatio da njegova vreća krumpira nikad neće biti prazna ako ostane na ovoj razini. Isto tako i mi, ako zadržimo uobičajen odnos prema praštanju, uvijek će postojati netko kome će trebati opraštati.

Ali zašto je zrcalo uopće tamo? Da ga nema, bi li prašina imala kamo pasti? Je li nam uopće potrebno?

38

Zrcalo u ovoj pjesmi može biti simbol egoizma - pretjeranog samoljublja, taštine i umišljenosti. I premda ništa od toga fizički ne postoji, mi se tako prema tome odnosimo. Pogledajmo samo razne izreke koje koristimo u svakodnevnom govoru, kad govorimo o "povrijeđenom egu", "okaljanoj časti", "ranjenom ponosu", kao da je egoizam dio našeg tijela, kao da govorimo o tjelesnim organima ili udovima.

Egoizam je, naprotiv, tvorevina uma. Nastaje iz lažne predodžbe sebe kao posebnog i različitog od ostalih. Taj osjećaj posebnosti i različitosti vodi nas u nepotrebne usporedbe iz kojih izlazimo s lažnom uvjerenošću u vlastitu superiornost. Kad cijela ta iluzija bude napadnuta, ozljede koje trpi naša iluzija doimaju se posve stvarnima. Ali kad shvatimo da je sve to zabluda, iluzija nestaje, a s njom i sve ozljede.

To je temelj tao pristupa oproštaju. Savršen primjer je pjesma kojom učitelj zena Huineng odgovara na Shenxiu-ovu pjesmu:

Bodhi nema stablo, i zrcalo ni na čemu ne stoji Ako ničeg tamo nikad nije bilo, na što će pasti pahulje prašine?

Zrcalo zapravo ne postoji. Pahulje prašine lete, ali nemaju na što pasti i ništa ne treba čistiti. Egoizam smo stvorili sami, pa ga sami, jednostavnom odlukom, možemo i odbaciti. Kad nema egoizma, nema ničeg što bi netko povrijedio, okaljao ili ranio. A kad nema povreda ni ozljeda ega, ponosa i časti, nemamo što opraštati.

Tako mudrac nadilazi uobičajena učenja o oproštaju. Uvidimo li da našem pravom ja nitko ne može nauditi i da prigovori i uvrede mogu povrijediti samo lažnu projekciju ega, nije nam ni potrebno neprekidno težiti oproštaju. Nema puno ljudi koji su uopće svjesni ovog dijela puta, ali kad ga jednom prijeđemo - kad potpuno usvojimo ovu lekciju - oproštaj dolazi sam bez imalo truda. Opraštanje je nepotrebno i suvišno jer ovaj nas put kroz život vodi glatko, lako i elegantno.

39

(13) Štitovi : Vidjeti obje strane

Autor:Derek Lin

Jednog lijepog sunčanog dana, ratnik je izašao u šetnju. Hodajući kroz šumu, ugleda kako putem dolazi još jedan ratnik koji je tog dana izašao u šetnju. Njih se dvojica prijateljski pozdraviše.

U istom trenutku obojica opaziše sjajan odsjaj na mjestu na kojem je nešto u šumi dotakla sunčeva zraka. Ugledaše da na tlu, nedaleko od njih, leže dva štita. Jedan je bio srebrn, a drugi zlatan. Čak i na ovoj udaljenosti odmah su vidjeli da su štitovi neobično fino izrađeni.

"Kakvo otkriće!", uzvikne prvi ratnik. "Uzimam zlatni štit, a ti možeš uzeti srebrni." Uputi se prema mjestu gdje su ležali štitovi.

"Nećemo tako, prijatelju, ja sam ih prvi vidio! Zlatni štit je moj, a tebi mogu prepustiti srebrni." S tim riječima, drugi ratnik brzo krene prema štitovima, a prvi ubrza korak da ga ne bi prestigao.

"Hvala ti što si tako velikodušan, ali nije potrebno. Ja sam prvi rekao koji je moj te stoga imam pravo uzeti zlatni štit. Budi sretan što sam ti prepustio srebrni." Obojica potrčaše.

"To što si ti prvi rekao nije važno jer sam ja činom viši od tebe. Prema tome, postupit ćeš kako ja zapovjedim: zlatni meni, srebrni tebi." Sad je to već bila prava utrka. Obojica su iz sve snage trčala prema štitovima.

"Čin ne znači ništa jer ne služimo istom gospodaru. Ova šuma pripada mojem gospodaru. Uzet ću za njega zlatni štit, a srebrni će biti vrlo prikladan dar tvojem gospodaru." Sada se već jasno vidjelo da obojica trče jednako brzo i da ne mogu prestići jedan drugoga u utrci do štitova.

"Ova šuma ne pripada nikome. Ja sam bolji s mačem i ja kažem da će zlatni štit biti moj. Ako ti je namjera osporiti mi to pravo, morat ćeš to učiniti mačem." Ratnik izvuče mač, a protivnik učini isto.

Sukobiše se svom silinom. Ubrzo su dvojica ratnika otkrila da su jednako vješti mačevaoci. Ni jedan ni drugi nisu stjecali prednost. Tako je mačevanje postalo nadmetanje u izdržljivosti — tko prvi popusti, gubi borbu i zlatni štit.

Na nesreću, i jedan i drugi ratnik bili su jednako izdržljivi. Nakon što su se nadmetali dulje od sat vremena, bijahu jednako iscrpljeni. A ipak su se nastavili boriti sve dok ni jedan ni drugi više nisu mogli stajati na nogama. U istom trenutku pali su na tlo. Teško dišući, jedva su došli do daha, ali i dalje su gledali jedan u drugoga s velikim oprezom.

40

Pogled im padne na povod njihove borbe. Štitove su sada vidjeli iz druge perspektive, s tla, i učini im se da na donjoj strani zlatnog štita vide srebrnu boju, a na srebrnom štitu...

"Čini li se i tebi to što se meni čini?", upitaju jedan drugoga.

" Trebalo bi pogledati."

"Bez podvala." "Slažem se."

U istom trenutku obojica ispružiše mačeve i preokrenuše štitove na drugu stranu. I bilo je kao što su očekivali: oba štita bila su posve identična, sjedne strane zlatni, a s druge srebrni!

Tao

Tau možemo pristupiti samo ako se izvučemo iz čvrstog stiska logike i oslonimo se na puno moćnije oruđe - intuiciju. Kad racionalnošću ne uspijevamo doseći tao, u igru ulazi srce i prigrljuje ga načinom spoznaje koji je puno više od znanja. Tajna je u osjećajima.

Dvojica ratnika iz naše priče zaključili su da je njihova borba bila besmislena. Sve vrijeme dva su štita bila posve identična, tako da su mogli izabrati bilo jedan bilo drugi i obojica bi bili zadovoljni. Sav taj napor, verbalno nadmetanje i fizička borba bili su posve nepotrebni. Nismo li ponekad i mi nalik tim ratnicima? Nadmećemo se s drugima da bismo stekli prednost u odnosu na njih, a zbog čega to radimo? Kad na kraju padnemo iscrpljeni od svih tih borbi, sukoba i nadmetanja, hoćemo li i mi shvatiti da je ono radi čega smo uložili sav taj silan napor nešto posve besmisleno?

Iz ove priče možemo izvući još jednu pouku: do sukoba i neprijateljstava dolazi kad nismo u stanju sagledati obje strane. Nesloga nastaje kad su obje strane u nekom sporu potpuno uvjerene da su samo one u pravu i tvrdoglavo se drže svojeg viđenja stvari odbijajući - ili možda ni ne pokušavajući jer za to nisu sposobne - sagledati stvar i s druge strane.

A što se događa kad, osim svoje, vidimo i drugu stranu? Ako smo sposobni shvatiti kako na istu stvar gleda netko drugi, shvatit ćemo i zašto su naša gledišta u sukobu. Što bolje to shvatimo, to ćemo bolje rješenje naći - vrlo vjerojatno bit će to neko rješenje koje ne podrazumijeva sukob i nasilje! A time pridonosimo miru i skladu.

Stoga oni koji njeguju tao sve nastoje sagledati i iz neke druge perspektive. Svjesni su toga da ono što smo sagledali iz svakog kuta bolje poznajemo i shvaćamo. I da na kraju, poput ratnika iz naše priče, spoznajemo da su bitke i borbe posve suprotan put od taa i što je najbolje - posve nepotreban!

41

(14) Put promjene : Suočiti se s promjenama u životu i usvojiti ih

Autor:Derek Lin

Dok živi, tijelo čovjeka meko je i podatno. Kada umre, postane ukočeno i kruto. Dok je živa, biljka je sočna i savitljiva. Kada uvene, osuši se i usahne. Smrt prati krutost i ukočenost, a život mekoća i podatnost.

Povezujući u poglavlju 76 Tao Te Chinga život s podatnošću, Lao Tzu naglašava prilagodljivost života i fleksibilnost kao osobinu potrebnu za život, uspjeh i dobrobit. Posljedica nefleksibilnosti je smrt, ni manje ni više.

S ovim se lijepo može povezati simbol jina i janga. Na višoj razini, znamo da taj simbol predstavlja beskonačno kretanje kozmosa i da kao slika nije statičan. Linija koja razgraničuje jin i jang krivulja je koja podsjeća na kolanje i kruženje. Taj simbol kao cjelina slika je stvarnosti kao dinamične, aktivne, koja je u neprekidnom kružnom toku i stoga vrlo živa.

Poruka je jasna: svijet je stalna mijena i fleksibilnost je jedini način da pratimo njegove konstantne promjene. Ne želimo li na to pristati, ispadamo iz igre. Svijet će se nastaviti okretati i bez nas.

U suvremenom svijetu do promjena dolazi osobito brzo i u poslovnim djelatnostima mnoge tvrtke moraju se jako potruditi da bi ostale u igri. Ono za što Lao Tzu naglašava da je potrebno pojedincu, jednako je potrebno i kolektivima kao što su poslovne tvrtke: da bi opstale, moraju biti spremne na fleksibilnost, a one koje to nisu, osuđene su na nestanak. U ključnim trenucima, kad tvrtka mora analizirati svoju situaciju, pregrupirati se i odlučiti za drugu taktiku ako želi opstati na tržištu, uvijek se nađe i onih koji se tome opiru. Lako ćete ih prepoznati po tome što govore stvari poput "Ma to se na nas ne odnosi" ili "Zašto popravljati kad ništa nije pokvareno" ili "Uvijek smo tako radili i dobro prošli, zašto da sad nešto mijenjamo".

Pouka je ovog učenja jednostavna. I možda upravo zbog toga što je jednostavna često bude zaboravljena u svakodnevnoj utrci za zaradom. Kad se negdje udobno smjestimo (pa i ako nije najudobnije nego samo podnošljivo), javlja se inercija, jer je u ljudskoj naravi da se čovjek privikne i bude zadovoljan onime što ima. Usporimo se, prestanemo učiti i truditi se te polako gubimo fleksibilnost i dinamičnost.

Je li moguće stagnirati mentalno, emocionalno, financijski ili duhovno i ne biti svjestan toga da tapkamo na mjestu?

Naravno da je moguće. Događa se svima i zato nam je potreban podsjetnik.

Upravo je zbog te prirodne ljudske potrebe za ugodnim mirom jednostavnost ove poruke neobično važna. Ako je stigla u pravom trenutku, potrest će vas kao da vam

42

se stijena prevalila na glavu. Razbudit će vas i natjerati na to da se suočite s činjenicom da ne živite više punim plućima. Zahvaljujući svojoj jednostavnosti, poruka je vrlo izravna i snažna. "Bože moj", reći će netko tko je upravo shvatio u kakvoj se situaciji zapravo našao, "kako to nisam prije vidio?"

Često ne vidimo zato što se ne možemo odmaknuti od potrebe da racionalno objašnjavamo ono što je u biti emocionalna vezanost. Ta mreža isprepletena od izlika i zabluda sakriva istinu. Možemo je ukloniti ako tao nađemo u novoj perspektivi, kad se ova stara istina prikazuje u novom svjetlu i pokazuje nam da je tao put vječne promjene i da je to put koji smo odabrali. Možemo ga nazvati putem promjene.

43

(15) Xin Zhai : Shvatiti što se zaista zbiva

Autor : Derek Lin

Yen Hui je došao u posjet Konfuciju da bi se oprostio s njim. Rekao je učitelju da odlazi u zemlju Wei, u kojoj su u tom trenutku vladali nemiri i opasnost.

"Zašto želiš tamo ići?", upita Konfucije.

"Učitelju, čuo sam da je kralj zemlje Wei tiranin i da narod pati. Kralj ne mari za ljudske živote i neprekidno je u ratu. Sela su puna leševa. Ti si nas učio da s narodom koji se našao u ratnom vihoru postupamo kao s ranjenikom te sam smatrao da bih trebao pokušati."

"Glupost!", uzvikne Konfucije. "Ti ni sam ne znaš što radiš, kako ćeš pomoći drugima? Čim zineš pred tim tiraninom, on će te nadjačati i dat će te pogubiti. Imaš li plan kako da to izbjegneš?"

"Hm... Možda jednostavnim i izravnim pristupom?", upita Yen Hui.

"Ne", odgovori Konfucije. "Kralj zemlje Weije svojeglav i tvrdoglav te nije navikao da mu se proturječi. Na tvoj izravan pristup najvjerojatnije će reagirati silom, a onda ti više nema pomoći."

"Dobro. Onda ću postupiti pametnije i umjesto da mu se direktno usprotivim, pravit ću se da uvažavam njegovu snagu i nastojati ga navesti na pravi put podsjećajući ga na tradiciju i razne primjere iz prošlosti umjesto da mu namećem svoje ideje. Tako ću ipak govoriti istinu, a neću ga uvrijediti."

"Ne može." Učitelj ni ovime nije bio zadovoljan. "U najboljem slučaju spasit ćeš glavu, ali u zemlji Wei nećeš ništa moći promijeniti. Taj pasivan pristup samo će još više osnažiti već dovoljno velik ego kralja Weija jer će biti još uvjereniji da ima pravo."

Yen Huiju je ponestalo ideja. Ako ne može ništa postići ni izravnim ni neizravnim pristupom, ne znači li to da je situacija potpuno bezizgledna? "Zar postoji još neki pristup, učitelju?"

Konfucije reče: "Xin zhai je pravi put."

Yen Hui upita: "Xin zhai? Je li to izravan ili neizravan pristup?"

"Xin zhai ne mora biti ni izravan ni neizravan, jer takva ga razlikovanja ne zahvaćaju. Ti već znaš da je svrha zhaija — vegetarijanstva — pročistiti fiziologiju. Na isti način xin zhai pročistit će tvoj um. Pristupi kralju Wei pročišćena uma i postići ćeš svoj cilj."

44

Tao

Metode koje je predlagao Yen Hui - izravna i neizravna -temelje se na cijelom nizu predrasuda i preduvjerenja. One su proizvod logike i racionalnog razmišljanja te dolaze u paketu s prikladnim kompletom poteza i protupoteza, potencijalnih scenarija i reakcija u slučaju nužde. Xin zhai je na višoj razini jer je potpuno bez bilo kakvih predrasuda i preduvjerenja. To stanje, stanje "praznine", vodi u stanje sjedinjenosti s bilo kojom situacijom.

Xin zhai nam omogućuje da slušamo, ali ne uhom i ne umom nego chijem. Kad slušamo uhom, čujemo širenje zvučnih valova kroz zrak. Kad slušamo umom, te zvukove pretvaramo u riječi koje prenose značenje govornika. Kad slušamo chijem, proziremo sve prijetvorno, lažno i poluistinito. Pogled nam dopire do istinite stvarnosti i vidimo i ono što bi inače izmaklo našem uhu i umu.

Iz tog je razloga Konfucije rekao Yen Huiju da pročisti um xin zhaijem. Tako će se osloboditi bavljenja sobom i granicama koje je unaprijed zamišljao. Takav pristup problemu, bez ega, omogućit će Yen Huiju da djeluje na druge bez sukobljavanja s njihovim osobnim taštinama. Slušajući riječi samovoljnog tiranina i razumijevajući što iza njih stoji, Yen Hui će dobiti mentalno uporište s kojeg može djelovati.

Primijenimo Konfucijevu zamisao na sebi. Za mnogo toga u našem životu, predviđanje i pažljivo planiranje adekvatan su pristup. Međutim, kad se nađemo oči u oči s izazovom, naši pomno smišljeni planovi, na žalost, skloni su tome da učas postanu posve beskorisni kad stvari krenu nepredviđenim tijekom.

Zamisao je prikladna za situacije raznih vrsta, od velikih poduzetničkih pothvata do malih osobnih pustolovina. Uzmimo za primjer situaciju u kojoj vi odlazite na razgovor o kojem vam ovisi zaposlenje s određenim scenarijem u glavi. Puno ste razmišljali i posložili u glavi cijeli scenarij, pun uvjerljivih odgovora i inteligentnih napomena prikladnih za svaku moguću situaciju. No, član komisije koji vam postavlja pitanja uopće se ne drži vašeg plana, razgovor je skrenuo u posve neočekivanom smjeru i sve svoje mudro smišljene odgovore možete baciti kroz prozor! U takvoj je situaciji xin zhai sigurno mnogo bolji pristup. Ne gubite vrijeme smišljajući zgodne dosjetke i ne razbijajte glavu time kako da se držite da biste djelovali mirno i sigurno u sebe. Bolje je da izbacite iz glave nepotrebne smetnje kao što su bojazni i brige ili strah što će drugi misliti o vama, od toga nema nikakve koristi. Kad se riješite ega i taštine, sudjelovat ćete u razgovoru cijelim svojim bićem i spontano.

Slušajte xin zhaijem i postupajte intuitivno; rezultati će biti čudo jer većina ljudi čezne za tim da ih netko zaista sasluša, a mi malo kad zaista slušamo što nam netko drugi želi reći. Zahvaljujući xin zhaiju, djelovat ćete prirodno, bit ćete zanimljivi i posve drukčiji od svih ostalih. Kad se sljedeći put nađete pred ljudima s kojima nije lako razgovarati, ne gubite hrabrost. Sjetite se pouke o xin zhaiju i budite svjesni toga da raspolažete fantastičnim oruđem koje će vam pomoći. Priberite se, odbacite ego, pročistite misli i izbacite predrasude te slušajte. Postupajte instinktivno i dopustite da vas vaše podsvjesno provede kroz labirint prijetvornog, lažnog i poluistinitog. Kad se u tome uvježbate, začudit ćete se s kakvom lakoćom uspostavljate skladne odnose s drugim osobama. Tako je moćan xin zhai.

45

Dio treći – MEĐU PRIJATELJIMA Izbor prijatelja pokazuje tko smo. Ova je istina tako pouzdana da nam može poslužiti kao mjerilo koje pokazuje koliko smo napredovali u njegovanju taa. Jesu li naši prijatelji osobe koje nas nadahnjuju ? Jesu li osobe vrijedne divljenja ? Ako je tako, moguće je da smo na pravom putu. Tao međuljudskih odnosa uz nas je kad god smo među prijateljima. Što bolje shvaćama tao, to će naša komunikacija s ljudima biti skladnija, pozitivnija i zabavnija. Uz njegovanje ovog dijela života, pazimo da se :

• usredotočimo na karakter, na unutarnje osobine naših prijatelja

• riješimo opsesivnog uspoređivanja ljudi

• angažiramo u društvu

• upoznamo dušu čovjeka kojeg poznajemo

• potaknemo karmički krug davanja i primanja

• spoznamo moć laskanja i prepoznamo ga

• obuzdamo ego

46

(16) Hranjenje odjeće : Zagledati ispod povšine

Autor:Derek Lin

Jednog dana, mudrac dobi pozivnicu od starog prijatelja. Nisu se dugo vidjeli i prijatelj ga je rado pozvao k sebi na večeru.

Mudrac pođe na adresu napisanu u pozivnici i ugleda veliku krasnu kuću. Očito je u posljednje vrijeme njegovu prijatelju dobro krenulo u životu.

Na vratima mudraca zaustavi vratar. Budući da se mudrac odijevao priprosto, vratar je pomislio daje došao prosjak i otjerao ga.

Mudrac se nasmije i pode kući da odjene svečaniju odjeću te se ponovno uputi pred kuću svojeg prijatelja. Vratar ga ni ovaj put nije prepoznao, ali pomisli da im dolazi neka važna osoba. Uvede mudraca u kuću, gdje ga je čekao njegov prijatelj.

Kad su sjeli večerati, mudrac nije ništa jeo, nego je male svitke i valjuške koji su posluženi kao predjelo trpao u džepove.

Domaćin se tome čudio te mu reče: "Učitelju, ne trebate to raditi, spremit ćemo vam u vrećicu da ponesete poslije kući, a sad se lijepo opustite i uživajte u jelu."

Mudrac mu odgovori: "Kad sam prvi put došao priprosto odjeven, zaustavili su me na vratima. Kad sam odjenuo ovu halju, srdačno su me pozvali da uđem u kuću. Očito si na večeru pozvao moju halju, a ne mene, pa je red da u jelu uživa moja halja!"

Tao

Jedna od najprivlačnijih osobina koja se otkriva proučavanjem taa jest specifičan osjećaj za šalu. Premda nipošto nisu lakomisleni, mudraci nisu ni mrtvo ozbiljni. Tako bi neku situaciju koju bi netko drugi možda doživio kao tešku uvredu (na primjer da ga ne puštaju u kuću kao mudraca iz naše priče) mudrac vidio kao samo još jednu priliku za promatranje ljudske naravi.

Mudraci se znaju poslužiti šalom da bi prenijeli važnu poruku. Šala često ostavlja snažniji dojam i spremnije se prihvaća od mrtvo ozbiljnog predavanja. Kao što nam je svojim brojnim pričama pokazao taoistički mislilac Chuang Tzu, smijeh donosi olakšanje i vedrinu s kojima lakše pratimo stazu njegovanja taa.

Osobina ljudskog bića koju je mudrac iz naše priče prepoznao na večeri kod prijatelja jest površnost. Skloni smo tome da o drugima sudimo na temelju vanjštine. Kao što vratar u našoj priči nije prepoznao priprosto odjevenog mudraca, tako ni mi ljude kojima smo svakodnevno okruženi ne prepoznajemo kao osobe.

Mudrac se nije ljutio i ništa nije prigovorio. Znao je da većina ljudi slično postupa. Uzaludno bi bilo boriti se protiv ljudske prirode i pokušavati promijeniti druge ljude.

47

Mudrac je bio spreman odjenuti se drukčije i prilagoditi se situaciji. U pravilu osobe koje njeguju tao ne ističu svoje nekonvencionalne životne poglede i ne odijevaju se tako da se ističu medu drugima, privlače pažnju ili djeluju šokantno. Nemaju potrebu dokazivati se pobunom protiv konvencije.

Isto tako ljudi koji njeguju tao nisu neuredne i zapuštene osobe koje bi to opravdavale tvrdnjom da samo slijede svoju unutarnju prirodu. Pravi njegovatelj taa prepoznaje to kao izliku za nedostatak discipline. Pristojnim izgledom pokazujemo da poštujemo ljude s kojima komuniciramo. To je obična ljubaznost.

U našoj priči, mudrac je na sebi svojstven način pokazao da je lakovjerno suditi nešto po tome kako izgleda. Svima nam je poznato daje vanjština nešto prolazno, a da unutrašnjost ostaje. A ipak smo toliko usredotočeni na vanjštinu da smo je počeli shvaćati kao pravu stvar. Ne samo da knjigu sudimo po koricama nego nas samo korice i zanimaju pa knjigu nećemo ni otvoriti da je prelistamo.

Danas u našem svijetu vlada kultura zvijezda. Razmislite samo kako idoliziramo razne glumce i manekenke samo na osnovi njihove vanjštine, jer nas je impresionirala prvenstveno njihova fizička ljepota. Nismo puno drukčiji od vratara koji je mudracu otvorio vrata kad se pojavio u svečanoj halji.

Nikad u povijesti svijeta nije se tako držalo do vanjskog izgleda kao danas. U drevnoj Kini mnogo su se više cijenili učitelji i učeni ljudi nego zabavljači. Danas je upravo obrnuto. Slavimo zvijezde i nagrađujemo njihov fizički izgled.

Nismo daleko od trpanja zalogaja u džepove haljina, kao što je učinio mudrac iz priče.

I nije stvar samo u zvijezdama i fizičkoj ljepoti. Sjetimo se kako ljudi sude o drugim ljudima. Gledaju im titule, diplome, imanje, bogatstvo i društveni ugled - a sve su to vanjski atributi koji malo govore o njihovoj pravoj osobnosti.

Ako te vanjske atribute usporedimo s odjećom, uviđamo da postupamo jednako kao i vratar, da se prema ljudima odnosimo ovisno o tome kakvu odjeću nose. Ako ih vidimo u nekom autiću koji samo što se nije raspao, manje ćemo ih cijeniti; ako doznamo da imaju titulu doktora, poštovanje prema njima naglo će porasti.

Problem je u tome što su odjeća i osoba koja je nosi dvije potpuno različite stvari. Upoznamo li nekoga tko je godinama dobrovoljno služio u mirovnim snagama, ta osoba vjerojatno nema puno u materijalnom smislu, ali u srcu nosi cijelo bogatstvo. Ili nam se može dogoditi da upoznamo nekog znanstvenika visokih titula i akademskih počasti i otkrijemo da mu običan ljudski razum nije najjača strana.

Tek kad pogledamo ispod površine i ugledamo stvarnu osobu, možemo je vidjeti u duhovnom smislu. U tom unutarnjem svijetu vanjski atributi gube svako značenje. Na to je mislila Majka Tereza kad su je pitali kako uspijeva toliko godina njegovati gubavce. Odgovorila je da ona u njima vidi Boga jer Bog može poprimiti svako obličje.

I mi ćemo vidjeti istinu ako je gledamo očima Majke Tereze ili mudraca iz naše priče - a istina je da smo svi jedno. Kao duhovna bića, svi smo dio božanske biti i nijedan od

48

nas nije ni viši ni niži od drugoga. To naše vječno ja je naše pravo ja i bez obzira na to kakvu smo odjeću navukli na sebe, taj dio nas neće se promijeniti.

49

(17) Razgovor valova : Zašto se uspoređivati s drugima ?

Autor : Derek Lin

Bio jednom jedan maleni val koji je bio jako nesretan. “Tako sam jadan”, tužio se. “Svi su drugi valovi veliki i moćni, a ja sam tako malen i slabašan. Zašto je život tako nepravedan ?”

To je čuo drugi val koji je tuda prolazio te je odlučio zastati i popričati s njim. “Ti samo misliš da je tako, zato što nisi jasno uvidio svoju izvornu prirodu. Misliš da si val i misliš da si jadan, a nisi ni jedno ni drugo.”

“Kako ?”, upita začuđeno maleni val. “Ja nisam val ? Kako nisam val kad je očito da jesam ! Zar ne vidiš moju krijesticu od pjene ? I udoline koje ostaju iza mene, makar je vrlo malena ? kako nisam val ?!”

“To što ti zoveš ‘valom’ samo mje oblik koji si privremeno poprimio. A zapravo si obična voda ! Kad shvatiš svoju pravu prirodu, nećeš se više zbunjeno pitati kakav si val i nećeš više biti tužan.”

“A što si ti ako sam ja obična voda ?”

“I ja sam voda. I privremeno sam poprimio oblik nešto većeg vala, ali to ne mijenja moju pravu bit – vodu ! Ja sam ti, a ti si ja. Mi smo dio većeg bića.

Mnogi ljudi, izgubljeni u zabludama koje nazivamo materijalnim svijetom, žive u iluziji da pripadaju samo sebi. Uspoređuju se s drugima i, ako osjete da je ta usporedba za njih nepovoljna, nesretni su.

Ne bi se tako osjećali da vide ono temeljno, kao što to jasno vide mudraci. Jedno kojem svi pripadamo. Svi smo povezani na način koji ostaje nedostupan osjetilima i znanost ga ne umije objasniti. Najkraće rečeno : svi smo mi dio veće cjeline.

Ta velika cjelina ima mnogo naziva – jedna duša, univerzalna svijest, Bog i tako dalje. Onog trenutka kada uvidimo koliko je ova pouka stvarna, naša nagonska potreba da se uspoređujemo i nadmećemo nestat će sama od sebe.

50

(18) Gong : Živjeti radosno jer život je veliko veselje

Autor:Derek Lin

Jednom davno, u drevnoj Kini, živjela su dva brata. Obojica su bili marljivi i radom su stekli veliko blago.

Jednog dana, na putovanju ih uhvati kiša. Do najbližeg sela bilo je još dosta puta, pa odlučiše potražiti zaklon. Na obližnjem groblju naiđoše na napušteni hram.

Ušavši u hram, ugledaše nekog starog čovjeka. Opaziše da u ruci drži mali gong. Zanimalo ih je, pa ga upitaše što mu je to.

Starac reče: 'Ja sam vjesnik. Zadaća mi je da stanem pred vrata čovjeka koji će uskoro umrijeti i udarim u gong tri puta. To im je znak da bi trebali preminuti."

Braća se isprva zgroziše nad pričom, ali poslije obojica pomisliše da je starac najvjerojatnije neki luđak.

Starac je po njihovu izrazu lica znao što su pomislili i reče: "Znam što mislite. Ne vjerujete mi. No, moram vam reći da ćete tijekom sljedećeg tjedna vas dvojica umrijeti. Vidjet ćete i sami kad kucne čas." I tada im pred očima nestane.

Braća su bila potresena. Kad je kiša prestala, nastavili su putovanje, ali i jednog i drugog uznemirio je ovaj neobičan događaj.

Starčeve riječi potaknule su u starijem bratu mučne i teške misli. "Cijeli sam život radio i skupio veliko blago, ali kakve koristi od njega? Preostaje mi još samo koji dan života, a onda me više neće biti." Nije mu više bilo do jela i nije više mogao spavati. Ubrzo se razbolio.

Kad je došao i taj dan, bio je tako bolestan da više nije mogao ustati iz kreveta. Čuo je tri udarca o gong i preminuo, točno kako je starac rekao.

Starčeve riječi potaknule su i u mlađem bratu mučne i teške misli. "Cijeli sam život radio i skupio veliko blago, ali kakve koristi od njega? Preostaje mi još samo koji dan života, a onda me više neće biti."

No tada pomisli: "Zato ne treba gubiti vrijeme. Blago moram iskoristiti i to brzo!" Bacio se na posao da razdijeli sve što posjeduje. Krenuo je kroz selo i dijelio novac, dajući priloge u dobrotvorne svrhe i za javno dobro.

Seljane je njegova darežljivost ugodno iznenadila i bili su mu zahvalni. Odlučiše da će organizirati posebnu proslavu u njegovu čast. Kad su se svi okupili ispred njegove kuće, zabava je počela. Glazbenici su svirali, ljudi plesali i nazdravljali njegovoj dobroti. Svi su se krasno zabavljali.

51

Pojavi se onaj starac sa svojim gongom. Ugleda pred kućom veliko bučno mnoštvo. No, on je došao obaviti svoju zadaću, pa se progurao kroz gomilu prema kući koliko je mogao i tri puta udario o gong.

Nitko ga nije čuo. Ljudi su mislili daje i on jedan od svirača. Mladi brat je bio tako zauzet razgovorom s ljudima koji su mu zahvaljivali i pljeskali da uopće nije primijetio starca.

Starac pokuša još jednom. Pa onda još jednom. Ništa nije obavio. Na kraju odustane i ode.

Sljedećeg tjedna mladi je brat bio još više zauzet. Ljudi su ga doživljavali kao najuglednijeg mještanina i mnogi su poželjeli surađivati s njim na nekom projektu ili ih je zanimalo njegovo mišljenje o nekoj stvari koja se ticala općeg dobra.

Žureći s jednog sastanka na drugi, mlađi bi brat ponekad stao i zapitao se: "Nije li onaj starac već trebao doći na moj prag? No što ću sad, nemam vremena na to misliti. Ima još puno ljudi kojima moram pomoći."

Tao

Ova priča nudi više pouka. Starac i njegov gong simbol su neizbježnosti smrti koja dolazi na kraju života. Sve će nas starac jednom posjetiti. Možda ne znamo kada će doći, ali znamo da prije ili poslije mora doći. To je sudbina koja svakog čeka.

Ljudi na to različito reagiraju. Neki medu nama, poput starijeg brata iz priče, pognu glavu pred neizbježnim. Padnu u depresiju. Ova spoznaja razara svu njihovu energiju. Možda se neće svi fizički razboljeti, ali duh će sigurno bolovati. Bolest se manifestira kao dosada i inercija. Dosadno nam je i nije nam ni do čega. Ionako to nema smisla, čemu se uopće truditi?

Drukčije reagiraju oni koji su više nalik mlađem bratu. On je jednako shvatio neizbježnost sudbine koja ga čeka, ali je odlučio da će dotad nešto učiniti. Umjesto da prizna poraz i povuče se, spoznaja da životu dolazi kraj potakla ga je da živi punim životom.

Pogledajmo kako je sva razlika između njih dvojice jedna misao. To pokazuje da je moguće da jedan trenutak potpune jasnoće, jedna iznenadna spoznaja, može biti dovoljan poticaj da zauvijek promijenimo svoj život. To je prosvjetljenje... nešto tako daleko i nedostupno, a zapravo tek časak udaljeno.

Bogatstvo koje su stekla dvojica braće predstavlja stvari koje gomilamo cijelog života. Ne samo predmete i imovinu nego i cijelu mentalnu prtljagu koju cijeli život vučemo za sobom. Bogatstvo je zapravo gomilanje stvari kojima zatrpavamo i svoju okolinu i svoj um: stari časopisi koje nemamo srca baciti, a nikad ih više nećemo čitati, ali i stara razmirica s osobom koju smo nekad poznavali i tako dalje. Postupci mlađeg brata - dijeljenje bogatstva, davanje drugima, pridonošenje općem dobru - simboliziraju kultivaciju taa. Oni koji njeguju tao daju sve i bezuvjetno, pojednostavljuju svoj život i usredotočeni su na druge, a ne na sebe.Što više to činimo, to smo duhovno jači i radosniji u životu.

52

To nam kazuju i sljedeći stihovi iz poglavlja 81 Tao Te Chinga:

Mudar čovjek ne gomila stvari. Što više živi za druge, to je bogatiji njegov život. Što više daje, to više ima. Ti stihovi, kad ih povežemo s pričom, otkrivaju nam veliku i moćnu istinu: njegovanjem taa nadilazimo sudbinu.

Kad se starac pojavio pred kućom mlađeg brata, on se nije obazirao na njega - jer je davao sve od sebe, bio je posvećen svojim gostima i posve usredotočen na to da živi u punom smislu te riječi. Zbog toga mu starac nije mogao ništa. Isto je i s nama. Njegovati tao ne znači samo meditirati u tišini ili povući se u osamu na planini. Jednako je važno posvetiti se zajednici u kojoj živimo. Njegovati odnose s ljudima, osjećati povezanost i bliskost te iskusiti krepku energiju koju dobivamo družeći se s drugima. Sto više učinimo za druge, to ćemo biti zadovoljniji i sretniji; što više dajemo drugima, to ćemo više radosti dobiti. Živimo li u skladu s ovom poukom, život postaje veliko veselje kao što i treba biti, kao što je veselo bilo mnoštvo pred kućom mlađeg brata. I kad vam se tada pred kućnim pragom pojavi nešto loše, ne može vam nanijeti nikakvo zlo. Pozitivna energija koju stvarate obrambeni je zid koji ne dopušta da vas dotakne i loše će se povući. Zapravo, najvjerojatnije nećete ni primijetiti da je loša karma bila i otišla - poput mlađeg brata iz naše priče, ne stignete to primijetiti jer ste previše zauzeti životnim slavljem!

53

(19) Lokot : Ključem otvoriti trezor s blagom ljubavi i prijateljstva

Autor:Derek Lin

Jednom davno, bijaše jedan trezor prepun zlata, dijamanata i drugog dragog kamenja. Vrata trezora čuvao je čvrst lokot i blago bijaše sigurno.

Jednog dana pred vrata naiđe moćna željezna poluga. Lokot na trezoru bijaše joj izazov. Nema tih vrata koja poluga dosad nije razvalila. Zar je netko zaista mislio da će je običan lokot spriječiti da ude?

Željezna poluga bila je debeo i težak komad željeza. Bezbrojne su škrinje, komode i ormari popustili pred njenim napadom. Imala je puno razloga da se ponosi svojom snagom i razornom moći. Pogleda lokot i odluči ga razbiti, tek toliko, da pokaže da može.

Poluga snažno udari po lokotu, očekujući da će pući, ali lokotu ne bijaše ništa. To je iznenadi. Udari još jednom, ovaj put snažnije. Rezultat je bio isti — na lokotu se nije vidio ni najmanji trag udarca! Već se pomalo ljutila.

Zamahujući iz sve snage, poluga udri po lokotu strašnom silinom, pa još jednom, pa još jednom. Iskre su frcale, zvuk udaraca bio je zaglušujuć. Kad je nakon nekog vremena stala, iscrpljena, sa zaprepaštenjem je vidjela daje lokot čitav kao da ga nitko nije dirao. Na takvu prepreku još nikad nije naišla.

Smišljajući što bi sad mogla pokušati, opazi da dolazi ključ. Pogleda ga: kako je malen u usporedbi s njom. Razlika je ogromna. Ona je krupna i snažna, a ključić malen i beznačajan.

Ključićje upita: "Jesi li to ti radila ovu strašnu buku?"

"Nije to još ništa. Kad malo predahnem, pokazat ću ti tko je ovdje glavni."

"Nema potrebe", reče ključić, pažljivo se namjesti u lokot i lako okrene u stranu. Začuo se tihi 'klik' i lokot se otvori.

Poluga ne može vjerovati. "Čekaj malo, to ne može biti. Pa koliko sam ja silnija od tebe! Zašto siga ti tako lako otvorio, a ja udaram i udaram i ništa?"

Ključić reče: "Zato što ja poznajem srce lokota."

54

Tao

U životu svi nailazimo na prepreke. Ispriječile su se pred nama, ne daju nam da dođemo do nečeg što smo poželjeli, ljute nas. Kad naletimo na prepreku, lako se možemo početi ponašati onako kako smo vidjeli kod željezne poluge, navaliti i pokušati silom slomiti i razbiti ono što nam stoji na putu do željenog cilja. I u svakodnevnom govoru koristimo se riječima koje odražavaju silu kojom želimo riješiti problem: "prodor", "prijelomni trenutak" i tako dalje.

Međutim, često otkrivamo da silom ne postižemo rezultate, kao što ih nije postigla ni željezna poluga. Trgovački putnik, na primjer, koji nije otprve uspio uvjeriti kupca, primijenit će metodu pritiska i najvjerojatnije naletjeti na još veći otpor. Kao i u priči sa željeznom polugom, silovita nastojanja proizvode puno buke, ali ne i puno uspjeha. Sjetite se kako se ponašate kad se s nekim prepirete, a znate da imate pravo. Navaljujete još žešće, skačete na svaki protivnikov argument da ga skršite dok se ne pretvori u prašinu. Na žalost, reakcija je suprotna od onog što ste očekivali, protivnik se samo još čvršće drži svojeg mišljenja i ne želi popustiti ni milimetar. Prepirka se može pretvoriti u pravu svađu. I na kraju ćete u jednom trenutku morati stati, baš kao i željezna poluga, jer ste umorni i iscrpljeni od svađanja.

Mudri ljudi koji njeguju tao drukčije pristupaju životnim preprekama. Promatranje prirode naučilo ih je da nešto što je snažno i moćno uopće ne mora tako izgledati i da na kraju "meko" često pobjeđuje "tvrdo". U poglavlju 43 Tao Te Chinga naći ćemo stihove:

Najmekša stvar na svijetu moćnija je od najtvrđe.

Na primjer, voda je vrlo povodljiva i prilagođava se svakom obliku, a kamene stijene su čvrste i nepopustljive. A ipak će voda s vremenom prodrijeti u kamen, izdupsti stijenu, nagrizati je dok ne padne, otplaviti kamenje.

Ima još puno primjera. Kad prođe tornado, niske i savitljive trave povijaju se s vjetrom i prežive oluju, a visoka i nefleksibilna stabla vjetar čupa s korijenom i ruši ih. Sjetimo se što se događa s ljudima kad zađu u godine. Ostanu bez zubiju ("tvrdo"), a jezik ("meko") ostane isti.

Kad to načelo primijenimo na odnose medu ljudima, uvidjet ćemo da možda i nije najbolje nametati svoje stavove drugima. U svakoj svađi svakom je protivniku najvažnije da on „ima pravo". To da imate pravo možete urlati protivniku u lice dok god imate daha za vikanje, ali on to ne mora priznati i prihvatiti. Dapače, možda postignete upravo suprotno i samo tjerate ljude od sebe.

Općenito se može reći da kad god nešto nastojimo postići silom, rezultat nikad nije proporcionalan onom što smo uložili. Forsiranje i prepiranje ne donose napredak, nego stvaraju napetost, uništavaju sklad i razaraju ljudske odnose.

Mnogo je bolji način - tao način — biti poput ključa iz naše priče. Lokot ključiću nije prepreka jer ključić zna kako lokot izgleda iznutra. Isto tako i mi, kad naidemo na problem, nemojmo ga napadati izvana, nego ga pokušajmo razumjeti iznutra. Kad

55

doista shvaćamo što je u samom srcu stvari, ta nam stvar više ne može biti prepreka. Ne može biti ništa što bismo poželjeli slomiti, raznijeti na komade, uništiti. Oboružani potpunim razumijevanjem, cilj ćete postići s vrlo malo napora. Ključu je bio dovoljan jedan lagan, gotovo nevidljiv okret. Takvi trebaju biti i vaši postupci: mali korak, ali korak koji će vas dovesti do sporazuma smanjujući napetost, naglašavajući sklad i gradeći dobar odnos s ljudima. To je tajna wu weija. Premda naizgled ne radi gotovo ništa, ne postoji ništa što tao mudrac ne može postići. Tajna je u njegovoj sposobnosti uvida - a "uvid" doslovno znači vidjeti unutra.

Isto načelo valja primijeniti ne samo kad naiđemo na problem nego i u svakodnevnoj interakciji s drugim ljudima. Srce je poput trezora punog blaga koje čuva čvrst lokot. To je "blago" sposobnost za pružanje ljubavi, prijateljstva i podrške.

Ako želite doći do tog blaga, ne hvatajte se željezne poluge. Koliko god bila velika i teška, vrata neće otvoriti. Umjesto toga se poslužite ključem dobrote i razumijevanja. Kad taj ključ stavite u lokot, vidjet ćete da savršeno pristaje. S jednim laganim okretom ključa sve blago bit će vaše.

56

(20) Pumpa za vodu : Karmički zakon davanja i primanja

Autor:Derek Lin

Jedan se čovjek izgubio u pustinji. U čuturici već dva dana nije imao ni kapi vode i više nije imao snage hodati. Znao je da neće preživjeti ako uskoro ne nađe vodu.

Pred sobom ugleda kolibu. Prvo je pomislio da halucinira, ali kako drugog izbora nije imao, krene prema kolibi. Kad se primakao bliže, shvatio je da je koliba prava te je posljednjim snagama dopuzao do njezinih vrata.

U kolibi nije bilo nikoga. Činilo se da je već duže vrijeme prazna i napuštena. Čovjek ude u kolibu očajnički se nadajući da će pronaći malo vode.

Srce mu je poskočilo kad je vidio što je u njoj: crpka za vodu pričvršćena za cijev koja je dolazila kroz pod, možda povezujući crpku s nekim izvorom vode duboko pod zemljom.

Počne stiskati ručicu crpke, ali voda nije potekla. Pritiskao je sve jače i jače i opet ništa. Na kraju je morao odustati; nije više imao snage, bio je iscrpljen. Očajan, dizao je ruke prema nebu. Ipak mora umrijeti bez vode.

U tom trenutku čovjek u kutu kolibe ugleda bocu. Bila je puna vode i zatvorena čepom da voda ne bi isparila.

Izvadio je čep i željno nagnuo bocu da otpije spasonosni gutljaj, kad ugleda papirić pričvršćen za bocu. Na papiriću je rukom bilo napisano: "Ovu vodu iskoristite da pokrenete pumpu i ne zaboravite je ponovno napuniti kad završite."

Sad se našao u dvojbi. Da učini kako piše i izlije vodu u crpku ili da je jednostavno popije.

Što da radi? Ako ovu vodu izlije u crpku, ima li ikakve garancije da će crpka proraditi? Što ako je pokvarena? Što ako je u cijevi rupa i voda curi u zemlju? Što ako je podzemni izvor odavno presušio?

A s druge strane... možda je onaj koji je pisao poruku znao što govori. Da ipak pokuša? Ako pokušaj ne uspije, ostat će bez jedine vode koja mu je dostupna.

Drhtavim rukama nalio je vodu u crpku. Zatim je zatvorio oči, pomolio se i počeo pritiskati ručicu crpke.

Čuo je klokotanje i uskoro je iz crpke potekao snažan mlaz vode. Bilo je tu puno više vode nego što mu je trebalo. Uživao je u svježini hladne vode. Neće umrijeti!

Kad se dobro napio i osjećao mnogo bolje, pogledao je što još ima u kolibi. Našao je olovku i zemljopisnu kartu. Iz karte je shvatio da je još jako daleko od bilo kakve civilizacije, ali sada je barem znao gdje je i u kojem smjeru treba ići.

57

Napunio je čuturicu za dalek put. Napunio je i bocu i ponovno je zatvorio čepom. Prije nego što je izašao iz kolibe, dopisao je na dnu papirića i svoju poruku:

"Vjerujte mi, radi!"

Tao

U poglavlju 51 Tao Te Chinga na kraju nalazimo ove vrlo zanimljive stihove:

Stvara, ali ne posjeduje djeluje, ali ne ističe se, hrani, ali ne gospodari. To se zove skrivena vrlina.

Ti stihovi pokazuju kako tao djeluje u sferi naše egzistencije.

• Premda je tao izvor svega, ne posjeduje ništa.

• Premda je tao proces kojim se aktivno sudjeluje u funkcioniranju svijeta, ne ističe čudesne rezultate ni postignuća.

• Premda tao hrani sva živa bića kroz čudo života, ne pokušava gospodariti i vladati nad njima.

Zato sva bića bez iznimke štuju Tao i cijene vrlinu. Tao štuju a vrlinu cijene ne po nečijoj zapovijedi, nego uvijek spontano, po svojoj prirodi.

Dakle, tao se štuje premda tao ništa ne očekuje i ne zahtijeva nikakav poseban odnos. Na primjer, tao se u svim živim bićima manifestira kao život, a sva živa bića štuju život koji je u njima. Ne zato što bi im to netko zapovijedio nego zato što je to prirodno.

Dublje značenje ovih stihova otkrivamo kad široku perspektivu Lao Tzua prenesemo na naš odnos s drugim osobama. Što će se dogoditi ako, poput taa, dajemo ne očekujući ništa zauzvrat? Ovo poglavlje govori da ćemo biti bogato nagrađeni premda ništa ne očekujemo.

Lao Tzu kaže da će se to dogoditi spontano jer to načelo funkcionira kao zakon prirode te stalno, predvidljivo i gotovo zajamčeno donosi rezultate.

Pouka se u našoj priči ogleda u tome što nam priča kazuje da moramo dati da bismo bili nagrađeni. Čovjek iz priče nije znao hoće li zaista biti nagrađen, a ipak je učinio što treba. Premda nije znao što da očekuje, postupio je s vjerom.

58

Voda u ovoj priči simbol je dobroga u životu. To je pozitivna energija, nešto što vam izmamljuje osmijeh na lice. To mogu biti i materijalne stvari i nešto što se ne da dodirnuti rukom. Novac, ljubav, prijateljstvo, sreća, poštovanje, sve što štujete. Sve do čega držite u životu, to je voda.

Crpka za vodu predstavlja funkcioniranje karmičkog mehanizma. Daj joj nešto vode da bi proradila i uzvratit će ti mnogo većom nagradom. To je mehanizam koji funkcionira kružno, kao neprekinuta staza koja se na kraju vraća na početnu točku. Kruženjem energija postaje snažnija tako da je, kad se vrati na početnu točku, puno jača nego što je bila na početku.

Ako je krug fizički fenomen, poput orbite planeta ili kruženja godišnjih doba, možemo slijediti njegov kružni put, pratiti napredak i predvidjeti točku u kojoj krug postaje potpun. Kod karmičkih mehanizama to nije moguće jer su oni metafizičke prirode. Karma s velikom lakoćom ulazi i izlazi iz fizičkog svijeta, nestajući pogledu kad prijeđe u sferu nefizičkog.

Zbog toga ne možemo uvijek i svugdje vidjeti uzročno-posljedični slijed. Karmu je lako razumjeti u slučaju da smo, na primjer, napravili neko dobro djelo i odmah za to dobili pohvalu. Krug je u tom slučaju mali. No, češće je krug takve veličine da se u njemu izgubimo. Možda ste učinili dobro djelo za koje nitko ne zna pa ne vjerujete da će ono imati odjeka. A zapravo ste tek pokrenuli karmički mehanizam u sferi duhovnog i, premda je ne vidite, kretanje karme je tu, kruži snažeći energiju i traži put natrag do vas.

U nekom trenutku u budućnosti koji ne možemo predvidjeti, ta nevidljiva pozitivna karma, vraćajući se kružno k vama, pojavit će se i u materijalnom svijetu. Kad se to dogodi, činit će se da je došla niotkuda, kao posljedica bez uzroka. Možda ćete se čak čuditi kako vas je sreća neočekivano našla, ne znajući da ste izvorno vi bili njezina polazišna točka.

Sad bolje razumijemo zašto to Lao Tzu zove "skrivenom vrlinom". Skrivena je oku, mistična i zagonetna. Ako, poput taa, stvaramo pozitivnu energiju - dajući sebe - ne očekujući ništa zauzvrat, univerzum će nam vratiti isto, samo puno većom mjerom. Tako je i kad ne vidimo vezu između onog što smo mi na početku dali i onog što smo na kraju primili.

Ako vam ovo nije lako prihvatiti, sjetite se jednostavnog načela da je na najosnovnijoj razini stvarnosti sve sa svime povezano. Nema pravih podjela i nema jasnih granica. Možda nam se sada skrivena vrlina čini manje zagonetnom. Sve je dio Jednog koje zovemo Tao. Odvojenosti koje vidimo u materijalnom svijetu samo su iluzija. Kao što smo vidjeli u našoj priči, čovjek je napunio crpku vodom premda nije znao hoće li za to biti nagrađen. Tako i mi, poput taa, možemo nahraniti drugog ne očekujući pritom nikakvu nagradu zauzvrat.

Ovo načelo je primjenjivo na sve, ne samo na novac. Na primjer, da biste zadobili poštovanje drugih osoba, najprije vi morate iskazati poštovanje bez izuzetaka i bez uvjeta. Biste li možda željeli da se vaš rad više cijeni? Počnite onda pokazivati da cijenite rad ljudi kojima ste okruženi. Kad zaista budete svjesni toga da su zaslužili vaše poštovanje, odjednom će nekom magijom i vaš rad biti visoko na cijeni.

59

Biste li možda željeli imati više prijatelja? Počnite onda pokazivati prijateljstvo prema ljudima. Ne očekujte ništa i bit ćete ugodno iznenađeni dobronamjernošću i izrazima prijateljstva koje ćete doživjeti od drugih ljudi.

Biste li možda željeli da ljudi budu svjesni vaše ljepote? Počnite onda prepoznavati ljepotu u drugim ljudima. Lako ju je prepoznati, treba samo gledati. Svaka osoba oko vas ima unutarnju ljepotu koja nadmašuje tjelesno. Kad to uvidite, kad je ugledate s divljenjem, u vama će se zbiti transformacija: vi ćete postati lijepi onako kao što uistinu i jeste. Općenito rečeno, što god dobroga želite u životu, prvo ga dajte drugima. Dajte s voljom i veseljem, ne uspoređujući prihode i rashode kao da radite obračun. Potaknite kružnu razmjenu mirni u spoznaji da u tao procesu nitko nije zakinut.

Možda se u ovom trenutku pitate nije li ovo načelo pomalo paradoksalno. Ako znamo da ćemo biti bogato nagrađeni za svako dobro na svijetu koje učinimo, nije li riječ o očekivanju? I nije li očekivanje nešto što prekida krug?

Uzmite kao metaforu za karmički mehanizam sijanje cvjetnog sjemenja u vrtu. Stavljanjem sjemena biljke u zemlju pokrenuli ste jedan proces. Poznata su vam načela koja upravljaju uzgojem biljaka i znate da je zemlja plodna, tako da znate da ćete, kad bude vrijeme, vidjeti rezultat. Ne znate kako i kada će točno biljke procvjetati, ali to nije najvažnije.

Očekivanje bi u ovom kontekstu značilo vezivanje za određeni ishod. Ako inzistirate na tome da biljke procvjetaju točno u određenom trenutku i na određeni način, vjerojatno ćete ostati razočarani. Ako sjedite i čekate da procvjeta jedna određena biljka, ostali dio vrta vjerojatno će ostati zanemaren.

Tako je i s karmom. Svojim činom potaknuli ste kolanje pozitivne energije ne znajući kakav će biti rezultat ni kad će doći. Budući da vam je poznat mehanizam karme, znate da će rezultat biti nešto dobro i da će prije ili poslije doći. Međutim, ne vežete se za određeni ishod i ne očekujete ništa posebno.

Trebali bismo naglasiti ulogu vjere. Kao što znamo da je vrtno tlo plodno, tako vjerujemo u temeljnu dobrohotnost univerzuma. Tao nas hrani i skrbi se za nas. Na vrlo realan način, svijet želi da uspijemo.

Potrebno je samo skupiti hrabrost i pokrenuti crpku za vodu.

I vjerujte mi, radi!

60

(21) Visoke kape : Značaj laskanja

Autor : Derek Lin

Nekad je u Kini država bila uređena po konfucijanskom sustavu. Dužnosnici su birani među Konfucijevim učenicima, na temelju ocjena postignutih na službenom ispitu.

Dva studenta koja su na jednom takvom ispitu ostvarila odlične rezultate, dobila su namještenje u državnoj službi u jednom dalekom gradu. Došli su se pozdraviti s učiteljem, da se oproste od njega i zatraže savjet, kako je tada bio običaj.

Učitelj im reče: "U današnjem društvu, ako si iskren i otvoren ili previše izravan, sigurno ćeš naići na prepreke. Stoga, u susretu s drugim ljudima, stavite im na glavu visoku kapu pa ćete puno više postići."

Učenici su shvatili što je učitelj htio reći. Visina kape označavala je položaj osobe u društvu. Državni dužnosnici nosili su visoke, krasno izrađene kape koje su bile jasan znak njihove visoke vlasti. Staviti nekome visoku kapu na glavu značilo bi, stoga, pokazati da vjeruješ da mu pripada visoka vlast, dakle polaskati mu.

"Imate pravo, učitelju", reče jedan učenik kimajući glavom. "Kad pogledam današnji svijet, malo je ljudi koji tako ne drže do visokih kapa kao što vi ne držite."

Učitelj bi neobično zadovoljan takvim odgovorom. Nastaviše ugodan razgovor, a tada je došlo vrijeme da se učenici oproste. Tek što su izašli iz učiteljeve kuće, gdje ih više nije mogao čuti, učenik koji je odgovorio učitelju okrene se drugom učeniku: "Što misliš, jesam li dobro udijelio prvu visoku kapu?"

Tao

U poglavlju 22 Tao Te Chinga nalazimo stihove koji govore o vladanju mudra čovjeka:

On se ne diči i zato svijetli. Ne opravdava se i zato je poznat. Ne hvali se i zato je hvaljen. Nije umišljen i zato traje.

Vrlo slične riječi nalazimo i u poglavlju 24:

Tko se uznosi, ne sjaji. Tko se opravdava, ne stječe slavu. Tko se hvalisa svojim sposobnostima, ne pripisuju mu se zasluge. Tko se šepiri vlastitim uspjehom, neće trajati.

61

S obzirom na sažet i jezgrovit stil Tao Te Chinga, ovo ponavljanje gotovo istim riječima mora nam biti zanimljivo. Znak je da je ova pouka posebno važna te da joj treba posvetiti posebnu pažnju.

Mnogi vjeruju da je pouka jednostavna i lako usvojiva jer se ne smatraju ljudima koji se vole šepuriti. Riječ je o skromnim ili čak plahim ljudima koji se ne uznose, ne diče i ne hvalisaju, pa im se možda čini da iz ovog nemaju što naučiti. Međutim, zavirimo li malo dublje, vidjet ćemo da ipak nije sve tako jednostavno, jer potreba ega za samouzdizanjem pojavljuje se i u suptilno prikrivenim oblicima.

Na primjer, lako možemo zamisliti da osobe koje se bave taoizmom vjeruju da su u prednosti pred ljudima koji o tau ništa ne znaju. S obzirom na to da je tao sofisticiraniji, elegantniji i konzistentniji od drugih filozofija i religija, skloni smo pretpostaviti - bez ikakvog drugog razloga - da smo samim time na neki način superiorni. Opravdavamo takav svoj status i kad ga ne izričemo riječima i ne pokazujemo postupcima. Budimo potpuno iskreni: većina nas, duboko u sebi, vjeruje u to.

Priča je zgodno ironična. Učitelj lamentira nad ljudskom slabošću koja se zadovoljava laskom, nesvjestan činjenice da je i sam tome sklon. Upravo time što se postavio iznad svih drugih ljudi, zaslužio je da mu prvome stave na glavu visoku kapu. Samim time što je sam sebe uzdigao iznad ostalih, zaslužio je da bude vraćen među njih.

Smisao ove priče posebno je bitan onima među nama koji su krenuli putem njegovanja taa. Ako se osjećamo superiornima zbog toga što smo naučili lekciju o skromnosti... hmmmm... nismo naučili ništa!

Učitelj je tip osobe sklon hvaliti sebe. On je već uvjeren u svoje vrline. Naravno, ne bi to nikad rekao tim riječima -jer to bi bila obična hvalisavost. No, nije bio svjestan da je njegova samouvjerenost takva daje učenici prepoznaju. Kapu koju su mu ponudili nije prepoznao jer je bila krojena za njegovu glavu, jer je točno pristajala uz njegove misli te nije vidio da se njegov prigovor drugima odnosi i na njega. Tao Te Chingn nas uči da takvim ljudima ne treba pripisivati zasluge jer je predodžba koju gaje o sebi utemeljena na nesigurnosti, a ne na stvarnim sposobnostima. Ljudima koji nisu postigli puno često je jako stalo do toga da svi znaju za njihove male uspjehe. A oni koji su postigli puno time se vjerojatno nemaju interesa baviti jer se bave radom na sebi, a ne samohvalom.

Čini se da je neodvojivo od naše ljudske prirode da druge uvijek vidimo jasnije nego što vidimo sebe. Tako i uspijevamo prepoznati razmetljivce bez razloga i istinske vrijednosti u onima koji čine i postižu više nego što će ikad reći. Slatke riječi i vješti manevri možda će neko vrijeme prikrivati istinu, ali istina će se razotkriti sama prije ili poslije. Budite oprezni i čuvajte se sklonosti svojeg ega da se postavlja visoko, pogotovo ako ste pomislili da je pouka ova dva poglavlja jednostavna i vama lako usvojiva. Učitelj iz naše priče nije sebe smatrao hvalisavcem, a ipak se pokazalo suprotno. Ovo je primjer iz kojeg možemo puno naučiti!

62

(22) Osam vjetrova : Kako prijatelji mogu pomoći našem egu

Autor:Derek Lin

Su Dongpo, jedan od najvećih kineskih pjesnika koji je živio prije otprilike tisuću godina, za vrijeme dinastije Song, bio je marljiv učenik budističkih učenika. Često je o budizmu razgovarao sa svojim dobrim prijateljem Fojinom, zen učiteljem. Stanovali su u blizini, između njih je bila samo rijeka: Su Dongpo je živio na sjevernoj obali, a hram zlatne gore u kojem je živio Foyin bio je na južnoj obali.

Jednog dana, Su Dongpo osjeti nadahnuće i napisa ovu pjesmu:

Klanjam se nebu unutar neba, tankoj crti svjetla što obasjava svijet. Osam me vjetrova nije pomaklo kad sam miran sjeo na purpurno zlatan lotosov cvijet.

Zadovoljan pjesmom, Su Dongpo pozva poslužitelja da je odnese Foyinu. Bio je siguran da će i njegov prijatelj biti jednako oduševljen.

Pročitavši pjesmu, Fojin je odmah vidio daje pjesma posvećena Buddhi i da ističe duhovnu oplemenjenost pjesnika. "Osam vjetrova" iz pjesme su pohvala, poruga, čast, sramota, dobitak, gubitak, zadovoljstvo i jad — sile koje pripadaju materijalnom svijetu i kojima ljudi utječu jedni na druge. Su Dongpo pjesmom kaže da je on dosegao višu razinu duhovnosti na kojoj te sile na njega više nemaju utjecaja.

Sa smiješkom na licu, zen učitelj dopiše riječ "prdež"na isti list papira i pošalje ga natrag Su Dongpou.

Su Dongpo očekivaše potvrdu i komplimente te se strahovito iznenadio kad je vidio što mu je učitelj zena napisao. Sav se zajapurio od bijesa. "Kako se usuđuje slati mi ovakve uvrede taj ušljivi starac! Zahtijevam objašnjenje!"

Bijesan i uvrijeđen, Su Dongpo zatraži čamac koji će ga odmah prevesti na drugu obalu. Tek što su prešli rijeku, nestrpljivo iskoči iz čamca i uleti u hram. Odmah će naći Fojina i zahtijevati ispriku.

Fojinova su vrata bila zatvorena. Na vratima je bio papirić na kojem je pisalo:

Osam me vjetrova nije pomaklo, prdež me odnio preko rijeke.

Su Dongpo bijaše nemalo iznenađen. Fojin je, dakle, očekivao da će on odmah doći. Sav je njegov gnjev odjednom nestao jer je shvatio što mu prijatelj poručuje. Ako je zaista tako duhovno profinjen da ga osam vjetrova ne može pomaknuti, zašto tako spremno odgovara na malu provokaciju?

63

Sa svega nekoliko poteza perom i bez imalo napora, Fojin je pokazao Su Dongpou da ipak nije tako duhovno napredan kako tvrdi. Posramljen, ali bogatiji za ovu spoznaju, Su Dongpo se tiho povuče iz hrama.

Ovaj je događaj bio ključan preokret u Su Dongpovu duhovnom razvitku. Postao je istinski skroman čovjek, a ne netko tko samo tvrdi daje takav.

Tao

Jedna od lekcija koje je najteže svladati jest nadilaženje ega. Na intelektualnoj razini razumijemo sve razloge zbog kojih je ta lekcija tako važna, no kad dode trenutak da pokažemo kako stvari stoje umjesto da samo pričamo, često pokažemo da smo još jako daleko od ideala.

Ego se često manifestira kao snažna potreba da budemo u pravu. Mehanizam njegova djelovanja često je neprimjetan - obično u tom trenutku nismo svjesni da smo pod utjecajem ega. Djelovanje ega je negativno jer nas ne potiče da potražimo dublju istinu ni potpunije razjašnjenje. Nagoni nas da krenemo kraćim putem izvrćući nam misli tako da smo na kraju posve uvjereni u vlastitu ispravnost. S tim čvrstim uvjerenjem bacamo se na žestoko dokazivanje da smo u pravu i želimo pobijediti pod svaku cijenu. Ponekad se ono što tvrdimo podudara s objektivnom stvarnošću, ali ponekad nije tako. Zaslijepljeni egom, ne vidimo razliku. Pa i kad na kraju uspijemo dokazati da smo bili u pravu, pobjeda je nekako prazna i besmislena, jer radi pobjede smo odbacili sklad i suosjećajnost.

Moguće je da se trudimo i opominjemo da pripazimo na ego, ali u trenutku kad krene napad na naše stavove, zaboravimo sve opomene i spremno se bacamo u bitku. Možda ne vladamo sobom... možda su naši postupci i riječi u vlasti ega koji je uvijek željan bitke i nadmetanja. Priča o Su Dongpou govori nam da je obuzdavanje ega vječni izazov za svakog čovjeka i da je taj izazov težak jednako danas kao što je bio prije tisuću godina. Ako je čak i veliki Su Dongpo imao problema s time, što očekivati od nas, običnih smrtnika.

Priča naglašava da je jedno znati istinu, a drugo živjeti u skladu s njom. Neosporno je da je Su Dongpou bio briljantan mislilac. Takvim su ga smatrali njegovi suvremenici, a i mnogi noviji naraštaji koji su proučavali njegove pjesme. I vrlo je moguće da je on zaista dobro razumio pouku o osam vjetrova. Na žalost, razumije ju na intelektualnoj razini, a nije ju pretočio u ispravno postupanje ili ispravno nepostupanje.

Isto tako, to što znamo što je ego ne znači da ga znamo kontrolirati. Dok ovo učenje potpuno ne usvojimo, dok samo znamo, na racionalnoj razini, što je njegov smisao, ponavljat ćemo iste pogreške. Vidjeti stazu ispred sebe i krenuti tom stazom nije isto.

Ego djeluje u društvenom kontekstu. Su Dongpo je želio potvrdu vrijednosti svoje pjesme zato što je čeznuo za hvalom i divljenjem, a tu čežnju stvara ego koji potiče potrebu da se "svidimo" drugima. Zamislimo da je to maska koju po potrebi stavljamo da bismo odigrali neku ulogu. Kad smo sami, izvan društvenog konteksta, masku ćemo skinuti jer u tim trenucima nemamo potrebu nikome izgledati blistavo i privlačno.

64

To znači da bi potpuno eliminiranje ega mogao biti realno dostižan cilj. Društvena smo bića i većina ljudi uvijek će tražiti društvo drugih ljudi. Ego je u određenoj mjeri uvijek prisutan kad ljudi međusobno komuniciraju, koliko god su neki od njih svetački čisti.

Možda je u tome tajna. Ako vjerujemo da se moramo i trebamo riješiti ega, nismo li sebi možda zadali cilj koji je nemoguće ostvariti? Kako bi bilo da ga promijenimo, da nam cilj ne bude eliminacija ega nego sloboda od ega?

Robovi ega postajemo zbog toga što smo ovisni o tome što će drugi o nama misliti. I kad ne dobijemo potvrdu ili odobravanje za kojim čeznemo, burno reagiramo. Tek tada ego izmiče kontroli jer potreba da znamo što o nama misle drugi zapravo je prvenstveno potreba da drugi o nama misle dobro.

Počnemo li sada svjesno popuštati potrebi ega za pažnjom i uvažavanjem, brzo ćemo otkriti da egu toga nikad nije dosta. Neki popularni pjevač može biti idol milijunima i predmet obožavanja prepunog stadiona, a ipak se može osjećati samim na svijetu. Kad ego poraste, otvara se poput jame bez dna koju nikad nije moguće napuniti.

Stoga, kad govorimo o slobodi od ega, ne mislimo na gušenje ega u budističkom smislu i ne želimo reći da ga treba suzbiti ili poricati njegovo postojanje. Suzbijanje i poricanje najmanje su uspješni. Biti slobodan od ega znači osloboditi se njegova čvrstog stiska i ne služiti mu. Želimo biti gospodari svog ega, a ne njegovi robovi.

To znači i odustati od potrebe da branimo svoje stavove. Odbaciti želju da budemo u pravu i da nekog u to uvjerimo. Svoje stavove možemo imati i ne pokazujući ih nikome, ne dokazujući ništa, ne opravdavajući ih. Kad se oslobodimo ovih lažnih zasada, pregledat ćemo. Uvidjet ćemo da je uvjeravanje drugih u naš pogled na stvari rasipanje energije kojom ne postižemo ništa. Naši pogledi nisu više valjani ako ih branimo ni manje valjani ako ih ne ističemo.

65

Dio četvrti – U OBITELJI

Kineska poslovica kaže: "Obitelj koja živi u skladu, živi u blagostanju."

Važnost obitelji ne možemo dovoljno naglasiti. Obitelj je vaš dom, vaše sigurno utočište, vaša palača. Mjesto gdje možete odahnuti, zacijeliti, napredovati i izvor je velike snage.

Obiteljski odnosi odražavaju se direktno na odnose izvan obitelji. Tko je sretan u svojoj kući, obično je uspješan u društvu i na poslu. Nesloga kod kuće često vodi u neuspjehe i nesreće na drugim životnim planovima. Stoga oni koji njeguju tao obitelj smatraju nužnim okruženjem za njegovanje taa.

Kako stvoriti, održati i poboljšati obiteljski sklad? Oni koji njeguju tao rukovode se ovim načelima:

• Ima li u vašoj obitelji svađa? Ako ih ima, ne zaboravite da svatko ima svoju perspektivu.

• Je li posebno teško živjeti s jednim članom obitelji? Ako je tako, ne zaboravite da je i taj član obitelji vrijedan izvor znanja i učenja.

• Postoji li u obitelji netko tko gomila stvari, a nema vremena da u njima uživa? Ako je tako, vrijeme je da stane i razmisli o tome što je u životu važnije.

• Kako vidite osobe koje su vaša obitelj? Vidite li u njima Buddhu?

• Vlada li u vašem domu nered koji uništava obiteljski sklad? Ako je tako, za što se vežete i čega se ne možete riješiti?

66

(23) Imaš pravo : Očuvati skladno okruženje

Autor : Derek Lin

Jednog dana dok je mudrac pio čaj sa svojim učenikom, začuše izvana viku. To su se dva čovjeka o nečemu prepirala. I jedan i drugi vikali su sve glasnije. Nijedan ni drugi nisu bili spremni popustiti.

Nakon tog silnog vikanja, jedan se bijesno okrene i ode. Drugi ostane kipteći od gnjeva. Taj je nakon nekog vremena ušao u kuću tražeći mudraca.

"Učitelju, morate presuditi u našoj razmirici", reče. "Ja sam mu pokušavao objasniti, ali ne sluša. Nevjerojatno je tvrdoglav. "

Mudrac mu da do znanja da će pomoći te čovjek ispriča cijelu njihovu svađu. Do tančina je prepričao što je u svađi tvrdio i objasnio zašto je njegov stav očito najrazboritiji i najispravniji.

"Sto kažete, učitelju? Imam li pravo ja ili on?", upita čovjek.

"Naravno da ti imaš pravo!", reče mudrac. Čovjek se sav ozari i veselo izađe iz kuće.

Malo poslije, onaj drugi čovjek, koji bijaše otišao, također ude u kuću tražeći mudraca.

"Učitelju, vjerojatno ste maloprije čuli da vičem", reče. "Stavovi onog drugog zasnovani su u potpunosti na netočnoj logici, a ja za svoje argumente imam čvrste dokaze. Možete li vi riješiti našu razmiricu?"

Mudrac potvrdno kimne te mu čovjek ispriča svoju priču. Brižljivo je istaknuo logičke pogreške svojeg protivnika i naveo dokaze koji govore u prilog onome što je on u raspravi zastupao.

"Sto mislite, učitelju? Tko ima pravo, a tko krivo?", upita čovjek.

"Naravno da ti imaš pravo!", reče mudrac. Čovjek se sav ozari i veselo izađe iz kuće.

Učenik, koji je sve vrijeme šutio, ostao je nemalo iznenađen: "Učitelju, kako je to moguće? Ako ovaj ima pravo, onda onaj ima krivo, ali s obzirom na to da ste onome već rekli da ima pravo, znači da ovaj ima krivo! Jedan od njih je govorio istinu, znači da drugi nije. Ne mogu istovremeno obojica biti u pravu. Zar nemam pravo?"

"Naravno da imaš pravo!", reče mudrac.

Tao

Tau možemo pristupiti samo ako se oslobodimo smrtonosnog stiska logike, koristeći puno moćnije oruđe intuicije. Kad propadne pokušaj da racionalnošću uma dokučimo

67

tao, u igru ulazi srce i prigrljuje ga spoznajom koja nadilazi znanje. Tajna je u osjećajima.

Jedna od većih opsesija koju gajimo u životu jest želja da budemo u pravu. Ponašamo se kao da nam je očajnički potrebno dokazati da smo u pravu, pa što košta da košta. Ako se netko ne složi s nama, nije nam žao uložiti ogromnu fizičku i emocionalnu energiju da mu dokažemo da smo mi u pravu i spremno se prepiremo.

Postižemo li što smo htjeli? Obično ne. Prepirke rijetko završavaju sporazumom. Mnogo češće razdvajaju ljude. Vaše rezoniranje može biti savršeno precizno i vaši dokazi mogu biti nepobitno čvrsti, a ipak se može dogoditi da sugovornika ne možete uvjeriti u svoje mišljenje zato što rasprave obično ne nastaju zbog istine, nego zbog vrlo ljudske potrebe da budemo u pravu - bez obzira na činjenice.

Zato se mudri ljudi suzdržavaju od rasprava. Svađa troši energiju, a daje malo rezultata. Što ste uporniji u nastojanju da druge ljude uvjerite u ispravnost svojeg mišljenja, to se oni upornije opiru. Rasprave i prepirke obično su protivne wu veiju.

Poglavlje 81 Tao Te Chinga jasno kaže:

Dobri ljudi nisu svadljivi, svadljivi ljudi nisu dobri.

Mudraci ne potiskuju i ne potiru potrebu za raspravom. Oni je nadilaze. Svjesni su uzaludnosti pokušaja da svoj stav nametnu nekome tko to ne želi. Budući da je to samo gubitak vremena, pažnju usmjeravaju na to da temu razgovora sagledaju iz perspektive sugovornika.

Budući da se suzdržavaju od rasprave i promatraju, mudri ljudi imaju sposobnost sagledavanja raznih strana. Većina ljudi vidi samo jednu stranu istine. Za mudraca je to ograničiti perspektivu slično kao i navući zastore ostavljajući uzak prorez. Široka percepcija uočava da obje strane istovremeno mogu biti u pravu. Zapravo, valjanih perspektiva je mnogo, ima ih koliko ima i ljudi na svijetu, jer svaka je perspektiva nekome valjana.

Konvencionalna predodžba po kojoj je jedno apsolutno točno, a drugo apsolutno pogrešno, samo je iluzija. Možda može utješiti nekoga tko traži pojednostavljen, crno-bijeli prikaz kompleksne stvarnosti sa svim njezinim nijansama sive boje, ali isto tako može voditi i u nefleksibilnost, uskoću pogleda, dogmatičnost, pa čak i fanatizam.

To ne znači da mudraci nemaju vlastito mišljenje. Upravo obrnuto. Ne samo da imaju svoje mišljenje nego je to mišljenje obično i izuzetno utemeljeno mišljenje, upravo zbog toga što su predmet sagledali sa svih strana. Stoga se ne može reći da su mudraci ljudi koji ne razlikuju dobro od lošeg; upravo obrnuto, vrlo su rigorozni i disciplinirano se pridržavaju svojeg poimanja dobrog i lošeg.

Ključ je u tome što su jednako rigorozni i disciplinirani u tome da se klone nametanja svojih ideja onima koji ih ne žele saslušati. Uostalom, zašto da se mudar čovjek prepire s vama kad ste vi ionako u pravu?

68

(24) Izvor snage : Kako cijeniti i poštivati druge koji su izvor snage

Autor : Derek Lin

Tako dobri ljudi služe kao učitelji lošima, a loši ljudi daju snagu dobrima. Tko ne poštuje učitelja, ili ne cijeni onog koji mu daje snagu, iako prividno učen, ne slijedi pravi put.

Tao

Poglavlje 27 Tao Te Chinga iz kojeg su ovi stihovi povezujemo s frazom koja se često čuje: kad u nekoga uperiš prst tri su prsta uperena u tebe. Isto se može reći i na više drugih načina. Na primjer, jedna poslovica kaže da onaj tko živi u kući od stakla ne bi trebao bacati kamenje. Treba biti svjestan svoje nesavršenosti i ne donositi lako sud o drugima. Isus je krenuo i dalje pitajući zašto bismo uopće sudili o drugima. Nezaboravne su njegove riječi: "Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen."

Tražeći mane drugima, upiremo prst u njih. I bacamo kamenje teških optužbi i srama. Često pritom ne razmišljamo o vlastitim nedostacima. Ne vidimo staklene zidove kuće u kojoj živimo.

Većina nas će se s ovim složiti, ali neće nas mnogo to provesti u djelo. Upiranje prstom ne svodi se samo na optuživanje i blaćenje. Činimo to i isticanjem nedostataka, porugom i pokudom. Reklo bi se da u tome nalazimo takav užitak da to činimo bez prestanka.

Razmislite li u ovom trenutku o nekim konkretnim primjerima u svojem životu, možda ćete otkriti isti problem. Svi u drugima nalazimo mane koje jednostavno smatramo nepodnošljivima. Ponekad je teško odoljeti iskušenju da im nešto kažemo o tim njihovim manama - poslije će vam možda biti žao, ali u tom trenutku dali ste si oduška i bilo vam je lakše, zar ne?

"Ja samo kažem istinu", reći ćete možda u svoju obranu. "Negativnosti koje ističem odgovaraju stvarnosti. U stvari, ta osoba zaslužuje i puno gore od toga."

Drugim riječima, za sebe ste u tom malom dramskom komadu uzeli ulogu pozitivca, a drugome ste dodijelili ulogu negativca.

Ne zaboravite da je u paradigmi taa sve relativno. Sve dobiva značenje samo u usporedbi s nečim drugim. To u ovom slučaju znači da ne možete uvijek vi biti "dobar čovjek". U usporedbi s nekim tko možda još nije na vašem stupnju duhovnog razvitka, vi to možda i jeste, ali u usporedbi s nekim čišće duhovnosti, mogli biste ispasti "loš čovjek".

69

Vidimo kako bi loši ljudi još trebali puno učiti od onih dobrih. Ali kako loši ljudi mogu biti izvor snage dobrima? Sto je Lao Tzu mislio time reći?

Jedan od načina na koji loša osoba može biti izvor snage jest da bude primjer. Dobri od lošega promatranjem mogu puno naučiti. Na primjer, kad netko tko ne zna zbog svojeg neznanja učini nešto što nije pametno i donosi nevolje, promatrajte i učite da ne biste učinili istu pogrešku. Loša osoba može biti izvor snage i tako da služi kao zrcalo i kao povećalo. U ovom slučaju je najvažnija spoznaja da nedostatak koji vam je na drugoj osobi odbojan najvjerojatnije imate i sami. Možda samo u tragovima, ili je možda samo prije postojao i više ga nema, ili bi tek mogao postojati i vi se toga bojite. Što manje želite imati određenu osobinu, to žešće reagirate kad je prepoznate u drugome. To djeluje na vas kao da ste se vidjeli u iskrivljenom zrcalu koje odražava i naglašava nešto negativno. I ta vas pomisao izluđuje. Jedan moj prijatelj je to doživio na vrlo prizemnoj razini. Jednog dana je hodajući ulicom ugledao predebelu ženu pokvarenih zubiju koja se na cesti natezala sa svojom djecom. Scena mu je bila nevjerojatno odbojna. Toliko ga je pogodila da je cijeli dan nije mogao izbrisati iz glave. Odlučio je porazgovarati s nekim. Jedan je njegov prijatelj dobar psiholog te mu se obratio i ispričao mu kakvo gađenje i odbojnost osjeća prema toj ženi. Prijatelj je neko vrijeme šutke slušao. Zatim ga je upitao: "Jesi li ti ikad imao problema s prekomjernom težinom?"

"Jesam. Bio sam strašno debeo."

"A zubi? Jesi li ikad imao problema sa zubima?"

"Dosta sam popravljao zube.Vidim kamo ovo vodi..."

Njegov prijatelj je samo kimnuo glavom. "A djeca? Jesi li imao problema s djecom?"

"Da", odgovori moj prijatelj. Polako je počeo shvaćati. "Nije ona ta koja u meni izaziva gađenje. Gadim se samom sebi ili se možda bojim da bih jednog dana i ja mogao biti poput nje. Nije mi više čudno što me ta scena tako pogodila."

Pokušajte i sami učiniti nešto slično. Pokušajte izvesti sljedeći pokus: na papiru ispišite imena ljudi koji vam se ne sviđaju. Zatim uz svako ime napišite koja vam osobina te osobe naročito smeta. Zatim pročitajte cijelu listu mana i pritom budite potpuno iskreni: moguće je da ćete, na svoju veliku žalost, otkriti da svaka mana koju ste naveli postoji, na neki način ili u neko određeno vrijeme, i u vama.

Ne dajte da vas to obeshrabri. Shvatite da su vam ljudi čija ste imena naveli učinili veliku uslugu. Pomogli su vam da prepoznate nesavršenosti vlastitog karaktera. Postali su, doslovno, izvor vaše snage.

I ne zaboravite da tao uvijek ide ruku pod ruku sa smislom za šalu. Njegujući duhovno volimo se malo i nasmijati, takav je tao. Iskoristimo novostečenu spoznaju na neki kreativan način.

Pođite do ljudi koji vam se ne sviđaju i recite im, jednom po jednom, da su oni vaš veliki izvor snage. Možete li zamisliti njihov izraz lica u tom trenutku?

70

Neka ljudi koje volite pročitaju ovo poglavlje ili im ga prepričajte svojim riječima. Kad se sljedeći put posvađate s njima i kad znate da nemate pravo, ali se ne želite nipošto ispričati (muškarci, vi sad posebno obratite pažnju na ovo), pitajte ih jeste li im upravo vi poslužili kao izvor velike snage. Vjerujte da će sva napetost odmah popustiti.

Vratimo se uzrečici kojom smo započeli ovu raspravu: kad u nekog uperite prst, tri su prsta uperena u vas. Uvjerili smo se da je to i doslovno istina, jer svaka osobina koja vam se na nekome ne sviđa u nekom obliku postoji i u vama. Možda postoji samo trunčicu, ali ipak postoji i to je ono na što ste reagirali.

A što bi bilo da ste osoba bez mane? U tom slučaju nijedan prst ne bi bio okrenut prema vama i u trenutku kad biste u nekoga uperili prst, svi bi prsti bili okrenuti prema toj osobi. Pokušajte to vizualizirati. Vidjet ćete da pokret rukom više nije gesta optužbe. Ne, vi ste ispružili cijelu ruku, pružili ste ruku nekom da se rukujete ili da mu pomognete. Ako nijedan prst nije okrenut prema vama, znači da ne tražite mane. Ova je osoba izvor vaše snage, a vi volite izvor svoje snage... jer ste postali učiteljem.

71

(25) Posjedovanje i uživanje : Kako materijalne stvari mogu stati na putu užitka

Autor : Derek Lin

Bio je prekrasan dan. Nebo je bilo vedro, zrak ugodno svjež te mudrac odluči poći u šetnju.

Slučajno ga put nanese pokraj raskošne kuće. Ona je pripadala jednom bogatašu kojeg je mudrac dobro poznavao. Pred kućom je bio prekrasan vrt prepun egzotičnog cvijeća donesenog iz dalekih zemalja.

Kad je mudrac prišao bliže, vidio je da su mnoge biljke u punom cvatu. Morao je stati da se divi njihovoj ljepoti. Latice živih, sočnih boja izgledale su kao da će poletjeti sa stapki.

Mudrac se divio umijeću ljudske ruke koja je na ovo tlo presadila cvijeće iz daleke zemlje, vjerojatno nekog tropskog raja koji on nikad neće vidjeti.

Stajao je nekoliko minuta uživajući u prizoru. Duboko je udisao opojan miris cvijeća. Nakon nekog vremena uzdahne i nastavi svojim putem.

Mudrac je razmišljao o bogatašu. Nedavno je teško obolio. Njih su dvojica bili stari prijatelji i mudrac se brinuo kako će to završiti.

Liječnik je rekao da je uzrok bolesti stres. Previše je bilo svakodnevnih napetosti u njegovu poslu upravljanja vlastitom tvrtkom. Tvrtka mu je donijela bogatstvo, ali cijena je bila visoka —platio je zdravljem.

Problem je bio što je uporno ustrajao u tome da sve radi sam i svakodnevno se opterećivao novim zadaćama. S obzirom na to da je pritisak na poslu rastao, izgubio je tek, a više ni spavati nije mogao. Neprekidno je bio umoran i posve je izgubio zanimanje za mala životna zadovoljstva.

Zapravo, i vrt je godinama zanemarivao. Nije imao ni vremena ni energije ni želje da prošeće među prelijepim cvijećem koje je cvalo u njegovu vrtu.

Ironija je bila očita. Bogataš je bio vlasnik vrta, ali nije u njemu uživao. Mudrac nije bio vlasnik tog vrta, a ipak je u njemu neizmjerno uživao.

72

Tao

Jedna se od najčešćih pogrešnih predodžbi odnosi na posjedovanje i uživanje u stvarima kao nečem što se povezuje sa srećom. Pogreška nastaje zato što obično moramo posjedovati nešto da bismo uživali. Kupujemo DVD player da bismo gledali filmove; kupujemo stereo da bismo slušali glazbu. Čini nam se da posjedovanje i uživanje idu zajedno, pa ih stavljamo u isti koš.

Zapravo su to dvije odvojene stvari. I samo jedna je povezana sa srećom, a to sigurno nije posjedovanje. Ne samo što posjedovanje nije nužan preduvjet za uživanje nego mu čak može biti i preprekom. Mnogi to, na žalost, ne vide tako. Sa srećom povezuju posjedovanje, a ne uživanje - dakle, upravo suprotno nego što zaista jest.

Ja, na primjer, poznajem jednu gospođu kod koje je sreća povezana s kupovinom nakita. Ona obožava prstenje, ogrlice i narukvice. Ima veliku zbirku nakita, a nikad ne nosi ništa od toga jer se boji da će ih netko ukrasti ili da će ih izgubiti. Zbirka je previše dragocjena da bi je ona riskirala! Sretna je jedino neko kratko vrijeme nakon što kupi nov komad nakita. Kad kupi neki nakit, na trenutak je to ispunjava ogromnim zadovoljstvom, ali ubrzo se ponovno javlja žudnja za posjedovanjem te ona kreće u novu kupovinu. Možda i vi poznajete nekog sličnog. Možda poznajete nekog tipa koji je lud za autima i u garaži drži predivan oldtajmer. Ništa mu nije teško učiniti za taj auto, neprekidno ga popravlja i dotjeruje, sjaji i lasti - ali ne vozi ga skoro nikad.

Možda poznajete i nekoga tko ima ogromnu zbirku ploča i CD-ova, ali je preslušao vrlo malo njih. Zašto? Nema vremena jer je neprekidno u potrazi za nekim novim CD-om kojim će upotpuniti svoju zbirku.

Ili možda poznajete nekog tko je upravo još jednom preuredio dnevnu sobu, kupivši novi trosjed, dvosjed i naslonjač u nijansi koja se dobro slaže s ostalim namještajem i sada ih drži pokrivene najlonima da se skupocjen namještaj ne bi uprljao i naprašio. Kad dođete u posjet toj gospođi, sjedit ćete na najlonu i morat ćete pripaziti da se previše ne gnijezdite jer zvukovi koji nastaju zvuče prilično prostački.

Možda poznajete i nekog tko u svojoj ljubavnoj vezi više uživa u činjenici da je ta osoba samo njegova nego što mu je stalo do same osobe. I znate da je, ako ne shvati i nastavi tako, njihova veza nužno osuđena na propast. Svim je tim primjerima zajedničko jedno: naglasak je na posjedovanju, a ne na uživanju. Sigurno biste, da potražite, mogli naći još mnogo takvih primjera. Na primjer, kad meni padne pogled na moje police s knjigama, vidim mnoštvo knjiga. Svaka je knjiga cvijet mudrosti koji čeka da uživam u njemu. Ja imam vrt pun takvih krasnih cvjetova, ali poput bogataša iz naše priče, ne posvećujem mu dovoljno pažnje. Umjesto da uživam u knjigama koje imam, odlazim u knjižaru i tražim nove. Neprekidna potraga za novim knjigama postala je moja navika.

Prekid s takvim navikama može nam donijeti samo puno dobroga. Vrijeme i energiju koje na to trošimo možemo bolje iskoristiti. Ako ih uložimo u to da koristimo i uživamo u onom što već posjedujemo, život će nam biti ljepši i sretniji.

73

I u vašem životu ima takvih "vrtova". Možda su neki u vašem vlasništvu, a drugi možda nisu, ali vlasništvo je nebitno. Važno je - i to je jedino važno - da možete uživati u njima ako to zaista želite.

Pogledajmo kakvo cvijeće raste u tim vrtovima. Kad udahnete njihov miris, kad vidite njihove prelijepe boje, morate osjetiti sreću što uopće postojite. To je čudo koje je u naš svijet smrtnika spustilo komadić raja. To je tao.

74

(26) Buddha u vašem domu:Pitamo li se o ljubavi koju dobivamo od drugih ?

Autor:Derek Lin

Jednom davno, u drevnoj Kini, jedan mladić po imenu Yang Fu oprostio se s roditeljima i krenuo na daleko putovanje u Sečuan. Želja mu je bila posjetiti boddhisatvu Wujija. Putem sretne starog redovnika.

"Kamo si krenuo?", upita ga redovnik. Yang Fu odvrati da želi postati učenikom boddhisattve Wujija.

"Tražiti boddhisattvu ne može se usporediti s traženjem Buddhe", reče starac. Yang Fu se s time složi, jer premda boddhisattva Wuji bijaše vrlo mudar čovjek, Buddha je uzor prosvjetljenja koji nema premca.

Yang Fu stoga upita redovnika gdje će naći Buddhu i iznenadi se kad mu stari redovnik odgovori daje Buddha u tom trenutku u kući iz koje je maloprije otišao — u njegovoj kući!

Yang Fu se pitao po čemu će prepoznati Buddhu. Stari redovnik je i na to imao odgovor: "Kad stigneš kući, pred tebe će izaći netko zaogrnut prekrivačem, u cipelama obuvenim naopako. To je Buddha."

Stari redovnik se doimao vrlo sigurnim u to što govori i Yang Fu mu povjerova te požuri kući. Bila je već kasna noć kad je stigao.

Njegova je majka već bila legla, ali kad je čula da joj sin kuca na vrata, presretna ustane. Poput svih roditelja, bila je zabrinuta što joj dijete odlazi na tako daleko putovanje. Odmah je pohitala da ga dočeka. Da ne oblači kaput, zaogrnula se samo prekrivačem, a od veselja i nestrpljenja nije uopće ni opazila daje cipele obula naopako.

Yang Fu pogleda svoju staru majku i ugleda na njezinu licu čistu radost. Sjetivši se riječi starog redovnika, doživi prosvjetljenje.

Tao

Bodhi znači "veliko buđenje" ili "prosvjetljenje"; sattva znači "biće". Boddhisattva je dakle netko tko posjeduje veliku mudrost ili suosjećanje.

Lijepa misao u glavi, radost u nekoj jednostavnoj stvari... to je bit taa. Pomaže nam nadići granice svojeg smrtnog bića i opsjednutost materijalnim.

Za nešto tako jednostavno i duboko kao što je radost u majčinu srcu kad ugleda lice svojeg djeteta, nije potrebno izučiti sutre ni poznavati tao priče. No, budući da se dodiruje taa na tako temeljnoj razini, ispunjeno je velikom moći.

Pogledajte ljude koje volite... ali pogledajte ih uistinu. Zagledajte se u njihove oči. I ondje ćete naći bit Buddhe i bit.

75

(27) Učiteljeva šalica : Vezivanje za svjetovne stvari

Autor:Derek Lin

Učitelj zena Ikkyu uvijek se odlikovao velikom bistrinom. Brzina kojom se snalazio dobro mu je došla kad bi kao mlad redovnik upao u kakvu nevolju. U jednoj takvoj situaciji, Ikkjuu je slučajno ispala iz ruke učiteljeva šalica za čaj i razbila se u tisuću komadića.

Problem nije bio mali jer je posrijedi bila najdraža učiteljeva šalica. Rijedak i dragocjen predmet, prekrasne izrade i od finog materijala. Od svih svojih stvari, učitelj je vjerojatno najviše volio upravo ovu šalicu — a sad je u komadićima!

Ikkyu se grizao zbog toga, no prije nego stoje stigao smisliti kako da se izvuče, čuo je da netko dolazi. Hitro je skupio sve komadiće na hrpu i stao ispred njih da ih sakrije, upravo u trenutku kad su se otvorila vrata i u sobu je ušao učitelj.

Kad je učitelj prišao bliže, Ikkyu ga upita: "Učitelju, zašto ljudi moraju umrijeti?"

Učitelj odgovori: "To je prirodno. Sve na svijetu mora proći kroz iskustvo rođenja i smrti."

"Sve?"

dve.

"I ne treba se oko toga uzrujavati?" "Sigurno da ne treba."

U tom trenutku, lukavi Ikkyu pomakne se da pokaže komadiće razbijene šalice. "Učitelju... Vaša šalica je upravo doživjela iskustvo neminovne smrti."

Tao

Premda smo se nasmijali priči o mladom Ikkvuu koji se vješto izvukao iz nevolje, priča suptilno nudi i jednu životnu pouku. Podsjetila nas je da i materijalne stvari imaju određen životni vijek, jednako kao i živa bića. Ako smo u stanju shvatiti svoju smrtnost, morali bismo moći razumjeti da predmeti koje kupujemo također nisu vječni. U svakom nas trenutku mogu napustiti, bez obzira na to koliko nam je stalo do njih i nastojimo ih zadržati. Većina nas prilično se veže za predmete koje posjeduje, a tako će biti i nakon što su pročitali ovu priču i shvatili njezinu poruku. Svi se ražalostimo kad nestane ili se uništi ili bude ukradeno nešto što je naše. Barem privremeno osjećamo se mirnije ako te dragocjene predmete čuvamo i ako smo ih sakrili od lopova.

Mnogi od nas i gomilaju. Imamo hrpu kutija prepunu stvari koje godinama nismo ni vidjeli, a kamoli upotrijebili. Nakon nekog vremena se još jedva možemo sjetiti što je u kojoj kutiji. Zaboravili smo da nešto uopće imamo, prema tome, te kutije bi isto tako mogle i ne biti ovdje. A ipak nam ih je teško baciti.

76

Kako raste broj stvari koje posjedujemo, tako nam kuća i radno mjesto postaju sve zatrpaniji stvarima. Pokušavamo spriječiti kaos, ali stvari kao da nikad ne ostaju dugo na mjestu gdje smo ih stavili. To je najgora posljedica nespremnosti da se riješimo svojih stvari. Polako ali sigurno, guši nas nered koji smo sami stvorili.

Neki koji shvaćaju da imaju s tim problema, možda će čak kupiti knjigu ili videokasetu o tome kako bolje organizirati stvari - ali i tom knjigom i videokasetom samo smo pridonijeli neredu u kojem smo zatrpani. Tražimo rješenje izvana tonući sve dublje, jer ne shvaćamo da sve što nam je u životu potrebno već imamo u nama samima.

Ne znamo kakva je bila učiteljeva reakcija na dosjetljivi plan koji je mladi redovnik smislio da ne bi odgovarao za štetu. Ako se nije lako oprostio od šalice, vjerojatno je bio vrlo ojađen - ljut na Ikkvua zbog nepažnje i tužan zbog gubitka predmeta koji mu je bio dragocjen. Ako je stvarno primjenjivao ono što poučava i jasno uviđao da je "životni vijek" predmeta ograničen na sličan način kao i životni vijek ljudi, znači da je mirno prihvatio taj gubitak i oprostio se sa svojom šalicom za čaj.

Veza između posjedovanja materijalnih stvari i kompleksnog pitanja života i smrti nov je način gledanja. Podsjeća nas na činjenicu da bismo, premda nam se teško odreći stvari, u slučaju iznenadne smrti ostali bez svega. Izbora tu nema.

Smrt nije jedini razlog zbog kojeg ostajemo bez svega što smo imali i voljeli. Prirodna katastrofa također nam može sve oduzeti. U slučaju požara, ako nam kuća izgori do temelja, ne bismo imali drugog izbora nego da se rastanemo od svih svojih stvari.

To nas dovodi do sljedećeg pitanja: Zašto da čekamo? Zašto da čekamo situaciju kad nećemo imati izbora i kad će rastanak biti bolan? Zašto da čekamo posljednje trenutke života ili neku katastrofu, da bismo ovo jasno spoznali? Zašto da ne počnemo odmah?

Ako smo istinski shvatili, gomila stvari oko nas počet će se smanjivati. Možda ćemo uočiti da u čistom, nezatrpanom okruženju imamo više energije. Kad smo okruženi hrpom stvari, naš um se trudi da ih ignorira, a za to je potrebna mentalna energija - ne mnogo, ali kad je riječ o konstantnom naporu, iz sata u sat, mentalna energija se prilično troši. Vjerojatno većina nas i nije svjesna toga kakav je to pritisak bio sve dok nered ne nestane te kad osjetimo mir i ogromno olakšanje.

Tako treba čitati poglavlje 48 Tao Te Chinga:

Znanje se ostvaruje svakodnevnim uvećavanjem. Tao se ostvaruje svakodnevnim umanjivanjem.

Gomilamo zato što tražimo znanje. No nastavimo li gomilati, stvorit ćemo nered, a nered donosi stres i uznemirenost. A kad u takvom stanju razmišljamo, ulažemo dodatan napor, ali ne dobivamo rezultat proporcionalan uloženom.

Na putu koji zovemo tao, svaki dan odbacujemo sve više. I što više odbacujemo, to bolje koristimo ono što je preostalo. Što više pojednostavljujemo, to lakše postižemo mirnoću uma i spokoj. Mudrost Ikkvueve priče neraskidivo je povezana s mudrošću Tao Te Chinga.

77

Dio peti – NOĆU Noć je vrijeme za misli. Vrijeme je za razmišljanje o danu koji je prošao. Kako ste ga proživjeli? Jeste li uspijevali primjenjivati načela taa da biste bez napora bili djelotvorni? Mislima krenimo i dublje. Nećemo se osvrtati nego ćemo pogled uputiti unutra. Što je značenje života? Što je naš cilj i kamo idemo? Kad o tome razmišljamo, postavimo sebi neka od pitanja :

• Što je naša prava priroda ?

• Odakle smo došli ? Odakle sve dolazi ?

• Zašto njegovati tao ? Kakva je njegova vrijednost ?

• Što je u središtu univerzalnog ciklusa stvaranja i uništenja ?

• Kako da se postavimo prema smrti ?

• Što da mislimo o životu poslije smrti ?

78

(28) Istinsko ja : Što je naša istinska bit ?

Autor : Derek Lin

"Učitelju", upita učenik, "što je zapravo naše istinsko ja?"

Mudrac mu odgovori: "Tvoje pravo ja je tao i tao si ti."

"To mije teško vjerovati, učitelju. Tao je velik, ja sam beznačajan. Tao je moćan, ja nemam mnogo snage. Tao je beskonačan, ja se trudim, a imam mnogo ograničenja. Tao je svugdje, ja mogu u jednom trenutku biti samo najednom mjestu. Koliko ja vidim, tao i ja smo posve drukčiji. Zašto onda kažete da sam ja tao i daje tao ja?"

Umjesto da mu odgovori izravno, učitelj učeniku dade zdjelicu i reče: "Ponesi je na rijeku i donesi mi u njoj vode, tada ćemo nastaviti razgovor."

Učenik izvrši što mu je rečeno, ali kad se vratio, učitelj pogleda u zdjelicu mršteći se: "Nisam li ti rekao da doneseš vode iz rijeke? Ovo ne može biti voda iz rijeke."

"Ali jest, učitelju." Učenik je bio zbunjen. "Vodu sam zagrabio uronivši zdjelicu u rijeku. Vjerujte mi daje ovo voda iz rijeke."

"Rijeku dobro poznajem", reče učitelj. "U riječnoj vodi pliva mnogo riba, a u ovoj vodi ne vidim nijednu ribu. Mnogo životinja dolazi na rijeku piti vodu, a u ovoj zdjelici ne vidim nijednu. Mnoga djeca iz sela igraju se u riječnim plićacima. A ja ovdje ne vidim ni djece. Stoga ovo ne može biti voda iz rijeke."

"Učitelju, ta u zdjelici je samo mala količina riječne vode, naravno da u nju nije stalo sve to!"

"A tako", reče učitelj. "Onda pođi još jednom i vrati vodu u rijeku."

Zbunjen, učenik tako i učini. Nije se mogao načuditi učitelju, pitao se zašto se učitelj tako čudno ponaša. Obavio je zadaću koju mu je dao i vratio se.

"Je li se voda vratila u rijeku?", upita učitelj. Učenik potvrdi kimanjem glave.

"Dobro", reče učitelj. "Ona mala količina vode koju si vratio sada je voda koja oplakuje ribe, životinje i djecu. Zapravo, sve što se može reći za rijeku može se reći i za onu vodu koju smo maloprije gledali u zdjelici.

Zamisli da je rijeka tao, a voda u zdjelici tvoje istinsko ja. Iz ograničenog kuta gledanja, ta voda se činila drukčijom od riječne vode i shvatljivo je kako netko može pomisliti da te dvije vode nisu isto i nikad neće biti isto. Rijeka je neusporedivo veća od zdjelice vode, kao što je Tao neusporedivo veći od jednog ljudskog bića.

79

No, ti si donio vodu iz rijeke i možeš to sagledati iz šire perspektive. Rijeka je izvor vode, kao što je tao izvor našeg istinskog unutarnjeg ja. I sam si to vidio kad si zdjelicu uronio u rijeku. Zato si tvrdio da je to ista voda kad sam te ja pokušao uvjeriti da nije.

Vrativši vodu u rijeku, znaš da je voda u zdjelici samo privremeno bila izdvojena iz vode u rijeci. To možemo reći i za naše istinsko ja. Naša je fizička egzistencija samo privremeno stanje. Vječna je istina da naša unutarnja priroda dolazi i vraća se u tao. Na kraju krajeva, mi i tao smo jedno."

Tao

Kao što je voda u zdjelici iz priče, tako je i naše istinsko ja u našem tijelu. Dobro je što imamo zdjelicu jer zdjelica prenosi vodu s jednog mjesta na drugo. Dobro je što imamo tijelo jer ono nam omogućava da doživimo materijalni svijet.

Ponekad se tako poistovjećujemo s tijelom da se previše vežemo za njega i doživljavamo ga kao sebe. To bi bilo kao da za zdjelicu mislimo da je voda. Voda ostaje ista voda bez obzira na to u kakvoj se posudi trenutačno nalazi. Isto tako, vaše istinsko "ja" ostajete istinski vi bez obzira na to kako se mijenja vaše tijelo.

Kao što je učenik naučio lekciju tako što je najprije morao prijeći put od rijeke da bi donio vodu i zatim natrag do rijeke da bi je vratio, tako i mi učimo iz svojih putovanja kroz materijalni svijet. Kao što se ta jedna zdjelica prenosi ovamo i onamo, tako se i mi možda osjećamo samima i izoliranima na svojem putovanju kroz život, jer svatko od nas treba naučiti svoju lekciju. Taj osjećaj, koji se podudara i s fizičkom percepcijom, može nas navesti da zaboravimo da smo svi dio iste velike cjeline.

Voda u zdjelici ne može ostati zauvijek. Možda zdjelica jednog dana nekom padne na pod i pukne ili napukne i nakon puno godina razbije se potpuno. Tako ni fizičko tijelo ne može zauvijek trajati. Nesreće, ozljede, bolesti i starenje učinit će na kraju zdjelicu neupotrebljivom.

Voda se mora vratiti u rijeku. Čak i ako se ne izlije natrag u rijeku, nego se putem prolije, naći će na kraju put do rijeke. Isto tako, kad tijelo prestane biti pogodna posuda, istinsko ja koje se u njoj nalazilo mora se vratiti na mjesto odakle je poteklo. Vjernici to zovu Bogom, ateisti možda zakonima prirode, a mi to zovemo Tao. Kako god ga nazvali, ta je točka naše polazište i naš krajnji cilj.

Kao što se voda stapa s rijekom, tako se istinsko ja stapa s taom. I tada uviđamo kakva je iluzija osjećaj odvojenosti i odijeljenosti. Vi i ja nikad nismo bili ni odvojeni ni odijeljeni od božanskog izvora univerzalne kreacije. I nikad nismo bili sami. Jednost, tao koji sve ujedinjava, stvarnost je našeg istinskog ja.

80

(29) Sjeme : Zašto kažemo da sve izvire iz ničega ?

Autor : Derek Lin

Za vrijeme vladavine dinastije Tang živio jejedan učen čovjek po imenu Li Bo. Zaslužio je slavu jer je bio izvanredno marljiv u učenju i znalac. Pročitao je tako puno knjiga da su ga ljudi prozvali "Li Deset tisuća knjiga".

Učeći, naišao je u sutri Vimalakirti-Nidresi na rečenicu koja ga je posve zbunila. Rečenica je glasila "Planina Sumeru krije sjeme gorušice; sjeme gorušice sadrži planinu Sumeru."

To mu se učini nelogičnim i neshvatljivim. Kako nešto tako maleno kao što je sjeme gorušice može sadržavati nešto tako visoko kao što je planina? To nema smisla. Tražeći smisao, uputi se učitelju zena Shishangu i zamoli ga za objašnjenje.

"Da je moguće sakriti sjeme gorušice na planini Sumeru, to je jasno", Li Bo, "ali kako je moguće utrpati ogromnu planinu u sićušno sjeme?"

S osmijehom, Zhishang na pitanje odgovori pitanjem: "Ti si onaj kojeg ljudi zovu Li Bo Deset tisuća knjiga, je li tako? Reci ti meni, kako je moguće deset tisuća knjiga utrpati u tvoju glavu?"

Tao

Kao što sićušno sjeme sadrži veliku planinu, tako i ova kratka priča sadrži velike istine. Te istine možemo promišljati kroz niz mentalnih vježbi.

Eksperimentalno razmišljanje

Počnimo od pomisli da bi nešto maleno moglo sadržavati nešto veliko. Radi jednostavnosti ćemo zasad ostaviti planinu Sumeru na miru, a ni sjeme ne mora biti neko konkretno sjeme, na primjer sjeme gorušice. Neka to bude samo sjeme neke biljke, nekog stabla, nije važno kojega. Počnite eksperiment tako što ćete na dlan staviti sjeme.

Odmah, i u ovoj pojednostavljenoj pokusnoj situaciji, vidjet ćemo da je pomisao na mjestu. Posadimo li sjeme, izrast će u stablo. Prema tome, točno je reći da je stablo u punoj svojoj veličini skriveno u ovoj sjemenci.

To još nije sve. Stablo koje će izrasti iz ovog sjemena stvorit će nove sjemenke, a svaka nova sjemenka sadržavat će u sebi jedno novo stablo pune veličine. Prema tome, ova sjemenka sadrži i više od jednog stabla. Sadrži i sva ona stabla koja će nastati u sljedećoj generaciji. Riječ je o već popriličnom broju stabala.

Zatim, ne moramo se zaustaviti na samo jednoj generaciji. Stabla proizvode nova stabla iz generacije u generaciju te se s vremenom njihov broj neprekidno umnožava. Za neko vrijeme, stabala će biti toliko da mogu pokriti cijelu planinu, možda čak i tako

81

veliku poput planine Sumeru. Riječ je o vrlo velikom broju stabala, a sva su skrivena u ovoj sićušnoj sjemenci koja vam leži na dlanu. Nemojmo se zaustaviti ni na cijeloj planini. Stabla će se i dalje množiti tako da mogu prekriti cijeli jedan predio (protežući se preko više planina i kroz više dolina), stajući samo gdje su naišla na vodu.

No, ni voda nije prepreka, jer sjeme na drugu obalu rijeke može prenijeti i neka životinja, ili se ovdje može naći čovjek koji bi želio sjeme odnijeti na neki drugi kontinent. Stabla mogu prijeći oceane i cijeli planet pretvoriti u jednu veliku šumu.

Ni planet nije posljednja granica. U budućnosti, kad će ljudska vrsta živjeti i na drugim planetima, stabla će putovati svemirom da bi se ukorijenila na nekom drugom tlu i rasla pod zrakama nekog drugog sunca. Stoga, ako želimo reći istinu, reći ćemo da sjeme na vašem dlanu sadrži beskonačan broj stabala. Ukupan broj i masa tih stabala mnogo su veći od broja stabala na bilo kojoj planini. Ako jedna sjemenka potencijalno sadrži svu tu ogromnu količinu, onda sigurno može sadržavati i mnogo manju planinu Sumeru.

Sad kad smo pogledali u budućnost, okrenimo se u suprotnom smjeru. Kakva je povijest ovog sjemena? Kako je nastalo?

Nastalo je iz roditeljskog stabla, naravno. A to roditeljsko stablo je jednom također bilo sjeme. Isto se može reći i za stablo koje je njemu bilo predak i za stablo koje je bilo predak pretku i tako dalje u prošlost sve do početka života na ovom planetu. A gdje je sjeme bilo u tom trenutku? Naravno, tada ovo sjeme nije postojalo kao fizički objekt. Ako uopće možemo reći da je postojalo, postojalo je kao mogućnost. Ta se mogućnost ostvarila kad je za to došlo vrijeme i postala fizička stvarnost u obliku sjemena na vašem dlanu - sjemena, da ponovimo, koje u sebi sadrži beskonačan niz stabala.

Ovo razmišljanje započeli smo eksperimentalno s pomisli da se u nečem malom može kriti nešto veliko. I završili smo jako daleko, na čudnom mjestu gdje gotovo beskrajan niz fizičkih bića može nastati iz nečega što je samo mogućnost. Možda vam se čini da se to kosi s razumom, ali ako budućnost i prošlost gledamo zajedno, shvatit ćemo da je upravo tako i nikako drukčije.

82

Puna praznina

Ova ništavnost nosi razna imena. Stari hinduisti zvali su je šunja, puna praznina. U svojim filozofskim ogledima Bruce Lee je zove prazninom ili živom prazninom. Suvremeni fizičari zovu je kvantnom pjenom.

Ta praznina nije prazan vakuum niti je nepostojanje. Premda se čini da u praznini nema ničega, ona je u stvari prepuna beskonačnih mogućnosti koje čekaju svoj fizički izraz u fizičkom svijetu.

Ovo je važan aspekt taa - nema supstance, nema forme, nema oblika, a ipak ima sve zamislive supstance, sve zamislive forme i sve zamislive oblike. Kad kažemo "S Bogom je sve moguće", izražavamo jedan pogled na božanski genij ove vrhovne moći.

U poglavlju 4 Tao Te Chinga vidimo:

Tao je poput prazne posude, premda se koristi, nikada se ne može do vrha ispuniti.

Nakon što smo prošli kroz eksperimentalno razmišljanje i ove stihove čitamo drukčije. Možda nas je prije zbunjivala pomisao da je tao prazan, a ipak izvor svega. Sada je to lakše shvatiti.

Sve dolazi ni iz čega. Kao što sva stabla u našem pokusu dolaze iz nematerijalizirane mogućnosti jedne sjemenke, tako i izvor svega što postoji mora biti potpuna praznina na početku vremena.

Ljudsko sjeme

Ovo je velika istina, a jednako se odnosi i na ljudsko biće. Svoje postojanje u ovom životu počeli ste kao oplođeno jajašce - ljudsko sjeme. Kao ni sjeme biljke ni sjeme čovjeka u početku ne izgleda naročito impresivno. Veličina jajašca manja je od veličine točke na kraju ove rečenice. Ali kao što će sjemenka na kraju izrasti u visoko stablo, tako će se i to sićušno jajašce razviti u osobu koja ste vi. Kao što sjemenka ne sadrži samo jedno stablo nego sva stabla svih budućih generacija, tako i jedno oplođeno jajašce ne sadrži samo jednu osobu nego i potomstvo te osobe. Nakon desetak generacija, riječ je o cijeloj vojsci ljudskih bića, a svako je jedinstveno po nekim svojim tipičnim obilježjima. Kako vrijeme ide dalje, tako ta ljudska vojska postaje sve veća i postaje beskrajna povorka ljudskih bića. A prošlost? Prije nego što ste postali svoja fizička manifestacija i vi ste postojali samo kao mogućnost, kao i sjemenka iz našeg eksperimenta. Kao takvi bili ste dio, odnosno bili ste sjedinjeni s beskrajnom stvaralačkom prazninom koju zovemo tao.

I zato možemo reći da ste došli iz taa i da je u vama tao. Povezanost između čovjeka i taa opstoji na najdubljoj razini stvarnosti. Upravo zbog toga su inovativnost i prilagodljivost atributi tipični za ljudsko biće. Beskrajna kreativnost taa odražava se u vama kao ljudska kreativnost. Kao što iz taa nastaju tisuće bića, tako ste se i vi rodili s mogućnošću da se množite te da stvarate i gradite.

83

Zbog toga su oni koji prakticiraju tao izrazito kreativni pojedinci. Cesto su to slikari, dizajneri, pisci, pjesnici, glazbenici, plesači, kompozitori, programeri ili neka kombinacija navedenog. Oni koji ne kroče ovim stazama, svoju kreativnost izražavaju na drugi način - običnost je važan oblik kreativnosti u njihovim životima.

Takvi ljudi osjećaju svoju povezanost s taom. Kad kažu da je mašta "potekla", znači da su otvorili prolaz do početnog izvora. Jasno je da filozofija taa u ovakvih ljudi nalazi snažan odjek. Vratiti se tau ovim je ljudima drag i poznat osjećaj. Možda drugi njihovu vrstu duhovnosti smatraju bizarnom ili egzotičnom, ali za kreativce je ona posve prirodna. Tao im je uvijek govorio i oni se s taom osjećaju kao kod kuće.

Sjeme taa

Kad su Lao Tzu i Chuang Tzu prije 2500 godina zapisali svoje misli, posadili su sjeme. Iz tog je sjemena s vremenom izraslo stablo s dvije glavne grane: jedna predstavlja taoizam kao vjeru, a druga kao filozofiju.

Kinezi te dvije grane ne gledaju odvojeno. Oni gledaju cijelo stablo. U kineskom taoizmu vjera se miješa s filozofijom.

Taoistička stabla nisu se razvijala kako su Lao Tzu i Chuang Tzu predvidjeli. Na grani vjere, taoisti su od ovih skromnih i poniznih mislilaca stvorili božanstva. To je ironija sudbine jer oni se takvima nikad nisu prikazivali i vjerojatno bi im bilo draže da su ostali nevidljivi. Deifikacija je, zapravo, po mnogo čemu potpuna suprotnost duhu njihovih zapisa. Ni grana filozofije nije bolje prošla. Odjednom se stvorila naopaka potraga za fizičkom besmrtnošću. Ona je potakla rast mnogo novih grana koje su se s vremenom sasušile i pale sa stabla.

Tao stablo nije dobro raslo zato što tlo nije sadržavalo prave hranjive tvari. Ipak je sjeme taa ostalo na životu. Potencijal sadržan u sjemenu prenosio se s generacije na generaciju i ostao je isti. Stoljećima je čekao pogodan trenutak kad će sjeme pokazati sve svoje mogućnosti. Taj je trenutak došao kad su ljudski putnici prenijeli sjeme taa na novi kontinent na zapadu. Tao stablo je prešlo ocean i stiglo na novo tlo gdje ga još nikad nitko nije zasadio. I tada se dogodilo nešto zanimljivo. Plodno tlo na zapadnom kontinentu sadržavalo je sve hranjive tvari koje su bile potrebne za život i rast tao stabla. Bili su tu i tvrdokorni individualisti sa svojim idealom nezavisnosti i oslobođenja od umjetno stvorenih ograničenja, i dobrim smislom za šalu - upravo onim odlikama koje su nekoć krasile mudrace. Zasad je zasađeno svega nekoliko sjemenki, pa im društvo ne poklanja preveliku pozornost. Neki jesu primijetili da raste nešto novo i reakcije su bile vrlo različite. Neki su Kinezi vidjeli tao stablo i zaključili da se radi o beznačajnim ostacima davne prošlosti. Odavno su se prestali brinuti za njega, pa mu ni sada ne poklanjaju pažnju. Znaju da je tu i drugo ih ne zanima te ne znaju kakvu su dragocjenost dobili.

Drugi koji su vidjeli isto to stablo zapazili su njegovu posebnu eleganciju, ljepotu i snagu. Okusili su njegove plodove i otkrili da su sočni i zdravi. Bacili su se u potragu za knjigama i s velikim oduševljenjem učili sve što su našli. Počeli su i sami saditi sjemenje.

84

Danas iz plodnog tla pažljivo i odvažno niču nježne mladice. Dugo će još rasti, ali su se već čvrsto ukorijenile.

Ako čitate ovo, sjeme taa već je zasađeno u vašem srcu. Možda ste na tao naletjeli slučajno ili vam se ukazao niotkuda. Mogli bismo reći da je sjeme taa izraslo iz pune praznine na pravo mjesto u vašoj stvarnosti.

Poput svakog drugog sjemena, sjeme taa koje klija u vama ima beskonačne mogućnosti. Možda se sada ne čini velikim, ali nitko ne zna koliko će velik potencijal pokazati s vremenom. Pitanje je hoćete li vi dopustiti sjemenu taa da izraste u veliko tao stablo i omogućiti tom stablu da se razmnoži u gustu tao šumu.

Kao što sjeme gorušice sadrži planinu Sumeru, a glava Li Boa deset tisuća knjiga, tako i vi u svojem srcu držite mogućnost bezgraničnog taa. Vrijeme je da počnete crpiti iz njegove božanske kreativnosti kročeći naprijed kroz duhovnu pustoš današnjeg materijalističkog društva. Sjeme taa je nakon 2500 godina i tisućama kilometara daleko od mjesta gdje je nastalo spremno preobraziti pustoš u rajski vrt!

85

(30) Kamen : Koliko vrijedi tao ?

Autor:Derek Lin

Jednom davno, mlad učenik postavi mudracu pitanje: "Učitelju, koliko vrijedi tao?"

Mudrac je znao da riječi ne mogu uvijek prenijeti pravo značenje. Najbolji način njegovanja taa je učenje neposrednim iskustvom.

Izvadi kamen iz stola, a na papiriću zapise adresu.

"Odnesi ovaj kamen na ovu adresu. Kad stigneš na to mjesto, pitaj ljude koliko bi ti platili za kamen. Nemoj ga prodati. Samo se raspitaj da vidiš koliko bi ljudi platili."

Kad je stigao na naznačenu adresu, učenik vidi daje došao na tržnicu. Oko njega je bilo mnoštvo ljudi, trgovaca koji su prodavali svoju robu i kupaca koji su se s njima cjenkali.

Učenik se obrati najbližem čovjeku i upita ga: "Oprostite, koliko biste platili ovaj kamen?"

Većina ljudi je samo prošla pokraj njega ne osvrćući se na njegova pitanja. Neki su samo zurili u njega. Drugi su ga samo prezrivo pogledali. Treći su prasnuli u glasan smijeh. Malo ih je bilo što reklo, a rekli su većinom "ništa" ili "ne, hvala" ili "odlazi".

Nakon pola sata raspitivanja, jedna se žena sažali na njega: "Mogao bi mi poslužiti kao pritiskač za papire. Evo ti jedan jen." Izvadila je novac, ali učenik odmahne glavom i samo joj zahvali.

Vratio se i svoje doživljaje ispripovjedio mudracu. "Učitelju, većinu ljudi kamen uopće nije zanimao. Najveća vrijednost koju su mi ponudili bio je jedan jen."

"Dobro." Učitelj mu pruži drugi papirić. "Sad ponesi kamen na ovu adresu i učini isto. Pitaj ljude koliko bi ti platili za njega."

Ta je adresa bila u drugom dijelu grada. Kad je učenik stigao, vidio je da je došao u draguljarnicu. Kad je ušao, zabljesnu ga sjaj dragog kamenja. Za tezgom su stajali prodavači ozbiljna lica. Svi su bili vrlo lijepo odjeveni.

"Sto trebaš, mladiću?", obrati mu se jedan od prodavača.

"Hm... Zanima me koliko biste mi platili za ovo." Učenik izvadi kamen. Prodavač se najprije iznenadi, a zatim posta neugodan.

"Gdje su ti roditelji? Ovo nije mjesto za djecu. Van! Bježi odavde."

Valjda je to sve, pomisli učenik. Rezultat nije bio nimalo drukčiji nego na tržnici. Okrene se da izađe.

86

Sve je vidio šef draguljarnice. Učenik je već bio na vratima kad mu pogled padne na kamen i on ga zaustavi. "Čekaj", reče. "Pokaži mi, mladiću."

Šef draguljarnice je pomno pregledao kamen. Izraz lica mu je odavao zbunjenost, a zatim mu se lice ozari. Posla jednog od prodavača da dovede starog draguljara iz radionice iza trgovine.

Iz radionice je izašao stari draguljar, mrmljajući Ijutito što ga prekinuše u poslu, ali kad je ugledao kamen, lice mu se ozari. Dugo ga je promatrao pod povećalom, okrećući ga sad na jednu, sad na drugu stranu. Zatim ga vrati učeniku i prošapta nešto šefu.

Šef trgovine sada se srdačno smijao. "Mladiću, drag si mi, dat ću ti slatkiša, a ti meni kamen, može?"

Učenik odmahnu glavom. "Samo me zanima koliko biste platili za kamen, gospodine."

"A tako", reče šef draguljarnice. "Ako ti dam deset jena, jesmo li se dogovorili?"

"Ne, gospodine, ne smijem ga prodati. Sada moram poći." Dobio je odgovor koji je tražio i morao je poći natrag da sve ispriča učitelju.

"Čekaj, dat ću ti sto jena. Puno je to novca. Može?" Učenik odbije i tu ponudu i pokuša izaći iz trgovine. Šef mu ponudi još više. S obzirom na to daje mladić nastojao izaći, nudio mu je sve više i više novca, sve dok mu nije ponudio deset tisuća jena, a mladić je, kao i prije, ponudu odbio.

"Znaš što, mladiću." Šef trgovine se sve vrijeme smiješio, ali na čelu su mu izbili grašci znoja. "Reci koliko tražiš. Ti reci cijenu."

"Ne mogu ga prodati ni po kojoj cijeni, gospodine. To vam pokušavam reći."

Šef nije imao drugog izbora nego da ga pusti da ode.

Učenik se vrati učitelju. Bio je sav zbunjen. "Učitelju, na tržnici su mi ponudili najviše jedan jen. A ovdje su mi nudili deset tisuća i više. Odakle takva razlika?"

"Ljudi vide ono što se vidi izvana", objasni učitelj. "Ovaj kamen izgleda obično i jednostavno te su na tržnici ljudi mislili daje bezvrijedan.

Međutim, ovaj kamen nije samo običan kamen. Ovo je dijamant nevjerojatne krupnoće i kakvoće. Malo je ljudi koji to znaju vidjeti. A na tržnici nema ljudi koji bi to znali."

"Ali, učitelju, ni prodavač koji me otjerao nije to vidio, a radi u draguljarnici."

"To što radi u draguljarnici ne znači da ima stvarno znanje. On vjerojatno odlično zna vrijednost dragog kamenja koje se prodaje u draguljarnici jer je svaki kamen lijepo upakiran i jasno označen. Ali kad treba prepoznati dijamant u njegovu posve prirodnom, nerafiniranom obliku... očito ne zna više od obična čovjeka."

87

"A šef trgovine i draguljar, učitelju? Po čemu su oni drukčiji od prodavača i ljudi na tržnici?"

"Šef trgovine je pomislio da kamen ima neku vrijednost jer ima mnogo godina iskustva s raznim kamenjem. Draguljar ima još više iskustva. On je dragom kamenju posvetio nekoliko desetaka godina života i postao je znalac. On nije samo pomislio da bi kamen mogao biti vrijedan — on je znao vrijednost kamena."

Ovo nije priča o kamenu, učeniku ili mudracu. Ovo je priča o tau.

Kamen isprva izgleda posve obično, ali kad se nade u rukama stručnjaka koji ga zna rezati i polirati, otkrit će blistavu ljepotu dijamanta. Tako se i tao često doima kao nešto posve jednostavno, ali kad znalac kaže ili protumači neku duhovnu istinu, tao otkriva svoju sjajnu ljepotu. Svijet u kojem živimo nalik je tržnici gdje se sve vrti oko novca: cjenkanje, kupovanje, prodavanje. Svijet je jedno materijalističko mjesto u kojem na svemu piše cijena. Pravih je učitelja taa malo, pa većina ljudi slabo razumije i cijeni tao. U ovoj priči to vidimo u reakcijama ljudi prema mladom učeniku. Premda je kamen koji on nosi neobično vrijedan, ne zanima ih ili ga gledaju s podsmijehom. Poglavlje 41 Tao Te Chinga govori o tome kako različiti ljudi različito doživljavaju tao:

Kad mudar čovjek čuje Tao, on ga marljivo primjenjuje. Kad prosječan čovjek čuje Tao, on se spotiče između vjere i nevjere. Kad neznalica čuje Tao, on ga glasno ismijava. Kad mu se takav ne bi smijao, Tao ne bi bio Tao.

Ovdje spomenute tri razine odnose se na fazu njegovanja duhovnosti, nisu ni na koji način povezane sa svjetovnim podjelama kao što su stupanj obrazovanja, kvocijent inteligencije, društvena klasa, starješinstvo, titule i položaji. Ljudi koji su postigli visok stupanj duhovnosti prepoznaju duhovnu istinu zato što ona u njima nalazi dubok odjek. U našoj priči su takvi bili rijetki, na tržnici nije bilo nijednog. Većina ljudi na tržnici još su daleko od tog stupnja. Naučeni su samo na predmete koje mogu vidjeti i dodirnuti, kao što je roba koja se nudi na tržnici. Tao koji se ne može rukom dodirnuti i nije umotan u šareni papir, ne najavljuju ga veliki plakati i ne nudi se po cijeni o kojoj se može i pregovarati, njima je neshvatljiv.

Bilo je i ljudi koji su se tau smijali. To su obično ljudi na najnižem stupnju duhovnosti. Kad čitamo kako ih Lao Tzu opisuje, čini nam se da govori o ljudima koje smo i sami sretali i koji tao smatraju "čudaštvom". Neki se rugaju ili podsmjehuju: "Tao? To je ona nova new-age fora?" Oni tao vide tako zato što je materijalni svijet prepun robe koja se nudi na prodaju, a ljudi često brkaju cijenu i vrijednost. Jednostavno pretpostavljaju da sve što ima veliku cijenu ima i veliku vrijednost, a nešto što nema cijene nema nikakvu vrijednost.

Tako je rekao i mudrac objasnivši da većina ljudi prosudbe donosi na temelju vanjskog izgleda. Kamen nije izgledao impresivno te su ga otpisali kao bezvrijednog. Samo su najupućenije oči mogle vidjeti da se iza te fasade krije dragocjeni dijamant.

88

Ako je tržnica metafora za svijet, onda draguljarnicu možemo prispodobiti vjerskoj instituciji poput hrama ili crkve. U draguljarnici znalci režu i poliraju drago kamenje te ih zatim uređene pokazuju publici koja će ih kupiti. Tako vjerske institucije ureduju, organiziraju i formaliziraju vjerska učenja i pokazuju ih publici koja traži duhovne vrijednosti.

Prstenje i drugo drago kamenje u draguljarnici slika su pročišćenih i privlačno umotanih vjerskih doktrina na koje svakodnevno nailazimo. Deset zapovjedi, Četiri plemenite istine, Osmerostruka staza... Prepoznaju se i cijene kao vrijedne jer su jasno označene, kao što su i prstenje i drago kamenje označeni etiketom na kojoj piše i cijena po kojoj se prodaju.

Često pretpostavljamo da ljudi u hramu sigurno puno znaju o tau, ali primjer prodavača u draguljarnici pokazuje nam da to ne mora biti istina. Prodavačevo znanje možda je ograničeno na ono što može pročitati na etiketi - ime proizvoda i njegovu cijenu. Tako i netko tko jest u hramu možda poznaje samo osnovne doktrine i ništa više. Kad se nadu pred duhovnom istinom, ovakvi je ljudi teško prepoznaju. Možda će je brzopleto i odbaciti, kao što je prodavač u našoj priči pokušao otjerati mladića. Šef trgovine draguljima predstavlja nekog tko je već na višoj razini razumijevanja. Takva je osoba uložila vrijeme i napor u proučavanje taa te se tim znanjem izdigla iznad najniže razine na kojoj su ljudi koji ponavljaju fraze i pravila bez pravog razumijevanja duhovnih učenja koja iza njih stoje. Premda je šef draguljarnice iz perspektive prodavača osoba koja ima autoritet, njegovo znanje blijedi u usporedbi sa znanjem draguljara. Šef trgovine dosta zna o draguljima, ali njegovo znanje potječe uglavnom iz knjiga i rada s gotovim proizvodima. Možda se njegovo knjiško znanje čini dojmljivim, ali kad se nađe pred nečim čega u knjigama nema, ipak se mora obratiti draguljaru za pomoć i objašnjenje. Draguljar predstavlja višu razinu razumijevanja. On je pravi učitelj jer primarni izvor njegova znanja nisu knjige. On je znanje stekao marljivim radom, radeći izravno na kamenju, od izvornog nepročišćenog stanja do sjajnih dragulja u prstenju, ogrlicama i drugom nakitu.

Ovo nam kazuje da je čin ono po čemu se pravi majstor razlikuje od nekog tko ima samo knjiško znanje. Istinski mudraci ne zadovoljavaju se čitanjem knjiga o tau, oni tao njeguju izravnim i neposrednim iskustvom. Oni moraju sami osjetiti tao.

Kao što draguljar reže i polira drago kamenje da bi ono bilo predstavljeno publici, tako i majstor taa uči, razmišlja, secira i pokazuje duhovne istine da bi i oni koji su na nižim razinama lako shvatili tao.

Imamo li na umu da je tao samo generički naziv za duhovnost, možemo reći da su svi veliki učitelji u povijesti — Isus, Buddha, Lao Tzu i mnogi drugi - majstori draguljari. Oni vide ljepotu u neobrađenom dragulju koji zovemo Duhovnost. Oni tu ljepotu vide, ali mnogi je ne vide, i zato je predstavljaju na način koji će i njima biti shvatljiv.

Spomenuti povijesni velikani nisu jedini majstori. Mnogi pisci znali su nam tumačiti duhovne istine na jednostavan i fascinantan način. I oni su draguljari. Kad pročitate neku osobito dobru knjigu koja vam je otvorila oči, znači da ste se našli pred majstorom draguljarom.

Što nam to govori, koliko vrijedi tao? Odgovor ovisi o razini pojedinca.

89

Na nižim razinama, ljudi na tržnici nisu znali cijenu jer nisu znali vrijednost. Prodavač i šef draguljarnice znaju cijenu svakog dragulja koji poželite kupiti, ali ni oni nisu znali vrijednost kamena.

Draguljar je znao da kamen nije manje vrijedan zato što je neobrađen. Zapravo vrijedi mnogo više od svih ostalih ' dragulja jer se iz ovog jednog kamena može izraditi mnogo dijamanata raznih veličina.

To je bila stvarna vrijednost kamena, a kolika je stvarna vrijednost taa?

U našoj priči kamen je ostao neprodan. Zašto nije prodan? Zato što nije na prodaju, kao što je govorio učenik. Samo je mudrac znao da kamen vrijedi više od bilo koje svote novca. Kamen nije roba koja se prodaje na tržištu. U draguljarnici su došli do iznosa koji su bili spremni platiti; no za mudraca nikakvo cjenkanje, kupovanje i prodavanje nije dolazilo u obzir jer kamen nema cijene. Ni za kakvu se cijenu ne može kupiti. Za razliku od sveg ostalog kamenja u draguljarnici, na njemu nije istaknuta cijena. Tao nema cijene. Tao je vrijednost koja nema cijene. Toliko vrijedi tao!

90

(31) Stvaranje i razaranje : Jesu li to lice i naličje istog novčića ?

Autor:Derek Lin

Kad nešto razbijete, stvarate novo.

Kad nešto stvarate, uništavate staro.

Materijalne stvari ne znaju za stvaranje i razaranje.

To dvoje su na kraju jedno.

Samo prosvijetljeni znaju da su jedno,

pa ne vodite rasprave naučenim mišljenjima,

nego im pristupite običnim znanjem.

Tko pristupa običnim znanjem, obično će ih primijeniti.

Tko ih primijeni, prići će im.

Tko priđe, doći će do njih.

Ovo znanje nije daleko i lako se do njega dođe.

Samo slijedi prirodno.

Doći do tog stanja, a to ne znati, to zovemo Tao.

Razbijati glavu da bismo njih spojili, a ne znati da već jesu isto, zovemo "tri ujutro".

Čovjek koji majmune hrani kestenjem reče majmunima: "Tri porcije ujutro, četiri popodne." Majmuni se naljutiše. Čovjek tada reče:

"Dobro, onda četiri ujutro, tri popodne." Majmuni se obradovaše. Ni vrsta hrane ni količina nisu se mijenjali, jednom su izazvali ljutnju, drugi put radost, samo obrnuto raspoređeni.

Tao

Ovo je jedna od najpoznatijih priča Chuang Tzua, mudraca kojeg možemo usporediti s Lao Tzuom, kao jednog od dva najvažnija učitelja taa.

Početak priče mogao bi nas zbuniti. Rekli bismo da su "stvoriti" i "uništiti" upravo suprotni postupci, a Chuang Tzu kaže da su povezani kao jedno. Kako je to moguće? Rekli bismo da ne postoji veća suprotnost od tih dviju stvari! Chuang Tzu nam zatim kaže da se najbolje može shvatiti najobičnijim pristupom. Uzmimo neki običan

91

primjer: što se mora dogoditi ako želimo izraditi komad namještaja. Moramo srušiti stablo da bismo nabavili drvo za izradu. A što radi kipar kad želi izraditi lijepu skulpturu? Mora dlijetom udarati po kamenu.

U oba primjera vidimo da postupak stvaranja podrazumijeva i uništavanje. Jedno bez drugoga ne postoji. Naizgled suprotni postupci zapravo su lice i naličje istog novčića. Usvojimo li ChuangTzuov pristup, paradoks nestaje i lako dolazimo do jasne spoznaje.

Majmuni iz ChuangTzuove priče naljutili su se jer su smatrali nepravednim da ujutro dobiju tri porcije, a popodne četiri. Čovjek koji ih hrani, znajući kako razmišljaju, umirio ih je jednostavno obrnuvši raspored.

Novi raspored se majmunima činio drukčijim, što znači da jest drukčiji. Nisu vidjeli da je razlika jako površna i da je u oba slučaja dnevni broj obroka isti, sedam porcija.

Ako sebe usporedimo s majmunima, njihova hranioca možemo usporediti sa stvarnošću kakvu vidimo. Većina nas ne vidi puno dalje od majmuna, pa ne vidimo temeljnu jedinstvenost egzistencije. Vidimo podjelu i odvojenost, premda su one samo iluzija.

Na primjer, grčevito se držimo života (stvaranja) i bojimo smrti (uništenja) jer ne shvaćamo da je to dvoje cjelina. Životni proces odvija se istovremeno s procesom smrti. Ne možemo imati jedno, a nemati drugo.

Što nije rođeno, ne može ni umrijeti. Smrt nas čeka samo zato što smo u ovom trenutku prekrasno živi. Bez smrti ne bismo imali ni ovaj život koji tako volimo. Stoga su život i smrt lice i naličje istog novčića. Oni koji to ne znaju nisu ništa bolji od majmuna iz priče koje je bilo tako lako uvjeriti da su dobili nešto drugo zato što im je izgledalo drugačije.

Oni koji to uviđaju shvaćaju zašto se oni koji njeguju tao ne boje smrti. Oni nisu "pobijedili" smrt jer nema se što pobijediti ni nadjačati. Oni jednostavno prihvaćaju smrt isto kao što prihvaćaju život. Pokopi poznatih u njima ne izazivaju bojazan i ne razmišljaju opsesivno o tome što će biti poslije.

Oni vide istinu – istina je da su život i smrt prirodni procesi koji se pojavljuju u određenim trenucima i iz određemh razloga. Kako stvaranje i uništenje idu zajedno, tako i život i smrt prirodno idu zajedno. To zovemo tao!

92

(32) Uplakana kraljevna : Kako vidimo smrt

Autor : Derek Lin

Gospa Li, kneza Aija kći, kad se za kralja Jina udavaše, plakala je, rukav suzama natopila. Ali kad živjela je u palači, i s kraljem u kraljevskoj postelji počivala, i fina jela objedovala, požali što je plakala. Znamo li da mrtvi nisu požalili što živjeti nisu željeli?

Ova Chuang Tzuova priča uspoređuje ljude s kraljevnom Li. Prije vjenčanja sve bi dala da se ne mora udati, kao što bismo i mi sve dali da ne moramo umrijeti. Njezine suze predstavljaju sve naše pokušaje da živimo dulje, ostanemo zdravi i zadržimo mladenaštvo što je dulje moguće.

Ali kad se udala i počela živjeti u braku, kraljevna je otkrila da bračni život i nije tako loš. Uživala je u svakovrsnom obilju. I tek je tada shvatila da je njezin prvotni otpor bio besmislen.

Tako ćemo možda i mi tek nakon smrti uvidjeti da život nakon smrti možda i nije ništa strašno. Ljudi koji su iskusili susret sa smrću listom govore o tome da se ne treba bojati onoga što nas čeka s druge strane. Možda će se i nama jednom sav taj trud da izbjegnemo smrt činiti besmislenim.

Smisao Chuang Tzuove priče aktualan je i danas, 2500 godina nakon što ju je zapisao. Mi jednostavno ne znamo što nas čeka nakon smrti. A budući da nemamo apsolutno nikakve informacije, zašto stvaramo bilo kakve pretpostavke? Ne bi li bilo pametnije da zaboravimo strah i strepnju i energiju uložimo u življenje, ovdje i sada?

93

(33) Raj i pakao : Istina o životu poslije smrti

Autor:Derek Lin

Jednom davno, učitelju zena Hakuinu prišao je muškarac vojnička držanja i upitao ga: "Učitelju, postoje li stvarno raj i pakao?"

Učitelj mu je želio odgovoriti potvrdno, ali je znao da bi čovjek stekao pogrešan dojam. Najvjerojatnije čovjek vjeruje u sasvim običnu paradigmu po kojoj su raj i pakao mjesta kamo duša seli nakon smrti. Učitelj je znao što mora učiniti da bi razbio tu pogrešnu predodžbu. "Kojeg si zvanja?", upitao ga učitelj.

"Ja sam general." Odatle mu, dakle, vojničko držanje.

Učitelj prasne u smijeh: "Koji je to idiot od tebe tražio da mu upravljaš vojskom? Meni više izgledaš kao mesar!" Ovo razbjesni generala. Rikne kao lav i izvuče mač. Mogao je u hipu sasjeći slabašnog starca. "Ovo su vrata pakla", reče učitelj. Na tih nekoliko jednostavnih riječi, general stane kao ukopan.

Spoznao je istinu. Shvatio je daje učitelj riskirao svoj život da bi ga na najučinkovitiji način poučio velikoj istini.

"Oprostite mi, učitelju, za ono što sam umalo učinio." Osjećao je istovremeno i zahvalnost i oduševljenje i stid.

"Ovo su vrata raja", reče učitelj.

Ova nam priča govori da su još davno mudri ljudi duhovno toliko napredovali da su shvaćali da su raj i pakao stanja uma, a ne mjesta u prostoru.

Naravno, nisu tako mislili svi. Od davnina postoje živopisni opisi i slike s prizorima raja i pakla. Malo je bilo prosvijetljenih koji su znali da su to samo vrlo živopisne metafore, a mnogi su ih shvaćali posve doslovno. Mjereno kozmičkim vremenom, možemo reći da su još posve nedavno ljudi vjerovali da je raj divno mjesto iznad oblaka, a pakao duboka, mračna špilja.

Detalji se razlikuju, ali osnovna je ideja ista. Asgard, Val-halla, Olimp, Had, Pakao, Čistilište... Tako su ljudi zvali mjesta na koja ljudi odlaze nakon smrti fizičkog tijela. U naše vrijeme, za mnoge ljude koji misle o ideji o raju i paklu kao stvarnim mjestima više ne dolazi u obzir. I dalje tu i tamo uživamo u pričama o životu poslije smrti, ali ne vjerujući da su te priče stvarnost.

No, još uvijek mnogi u to zaista vjeruju. Bez puno truda naći ćete ljude koji jednostavno ne odustaju od uvjerenja da raj i pakao negdje postoje. Mnogi kršćanski fundamentalisti, na primjer, spremno će navesti ulomke iz Biblije kako bi "dokazali" da su raj i pakao stvarna mjesta kao što je vaš dućan na uglu. George W. Bush je stvorio senzaciju kad je izrazio svoje uvjerenje da će oni koji ne traže spas u Isusu Kristu završiti u paklu. Prije nekog vremena grupa vjerskih ekstremista prosvjedovala je

94

ispred Disnevjeve trgovine na aveniji Midwest. Možda vas to čudi, pa bar se Disneyju nema što prigovoriti. Što je uopće moglo smetati tim ljudima?

Prosvjedovali su protiv kartonskih reklamnih likova iz Disnevjeva crtanog filma "Gargovles". Glavni likovi u tom filmu imaju krila poput šišmiša, a imaju i repove, rogove i velike očnjake. Demonstranti su tvrdili da oni koji takve likove stvaraju ističu slike demona i rade za Sotonu.

Ljudi koji rade u Disnevju primali su pisma u kojima im se prijeti smrću, prilazili su im na ulici. Šefu trgovine izravno je rečeno da će gorjeti cijelu vječnost. Činilo se da ideju pakla demonstranti shvaćaju vrlo ozbiljno. U ovom našem dobu političke korektnosti, posve je lako rješenje vratiti se floskuli "svi su u pravu, svatko na svoj način". Možemo li reći da i ljudi poput ovih, koji vjeruju u doslovnu interpretaciju Biblije, imaju pravo na svoje mišljenje? Ne vrijedi li njihovo mišljenje kao i svako drugo?

Možda, ali pogledamo li bolje, vidjet ćemo da postoje brojni logički problemi s ovakvom doslovnom interpretacijom. Najveći je u tome što su paklene muke i rajske ljepote potpuno subjektivne vrijednosti. Što je strašno jednoj osobi, ne mora biti loše drugoj; što je lijepo i ugodno meni, ne mora biti i vama. Razmislimo, na primjer, o mazohistima. Idu li takvi pojedinci u raj ili pakao? Ne bi li za njih raj bio mjesto gdje će do mile volje uživati u slatkoj muci? Ne bi li za njih pakao, naprotiv, bio mjesto gdje takve muke neće naći? I nije li to posve suprotno klasičnoj koncepciji pakla i raja? Drugi je problem, koji cijelu stvar čini nemogućom, kako povezati samo postojanje pakla s bezgraničnom Božjom ljubavi. Ako Bog zaista voli svu svoju djecu, zašto bi čak i najgrešnijeg među nama osudio na vječnu patnju? Zašto ga jednostavno ne pošalje u vječni zatvor, bez tih grotesknih mučenja? Nisu li gubitak slobode i isključenje iz raja dovoljna kazna? Pogledajmo naš kazneni sustav. Što danas radimo s počiniocima najgnusnijih zločina? Često nam je dovoljno da ih držimo odvojenima od društva, nemamo potrebu da im nanosimo bol. U barbarskim vremenima to nije bilo uvijek tako (doduše, u nekim dijelovima svijeta nije ni danas). Na tom stupnju razvitka ljudskog društva, nije se oklijevalo staviti zatvorenika na muke te su zbog toga izmišljene razne okrutne naprave. Nije im bilo dovoljno pogubiti zločinca, krvoločnost se mogla zadovoljiti samo najbolnijom i najstravičnijom smrću - tako je, na primjer, nastala "Iron Maiden". Riječ je o takozvanoj "čeličnoj djevi" iz Niirnberga, a ne o heavy metal grupi "Iron Maiden". Naprava koja se koristila već od 1515. godine sastojala se od svojevrsnog lijesa koji je s unutrašnje strane poklopca imao šiljke razne dužine. Kako se poklopac polako zatvarao, tako su se šiljci zabadali u tijelo žrtve, stvarajući stravičnu bol, a ne trenutačnu smrt. Drugi najkraći šiljak bio je namijenjen očima, kako bi žrtva izgubila vid trenutak prije nego što se posljednji šiljak zabije u srce i napokon usmrti mučenika. Većina nas želi vjerovati da smo kao vrsta prerasli ovu užasnu civilizacijsku fazu. Danas se čak i prema najgorim zločincima odnosimo humano. Ako nekoga moramo osuditi na smrt, bit će usmrćen što je moguće brže i bezbolnije. U usporedbi sa sustavom koji smo sami stvorili, ne čini li nam se doslovna slika pakla i najužasnijih patnji divljom i primitivnom? Ako je Bog u svakom pogledu velik u usporedbi s ljudskim bićem, zar ne bi i njegova samilost bila veća od naše? Ako se čak i slaba ljudska bića, nesavršena kakva jesu i rođena u grijehu, mogu uzdignuti iznad okrutnosti nad zločincima, kako to da to ne može Bog, koji je uzor savršenstva? Kad gledamo na ovaj način, brzo dolazimo do zaključka da Bog, ako je istinsko utjelovljenje ljubavi i milosrđa, ne bi dopustio postojanje pakla kao mjesta na kojem grješnike guta vječna vatra. Prije će biti da je pakao izmislio čovjek,

95

s određenom nakanom, a to je zastrašivanje ostalih ljudi. Nehumanost i barbarstvo pakla odraz je karaktera onih koji su taj mit izmislili.

Do ovog se uvida jednostavno dolazi razmišljanjem. Ljudi koji se i dalje drže starog mišljenja ljudi su koji se nisu zamarali razmišljanjem o svim posljedicama i implikacijama onoga u što vjeruju.

Ako zaista razmislite, odbacit ćete okove neznanja i divljaštva i uvidjeti neminovnu istinu. Raj i pakao postoje u svakom od nas. Samo tako može biti. U bilo kojem trenutku možemo doživjeti ili jedan ili drugi, ili nešto između. Kad umremo, nitko nas neće ni uzdići u raj ni baciti u pakao, sami tamo odlazimo, i premda većina nas toga nije svjesna, hoćemo li u raj ili pakao, ovisi o tome što želimo.

Zaboravite priče o vječnim mukama i vječnoj boli. Naša je duša zrela i duh razvijen i ne mogu nas više obuzdavati stravične priče. Nitko nam ne treba diktirati što je moralno i tjerati nas da se toga pridržavamo pod prijetnjom kazne; naša moralnost izvire iznutra, iz naše prirodne želje za skladom, ljubavlju i jedinstvom. Budući da je tako, naša savjest, naše više ja, učenja karme i duhovni učitelji vode nas na način koji je neusporedivo jednostavniji i djelotvorniji od straha.

Mudraci su imali pravo u vezi s rajem i paklom. Ovo je još jedan primjer koji pokazuje da je njihova drevna mudrost bila daleko ispred, a često i najavila naša "suvremena" vjerovanja.

96

(34) Oslobađanje : Nadilaženje ograničenosti knjiškog znanja

Autor:Derek Lin

Jednom bijaše lopov koji je bio majstor svojeg lopovskog zanata. Njegovi su pothvati postali legendarni. Imao je sina koji mu se divio i želio je nastaviti očevim stopama.

Sin je mnogo vježbao usavršujući lopovske vještine, ali znao je da se to ne može usporediti spravim lopovlukom. Nestrpljiv, kao što mladost zna biti nestrpljiva, često je molio oca da ga sljedeći put povede sa sobom, ali otac je svaki put odgovorio da još nije spreman.

"A kada ću biti spreman, oče?", pitao je mladić.

"Vidjet ćeš na vrijeme."

Jedne večeri, lopov reče sinu da pode za njim. Napokon, pomisli sin, napokon će dobiti pravu priliku!

Zajedno su se kriomice uvukli u veliku bogatu kuću. Kad su ušli, lopov uperi prst u vrata i pokretima pokaže sinu da ude kroz ta vrata. Sin uđe i shvati da je prošao kroz vrata ormara. Okrene se časak prije nego što je otac vrata zatvorio i zaključao ih.

Sin šaptom upita: "Oče, što radiš? Pusti me vani" Umjesto da otključa vrata, lopov stane trčati niz hodnik i vikati: "Lopov! Lopov!" Zlatim brzo istrči iz kuće i nestane u noći.

Sin je ostao u zamci. Probuđeni vikom, stanari su ustali iz kreveta da pogledaju što se zbiva. Posluga se okupila da pretraži cijelu kuću sobu po sobu.

Sin se morao izvući iz ormara, ali kako? Na pamet mu padne jedna ideja. Kad su sluge prišle ormaru, sin stane cijukati kao miš.

Sluge otključaše vrata ormara da pogledaju što je to. Sin skoči, odgurne nogom vrata, gurne sluge u stranu i počne trčati što su ga noge brže nosile.

Uspio je izaći iz kuće i pobjeći. Uspio se vratiti kući, gdje je našao oca kako ga čeka. "Dobro se vratio kući", reče otac. "Ispričaj mi kako si pobjegao."

Sin mu sve ispriča. Kad je završio priču, vidi kako otac kima glavom. "Sad si spreman da postaneš lopov", reče otac i nasmije se.

Tao

Ova priča govori o vrlo važnom koraku u njegovanju taa: prijelazu iz proučavanja taa kao predmeta učenja u življenje njegovih učenja kao osobnog načina života.

97

Usavršavanje lopovskog umijeća parabola je za traženje svojeg duhovnog puta. Sinovu želju da postane lopov možemo usporediti s našim putem prema prosvjetljenju. To putovanje može potrajati pa smo ponekad nestrpljivi, poput sina u našoj priči. Možemo se osjećati kao da tapkamo na mjestu i pitati se zašto se put od neznanja do umijeća ne može brže proći.

Kako je sin učio postati lopov, tako mi čitamo knjige o tau. Kao što je sin shvatio da naukovanje još nije ono pravo, tako ćemo i mi prije ili poslije shvatiti da se čitanje knjiga ne može usporediti s pravim njegovanjem taa.

Premda će nam čitanje knjiga donijeti mnogo dobra, postoji jaz između akademskog znanja i živuće mudrosti taa. Ima ljudi koji su pročitali knjige i knjige, a u svojem životu nisu doživjeli nikakvu promjenu. Često stoje na mjestu upravo zbog onog što su pročitali u knjigama.

Na primjer, čitanjem su se upoznali s tao učenjem o ziranu, prirodnosti. Tao slijedi prirodne zakone, pa bi i naše ponašanje trebalo biti u skladu s našom prirodom. Veličanstvena je to ideja, pa ljudi odluče da će živjeti u skladu s prirodom, kao što žive mudraci.

Ali neke stvari ne ispadnu kako treba. Netko zakasni na sastanak ili dogovor s prijateljem i kad prijatelj pita da mu se slučajno nije nešto dogodilo, objašnjenje je da su kasnili jer nastoje sve raditi bez napora i prirodno. Ili, netko zaspi ujutro i zakasni te objašnjava kako je to posve u redu jer samo slijedi svoju prirodu.

Da to čuje, mudrac bi pitao: "Koji vid prirode?"

Pitanje možda izgleda jednostavno, ali nije. Priroda je, kao i tao, sveobuhvatna. Ako govorimo o procesima, priroda poznaje napredovanje, stagnaciju i nazadovanje. Svi jednako pripadaju prirodi. Da, naravno da trebamo slijediti prirodu, ali koji ćemo vid kretanja slijediti?

Kad je riječ o evoluciji, u prirodi nalazimo i razvitak i nestanak. I jedno i drugo su prirodni procesi, koji će biti naš duhovni proces? Hoćemo li se prirodno razvijati ili ćemo prirodno nestati?

Ako pokušamo imitirati prirodu, a da nam ovo nije jasno, postoji vjerojatnost da ćemo se prikloniti najlakšoj opciji, inertnosti i hirovitosti. Taj put ne vodi nikamo i završit ćemo na istom mjestu gdje smo i počeli.

Možemo to izbjeći ako znamo da slijediti prirodu ne znači slijediti svaku pomisao koja nam je nadošla. Slijediti prirodu znači svjesno usklađivati odluke i postupke sa svojim duhovnim ciljevima, jer tada nam neće biti naporni i bit će lagani. Ovo je ključna spoznaja. Ona znači oslobađanje. Ona je ključ koji će otvoriti zamku u kojoj smo se našli. Poput sina iz naše priče, skočit ćemo, gurnuti u stranu sve riječi koje su nam stale na put i bit ćemo slobodni.

Sloboda za kojom žudimo nije sloboda da radimo što nam padne na pamet. Takav način života zadržava nas na duhovnoj razini koja se ne može nadići te će ona postati naš zatvor iz kojeg nema izlaza.

98

Sloboda koju zaista trebamo prirodna je samodisciplina taa. Držimo li se te discipline i mirno kročimo naprijed, s vremenom ćemo steći sposobnost da svoju duhovnu praksu podignemo na bilo koju željenu razinu, bez ograničenja. I to je pravo značenje slobode.

KRAJ

Tek kad smo se oslobodili, mogli smo se vratiti kući - vratiti se tau. Kad danas mislimo na te trenutke bijega, mislimo na njih sa smiješkom znajući da smo sada spremni započeti njegovati i živjeti učenje taa kao vlastiti način života.

BILJEŠKA O PISCU

Derek Lin je ravnatelj taoističkih studija u zakladi Great Tao Foundation of America u kalifornijskom gradu El Monteu. Govori i podučava o Tao te Chingu i općenito o duhovnosti taa. Uređuje web stranicu vvww.taoism.net, vodeći izvor taa na internetu. Autor je i prijevoda Tao Te Chinga na engleski, Tao Te Ching: Annotated & Explained, novog i izvornog prijevoda kojim je postavio nove standarde i koji je hvaljen kao prvi prijevod koji vjerno prenosi lirsku ljepotu originala. Lin živi u Kaliforniji sa suprugom Janice.