utvrĐeni samostani na tlu hrvatskea1450176.sites.myregisteredsite.com/web/pedeef/103.pdf ·...

Sadržaj �

Sena Sekulić-Gvozdanović

UTVRĐENI SAMOSTANI NA TLU HRVATSKE

Samostani.indb 1 10/17/07 11:57:22 AM

� Utvrđeni samostani na tlu Hrvatske

NAKLADNIK Golden marketing-Tehnička knjiga Jurišićeva 10, 10000 Zagreb

SUNAKLADNIK Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Kačićeva 26, 10000 Zagreb

ZA NAKLADNIKA Ana Rešetar

ZA SUNAKLADNIKA Prof. dr. sc. Lenko Pleština

UREDNIK BIBLIOTEKE Zlatko Karač

UREDNICA IZDANJA Mia Roth-Čerina

RECENZENTI Prof. dr. sc. Mladen Obad Šćitaroci Dr. sc. Agneza Szabo

STRUČNA REDAKTURA Doc. dr. sc. Ariana ŠtulhoferProf. dr. sc. Vladimir Goss

REDAKTORICA BIBLIOGRAFIJE I IZVORA Ana Vukadin

Objavu knjige je sufinanciralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH.

Izdanje je pripremljeno u sklopu znanstvenog projekta “Atlas arhitekture” na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

© Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb Sva prava pridržana.

ISBN 978-953-212-120-9


Sadržaj �

Sena Sekulić-GvozdanovićUTVRĐENI SAMOSTANI

NA TLU HRVATSKE

Golden marketing-Tehnička knjiga Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 2007.


Sadržaj �

Urednička napomena. . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Predgovor (akademik Andre Mohorovičić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13Redovnički redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

Benediktinci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14Franjevci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

Viteški redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16Hospitalci-ivanovci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16Templari-božjaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16

Samostanski prostori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17Samostani u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

Kontinentalna Hrvatska . . . . . . . . . . . . . 23Redovnički i viteški redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

Benediktinci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23Templari i ivanovci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24Cisterciti (bernardinci). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24Dominikanci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25Augustinci. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26Pavlini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26Franjevci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26

Istočna Slavonija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26Franjevački samostan sv. Ivana Kapistrana

(Sv. Marija) u Iloku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26Opatija u Šarengradu kraj Iloka . . . . . . . . . . . . . . . . 30Franjevački samostan u Opatovcu . . . . . . . . . . . . . . 32Benediktinski samostan sv. Marije de Kopan

kraj Opatovca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32Crkva sv. Majke Božje u Lučici kraj Županje . . . . . 33Franjevački samostan “Rokovačka zidina”

kraj naselja Rokovci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33Benediktinski samostan Sv. Duha kraj Nuštra . . . . 34Benediktinska utvrda Ostrovo. . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

Zapadna Slavonija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36Dominikanski samostan s crkvom sv. Marije

u Požegi (danas Sv. Lovro) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37Franjevački samostan Sv. Duha u Požegi. . . . . . . . . 39Franjevački samostan sv. Dimitrija u Požegi. . . . . . 39

Benediktinska opatija sv. Mihajla na Rudini kraj Požege . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

Naselje Vetovo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45Franjevački samostan u Velikoj. . . . . . . . . . . . . . . . . 46Cistercitska opatija sv. Marije u Kutjevu . . . . . . . . . 47Crkva sv. Martina kraj Našica . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51Opatija sv. Martina u Vaški . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51Franjevački samostan sv. Marije kraj Kobaša . . . . . 51Benediktinski samostan sv. Margarete

u Bijeloj blizu Pakraca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52Opatija sv. Jelene (sv. Helene) u Podborju

kod Daruvara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54Utvrđeni samostan uza župnu crkvu sv. Marije

u Glogovnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

Istočni Srijem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56Benediktinski samostan sv. Dimitrija na Savi

kod Srijemske Mitrovice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56Benediktinski samostan sv. Stjepana

u Banoštru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57Benediktinska opatija sv. Križa u Manđelosu . . . . . 58Opatija sv. Nikole de Aracza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59Benediktinska opatija sv. Jurja u Dobovu (Srijem) 59

Središnja Hrvatska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60Cistercitska opatija sv. Marije u Topuskom . . . . . . 60Samostan sv. Nikole u Gvozdu . . . . . . . . . . . . . . . . . 64Franjevački samostan i crkva sv. Katarine kraj Zrina 65Samostan u Dubici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65Pavlinski samostan Kamensko kod Karlovca . . . . . 66Franjevački samostan Hrastovica kraj Petrinje . . . 68Franjevački samostan i crkva sv. Bernardina

u Slunju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68Samostan i crkva sv. Marije kod Cetina . . . . . . . . . 69Samostan sv. Marije Gorske kod Lobora . . . . . . . . 70Čazma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71Franjevački samostan sv. Ivana Krstitelja

u Kloštar Ivaniću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73Franjevački samostan u Podgrađu . . . . . . . . . . . . . . 73

Međimurje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74Pavlinski samostan sv. Marije i Svih svetih

u Svetoj Heleni, Šenkovec kod Čakovca . . . . . . 74Benediktinska opatija sv. Jeronima u Štrigovi . . . . 77

Sadržaj


� Utvrđeni samostani na tlu Hrvatske

Istra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79Benediktinski samostani u Istri . . . . . . . . . . . . . 80Pula i okolica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

Benediktinska opatija ispred bazilike sv. Marije Formoze u Puli . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84

Samostan i crkva sv. Andrije na otočiću pred Pulom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85

Samostan i crkva sv. Petra na otočiću pred Pulom 86Benediktinska opatija sv. Martina kod Pule . . . . . . 86Benediktinska opatija sv. Mihovila nad Pulom . . . 86Benediktinski samostan i crkva sv. Marije

na otoku Veli Brijun . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87Benediktinska opatija sv. Mihovila kod Bala . . . . . 89Samostan i crkva Vele Gospe kod Bala

(Sv. Marija Velika) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90Poreč, Rovinj i okolica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92

Benediktinski samostan sv. Andrije na otočiću kraj Rovinja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93

Benediktinski samostan na otočiću Sv. Ivana na Pučini kod Rovinja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94

Benediktinski samostan sv. Mihovila iznad Limske drage . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94

Samostan uz crkvu sv. Marije u Vrsaru . . . . . . . . . . 100Benediktinska opatija sv. Anastazije

(sv. Nikole) kod Poreča . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102Unutrašnja Istra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103

Dvigrad (Dva Grada) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103Crkva sv. Jakova Apostola (sv. Siksto?)

kraj Dvigrada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104Benediktinska opatija sv. Petra in Bigulin

kraj Dvigrada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104Benediktinska opatija sv. Petronile

kraj Dvigrada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105Crkva sv. Siksta kraj Dvigrada . . . . . . . . . . . . . . . . . 105Benediktinska opatija u Svetvinčentu . . . . . . . . . . . 106Benediktinska opatija sv. Petra u Šumi . . . . . . . . . . 106Benediktinska opatija sv. Mihovila

pod Zemljom u Doljanu kod Višnjana . . . . . . . 109Sv. Dionizije kod Motovuna. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111Samostan sv. Elizabete kod Motovuna. . . . . . . . . . . 111Benediktinska opatija Petra Peloza

kod Motovuna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111Sv. Barbara blizu Vižinade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112

Kvarner i Gorska Hrvatska. . . . . . . . . . 115Otok Krk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115

Starokršćanska bazilika (poslije benediktinska opatija) sv. Nikole u uvali Sepen kod Omišlja . . 118

Benediktinski (poslije franjevački) samostan sv. Marije na otočiću Košljunu . . . . . . . . . . . . . . 121

Franjevački samostan sv. Magdalene u Dubašnici kod Malinske . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123

Glagoljaški samostan i crkva u Glavotoku . . . . . . . 123Romanički toranj sv. Apolinara kod Malinske . . . . 124Samostan i crkva sv. Nikole u uvali Ogrul

kod Vrbnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124Kapela sv. Kuzme i Damjana između

Vrbnika i Krka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125Benediktinski samostan sv. Mihovila uz romaničku

crkvu Majke Božje od Zdravlja u Krku . . . . . . . 125Benediktinski samostan sv. Marije

Anđeoske u Krku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126Franjevački samostan i crkva sv. Franje u Krku . . . 127

Crkva sv. Ivana Krstitelja u Krku. . . . . . . . . . . . . . . . 127Benediktinski samostan sv. Lovre kraj Krka . . . . . . 128Benediktinska opatija sv. Lucije

u Jurandvoru kraj Baške . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129Cresko-lošinjska otočna skupina . . . . . . . . . . . . 132

Benediktinska opatija sv. Petra u Osoru na Cresu 133Benediktinski samostan sv. Petra u Cresu . . . . . . . 134Crkva sv. Lovre kod Cresa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134Franjevački samostan i crkva sv. Marije

u uvali Bijar na Cresu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136Franjevački samostan i crkva sv. Franje u Cresu . . 137Franjevački samostan i crkva sv. Nikole

u Porozini na Cresu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138Crkva u uvali Dol kraj naselja Beli na Cresu . . . . . 138Crkva sv. Martina i franjevački samostan

sv. Jeronima u naselju Martinšćica . . . . . . . . . . . 138Benediktinski samostan sv. Nikole

na Osorščici na Lošinju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138Franjevački samostan i crkva sv. Franje

u Nerezinama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140Benediktinski samostan sv. Petra

na istoimenom otočiću pokraj otoka Ilovika . . 140Benediktinski samostan sv. Nikole

na otoku Susku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142Otoci Rab i Pag . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144

Benediktinski samostan sv. Andrije Apostola u Rabu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145

Franjevački samostan sv. Ivana u Rabu . . . . . . . . . . 146Benediktinski samostan sv. Petra

u Supetarskoj Dragi na Rabu . . . . . . . . . . . . . . . 146Samostan sv. Stjepana u Barbatu na Rabu . . . . . . . 147Franjevački samostan i crkva sv. Bernardina

u Kamporu kraj Raba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147Franjevački samostan u Starome Gradu kraj Paga 148Novalja na Pagu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148Benediktinski samostan i crkva sv. Nikole

u Povljani na Pagu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149Lika i Gorski kotar. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149

Benediktinska opatija sv. Marine u župi Bužani u Lici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149

Opatija sv. Nikole u Otočcu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149Benediktinski samostan sv. Ivana u Lici . . . . . . . . . 149Samostani u Modrušu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149

Crikvenica i Senj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150Pavlinski samostan i crkva sv. Marije u Crikvenici

(“kaštil”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150Benediktinski samostan sv. Jurja kod Senja . . . . . . 151Benediktinska opatija sv. Dujma kod Senja. . . . . . . 151

Dalmacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153Zadarsko područje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153

Benediktinska opatija sv. Grgura u Vrani (poslije samostan templara i ivanovaca) . . . . . . 153

Ruševine opatije u Vrani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158Benediktinska opatija sv. Ivana Evanđelista

u Biogradu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160Benediktinski samostan sv. Ambrozija u Ninu. . . . 160Benediktinski samostan sv. Jurja Koprivskog

na rijeci Zrmanji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161Benediktinska opatija sv. Mihovila kod Preka na

otoku Ugljanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161Benediktinska opatija sv. Mihovila

u Neviđanima na otoku Pašmanu . . . . . . . . . . . 163


Sadržaj �

Franjevački samostan sv. Duje u Kraju na otoku Pašmanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163

Benediktinska opatija sv. Kuzme i Damjana na brdu Ćokovcu na otoku Pašmanu . . . . . . . . . 164

Šibensko područje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167Benediktinska opatija sv. Nikole pred Šibenikom . 167Franjevački samostan i crkva na otočiću

Visovcu na Visovačkom jezeru . . . . . . . . . . . . . . 167Benediktinska opatija sv. Marije od Otoka

na otoku Prviću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169Samostan sv. Marije na otoku Žirju . . . . . . . . . . . . . 170Otok Vrgada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170Tarac na otoku Kornatu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170Dugi otok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171Samostan sv. Bartula kod Knina . . . . . . . . . . . . . . . . 171

Dalmatinska zagora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171Splitsko područje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172

Benediktinski samostan sv. Eufemije u Splitu . . . . 172Benediktinski samostan sv. Andrije

i sv. Ivana Evanđelista pokraj Splita . . . . . . . . . . 173Benediktinski samostan sv. Stjepana

na Sustjepanu u Splitu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175Benediktinski samostan i crkva sv. Marije

na Poljudu u Splitu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179Benediktinski samostan sv. Petra u Rižinicama . . . 180Crkva sv. Lovre u Stobreču . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181Benediktinska opatija sv. Petra Gumajskog u Selu 182“Supetarski kartular”. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185Benediktinski samostan sv. Petra u Priku

kod Omiša . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186Samostan sv. Petra od Klobučca kod Trogira . . . . . 186Crkva sv. Arhanđela na otoku Arhanđelu

kod Trogira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188Otok Šolta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188

Starokršćanski bazilikalni sklop (benediktinska opatija) sv. Marije u Grohotama . . . . . . . . . . . . . 189

Crkva sv. Marije u Gornjem Selu . . . . . . . . . . . . . . . 189Samostan sv. Petra u Nečujmu . . . . . . . . . . . . . . . . . 190Bazilika sa samostanom na otočiću Stipanska . . . . 191

Makarsko primorje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193Franjevački samostan sv. Marije u Makarskoj . . . . 193Franjevački samostan sv. Križa u Živogošću . . . . . 194Franjevački samostan sv. Marije u Zaostrogu . . . . 196Potresi u Makarskom primorju. . . . . . . . . . . . . . . . . 197

Neretvanska oblast. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197Otok Brač . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197

Benediktinski samostan sv. Marije uza župnu crkvu sv. Ivana Krstitelja u Postirama . . . . . . . . 198

Crkva sv. Stjepana u uvali Stipanska kraj Pučišća . . 199Crkva sv. Lovre u uvali Lovrečina . . . . . . . . . . . . . . 200Mirje iznad Postira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202Benediktinski samostan sv. Ivana u Sutivanu . . . . . 203Benediktinski samostan sv. Jadre kod Nerežišća . . 204Samostan Murvica kod Bola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204Dominikanski samostan na poluotoku

Glavica kod Bola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205Opatija sv. Ivana Krstitelja u Povljima . . . . . . . . . . . 206“Povaljska listina” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210“Povaljski prag” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211

Otok Hvar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211Franjevački samostan s crkvom sv. Marije

od Milosti u Hvaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211

Dominikanski samostan sv. Petra Mučenika u Starom Gradu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214

Dominikanski samostan i crkva sv. Marije na otočiću Šćedru kraj Hvara . . . . . . . . . . . . . . . 220

Otok Korčula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221Dominikanski samostan sv. Nikole kraj Korčule . . 221Benediktinski samostan sv. Maksima

na otočiću Majsanu kraj Korčule. . . . . . . . . . . . . 223Benediktinski samostan sv. Petra na otočiću

Badiji kraj Korčule (poslije franjevački samostan sv. Marije na Otoku) . . . . . . . . . . . . . . 224

Benediktinski samostan sv. Ivana u Lumbardi . . . 226Crkva sv. Ivana u Gradini kraj Vele Luke. . . . . . . . . 227

Poluotok Pelješac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227Franjevački samostan uz crkvu Gospe od

Anđela nad Orebićem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227Otoci Biševo, Vis i Svetac. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230

Benediktinski samostan sv. Silvestra na Biševu . . . 230Benediktinski samostan sv. Nikole u Komiži

na otoku Visu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231Benediktinski samostan sv. Andrije

na otoku Svecu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234

Dubrovačko područje . . . . . . . . . . . . . . . . 239Mljetska benediktinska kongregacija. . . . . . . . 239

Benediktinski samostan sv. Marije na Mljetu . . . . 241Benediktinska opatija sv. Jakova u Višnjici

kraj Dubrovnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 246Benediktinski samostan sv. Mihajla u Pakljeni

na otoku Šipanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248Benediktinski samostan sv. Andrije

na Morskoj Pučini na istoimenom otočiću kraj Dubrovnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251

Ostali samostani na dubrovačkom području 252Franjevački samostan sv. Marije u Rožatu. . . . . . . . 252Franjevački samostan u Pridvorju blizu Čilipa . . . 252Benediktinski samostan i crkva sv. Marije

na otočiću Mrkanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253Benediktinski samostan sv. Petra Usred Mora

na otočiću Supetru. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254Benediktinski samostan sv. Marije na Lokrumu . . 254Franjevački samostan i crkva Rođenja Marijina

na Lopudu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256Benediktinski samostan na otoku Jakljanu . . . . . . . 257Benediktinska crkva Sv. Trojice u selu Prožuri

na Mljetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 258Boka kotorska i Crnogorsko primorje . . . . . . 258

Benediktinska opatija sv. Đorđa u Kotorskom zaljevu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 258

Samostan sv. Mihovila na Prevlaci . . . . . . . . . . . . . . 258Benediktinski samostan sv. Marije Ratačke

u Barskom zaljevu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 258

Umjesto zaključka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261Zahvale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263

Pregledne karte . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265Popis kratica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 276Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 277Bilješka o autorici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293


�

Urednička napomena

Urednička napomena

Knjiga Utvrđeni samostani na tlu Hrvatske plod je višegodišnjeg istraživanja rezultati kojega, naža-lost, nisu objavljeni za života dr. sc. Sene Sekulić-Gvozdanović. Opsežan tekst, uza stručnu redakturu, u strukturi ostaje vjeran u određenim segmentima skicoznom izvornom rukopisu, a grafički materijal u najvećoj je mjeri preuzet iz bogatoga arhivskog materijala autorice, uz njezine opise. Stoga su i izvo-ri navedeni tamo gdje je o njima i izvorno ostavljen podatak. U tom smislu nisu niti svi navedeni loka-liteti obrađeni u jednakom opsegu. Rukopis je au-torica u radnom obliku dovršila 2002., neposredno prije smrti, pa u knjizi nedostaje recentna literatura. Otad traje opsežan rad na pripremi rukopisa koji je stručno redigirala dr. sc. Ariana Štulhofer, te nakon toga dr. sc. Vladimir P. Goss. Iz iznimno opsežno-ga grafičkog materijala koji je autorica skupila tije-

kom dugogodišnjeg istraživanja i rada na ovoj knjizi, uredništvo je izabralo manji broj ilustracija koje su kvalitetom bile prikladne za objavu. Iako nedovrše-na, knjiga se predočuje u ovom obliku kao iznimno vrijedan ishodišni materijal budućim istraživanjima i svjedočanstvo o neumornu radu i entuzijazmu koji nisu posustali sve do posljednjeg trenutka autoričina života. (Mia Roth-Čerina)

“U knjizi Utvrđeni samostani na tlu Hrvatske obu-hvaćeno je oko 150 lokaliteta. Autorica ipak ne drži da je navela sve. (...) Naša je sljedeća zadaća pokuša-ti izraditi tipologiju benediktinskih opatija u Hrvat-skoj. Studija o utvrđenim samostanima u Hrvatskoj pruža u tu svrhu obilan materijal, a nova arheološka istraživanja dodat će tome nova saznanja.” (iz auto-ričina zaključka)


Predgovor ��

Predgovor

Znanstvena tematika koju analizira autorica dr. sc. Sena Sekulić-Gvozdanović važna je kreativna sastavnica u ši-roku povijesnom procesu formiranja temeljne kultur-ne fizionomije na području Hrvatske – procesu koji se zbiva u sveobuhvatnom kontaktu s općim onodobnim povijesnim zbivanjima na tlu Europe. Naime, navedeni proces formiranja snažne individualne kulturne fiziono-mije Hrvata u europskom prostoru zbiva se u vremen-skom rasponu od doseljenja Hrvata na novo područje obitavanja (prijelaz 6. u 7. stoljeće) pa sve do prestanka postojanja stare hrvatske države (prijelaz 11. u 12. sto-ljeće), uz modificirani daljnji razvoj tijekom vladavine Arpadovića i Anžuvinaca.

To razdoblje – tijekom kojega se na hrvatskome tlu afirmiralo kršćanstvo, određeno osobito crkvenim redovima – uključeno je u dugotrajni slijed europske povijesti koja prethodno, u prvom tisućljeću, doživlja-va raspad antičkog svijeta, proživljava potom kaotično vrijeme seobe naroda s početnim procesom konsoli-dacije u merovinško-karolinško-otonsko doba te ko-načno, nakon prijelaza u drugo tisućljeće, konsolidira nove društvene, etničke, državničke, političke i kul-turne relacije.

U navedenim se okolnostima u procesu raspada Rim-skog Carstva razara i antički idejni i kulturni koncept pod nadiranjem kršćanstva, koje se naglo širi među po-tlačenim i pauperiziranim dijelom pučanstva, toliko in-tenzivno da je imperij prisiljen izdati Milanski edikt o toleranciji 313. godine, nakon čega kršćanstvo preuzima idejni primat na širokom prostoru raspadajućeg impe-rija. Tako nakon propasti zapadnog dijela Carstva 476., tradiciju društvene i političke organizacije u stvarnosti nasljeđuje crkvena hijerarhija, koja ostaje jedinim no-siteljem postantičkog odjeka državnog legaliteta (tako papa na Božić 800. godine kruni franačkoga vođu Karla za cara Svetoga Rimskoga Carstva).

U navedenim se povijesnim zbivanjima razvija unu-tarnja organizacija crkvene strukture, osobito nakon reforme pape Leona I. (440.–461.) kojom utvrđuje pa-pin primat u hijerarhiji Zapadne crkve. Jačanje vjerske

djelatnosti potiče osbito pojava sv. Augustina te osni-vanje samostanskih zajednica nakon što sv. Benedikt iz Nursije osniva 529. matičnu samostansku kuću be-nediktinskoga reda na brdu Monte Cassino. Od toga doba samostanski redovi postaju iznimno važni no-sitelji crkvenog života te širenja vjere i znanja prven-stveno na prostoru nekadašnjega imperija, pa tako i na tlu Hrvatske.

U sve intenzivnijem zamahu srednjovjekovnog života na tlu južnog i zapadnoga dijela Europe, uz benedik-tince nastaju novi redovi, bilo odvajanjem od matič-nog reda poput cistercita ili romualdinaca bilo da su nove povijesne okolnosti, poput obrane hodočasnika pri pohodu u Svetu zemlju, bile povodom za osnutak niza križarskih redova.

U navedenu se povijesnom kontekstu i na tlu Hrvatske osniva niz redovničkih zajednica, koje podižu samo-stanske sklopove diljem našega tla – od Iloka i Nuštra na istoku, do Pule i Suska na zapadu, te od Glogovnice na sjeveru preko Zadra i Splita do Lokruma na jugu. Ti se arhitektonski samostanski kompleksi podižu, temeljeni na funkcionalnoj koncepciji – shematski prikazanoj na znamenitu nacrtu očuvanom u skriptoriju samostana u St. Gallenu – od starohrvatskog razdoblja pa nadalje u predromaničkom, romaničkom i gotičkom konstruk-tivnom i stilskom obliku.

Znanstvenoj analizi mnogobrojnih očuvanih, dijelom očuvanih i u tragovima vidljivih samostanskih arhitek-tonskih kompleksa srednjovjekovnog razdoblja – iz-građenih na tlu Hrvatske – posvetila je autorica ovo iznimno djelo.

Konačno, najljepšim dokumentom podizanja benedik-tinskih samostanskih kompleksa na našemu tlu može-mo smatrati originalni dio teksta ispisanog starim hr-vatskim jezikom i glagoljskim pismenima na znamenitoj Baščanskoj ploči, u kojemu se navodi da je opat s de-vetero braće-redovnika sagradio crkvu benediktinske opatije u Jurandvoru na otoku Krku.

Akademik Andre Mohorovičić


Uvod ��

Uvod

Rijetka, a često i nepostojeća, grafička i ilustrativna dokumentacija o oko pedeset utvrđenih samostana na području Hrvatske bila nam je poticaj za istraživanje i arhitektonska snimanja na terenu, sa svrhom da se nalazi i lokaliteti sagledaju u cjelini. Pri tom su istra-živanju dragocjena pomoć bili srednjovjekovni doku-menti, no spomenička je građa razmjerno oskudna s obzirom na kvalitetu i veličinu teme. Sva područja nisu u jednakoj mjeri istražena niti su sustavno obra-đeni svi lokaliteti. Tijekom dugih stoljeća na našem je terenu postojalo više od stotinu utvrđenih muških benediktinskih samostana.1 Posljednja2 su četiri uki-nuta 1807.–1808. godine. Bilo je pokušaja obnove, što je uspjelo tek nakon Drugoga svjetskog rata: 3Ćokovac danas pripada benediktinskoj slavenskoj kongregaciji.

Na hrvatskom antemurale Christianitatis, teritoriju stal-nih borbi za 4zaštitu europske kulture i civilizacije, sa-mostanski su redovi i njihove utvrđene građevine odi-grali bitnu ulogu u obrani vlastite populacije i okolnih zemalja. Destrukciji našega svijeta 20. stoljeća i tek ne-davno okončanu barbarizmu, okrutnosti i genocidu nad Hrvatskom, prethodile su, među ostalim, dvije najveće katastrofe – napadi Mongola i Tatara koji su, uz ostale razloge, pokrenuli utvrđivanje samostana. Naša će ar-hitektonska dokumentacija, a i grafičke rekonstrukcije (naravno, tek kao mogućnost), u najmanju ruku prido-nijeti konzervaciji tih kulturnih spomenika i biti na uvid budućim generacijama arhitekata, arheologa i povjesni-čara, kojima će ovaj rad poslužiti5 za daljnja istraživanja.

Najstariji osvrti na redovništvo u Hrvatskoj u doba hr-vatskih vladara jesu oni Franje Račkog i Viktora Novaka na području stare hrvatske države i bizantskih temata

1 Također i oko 50 ženskih, uglavnom unutar gradskih zidina, bez potre-be posebnog utvrđivanja, od kojih je devet zadržalo povijesni kontinuitet. Ženski je red osnovala Skolastika, Benediktova sestra. Benediktinci su dali 40 papa. Poglavar opat primas rezidira u kolegiju sv. Anselma u Rimu. Nije sigurno da su benediktinci stigli u Dalmaciju i Panoniju već u šestom sto-ljeću, ali su se već tada, po svoj prilici, nastanili u Istri. Od devetoga do jedanaestoga stoljeća dolaze uglavnom iz franačkih samostana.

2 Katičić, 1998.3 Zeiller, 1906: 2, 3, 54; Lenzi, 1908: 3; Cambi, 1976: 240.4 Migotti, 1990: 59.5 Bulić; Bervaldi, 1912: 54.

od 9. do 12. stoljeća; zatim Krste Stošića i Mate Klarića. Ivan Ostojić objelodanio je 1941. katalog benediktin-skih samostana u dalmatinskom primorju. U novije je doba R. Katičić2 objavio brojne stare tekstove na jeziku izvornika i hrvatskome prijevodu, najraniju književ-nost dalmatinsko-hrvatske Crkve i najstarije očuvane rukopise, impozantnu knjigu hrvatske pismenosti. O kršćanskoj zajednici u Saloni kao i Dalmaciji u cjelini tijekom čitavoga drugog i dijela trećeg stoljeća izvori šute. Nema materijalnih tragova sakralnih građevina ili se tek naslućuju pod temeljima kasnijih bazilika. Jedini povijesni dokument prvog reda o kršćanstvu apostol-skog razdoblja u Dalmaciji pismo je sv. Pavla, u kojemu se spominje da je onamo poslao učenika Tita.3

No svetačke legende nude važne podatke za kulturnu povijest: Venancije, Dujam, Euzebije, Dimitrije i drugi obilježili su ranu povijest salonitanske, sisačke, sirmij-ske i cibalske Crkve. Sv. Jeronimu (Sophronius Eusebius Hieronymus, oko 345.–419. ili 420.), znamenitu prevo-ditelju Biblije, Vulgate, hrvatsko je srednjovjekovlje pri-pisivalo prijevod svetih knjiga na crkvenoslavenski jezik. Hrvatski glagoljaši, uvijek sumnjičeni da su na granici krivovjerja, poslužili su se Jeronimom i činjenicom da se rodio u Stridonu “na granici Dalmacije i Panonije” (o mjestu se ne zna ništa pouzdano). Isticali su ga kao osnivača glagoljaške tradicije. Jeronimov je kult u hr-vatskoj glagoljskoj tradiciji prisutan početkom 13. sto-ljeća kad je, prema legendi, njegovo tijelo preneseno u Rim. Djelo Transit sv. Jeronima prevedeno je potkraj 14. stoljeća i 1508. godine tiskano u Senju.

Peto je stoljeće razdoblje najvećega procvata kršćan-stva diljem Europe, ozakonjenog 313. Ediktom cara Konstantina Velikog. U Saloni niču velike bazilike. Apostolska predaja salonitanske Crkve živi u djelima kršćanskih pisaca četvrtoga i petog stoljeća, kojima je poznata dalmatinska epizoda apostola Luke.4 Kršćanske građevine nastaju u Epetionu i Traguriju, a vjerojatno i u ruralnim sredinama. Salonitanska biskupija zahvaća u petom stoljeću gotovo čitavo područje između Krke, Cetine i Dinare (promjene nastaju nakon razdiobe Sa-lonitanske biskupije na 2. saboru 533. godine5).


�4 Utvrđeni samostani na tlu Hrvatske

Redovnički redovi

Benediktinci

Najstariji, dugo i jedini, katolički red – benediktince – osnovao je Benedikt (oko 480.–547.) iz Nursije (u Umbriji, kraj Spoleta) 529. godine u Monte Cassinu. Hi-jerarhija se visoko razvila i manifestirala u kontaktira-nju, međusobnom pomaganju i izmjeni informacija. Na vrhu piramide je abbas abbatum – naslov montekasin-skog opata. Papa Grgur Veliki shvatio je da su budućnost barbari koji su razbili antički svijet. Stvorio je misionar-stvo i obogatio život došljaka kršćanskim idealima te ih tako transformirao. Poslao je sv. Augustina u Englesku, a Alcuinu je u Francuskoj uspjelo izgraditi mrežu samo-stana “pa iako je franačko kraljevstvo dezintegrirano iza smrti Karla Velikog, neki su oblici duhovnosti preživjeli i ostali stabilizacijski faktor kroz čitav srednji vijek.”6 Be-nediktince spominje u šestom stoljeću u srednjoj Dal-maciji dokument, doduše osporavani, o darovnici ko-jom car Justinijan poklanja benediktincima neka imanja u Dalmaciji, gdje se spominju Tilurium i Bilubium.7 Re-dovničke postaje na području Salone, Tragurija i Diokle-cijanove palače nagovješćuju benediktince, koji se smje-štaju na prilazima gradu, uz ceste i luke, na lokalitetima s mogućom dobrom obranom. Obično se opkoljavaju obrambenim zidom. Često se smještaju u blizini antič-kih imanja i uz cemeterijalne, poslije i gradske bazilike.

Na prostoru srednjeg dijela hrvatske obale i njegova zaleđa benediktinci su razvili najživlje djelovanje, tu su imali najviše utjecaja i uživali potporu hrvatskih vlada-ra. “U zemlji Hrvata je kristijanizacija i uspostava cr-kvene organizacije, povezana s mladom kneževinom i podupirući je svojim vjerskim autoritetom, očito vrlo brzo i djelotvorno položila temelje razvoja pismenosti i učvrstila nove osnove makar i samo rudimentarne knji-ževne naobrazbe. Da se to ne može odvojiti od nauka vjere, jasno kaže papa Ivan X. godine 925. u pismu To-mislavu, kralju Hrvata. Prvosvećenik podsjeća vladara da mu je kraljevina dobila od Apostolske crkve doctri-nam pariter et literarum studia – nauk (vjere) jednako kao i književnu naobrazbu”.8

Papi Ivanu X. uspjelo je obnoviti rimsko crkveno vrhov-ništvo nad bizantskom Dalmacijom. Srastanje dalma-tinsko-hrvatske Crkve u jedinstveni prostor ojačalo je gradnjom benediktinskih samostana po Dalmaciji i u zemljama hrvatske vlasti. Reguli sv. Benedikta podvrgli su se i glagoljaški redovnici (spominju ih splitski sino-

dalni zaključci, ali nije poznato kad su podvrgnuti pra-vilu sv. Benedikta i gdje su bile njihove nastambe).

Najstarije obitavalište zajednice redovnika koji žive u skupini prema pravilima reda osnovao je sv. Benedikt u Monte Cassinu – na pola puta između Rima i Napulja – koji se i smatra kolijevkom benediktinaca. Onamo je sv. Benedikt stigao 529. godine s nekoliko učenika, na-pisao pravila za redovnike 534., a ondje je i umro 547. Samostan Monte Cassino prvi su put rušili Langobardi 577. Obnavlja se početkom osmoga stoljeća kao mjesto učenih ljudi iz čitave Europe. Tada je povjesničar Pa-vao Đakon pokrenuo rad pisarske radionice. Napisao je Povijest Langobarda, a njegov učenik Hilderik djelo Ars Grammatica, u kojemu citira djela Vergilija, Ovidija i drugih antičkih pisaca.6

Saraceni ponovno razaraju samostan 663. godine. Re-dovnici se vraćaju tek sredinom 10. stoljeća, pa u 11. stoljeću Monte Cassino postaje najvažnije kulturno središte Europe. Opat Desiderije (kasniji papa Viktor III.) daje upute za prepisivanje Cicerona, Seneke, Te-rencija, Ovidija i druge antičke literature. U to “zlatno doba” montekasinske kulture dobiva konačni oblik be-neventana, pismo koje će u Dalmaciji razviti posebnu inačicu, dalmatinsku beneventanu.7

Konac sedmoga i početak osmoga stoljeća vrhunac su prvog razdoblja djelovanja benediktinaca. Stare opa-tije, smještene na najslikovitijim položajima, razvijale su živahnu misionarsku i gospodarstvenu djelatnost. Pokrstili su najveći dio Franačkog carstva, germanske narode i dio Slavena i Mađara. Krčili su šume, isušivali močvare, natapali polja, unaprijedili vrtlarstvo, sabira-li ljekovito bilje, razvijali obrte, probijali putove zbog boljeg prometa, podizali mostove i brane, bavili se i rudarstvom. Samostanska je kultura upravo osnovno obilježje srednjovjekovne kulture. Kao institucija i način življenja postaje dominantan fenomen u gospodarskom i kulturnom životu zapadnoeuropskog srednjovjekovlja. Sačuvan plan iz St. Gallena (820. god.) prikazuje usavr-šavanje arhitektonske sheme.8

U svojim su školama besplatno poučavali đake. Poslije osnovne izobrazbe u pisanju, čitanju, računanju i pje-vanju, učilo se sedam disciplina opće naobrazbe u dva tečaja – trivium (gramatika, dijalektika, retorika) i qu-adrivium (aritmetika, geometrija, astronomija i glaz-ba). Školu je vodio scolasticus ili magister scholae. Uza

6 Stipčević, 1986.7 Ostojić, 1963-1965, I: 80.8 Katičić, 1998: 321.


Uvod ��

škole su uredili skriptorije i knjižnice, pa su već u rano-mu srednjem vijeku mnogi redovnici istaknuti pisci. U skriptorijima su redovnici kopisti prepisivali liturgijske knjige, Sveto pismo i djela crkvenih pisaca. Ako nije bilo posebne veće prostorije, prepisivalo se u samostanskim ćelijama. Likovni prikazi obično pokazuju redovnika ili nekog sveca kako piše u svojoj maloj sobici. S pisanjem je bila spojena vještina pripremanja tinte i pergamene i uvezivanje knjiga. Neki su udarili temelje nacionalnim književnostima, bili su bogoslovi, pravnici, državnici, pedagozi, filozofi, govornici, jezikoslovci, putopisci, glazbenici, prirodoslovci, matematičari, astronomni, meteorolozi, liječnici, apotekari, paleografi i diplomati. Pisali su biografije, nekrologe, kronike, zbirke ugovora, darovnice, čuvali javne isprave. Samostani su bili loca credibilia – vjerodostojna mjesta. Bili su začetnici povi-jesti novih europskih naroda, skladišta povijesne građe. Poznat je slavan pisac Ruginbert († 847.) iz samostana Reichenau, pa Otloha († nakon 1070.) iz samostana sv. Emerana u Regensburgu.

Bili su i arhitekti, sami su gradili svoje opatije, još da-nas postoje mnogi i veliki spomenici njihova načina zi-danja. Lijevali su zvona i gradili orgulje koje su se prvi put pojavile u benediktinskom koru. U povijesti sred-njovjekovne glazbe gotovo su svi teoretičari benedik-tinci, koji su usavršili i gregorijanski koral. Iz njihovih su redova potekli i vrsni kipari, slikari, rezbari, zlatari, cizeleri, iluminatori kodeksa. Do 12. stoljeća redovni-ci su gotovo jedini stručnjaci u oslikavanju i ukrašava-nju rukopisa inicijalima, amblemima i minijaturama. Knjige su opremali svilom, kožom i baršunom, korice uresivali zlatnim, srebrnim i reljefnim obradama bje-lokosti, kitili filigranom, posipali biserima i draguljima ili prelijevali emajlom. Oko samostana razvijala su se trgovišta i gradovi – i danas mnogi europski gradovi nose imena starih opatija.

Od 11. stoljeća započinje pad benediktinskog reda. Po-pustila je stega, a i mnogi ratovi i najezde pridonijeli su opadanju. Obnovu je u velikim razmjerima prove-la opatija Cluny u Francuskoj.9 Ta je opatija na rijeci10 Grosne u Burgundiji više od dvije stotine godina čvrsto držala prvo mjesto u benediktinskom redu. Prva je doš-la na ideju spajanja više samostana u jedno tijelo kako bi udruženi lakše odolijevali pritiscima laika izvana. Ipak, od druge polovine 12. stoljeća više nije stajala na

9 Osnovao ju je Vilim Akvitanski s opatom Bernom 810. godine, jamčeći slobodu u izboru opata, što je umanjilo biskupski utjecaj, kao i utjecaj svje-tovnih vladara.

10 Sophronius Eusebius Hieronymus (oko 345.–419. ili 420.).

čelu kršćanskog redovništva. Tako u 11. stoljeću dolazi do centralizacije, udruživanja pojedinih samostana u posebne kongregacije pod zajedničkim poglavarstvom reformiranih samostana (cisterciti, kamaldolezi, kartu-zijanci i dr.). Devijacija od izvornih ideja i stanovit la-icizam zahtijevali su reforme. Provode ih Cluny, Gor-ze (utemeljio biskup Metza Chrodegang 749. godine) i talijanski samostani.

Broj se benediktinskih samostana nakon 13. stoljeća drastično umanjio. Od desetak tisuća benediktinskih samostana tek ih je oko 1 500 preživjelo srednji vijek. Odcjepljenjem od benediktinaca i obnavljanjem stro-gih pravila benediktinskog reda nastaje cistercitski red (Citeaux u Burgundiji, 1098.). Naglašavao je fizički rad i imao važnu ulogu u poljoprivredi.

Zatim se pojavljuju dominikanci i franjevci, koji pre-težno grade svoje samostane unutar gradskih naselja i samo rijetki ulaze u našu temu.

Franjevci

Kad je 1212. Franjo Asiški na putu iz Ascolija za Svetu zemlju bio suprotnim vjetrovima (ventis contrariis) ba-čen na istočnu obalu Jadrana, prihvaćeno je franjevačko redovništvo koje je zasjenilo i istisnulo nekad snažni i za hrvatsku kulturu zaslužni benediktinski red. Prema tradiciji, Dubrovnik je još za života sv. Franje 1219., dva-naest godina nakon osnutka njegova reda, primio sljed-benike osnivača novog reda. Na teritoriju Dubrovačke Republike bilo je deset franjevačkih samostana, od kojih su oni izvangradski i na otočiću Daksi, pred ulazom u grušku luku, bili utvrđeni. Samostan na Daksi poklo-nio je 1201. godine sa svim svojim imanjem vlastelin Savin Getaldić. Bila je to oaza Franjina duha i života te omiljeno mjesto dubrovačkih književnika.

U 15. stoljeću pojavljuje se na sjevernom dijelu Jadra-na specifičan ogranak franjevačkog reda – trećoredci-glagoljaši – najfrekventnija žarišta života i prometa. Na južnom dijelu Jadrana franjevci opservanti organizatori su života s funkcijom održanja nacionalnog identiteta (glagoljica) pod venecijanskom okupacijom. Najstarije vijesti o redovnicima na dalmatinskim otocima zabilje-žio je 396. i 406. godine sv. Jeronim.10 Spominje velik broj samostanaca u Dalmaciji.

Samostani žive samostalno, ali imaju snažan društveni i prostorni utjecaj na okolinu. Od 8. do 13. stoljeća ima oko 37 000 benediktinskih samostana. Njihovom su za-slugom kasnije humanisti pronalazili rukopise koji su omogućili preporod antike u Europi.


�� Utvrđeni samostani na tlu Hrvatske

Viteški redoviViteški su redovi ostavili i u nas niz važnih arhitekton-skih spomenika – crkava, hospitala i tvrđava. Zajednice redovnika-vitezova formirane su za križarskih ratova. Vezani su osnovnim redovničkim zavjetima. Uz prvot-nu zadaću njege bolesnika i ranjenika, istodobno vode borbu protiv neprijatelja kršćanstva.

Hospitalci-ivanovci

Najstariji viteški red – hospitalci-ivanovci (Ordo mili-tiae S. Joannis Baptistae hospitalis Hierosolymitani) – osnovan je u Jeruzalemu za Prvoga križarskog rata. U početku je to samo pobožna bratovština. Godine 1048. zamoliše trgovci iz Amalfija tadašnjega kalifa Mostak-šija Billaha da im dopusti nedaleko Isusova groba u Je-ruzalemu sagraditi prihvatilište za siromašne putnike i bolesne hodočasnike Svete zemlje. Sagradili su crkvu sv. Marije (S. Maria della Latina) s prihvatilištem, bol-nicom i kapelom sv. Ivana Krstitelja. Na redovnički ha-bit stavili su s lijeve prednje strane bijeli križ. Papa ga je potvrdio 1099. godine. Sredinom 12. stoljeća utvrđena su pravila pod vodstvom velikog meštra i osam dosto-janstvenika. Poslije smrti prvog predstojnika Gerar-da, došao im je na čelo vitez Raymund de Puy, koji je proveo rekonstrukciju reda u viteški, pa se otad člano-vi dijele na vitezove-vojnike, svećenike i braću koja se brinu za bolesne. Nakon pada Akona (St. Jean d’ Acre) povlače se na Cipar, odakle 1310. prelaze na Rodos i preuzimaju posjede templara nakon njihova ukinuća 1312. godine. Osmanlije zauzimaju Rodos 1521. pa se ivanovci povlače na Maltu do 1798., kad je Napoleon zauzeo otok. Papa Leon XIII. obnavlja 1879. godine čast velikog meštra reda u okviru kardinalskoga kole-gija. Danas obavljaju isključivo karitativne funkcije. U red ivanovaca-hospitalaca bile su primane samo osobe koje su mogle dokazati da su im pradjedovi bili plemići (prema propisu iz 1262.).

Prvi spomen ivanovaca u Hrvatskoj imamo u Ninskoj biskupiji, gdje im je biskup Matej dodijelio crkvu sv. Pe-tra u selu Bojišću.11 U prekovelebitsku ih je Hrvatsku uveo kralj Emerik (1196.–1204.) krajem 12. stoljeća. Darovao im je zemljišta i sagradio samostan u Marči, negdašnjoj Križevačkoj županiji. Istodobno je njegov brat Andrija (1205.–1235.), tadašnji herceg Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, uveo ivanovce u Glogovnicu, da-rovao im sedam sela pokraj potoka Glogovnice. U borbi za krunu protiv starijeg brata Emerika, nakon smrti oca Bele III. (1172.–1196.), imao je potporu križara pa im

je darivao plemstva i samostane. Kao kralj potvrdio im je darovnice 1207. godine te ih obdario novima, dodi-jelivši stanovnicima tih sela sloboštine koje su imali i ostali podložnici hospitalaca i templara.

Templari-božjaci

Templari (Fratres militiae Templi; Pauperes commilitones Christi templique Salomonis – siromašni vitezovi Krista i Salomonova hrama) – osnovali su svoj red 1098. godi-ne u francuskoj pokrajini Champagni. Hugo des Payens († 1135.), Burgunđanin, i Geofrey de Saint Omer iz sje-verne Francuske sa sedam francuskih vitezova položili su u Jeruzalemu zakletvu 1119. godine, prema pravili-ma sv. Benedikta, uza zavjet siromaštva, suzdržljivosti i poslušnosti, u obranu hodočasnika na putu do Svete zemlje. Pokret je potpomagao sv. Bernard, a pravila su im se sankcionirala na koncilu u Troyesu. Uspostavljeni su u gotovo svim kraljevstvima latinskoga kršćanstva. Kao posebno privilegirani, ubrzo su postali snažna in-ternacionalna organizacija.

Red je potvrđen 1128. godine na poticaj Bernarda od Clairvauxa (napisao djelo Pohvala novog viteštva). Naj-prije ima sjedište u Jeruzalemu u blizini Salomonova hrama, uz Crkvu na Stijeni (pod krivim imenom Ome-rova džamija) i nešto podalje od džamije El Aqsa (osmo stoljeće, pa 1035. i kasnije). Obje se građevine nalaze na impozantnoj hridini gdje je nekoć davno stajao Salomo-nov hram i drugi hramovi. Obje džamije – za vrijeme križara Crkve – kao i portici ušli su kao uzorak u niz poznatih templarskih gradnji. Baldvin II. ustupio im je dio kraljevske palače, koja se zvala templum Salomonis, pa se odatle nazivaju Equites templi ili u domaćim ispra-vama fratres militiae templi, a samostani im se nazivaju templa. Nosili su bijelu, sivu ili crnu odoru, a 1146. papa Eugen II. dodao im je crveni križ. Templari su izravno podređeni papi od 1139. godine, oslobođeni su poreza i samostalni su prema svjetovnoj vlasti. Proslavili su se borbama u Svetoj zemlji i na Pirenejskom poluotoku protiv Maura, a 1241. kod Liegnitza protiv Turaka. Na-kon pada Jeruzalema 1187. godine (i kraljevstva 1244.), templari se nalaze na Cipru i Rodosu.11

Na čelu reda je veliki meštar. Vlast mu je ograničena ge-neralnim kapitulom. U ispravama postoje za taj naslov nazivi prior, veliki preceptor, meštar, magister. Godine 1217. meštar Poncije de Cruce, namjesnik Andrije II., u Hrvatskoj se naziva maestro della militia del Tempio per Ungaria et Sclavonia. Kasnije im je glavno sjedište u

11 Ostojić, 1963-1965, I: 326.


Sena Sekulić-Gvozdanović UTVRĐENI SAMOSTANI NA TLU HRVATSKE

NAKLADNIK Golden marketing-Tehnička knjiga Zagreb, Jurišićeva 10 tel.: 01/4810-819, 4810-820, faks: 01/4810-821 e-mail: [email protected] www.gmtk.net

LEKTURA I KOREKTURA Alka Zdjelar-Paunović

GRAFIČKI UREDNIK Danijel Šah

GRAFIČKO OBLIKOVANJE I LIKOVNO RJEŠENJE KORICA Saša Stubičar

TISAK I UVEZ Profil, Zagreb listopad 2007.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 646965.

Samostani.indb 294 10/17/07 12:08:16 PM

utvrĐeni samostani na tlu hrvatskea1450176.sites.myregisteredsite.com/web/pedeef/103.pdf ·...

Documents