Arhitektura je umjetnost gradnje, planiranja, oblikovanja i izrade najrazličitijih objekata sa različitim funkcijama: za življenje, odmor, rekreaciju, obrazovanje, radne djelatnosti i brojne druge aktivnosti. Šira definicija obuhvata i druge grane, počev od oblikovanja i planiranja razvoja okoline, pa do dizajna namještaja i drugih proizvoda.Odmah nakon kuće za sebe, ljudi su razvili građevine za svoje bogove. U sakralnu arhitekturu spadaju: hramovi, svetišta, mauzoleji (monumentalna grobne građevine), crkve, samostani, džamije ... Hramovi širom svijeta (od mezopotamskih visokih stepenastih hramova, ogromnih egipatskih, ili potpuno prekrivenih skulpturama u Indiji), građeni su da budu veličanstveni i bogati kako bi se bogu udobrovoljilo i navelo da posjeti ta mjesta za molitve i obrede.Taj Mahal u Indiji je najpoznatiji mauzolej na svijetu. Katedrala u Chartresu je primjer gotičke gradnje.Sakralne građevine, kao najbogatije i najveće u gradu, možemo promatrati kao zrcalo društva u kojem su nastale i odraz cijele kulture jedog naroda. Tako je crkva, oduvijek, osim za vjerske obrede, služila za društvena okupljanja i bila je središte kulturnog života. Kroz srednji vijek, crkva je bila jedina galerija umjetnosti, muzej slikarstva i skulpture, jedina koncertna dvorana u gradu, školska ustanova … Ipak je prvenstveno služila duhovnim potrebama stanovnika, njihovom poimanju Boga i života. Naravno, ta shvaćanja su se mijenjala tokom vremena, a s njima i arhitektura crkve. Tako je npr. romanička crkva (11. –12. st.) svojim oblikovanjem odgovarala nemirnom vremenu stalnog ratovanja među feudalcima, i uopće osjećaju nesigurnosti, pa su te crkve imale što deblje i zatvorenije zidove, zvonike poput kula, uske prozore i uopće je sličila tvrđavi. A gotička crkva (13. i 14. st.) slavi veću sigurnost i snažan gospodarski razvoj gradova, obrta i trgovine. Umjesto zidova postavlja ogromne prozore, njih ispunjava slikama od komada raznobojnog stakla (vitraj). Renesansna crkva (15. i 16. st.) poštuje načelo "Čovjek je mjerilo svih stvari", stoga ono što je dobro za čovjeka dobro je i za vjeru. Crkve su sličile na stambene građevine, možda malo raskošnije i oslanjala je se na dostignuća antike (s lukovima, kupolama, arkadama …). Barokna crkva (17. i 18. st.) je često ovalna, a ukrašena je tako da niječe granicu prostora i stvara privid (iluziju) da se unutrašnji prostor crkve pretače u beskrajni prostor u kojemu se sve kreće i mijenja. Moderna crkva (20. st.) vjeruje u novo doba koje mora iznaći nov izraz. Stoga se lišava svih ustaljenih elemenata crkve (stupovi, kapitel, lukovi, ukrasni oblici …) i kao i sve u 20. st. bitno se razlikuje od cijelog prethodnog razvoja čovječanstva. Islamska arhitektura obuhvata širok opseg svjetovnih i religijskih arhitektonskih stilova od utemeljenja islama do današnjice, utičući dizajnom i konstrukcijom zgrada i građevina na ukupnu islamsku kulturu.Najčešći tipovi građevina na kojima se primječuje islamska arhitektura su: džamije, mezari, palače i utvrđenja. Osim ova četiri tipa građevina, u islamskoj arhitekturi postoje i brojne druge građevine i objekti od manje važnosti kao što su javna kupatila, fontane i stambeni objekti, odnosno kuće.Specifičan prepoznatljivi stil islamske arhitekture se razvio ubrzo nakon vremena Poslanika Muhammeda, i to iz rimskog, egipatskog, perzijskog i bizantijskog modela. Jedan od najranijih primjera islamske arhitekture je Kupola nad Stijenom, izgrađena 691. godine u Jeruzalemu. Imao je unutrašnji nadsvođeni prostor, kružnu kupolu i koristio je ponavljajuće dekorativne šare (arabesku).Velika džamija Samarre u Iraku, završena 847. godine, kombinirala je hipostilizovanu arhitekturu redova i kolona koji su podržavali ravnu podlogu ogromne munare koja je bila konstruisana iznad same džamije.Aja Sofija u Istanbulu je uticala na islamsku arhitekturu. Kada su Osmanlije osvojili Carigrad od

Bizanta, baziliku su pretvorili u džamiju (sada muzej) i pripojili elemente bizantijske arhitekture u svoja nova djela (naprimjer kupole). Aja Sofija je također služila kao uzor za mnoge osmanske džamije kao što su Šehzada džamija, Sulejmanije džamija i Rustem pašina džamija.Ujecaj religije na arhitekturu ima dugu historiju i iza sebeima mnoštvo građevima koja svjedoče o tome. Osim isključivo vjerskih objekata, religije imaju veliki utjecaj i na stambene objekte, to se najbolje može vidjeti u gradovima kao što su Jerusalem i Sarajevo, gdje postoji suživot svih velikih svjetskih religija. U glavnom gradu naše zemlje, utjecaj islamske kulture može vidjeti na kućama(Svrzina kuća), kršcanskih religa na prelijepim zgradama u centru koje su izgrađene ulaskom Austrougarse, samostana i sjemeništa, i judaizma na kućama u centru grada i jevrejskom groblju.