uš broj 15

ČASOPIS UGOSTITELJSKE ŠKOLE OPATIJA

Izdavač:UGOSTITELJSKA ŠKOLA • Kumičićeva 14, Opatija

Za izdavača:Damjan Miletić, mag. oec.

Uredništvo:Monika Posavac, Ivana Lukačević, Antonija Vulama, Ivana Aga, Patrik Klić, Tanja Kalčić,

Dajana Ljubičić, prof., Slobodanka Orešković, prof., Mira Matan, prof., Jelena Ribarić, prof.,Mira Juričić, prof.

Riječ uredništvaŠkolski vremeplov

AktualnoKultura i škola

Gdje su i što rade naši bivši učeniciNešto o nama

PutovanjaGlazba u kazalištuLiterarni kantunić

SportZabava • Križaljka • Pitalice

Bisernicawww.kuharica

34

1013151620212427303233

uš2011

Broj 15 • godina XV. • Opatija, 2011.

Adresa uredništva:Ugostiteljska škola Opatija • Kumičićeva 14, 51410 Opatija • p.p. 99 Tel: 051/718-520; 711-355 • e-mail: ss-opatija-501@skole.t-com.hr

www.ss-ugostiteljska-opatija.skole.hr

Glavna urednica:Ivana Grandić, prof.

Grafički urednik:Dajana Ljubičić, prof.

Suradnici:Učenici, učitelji i stručni suradnici Ugostiteljske škole

Relizacija:IO d.o.o. Rijeka

Naklada:400 primjeraka

Cijena: 10 kn

SAD

RŽA

J

uš3u v o d n i k

Riječ uredništvaDragi naši čitatelji,

Vjerovali ili ne pred Vama je petnaesti broj našeg školskog lista!

I ovog puta htjeli smo biti informativni i zabavni, a Vi prosudite jesmo li i koliko u tome uspjeli.

U ovom broju informiramo Vas o nizu školskih događanja koja su iza nas, ali Vas želimo i potaknuti na razmišljanje o važnosti pozi-tivnih emocija u odrastanju i školovanju te o kulturi i školi, nudimo Vam učeničke literarne radove, putopise i još mnogo toga, no da biste otkrili što, morate nastaviti listati dalje ovaj broj školskog lista.

Voljeli bismo da Vas ovaj naš školski list neke potakne i na suradnju te da nas potražite i aktivnije se uključite u izradu sljedećeg broja. Naša su vrata širom otvorena svima koji su kreativni i daroviti za pisanje, crtanje, dizajn…

Svih Vas pozdravljamo do idućeg broja uz želju za puno, puno uspjeha u budućem radu, na državnoj maturi, pri upisima na fakultete…

Uredništvo

uš

Tijekom cijele školske godine u našoj se školi odvijalo niz događanja, kao što smo i izvan škole sudjelovali na brojnim manifestacijama, predavanjima, bili na izletima…Na sljedećim stranicama upoznat ćemo Vas s nekim od njih.

4 š k o l s k i v r e m e p l o v

VREMEPLOVputovanje kroz školsku godinu

OPATIJSKA PLAVA NOĆ Opatijska plava noć je mani-festacija koja se u nedjelju 26. rujna 2010. godine održala prvi put, a zamišljena je kao završni događaj glavne turističke sezone. Manifestacija je održana na opatijskom mulu, organizirana u suradnji s našom školom, a njezin je cilj bio promovirati plavu ribu – njezinu kvalitetu i značaj za ljudsko zdravlje te naglasiti neo-pravdanu zapostavljenost te vrste ribe u svakodnevnoj prehrani. Na posebno dekoriranom stolu učenici i nastavnici Ugostiteljske škole prezentirali su oko 40 različitih jela od plave ribe, a svi zainteresirani mogli su dobiti i recepte tih jela. Ovom prigo-dom želimo se zahvaliti tvrtci Peter Pan koja je bila glavni sponzor naše škole, i upravo su nam dragi ljudi iz Petra Pana osigurali besplatno plavu ribu i ostale namirnice! Program manifestacije bio je bogat, a u

njemu su sudjelovale: Opatijske mažoretkinje, Folklorni ansambl Zora, ženska klapa „Kamelija“, muška klapa „Volosko“, Duško Jeličić & Bonaca te dva mlada virtuoza na harmonikama.Unatoč lošem vremenu bilo je vrlo veselo.

SVJETSKI DAN TURIZMA Dana 27. rujna 2010. godine u Vili Angiolini održao se svečani program u povodu Svjetskog dana turizma. Opatijske goste i sve nazočne u ime Turističke zajednice Grada Opatije poz-

ĐORĐE BALAŠEVIĆ U OPATIJI Od 13. do 15. kolovoza 2010. godine u Opatiji se održao veliki spektakl u čijoj je glavnoj ulozi bio �orđe Balašević. Naime, 14. kolovoza 2010. održan je veliki koncert na opatijskoj ljetnoj pozornici ispred šest tisuća pos-jetitelja, a 15. kolovoza 2010. godine je održana premijera filma �orđa Balaševića „Kao rani mraz“. Ako ste mislili da je to moglo proći bez učenika i nastavnika naše škole - pre-varili ste se. Balaševiću smo pri-premili domjenak kojim je bio oduševljen.

ŠKOLSKU GODINU ZAPOČELI SMO VISOKIM PRIZNANJEM Menadžment Novosadskog saj-ma turizma, lova i ribolova dodijelio je Ugostiteljskoj školi u Opatiji visoko odličje - diplo-mu s posebnim priznanjem za školovanje kadrova za potrebe u ugostiteljstva i turizma. Na 43. sajmu turizma u Novom Sadu diploma s posebnim priznanjem svečano je uručena ravnatelju naše škole.

uš5š k o l s k i v r e m e p l o v

dravila je direktorica Jasna Doričić Sanković, a nakon pri-godnih riječi i kraćeg kulturno-umjetničkog programa sve pos-jetitelje smo počastili lijepim domjenkom i čašom pjenušca.

DAN ŠKOLEMožda još ne znate jer je u listo-padu 2010. godine obilježen tek po prvi put, ali 17. listopada je dan Ugostiteljske škole Opatija. Sada se vjerojatno pitate zašto 17. listopada, pa ćemo Vam objas-niti. Na inicijativu gradskih vlasti prije više od osamdeset godi-na, točnije 17. listopada 1929. godine, utemeljena je u Opatiji Ugostiteljska škola. Očito su već tada gradski očevi predosjećali da će Opatiju zahvatiti val ugostiteljstva i modernog turizma i omogućiti joj da se uspne na prijestolje kraljice hrvatskog tur-izma. Od 1929. godine do danas u školi su se obrazovali učenici različitih zanimanja – od sobari-ca, ekonomista i inokoresponde-nata pa sve do onih koji opstaju unatoč globalizaciji na tržištu rada, a to su konobari, kuhari, slastičari i komercijalisti. Ova su zanimanja bila i ostala glavni oslonac opatijskog ugostiteljsko-turističkog gospodarstva i bez njih bi i nekadašnje i današnje poslovanje bilo nezamislivo.U listopadu 2010. godine dan škole je obilježen kratkim pro-gramom u kojem su pjesmom i recitacijama na temu škole sudjelovali naši učenici te je tom prigodom otkrivena još jedna

zvjezdica, ona učenika Marka Marčeca koji je prošle školske godine svojim učenjem i radom zaslužio naslov učenika gener-acije. Vidimo se uskoro, u lis-topadu 2011., a vi biste se npr. mogli potruditi postati učenikom/učenicom generacije.

MLADI PROTIV GLADI Prigodom Međunarodnog dana borbe protiv siromaštava, koji se obilježava 17. listopada, Franjevački svjetovni red i Frama održali su akciju pod nazivom „Mladi protiv gladi“. Cilj akcije bio je prikupiti osnovne životne namirnice i druge potrepštine za socijalno najugroženije pojedince i obitelji s područja grada Rijeke. Otvorena je socijalna samopo-sluga, u kojoj takve obitelji i pojedinci mogu izabrati određen broj proizvoda ovisno o broju članova kućanstva. U ovoj hvale vrijednoj akciji sudjelovali su i učenici naše škole.

uzvanicima predstavili opati-jsku i primorsku gastronomiju. Učenici i nastavnici odradili su izvrstan posao na ponos škole, Opatije i Primorsko-goranske županije. Čestitke svim sudi-onicima, a gradonačelniku se zahvaljujemo na ukazanom povjerenju!

ORGANIZIRANI POSJET JASENOVCU U suradnji s Udruženjem antifašističkih boraca i antifašista Grada Opatije, učenici su u četvrtak 11. studenoga 2010. godine posjetili spomen područje Jasenovac - jedno od najvećih obilježja holokausta i genocida na našem području.

POTPISIVANJE POVELJE O BRATIMLJENJU IZMEĐU GRADA OPATIJE I BAD ISCHLA U AUSTRIJIOd 29. do 31. listopada 2010. godine učenici i nastavnici naše škole sudjelovali su u prigod-nom obilježavanju programa potpisivanja svečane Povelje o bratimljenju između gradova Opatije i Bad Ischla u Austriji. Učenike i nastavnike škole poz-vao je opatijski gradonačelnik kako bi pripremili i poslužili svečani domjenak te na taj način

MJESEC BORBE PROTIV OVISNOSTI Učenici Ugostiteljske škole Opatija u suradnji s Obiteljskim centrom Rijeka sudjelovali su u obilježavanju Mjeseca borbe protiv ovisnosti. Središnje oku-pljanje mladih održano je na Korzu 30. studenoga 2010. godine pod nazivom „Iskoristi dan“. Učenici su tom prigodom prikazali niz aktivnosti pod ges-

uš 6 š k o l s k i v r e m e p l o v

lom „(U)gosti“, i to: pripremu dekoracija za slastice od mar-cipana, izrezivanje povrća u zanimljive oblike te pripremu svečanog stola. Pripremili su i nekoliko recepata, kao savjet mladima, da u slobodno vrijeme ugoste obitelj ili prijatelje te se na taj način odupru svim poro-cima današnjice.

DANI HRVATSKOG KULINARSTVA U sklopu Dana hrvatskog kuli-narstva, koji su se obilježavali od 6. do 12. prosinca 2010. godine u Hotelu Ambasador u Opatiji, održalo se 5. natjecanje učenika Kamelija kup. Učenici: Silvestar Prelesnik, Andrej Kratofil i Vanja Krbavčić pod vodst-vom mentorica Ružice Šaftić i Eofelije Rubinić osvojili su izvrs-no DRUGO MJESTO. Iskrene čestitke učenicima te njihovim mentoricama.

jernu manifestaciju pod nazivom Akt in Terra Madre. Zajedno sa Slow Food zajednicom postav-ljaju nove standarde prehrane kod kojih je naglasak na uživanju u okusu autohtonih jela i namir-nica. Svi zainteresirani bili su upoznati s načinom proizvodnje namirnica te je dana podrška ljudima koji se brinu za kvalitetu proizvodnje hrane na farmama.

BOŽIĆNA ŠETEMANA U MATULJIMA U Matuljima je 17. prosinca 2010. godine započela mani-festacija Božićna šetemana na kojoj su se predstavili i učenici naše škole. 18. prosinca 2010. godine predstavili su projekt Iz padela naših nona te su pos-jetiteljima prezentirali način pripreme maneštre s kukuru-zom, palente sa slanom ribom, grašnjaka i kroštula.

SVI NA MARENDU „Svi na marendu“ – naziv je tradicionalnog druženja s gradonačelnikom Opatije gos-podinom Ivom Dujmićem. Druženje se održalo 24. pros-inca 2010. godine. Učenici i nastavnici Ugostiteljske škola Opatija za ovu su prigodu pri-

premili pržene inćune i srdelice te bakalar na bijelo… U prigod-nom programu, koji je vodio Dražen Turina Šajeta, nastupili su klapa „Nevera“ i zbor opati-jske osnovne škole.

PROJEKT „SEKUNDA KOJA MIJENJA ŽIVOT“U četvrtak 3. veljače 2011. godine svečanom podjelom diploma i proglašenjem najboljih plakata završen je projekt „Sekunda koja

KREATIVNA RADIONICA Polaznici kreativne radionice naše škole bili su veoma aktivni u danima koji su prethodili Božiću i Novoj godini. Učenici su pri-premili jaslice na jedan poseban način. Izložba kreativne radi-onice bila je otvorena i za građanstvo. Ovime su učenici dokazali da nisu kreativci samo u ugostiteljstvu i gastronomiji, već i u umjetnosti.

AKT IN TERRA MADRE Kulturno - umjetnička udruga AKT iz Opatije održala je 10. prosinca 2010. godine premi-

mijenja život“. Projekt je osmislio Auto klub Rijeka, a zahvaljujući podršci Grada Opatija u školi se provodi od 2007. godine. Potaknuti izvrsnom suradnjom s voditeljicom projekta profesori-com Tihanom Turčinović te pro-fesorom Tomislavom Šepićem, osmislili smo i nadgradnju ovog projekta. On završava izložbom i proglašenjem najboljih plakata nastalih tijekom rada.

uš7

Od ukupno 17 izložbenih plaka-ta najviše bodova dobili su:

• Plakat „Baci pivo, popij sok“ – 155 bodova –autori: učenici III.b razreda:

Nerkis Kadrija, Martina Akmačić, Marija Puž, Tomislav Mikinac i Rina Batarelo

• Plakat „Uzorci prometnih nesreća“ – 143 boda - autori: učenici III.a razreda:

Denis Kinkela, Anton Ropuš, Ines Marinović i Ena Konta

• Plakat „Svjesni dok vozimo“ – 133 boda – autori: učenici III.b razreda:

Gyemail Kelmendi, Ema Peta-ković, Lea Brnčić, Josipa Šuker i Ivana Štemberger

MILENIJSKA FOTOGRAFIJAU parku ispred opatijske Vile Angioline 4. veljače 2011. godine snimljeni su posljednji kadrovi dokumentarnog filma o našoj školi. Film je snimao gospodin Robert Kalčić, a cilj mu je pro-movirati ugostiteljsko turistička zanimanja za koja se budući srednjoškolci mogu obrazovati u Ugostiteljskoj školi Opatija. Posljednji kadar filma je mileni-jska fotografija na kojoj je više od tristo učenika naše škole.

NENAD POSAVAC - RADIONICAU ponedjeljak 21. veljače. 2011. godine u školi se održala eduka-tivno- kreativna radionica. Ovaj put u „glavnoj ulozi“ bio je gos-podin Nenad Posavac, prizna-ti kulinarski stručnjak, javnosti poznat kao kuhar u televizijskoj emisiji "U istom loncu". Budućim kuharima prikazao je svu ljepotu gastronomije te razne načine pri-preme vrhunskih jela od škampa, kozica, pačjih prsa, učkarske skute... Bilo je vrlo poučno i ... za prste polizati!!!!

PREDAVANJE O COGNACUHennessy je jedan od najpoznati-jih svjetskih cognaca. Upravo o toj vrsti pića edukativno preda-vanje 18. veljače 2011. godine u školi je održao naš bivši učenik Jadranko Smokrović. „Naziv cognac smije nositi samo onaj vinski destilat proizveden u toj francuskoj pokrajini, a trenutno

je na tržištu 246 različitih vrsta cognaca“ - rekao je, između ostalog, gospodin Smokrović. Učenike je upoznao s načinom proizvodnje, vrstama i načinu posluživanja ovog „plemenitog“ pića. Degustacija je, ovog puta, izostala jer su polaznici preda-vanja ipak bili učenici.

REGIONALNO NATJECANJE„GASTRO 2011“Regionalno natjecanje Gastro 2011. održalo se 5. ožujka 2011. godine na otoku Rabu. Školu su ove godine na natjecanju po dis-ciplinama predstavljali sljedeći učenici:PRIPREMANJE MENU-a:Bernard Latinović i mentorica Mladenka Žibert, nast.

POSLUŽIVANJE MENU-a:Luka Topić i mentor Milan Vignjević, prof.PRIPREMANJE JELA PRED STOLOM GOSTA:Valentina Tomašičević i mentori-ca, Nevenka Čakardić, nast.

PRIPREMANJE HLADNOG SLANOG IZLOŠKA: Borna Kurteš Salkanović i men-torica Ružica Šaftić, prof.

PRIPREMANJE HLADNOG SLATKOG IZLOŠKA: Vanja Krbavčić i mentorica Eofelija Rubinić, nast.

BARSKO POSLOVANJE:Ivan Suknjov i mentorica Vilma Krivokuća, nast.

š k o l s k i v r e m e p l o v

uš 8

POSLOVANJE RECEPCIJE:

Dejan Aleksić i mentorice Klara Batarelo, prof. i Jagoda Šarar, prof.

PREDSTAVLJANJE TURISTIČKE DESTINACIJE: Valentina Špoljarić i mentorice Majda Šimunić, prof. i Miroslava Rašić, prof.

Sudjelovanje na državnom natjecanju izborili su učenici: Valentina Špoljarić, Vanja Krbav-čić, Borna Kurteš Salkanović i Valentina Tomašičević.Čestitke učenicima i mentori-cama!

života kako bi im pružila moralnu podršku. Tako su uz ekipe kuha-li: Duško Jeličić, Irena Grdinić i Elio Pisak, a cjelokupni program je vodio nezamjenjivi Dražen Turina Šajeta. Titulu najboljih ove godine ponijeli su članovi udru-ge Kulturni front, predvođeni pjevačicom Martinom Majerle. Ovom smo manifestacijom poka-zali da je naša škola uistinu neza-obilazni čimbenik svih gastro događanja u našim krajevima, a organizacija je bila vrhunska! Zar ste sumnjali?!

IZLOŽBA DRUŠTVA NAŠA DJECADana 8. ožujka 2011. godine u našoj je školi bilo posebno svečano jer smo Dan žena obilježili na poseban način. U školskom kabinetu posluživanja otvorena je izložba dječjih radova Društva „Naša djeca“ iz Opatije pod nazivom "Slatke tajne malih

š k o l s k i v r e m e p l o v

2. PUSNI MANEŠTRA FESTU organizaciji Ugostiteljske škole Opatija i Glazbene škole „Tarla“ održao se u Grand hotelu Adriatic 3. ožujka 2011. godine 2. pusni maneštra fest. Na natjecanju su članovi opatijskih udruga ukrstili kuhače kako bi dobili pobjednika ove hvale vri-jedne manifestacije. Sudjelovalo je ukupno 13 ekipa, a među njima: Društvo „Naša djeca“ Opatija, Udruga invalida Opatije, Udruga barkajola, Fight klub Opatija, Lovačko društvo „Lane“ itd. Svakoj ekipi pridružila se i poneka poznata osoba iz javnog

natjecanje Klokan bez granica. To je međunarodno matematičko natjecanje koje se održava u cije-lom svijetu istoga dana i u isto vrijeme. Natjecanje je počelo u 12,30 sati i trajalo je 75 minuta. Natjecali smo se u kategorijama CADET, JUNIOR i STUDENT. Natjecanju su pristupila 24 učenika, a profesorica Marija Kalčić im je objasnila pravila i podijelila zadatke.

U ISTOM LONCUDana 15. ožujka 2011. godine u školi su snimani prvi kadrovi TV emisije o kuharstvu "U istom loncu". Naime, učenici naše škole izazvali su na kulinar-ski dvoboj profesionalce. Dvoboj se održao na Hrvatskoj televiziji, a boje Ugostiteljske škole bra-nili su: Vanja Krbavčić, Borna Kurteš Salkanović, Sanjin Bassara i Bernard Latinović.Evo nekoliko dojmova Vanje Krbavčić i Sanjina Bassare:Sanjin: Atmosfera na putu za Zagreb je bila vesela, no kada smo stigli u Zagreb i ugledali zgradu HRT-a pojavila se kod nekih od nas doza pozitivne treme. Važno je da smo tijekom cijele emisije djelovali kao tim i da smo odlično funkcionirali unatoč kamerama. Osim kuhanja u emisiji je bilo i pjesme jer su neki učenici otpjevali novu svečanu pjesmu Ugostiteljske škole. Jesmo li pobijedili ili ne vidjet ćete ili već možda vidjeli jeste (ovisno o tome kada ćete čitati ovaj članak), no najveća vri-

likovnjaka". Ravnatelj je na otvaranju izložbe naglasio kako radovi prikazuju gastronomiju kroz dječju maštu te da oni izgledaju primamljivo kao i jela naših kuhara i slastičara. Tajnica Društva gospođa Sanja Škorić pohvalila je izuzetno dobru suradnju između Društva „Naša djeca“ iz Opatije i Ugostiteljske škole Opatija. Sigurni smo da će se ta suradnja nastaviti i u budućnosti.

KLOKAN BEZ GRANICAU četvrtak 17. ožujka 2011. godine u školi se održalo

uš9š k o l s k i v r e m e p l o v

jednost za nas je bilo jedno novo iskustvo i prezentacija škole.

Vanja: Hvala ravnatelju što nam je omogućio ovo veliko životno i profesionalno iskustvo. Voditelj Mirko Fodor je bio veoma simpatičan i pristupačan. Kada su se kamere uključile nestala je naša trema, a mi smo se počeli zabavljati i uživati u čarobnim mirisima harne.

SVEČANA PREMIJERA FILMA I HIMNEDana 6. travnja 2011. godine u Villi Angiolini, kolijevci opatij-skog i hrvatskog turizma bilo je posebno svečano. Naša škola je široj javnosti predstavila film pod nazivom "Ugostiteljstvo i tur-izam - izvrstan odabir". Film je nastao u suradnji s gos-podinom Robertom Kalčićem, a napravljen je kako bismo na jedan drugačiji način osnovnoškolcima približili našu školu i zanimanja za koja se učenici mogu obra-zovati. Svečanom predstavljanju filma nazočili su: Ivo Bašić, sav-jetnik ministra turizma, prof.dr.sc. Vidoje Vujić, zamjenik župana, Ivo Dujmić, gradonačelnik Grada Opatije, Jasna Doričić Sanković, direktorica TZ Grada Opatije i brojni drugi uzvanici i gosti.Film je namijenjen učenicima osmih razreda koji se nalaze

pred životnom odlukom - koju srednju školu upisati?. Nadamo se da ćemo im pomoći u izboru. Upišite jedno od zanimanja u našoj školi: KONOBAR, KU-HAR, SLASTIČAR, TURISTIČKO HOTELIJERSKI KOMERCIJALIST i nećete pogriješiti!

FESTIVAL KAVEU petak 15. travnja 2011. godine u našoj je školi otvoren još jedan festival kave. Opatija je tog proljetnog vikenda miri-sala na kavu, a mi smo ponosni što je svečano otvorenje mani-festacije bilo u našem školskom kabinetu. Profesorica Nikolina Marčelja ga je, za tu prigodu, pretvorila u pravu starinsku

Grada Opatije Ivo Dujmić sku-hao je na starinskom „šparhetu“. Zatim su sjeli za stol i s užitkom popili kavu. A uz dobru kavu svi prisutni uživali su i u izvrsnim kolačima i kremama od kave koje su napravili naši vrijedni slastičari.

DRŽAVNI NIVO NATJECANJA „GASTRO 2011“U Supetru na otoku Braču se od 17. do 20. travnja 2011. godine održalo 31. međunarodno natje-canje Gastro 2011. Naši učenici sudjelovali su u tri gastronomske i jednoj turističkoj disiplini te osvojili dvije brončane medalje. Medalje su osvojili Valentina Tomašičević i Silvester Preles-nik.Učenicima i njihovim mentorima upućujemo iskrene čestitke na ostvarenim rezultatima.

kuhinju. Direktorica TZ Grada Opatije Jasan Doričić Sanković u starom je „broštulinu zbroštulala kafe“, ravnatelj je kavu samljeo u starom mlincu, a gradonačelnik

uš

Većina djece s radošću kreće u školu i puna su uzbuđenja i radoznalos-

ti u nižim razredima osnovne škole, ali potom se nešto počinje događati. Svjetska zdravstvena organizacija provela je 2008. godine veliko istraživanje u 41 državi na uzorku od 204.534 učenika u dobi od 11 do 15 godina, i rezultati su pokaza-li da školu „jako voli“ ukupno 38% jedanaestogodišnjaka, 25% trinaestogodišnjaka i 20% petnaestogodišnjaka. Učenici iz Hrvatske su se u tom istraživanju plasirali na nisko trideset i peto mjesto. O negativnim emoci-jama prema školi, vezanim uz učenje, kod učenika starijih raz-reda osnovne škole i učenika srednjih škola govore i njihovi zapisi na internetskim blogov-ima. Na primjer: „Mrzim školu! Tko još normalan voli školu, možda samo neki štreberi?“; „Zapalit ću školu“; „U školu idem samo zbog društva“.Ne treba naglašavati koliko je štetno gajiti i podržavati nega-tivne emocije prema školi. One ograničavaju ili sužavaju naše mogućnosti, sposobnosti i želju za suradnjom i zajedništvom. Ako sebe uvjeravamo da ne volimo školu, misli će nam biti

usmjerene samo na to kako je izbjeći, a ne na to kako što brže ili bolje naučiti ono što je potrebno da bismo dobili dobru ocjenu i jednom završili školu. Bijeg od škole i neuspjeh sas-vim sigurno vode ka depresiji, osjećaju vlastite bezvrijednosti i dosade. Ne treba stoga posebno naglašavati koliko su pozitivne emocije važne za školu i u školi. Stoga nas vesele rezultati PISA istraživanja iz 2009. godine, na kojem je 82% učenika naše škole izjavilo da škola za njih nije gubitak vremena, da im je ona pomogla da steknu samo-pouzdanje i sigurnost, te da ih

je u stručnom smislu pripremila za budući posao. Dobro raspoloženi ljudi uspješ-nije razmišljaju („bolje misle“), njihov način razmišljanja je kreativniji, fleksibilniji, otvoreni-ji, brže rješavaju probleme i brže donose odluke u važnim životnim situacijama. Pozitivne emocije nam omogućuju da učimo iz svojih pogrešaka. Spremniji smo ponovo pokušati aktivnosti u kojima smo prije bili neuspješni. Sretni ljudi su prijateljski raspoloženi prema drugima i drugi vole biti u njiho-vom društvu. Neka istraživanja pokazuju da postoji čak i pove-

VAŽNOST POZITIVNIH EMOCIJA U ODRASTANJU I ŠKOLOVANJU

Jedan je stari Indijanac pričao svom unuku o borbi koja se zbiva u svakome od nas: „Dijete moje, bitka se vodi između dvaju vukova koji su u nama. Jedan je zao, i to su: ljutnja, zavist, ljubomora, žalost, pohlepa, arogancija, samosažaljenje, laž i superiornost. Drugi je dobar, i to su: radost, mir, nada, ljubav, ljubaznost, suosjećanje, velikodušnost, istinoljubivost i poštenje.“Unuk se zamislio i nakon nekog vremena upitao djeda: „A koji vuk pobjeđuje?“„Onaj kojega bolje hraniš“, odgovori mu djed.

10 a k t u a l n o

uš

zanost između pozitivnih emo-cija i zdravlja. Kada smo loše raspoloženi postajemo vrlo kritični prema drugima, borbeno smo raspoloženi, usmjereni smo samo na ono što je loše i ne pokušavamo to popraviti, nego smo skloniji svađi i sukoblja-vanju s drugima. Koja je poruka za učenike? Trebate nastojati u sva-kodnevnim događajima (kako u onima u školi, tako i izvan škole) pronalaziti pozitivno značenje,

stvarati i održavati čvrsta pri-jateljstva, ne odbacivati ljude koji vam daju potporu te raditi ono što vas vodi prema postav-ljenom cilju. Čini se da to već i znadete jer 85% naših učenika izjavilo je u PISA projektu da se dobro slažu s većinom svojih nastavnika i da su nastavnici prema njima pravedni. Život treba živjeti sa strašću, tre-bamo pronalaziti aktivnosti u kojima istinski uživamo i sanjati o budućnosti u kojoj ostvaru-

jemo svoje ciljeve.Budite otvoreni i pozitivni! Emocije su „zarazne“ i vaše će dobro raspoloženje prijeći i na ljude iz vaše okoline.Da bi djeca u školi bila sret-na, sretni moraju biti i njihovi učitelji. Sretni su učitelji oni koje njihovi učenici poštuju i slušaju. I konačno, pozitivni i sretni ljudi pridonijet će stvaranju sretnijeg svijeta.

Pedagog: Mira Juričić, prof.

Nadovezat ćemo se na lijepe i mudre riječi naše pedagogice s razmišljanjima naših učenika; najprije su tu razmišljanja naših prvašića, a potom zavirujemo i u razmišljanja onih koji će uskor napustiti školske klupe, tj. maturanata.

ŽIVOTNA PREKRETNICA –BITI PRVAŠ U SREDNJOJ ŠKOLI

Prošle su godine uživali u svom statusu osmaša u osnovnim školama, bili su „glavne face“ i šefovi, a sada su opet mali prvašići u novoj i nepoznatoj sredini. Evo sada razmišljanja učenika 1.d razreda o toj životnoj prekretnici:

„Meni je bilo najljepše tijekom prvog tjedna srednje škole kada mi je sve bilo novo i tek sam upoznavala svoje vršnjake.“

Nikolina

„Ja se u srednjoj školi osjećam odlično jer sam došao u dobar razred i stekao mnogo novih prijatelja.“

Niko

„Na početku prvog razreda sred-nje škole sve mi je bilo divno, no nakon prvog polugodišta poma-lo sam promijenio mišljenje i najradije bih se vratio u osnovnu školu.“

Domagoj

„Meni se sviđa škola koju sam odabrao, prijatelji i profesori (iako su neki pomalo strogi). Ja osobno mislim da sam odabrao pravu školu.“

Nenad

„S nestrpljenjem sam očekivao dolazak u srednju školu i svaki novi dan je bio nova avan-tura. S vremenom smo se svi pomalo opustili i sprijateljili. Sve u svemu nova je škola ispunila sva moja očekivanja.“

Mateo

„Meni je u srednjoj školi mnogo bolje nego u osnovnoj jer nema-mo puno predmeta i nisu teški, a u razredu nikada nije dosadno.

Tomo

„Prelazak iz osnovne u srednju školu prošao je za mene dobro, tek uz nešto malo nervoze i stresa. Sviđa mi se škola, način rada, komunikacija, a i trenuci šale u razredu.“

Monika

„Meni je mnogo ljepše bilo u osnovnoj školi u Kastvu jer sam imao bolje društvo. Mislim da premalo radimo, a ja bih htio više učiti.“

Marko L.

11a k t u a l n o

uš

Završavam četvrti razred srednje škole i intenzivno razmišljam o svojoj budućnosti. Smatram da je škola jedan od bitnih čimbenika u životu svakog čovjeka i da je ona temelj pronalaženja dobrog posla i životnog uspjeha.

Ivana L.

Jedva čekam da završi moje srednjoškolsko obrazovanje. Smatram da nismo dovoljno pripremljeni za daljnje obra-zovanje, a i državna matura mi se čini previše kompliciranom i nepotrebnom. Na svoju školu nemam primjedbi, jedino bih istakla nedostatak izvanškolskih aktivnosti (npr. izleta) i terenske nastave, jer ipak se mi školujemo za sektor ugostiteljstva i turizma.

Gabrijela

Smatram da je srednja škola temelj za daljnje školovanje i da nas ona priprema za budućnost. Sada bih istovremeno htjela da ona što prije završi, ali i da što dulje traje jer će mi nedostajati

„Kada sam prvi put došao u srednju školu bio sam zbunjen, nisam znao gdje ići i kako se ponašati. No to se ubrzo prom-ijenilo, novu sam školu brzo zavolio i želio bih je uspješno završiti.“

Tino

„U novom je razredu meni sve dosadno: učenici, profesori,

matematika… I ja sam sebi postajem dosadan.“

Marko J.

„U srednjoj školi mi je mnogo bolje nego u osnovnoj. Škola nije teška, nastavnici su dobri, u razredu sam našao mnogo novih prijatelja i ja sam zado-voljan.“

Patrik

Životna prekretnica: BITI MATURANTA sada slijede razmišljanja naših maturanata, da vidimo kako oni, čije se srednjoškolsko obrazovanje ozbiljno primiče kraju, razmišljaju o školi, učenju, budućnosti….

neki dragi ljudi.Ivana M.

Danas bi srednju školu svatko trebao završiti i sve što u njoj naučimo oblikuje nas kao osobe.

Tea

Mislim da bi srednja škola svakako trebala biti obavezna jer bi tada bilo manje nezaposlenih. Škola je izuzetno značajna za našu budućnost, no mnogi učenici ne misle tako, škola im je „tlaka“, i više uče zbog roditelja nego zbog sebe.

Luka

Niti jedna škola ne može mlade ljude potpuno pripremiti za život jer nitko ne zna što nas u životu očekuje. U školi se uče sadržaji koji će nam koristiti u životu, no ima i nepotrebnih stvari. Kako maturant nastojim se što je moguće više zabavljati i uživati u životu jer smatram da u budućnosti zbog posla i obaveza to više neću moći u ovoj mjeri.

Endi

Bliži se kraj školske godine, a s njome i kraj našeg školovanja. Tijekom protekle četiri godine mnogo smo toga naučili, a pro-fesori su nam često pomogli da postanemo bolji ljudi. Mislim da je škola jako važna jer nam otvara neke nove puteve koje sami moramo odabrati. Nadam se da ćemo svi s uspjehom završiti ovu školsku godinu i da će nam naučeno pomoći u životu

Valentina

12 a k t u a l n o

uš

Danas je kulturna uloga škole sve manja. Mladi su ljudi sve manje

zainteresirani za obrazovanje. Mislim da to nije problem samo školstva, već i obitelji, društva, medija i svih ostalih čimbenika koji utječu na razmišljanje i ponašanje mladeži. Obrazovni programi su često neprimjereni i mladim ljudima nezanimljivi, a s druge strane tu su mediji koji djeluju s materijalističke pozicije i koji „truju“ mozgove mladih. Mladi se, iz generacije u generaciju, sve više okreću televiziji, internetu, računalima i drugim virtualnim medijima koji im pružaju prividnu zaba-vu. Smatram da bi sadašnji obrazovni sustav trebalo u pot-punosti promijeniti.

Edi Ćetković, 4.a

Škola više nije „hram kulture“, ona je izgubila bitku s televizi-jom i računalima. Nekada je škola bilo jedino mjesto gdje se stjecalo znanje, a učiti su mogli samo privilegirani, oni bogati.

No, kako je vrijeme prolazilo situacija se mijenjala. Danas smo svi pod pritiskom medija koji nas uče kakav automobil moramo kupiti, koju odjeću trebamo nositi, koje kekse moramo jesti, što koristiti kako bismo smršavjeli nakon što smo se najeli dobrih keksa itd. Sve je vezano uz profit. U školi nam govore da treba-mo biti pristojni i radišni, da se trebamo obrazovati, dobro znati strane jezike, zemljopis i povijest, no najveći se novci zarađuju u nogometu. Ako postanem dobar nogometaš, mogu za godinu dana zaraditi više nego što zaradi moj profe-sor tijekom čitavog života. Je li onda važno imati dobro obra-zovanje ili dobro ganjati loptu? Škola gubi korak s vremenom, naime promjene u društvu se odvijaju veoma brzo, a prom-jene u školi su veoma spore. Jedine promjene od kada su naši roditelji išli u školu su dva nova predmete: informatika i vjeronauk. Ja sam za to da nas

se u školi pouči o seksu i da nas se nauči kako doći do korisnih informacija.

Bruno Lovrić, 4.a

Škola je mjesto na kojemu stječemo znanja, ali i gradimo prijateljstva jer škola nas obra-zuje ali i odgaja. Danas ulogu škole često preuzimaju neki mediji. Starije su generacije školu shvaćale mnogo ozbiljnije nego što se je shvaća danas. Ja i dalje vjerujem u ulogu i zadaću škole, i smatram da je obra-zovanje najveće bogatstvo.

Ivana Aga, 4.a

Kulturnu ulogu škole dotukli su mediji - televizija, radio, računala, reklame, oglasi i sl. Nova kulturna zadaća koju bi suvremena škola trebala razvi-jati je vještina služenja mnogo-brojnim informacijama. Danas je moguće steći obrazovanje i izvan školske ustanove, pa tako možete naučiti vrtlariti ili stvaralački pisati. Škola prestaje biti isključivo mjesto učenja,

13k u l t u r a i š k o l a

uš

iako ona još uvijek omogućava najbolje izučavanje svijeta i njegove kulture. Škola daje provjerene informacije, dok je kod interneta i u medijima često i lažno informiranje. Ja smatram da bi školi trebalo vratiti ulogu koju je nekada imala i ona bi trebala ponovno postati „hram kulture“ .

Davor Kruljac, 4. a

Škola je za mene mjesto koje volim, iako bih mnoge stvari promijenio. Danas se u školama uvažava mišljenje učenika i vodi se briga o njihovim pravi-ma i potrebama. Profesori su danas izgubili svoju moć, što je s jedne strane dobro, no činjenica je da mnogi učenici to iskorištavaju na štetu svog znanja i reda u razredu. Osim u školi, nova znanja i nove infor-macije dobivamo sa svih strana, iz časopisa, s radija, televizije, interneta…Dobro je što su nam informacije lako dostupne, no treba biti oprezan. Loš utjecaj medija je u prevelikoj količini nasilja. Treba biti mudar i od

svega uzeti ono najbolje; treba se koristiti televizijom i inter-netom, ali ne zanemarujući knjige, školu, razgovore s pri-jateljima i roditeljima.

Nikola Šegulja, 4.a

Nekada su školske zgrade imale centralni položaj u nekom mjestu i zračile su strahopoštovanjem. Nekada su se nosile kute, a profesori i nastavnici su bili poštivani. Danas je škola u neku ruku obezvrijeđena, iako je dostupni-ja svima nego prije. Ono što je nekda bila osnovna škola, to je sada srednja škola. Škola više nije jedini izvor znanja.

Ivana Lukačević, 4.a

Osim obrazovne, suvremena škola mora danas djelomično preuzeti i nadopuniti i odgoj-nu funkciju jer su roditelji sve više i dulje odsutni iz obitelji. Zadaća škole nije samo razvi-janje znanja i vještina, već i raz-vijanje stavova. Kultura i obra-zovanje neraskidivo su pove-zane i uz medije. Suvremeni hrvatski film nezamisliv je bez uloge HTV-a, a dnevne novine su postale utjecajan nakladnik knjiga. Neke se stvari više ne mogu zaustaviti niti vratiti na stari, i jedino što možemo je poticati ozbiljne javne medije da promiču neke opće kulturne vrijednosti.

Gabrijela Tovilo, 4.a

14 Kul tu ra i ško la

uš

• Možete li se kratko osvrnu-ti na Vaše srednjoškolsko školovanje?

Moje srednjoškolsko obrazovan-je poklopilo se s Domovinskim ratom. Svi znamo da to razdo-blje ni za koga nije bilo lako, no unatoč svemu nama je bilo lije-po. Atmosfera u mom razredu je uvijek bila odlična, a mnogo toga sam i naučio.

• Kako to da ste od kuhara postali umijetnik?

Isprva sam radio u Hotelu Palace i Hotelu Ambasador, a uporedo sam se bavio i glaz-bom. Međutim, s vremenom mi je postalo naporno raditi dva zahtjevna posla te sam morao odabrati između glazbe i kuharstva. Odlučio sam se za glazbu jer sam s glazbom više zarađivao. Inače, ja sviram klavijature i harmoniku, pišem pjesme za sebe, ali pišem glaz-bu te radim aranžmane i za druge glazbenike.

• Kada ste se počeli baviti slikarstvom?

Nakon bavljenja glazbom, 2005. godine počeo sam se baviti svojom starom ljubavlju - slikarstvom. Iza mene je već

Silvano Martinčić - SalpaSilvano Martinčić Salpa danas

se bavi slikarstvom i glazbom, a

završio je Ugostiteljsku školu prije

petnaestak godina i stekao zvanje

kuhara.

Što on danas radi i kako to da

je napustio kuharske i krenuo u

umjetničke vode, saznat ćete iz

intervjua koji je sa Salpom napravi-

la Monika Posavac.

nekoliko samostalnih izložbi na opatijskom području, a u listo-padu 2010. godine imao sam i izložbu u vašoj školi, prigodom obilježavanja Dana škole.

• U kojoj tehnici slikate?Slikam ulja na platnu, akril, a nedavno sam počeo crtati i s ugljenom.

• Kako su prihvaćene vaše slike?

Moje slike su motivski vezane uz ovaj kraj i jako su dobro prihvaćene.

• Vi sad imate i svoju galeri-ju Opatijski portun, recite nam nešto o tome?

Dana 19. lipnja 2010. godine

otvorena je moja galerija - Opatijski portun; od svoje konobe sam napravio galeriju. Ideja mi je bila da taj moj prostor postane okupljalište raznovrsnih umjetnika iz ovoga kraja. U Opatijskom portunu se održavaju koncerti, večeri poezije, likovne radionice i izložbe. Autorica teksta želi pripome-nuti da je galerija veoma lijepo uređena i svima preporuča da je posjete.

• A što je s kuharstvom?Vjerujem da ću se jednoga dana ponovno vratiti kuharstvu.

Monika Posavac, 1.d

15Gdje su i š to rade naš i b ivš i učen ic i

uš

Moj otac jako voli div-lje ptice pjevice, pa je na našem balkonu

oduvijek bilo nekoliko krletki s njima. Njihov pjev slušam goto-vo od rođenja. S vremenom i ja sam tati pomagao čistiti krletke i hraniti ptice pa sam ih i zavolio.Moj otac više voli gardeline ili češljugare, a meni su draži kanarinci, tako da sam ih preklani počeo i uzgajati. Kupio sam stručne knjige o uzgoju ptica, prosurfao internetom i saznao da postoji oko 500 vrsta kanarinaca, a najpoznatiji su: mozaični, ahatni, intenzivni, neintenzivni i bakreni. Najprije sam kupio par mozaičnih crvenih kanarinaca i stavio ih skupa da se pare, ali ništa se nije događalo jer ženka nije bila zainteresirana. No, ja nisam odustao, već sam na izložbi ptica u Čavlima kupio još dvije mozaične crveno-bijele ženke, a iz Splita sam prošlo ljeto donio dva intenzivna crvena mužjaka i jednu ženku. Nadao sam se najboljemu, a istovre-meno sam se povezao sa susjedom koji je predsjednik Uzgajivačkog društva Češljugar. On mi je dao bezbroj korisnih savjeta i učlanio me u društvo, tako da sam ja sada njihov najmlađi član. Lanjska sezona mi je bila totalni fjasko jer nijed-na ženka nije bila raspoložena za stvaranje obitelji pa su sva jaja bila mućci. Ove sam se

godine dobro naoružao zna-njem i naučio da kanarincima treba povoljna temperatura, tj. da moraju biti u prostoriji u kojoj je oko 25 stupnjeva. Uz to ženkama je potrebno davati vitamin E koji ih stimu-lira za parenje. Iako mi je malo trebalo da odustanem nakon početničkog razočaranja, moje strpljenje je urodilo plodnom. Ove godine imam već devet oplođenih jaja u dva gnijezda.

Želim postati jedan od najboljih uzgajivača te najbolje prim-jerke izlagati na izložbama i za njih dobivati priznanja i medalje, a lošije prodavati (već imam i neke potenci-jalne kupce). Bavljenje ovim hobijem preporučio bih svima onima koji vole ptice i koji za njihov uzgoj imaju barem malo uvjeta i puno ljubavi.

Patrik Klić, 1.d

Većina od nas ne voli previše govoriti o sebi, ili barem govorimo o sebi samo neke stvari, selektiramo informacije koje želimo podijeliti s ostalima.Mi smo pronašli neke zanimljive učenike naše škole i, što je najvažnije, uspjeli smo ih nagovoriti da nam kažu nešto o sebi.

Volim, volim, volim… PTICE!

16 nešto o nama

uš

Najpoznatiji blizanački par 3.a razreda su braća Jurić – Miroslav

i Mladen. Njih vjerojatno svi znate, no ne znamo da li ih uspješno i razlikujete. Miro i Mladen za sebe kažu da su oni mali tim; zapravo njih dvoje su uži tim, a njihovom širem timu pridružuju se još sestra Monika i brat Marijan.Možda niste znali da sestre bli-zanke imaju još Marin Brnčić i Andrej Vujković - Anu i Saru. Marinova sestra Ana ide u nama susjednu Hotelijersko-turističku školu, a Andrejeva sestra Sara učenica je Ekonomske škole u Rijeci. Primijetili smo da je Andi jako osjetljiv i zaštitnički nastro-jen prema svojoj sestri Sari te ga dečki često znaju zadirkivati zbog toga.A evo sada što oni sami kažu o tome kako je imati brata ili ses-tru koji je tek nekoliko minuta stariji ili mlađi od tebe.

Marin Brnčić je rekao: „Biti blizanac i nije neki poseban osjećaj, to je samo situacija koja ima, kao i svaka druga, svoje mane i vrline. Dobra strana imanja sestre blizanke u osnovnoj školi je bila ta što sam imao od koga prepisivati domaće zadaće i imao sam koga gnjaviti kada mi je bilo dosadno, a loša je strana što sve i uvijek moram s nekim dijeliti i što nikada nemam mira.“

Andrej Vujović je izjavio: „Imati sestru blizanku nije ništa posebno, barem ne za mene.

U 3.a razredu imamo jednu malu posebnost, a to je da od 20 učenika u tom razredu njih čak četvero imaju brata ili sestru blizanca/blizanku. Evo što blizanci govore o svojim blizanačkim iskustvima.

Biti BLIZANAC

Mi smo kao mali bili jako bliski, ali s vremenom, promjenom škole i društva, i naš odnos se promijenio. Oni koji nas znaju kažu za Saru i mene da smo različiti, i to ne samo fizički već i karakterno.“

Miro Jurić je ovako opisao svoju poziciju blizanačkog para: „Ja sam naviknut imati pored sebe brata blizanca tako da to ne smatram nečim posebnim. Moja brat i ja fizički smo slični, ali po kara-kteru, stavovima i razmišljanjima pot-puno smo različiti. Mi smo naš odnos gradili godinama i on se temelji na r a z u m i j e v a n j u , slozi, dijeljenju i zajedništvu. Mladen i ja uvijek jedan drugome „čuvamo leđa“ i kada smo u nevolji znamo da se jedan u drugo-ga možemo pouz-dati. Kada Mladen nije blizu mene čini mi se da mi nešto nedostaje.“

A evo što je na to dodao Mladen Jurić: „Imati brata ili sestru bli-zanku isto je kao imati brata ili sestru koji nisu blizanci, samo što dijelite isti ili sličan izgled. Nas dvojica smo u djetinjstvu bili složniji nego što smo to sada, zapravo nas smo dvojica najveći prijatelji, ali znamo biti i najveći neprijatelji. Kako odrastamo želimo se što je moguće više međusobno razlikovati.“

I za kraj: svi oni koji poznaju učenike 3.a razreda znaju da u tom razredu postoji još jedan „blizanački“ par; ovog puta smo riječ blizanački stavili u navod-nike jer oni nisu pravi blizanci, ali su nerazdvojni - to su Tonka i Uroš.

17nešto o nama

uš

Još kao malena djevojčica voljela sam crtati i izrađivati razne ukrase.

U osnovnoj školi sam se priključila likovnoj sekciji u sklopu koje sam sudjelovala na nekim likovnim natječajima. Jedan moj rad, koji je završio na dječjoj izložbi, bio mi je poticaj za daljnji trud. U slobodno vrijeme izrađujem okvire za slike, rođendanske poklone za prijatelje, božićne ukrase i štošta drugo. Pozitivna prekretnica bio je moj dolazak u Učenički dom Lovran jer sam tu dobila stručnog profe-sora koji me je pripremao za natjecanja. Već četiri godine sa svojim radovima sudjelujem na raznim natjecanjima i stalno smišljam nešto novo. Tako sam na natjecanju učeničkih domo-va osvojila već nekoliko nagrada te prvo mjesto na županijskoj i državnoj Domijadi. Ponekad pohađam i likovne radionice na kojim učim izradu nakita od tkanina, ukrašavanje pred-meta, izradu čestitki za razne prigode i sl. Nekoliko sam slika nacrtala i temperom, a motivi tih mojih slika su priroda ili neke apstrakcije. Radovima dajem imena prema prvim asocijacijama koje mi se jave nakon izrade tog rada.Nadam se da će moje bavljenje slikarstvom i umjetnošću biti okrunjeno i upisom na Akade-miju primijenjenih umjetnosti.

Ivana Aga, 4. a

SLIKARSTVO - MOJ HOBI,A MOŽDA I PROFESIJA

18 nešto o nama

uš

Moja snaga je moj Bog i što još reći o snazi koju nam daruje Bog, a da još nije rečeno? Može li se

reći nešto novo što bi iznova dodatno istaknulo njegove vrijednosti i moć? Iskreno, ne znam, ali mogu reći koliko sam snažna kroz vjeru koju mi daruje Bog. Kako će to netko shvatiti na to ne mogu utjecati, niti želim nekoga nagovarati jer snagu da se borim kroz život dobivam kroz vjeru, a vjeru daruje samo naš dobrostivi Bog kome On želi i kada On to želi.Vjera je moćna stvar koja pokreće svijet i ljude, vraća im radost i osmjeh na lice, čini ih sretnima i pono-snima. Postoje različite vjere, ali moja vjera je u Isusa Krista, sina Božjega i sva moja snaga leži u povjerenju i predanju u Isusa Krista. U mome životu nažalost bilo je trenutaka kada sam se osjećala slabo, izgubljeno i napušteno od svih, pa čak i od onih koje najviše volim. Sada sam svjesna da je upravo u takvim trenucima moje nemoći tu bio Isus, koji me podigao i dao mi snage da nastavim. Tada kada nastanu problemi i kada obveze postanu sve teže, ja duboko vjerujem da je Bog uz mene i uz njega sve ono nemoguće postaje tako jednostavno i lako savladivo. Kroz riječ koju nam je ostavio Isus u Evanđeljima, čitamo kako govori svojim učenicima o snazi vjere. Kad bismo imali vjere koliko je zrno gorušićino, koje je uistinu sitno, mogli bi činiti čudesne i silne stvari, čak po sudu našeg razuma, neprosvijetljenog vjerom: nemoguće stvari. Vjera nije samo za djecu i starije osobe, nego prije svega za odrasle ljude koji se nalaze u punoj životnoj snazi. Kod nas se u većini slučajeva događa suprotno. Mnogi odrasli ljudi razmišljaju: „Sad imam važnijeg posla. Što će mi vjera? Imam ionako dovoljno drugih problema. Vjera je dobra za odgoj moje djece, a ja ću u miro-vini razmišljati o vječnosti i baviti se vjerom jer sada nemam vremena."Takav stav proizlazi iz potpuno krivog shvaćanja da je vjera samo nekakva utjeha u ovom životu bez koje se može živjeti dok postoje druge utjehe.Nekad promatrajući crkvu to tako i izgleda, ali to je zbog slabih vjernika koji kada se i prebliže crkvi vide sve njene nedostatke i prljavštinu, ali nitko od njih nema snage i volje da nešto očisti i dovede crkvu u ono stanje u kakvom nam ju je ostavio Isus. Crkvu ne kao građevinu ispunjenom s najmodernijom tehnologijom, već crkvu koju čini zajednica, crkvu koju činimo svi mi. Upravo zato što nemaju vjere, Isus je pokušavao u svojim učenicima buditi vjeru. On je hodao s njima kroz život i dovodio ih u situacije u kojima se budila njihova vjera. Promatrajući Isusa Krista u molitvi, na

RAZLIČITOST JE NAŠA SNAGAdjelu, u činjenju čudesa, u kušnjama, u pobjedi smrti, u uskrsnuću, ... u njima se rađao temelj za rast vjere, pa kad je na njih sišao Duh Sveti imao je pravi temelj zbog svog djelovanja. Oni su tada djelovali u punoj snazi vjere. Tako je rođena naša crkva. Živa crkva! To su bili svi odrasli ljudi u punoj životnoj snazi koji su mijen-jali svijet snagom vjere. Upravo kroz taj način i ja sam dobila milost da osjetim Božju blizinu i shvatim da kroz život nikada ne kročim sama jer Bog je uz mene i On me nikada neće napustiti. Vjerujem da naši problemi nisu ništa drugo nego križevi, koje mi moramo dostojno nositi kroz život poput Isusa Krista, koji je upravo radi nas bio raspet na takvome križu. Čak i u onim najtežim trenucima Isus nam pomaže nositi pretežak križ.Kada smo slomljeni, kada nas svakodnevne brige i problemi savladaju i mislimo da dalje ne možemo, On nam daje snagu i volju da se borimo. Mnogi današnji vjernici se zadovoljavaju time da nešto malo nauče o vjeri. Najčešće ništa više od onoga što su učili na vje-ronauku kao djeca. A pitanje je koliko uopće vjeruju u taj sadržaj. To je mrtva vjera, vjera na samrti. Vjerovati znači hodati s Isusom, obučen u silu Duha Svetoga kroz život. Biti s njim u svim situacijama svoga života. Otkrivati njegovu prisutnost u svom životu. Vjerovati u snagu Božje volje i onda kad sam po svojim moćima slabi.Biti uporan u dobru, pravednosti, promicati mir, ljubav i pravu radost i poštenje tako da barem na taj način uzvratimo i zahvalimo Bogu. Vjera je jedini izlaz i stvar-nost ljudskoga života i upravo ono što trebaju odrasli, a ne samo djeca i starije osobe. Stoga da bismo imali čvrstu vjeru i snagu koju dobivamo kroz vjeru, ne preo-staje nam ništa drugo, nego li zamoliti Gospodina Isusa Krista: „Gospodine, umnoži našu vjeru! „

Laura Močibob, 1.a

19n e š t o o n a m a

ušuš 20

Jedan drugi život

postaju sve manji, a vizure kra-jolika sve potpunije. Na brodiću se može čuti razgovor na neko-liko stranih jezika, a ja šutim i divim se Dalmaciji. Polako se približavamo bračkoj obali i pristajemo u Pučišću. Pučišće je poznato po kamenolomu i srednjoj klesarskoj školi. Tu nas čeka turistički autobus koji će nas prevesti do juga otoka gdje se nalazi Bol. Autobus se najprije uspinje serpentin-ama prolazeći kroz maslinike i vinograde, da bi potom uslije-dilo spuštanje na južnu stranu otoka. Unutrašnjost Brača nije toliko okrenuta turizmu, ali je blagoslovljena nekom svojom ljepotom i mirom. Ispred nas je intenzivno plavetnilo Bračkog kanala, a u zraku su opojni miri-

si Mediterana. Razvedrilo se i cvrčci pjevaju u zaglušujućem koru.

Autobus nas ostavlja na obali i mi hitamo na plažu Zlatni rat - dugačka, zakrivljena, biser-na linija dijeli čisto morsko plavetnilo od borove šume. Šljunčani se oblutci ugodno kotrljaju pod našim nogama dok ulazimo u more koje je čisto i, čini se, pitko kao izvor-ska voda. Nije prevruće i nema previše kupača. Osluškujem govor domaćih ljudi, brački dijalekt. Sretan sam. Želio bih živjeti poput domaćih otočkih ljudi, opušteno, biti sebi sluga i gospodar. Duboko u sebi čujem glas: „Ovdje pripadaš!“

Patrik Klić, 1.d

Putovan ja

Prošlog smo ljeta baka, ujak, mama, brat i ja otišli na izlet u Bol na

otoku Braču. Moja baka živi u Splitu, ali do tada nije nikada bila na Braču kojeg svakog dana gleda s prozora. Stoga smo mi organizirali taj izlet.

Na put smo krenuli rano ujutro automobilom do Omiša. Još nije bilo gužve na cesti i komešanja karakterističnog za ljeto. Prošli smo pored mnogih velikih i modernih kuća, ali i pored niza starih kamenih zdanja koje svjedoče o tome kako je taj kraj izgledao prije turističke invazije. Pred očima su mi prošle slike seljačkog i ribarskog života čiji je tempo bio primjeren čovjeku, života koji je istovremeno bio napo-ran i veličanstven.

Omiš je po mnogočemu jedin-stven gradić; veličanstvene kli-sure Biokova strmo se spuštaju gotovo do samog mora, dok se na njihovim obroncima stišću kućice i prezidi vrijednih Omišana. U 8,30 ostavljamo automobil na obali i ukrca-vamo se na turistički brodić. Oblačno je, i sasvim je neiz-vjesno hoćemo li dan provesti bez kiše. Kako se turistički brodić udaljava od obale tako se naš vidik širi. Kuće i ljudi

uš

Menschen in jedem Alter haben schon immer Musik ganossen und die neuen Medien machen es heute extrem einfach. Heute ist Musik überall vertreten. Junge und alte Leute hören verschiedene Musik, von alten Hits bis neuesten Songs. Früher gab es nur Platten und heu-tzutage kann man jeden Song im Internet finden, irrelevant ist es, ob er alt,neu, lokal oder ausländisch ist.Junge Leute hören ihre belieb-

testen Songs meist über MP3-Player oder I-Pads. Die Musik spielt in ihrem Leben eine sehr große Rolle. Einige hören Musik, wenn sie traurig sind und einige, wenn sie glücklich sind. Bei vielen Jugendlichen wirkt sie auch auf ihre Kleidung und ihr Verhalten. Jeder hat aber sein eigenes Musikgeschmack. Egal, ob es um Pop-, Rock-, Rap-, Volks- , Hip-Hop oder klassische Musik geht, beein-flusst sie auf eine bestimmte

Art und Weise das Leben jedes Menschen. Wenn Sie es nicht wussten, wurdem im Mittelalter Musik und Medizin gleich-gestellt, weil man glaubte, dass sowohl Medizin als auch Musik den menschlichen Körper und die Seele "heilen"."Heilen Sie sich" deshalb mit Musik, es ist kostenlos und angenehm!

Antonia Vulama, 3. a

Jedna od stvari bez koje ne možemo zamisliti život je i glazba. U tekstovi-ma koji slijede reći ćemo Vam nešto o tome i to ne samo na hrvatskom već i na njemačkom jeziku.

ETWAS ÜBER MUSIKilitiga PONEŠTO O GLAZBI

21g l a z b a i k a z a l i š t e

uš

Najbolja učenica 4. b razreda Marina Demark već devet godina svira klarinet u Glazbenom društvu Spinčići. Budući

da u njenoj obitelji svi sviraju i ona je poželjela baviti se glazbom. Puno je putovala i svirala s eminetnim pjevačima. Svirajući u orkestru pro-putovala je veći dio Europe i upoznala mnoge zanimljive ljude. Odrastala je uz domaću glazbu, a probe koje ima dva puta tjedno čine joj zado-voljstvo.

U orkestru su svi prijatelji i dobro se zabavlja-ju i druže. Ovo ljeto odlaze u Poljsku, Češku i Francusku. Marina bi se htjela još dugo baviti glazbom i svirati u orkestru sa svojim prijatelji-ma.

Tihana Kopić, 4.b

Djevojka s klarinetom

g l a z b a i k a z a l i š t euš 22

A sada i za one koji ne znaju njemački jezik:

Ljudi su, bez obzira na godine, oduvijek uživali u glazbi, a danas novi mediji uživanje u glazbi čine izuzetno dostupnim. Glazba je danas svugdje prisutna. Mladi i stari slušaju različitu glazbu, od starih hitova do najnovijih pjesama. Prije su postojale samo ploče, a danas se svaka pjesma može naći na internetu, nebitno je li stara, nova, domaća ili strana. Mladi ljudi slušaju svoje omiljene hitove uglavnom na MP3 ili I-Padu. Glazba u njihovom životu ima veoma važnu ulogu. Neki je slušaju kad su tužni, a neki kad su sretni. Kod mnogih ona utječe i na način odijevanja te na ponašanje. Svatko ima svoj vlastiti glazbeni ukus. Bez obzira radi li se o pop glazbi, rocku, rapu, narodnoj, hip-hop ili klasičnoj glazbi, ona utječe na život gotovo svakog čovjeka. Ako ne znate, u srednjem su vijeku glazbu izjednačavali s medicinom jer su vjerovali da i glazba i medicina „liječe“ čovjekovo tijelo i duh.

Stoga, „liječite“ se glazbom, to je besplatno i ugodno!

uš

Već dugi niz godina u školi imamo kazališnu pretplatu za mladež. Broj učenika koji idu u kazalište nije velik, no naša mala ekipa redovito gleda kazališne predstave. Evo kazališnih dojmova nekih od njih:

U listopadu prošle godine bio sam u kazalištu drugi put u životu. Prvi put sam bio u kazalištu u trećem razredu osnovne škole i gledao sam predstavu Šuma Striborova. Ta mi se predstava i nije baš svidjela te sam od tada zazirao od kazališta i zaobilazio ga. No, u listopadu mi je profesorica iz hrvatskog jezika dala kartu za kazališnu predstavu koja se zove Crnac. Nakon što sam pogledao tu predstavu ja sam se jako ugodno iznenadio; predstava me oduševila jer je bila smiješna i zanimljiva. U predstavi su sudjelovali i mnogi glumci koje sam prije imao prilike gledati na televiziji, što mi se jako svidjelo.I na kraju, ja Tomo Devčić preporučio bih svima koji nisu bili u kazalištu da odu i pogledaju neku pred-stavu (posebno Crnca), a i ja bih volio ponoviti svoje kazališno iskustvo.

Tomislav Devčić, 1.d

Kazalište i ja

Još od kad san manja ja bilaMama me j' sobun va teatar vozila.Na početke bilo me j' malo i stah,

Aš ona debela teta vrišći, a si govore: „ Ma kako more tako lepo kantat“.

Par ur va teatre sedin,Na neki momenti pride mi da i zaspin.Tako j' bilo dokle nisan malo odrasla,

Pak san sad skoro počela z debelun tetun i ja kantat.

Pred malo pejali su me na jenu predstavu,Ka po mojen ni bila za decu.

Lizistrata njoj je ime,Boh nas očuvaj kakove su to bile scene.

Puno goleh muških i teti.Ja san oče zaprla a si su se jako smeli.

Sve u semu, va teatar je bilo lepo poć.

Tanja Kalčić, 2.a

TEATAR

23g l a z b a i k a z a l i š t e

uš

Ja zapravo ne znam što je brak. Čitajući tisak i gledajući televiziju zaključio sam kako je u tom braku žena uvijek nekako sretnija,

a muškarca se prikazuje kao žrtvu braka, kao da je on morao pristati na brak, kao da se morao oženiti, kao da nije imao drugog izbora. Ali u ovome svijetu sve je normalno. Normalno je oženiti se pijan u Las Vegasu i razvesti se nakon nekoliko sati, normalno je oženiti se samo zato jer je djevojka ostala trudna, normalno je oženiti se iz interesa.Današnja mladež je takva da sve shvaća olako, pa tako vjerojatno i brak. Mladi ne razmišljaju o tome da je brak ZAJEDNICA dvoje ljudi, da su ti ljudi pred Bogom dali zavjete i da ako jednom kročiš u brak nema povratka. Kao što i zavjet kaže: “U dobru i zlu dok nas smrt ne rastavi.“ Ali prave se vrijednosti braka sve više gube. U braku, kao i u vezi, važna je komunikacija, razgovor, važno je da uz tu osobu možeš šutjeti satima, a da ne osjećaš onu neugodnu tišinu. Današnji brakovi funkcioni-raju tako da se karijera stavlja na prvo mjesto, tako da supružnici dijele samo stan i krevet, a po cijele se dane ne vide zbog niza obaveza. Komunikacija moje generacije svodi se na internetske mreže, SMS i e-mail poruke – sve nešto virtualno. Ljude

vidimo svake prijestupne godine i uvijek postavlja-mo ista pitanja: „Kako si?“ i „Što ima?“, a odgovore već unaprijed znamo: „Super! Kako si ti?“Brak je zapravo „pakt“ u kojem si spreman na mnoštvo kompromisa. Ništa u životu nije ni ide-alno ni savršeno. Svakoga od nas prije ili kasnije snađu problemi koji se čine najvećima na svijetu i čini nam se da ne postoji rješenje. Zato bi svatko od nas trebao imati pored sebe osobu koja će ga u takvim trenucima znati razumjeti, nasmijati, oraspoložiti.To je smisao braka! Biti jedan uz drugoga kada je najteže. U medijima možemo naići na bez-broj primjera loših brakova, razvoda, nesuglasica, nasilja u braku, a moje je mišljenje da sve zapravo proizlazi iz odgoja, iz obitelji. Jer ako ti na prim-jeru svojih roditelja vidiš kakav je to dobar brak, velika je vjerojatnost da ćeš se potruditi ići nji-hovim stopama.Ne znam što me čeka u budućnosti, ali ću se potruditi iz svega izvući ono najbolje, uostalom kao i uvijek.

Luka Bilobrk, 4.a

24 l i t e r a r n i k a n t u n i ć

Ponekad razmišljam o brakuNjemački filozof Nitze je rekao:“Brakom zovemo volju dvoje ljudi koji žele osnovati jedno koje će biti više od onog što je to dvoje pojedinačno ostvarilo.“

(Ivo Andrić)

uš

Ja san učenica Ugostiteljske škole va Opatije. Va ovistu školu hodin već drugo leto i to aš moran. Da se mane pita niki ne bi va školu šal i nikad niki ne bi knjigu taknul. Ma kako od ničega živet? Lahko sada, dokle su nan mami i tati pul nas ki nas drže i čuvaju. Ma jedan dan bi tre-balo neč i delat, kakov šolad zaslužit. Mama mi vavek reče da šoldi na dreve ne rastu. Veo, zato moran poć va školu. Moj smjer va ovoj škole je turističko-hotelijerski komercijalist. Ren va drugi razred. Poć va školu mi se baš i ne da, al ne moren ni reć da mi ni lepo va njoj. Kumpanija, ćakuli, kafa i šetnjice po Opatije su mi najdraži del školskega dana! Puno knjig, teške teki i puna borša mi se baš ne pijažaju. Ma, volin ja poć va školu. Kumpanija va razrede je jako vesela. Nikad nismo na mire, vavek neka „vika i galama“. Najviše mi se pijaža praksa. Tu praksu obavljamo po srede. Kad smo va kuhinje, e onda san ja na svojen. Se lepo diši i kuha se na velo. Imamo jako dobru profesoricu ka nan da da to se pojimo. A kada san na posluživanje smiron profesor na me zija: da spravin mobitel, da već jedanput zamučin, al da se stanen i kak-ovega gosta poslužin. Ma moran ga poslušat aš bi mi šinjor mogal ča va dnevnik upisat. Va škole iman i jedan veli minus, a to je da mi mama dela va istoj. Pa tista zna se i više nego ča bi rabila znat! Ni ne priden doma već me na vrateh čeka rošada: ''Zač nisi vadila, leh biš ležala i jila, muziku naslišala i niš ne delala!'' ''Ma, mama, mane se ne da''. Ma ni kemu reć. Mislin da me niki ne more razumet. Sada mi j' vreme za ćapat se knjigi i pustit malo zabavu. Mislin da će to bit jako teško, ma ni mi druge aš ne otejen zgubit leto!!

Tanja Kalčić 2.a

Moja škola

Posebno su nam dragi naši čakavci, a naša Tanja je tu maestralna. Evo Vam jedan njezin tekst da se u to uvjerite i sami.

Vjetre kažiTi prolaziš cijelim svijetom,

ljubeć more, grleć gore.Vidiš dobro, vidiš zlo.

Kako spasit ovaj svijet?Vjetre kaži!

Putuješ i promatraš sve ljepote zemlje ove.Tvoja snaga velika je.More krasiš valovima,

a s drvećem tiho zboriš.I ja želim s tobom poći,

ali ne znam kako.Vjetre kaži!

Kad prolaziš Lijepom našomzagrli je vjetre čvrsto

i šapni joj da je voliš kao i ja.To joj kaži, to joj vjetre kaži!

Irena Balta, 2.a

25l i t e r a r n i k a n t u n i ć

uš 26 l i t e r a r n i k a n t u n i ć

Tamo da putujem

Gdje se ne zna što je mržnja,gdje se ne zna što je rat,tamo gdje je vječni mir -

tamo da putujem!

Tamo gdje sunce osmijehom budi dan,gdje se radost prostranstvima širi,

tamo gdje se ljudi vole -tamo da putujem!

Gdje su topli zagrljaji,tamo gdje je osmijeh hrana,

gdje zla nikad bilo nijei gdje ljubav jedini je zakon -

tamo da putujem!Irena Balta, 2.a

uš

Kao i svake godine, tako je i u ovoj školskoj 2010./ 2011. godini naš

Sportski školski klub "LUMBER" bio vrlo aktivan.Djevojke su se natjecale u bad-mintonu, i s obzirom da je to nji-hova prva badmintonska godi-na, postigle su odličan uspjeh. Na županijskoj završnici koja se održana u Osnovnoj školi Brajda u Rijeci, one su u konkurenciji sa svim riječkim gimnazijalkama bile treće. Uspjeh naših djevo-

BADMINTON I NOGOMET

Osim što obogaćujemo svoj duh baveći se raznim aktivnostima, mi razvijamo i svoje tijelo te se bavimo i sportom. O našem bavljenju sportom možete nešto pročitati u člancima koji slijede.

U prva tri kruga nogometaši su u 6 utakmica zabilježili isto toliko pobjeda, što doka-zuje njihovu kvalitetu. Na županijskoj završnici koja se održala 21. ožujka 2011. godine u sportskoj dvorani u Mavrincima ŠŠK“LUMBER“ je dobio utakmicu protiv "ELEKTRONA" sa 7:4 i ušao u završnicu. No, u borbi za prvo mjesto u županiji izgubili su utakmicu od ekipe "PTV" (rezul-tat je bio 1:3) i tako su na kraju

opet završili na drugom mjestu, iako su realno bili kvalitetnija ekipa. Tako je to u sportu, lopta je okrugla i ne pobijedi uvijek kvalitetniji, već sretniji i spretniji. Više sreće slijedeće godine!I za kraj, evo imena naših nogometaša: Karlo Jurčević, Toni Datković, Tomislav Mikinac, Osman Mutaš, Sanel Kuši, Luka Bilobrk i Franjo Tuzlak.

Sibila Roth, prof.

KARATEU 4.b razredu imamo jednog talentiranog sportaša Dejana Aleksića. Dejan se bavi karateom od svoje šeste godine. Na bavljenje sportom potaknuo ga je otac koji je i sam sportaš. Roditelji ga podržavaju u njegovim sportskim aktivnostima. U svojoj sportskoj karijeri postizao je dobre rezultate, a najveći uspjeh mu je to što je 2006. godine bio prvak države. Sa svo-jim klubom odlazi na pojedinačna, skupna i ekipna prvenstva. Na europskom prvenstvu u Austriji sa svojim je klubom bio prvi. Dejan smatra da mu je sport mnogo toga pružio; osim druženja i zanimljivih putovanja, sport mu je omogućio zdrav i aktivan život. Želja mu je da jednog dana postane trener karatea te da svoja znanja prenosi mladim naraštajima.

Tihana Kopić, 4.b

jaka je još veći ako se uzme u obzir da su neke od njihovih protivnica bile čak i hrvatske reprezentativke u badmintonu. Pod vodstvom profesorice Sibile Roth igrale su učenice: Antonia Vulama i Nives Balaban iz 3.a razreda, Martina Akmačić iz 3.b razreda te Sandra Lazarević iz 1.e razreda, no Sandra zbog bolesti nije mogla nastupiti. Svi se nadamo da će slijedeće godine naše djevojke biti još bolje!Što se tiče muške nogometne ekipe oni su već treću godinu za redom drugi u našoj županiji. Nogometaše vodi profesor Stanko Cvjetković.

27s p o r t

uš

1. Bok Andrea! Reci mi neko-liko informacija o sebi.

• Rođena sam 10. siječnja 1993. godine u znaku jarca, odabrala sam zanimanje hotelijersko-turističkog ko-mercijalista u našoj školi, a u rukometu moja pozicija je lijevi vanjski igrač.

2. Koji klub je sretan što te ima?

• RK Orijent Presoflex je klub za koji treniram već dvije sezone, a prije toga sam tre-nirala za RK Matulji 2001. i RK Liburnija Opatija.

3. Lijepo je znati da u školi imamo odličnu rukometašicu! Što te pri-vuklo rukometu?

• Sve je počelo dok sam bila u osnovnoj školi. Na vrati-ma školske dvorane je bila obavijest o školi rukometa koju je vodio moj tadašnji trener Zvonimir Lenžer. Došla sam roditeljima s ide-jom da se počnem baviti ovim sportom što su oni objeručke prihvatili. Tako počinje moja devetogodišnja karijera koja traje još i danas.

4. Jesi li putovala u druge zemlje s klubom i što ti se najviše „urezalo“ u sjećanje?

• Jesam. Bila sam u Češkoj, Mađarskoj, Austriji i na mnogim turnirima po cijeloj Hrvatskoj. Švedska i Danska su mi ostale u najboljem sjećanju jer smo tada bile neslužbene prvakinje svijeta u svom godištu.

28 s p o r t

INTERVJUNova nada hrvatskog rukometa Andrea Marinčić koju smo zamolili za intervju odgovorit će na nekoliko naših pitanja.

5. Svaka čast! To znači da imaš i puno medalja?

• Imam trideset i dvije medalje od kojih su pet srebrnih i dvije brončane, dva pehara i trenerku koju sam dobila na Dronninglund kupu u Danskoj kao zamjenu za medalju. Naravno, ne bi svega toga bilo da nije bilo ostalih suigračica i našeg kolektiva.

6. Čestitam na postignutom uspjehu! Možeš li opisati svoj trening?

• Svaki ponedjeljak imamo kondicijski trening. Puno trčimo, radimo vježbe snage, skokove, bočnu pokretljivost i slično. Utorkom obično šutiramo i vježbamo ruku. Srijedom najčešće igramo prijateljske utakmice gdje su nam većinom protivnici dečki, četvrtak je uglavnom slobodan, dok petkom ima-mo laganiji trening i taktiku zbog utakmica subotom.

7. Imaš li sportski tj. rukometni uzor?

• Naš rukometni reprezenta-tivac Blaženko Lacković je osoba kojoj se divim. Na

poziciji je lijevog vanjskog, brz je i okretan s odličnim pregledom igre.

8. Je li teško uskladiti školske i rukometne obaveze?

• Ponekad mi je zaista teško pogotovo kada imam puno gradiva za odgovarati. Zaista volim trenirati tako da se uvijek nađe i slobodnog vremena. Što se mora nije teško!

9. Što za tebe znači rukomet?• To je sport kojeg obožavam

i koji mi služi kao neka vrsta razbibrige. Volim otići na trening i prestati misliti na stvari oko sebe.

10. Zašto si odabrala baš taj sport?

• Odabrala sam ga zbog toga što je to zanimljiv sport.

11. Kakvi su tvoji planovi za budućnost vezani za rukomet?

• Želim ostati u rukometu i imati daljnju karijeru; otići dalje iz Rijeke i postati uspješna.

Tonja Ferari, 3. b.

uš

Sportom se bavim od malih nogu. Već sam s pet godina prvi put

sjela na biciklu i "zabila se" u susjedov automobil, no na svu sreću bez posljedica za automobil, a i za mene. Od tada sam se bavila mnogim sportovima: rukometom, ten-isom i gimnastikom. Sve je to bio dio moje svakodnevice, ali me ništa od toga nije ispun-javalo kao sada biciklizam. Downhillom se bavim dvije godine. U Hrvatskoj je taj sport nedovoljno zastupljen pa mnogi ljudi i ne znaju što je to downhill.Riječ je o ekstremoj bici-klističkoj disciplini gdje se biciklom spušta po tereni-ma koji su jedva prohodni za čovjeka, a na nekim se dijelovima postiže brzina i do 80 km na sat.

Što učenica generacije 2010./2011. radi u slobodno vrijeme?

DOWNHILL

Stoga su padovi prilično česti kao i pokoji lom ruke, noge ili ključne kosti.Sezona nam traje od travnja do rujna, a u to se vrijeme održe četiri utrke u Hrvatskoj.Odlazimo i u Sloveniju, Bosnu i Hercegevinu i Austriju, no ove smo godine bili i u Francuskoj.

Kada sezona završi počinju treninzi u teretani, gdje traju

kondicijske pripreme kako bismo se u slučaju pada što manje povrijedili tj. pripremili tijelo za svaki udarac. Za ovaj sport treba imati iznimno dobru fizičku spremu. Unatoč tome treba biti maksimalno zaštićen zato što vožnja bez kcige i štitnika može biti kobna po život. Preporučam svima neka se bave sportom, vode zdrav život i uživaju u životu!

Vanja Krbavčić, 3. e

29s p o r t

ušuš 30 z a b a v a

1

2

3

4

6

5

7

1. Grad na ušću Cetine poznat po gusarenju

2. Nacionalni park na južnom Velebitu

3. Grad u kojem se nalazi Malakološki muzej

4. Grad u kojem se nalazi Radovanov portal

5. Planina uz Jadran, park prirode

6. Naselje pod Velebitom, trajekt za Pag

7. Grad na istočnoj obali Jadrana koji ima četiri nebeska zaštitnika.

Nadamo se da među Vama ima i ljubitelja križaljki, mozgalica, pitalica... Zapravo, svima Vama predlažemo da malo provjerite svoje znanje iz zemljopisa. Olovku u ruku i uživajte!

Ako ste točno riješili križaljku, u označenom ćete stupcu dobiti ime najstarijeg turističkog središta na istočnoj obali Jadrana.

TVRTKE PRIJATELJI UGOSTITELJSKE ŠKOLE OPATIJA

uš

1. Izgrađen u 17. stoljeću.2. Nalazi se uz rijeku Jamunu.3. Vrhunsko je ostvarenje mogulske arhitekture.4. Nalazi se u blizini grada Agra u Indiji.5. Izgrađen je kao mauzolej Mumtaz Mahal.

Pročitajte jednu po jednu rečenicu i pokušajte pogoditi o kojem se spomeniku radi...

1. spomenik

1. Izgradili su ga Francuzi.2. Podignut u 19. stoljeću.3. Poklon je prilikom 100. godišnjice potpisivanja Deklaracije o nezavisnosti.4. Smješten je na otočiću na ušću rijeke Hudsonu u New Yorku.5. Predstavlja božicu slobode koja u ruci drži baklju.

2. spomenik

1. Jedna od najposjećenijih turističkih atrakcija Europe.2. Gradnja je započela u 17. stoljeću.3. Jako je velik – ima više od 100 soba.4. Poznata je „Dvorana ogledala” i raskošni vrtovi s fontanama i jezercima.5. Posjetitelji Pariza ne zaobilaze taj dvorac.

3. spomenik

(Ako imate problema s rješenjima, molimo Vas da se obratite profesorici Jeleni Ribarić, ali nadamo se da to neće biti potrebno.)

Znate li da...

... fotografija primoštenskih vinograda visi u zgradi UN-a u New Yorku?

... Njemačka ima više „susjeda“ od bilo koje druge europske države?

... kamelija, zaštitni znak Opatije, potječe iz Japana?

... se šire područje ušća Mure u Dravu naziva „hrvatska Amazona”?

... riječ „gejzir” potječe iz islandskog jezika?

31z a b a v a

uš

Znate li da...

... je u Francuskoj nakon Pariza najposjećeniji Mont Saint-Michel?

... je na dnu Modrog jezera ljeti ponekad moguće igrati nogomet?

... je Popocatepetl vulkan u Meksiku?

... su i Kip slobode u New Yorku i Kip Krista Otkupitelja u Rio de Janeiru napravljeni u Francuskoj?

... su Đurđevački peski pustinja koju nazivaju „hrvatskom Saharom”?

... je samo polovica Nizozemske na visini većoj od 1 m nadmorske visine?

Tino: „Kako se zovu stanovnici Krete, jesu li oni Kreteni?“

Jedan je učenik jednog prvog razreda na pitanje o „Ljetopisu popa Dukljanina“ odgovorio: „To je pop koji je otišao na izlet, pa u knjizi opisuje svoje avanture.“

Igor: „Kako nisam pročitao Oca Goriota, pa jučer sam knjigu podigao u apoteci?!“

Denis: „Znam, znam to je ona madam… joj, kako, je li madam Goriot?“

Denis: „debelo kasneći“ želi ući na sat i pita profesoricu: „Mogu li ući?, a netko iz razreda javlja se odgovorom: „Veliki brat ti ne dopušta da uđeš!“.

BisernicaProfesori ne znaju bi li se smijali ili plakali, a oni su svojim „provala-ma“ uveseljavali svoje razrede. Evo naša Vam „Bisernica“ donosi neke učeničke „bisere“ koje je iznjedrila ova školska godina.

32 z a b a v a

uš33w w w . k u h a r i c a

Osnovna ljekovita svojstva su mu:

- smiruje i liječi kašalj - jača srce i oslabljeni srčani mišić - štiti kao preventiva od infarkta - usporava i liječi aterosklerozu

krvnih žila, širi ih i - smanjuje visoki krvni tlak - poboljšava apetit, otklanja pro-

bavne smetnje - smiruje upalu sluznice želuca,

otklanja nadutost i plinove - omogućuje bolje izlučivanje žuči,

koristi jetri, - potiče na rad bubrege, smiruje

upale mokraćnog mjehura i nje-gove upale,

- djeluje ljekovito na maternicu- sprečava i liječi osteoporozu,

smanjuje bolove kod artritisa i reume.

- odlično sredstvo kao kupka za nadraženu kožu, ekceme, derma-titisa, modrica, hematoma i rana.

Listovi medvjeđeg luka mogu se upotrijebiti kao zdravi dodatak salatama ili varivima, jer su mirisom i okusom nalik na češnjak. To vri-jedi i za lukovice, koje su bjelkaste i 2-5 cm dugačke, a kao vrlo pikan-tan začin mogu poslužiti i nedoz-reli plodovi, koji se na biljci javljaju tijekom ljeta. U proljeće je ovaj luk najbolji lijek koji čisti krv, žuč i jetra od zimskih proizvoda sagorijevanja. Srijemuš nažalost ima samo jednu manu- nakon jela salate od srijemuša, ne idite među ljude, bar 1 dan jer miris češnjaka koji se "čuje" nakon konzumiranja je "mala beba" u odno-su na miris koji potječe od srijemuša.Vrijeme pripreme: 100 min

1 mikserom izmiješati jaja, sol, m.oraščić,brašno, mlijeko i ostaviti da odstoji

2 ispeći palačinke 3 medvjeđi luk oprati, odrezati peteljke prokuhati kratko 4 preliti hladnom vodom i ocijediti-narezati 5 luk propirjati na ulju i maknuti s vatre 6 dodati med.luk i sir narezan na kockice 7 začiniti solju, paprom i origanom, izmiješati 8 za umak na maslacu popržiti brašno, uliti hladno mlijeko 9 miješati dok zakuha dodati vrhnje, začiniti solju, muškatnim

oraščićem, parmezanom 10 na palačinku staviti dio nadjeva, preklopiti 2 puta 11 složiti u vatrostalnu posudu 12 preliti bešamelom, posipati s malo parmezana i zapeći

dok ne porumeni na 200 st.oko 35min.

Broj osoba: 4 osobe

•palačinke•2 jaja•7dl mlijeka (možda i više) •15 dag brašna• sol, muškatni oraščić •nadjev•2 jako pune šake

medvjeđeg luka •1 crveni luk (kapulu)

•2-3 žlice maslinovog ulja• 150 gr tvrđeg kozjeg sira • sol, papar, origano • bešamel umak• 2 žlice maslaca• 4 žlice brašna• 5 dl mlijeka• 1 dl vrhnja za kuhanje• ribanog parmezana

• sol, muškatni oraščić

Palačinke s medvjeđim lukomPreporuka mladih kuhara Ugostieljske škole Opatija

Um je poput padobrana,djeluje jedino ako je otvoren

Um je poput padobrana,djeluje jedino ako je otvoren

Albert EinsteinAlbert Einstein

�����������