upravljanje_aktivom_i_pasivom_banke_alm_

UNIVERZITET U SARAJEVU

EKONOMSKI FAKULTET SARAJEVO

UPRAVLJANJE AKTIVOM I PASIVOM BANAKA

SARAJEVO, MART 2010.

2

Postoje tri tipa banaka:

- one, koje čine da se nešto dešava;

- one, koje posmatraju šta se dešava;

- i one, koje se čude šta se to dešava

Prof. Dr. Uroš N. Čurčić

3

S A D R Ž A J

UVOD ........................................................................................................................................ 4

1. UPRAVLJANJE AKTIVOM I PASIVOM ...................................................................... 5

1.1. Strategije upravljanja aktivom i pasivom ........................................................................ 5

1.1.1. Strategija upravljanja aktivom ................................................................................. 5

1.1.2.Strategija upravljanja pasivom .................................................................................. 6

1.1.3. Strategija upravljanja bilansom ................................................................................ 6

2. RIZIK KAMATNE STOPE: jedan od najvećih izazova bankara prilikom upravljanja

aktivom i pasivom ..................................................................................................................... 7

2.1. Faktori koji određuju kamatne stope ............................................................................... 7

2.2. Mjerenje kamatnih stopa ................................................................................................. 8

2.3. Komponente kamatnih stopa ......................................................................................... 10

2.4. Reakcija bankara na rizik kamatne stope ...................................................................... 12

2.5. Jedan od ciljeva prilikom zaštite od rizika kamatne stope ............................................ 12

3. UPRAVLJANJE KAMATNOOSJETLJIVIM JAZOM ............................................... 14

3.1. Agresivno upravljanje kamatnoosjetljivim jazom .................................................... 20

4. POJAM VIJEKA TRAJANJA I UPRAVLJANJE JAZOM VIJEKA TRAJANJA

BANKE .................................................................................................................................... 23

4.1. Korištenje vijeka trajanja radi zaštite od rizika kamatne stope ................................ 24

4.2. Ograničenja koja se odnose na upravljanje jazom vijeka trajanja................................. 26

ZAKLJUČAK ......................................................................................................................... 27

LITERATURA ....................................................................................................................... 27

4

UVOD

Danas su banke vrlo složene institucije, u kojima različite grupe pojedinaca svakodnevno

donose veliki broj odluka . Neke od najznačajnijih su: kojim klijentima će se odobriti krediti,

koje hartije od vrijednosti treba da se unesu ili ne unesu u portfelj finansijske institucije, koje

uvjete treba postaviti javnosti kada su u pitanju depoziti i ostale usluge koje banka nudi, itd..

Sve te odluke menadžmenta moraju biti koordinirane, tj. ne smiju proturječiti jedna drugoj.

Danas, bankari moraju gledati na svoju aktivu i pasivu kao na integriranu jedinicu. Ta vrsta

koordiniranih i integriranih donošenja odluka u bankarstvu je poznata pod nazivom

upravljanje aktivom i pasivom, i ujedno predstavlja temu našeg rada.

Da bi se sa sto većim razumijevanjem i lakoćom upoznali sa tzv. ALM ( Asset and Liability)

konceptom, rad smo podijelili u tri cjeline.

U prvom dijelu govorimo o riziku kamatne stope, koji predstavlja jedan od najvećih izazova u

upravljanju aktivom i pasivom. Vidjećemo na koji način se može mjeriti kamatna stopa i šta

predstavlja njene osnovne komponente.

U drugom dijelu definišemo upravljanje kamatnoosjetljivim jazom, kao najpopularniju

strategiju zaštite od rizika kamatne stope. GAP zapravo predstavlja razliku između

kamatnoosjetljive aktive i kamatno osjetljive pasive. Zavisno od veličine i razlike između

navedenih kategorija, banka može imati pozitivan ili negativan jaz.

U trećem dijelu se upoznajemo sa još jednim načinom ocjenjivanja izloženosti banke gubitku

usljed promjena kamatnih stopa – s pojmom vijeka trajanja. Takođe, vidjećemo kako se

bankari koriste analizom vijeka trajanja kao upravljačkim oružjem, ublažavajući potencijalno

štetne efekte povećanja ili pada kamatnih stopa.

5

1. UPRAVLJANJE AKTIVOM I PASIVOM

Tehnike upravljanja koje nazivamo upravljanje aktivom i pasivom predstavljaju odbrambeni

sistem finansijske institucije kada su u pitanju poslovni ciklusi i sezonski pritisci, kao i snažno

sredstvo koje utiče na formiranje portfelja aktive i pasive na način koji doprinosi ostvarenju

ciljva institucije.1

Svrha upravljanja aktivom i pasivom je formulisanje i poduzimanje aktivnosti koje oblikuju

bilans banke kao cjelinu. Glavni ciljevi upravljanja aktivom i pasivom su :

a) maksimizirati ili bar stabilizirati maržu banke (tj. razliku između kamatnih prihoda i

rashoda)

b) maksimizirati ili bar zaštititi vrijednost (cijenu dionica) banke uz prihvatljiv nivo rizika

1.1. Strategije upravljanja aktivom i pasivom

1.1.1. Strategija upravljanja aktivom

Banke nisu oduvijek imale integrisan pogled na svoju aktivu i pasivu. U prošlosti, bankari su

prihvatali svoje izvore sredstava – pasivu i dionički kapital – uglavnom ''zdravo za gotovo''.

Prema tom pristupu upravljanja aktivom (imovinom) smatralo se da su količina i vrsta

depozita koje banka ima, te iznos ostalih posuđenih sredstava koja je banka mogla privući

većinom odredili njeni komitenti. Tako je javnost određivala relativnu količinu depozita,

štednih računa i ostalih izvora sredstava dostupnih bankama. Ključno područje donošenja

odluka uprave banke nisu bili depoziti i ostala posuđena sredstva, već aktiva. Bankari su tako

mogli imati kontrolu samo nad alokacijom sredstava koja ulaze u banku, odlučujući ko će

dobiti nedostatne količine raspoloživih kredita i koji će biti uvjeti odobravanja.

1 Rose, S. Peter & Hudgins, C. Sylvia, Bankarski menadžment i finansijske usluge, Data Status, Beograd 2005.,

str. 196.

6

1.1.2.Strategija upravljanja pasivom

Tokom 1960-tih i 1970-tih dolazi do drastičnih promjena u upravljanju aktivom i pasivom.

Suočeni sa sve većim kamatnim stopama i sa sve intenzivnijom konkurencijom u prikupljanju

sredstava, bankari posvećuju veću pozornost otvaranju novih izvora sredstava i nadziranju

miksa i troškova svojih depozitnih i nedepozitnih obaveza. Ta strategija je nazvana

upravljanje pasivom. Cilj je bio steći kontrolu nad izvorima sredstava banke, uporedo sa

kontrolom koju su bankari imali već duže vrijeme nad svojom aktivom. Pokretač kontrole je

bila cijena- kamatna stopa, i ostali uvjeti koje je banka mogla ponuditi na depozite i posuđena

sredstva kako bi postigla određenu količinu, miks i željene troškove.2

Banka, u slučaju velike potražnje za kreditima koja premašuje njena raspoloživa sredstva,

jednostavno podiže pasivnu stopu na svoje depozite i posudbe sa tržišta novca, u odnosu na

svoje konkurente, i sredstva počinju pritjecati. S druge strane, banka koja obiluje sredstvima,

a ima samo nekoliko profitabilnih klijenata kojima može plasirati ta sredstva, može smanjiti

svoje kamatne stope, ostavljajući konkurentima mogućnost bolje ponude za sredstva koja su

raspoloživa na tržištu.

1.1.3. Strategija upravljanja bilansom

Usavršavanje tehnike upravljanja pasivom, uz sve promjenjivije kamatne stope i veće

bankovne rizike, dovelo je do rađanja pristupa nazvanog upravljanje bilansom, koji

bankarstvom dominira i danas. Taj pristup naglašava nekoliko ključnih ciljeva :

1. uprava banke mora imati što je moguće više kontrole nad količinom, miksom i povratom ili

troškovima i aktive i pasive kako bi postigla kratkoročne i dugoročne ciljeve,

2. kontrola menadžmenta nad aktivom mora biti koordinirana s njenom kontrolom nad

obavezama, tako da je upravljanje aktivom i pasivom konzistentno, a ne proturječno,

2 Rose, S. Peter, Menadžment komercijalnih banaka, MATE Zagreb 2003., str. 209

7

3. prihodi i rashodi proizilaze sa obje strane bilansa stanja banke (i aktive i pasive). Banka

treba razviti politike koje će maksimizirati povrat i minimalizirati troškove njenih usluga, koji

rezultiraju u aktivi (odobravanje kredita) ili u pasivi ( prodaja depozita)

Tradicionalan pogled da sav prihod koji neka banka ostvaruje mora proizići iz kredita i

investicija ustupa mjesto mišljenju da banka prodaje portfelj finansijskih usluga- kredite,

plaćanja, štednju, finansijske savjete, itd. – a svaka od ovih usluga treba da ima svoju cijenu

kako bi se pokrili troškovi njihove proizvodnje . Prihodi od naknada proizašli iz upravljanja

pasivom mogu uticati na ostvarivanje ciljeva rentabilnosti i profitabilnosti , isto kao i prihodi

ostvareni upravljanjem bankovnim kreditima i ostalom imovinom.

2. RIZIK KAMATNE STOPE: jedan od najvećih izazova bankara prilikom

upravljanja aktivom i pasivom

Nijedan bankar ne može u potpunosti izbjeći jedan od najneugodnijih oblika rizika s kojim se

banka mora suočiti- rizik kamatne stope. Kad se kamatne stope na finansijskom tržištu

promijene, promjene utiču na najvažniji izvor prihoda banke – prihod od kamata po kreditima

i vrijednosnim papirima – i na najvažniji izvor troškova – trošak kamata na depozite i ostala

sredstva koja je banka posudila. Promjena kamatne stope takođe mijenja tržišnu vrijednost

aktive i pasive banke mijenjajući tako neto vrijednost banke, tj. vrijednost vlasničkih uloga u

banku.3

2.1. Faktori koji odreĎuju kamatne stope

Iako su kamatne stope kritične za svaku banku, bankari ne mogu kontrolisati niti nivo niti

trend na tržištu kamatnih stopa. Kamatna stopa bilo kojeg kredita ili vrijednosnog papira

određena je finansijskim tržištem, i teži smještanju u tačku gdje su ponuđene i tražene

količine kredita jednaki.

Prilikom odobravanja kredita bankari su na strani ponude, ali je svaka banka samo jedan

dobavljač kredita na međunarodnom tržištu kreditinih sredstava. Isto tako, bankari se na

finansijskom tržištu nalaze i kao oni koji potražuju kreditna sredstva, kad nude usluge


8

depozita javnosti ili kada izdaju nedepozitne IOU ( pisane dokumente koji daju dokaz o

dugovanju), kojima pribavljaju sredstva za plasmane i različita ulaganja.

Ipak, svaka banka, bez obzira na to koliko je velika, samo je jedan tražitelj kreditnih sredstava

na tržištu. To znači da bankar ne može odrediti nivo ili biti siguran u vezi sa trendom tržišnih

kamatnih stopa. Umjesto toga, pojedina banka može samo reagovati na nivo i trend kamatnih

stopa, tako da na najbolji način ostvari postizanje svojih ciljeva.4 Većina banaka mora biti ona

koja prihvaća cijene, a ne tvoritelj cijena.

Kako se tržište i kamatne stope kreću, banke su suočene sa dvije osnovne vrste rizika kamatne

stope – rizik cijena i reinvesticijski rizik. Rizik cijena pojavljuje se kada tržišne kamatne stope

rastu. To uzrokuje pad tržišne vrijednosti većine obveznica i kredita s nepromjenjivom

kamatnom stopom. Ako banka želi prodati te finansijske instrumente u periodu kada kamatne

stope rastu, mora biti spremna prihvatiti kapitalni gubitak.. Kada kamatne stope padaju javlja

se reinvesticijski rizik. Tada dolazi do smanjenja očekivanih budućih prihoda banke zbog

forsiranja banke na ulaganje sredstava koja u nju pritiču u manje profitabilne kredite,

obveznice i drugu prihodonosnu aktivu.

2.2. Mjerenje kamatnih stopa

U najopštijem izrazu, kamatna stopa izražava cijenu korištenja kreditnih i novčanih resursa na

finansijskom tržištu.5 Kamatna stopa je omjer koji dobijemo kada naknadu koju moramo

platiti da bismo dobili pravo korištenja kredita podijelimo s količinom dobivenog kredita.

Postoje brojne metode za mjerenje kamatnih stopa, a jedna od najpopularnijih je dobit po

dospjeću ( YTM - yield to maturity ). To je diskontna stopa koja izjednačava trenutnu tržišnu

vrijednost kredita ili vrijednosnog papira sa očekivanim dotokom budućih prihoda koje će isti

generirati. To se može predstaviti formulom:

trenutačna tržišna očekivani tok novca za očekivani tok novca za

razdoblje 1 razdoblje 2

cijena kredita ili = + + ...

vrijednosnog papira (1 + YTM) 1 (1 + YTM) 2

očekivani tok novca za prodajna ili isplativa cijena


5 Ćurčić, Uroš N., Bankarski portfolio menadžment, FELJTON Novi Sad 2002., drugo prošireno i prerađeno

izdanje, str. 538

9

razdoblje n VP/ kredita u razdoblju n

... + +

( 1 + YTM) n ( 1+YTM) n

Primjer br. 1.6

Obveznica kupljena danas po cijeni od 950 USD, koja obećava ispatu kamata u iznosu od

100 USD u svakoj od slijedeće tri godine, u trenutku kada će biti iskupljena po cijeni od

1000 USD, imat će obećanu kamatnu stopu, mjerenu YTM metodom, koju računamo ovako7:

100 USD 100 USD 100 USD 1000 USD

950 USD = + + +

( 1 + YTM) 1 ( 1 + YTM) 2 ( 1 + YTM) 3 ( 1 + YTM) 3

Druga popularna metoda mjerenja kamatne stope je diskontna stopa banke (DR-discount

rate), koja se često koristi kod kratkoročnih kredita i vrijednosnih papira na tržištu novca.

Formula za izračunavanje diskontne stope je slijedeća:

100 – nabavna cijena kredita ili obveznice 360

DR = X

100 broj dana do dospijeća

Primjer br. 2.8

Pretpostavimo da se kredit ili obveznica na tržištu novca može nabaviti po cijeni od 96 USD i

da ima nominalnu vrijednost od 100 USD, koja se isplaćuje po dospjeću. Ako kredit ili

obveznica dospijeva za 90 dana, njena kamatna stopa mjerena pomoću diskontne stope banke

će biti:

(100 – 96) 360

DR = X = 0,16 ili 16%

100 90


7 U ovom slučaju, sadašnja vrijednost i tabela anuiteta pomažu nam odrediti da je YTM ove obveznice 12,10 %.

8 ibid, str. 212

10

Mjerenje kamatne stope ignoriše učinak ukamaćivanja kamata i temelji se na godini od 360

dana, za razliku od YTM mjerenja, koje se temelji na godini od 365 dana i polazi od

pretpostavke da je kamatna stopa ukamaćena u izračunatu dobit po dospjeću.

Diskontna stopa banke se može pretvoriti u ekvivalentnu YTM pomoću formule:

( 100 – kupovna cijena ) 365

YTM ekvivalentna dobit = +

kupovna cijena dani do dospijeća

Pored ova dva načina mjerenja kamatne stope postoje doslovno desetine drugih.

2.3. Komponente kamatnih stopa

Svaka kamatna stopa, po kreditu ili obveznici, sastavljena je od višestrukih elemenata:

tržišna kamatna stopa = nerizična kamatna stopa + premija rizika

za rizične kredite ili obveznice (vezana za rizičnost

nevraćanja i neispunjenja

ugovornih obaveza,

inflacijske rizike...)

Ne samo da se nerizična realna kamatna stopa mijenja tokom vremena sa promjenama

ponude i potražnje kreditnih sredstava, već se i percepcije davatelja i primatelja kredita na

finansijskom tržištu takođe mijenjaju. To uzrokuje pomicanje kamatnih stopa gore-dolje,

često vrlo nepravilno. Npr., kada ekonomija ulazi u recesiju sa smanjenjem prodaje i

povećanjem nezaposlenosti, mnogi će zajmodavci zaključiti kako će neki poslovi propasti i

neki pojedinci izgubiti svoja radna mjesta, te će se tako povećati neispunjavanje ugovorenih

obaveza. Premije rizika za neispunjenje ugovorenih obaveza, kao komponente kamatne stope

zaračunate korisnicima kredita, povećat će se. Takođe, najava povećanja cijena dobara i

usluga može potaknuti davatelje kredita na očekivanje trenda povećane inflacije smanjujući

tako kupovnu moć prihoda od kamata, osim ako se ne zatraže više premije vezane za

inflacijske rizike.

11

Mnoge kamatne stope na kredite i obveznice sadrže i premije za rizike utrživosti jer se neki

od tih finansijskih instrumenata mogu teže prodati drugim davateljima kredita po željenim

cijenama i zbog rizika plaćanja na zahtjev, koji se javlja kada primatelji kredita imaju pravo

na raniju otplatu kredita, smanjujući tako očekivanu stopu povrata.9 Još jedna ključna

komponenta svake kamatne strope je dospjeće ili vremenska premija. Dugoročni krediti ili

obveznice često imaju višu tržišnu kamatnu stopu nego kratkoročni krediti i obveznice, zbog

rizika dospjeća, gdje postoji veća mogućnost gubitka tokom trajanja dugoročnog plasmana.

Grafički, promjena kamatnih stopa sa različitim rokovima dospjeća kredita posmatrana kroz

jednu tačku u vremenu naziva se krivulja dobiti.10

Dakle, može se zaključiti da postoji uska

povezanost između rizične i ročne strukture kamatnih stopa.11

Krivulje dobiti se konstantno mijenjaju, i to različitom brzinom. Kratkoročne kamatne stope

imaju tendenciju bržeg rasta od dugoročnih kamatnih stopa, te isto tako i brže padaju, kada su

sve kamatne stope na tržištu usmjerene prema dolje.

Kad su kratkoročne kamatne stope iznad dugoročnih, postoji opadajuća krivulja dobiti, dok

će inverzni odnos kamata usloviti rastuću ili normalnu krivulju dobiti. Horizontalne krivulje

dobiti prevladavuju kad su dugoročne i kratkoročne kamatne stope na približno istom nivou.

Navedena ilustracija pokazuje funkcionalnu povezanost kamatnih stopa i rokova dospjelosti,

gdje su moguća tri rješenja: horizontalna krivulja dobiti, rastuća ili pozitivna kriva i opadajuća

ili negativna kriva.

Kriva dobiti označena kao horizontalna AA predstavlja stanje u uslovima jednakosti

kratkoročnih i dugoročnih kamatnih stopa. Rastuća kriva dobiti BB pokazuje da su dugoročne


10 Uz pretpostavku da svi drugi faktori – uključujući i kreditni rizik – ostaju nepromjenjeni. Ibid, str. 214

11 Ćurčić, Uroš N., Bankarski portfolio menadžment, FELJTON Novi Sad 2002., drugo prošireno i prerađeno

izdanje, str. 547

12

kamatne stope iznad kratkoročnih, dok opadajuća kriva prinosa CC pokazuje da su

kratkoročne kamatne stope iznas nivoa dugoročnih kamatnih stopa.12

2.4. Reakcija bankara na rizik kamatne stope

Promjene trišnih kamatnih stopa mogu štetiti profitabilnosti banke, time što će povećati

troškove njenih sredstava, smanjiti povrat od prihodonosne aktive i smanjiti vrijednost

vlasničkih ulaganja u banku.13

Tokom posljednje dvije decenije bankari su tražili načine

kojima će izolirati svoje imovinske portfelje i portfelje obaveza od uticaja promjenjivih

kamatnih stopa. Mnoge banke sad provode strategije upravljanja aktivom i pasivom pod

vodjstvom odbora za upravljane aktivom i pasivom. Taj odbor odabire strategije za

upravljanje rizikom kamatne stope, sudjeluje u kratkoročnom i dugoročnom planiranju, te u

pripremanju strategija za rukovođenje likvidnosnim potrebama banke i ostalim poslovnim

zadacima.

2.5. Jedan od ciljeva prilikom zaštite od rizika kamatne stope

U rukovođenju rizikom kamatne stope glavni cilj je izolirati profite banke od štetnih uticaja

fluktuirajućih kamatnih stopa. Kako bi se ispunio taj cilj uprava se mora koncentrisati na one

elemente portfelja aktive i pasive koji su najosjetljiviji na kretanje kamatnih stopa. To

uključuje kredite i investicije iz dijela aktive banke i njene depozite opterećene kamatama, te

pozajmice sa tržišta novca. Da bi zaštitila profite od negativnih promjena kamatnih stopa,

uprava teži održavanju fiksne neto kamatne marže (NIM), koja je izražena ovako:

kamatni prihod od - kamatni troškovi na depozite neto kamatni prihod

kredita i investicija i dr posuđena sredstva nakon troškova

NIM = =

ukupna prihodonosna aktiva ukupna prihodonosna aktiva

12

Ćurčić, Uroš N., Bankarski portfolio menadžment, FELJTON Novi Sad 2002., drugo prošireno i prerađeno

izdanje, str. 548 13

Rose, S. Peter, Menadžment komercijalnih banaka, MATE Zagreb 2003., str. 216

13

Primjer br. 314

Pretpostavimo da neka velika međunarodna banka bilježi 4 milijarde USD prihoda od kamata

na svoje kredite i ulaganja u obveznice, te 2,6 milijardi USD troškova na kamate isplaćene

kako bi se privukli depoziti i druga posuđena sredstva. Ako banka drži 40 milijardi USD

prihodonosne aktive, njena neto kamatna marža (NIM) iznosi:

( 4 milijarde USD – 2,6 milijarde USD)

NIM = X 100 = 3,50 %

40 milijardi USD

Ova neto kamatna marža iznosi samo 3,5 %. To još nije profit banke od plasiranja sredstava,

jer nismo uzeli u obzir nekamatne troškove (plate zaposlenika i režijski troškovi). Kada su

jednom i ti troškovi odbijeni, bankar općenito ima vrlo malu maržu za slučaj eventualne

pogreške prilikom zaštite od rizika kamatne stope. Ako uprava banke smatra kako je ta neto

kamatna marža od 3,5 % prihvatljiva, vjerovatno će se koristiti raznim metodama zaštite od

rizika kamatne stope kako bi održala taj omjer neto kamatne marže.

Ako troškovi kamata na posudjena sredstva rastu brže od prihoda banke po kreditima i

obveznicama, neto kamatna marža banke će se smanjiti, što će imati negativne učinke na

dobit banke. Ako kamatne stope padnu, prihodi od kredita i obveznica će se smanjiti brže od

troškova kamata na posuđena sredstva, te se neto kamatna marža takođe smanjuje. Uprava se

mora neprestano boriti kako bi pronašla načine da troškovi posuđenih sredstava ne porastu

znatnije u odnosu na prihode od kamata i tako ugroze maržu banke.

14

Rose , S. Peter, Menadžment komercijalnih banaka, MATE Zagreb 2003, str.217.

14

3. UPRAVLJANJE KAMATNOOSJETLJIVIM JAZOM

Najzastupljenija strategija zaštite od rizika kamtne stope, koja se vrlo često primjenjuje u

praksi naziva se upravljanje kamatnoosjetljivim jazom15

. Ukoliko banka primjenjuje tehnike

upravljanja kamatnoosjetljivim jazom, uprava banke je u obavezi da konstantno i detaljno

analizira dospijeće i mogućnost ponovnog uspostavljanja cijena za akitvu osjetljivu na

promjene kamatne stope, depozite i druge posudne sa tržišta novca. Ako uprava banka,

prilikom vršenja spomenutih analiza, ustanovi da je banka u velikoj mjeri izložena riziku

kamatne stope, pokušat će što je moguće više uskladiti iznos sredstava za koje se ponovno

može formirati cijena u zavisnosti od smjera kretanja kamatnih stopa na tržištu, sa iznosom

depozita i preostalog dijala pasive čija se vrijednost također, može uskladiti kako bi na što

adekvatniji način odražavala dešavanju na tržištu u istom vremenskom razdoblju.

Banka može izvršiti hedžing u odnosu na promjene u kamatnim stopama – bez obzira na

smjer kretanja kamatnih stopa - tako što će obezbijediti da u svakom trenutku vrijedi

jednakost prikazana obrascem 1:

Novčani iznos aktive (osjetljive Novčani iznos pasive (osjetljive

na kamatu) za koju se može = na kamatu) za koju se može

ponovo formirati cijena ponovo formirati cijena (1)

U predthodnom izlaganju često smo se pozivali na termine kao što su kamatnoosjetljiva aktiva

i kamatnoosjetljiva pasiva. S ciljem što potpunijeg razumijevanja navedenih katekorija izvršit

ćemo pojmovno definisanje istih. Kamatnoosjetljivu aktivu možemo definisati kao imovinu

banke, prvenstveno zajmove, koja je podložna promjenama kamatne stope, bilo na zrelost,

odnosno kada im se ponovno utvrđuje cijena prema indeks stopi. (referentnoj ili tržišnoj

kamatnoj stopi). Ponovno vrednovanje ovih sredstava je ograničeno ili indeksirano prema

gore ili dolje u zavisnosti od fluktuacije javno objavljenih stopa ili indeks-a troškova

sredstava, kao što su šestomjesečni trezorski račun, bankarska premijer stopa, i tako dalje.

Primjeri su, promjenjiva stopa potrošačkih kredita, promjenjiva stopa potražnje kredita, te

podesive stope hipoteka.16

Kamatnoosjetljiva pasiva predstavljena je kao kratkoročni depozit

na koji se zaračunava plutajuća (fluktuirajuća) stopa, za razliku od fiksnih kamatnih stopa.

Regulacijom Q kamatni stropovi su ukinuti Dokumentom o monetarnoj kontroli 1980, a

15

interest - sensitive gap 16

www.answers.com

15

značajan dio bankovnih depozita posjeduju osjetljive (promjenjive) stope, uključujući i

šestomjesečne certifikate na tržištu novca, certifikat štednih računa i Super now račune.

U tabeli 1 je prikazana potpunija klasifikacija kamatnoosjeetljive aktive i pasive.

Tabela 1: Primjeri promjenjive i nepromjenjive bankovne aktive i pasive

Primjeri aktive i pasive za koje se može ponovno formirati cijena

Promjenjiva

aktiva

Promjenjiva

pasiva

Nepromjenjiva

aktiva

Nepromjenjiva

pasiva

1. Kratkoročni

vrijednosni papiri

koje je emitirala

država i pojedinačni

zajmoprimci

2. Kratkoročni

krediti odobreni

klijentima

3. Krediti i VP sa

varijabilnom

kamatnom stopom

1. Zaduživanja na

tržištu novca

2. Kratkorocni

štedni računi

3. Depoziti s tržišta

novca

4. Depoziti s

varijabilnim

stopama

1. Gotovina u trezoru i

depoziti kod Centralne

banke

2. Dugoročni krediti

odobreni po fiksnoj

kamatnoj stopi

3. Dugoročni

vrijednosni papiri sa

fiksnim stopama

4. Zgrade i oprema

banke

1. Depoziti po viđenju

2. Dugoročni štedni i

mirovinski računi

3. Vlasnički kapital

koji osiguravaju

vlasnici banke

Izvor: Peter S.Rose, Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, 2005. godine, 219 str.

Ukoliko ne postoji ravnoteža između kamatnoosjetljive aktive i pasive koja je podložna

promjenama kamtne stope, kao rezultanta se pojavljuje jaz osjetljiv na kamatnu stopu. Jaz je

dio bilance stanja koji je pogođen kamatnim rizikom:

Jaz osjetljiv na Aktiva osjetljiva na Pasiva osjetljiva na

= - (2)

kamatu kamatu kamatu

16

Ako u svakom planiranom razdoblju (dnevno, sedmično, mjesečno, kvartalno itd.), iznos

aktive osjetljive na kamatu premašuje iznos pasive osjetljive na kamatu a koja podliježe

ponovnom formiranju cijene, smatra se da takva finansijska institucija ima pozitivan jaz i da

je osjetljiva na aktivu. Osjetljivost banke na aktivu može se predstaviti sljedećim obrascem:

(Pozitivan) jaz Kamatnoosjetljiva Kamatnoosjetljiva

= - > 0 (3)

osjetljiv na aktivu aktiva pasiva

Na primjer, pretpostavimo da First National Bank posjeduje kamatnoosjetljivu aktivu u

vrijednosti od 400 miliona $ i pasivu osjetljivu na kamatu u vrijednosti od 300 miliona $.

Banka sa ovakvom bilansnom strukturom pokazuje osjetljivost na aktivu sa pozitivnim

disparitetom od 100 miliona $. Ukoliko dođe do porasta kamatnih stopa, neto kamatna marža

(NIM) banke će se povećati zbog toga što će se prihodi od kamata koje je generirala aktiva

banke povećati više nego što će se povećati troškovi posuđenih sredstava. Ako su sve ostale

stavke jednake, banka će doživjeti povećanje svojeg neto prihoda od kamata. S druge strane,

ako kamatne stope padnu u periodu kada je banka osjetljiva na aktivu, tada će se NIM banke

smanjiti jer prihodi od kamata na aktivu padaju više nego što padaju troškovi vezani uz

pasivu.17

Banka sa pozitivnim disparitetom će izgubiti neto prihod po kamati ukoliko dođe do

pada kamatnih stopa.

U suprotnom, ako u svakom planiranom razdoblju (dnevno, sedmično, mjesečno, kvartalno

itd.), iznos pasive osjetljive na kamatu premašuje iznos aktive osjetljive na kamatu koja

podliježe ponovnom formiranju cijene, smatra se da takva finansijska institucija ima

negativan jaz i da je osjetljiva na pasivu. Prema tome vrijedi:

(Negativan) jaz Kamatnoosjetljiva Kamatnoosjetljiva

= - < 0 (4)

osjetljiv na aktivu aktiva pasiva

Pretpostavimo da Second National Bank posjeduje aktivu osjetljivu na kamatu u iznosu od

250 miliona $ i pasivu osjetljivu na kamatu od 300 miliona $. Takva banka je osjetljiva na

pasivu, i ima negativni jaz od 50 miliona $. Negativan jaz implicira sljedeću situaciju:

˝rastuće kamatne stope će smanjiti neto kamatnu maržu banke, zato što će rast troškova koji

17

Peter S.Rose, Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, 2005. godine, str. 219

17

se odnose na pasivu osjetljivu na kamatu biti veći od rasta prihoda po kamati koji se odnose

na aktivu osjetljivu na kamatu. Opadanje kamatnih stopa će dovesti do povećanja neto

kamatne marže i prihoda, zato što će se troškova zaduživanja smanjiti više nego prihodi od

kamata ˝18

.

Postoji nekoliko načina za mjerenja jaza osjetljivog na kamatu. Jedna od najaplikativnijih

metoda u praksi naziva se jednostavno dolarski IS GAP19

. On označava apsolutni iznos novca

koji predstavlja razliku između aktive i pasive osjetljive na kamatu:

Dolarski IS GAP = ISA20

- ISL21

(5)

Ukoliko IS GAP poprima pozitivne vrijednosti, bankarska institucija je osjetljiva na aktivu, a

ako su vrijednosti koje se pridružuju IS GAP u negativnom intervalu banka je osjetljiva na

pasivu. Nakon izračunavanja dolarskog IS GAP-a, moguće je utvrditi i koeficijent relativnog

IS GAP-a

banke velicinaukupna

GAP ISGAP IS relativni , (6)

pri čemu se veličina banke mjeri iznosom ukupne aktive.

Relativni IS GAP veći od nule znači da je institucija osjetljiva na aktivu, dok negativni

relativni IS GAP ukazuje na osjetljivost finansijske institucije na pasivu.

Ukoliko su nam dostupni podaci o ukupnom iznosu kamatnoosjetljive aktive i podaci o

veličini pasive osjetljive na kamatu, možemo izračunati i pokazatelj kamatne osjetljivosti:

(ISR)22

(7)

U slučaju da je ISR manji od 1 radi se o financijskoj instituciji osjetljivoj na pasivu, dok ISR

veći od 1 označava financijsku instituciju osjetljivu na aktivu.

18

Ibid, str. 219 19

interest - sensitive gap 20

interest sensitive assets 21

interest sensitive liabilities 22

interest Sensitivity Ratio – ISR

ISL

ISAISR

18

Analizirani pokazatelji osjetljivosti banke sumarno su prikazani u tabeli 2:

Tabela 2: Pokazatelji osjetljivosti banke na aktivu i pasivu

Banka osjetljiva na aktivu

Banka osjetljiva na pasivu

IS GAP > 0

Dolarski IS GAP > 0

Relativni IS GAP > 0

Pokazatelj kamatne osjetljivosti (ISR) >1

IS GAP < 0

Dolarski IS GAP < 0

Relativni IS GAP < 0

Pokazatelj kamatne osjetljivosti (ISR) < 1

Ako postoji ravnoteža između aktive osjetljive na kamatu i pasive osjetljive na kamatu, banka

je relativno zaštićena od kamatnog rizika. U tom slučaju, prihodi po kamati od aktive i

troškovi financiranja će se mijenjati po istoj stopi. Jaz osjetljiv na kamatu jednak je nuli, a

neto kamatna marža je zaštićena, bez obzira na pravac kretanja kamatnih stopa. U praksi, nulti

jaz ne otklanja cjelokupni kamatni rizik, budući da kamatne stope koje se odnose na aktivu i

pasivu, u realnim okolnostima, nisu u savršenoj korelaciji. Na primjer, kamatne stope na

kredite imaju tendenciju zaostajanja za kamatnim stopama zaračunate na izvore sredstava.

Tako prihodi banke koje produkuju kamatne stope opadaju brže od troškova tokom

ekonomske ekspanzije, dok se kamatni troškovi brže smanjuju od prihoda tokom ekonomskih

kredtanja prema nižim razinama cijena.

Metode određivanja jaza zahtijevaju od uprave banke donošenje važnih odluka23

:

1. izbor razdoblja tokom kojeg će se upravljati neto kamatnom maržom banke i

određivanje subrazdoblja na koje se planirano razdoblje treba podijeliti;

2. odabir ciljnog nivoa za neto kamatne marže, što znači, da li treba zamrznuti maržu na

naivou na kojem se trenutno nalazi ili je želi uvećati;

3. ukoliko želi uvećati postojeći nivo neto kamatne marže, mora precizno predvidjeti

kretanje kamatnih stopa, ili pronaći način za ponovnu alokaciju prihodonosne aktive i

pasive da bi se povećala razlika između prihoda od kamata i kamatnih troškova;

4. mora utvrditi dolarski volumen aktive osjetljive na kamatu i pasive osjetljive na

kamatu

Ukoliko želimo odrediti ukupnu izloženost banke riziku kamatne stope, kao korisnu mjeru

primjenjujemo kumulativni jaz. Kumulativni jaz je ukupna razlika u dolarima između aktive i

23


19

pasive banke kojima se tokom određenog razdoblja može promijeniti cijena. Na primjer, ako

već spomenuta First National Bank ima 200 miliona $ prihodonosne aktive i 300 miliona $

pasive podložne promjenama kamatnih stopa tokom svakog od sljedećih šest mjeseci,

kumulativni jaz iznosi:

(200 miliona $ prihodonosne aktive na mjesec x 6) – (300 miliona $ pasivena mjesec x 6) =

= 1200 – 1800 = - 600 miliona $

Koncept kumulativnog jaza omogućava da, uz bilo koju promjenu tržišnih kamatnih stopa,

možemo izračunati približno na koji način će ta promjena utjecati na neto prihod banke od

kamata. Omjer se izračunava na sljedeći način:

promjena neto ukupna promjena veličina

prihoda banke = kamatnih stopa X kumulativnog jaza

od kamata (u postotnim bodovima) (u dolarima)

Primjerice, ako se First National Bank suočava sa porastom kamatnih stopa za jedan postotni

bod, ta banka će biti izložena gubitku neto prihoda od kamata u iznosu:

(+ 0,01) x (- 600 miliona $) = - 6 miliona $

Da bi se zaštitila od porasta kamatnih stopa i eliminirala prijeteći gubitak u prihodima, banka

vrši razmještanje dijela aktive i dijela pasive kako bi se smanjila veličina kumulativnog jaza,

ili koristi instrumente za hedžiranje (kao što su swopovi, ročnice i sl). Općenito banke koje

imaju negativan kumulativni jaz okoristit će opadanje kamatnih stopa što će opet rezultirati

smanjivanjem neto prihoda od kamata kada kamate porastu. Banke sa pozitivnim

kumulativnim jazom iskoristi će rast kamatnih stopa ali njihov se neto prihod smanjuje ako su

podložne padu kamatnih stopa.

Neke banke svjesno manipulišu svojim kamatnoosjetljivim jazom, tako da su ili osjetljive na

aktivu ili pasivu, što zavisi od stepena povjerenja u sopstvena predviđanja kretanja kamatnih

stopa. Takvo djelovanje se često naziva agresivno upravljanje JAZOM24

24


20

3.1. Agresivno upravljanje kamatnoosjetljivim jazom

Tabela 3: Agresivno upravljanje kamatnoosjetljivim jazom

Agresivno upravljanje kamatnoosjetljivim jazom

Očekivane promjene u

kamatnim stopama

(predviđanje menadžmenta)

Najbolje kamatnoosjetljive

pozicije jaza bit će u:

Najčešće agresivne akcije

menadžmenta

Rast kamatnih stopa

Pozitivnom IS GAP-u

- Povećati kamatnoosjetljivu

aktivu

- Smanjiti kamatnoosjetljivu

pasivu

Pad kamatnih stopa

Negativnom IS GAP-u

- Smanjiti kamatnoosjetljivu

aktivu

- Povećati kamatnoosjetljivu

pasivu

Izvor: Peter S.Rose, Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, 2005. godine, str 226.

Agresivno upravljanje kamatnoosjetljivim jazom zasniva se na predviđanju uprave o

tendencijama budućih kretanja kamatnih stopa na tržištu. Ako uprava vjeruje da će uslijediti

pad kamatnih stopa tokom postojećeg planiranog razdoblja, dopustit će da pasiva osjetljiva na

kamatu premaši kamatnoosjetljivu aktivu. Ako se realna dešavanja na tržištu podudare sa

predviđanjima uprave, troškovi obaveza smanjivaće se više od prihoda i NIM banke će

porasti. Predviđanje povećanja kamatnih stopa rezultirat će povećanjem kamatnoosjetljive

aktive jer takva situacija uslovljava povećanje prihoda banke više od kamatnih troškova.

Ovako agresivna strategija implicira i veće rizike za banku. Kontninuirano tačno predviđanje

budućih kretanja kamatnih stopa nije moguće, pa stoga se stoga većina bankarskih menadžera

oslanja na zaštitu od promjene kamatnih stopa umjesto konstantnog predviđanja istih.

Kamatne stope koje se kreću u smjeru suprotnom od predviđanja uprave produkuju veće

gubitke. Pogledati tabelu broj 4.

21

Tabela 4: Eliminiranje kamatnoosjetljivog jaza banke

Eliminiranje kamatnoosjetljivog jaza banke

Pomoću pozitivnog jaza Rizik Reakcija uprave

Kamatnoosjetljiva aktiva

Gubici ako kamatne

stope padnu zbog toga što će

se neto kamatna marža

banke smanjiti

1. Ne činiti ništa (možda

će se kamatne stope povećati

ili ostati stabilne)

2. Produžiti dospjeće aktive

ili skratiti dospjeće pasive

3. Povećati ISL ili smanjiti

ISA

Pomoću negativnog jaza Rizik Reakcija uprave

Kamatnoosjetljiva pasiva

Gubici ako kamatne se

stope povećaje zbog toga što

će se neto kamatna marža

banke smanjiti

1. Ne činiti ništa (možda

će kamatne stope opasti ili

ostati stabilne)

2. Skratiti dospjeće aktive

ili produžiti dospjeće pasive

3. Smanjiti ISL ili povećati

ISA

Izvor: Peter S.Rose, Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, 2005. godine, str. 227

Nasuprot agresivnom upravljanju kamatnoosjetljivim jazom, mnogi menadžeri biraju potpuno

suprotnu strategiju. To je tzv. obrambena strategija upravljanja jazom:

banke prihoda kamatnog neto

ost nepostojan ocekivana smanjila se bi kako nuli

bliže mogućo je što jaz etljivikamatnoosj postaviti

jazom etljivimkamatnoosj eupravljanj obrambeno

Strategija upravljanja jazom savršeno funkcionira u teoriji. Međutim, u praksi postoje

određeni problemi prilikom aplikacije ove strategije koji podrazumijevaju da je banka uvijek

bar neznatno izložena riziku kamatne stope. Na primjer, kamata koja se plaća na pasivu ima

tendenciju bržeg kretanja od kamata koje generiše aktiva. Također, promjene koje se vežu za

22

aktivne i pasivne kamatne stope ne kreću se istom brzinom kao kamatne stope na otvorenom

tržištu. Suočene sa ovakvim ili sličnim problemima, neke banke su razvile pristup mjerenja

kamatnoosjetljivog jaza, koji u obzir uzima tendenciju kamatnih stopa da variraju u brzini i

veličini jedna u odnosu na drugu, te gore i dolje, ovisno o poslovnom ciklusu25

. Kamatne

stope vezane uz bankovnu aktivu često se mijenjaju u različitim iznosima i različitim

brzinama, za razliku od mnogih kamatnih stopa vezanih uz pasivu – fenomen koji se zove

rizik osnovice.26

Na kraju, kao što možemo zaključiti iz dosadašnjeg izlaganja, upravljanje kamatnoosjetljivim

jazom ne uzima u obzir promjenje kamatnih stopa na vlasničku poziciju (pozicija kapitala -

dioničara) u banci. Politika agresivnog upravljanja kamatnoosjetljivim jazom osigurava

povećanje neto kamatne marže za banku ali na uštrb povećanja nepostojanosti neto zarada i

smanjenja vrijednosti ulaganja dioničara. ALM koncept zahtijeva od menadžera ostvarivanje

željenih razina i neto kamatnog prihoda i vlasničkog kapitala banke.

25 Peter S.Rose, Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, 2005. godine, str. 227 26

Ibid, str. 227

23

4. POJAM VIJEKA TRAJANJA I UPRAVLJANJE JAZOM VIJEKA TRAJANJA

BANKE

Prethodno smo govorili o upravljanju jazom osjetljivim na kamatu koje omogućava bankama

smanjenje mogućnosti gubitaka u odnosu na maržu neto kamate banke, kao i da smanje maržu

uslijed promjena u tržišnim kamatnim stopama. Promjenljive kamatne stope također mogu

ugroziti još jedan aspect poslovanja banke - njenu neto vrijednost, vrijednost investicija

vlasnika kapitala banke. Kada je marža neto kamate zaštićena od kamatnog rizika to ne znači

da je i neto vrijednost banke zaštićena od gubitka. Da bi se i to postiglo, teba primijeniti još

jedan metod upravljanja rizikom kamatne stope - upravljanje jazom trajanja.

Trajanje je vrijednosna i vremenska mjera dospijeća koja podrazumijeva vremenski aspekt

svih priliva gotovine od prihodovne aktive, kao i svih odliva gotovine vezanih za pasivu.

Trajanje je i mjera prosjeka dospijeća oĉekivanih budućih gotovinskih plaćanja. Trajanje je

takoĊer mjera prosjeĉnog vremena koje je potrebno za naplatu sredstava uloženih u jednu

investiciju. Standardna formula za izračunavanje trajanja pojedinačnog financijskog

instrumenta, kao što su depozit, kredit, vrijednosni papiri ili nedepozitna zaduživanja glasi:

D= -----------------------------------------------------------------

gdje D predstavlja trajanje određenog instrumenta po godinama, t predstavlja vremensko

razdoblje u kojem treba ostvariti tok gotovine po nekom financijskom instrumentu, CF

predstavlja obujam svake oĉekivane gotovine u svakom vremenskom periodu (t), a YTM je

tekući prinos do dospjeća određenog instrumenta. Ova formula se može pojednostaviti:

D= ------------------------------------------------------------

24

Poznato je da vrijedi K=A-L, tj. da neto vrijednost nekog poduzeća oznaĉava razlika njegove

aktive i pasive. Sa promjenom tržišnih kamatnih stopa dolazi do promjena aktive i pasive

banaka, što dovodi do promjene neto vrijednosti ΔK=ΔA - ΔL.

Portfolio teorija u finansijama znači:

1. porast tržišnih kamatnih stopa uzrokuje opadanje tržišne vrijendosti aktive i pasive

koje imaju fiksnu stopu,

2. što je dulje dospjeće aktive i pasive banke, veća je mogućnost opadanja tržišne

vrijednosti aktive i pasive sa rastom tržišnih kamatnih stopa.

Promjena u neto vrijednosti će usljed promjenjljivih kamatnih stopa varirati u zavisnosti od

odgovarajućih dospjeća aktive i pasive banke. Analiza trajanja može se koristiti radi

stabiliziranja, imunizacije tržišne vrijednosti neto vrijednosti banke (K).

4.1.Korištenje vijeka trajanja radi zaštite od rizika kamatne stope

Banka ili druga financijska institucija koja se želi u potpunosti zaštiti od fluktuiranja kamatnih

stopa, opredjeljuje se za aktivu i pasivu uz sljedeći uvjet:

Vijekt trajanja aktive = Vijek trajanja passive

odnosno da je jaz vijeka trajanja što je moguće bliži nuli.

Banka koja traži da joj jaz vijeka trajanja bude nula mora osigurati sljedeće:

Budući da duži vijek trajanja znači veću osjetljivost na promjenu kamatnih stopa, ova

jednačina nam govori da se vrijednost obaveza banke mora promijeniti malo više od

vrijednosti active banke kako bi se eliminirala ukupna izloženost banke riziku kamatne stope.

Ako vijek trajanja active banke nije usklađen sa s vijekom trajanja njenih obaveza, ta banka je

izložena riziku kamatne stope. Što je jaz vijeka trajanja veći, to je vlasnički kapital banke

osjetljiviji na promjene kamatnih stopa.

25

Na primjer, ako pretpostavimo da vijek trajanja aktive premašuje vijek trajanja obaveza. U

tom slučaju imamo pozitivan jaz vijeka trajanja:

Kao rezultat imamo situaciju gdje će se vrijednost obaveza mijenjati manje, naviše ili naniže,

nego vrijednost aktive. U tom slučaju, porast kamatnih stopa na tržištu će dovesti do

smanjenja vlasničkog kapitala, budući da vrijednost aktive pada više od vrijednosti obaveza.

Vlasnički kapital u banci smanjit će se u smislu tržišne vrijednosti.

Obrnuta je situacija kad obaveze imaju duži vijek trajanja od aktive banke:

U ovom slučaju, promjena tržišnih kamatnih stopa će rezultirati većom promjenom vrijednosti

obaveza, nego promjenom vrijednosti aktive. Ako kamatne stope padnu, obaveze banke

porast će u većoj vrijednosti od njene aktive, I vlasnički kapital će se smanjiti. Ako kamatne

stope porastu, vrijednost obaveza smanjit će se brže od vrijednosti aktive, I vlasnički kapital

banke će se povećati.

U narednim tabelama možemo vidjeti uticaj kamatnih stopa na vlasnički kapital banke, kao i

moguće poteze menadžmenta:

Tabela 5: Uticaj kamatnih stopa na vlasnički kapital banke

Jaz vijeka trajanja banke Promjena kamatnih stopa Vlasnički kapital

pozitivan porast

opadanje

opada

raste

negativan porast

opadanje

raste

opada

jednak nuli porast

opadanje

ostaje nepromijenjen

ostaje nepromijenjen

Izvor: Peter S. Rose, Menadžment komercijalnih banaka, četvrto izdanje, Zagreb: Mate, 2003.,

str. 241

26

Tabela 6: Akcije menadžmenta:

Promjena kamatnih stopa Akcija menadžmenta Rezultat

rast Približavanje negativnom

jazu vijeka trajanja

Vlasnički kapital raste

(ako je predviđanje promjene

ks bilo ispravno)

opadanje Približavanje pozitivnom jazu

vijeka trajanja

Vlasnički kapital raste

(ako je predviđanje promjene

ks bilo ispravno)

Izvor: Peter S. Rose, Menadžment komercijalnih banaka, četvrto izdanje, Zagreb: Mate, 2003.,

str. 241

4.2. Ograničenja koja se odnose na upravljanje jazom vijeka trajanja

Postoji nekoliko ograničenja:

- Pronalaženje aktive i pasive istog trajanja koji se uklapaju u portfelj banke je ĉesto

kompliciran zadatak. Jednostavnije bi bilo kada bi dospjeće kredita ili vrijednosnog

papira bilo jednako trajanju, meĊutim trajanje je uvijek manje od kalendarskog

dospjeća. Također, što je kraće dospjeće, veća je vjerovatnoća da njihovo dospjeće i

trajanje budu izjednačeni.

- Modeli trajanja jaza pretpostavljaju postojanje linearne veze između tržišnih

vrijednosti aktive i pasive i kamatnih stopa, što u potpunosti nije tačno. Plaćanja

unaprijed koja vrše klijenti, ugrožavaju očekivane tokove gotovine od kredita, a isti

slučaj je i s neizvršenjem obveze od strane klijenta.

- Koncept konveksnosti - ukoliko postoje veće promjene u kamatnim stopama i ako se

različite kamatne stope kreću različitom brzinom, ročnost i efikasnost upravljanja

trajanjem jaza se smanjuju.

27

ZAKLJUČAK

Iz prethodnog izlaganja možemo zaključiti da se banke danas prvenstveno fokusiraju na

upravljanje rizikom, što zahtijeva koordinaciju odluka na strani aktive sa odukama na strani

pasive. Jedan od najvećih faktora rizika sa kojima se banke neprestano sučeljavaju jeste rizik

kamatne stope. Kamatne stope su izvan kontrole banaka. Stoga, banke moraju uspješno

reagovati na promjene u tržišnim kamatnim stopama, kako bi zaštitile i kontrolisale

kamatonosne prihode i troškove, odnosno neto kamatnu maržu banke.

Danas, jedno od najpopularnijih sredstava za upravljanje rizikom kamatne stope je upravljanje

kamatnoosjetljivim jazom. Ta tehnika se fokusira na zaštitu ili na maksimiziranje neto

kamatne marže banke, ali je i ozbiljno ograničena. Izbor vremenskih intervala za analiziranje

je vrlo proizvoljan, a upravljanje kamatnoosjetljivim jazom ne štiti vrijednost sredstava banke

- posebno njenu neto vrijednost. To zahtijeva primjenu druge tehnike, upravljanje jazom

vijeka trajanja, koja pokazuje ukupnu izloženost riziku kamatne stope, uzimajući u obzir

vrijeme svih gotovinskih priljeva od prihodonosne aktive i svih gotovinskih odljeva vezanih

uz obaveze.

Ipak, navedene tehnike predstavljaju samo nekoliko primjera iz asortimana mnogih kreativnih

metoda koje su banke stvorile kako bi se nosile sa nestalnom ekonomijom. Iako nijedan

problem ne uzrokuje toliko posljedica u savremenom bankarstvu kao što je to nestalnost

kamatnih stopa, banke se susreću i sa drugim oblicima rizika. I u budućnosti, kao i do sada ih

očekuje neprestana borba i iznalaženje načina kojima će kontrolirati izloženost rizicima, kako

bi preživjele na promjenjivom i nestalnom tržištu.

LITERATURA

1. Ćurčić, Uroš N., Bankarski portfolio menadžment, FELJTON Novi Sad 2002., drugo

prošireno i prerađeno izdanje

2. Rose, S. Peter & Hudgins, C. Sylvia, Bankarski menadžment i finansijske usluge, Data

Status, Beograd 2005.,

3. Rose, S. Peter, Menadžment komercijalnih banaka, MATE Zagreb 2003.,

4. Internet stranice:

www.answers.com

www.cbbih.ba

www.gloosary.com

http://www.answers.com/

http://www.cbbih.ba/

http://www.gloosary.com/

upravljanje_aktivom_i_pasivom_banke_alm_

Documents