upravljanje javnim sektorom-problem korupcije u javnom sektoru

19
------------------------------------------------ ------------------------------------- Seminarski rad: PROBLEM KORUPCIJE U JAVNOM SEKTORU PREDMET ------------------------------------------------------- --

Upload: msstatistika

Post on 11-Nov-2015

13 views

Category:

Documents


4 download

DESCRIPTION

Seminarski rad

TRANSCRIPT

-------------------------------------------------------------------------------------

Seminarski rad:

PROBLEM KORUPCIJE U JAVNOM SEKTORU

PREDMET---------------------------------------------------------

-------------------------------------- ----------------------------------------

U Beogradu, kolske 2014/15. GodineSADRAJ

1. UVOD .................................................................................................................................31. POJMOVNO ODREENJE KORUPCIJE........................................................................41. VRSTE KORUPCIJE..........................................................................................................51. NIVO KORUPCIJE U EVROPI........................................................................................63. Korupcija u zemljama u tranziciji..................................................................................71. PRAVNA REGULATIVA U FUNKCIJI U BORBE PROTIV KORUPCIJE U SRBIJI............................................................................................................................91. STANJE KORUPCIJE U REPUBLICI SRBIJI...............................................................101. ZAKLJUAK...................................................................................................................12LITERATURA .................................................................................................................13

1. UVOD

Korupcija se smatra patolokom pojavom, nemoralnom i tetnom po drutvenu zajednicu. Obino se kae da je korupcija stara koliko i organizovano ljudsko drutvo. Osim toga, korupcija se smatra univerzalnom pojavom, jer je prisutna u svim dravama i u svim sistemima, a sve drave vode borbu za njeno suzbijanje, sa manje ili vie uspeha.Korupcija je tetna i postoji oduvek.

U modernoj dravi korupcija je opasnost, jer teti obavljanju drutvenih poslova, sniava potreban nivo morala, blokira javnu upravu, a sudstvo ini neefikasnim. Dugogodinja ekonomska i politika kriza, siromatvo, kao preovladjujue stanje stanovnitva, ime su naroito pogodjene zemlje u tranziciji, pa i Srbija, su znaajni faktori rizika koji pogoduju korupciji. Efektivno suprotstavljanje korupciji, jednom od najopasnijih nacionalnih i globalnih fenomena, zahteva usklaene napore i aktivnosti Vlade i graana, kao i svakog pojedinog sektora javnog ivota.

Posebno je znaajna uloga javnosti u suprotstavljanju ovom fenomenu i uspostavljanju demokratskih vrednosti. Korupcija je bolest koja sputava privredni razvoj, onemoguava uvrivavanje demokratskih institucija i negira nae zajednike evropske vrednosti. Korupcija je nespojiva sa pravnom dravom. Veina drava u svetu, ako ne i sve, susretale su se sa ovim kompleksnim problemom.

Korupcija je drutvena pojava i bezbednosni problem koji ugroava socijalnu stabilnost drutva i pravne temelje sistema drava u kojima egzistira. Njime se neposredno uruavaju temelji sistema vrednosti drutva zbog ega se gubi poverenje graana u institucije sistema i uopte funkcionisanje dravnih organa i same pravne drave. Destabilizacija drave koju pravi kprupcija sa druge strane, utie na ostvarivanje osnovnih prava ovjeka, posebno principa zakonitosti, jednakosti i ravnopravnosti. Primarnost koruptivnih metoda u ostvarivanju ljudskih prava u odnosu na princip zakonitosti u njihovom ostvarivanju ini drutvo realno bespomonim i nuno su potrebne univerzalne meunarodne i nacionalne regulacije zakonom.

Ekonomske tete od korupcije su ogromne, pa Ujedinjene nacije i druge meunarodne organizacije preduzimaju raznovrsne mere za borbu protiv korupcije. Kada je u pitanju Srbija, korupcija ne samo da je prisutna u svim sferama drutvenog ivota, nego je i veoma rairena, zbog ega se naa zemlja ubraja u zemlje sa visokim stepenom korupcije.

1. POJMOVNO ODREENJE KORUPCIJE

Sam pojam ,,korupcija potie od latinske rei coruptio, a oznaava: ,,pokvarenost, raspadanje, podmiivanje, potplaivanje, krivotvorenje

U najoptijem smislu korupcija podrazumeva zloupotrebu (obino) javne slube radi postizanja line koristi. Korupcijom se smatra svaki oblik zloupotrebe vlasti radi line ili zajednike koristi, bilo da se radi o javnom ili privatnom sektoru. Pravno gledano, mito i korupcija su nezakonite i protivzakonite radnje oliene u vidu materijalnog pritiska/poklona, direktno ili indirektno, jedne osobe na drugu, s ciljem ostvarenja neke vrste nelegalne dobiti. U svakoj pravnoj dravi podmiivanje, primanje mita i posredovanje u podmiivanju, kao ataci na pravni poredak i zakon kanjivi su.

Korupcija vodi osiromaenju nacionalnog bogatstva. Svetska banka identifikovala je korupciju meu najveim preprekama ekonomskog i drutvenog razvoja. Ona naruava razvoj tako da naruava vladavinu zakona te oslabljuje institucionalne temelje na kojima se zasniva ekonomski rast. Korupcija se definie na razne naine i kroz razna krivina dela (primanje i davanje mita, protivzakonito posredovanje, zloupotreba slubenog poloaja, i dr.).

Neke od definicija korupcije :,,Korupcija je zloupotreba dobijenih ovlaenja za privatnu korist. (Transparency International),,Korupcija je zloupotreba javne vlasti u private svrhe. (Svetska banka),,Korupcija je devijantno ponaanje lanova javne uprave (izabranih ili imenovanih) koje nije u skladu s njihovim zadacima po slubenoj dunosti, a primenjuje se u cilju sticanja privatnog bogatstva ili statusa pojedinca, ue rodbine ili povezane grupe ljudi.(Joseph Nye,1967) Korupcija kao predmet pravnih, sociolokih, politikolokih i filozofskih rasprava prisutna je kroz itavu istoriju. Posmatrano kroz temporalnu i sadrinsku dimenziju, definicije korupcije se mogu podeliti na tradicionalne i savremene.U tradicionalna shvatanja korupcije ubrajamo Platonovo, Aristotelovo, Polibijevo i Monteskijevo objanjenje korupcija kao kvarenje vlasti, vladanje koje nije u optem interesu, tj. interesu politike zajednice - drave.Drugi pristup, unutar tradicionalnog shvatanja korupcije, su razvili Makijaveli i Ruso, koji su smatrali da je korupcija moralno kvarenje ljudi, odnosno ponitavanje drutvenih vrednosti i vrlina kod graana.Savremene definicija korupcije se mogu klasifikovati na: Administrativne definicije korupcije korupcija je devijantno ponaanje pojedinca u odnosu na formalnu ulogu Ekonomske definicije korupcije korupcija je maksimizacija profita krenjem zakona i morala Javno-interesne definicije korupcije korienje javnih sredstava za line interese.[footnoteRef:1] [1: http://www.antikorupcija-savet.gov.rs/content/cid1006/definicije]

3. VRSTE KORUPCIJEU literaturi se navode razliite klasifikacije korupcije zavisno na kojem podruju se javlja i obzirom na oblik koji poprima. Moemo razlikovati korupciju u javnoj upravi od korupcije u privatnom sektoru. Najee se govori o javnoj korupciji koja ukljuuje dravu i javne ustanove, pa je tako i veina definicija usmerena na korupciju u javnom sektoru, obzirom da je osnovno obeleje korupcije da ona proizilazi iz javne vlasti i diskrecijske moi u donoenju odluka.

Zavisno od niva vlasti u odluivanju, moemo razlikovati politiku od administrativne korupcije. Politika korupcija, odnosno korupcija na visokom nivou (engl. grand corruption), je prisutna meu visokim dravnim funkcionerima i politiarima koji imaju politiku mo, za razliku od administrativne ili birokratske korupcije (engl. petty corruption) koja se odnosi na lanove javne uprave zaduene za sprovoenje odluka i propisa.

Bez obzira o kojoj korupciji se radi i u kojem sektoru se pojavljuje, ona moe poprimiti razliite oblike.Najei oblici korupcije su: Podmiivanje obeanje, ponuda ili davanje bilo koje benificije koja neprimereno utie na ishod odluka javnog slubenika. Mito moe biti dan javnom slubeniku (direktno) ili preko druge osobe ili subjekta (indirektno). Mito moe podrazumijevati novac, povjerljivu informaciju, darove, i druge oblike. Pronevjera kraa sredstava od strane osobe kojoj su poverena ovlaenja i kontrola nad tim sredstvima. Sukob interesa situacija u kojoj su privatni interesi dunosnika u suprotnosti s javnim interesom ili privatni interes utie, ili moe uticati, na nepristrasnost dunosnika u obavljanju javne dunosti. Pristrasnost dodjeljivanje poslova ili beneficija odreenim pojedincima bez obzira na sposobnosti. Iznuivanje nezakonito i namerno dobijanje neke prednosti, materijalne ili nematerijalne, od druge osobe ili subjekta, tako da joj se namee nezakonit pritisak u obliku pretnji ili zastraivanja da bi se prisilila da prui odreene beneficije. Ova prisila moe sadravati fiziku povredu, nasilje ili prepreku a moe ak ukljuivati i opasnost da trea strana bude ugroena.

Opte pravilo je da javni slubenici ne bi smeli da trae ili da primaju poklone ili povlastice koji su vee vrednosti, ponude poklona u obliku novca ne smeju se nikada prihvatiti-(preporuke OEBS-a zemljama jugositonog Balkana).

Ukoliko javni slubenici nisu dovoljno plaeni, to predstavlja znaajan podsticaj za njih da trae mito. Reforme plata u javnom sektoru, kojima bi one bile podignute na nivo dovoljan za ivot, mogu da budu nain za zaustavljanje sitne korupcije.Ovaj pristup je promovisala Svetska banka u brojnim zemljama u kojima je sprovodila programe pomoi.

U privatnom kontekstu pokloni se obino ne trae i oni predstavljaju nain da davalac poklona izrazi neko osjeanje, na primer zahvalnost. Problem je kako e slubenik razluiti da li mu se nudi mito ili poklon. Poklon moe da bude dat potpuno nevino i u dobroj nameri, a moe da bude i pokuaj uticaja na slubenika. Davalac poklona moe imati mnotvo motiva, poev od prijateljstva, gostoprimstva i zahvalnosti do mita i iznude. U kontekstu poslovnih odnosa, pokloni se retko nude pojedincima iz milosra ili gostoljubivosti. Takvim se mogu smatrati pokloni koji imaju malu ili nikakvu komercijalnu vrednost, poput sitnih uspomena i bezvrednog nakita. Meutim, u sluajevima kada se vrednost poklona ne moe smatrati sitnom, vrlo je mogue da je poklon dat kako bi se stvorilo oseanje obaveze ili ak oekivanja da se neto d za uzvrat.

Oseanje obaveze se moe pojaviti i kada se prihvati besplatan obrok, karte za sportski dogaaj ili popust pri kupovini. Kada jednom prihvati takav poklon, javni slubenik se moe kompromitovati. Ukoliko davalac poklona zatrai kasnije privilegovan tretman, slubeniku moe biti teko da takav zahtev odbije. Oni koji pokuavaju da korumpiraju javne slubenike esto poinju sa darivanjem sitnica, tako da se ini da iza toga ne moe postojati neki nedolian motiv.

Jedan od naina da slubenik postane umean u korupciju je njegovo psihiko racionalisanje prihvatanja poklona ili koristi. esto se koriste sledei izgovori:Svi drugi rade isto.Poklonodavac je motivisan istom velikodunou, ljubaznou i prijateljstvom.Razmena poklona i povlastica nikome ne kodi.Pokloni i povlastice uvruju poslovne odnose, koje podstiu efikasnost administracije i rue birokratske formalnosti.Pokloni i povlastice su samo deo kulturnog rituala i prakse. Bilo bi uvredljivo odbiti ih.Javni slubenici nisu dovoljno plaeni. Oni zasluuju malu dodatnu nadoknadu preko plate.

4. NIVO KORUPCIJE U EVROPI

Korupcija se pojavljuje u gotovo svim podrujima ivota i delovanja, od javnih institucija, preko politike, do privrede i poslovanja s inostranstvom. Korupcija se manifestuje na razne naine u raznim dravama, kulturama i periodima, tako da zavisno od toga varira i sama definicija korupcije, odnosno aktivnosti koje se smatraju delom te pojave.

Korumpiranom se smatra svaka slubena ili odgovorna osoba koja radi line koristi ili zajednike koristi kojoj pripada zanemari opti interes koji je duna tititi s obzirom na poloaj i vlasti koje su joj poverene. Korupcijom se smatra i kada graanin nudi ili pristaje na davanje zatraenog mita.

Korupcija je problem u svih 28 zemalja lanica EU. Pored pitanja morala i demokratskog legitimiteta, korupcija ugroava i ekonomiju Evrope oduzimajui joj 120 milijardi evra na godinjem nivou. Korupcija izjeda poverenje u javne institucije i demokratiju. Ni jedna od 28 od zemalja EU nije imuna na korupciju niti je nala nain da je dovoljno suzbije. Evropska komisija izala je sa prvim izveatajem o stanju u oblasti borbe protiv korupcije i to za svaku dravu lanicu ponaosob. Rangiranja kau nema, samo ukazivanja na probleme i isticanja pozitivnih praksi.Procenjuje se da korupcija EU, na godinjem nivou kota 120 milijardi evra, to je jednako godinjem budetu EU. Dakle govorimo o mnogo novca, izjavila je komesarka zaduena za unutranja pitanja Sesilija Malmstrom. Pretpostavlja se da je navedena suma, koja i ovako predstavlja gotovo jedan procenat godinje ekonomske dobiti na nivou Unije, zapravo i vea.Iako stepen korupcije varira od lanice do lanice, u EU ne postoji zona bez korupcije, kau u Briselu. A graani EU su toga vrlo svesni. Poslednja istraivanja govore da 76 odsto Evropljana misli da je korupcija iroko rasprostranjena u njihovoj zemlji. Vie od polovine smatra da je nivo korupcije u porastu poslednjih godina. Jedan od dvanaest graana EU doiveo je ili je bio svedok korupcije, dok etiri od 10 evropskih komapanija smatraju da je korupcija prepreka za poslovanje u EU.

Ne radimo dovoljno i to je istina za sve zemlje lanice, navodi Malmstrom. Postoje zakoni, ali se oni ne primenjuju dovoljno a nedostaje i politika volja da se korupcija iskoreni.Pored nedovoljne funkcionalnosti zakona i institucija, kada je re o krupciji problem postoji i u tzv. tradiciji koju je teko smanjiti.

Problemi sa korupcijom u lanicama EU posebno su identifikovani u oblastima kao to su javne nabavke, nedovoljno transparentno finansiranje politikih stranaka, korupcija na lokalnom nivou i plaanje ispod stola zarad bolje zdravstvene njege.[footnoteRef:2] [2: http://www.dw.de/korupcija-je-problem-evropske-unije]

4.1. Korupcija u zemljama u tranzicijiAnalize iskustva zemalja u tranziciji izbacile su na videlo relativno nov fenomen, tzv. "zarobljavanje drave". Radi se o tome da tajkuni (novopeeni bogatai) utiu na politiare (izvrnu i zakonodavnu vlast), pravosudne i druge organe kako bi se doneli propisi koji bi bili u njihovom interesu. Tako su, recimo, u zemljama u tranziciji bili esti sluajevi "nametanja" prodaje preduzea tokom procesa privatizacije.U Hrvatskoj je, na primer, privatizacija izvrena tako to su preduzea, najpre, prela u dravnu svojinu, da bi, potom, uz pomo dravne agencije za privatizaciju, prodavana zaintersovanim privatnicima.Zakljuak je da privatizacija i liberalizacija nisu sami po sebi (dakle, bez izgraenih institucija) dovoljni da smanje korupciju. Primer Hrvatske jasno pokazuje kako sprovoenje privatizacije i liberalizacije, sa slabim i neefikasnim institucijama, dovodi do jo vee korupcije nego to je pre bila. U Poljskoj, Maarskoj i jo nekim zemalja regiona doneseni su zakoni koji, po zahtevima, prevazilaze i zakone koji reguliu ovu oblast u razvijenim zemljama. Osnovni problem, meutim, ostajeslabost u primeni, koja se ogleda, pre svega, unedostatku ljudi koji su dovoljno kvalifikovani i imaju integritetda obavljaju ove izuzetno odgovorne poslove. "Administrativna korupcija"se odigrava na niem nivou i svodi se na podmiivanje niih slubenika kako bi se izbeglo izvravanje obaveza ili "preko reda" ostvarilo neko pravo (na primer, da bi se odmah dobila dozvola itd).Kada je re o korupciji u zemljama u tranziciji, uoavaju se neke specifinosti. Duboke i sveobuhvatne drutvene i ekonomske reforme imaju, u svojoj osnovi, za cilj da izvre preraspodelu vlasti sa drutvenog (dravnog) sektora na privatni. Kada su dravi data tolika ovlaenja da izvri tako velike preobraaje i promene, javljaju se brojni izazovi i mogunosti za zloupotrebe u smislu favorizovanja uskih interesnih grupa.Retko gde je bio tako snano izraen sukob izmeu dugoronih interesa drutva i kratkoronih interesa stanovnika, tj. glasaa, kao to je to bilo u zemljama u tranziciji. U poetku je potrebno, kao to je poznato, izvriti prestrukturiranje privrede, to podrazumeva zatvaranje fabrika i gubitak posla za mnoge od glasaa na buduim izborima. Pozitivni efekti takvih mera dolaze znatno kasnije i esto se i ne povezuju u svesti ljudi sa poetnim reformskim merama. Poto su reforme "kvarile odnose" izmeu vlasti i naroda, politiari su se neretko okretali tajkunima, kako bi dobili njihovu podrku za pobedu na sledeim izborima.Kada je dolazilo do promene vlasti i nastupalo "postkomunistiko vreme", stare garniture su, po pravilu, zamenjivane potpuno novim, najee mlaim i neiskusnim ljudima. Na taj nain su se novi lideri nali u sasvim novoj ulozi, a da pri tom, nisu postojala jasna pravila ponaanja kojih bi se drali. Pravila iz prethodnog sistema prestala su da vae, dok nova jo nisu bila uvedena. ak i kada su norme uvoene novim propisima, njima je trebalo vreme da "zaive". Stoga javnost, u poetku, nije -prozivala- funkcionere za nepridravanje odreenih normi i standarda (to automatski znai i da im to nije mnogo ni zamerala na izborima).Institucionalna kontrola vlade se, u veini zemalja, pokazala slabom, posebno u zemljama gde nema jake opozicije. Parlamentarci su se, u veini zemalja, pokazali kao slabi "kontrolori" vlade. Razloga je vie: nedostatak svesti o svojoj nadlenosti i odgovornosti, nezadovoljstvo zbog niskih primanja, nedovoljno poznavanje problema kojima se vlada bavi itd.Stoga se pokazalo vanim da vlada dobije objektivnu procenu o tome u kojoj meri je korupcija zahvatila glavne institucije drutva. Tako je, recimo u Sloveniji, dugo bila negirana pojava korupcije u dravi. Smatralo se da korupcija ne predstavlja ozbiljan problem za ovu razvijenu zemlju i da je ona "specijalitet" balkanskih zemalja: Bosne, Srbije, Crne Gore i dr. Moe se zakljuiti da je korupcija neizbena pojava tokom procesa tranzicije i da ona ozbiljno preti da podrije demokratske i trine institucije, pre nego to se one ponovo izgrade na novim osnovama. Stoga se, tokom tranzicije, borbi protiv korupcije mora posvetiti naroita panja i ne dozvoliti da ona bude "u senci" ekonomskih i drugih reformi.[footnoteRef:3] [3: http://www.transparentnost.org.rs/dokumenti/]

5. PRAVNA REGULATIVA U FUNKCIJI U BORBE PROTIV KORUPCIJE U SRBIJINarodna skuptina Republike Srbije usvojila je 01. jula 2013. Nacionalnu strategiju za borbu protiv korupcije za period od 2013. do 2018. godine. U Strategiji su navedene sledee prioritetne oblasti, koje su kljune za izgradnju i jaanje sistemskih antikorupcijskih mehanizama: Politike aktivnosti; Javne finansije; Privatizacija i javno-privatno partnerstvo; Pravosue; Policija; Prostorno planiranje i izgradnja; Zdravstvo; Obrazovanje i sport; Mediji.Pored prioritetnih oblasti poseban deo Strategije je posveen Prevenciji korupcije.Usvajanjem Nacionalne Strategije za borbu protiv korupcije u Republici Srbiji za period od 2013. do 2018. godine u delu 5.3. Praenje rezultata sprovoenja Strategije i Akcionog plana predvieno je da e ,,Savet uestvovati sa ministarstvom nadlenim za poslove pravosua u organizovanju tromesenih sastanaka kontakt taaka iz dravnih organa. Na tim sastancima, Savet e prikupiti informacije o iskustvu i preprekama za efikasno sprovoenje Strategije i akcionog plana i o tome podneti izvetaj Vladi. Savet moe izvetaj objaviti i na svojoj veb-prezentaciji.Savet za borbu protiv korupcije svoje Izvetaje o iskustvu i preprekama za efikasno sprovoenje strategije za borbu protiv korupcije u Republici Srbiji za period od 2013. do 2018. godine i prateeg Akcionog plana zasniva na podacima prikupljenim na koordinacionim i bilateralnim sastancima sa kontakt takama iz dravnih organa, kao i analizom odgovora o iskustvu i preprekama za sprovoenje Stretegije i Akcionog plana koje su kontakt take dostavile Savetu.Kontakt take su osobe koje su u ime dravnih organa, obveznika Nacionalne stretgije i prateeg Akcionog plana, zaduene za izvetavanje i koordinaciju aktivnosti za sprovoenje ovih dokumenata. Ministarstvo pravde vodi evidenciju kontakt taaka, a spisak kontakt taaka moe se preuzeti sasajta Ministarstva pravde. Pored odravanja koordinacionih sastanaka, Ministarstvo pravde i Savet su organizovali bilateralne sastanke na kojima se sa kontakt osobama detaljnije razmatraju problemi i prepreke po pojedinanim oblastima.[footnoteRef:4] [4: www.antikorupcija-savet.gov.rs]

6. STANJE KORUPCIJE U REPUBLICI SRBIJI

Istraivanje o korupciji je teko sprovesti u bilo kojoj zemlji i istraiva zavisi od ljudi iinstitucija koje istinski brine stanje korupcije i koji su otvoreni za saradnju. Sa istraivake take gledita, ova oblast se smatra mranom sobom (camera obscura) u kojoj postoji oigledan nedostatak transparentnosti.

To ilustruje jedan od izvetaja Saveta za borbu protiv korupcije, koji iznosi razne prijavljene sluajeve koji s razlogom bude sumnju u postojanje korupcije, ali na koje Vlada nikada nije odgovorila. Sa istraivakog aspekta, ovo stanje mrane sobe zahteva primenu posebnog naina istraivanja crne kutije kada su u pitanju institucije koje sprovode zakone.

Ukratko, koje vrste predmeta koji se tiu korupcije bivaju procesuirane od strane pravosudnih institucija (javnog tuilatva i sudova) i na koji nain, kako i kada ti sluajevi bivaju okonani (npr. podizanje optunice ili donoenje presude)? Kako rad nijedne institucije ne moe biti razmatran bez njenog okruenja, u izvetaju je najpre prikazana ira slika o situaciji u oblasti korupcije u Srbiji pod nazivom Ko je ini i koga to brine?.

Suprotno oekivanjima, istraivanje javnog mnjenja pokazuje da veina ispitanika ne smatra korupciju najozbiljnijim problemom u zemlji. U zavisnosti od konkretnog istraivanja javnog mnjenja, ozbiljnost problema korupcije se rangira na treem ili etvrtom mestu od 8,7 do 18 procenata. Upitani o direktnom iskustvu davanja mita, od 15 do 20 procenata ispitanika je odgovorilo da je dalo mito u protekla 3 meseca/12 meseci. Znaajan broj ispitanika (20 procenata) nije nezadovoljan praksom davanja mita imajui u vidu pozitivan ishod koruptivne transakcije, to dovodi do zakljuka mnogi to ine, a malo njih to brine.

Percepcija korupcije je stalno predmet ispitivanja ispitanici mogu da rangiraju svojuzemlju i institucije po stepenu korupcije. Uprkos nekim metodolokim ogranienjima,rangiranje korupcije odraava poverenje graana u institucije.

Graani Srbije smatraju da je korupcija najzastupljenija u politikim partijama koje su na samom vrhu lestvice (76,7 posto ispitanika), praene zdravstvenim sektorom (73,6 posto), dok Vladine institucije imaju generalno visok stepen percepcije korupcije, meu kojima je policija najbolje rangirana sa 62,3 procenata. Ne iznenauje injenica da je stopa priajvljivanja sluajeva korupcije policiji niska: 35 procenata ispitanika koji su iskusili davanje mita smatra prijavljivanje koruptivnih radnji bespredmetnim: Koga je briga? glasi odgovor.

Analiza 26 ozbiljnih sluajeva korupcije/zloupotrebe poloaja pred Specijalnim sudom za organizovani kriminal pokazuje da se radi o predmetima koji pokrivaju veoma dug vremenski period: od 1995. pa nadalje. Najvanija krivina dela tiu se organizovanih napora poreske prevare u razliitim oblicima: nedozvoljen promet akciznih proizvoda, izbegavanje poreza ,poreza na dodatnu vrednost i trgovina lanim raunima.

Da bi se izvrila kategorizacija irokog spektra predmeta, napravljena je posebna tipologija: predmeti zloupotrebe vlasti (od osumnjienih na poloajima u Vladi do pojedinaca koji imaju ovlaenje za donoenje odluka); koruptivne usluge kao to je falsifikovanje dokaza u sudskom postupku, koruptivne poslovne transakcije u okviru legalnih preduzea, kao i pronevera javnih sredstava.

Ovi analizirani sluajevi su projektovani u dve dimenzije - dimenziju 'rukovodioci-izvrioci'' i dimenziju 'drutvenog ugleda'. Takva analizailustruje na koji nain matifestacije korupcije i srodnih krivinih dela proimajuitavo drutvo.

Analiza 30 optunica Prvog osnovnog tuilatva u Beogradu otkrila je vrlo heterogenu sliku predmeta koji se svrstavaju pod pravnu kvalifikaciju dela zlouptreba polo-aja (najee se radi o obinoj proneveri). Ovi uobiajeni sluajevi takoe se mogu nai u svim sferama drutva, od direktora srednjih kola do vozaa taksija. Analiziranje svih podataka zajedno pokazalo je ponovo mali broj sluajeva korupcije u pravosuu, bilo u osnovnim tuilatvima ili sudovima nie ili vie istance.

Pokazalo se da upornost u podnoenju prijava, posebno u ozbiljnim ekonomskim stvarima,moe pre tuilatvo navesti da reaguje protiv podnosioca prijave, ili ak protiv Saveta za borbu protiv korupcije, nego da pokrene uobiajenu krivinu istragu ili da odgovor Savetu za borbu protiv korupcije: obino Vlada ili Republiko javno tuilatvo nisu reagovali.[footnoteRef:5] [5: http://www.antikorupcija-savet.gov.rs/Storage/Global/Documents/Istrazivanje/Korupcija%20u%20Srbija]

7. ZAKLJUAK

Usled korupcije se smanjuju poreski prihodi, uveavaju rashodi javnih slubi i pogreno preusmeravaju resursi u privatnom sektoru. Utvrena je i negativna korelacija izmeu korupcije, s jedne strane, i dobre vladavine odnosno privrednog razvoja sa druge strane.

Korupcija poniava obine graane i slabi dravu. Prilagoenost krivinog prava potrebama borbe protiv korupcije jeste sr svake bitke koja se protiv nje vodi, bilo u javnom ili privatnom sektoru. U velikoj meri sadanja kriza u mnogim zemljama ima koren u injenici da se zakoni ne primenjuju.

Neuspeh institucija je delimino plod slabosti koje su ve postojale u sudskom sistemu, a drugim delom posledica odsustva podrke da se same institucije ojaaju. I pored toga, dobar pravni okvir je polazna taka od koje se ne moe pobei. Kada se zakoni piu,oni treba da budu jednostavni za razumevanje i primenu. Za suzbijanje korupcije ne postoje magina reenja.

Politiki sistem ima veoma vanu ulogu u borbi protiv korupcije. Od reenosti i sposobnosti inilaca politikog sistema da se obraunaju sa korupcijom zavisi njen uspeh. Zbog toga, postojanje i stabilnost politike volje, usvajanje i sprovoenje odgovarajuih propisa i politike predstavljaju prethodne uslove za sprovoenje Strategije.

Politiki sistem je esto izvor nekih oblika korupcije. Neusaglaenost ustavnih i zakonskih reenja o izboru narodnih poslanika, nerazreen sukob javnog i privatnog interesa, nepotpuna otvorenost rada dravnih organa i politikih stranaka, neodgovarajua kontrola novca u politici, demagoki niska primanja funkcionera i tretiranje korupcije kao politikih obrauna, a ne kao krivinih dela, predstavljaju prepreku ne samo ostvarenju uloge politikog sistema u borbi protiv korupcije, ve i za postizanje drutvenog konsenzusa i poverenja graana za sprovoenje neophodnih reformi.

Ima mera kojima se brzo moe postii uspeh, kao to je, na primer, uobliavanje procedura carinske administracije, vea transparentnost postupka javnih nabavki, krivino gonjenje veeg broja korumpiranih funkcionera, ali ne postoji sveobuhvatno instant reenje. Borba protiv korupcije je dug i teak proces koji se nikada ne zavrava.

LITERATURA: Kostadinovi S. ,Upravljane javnim sektorom , Fakultet za menadment Braa Kari, Beograd, 2005 . Teofilovi,N.: Spreavanje,otkrivanje i dokazivanje krivinih dela korupcije i pranja novca, Policijska akademija, Beograd,2006. http://www.antikorupcija-savet.gov.rs/content/cid1006/definicije (poseeno 02.12.2014.) http://www.dw.de/korupcija-je-problem-evropske-unije (poseeno 02.12.2014.) http://www.transparentnost.org.rs/dokumenti/ (poseeno 02.12.2014.)

7