UPRAVLJANJE I GOSPODARSKI

PRISTUP KULTURNOJ BAŠTINI

7. TEMATSKA JEDINICA

UVOD

1. DEFINIRANJE I CILJEVI UPRAVLJANJA

KULTURNOM BAŠTINOM

2. UPOTREBA KULTURNIH DOBARA

3. GOSPODARSKI PRISTUP KULTURNIM

DOBRIMA

4. PROCES UPRAVLJANJA KULTURNIM

DOBRIMA

5. INTERPRETACIJA

1.DEFINIRANJE I CILJEVI UPRAVLJANJA KULTURNOM BAŠTINOM

• McKercher i DuCros:”Upravljanje kulturnom

baštinom je grana upravljanja kulturnim

resursima, a označava sustavnu brigu o

održavanju kulturne vrijednosti kulturnih

dobara kako bi sadašnje i buduće

generacije mogle u njima uživati.”

Kulturna baština

Kulturni resursi

1.DEFINIRANJE I CILJEVI UPRAVLJANJA KULTURNOM BAŠTINOM

• Upravljanje kulturnom baštinom bavi

se identifikacijom, interpretacijom,

održavanjem i zaštitom značajnih

kulturnih lokaliteta i materijalnih

dobara iako podrazumijeva i njihove

nematerijalne aspekte.

1.DEFINIRANJE I CILJEVI UPRAVLJANJA KULTURNOM BAŠTINOM

• Cilj upravljanja kulturnom baštinom je

očuvanje reprezentativnog primjerka

materijalne i nematerijalne baštine za

buduće generacije.

• Znanost upravljanja kulturnom baštinom

nastoji uspostaviti formalni sustav

identifikacije primjeraka baštine kojima je

potrebna konzervacija.

1.DEFINIRANJE I CILJEVI UPRAVLJANJA KULTURNOM BAŠTINOM

• Osnovno pravilo upravljanja nalaže da se

svakom objektu baštine pristupa na

jedinstven način, uz posebno kreiran plan,

odnosno politiku upravljanja.

Vlasništvo može biti javno,

privatno i civilno

1.DEFINIRANJE I CILJEVI UPRAVLJANJA KULTURNOM BAŠTINOM

• Osnovna motivacija javnog i civilnog

sektora za upravljanje kulturnim

dobrima tiče se edukacije i

konzervacije, a za privatni centar je

osnovna motivacija vezana za profit,

rekreaciju i zabavu.

• Osnovni cilj upravljanja kulturnim

dobrima u civilnom vlasništvu je

prikupiti dovoljno novaca za

konzervatorske aktivnosti.

2. UPOTREBA KULTURNIH DOBARA

• Jednom kada izgube izvornu funkciju,

kulturna se dobra mogu i

prenamijeniti.

• Prenamjena u Francuskoj

• Prenamjena napuštenih industrijskih hala

2. UPOTREBA KULTURNIH DOBARA

• Suvremena upotreba objekata baštine

• Prenamjena kulturnog dobra koje poštuje integritet i dostojanstvo baštine.

• Konzervacija nije cilj već sredstvo.

• Kvalitetna prenamjena poštuje kulturni identitet spomenika valorizirajući njegov interes i obilježja te čuvajući tip i prirodu spomenika.

2.UPOTREBA KULTURNIH DOBARA

•Jedan od oblika prenamjene kulturnog dobra je smještaj ustanova u njegove prostore.

Prenamjena u društveno-administrativne svrhe.

2.UPOTREBA KULTURNIH DOBARA

Čest je tip prenamjena objekata baštine prenamjena u kulturne svrhe.

Najčešći tipovi prenamjene objekata u kulturne svrhe su: posjet objektu baštine, osnivanje muzeja, povremena ili stalna animacija, edukacija i kulturni centar.

Prenamjena u kulturne svrhe

2.UPOTREBA KULTURNIH DOBARA

•Najpoznatiji je slučaj prenamjena dobra u

luksuzne hotele, obiteljske hotele…

Prenamjena u ekonomske svrhe

3. GOSPODARSKI PRISTUP KULTURNIM

DOBRIMA

Bavi se uključivanjem kulture u proces stvaranja profita.

Ekonomija kulturne baštine razvila se i zbog sve manjih državnih subvencija za kulturu što je uzrokovalo okretanje kulturnih dobara prema tržištu.

Upravljanje kulturnim dobrima podrazumijeva materijalnu i nematerijalnu kulturu ali kad se govori o menadžmentu najčešće se radi o upravljanju materijalnim kulturnim dobrima

KOMERCIJALIZACIJA KULTURE

•Označava pretjeranu upotrebu kulture u turističke svrhe čime ona gubi vrijednost kako za samu lokalnu zajednicu koja je baštini tako i za posjetitelja

•Slučajevi komercijalizacije kulture u turizmu su česti

KOMERCIJALIZACIJA KULTURE

•Nemoguće je izolirati kulturu od kontakata s turistima

•Ponekad je komercijalizacija opravdana

• Ne postoji univerzalan recept za rješavanje problema komercijalizacije već je potrebno pronaći ravnotežu između zarade i vrijednosti koju kulturno dobro prenosi

Invencija tradicije •Najčešći oblik komercijalizacije kulture

•Označava skup praksa reguliranih prešutno prihvaćenim pravilima ritualne ili simboličke prirode koji nastoje usaditi određene vrijednosti i norme ponašanja pomoću ponavljanja, što automatski znači kontinuitet s prošlošću

•Izmišljanje u svrhu animacije turista

•Tri stupnja invencije tradicije: •Apsolutni novitet za lokalnu zajednicu i nema nikakve veze sa prošlošću •Nadogradnja na tradiciju dodajući joj nove elemente koji nisu izvorni •Baštini se tradicija ali se “prebacuje” u vrijeme turističke sezone

•Etno-sela •Kritiziranje komercijalizacije i invencije?

4. PROCES UPRAVLJANJA KULTURNIM

DOBRIMA

Svijest o važnosti kulturnih dobara te potrebi njihova očuvanja nije moguće razvijati bez publike!

Baština pripada društvu, a da bi je članovi društva mogli poštivati i uistinu s njom i živjeti, potrebno ih je pravilno educirati.

Proces edukacije ima najsnažniji učinak ako se kulturna dobra konzumiraju.

Millar:”Dugoročno planiranje turizma kulturne baštine, s integralnom i kontinuiranom politikom konzervacije, je nužno kako bi se osiguralo kvalitetno iskustvo posjetitelja svakom lokalitetu baštine, selu, gradu, ljetovalištu…”

Održivo upravljanje kulturnim dobrima zahtijeva strategije koje su spremne na promjene

Vlasništvo

Javno, privatno i civilno

Kulturna dobra u tranzicijskim zemljama još se uglavnom oslanjaju na javna financijska sredstva i najčešće su u javnom vlasništvu

Najbolji uspjeh održivog upravljanja kulturnim dobrima postiže se kvalitetnom suradnjom svih sektora

Ekonomija baštine

Troškovi očuvanja baštine su veliki, a progresivno se povećavaju s prezentacijom baštine

Stevens: izravno financiranje, maloprodaja, smještaj, privatni najam, događanja, interpretacija, ugostiteljstvo, naplata ulaza, iznajmljivanje

UPRAVLJANJE MATERIJALNIM KULTURNIM

DOBRIMA

Izvor prihoda, ovisno o vlasništvu, mogu biti javna ili

privatna sredstva ili mogu biti volonteri.

Upravljanje ljudskim resursima ovisno o vlasništvu

susreće se s različitim problemima i izazovima.

Problemi javnog sektora: mala zarada, mala mogućnost

novih radnih mjesta, nefleksibilnost radne snage i radnog

vremena, fiksne plaće, a ne prema zaslugama

Problemi privatnog sektora: sezonalnost potražnje, dugo

radno vrijeme, zahtijevan posao, relativno mala plaća

SAD – Centri volonterske akcije

UPRAVLJANJE LJUDSKIM RESURSIMA

•Osnova održivog upravljanja lokalitetom jest njegova nosivost: radi se o maksimalnom broju ljudi koji mogu posjetiti lokalitet a da ne unište njegove osnovne kvalitete.

•Ciljevi: očuvanje kulturnog dobra i povećanje užitka posjetitelja

UPRAVLJANJE POSJETITELJIMA

• Specifični alati i tehnike upravljanja posjetiteljima tiču se

kontrole prometa i zagušenja, ograničavanja kontakata

posjetitelja i artefakata, cijena kao regulacija broja

posjetitelja, omogućavanje posjetiteljima “da ostave svoj

trag”, omogućavanje kvalitetnog iskustva, stimuliranje

posjeta u off-sezoni, vrste interpretacije, edukacije

posjetitelja koji se brinu o baštini, omogućavanje lakšeg

kretanja, stvaranja “veze” s posjetiteljem, raznolikosti

ponude, “pričanja zanimljive priče” te upoznavanje

karaktera i interesa posjetitelja.

UPRAVLJANJE POSJETITELJIMA

Title

Važno je osigurati sudjelovanje lokalnog stanovništva u upravljanje kulturnom baštinom jer njegov pozitivan odnos prema kulturnim dobrima lokaliteta u kojem živi, osigurava i pozitivan odnos prema posjetiteljima koji posjećuju lokalitet.

Održivost kulturnog dobra u smislu turističke atrakcije ostvarit će se sudjelovanjem lokalnog stanovništva u odlučivanju, ali i korištenju sredstava koje donosi turizam.

UPRAVLJANJE LOKALNIM

STANOVNIŠTVOM

Title

• Svijest o potrebi očuvanja nematerijalne kulture rasla je s nestajanjem nekih kulturnih izraza, a tome je donekle pridonio i turizam.

• Prvi službeni dokument: UNESCO, Konvencija o zaštiti nematerijalne baštine.

• Svrha je Konvencije ponajprije očuvanje nematerijalne kulturne baštine, osiguravanje poštovanja prema nematerijalnoj kulturnoj baštini od strane zajednica, skupina i pojedinaca kojih se tiče, podizanje svijesti na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini o važnosti nematerijalne kulturne baštine, osiguravanje međusobnog poštovanja te poticanje međunarodne suradnje i pomoći u ovom području.

UPRAVLJANJE NEMATERIJALNIM

KULTURNIM DOBRIMA

•Nematerijalna baština se najčešće upotrebljava kao nadogradnja interpretaciji materijalne baštine.

•Ponekad se nematerijalna baština prezentira kao samostalno kulturno dobro.

UPRAVLJANJE NEMATERIJALNIM KULTURNIM

DOBRIMA

5. INTERPRETACIJA

• Svrha je pomoći posjetiteljima u

doživljavanju kulturnih dobara.

• Tilden:”Interpretacija je obrazovna aktivnost koja otkriva značenje i odnose upotrebom objekata i to ne samo komuniciranjem činjenica i podataka već izravnim iskustvom, odnosno pomoću instruktivnih medija”

ULOGA INTERPRETACIJE

Obrazovanje posjetitelja

Pružanje užitka i zabave posjetitelju

Izazivanje poštovanja i odgovornosti posjetitelja prema objektu baštine

Schouten – učinkovita komunikacija s posjetiteljima – “UNIQUE experience

• U – uncommom (neobično)

• N – novelty (novost)

• I – inspiration (inspiracija)

• Q – quality (kvaliteta)

• U – understanding (razumijevanje)

• E – emotions (osjećaji)

Interpretacija mora imati različit pristup za različite posjetitelje

Interpretacija mora biti holistička, a ne sačinjena od manjih dijelova

Primarni cilj interpretacije nije instrukcija, već provokacija

Interpretacija je umjetnost

Sama informacija nije interpretacija, interpretacija je otkrivanje na temelju informacije

Interpretacija izloška mora imati veze s osobnošću, odnosno s iskustvom posjetitelja

NAČELA INTERPRETACIJE:

PROCES PLANIRANJA INTERPRETACIJE

1. Određivanje ciljeva i zadataka

• Zadaci opisuju načine postizanja cilja • Cilj: podizanje svijesti o potrebi zaštite kulturne baštine

• Zadatak: pružiti priliku posjetitelju da sudjeluje u izradi autentičnog kulturnog proizvoda

2. Analiza situacije

• Pokazuje smjer u kojem se trebamo kretati

• Inventar postojeće infrastrukture, medija interpretacije, prirodnih i kulturnih resursa, identifikaciju potencijalnih resursa i alata interpretacije

PROCES PLANIRANJA

INTERPRETACIJE 3.Sinteza podataka

•Kreiraju se akcijski planovi i preporuke, određivanje rokova

izvedbe

4. Preporuke

5. Implementacija

•Težak korak zbog fiskalnih i vremenskih ograničenja 6. Evaluacija i monitoring

•Osigurava da proces interpretacije dugoročno funkcionira

•Osigurava usklađenost plana s postavljenim ciljevima za

budućnost

PROCES PLANIRANJA

INTERPRETACIJE

• Interpretacija ne smije biti uniformirana,

već ju je potrebno prilagođavati

• Interpretacija mora voditi računa o načinu

komunikacije s posjetiteljima koji možda

poznaju drugačije kulturne obrasce

Osobni mediji koji uključuju živu osobu kao aktualni medij prezentacije informacija

Neosobni medij koji uključuje mehanizme i opremu koji ne zahtijevaju intervenciju osoblja, odnosno posjetitelja

MEDIJ

INTERPRETACIJE

POTREBNO JE VODITI RAČUNA O:

Jeziku interpretacije

Kulturnim razlikama

Skupinama posjetitelja s posebnim potrebama

POSEBNU PAŽNJU TREBA POSVETITI:

Ljudima u kolicima

Slijepima i slabovidnima

Ljudima s oštećenim sluhom

Starijima i slabije pokretnima

HVALA NA PAŽNJI!