Rizik

Upravljanje rizikom (Risk Management) je prisutno u svim aspektima našeg života. Svakim danom smo pred određenim odlukama koje kao rezultat treba da imaju pozitivne ishode i rješenja, ali sa druge strane nose i opasnost (mogućnost gubitka) da nešto možemo izgubiti.U bankama rizik često vezujemo za promjenjivost finansijskog rezultata. Rizik je univerzalan, u smislu da se odnosi na ponašanje ljudi u procesu donošenja odluka.

Preuzimanje rizika je jedna od glavnih funkcija banaka u savremenoj ekonomiji. Rizik sam po sebi ne znači ništa loše.

Rizik, prije svega, znači šansu da se napravi zarada. Samo ako znate na koje rizike nailazite (to jest, kojim ste rizicima izloženi) – u tom slučaju možete upravljati njima.

– Prema mom mišljenju, odgovarajuće identifikovanje, procjenu i rukovođenje rizicima u finansijskom sektoru je neophodno razmotriti u vremenu finansijske krize.

– Glavni faktor koji je predmet globalne finansijske krize je široko rasprostranjena potcijenjenost rizika. Ova potcijenjenost rizika se može posmatrati kroz finansijske institucije, kroz tržišta i kroz ekonomije. Glavna lekcija za finansijski sektor je potreba da se uspostavi što stroža identifikacija, procjena i rukovođenje rizicima

Pojam rizika: definicija i podjela

– Rizik – neizvjesnost budućih događaja;– Nastanak rizika – vezan za nepredvidive i nesigurne ekonomske promjene; – Dinamično poslovno okruženje – rizik neizbježan;– Bankarski rizik – vjerovatnoća gubitka (smanjene dobiti) nastala kao rezultat dejstva

neizvjesnih događaja u poslovanju banaka;– Osnova bankarskog poslovanja – preuzimanje rizika.

Upravljanje bankarskim rizicima

– Može se definisati kao bančina funkcija osiguranja od rizika;– Cilj - optimizacija odnosa rizika i prinosa;– Odnos prema riziku definiše se u kontekstu profitabilnosti i likvidnosti;– Banke minimiziraju rizik ograničavanjem leveridža.

Faktori rizika

• Uticaj veličine poslovanja – obim transakcija;• Uticaj regulatornih zahtjeva;• Procjena internih kontrola;• Moguće izlaganje gubitku;

• Rezultati prethodnih revizija;• Opredjeljenje rukovodnih

struktura za kontrolu;• Tehnološko okruženje;• Kompleksnost poslovnih

aktivnosti;

Ključni sudionici i njihove odgovornosti

Sklonost riziku

Uloga menadžmenta u upravljanju rizikom

• Menadžment banke treba rizike da:• Identifikuje – utvrđivanje elemenata neizvjesnosti;• Procjenjuje – utvrđivanje potencijalnog gubitka;• Kontroliše – otklanjanje, smanjivanje ili prihvatanje rizika;

• Finansira – niz procedura kojima se prihvaćeni rizici smanjuju ili transferišu na drugog (hedžing transakcije, osiguranje i sl.).

Basel I

• Karakteristike Bazela I su :1. Identifikovane su glavne vrste kapitala koje su prihvatljive nadzornim agencijama

uključujući primarni ili osnovni kapital i sekundarni ili dodatni kapital,2. Primarno je bio usmjeren na kreditni rizik ili rizik neuspjeha koji je naslijeđen u

aktivi u knjigovodstvenom bilansu banke i među vanbilansnim stavkama (kao što su ugovori o derivatima i kreditne obaveze),

3. Primjenjivani su isti minimalni nivoi potrebnog kapitala za sve banke zemalja članica (uključujući minimalni koeficijent od 4% primarnog kapitala prema ukupnoj ponderisanoj rizičnoj aktivi i minimalni koeficijent od 8% primarnog plus sekundarnog kapitala prema ukupno ponderisanoj rizičnoj aktivi).

Basel II

• Karakteristike Bazela II su :1. Obezbjeđuje veću osjetljivost za arbitražne poslove i inovacije na finansijskom tržištu što

zahtjeva fleksibilnije propise za banke nego što je to dozvoljavao prvi bazelski sporazum,2. Prepoznaje različitu izloženost riziku kod različitih banaka, eventualnu primjenu

drugačijih metoda da bi se izračunala njihova jedinstvena izloženost i omogućilo opovrgavanje zahtjevima za određivanje različitog nivoa potrebnog kapitala,

3. Proširuje vrste rizika kao što su: kreditni, tržišni i operativni rizika. Zahtjeva od svake banke da razvija sopstvene modele rizika upravljanja i testove na stres u procijenjivanju sopstvenog izlaganja riziku (VaR – Value at Risk),

4. Zahtjeva da svaka banka utvrdi sopstvene potrebe za kapitalom bazirane na proračunu izloženosti riziku koji može da bude podvrgnut reviziji od nadzornih organa,

5. Promoviše veće učešće javnosti u uvid stvarnog finansijskog stanja svake banke što omogućava primjenu tržišne discipline prema onim bankama za koje se procjenjuje da preuzimaju preveliki rizik.

Odgovornosti nadzornog odbora vezano za upravljanje finansijskim rizicima

• Oblikovanje jasne filozofije za svako područje upravljanja rizicima;• Dizajniranje ili odobravanje strukture koja definira jasnu podjelu ovlasti i odgovornosti na

svakom nivou;• Revidiranje ili odobravanje politika koje jasno kvantifikuju prihvatljiv rizik i koje jasno

utvrđuju količinu i kvalitetu kapitala potrebnog za sigurno poslovanje banke;• Osiguravanje da viša uprava učinkovito poduzima korake nužne za identifikaciju, mjerenje,

uređivanje i nadzor finansijskih i operativnih rizika banaka;

• Periodično revidira nadzorne sisteme kako bi osigurao da su oni i nadalje odgovarajući i obavlja procjene programa dugoročnog održavanja kapitala;

• Pribavlja objašnjenja u slučaju prekoračenja ograničenja, uključujući i reviziju kredita odobrenih članovima odbora ili drugim povezanim osobama, značajnih kreditnih izloženosti i primjerenosti rezervacija;

• Osigurava da funkcija interne revizije obuhvata provjeru pridržavanja politika i postupaka;• Formalno daje ovlast upravi za definisanje i provođenje strategija;• Utvrđuje sadržaj i učestalost izvještaja;• Osigurava zdravu kadrovsku politiku i okruženje, te zdravu praksu naknada zaposlenicima;• Ocjenjuje rad direktora;• Imenuje odbore (neizvršni članovi) za određivanje naknada upravi.

Standardi za odabir “stručne i odgovarajuće” uprave banke

• Zakonodavci u nekim zakonodavstvima zahtijevaju da većina dioničara banke, članova odbora i direktora, pruža informacije ili se pridržava standarda u vezi sa sljedećim:

o Ranije optužbe za bilo kakvu umješanost u kriminalne radnje vezane uz prevaru,

nepoštenje ili nasilje;o Kršenje bilo kakvog zakona koji je, prema mišljenju zakonodavca, usmjeren na

zaštitu javnosti od finansijskih gubitaka zbog nepoštenja, nestručnosti ili neprimjerenih radnji uprave. Ovaj standard se primjenjuje kada je osoba uključena u pružanje bankovnih, osiguravajućih, investicijskih i finansijskih usluga ili upravljanje pravnim licem;

o Saznanja da je određeni direktor direktno odgovoran za nesposobnost zbrinjavanja

dugova određenog preduzeća;o Je li, prema mišljenju zakonodavca, osoba ikada bila uključena u praksu koja se

smatrala nepoštenom, prejudiciranom ili postoje sumnje o njenoj stručnosti i sposobosti donošenja utemeljenih odluka;

o Je li neka od predmetnih molbi predmetnog lica za vođenjem poslova bila odbijena i

je li joj dozvola za vođenje poslova povučena ili oduzeta;o Je li prilikom obnašanja dužnosti člana uprave ili izvršnog direktora institucije,

institucija bila cenzurisana, upozorena, pod disciplinskim postupkom, ili je bila predmetom tužbe bilo koje od domaćih ili stranih zakonodavnih institucija;

o Je li predmetno lice bilo povezano sa institucijom kojoj je odbijen zahtjev za

dozvolom za rad ili joj je to isto odobrenje povučeno;o Je li neki otkaz ili izuzeće i disciplinski postupak protivan struci ili zvanju pokrenut

od strane poslodavca ili stručnog tijela;o Neplaćanje dospjelog utuženog duga plativog u zemlji i inostranstvu;

o Je li pravno lice ikada proglasilo nesolventnost;

o Optužbe za uvredu, osim saobraćajnih prekršaja, političkih uvreda ili prekršaja

realiziranih kada je lice bilo mlađe od 18 godina;

o Svaki sudski postupak u koji je lice bilo uključeno, a vezano za osnivanje i

upravljanje bilo kojim korporativnim tijelom;o Svaka transakcija koja se tiče ustanove.

Finansijski rizici i odgovornost uprave

• Odgovornosti uprave u vezi sa finansijskim rizicima jesu:o Razvitak i preporuka strateških planova i politika za upravljanje rizicima koji se

upućuju na saglasnost nadzornom odboru;o Primjena strateških planova i politika nakon odobrenja istih od strane nadzornog

odbora;o Uspostava institucionalne kulture promicanjem visokih etičkih standarda i ugleda

institucije;o Osiguranje pripreme priručnika koji sadrže politike, postupke i standarde u vezi sa

ključnim bankovnim funkcijama i rizikom;o Primjena učinkovitih sistema interne kontrole, uključujući i kontinuiranu procjenu

svih značajnijih rizika koji mogu negativno uticati na ostvarenje ciljeva banke;o Provedba nadzora koji osiguravaju poštivanje određenih ograničenja izloženosti

riziku. Osiguravanje pravovremenog izvještavanja o nepridržavanju limita prema menadžmentu banke.

o Osiguranje provjere i procjene primjerenosti nadzora, te pridržavanje ograničenja i

postupaka od strane interne revizije;o Razvitak postupka izvještavanja uprave koji primjereno prikazuje rizike poslovanja.

Odgovornosti odbora za reviziju i vanjskih revizora

• Odgovornosti odbora za reviziju i vanjskih revizora u vezi sa upravljanjem finansijskim rizicima su:

o Provjera da li se uprava pridržava politika i procedura koje je donio nadzorni odbor;

o Pružanje osiguranja u vezi sa korporativnim upravljanjem, sistemom kontrole i

procesom upravljanja rizicima;o Provjera primjerenosti i tačnosti informacija koje uprava prezentira nadzornom

odboru;o Periodično izvještavanje nadzornom odboru u vezi sa pridržavanjem politika i

procedura;o Unapređenje komunikacije između nadzornog odbora i uprave;

o Procjena primjerenosti metoda za mjerenje izloženosti riziku;

o Testiranje svih vidova rizičnih aktivnosti i pozicija izloženosti;

o Osiguranje menadžmenta nad pozicijama izloženosti riziku, ograničenjima i

aktivnostima koje se preduzimaju u slučaju prekoračenja ograničenja.

o Osigurati da uprava u potpunosti razumije ustanovljene politike i procedure i da ima

nužno stručno znanje za njihovu primjenu;o Ocjena poslovanja i prijedlozi za unapređenja

Odgovornosti vanjskih revizora u upravljanju rizicima

• Vanjski revizori odgovorni su za: Procjenu izloženosti riziku banaka koje revidiraju; Analizu i ocjenu podataka koji su im prikazani kako bi se uvjerili u smislenost ovih

informacija; Razumijevanje osnove transakcija i finansijskih aranžmana (struktura) koje koriste

klijenti banke; Provjera pridržavanja politika i postupaka uprave koje je odobrio nadzorni odbor; Provjera podataka koji se prikazuju nadzornom odboru, dioničarima i

zakonodavcima; Provjera usklađenosti sa zakonskim odredbama; Izvještavanje nadzornog odbora, dioničara i zakonodavaca o vjerodostojnosti njima

prezentovanih podataka.

Upravljanje bankarskim rizicima

Kvalitativni pristup – iskustvo; Kvantitativni - sagledavanje prosječnog iznosa gubitka i stope disperzije gubitka oko

očekivane vrijednosti; Varijansa

o Standardna devijacija

o E(X) srednja vrijednost varijable ; Xi – gubici banke

Kvantitativno mjerenje rizika

Komponente savremenog koncepta upravljanja bankarskim rizikom:

o Adekvatna evaluacija kreditnih i

tržišnih rizika;o Naplata cijene rizika od

komitenta;o Izdvajanje naplaćene cijene u

rezerve i kapital banaka;o Pokrivanje očekivanih rizika iz

formiranih rezervi banke;o Pokrivanje neočekivanih rizika iz

dioničkog kapitala banke;

σ 2=∑ ( X i−E (X ))2

n

o Formiranje ekonomskog kapitala banke korigovanog za rizik;

o Monitoring (kontrola) rizika.

Kvantitativno mjerenje rizika

• Analitički koncept savremene metodologije upravljanja bankarskim rizicima:

VAR - value at risk; CAR - capital at risk

Tri su tipa potencijalnih gubitaka od kojih zavisi vrijednost VAR:o očekivani gubitak;

o neočekivani gubitak;

o izuzetni gubici

KREDITNI RIZIK

Definicija kreditnog rizika se sastoji od četiri glavna faktora:

• Rizik neplaćanja – rizik gubitka koji proizlazi iz dužnikove nemogućnosti plaćanja obveza

• Rizik migracije – rizik gubitka koji proizlazi iz eventualnog smanjenja kreditne sposobnosti (rejtinga) dužnika

• Rizik kao neočekivani događaj – rejting dužnika nije unaprijed poznat

• Kreditna izloženost – bilansne i izvan bilansne stavke

Podjela bankarskih rizika

– Kreditni rizik;– Operativni rizik– Tržišni rizik– Valutni rizik;– Rizik likvidnosti – Ostali bankarski rizici

Kreditni rizik - osnovni rizik; Uzroci - finansijske, poslovne i investicione

aktivnosti banaka;• Nesposobnost dužnika da ispuni ugovorene obaveze;• Odlaganje vraćanja duga;• Reprogramiranje;

Procjena kreditne sposobnosti klijenata

Tri regulatorno definirana tipa rizika:

Tržišni, kreditni I operativni rizik

Godine 1996. u Basel I se posebnim amandmanom uključuje tržišni rizik, a operativni rizik se pojavljuje u regulatornom okviru tek sa Baselom II

Strategije za zaštitu od kreditnog rizika:

• Selekcija kreditnih zahtjeva;• Primjena zaštitnih klauzula; • Upotreba instrumenata obezbjeđenja; • Primjena limitnog sistema; • Diverzifikacija kreditnih plasmana (kreditne aktive).

Kreditna funkcija komercijalnih banaka:

• Preventivno djelovanje putem detaljne analize rizika se temelji na:

– Određivanju perioda kreditiranja; – Analizi kreditne sposobnosti dužnika; – Određivanju kreditnog limita; – Kontrole korištenja kredita i – Obezbjeđenju povrata kredita.

Kreditni rizik komercijalnih banaka

• Da bi se prikupili potrebni odgovori, banka obavlja sa menadžmentom preduzeća sveobuhvatni intervju, koji sadrži sljedeća pitanja:

– Razlog traženja kredita;– Razlog zbog kog traženi kredit odgovara poslovnoj politici banke;– Dokaz o sigurnosti kreditnog posla; – Kontinuitet rasta preduzeća;– Kakva je kompetentnost menadžmenta preduzeća;– Kakav je karakter proizvoda i usluga (proizvodni program) preduzeća;– Kakvi su izvori snabdijevanja preduzeća sirovinama i repromaterijalom (pouzdanost

izvora);– Kakav je konkurentski položaj zajmotražioca u grani i djelatnosti;– Kakvi su planovi razvoja preduzeća i sl.

• Kreditna analiza - kreditna sposobnost preduzećao Odjel za kreditiranje razmatra makroekonomske indikatore, kao što su: kamatna

stopa, nivo inflacije i stope ekonomskog rasta koje mogu imati uticaja na kreditnu politiku u budućnosti;

o Prilikom analize kreditne sposobnosti preduzeća koje traži kredit, vrši se analiza

finansijskih tokova, analiza finansijskih indikatora i vjerovatnoća bankrotstva preduzeća, za što preduzeće treba da obezbijedi sljedeće odgovore:

Koliko je preduzeće spremno (može i stvarno namjerava) da izmiri na vrijeme svoje obaveze;

Kolika su likvidna potraživanja i zalihe; Koliku profitnu stopu može ostvariti dužnik u odnosu na obim realizacije

(prodaje); Koliko je dovoljan obim realizacije dužnika da pokrije osnovni i obrtni kapital

koji koristi; Koji je najniži nivo smanjenja profitne stope, a da se pri tome ne ugrozi

sposobnost dužnika da izmiri obaveze; Koliko će se procenata smanjiti vrijednost njegove aktive u slučaju likvidacije

(bankrotstva) dužnika; Koliko je finansijsko stanje dužnika i da li se smatra stabilnim ili nestabilnim

stanjem.

• Kreditna analiza – kreditna sposobnost fizičkih lica

o CAMPARI metoda podrazumijeva:

Karakter (engl. Character); Sposobnost finansijskog menadžmenta (engl. Ability); Kamatna stopa i troškovi odobrenja kredita (engl. Margin); Namjena kredita (engl. Purpose); Obim kredita (engl. Amount); Vjerovatnoća redovnog plaćanja (engl. Repayment); Bezbjednost ili sredstva za osiguranje (engl. Insurance).

o Kvantitativni pristup zahtijeva upotrebu finansijskih podataka kojima bi se mjerila i

predviđala mogućnost greške kod lica koje traži kredit. o Iskustveni modeli daju uobičajene faktore kreditne sposobnosti na osnovu prethodnih

iskustava. o Empirički modeli pomažu da se podaci o pojedinim faktorima koji se pribave iz

različitih izvora banke, kreditnih agencija ili kreditnih biroa, dalje procijene posebnim tehnikama.

Kreditna funkcija komercijalnih banaka

• Cijena novca u BiH (kamatni mehanizam)

– Cijena bankarskih kredita, odnosno kamatna stopa na kredite, sadrži tri osnovne komponente:

• Cijenu pozajmljenih sredstava kojim se vrši finansiranje kredita;• Targetiranu stopu prinosa na dionički kapital; • Kompenzaciju za vjerovatnoću povrata kredita u roku (riziko premija).

– Cijena depozita sastoji se od:

• Kamate koju banka plaća na depozite;• Troškova akvizicije i servisiranja depozita;• Premije osiguranja; • Stope obavezne rezerve i • Ciljane stope prinosa na kapital banke.

• Kreditni multiplikator u funkciji kreiranja novca

– Iznos kreditnih sredstava zavisi od sljedećih faktora:

• Stabilnosti finansijskog sektora te stepena povjerenja deponenata u finansijski sistem, te eventualne potrebe ranijeg povlačenja depozita;

• Dodatnih mogućnosti rješavanja pitanja likvidnosti, kao što je posljednje utočište kod centralne banke za vanredne situacije;

• Mogućnosti restruktuiranja kreditnog portfolija sa stanovišta ročnosti, kao koeficijenta brzine obrta deponovanih sredstava.

– Kreditni potencijal se može iskazati sljedećom formulom:

• gdje Kj predstavlja kreditni potencijal u određenom periodu od j vremenskih jedinica• Ft definiše iznos depozita i vremenski raspored priliva i odliva• Kj-t+1 predstavlja kreditni multiplikator u vremenskoj jedinici j-t+1 računajući do kraja

perioda j

Kreditni rejting

– Rejting određenog klijenta je znakovna procjena njegove kreditne sposobnosti, odnosno kreditne kvalitete;

– Postoje dva na načina na kojemu se može razviti procjena: Interno razvijeni kvantitativni modeli; Vanjske agencije (Moody’s, Fitch, Standard & Poor’s…).

– Financijske institucije koriste oba načina razvoja rejtinga;– Za manje banke i SME obično ne postoji vanjski rejting (neisplativost).– Kreditni rejting jeste ocjena opšte kreditne sposobnosti određenog dužnika ili dugovnog

instrumenta – hartije od vrijednosti ili neke druge finansijske obaveze, zasnovana na odgovarajućim faktorima rizika.

– Kreditni rejting pruža međunarodni okvir za usporedbu kreditnog kvaliteta pojedinih dužnika i dužničkih instrumenata (hartija od vrijednosti).

– Kreditni rejting ni u kom slučaju ne daje mišljenje o tome koliko je neki kreditor (npr. banka) ili investicija “dobra” ili “loša”, profitabilna, uspješna i sl. nego samo i isključivo vjerovatnost povrata kreditiranih sredstava u ugovorenom roku.

Standardi za upravljanje kreditnim rizikom:

K j=∑t=l

t= j

F t⋅¿k j−t+1 ¿

• Kategorija A – dobra aktiva koja uključuje stavke koje nisu predmet kritike;

• Kategorija B – aktiva čija je naplata osigurana kvalitetnim kolateralom;

• Kategorija C – stavke aktive koje nisu podržane uspješnim poslovanjem;

• Kategorija D – uključuje slabosti iz kategorije C te ne postoji kolateral za naplatu;

• Kategorija E – gubitak, tj. stavke koje se smatraju nenaplativim.

Formiranje rezervi za kreditne gubitke

• Kategorija A 2%• Kategorija B 5% do 15%• Kategorija C 16% do 40%• Kategorija D 41% do 60% i• Kategorija E 1oo%

Od nivoa kreditnog rizika zavisi poslovanje svake banke i bankarskog sektora u cjelini;

U BiH bankarska supervizija se vrši po konceptu CAMEL (Capital, Assets, Management, Earnings and Laibility), koji prati kapital, aktivu, upravljanje i pasivu na osnovu koga se vrši kontrola banaka.

Neočekivani gubitak

• Neočekivani gubitak (eng. Unexpected Loss) - predstavlja stvaran kreditni rizik - rizik da će gubitak biti veći od inicijalno procijenjenog, odnosno očekivanog;

• Volatilnost gubitka oko srednje vrijednosti, tj. očekivanog gubitka;• Očekivani gubitak – rezervacije / ispravci vrijednosti;

• Neočekivani gubitak – kapital

Kreditni registar

Prvenstveni cilj Centralnog registra kredita jeste pružanje kvalitetne informacije komercijalnim bankama, a i ubuduće i ostalim finansijskim organizacijama, na osnovu koje će moći donijeti kvalitetne poslovne odluke.

Drugi cilj je pružanje kvalitetnih podataka agencijama za bankarstvo i Centralnoj banci za njihove, prije svega, makroekonomske analize

• Krediti (u okviru ove kategorije posebno se vode, osim „klasičnih“ kredita i komisioni krediti, revolving krediti, finansijski i operativni lizing, te factoring i forfeiting);

• Akreditivi, sa posebnom naznakom da li se radi o pokrivenim ili nepokrivenim akreditivima;

• Garancije, sa posebnom naznakom da li se radi o činidbenim ili plativim garancijama; • Ostala zaduženja (u okviru ove kategorije za sada se unose samo okvirni krediti); • Kartično poslovanje (postoje podaci o kreditnim i charge karticama).

• Centralni registar kredita na ovaj način može imati posredan uticaj na smanjenje kamatnih stopa. Banke su poziciju visokih kamatnih stopa u BiH branile rizičnošću plasmana, čiji je jedan od parametara bio i nepostojanje kvalitetne informacije kako o dužniku, tako i o žirantima.

• S obzirom na količinu i kvalitet kolaterala koje banke zahtijevaju od klijenata, visok stepen povrata kredita i stavljanje u funkciju Centralnog registra kredita, ti aduti više nisu na strani banke i trebalo bi doći do daljeg smanjivanja kamatne stope.

• Sposobnost kreditne tražnje je sve manja te su od izuzetne važnosti podaci o kreditnoj istoriji klijenata za sve banke bez obzira na veličinu i kreditnu aktivnost.

Savjeti bankarima (iz 1863.)

• Ne dajte kredite iznad razumne granice obezbjeđenja naplate;• Nemojte forsirati ili odobravati špekulativne poslove;• Insistirajte na naplati o dospijeću bez obzira da li vam je novac potreban;• Rasporedite kredite na veći broj dužnika;• Veliki dužnici su skloni da kontrolišu banku.• Svaki dolar kredita iznad kapitala banke (rezerve + zadržane dobiti) predstavlja rizik;• Dajte vašem komitentu slobodu ali nikad ne dozvolite da vam oni diktiraju politiku;• Ako imate razloga da posumnjate u integritet vašeg komitenta – ugasite mu račun.

Nikad se ne upuštajte u posao sa nitkovom pod utiskom da vas može prevariti. Rizik je u tom slučaju veći od dobiti.

• Platite vaše osoblje da živi konformno i ugledno bez krađe; • Kapital banke mora biti realnost, a ne fikcija i on mora pripadati onima koji imaju

novca za pozajmljivanje drugima, a ne dužnicima;• Iskreno, pošteno i zakonito poslovanje;• Nikada ne pokušavajte ništa van zakona;

OPERATIVNI RIZIK

Operativni rizik je rizik od nastanka direktnog ili indirektnog gubitka, koji nastaje zbog propusta, ili neadekvatne primjene unutrašnjih procesa, postupaka ljudi i sistema, ili zbog eksternih događaja. Operativni rizik je vezan za nastanak negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital banke uzrokovan propustima u radu zaposlenih, nepostojanju unutrašnjih procedura i procesa, lošim informacionim sistemom, te usljed nepredvidivih eksternih događaja.

Proces upravljanja rizikom

Upravljanje rizikom obuhvata poslovnu filozofiju, kulturu i poslovnu klimu organizacije i centralni je dio interesovanja menadžmenta i korporativnog upravljanja bilo koje organizacije,

Fokus dobrog upravljanja rizikom je na identifikaciji i mitigaciji (regulisanju, eliminisanju) rizika

Ciljevi upravljanja rizikom

• Glavni cilj je osiguranje sigurnog i stabilnog poslovanja te trebamo osigurati da:

– Nivo svjesnosti svih zaposlenih da bude na potrebnom nivou,– Da potencijalni gubici mogu biti nadoknadivi,– Zaštita reputacije,– Održavnje adekvatnosti kapitala,– Unapređenje poslovanja u cjelini

Izvori operativnog rizika

– Procesi – gubici nastali usljed manjkavosti postojećih procedura ili nepostojanje istih,– Zaposleni - gubici nastali usljed namjernog ili nenamjernog kršenja procedura zaposlenih,– Sistemi - gubici nastalu usljed pada ili nesigurnosti postojećih sistema, npr. IT sistemi,– Eksterni događaji - gubici nastali kao posljedica prirodnih sila ili trećih lica.

Događaji koji utiču na operativni rizik

Unutrašnja prevara, Spoljnja prevara, Proces zapošljavanja, upravljanje ljudskim reursima, Operativna bezbjednost, Klijenti, Proizvodi, Poslovna praksa, Izvještavanje i proces upravljanja

Bankarske prevare

– Veliki rizik prevara od strane bankarskih službenika i menadžera (insajdera), spoljni prevaranti (često u vezi sa insajderima), te sve učestalije prevare putem informacionih sistema,

– Zloupotreba finansijskog sistema i finansijskih posrednika (pranje novca) i druge nelegalne aktivnosti,

– Insajderske prevare – spekulativni trgovac, relativno visoko pozicioniran u bankarskoj hijerarhiji, koji ima ovlaštenja da investira u hartije od vrijednosti, te ulazi bez ovlaštenja u rizične investicije,

– Lažni krediti – odobravanje kredita bez ispunjavanja kreditne sposobnosti nepostojećim firmama ili zajmoprimcu koji će objaviti bankrot i nestati sa novcem

– Prevare kod transfera sredstava (lažni nalozi, “krađa identiteta”),– Institucije bez dozvole posluju kao banke te vrše prikupljanje depozita,– Međubankarske prevare od strane autsajdera, najčešće dodavanje nula i prepravljanje iznosa

na čekovima,– “Pražnjenje računa” žrtava krađom platnih i kreditnih kartica,– Firme zajmoprimci primjenjuju tzv. “kreativno računovodstvo” prepravljanje finansijskih

izvještaja,– Lažni akreditivi sa visokim iznosima.

Bazelski principi upravljanja operativnim rizikom

• Princip 1. Upravni odbor banke treba da definiše, potvrđuje ocjenjuje i kontroliše izloženost banke operativnim rizicima, te da na adekvatan način upozna sve uposlene o potencijalnim izvorima opasnosti za nastanak operativnog rizika,

• Princip 2. Upravni odbor treba da obezbijedi efikasan pravni i organizacioni okvir za djelovanje nezavisne, kompetentne interne revizije,

• Princip 3. Menadžment banke treba da ima jasan okvir odgovornosti i svi zaposleni da su upoznati sa svojom odgovornosti za upravljanje operativnim rizikom.

• Princip 4. Banka treba da identifikuje, ocjenjuje analizira koliko je operativni rizik sadržan u proizvodima, aktivnostima, procesima i sistemima,

• Princip 5. Banka treba da obezbijedi adekvatan monitoring operativnog rizika, kao i redovno izvještavanje za više rukovodstvo i Upravni odbor,

• Princip 6. Banka treba da ima politike, procedure i procese za materijalizaciju ovog rizika, kao i limite koji se odnose na visinu operativnog rizika.

• Princip 7. Banka treba da ima plan poslovanja u slučaju nepredviđenih događaja kao i plan kontinuiteta poslovanja te sposobnost da ograniči gubitke pruzrokovane operativnim rizikom,

• Princip 8. Bankarski supervizori treba da traže da sve banke, bez obzira na veličinu, imaju efektivni okvir za identifikovanje, ocjenu, praćenje i kontrolu operativnog rizika , kao i da razviju sposobnosti upravljanja istim,

• Princip 9. Supervizori treba da obezbijede direktnu i indirektnu redovnu i nezavisnu kontrolu politika, procedura i praksi banke u odnosu na operativni rizik,

• Princip 10. Banka treba da obezbijedi tansparentno, redovno objavljivanje relevantnih podataka svim zainteresovanim učesnicima na tržištu.

Zašto je uveden Basel II

• U ovakvim uslovima potreba za regulisanjem i jačanjem pojedinačnih finansijskih sistema treba biti međunarodno zadovoljena. Želja da se izjednače okviri, standardi i uslovi bankarskog poslovanja na globalnom tržištu je rezultirala implementacijom Basela I 1988. godine, međutim okvir kapitala Bazela I nije u potpunosti adekvatno odgovorio na sva bitna pitanja rizika, opreza u poslovanju i upravljanju kapitalom Banke. Iz tih razloga Bazelski komitet je krajem 2006. godine usvojio i objavio novi dokument pod nazivom “Međunarodni sporazum za mjerenje i standarde kapitala”, poznatiji kao Bazel II.

• Basel II predstavlja potpuno novi koncept u izračunavanju adekvatnosti kapitala banaka, tj. novi i obuhvatniji pristup upravljanja rizicima i nadzorom banaka. Bosna i Hercegovina koja

pretenduje da postane članica Evropske Unije je obavezna da izvrši pripreme za potpuno usvajanje Basela II.

Principi Basela II

– Značajna inovacija revidiranog okvira je veća upotreba procjene rizika, te pruža niz opcija za utvrđivanje kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik i operativni rizik kako bi bankama i supervizorima omogućio odabir najadekvatnijeg pristupa za njihovo djelovanje, te infrastrukturu njihovog finansijskog tržišta.

– Na čemu se zapravo zasniva Basel II? On se zasniva na tri vrlo jednostavna načela, odnosno stuba, a to su:

1. Adekvatna kapitalizacija banaka, 2. Supervizijsko ispitivanje, tj. bolje upravljanje rizicima,3. Povećanje transparentnosti poslovanja, odnosno tržišna disciplina.

Temelji Basela II – Stub 1

– Budući da je zaštita deponenata jedan od glavnih ciljeva supervizije, nužno je osigurati da je kapital, priznat u mjerilima adekvatnosti kapitala, tim deponentima uvijek dostupan. Dakle, supervizori moraju ispitati jesu li pojedine banke adekvatno kapitalizirane na samostojećoj osnovi (slučaj Islanda!) Kapitalni pokazatelj se izračunava korištenjem definicije jamstvenog kapitala i rizikom ponderisane aktive, te stoga ne smije biti niži od 8%.

– Basel II motiviše banke diferenciranim pristupima za računanje rizika i rizičnog kapitala. Za manje rizične klijente, potrebno je manje kapitala, za rizičnije više. Rizik potraživanja se određuje zavisno od pristupa za koji se banka odluči. Za banke u standardnom pristupu priznaje se isključivo eksterni rejting ovlaštenih rejting agencija. Banke koje zadovoljavaju stroge uslove mogu primijeniti tzv. interni pristup, tj. da same procijene bonitet svojih klijenata i portfelja i same odrede rizični kapital.

Temelji Basela II – Stub 2

– Prema Baselu II cilj nije samo osigurati da banke imaju adekvatan kapital za podržavanje rizika, već i da ohrabri banke da razviju i koriste bolje tehnike za upravljanje rizicima i njihovo praćenje.

– Od supervizora se traži da procijene koliko dobro banka procjenjuje svoje kapitalne potrebe u odnosu na svoje rizike, te da intervenišu po potrebi.

– Basel II je odredio četiri načela nadzornog ispitivanja:o Banke moraju pokazati da su interni kapitalni ciljevi dobro utemeljeni i u skladu sa

cjelokupnim profilom rizika,o Supervizori moraju redovno pratiti proces kojim banka procjenjuje svoju adekvatnost

kapitala, rizičnu poziciju, rezultirajuće kapitalne nivoe i kvalitet kapitala (inspekcija na licu mjesta, razgovor sa menadžmentom, ispitivanje vanjskih revizora i sl.).

Temelji Basela II – Stub 3

– Definiše principe tržišne discipline koju čini obaveza banke da sve relevantne informacije o svojim rizicima i kapitalu učini javno dostupnim, tj. transparentnim. Cilj je da se omogući drugim učesnicima da pristupe ključnim informacijama na finansijskom tržištu kao što je okvir primjene, kapital, izloženost rizicima, te sama adekvatnost kapitala.

– S obzirom na sistemski značaj i potrebu detaljnog akcionog plana uvođenja Basela II, na nivou BiH formirana je tehnička grupa sačinjena od CBBiH, Agencije za bankarstvo RS i Agencije za bankarstvo FBiH uz tehničku pomoć koju je obezbijedio USAID kroz PARE projekat. Bazelski komitet za superviziju banaka objavio je planove koji bi uključili lekcije naučene iz sadašnje međunarodne finansijske krize u tekuće aktivnosti kako bi se međunarodni finansijski sistem stabilizirao.

Budućnost Basel-a II

– Da li napustiti detaljna pravila prvog stupa za poboljšanje principa nadzora složenih, međunarodno aktivnih financijskih institucija (primjer Northern Rocka)?

– Na sastanku G20 se govorilo o jedinstvenom svjetskom regulatoru koji će imati mogućnost intervencije u pojedinim zemljama.

– Da li „tvrđa “ regulativa znači i „bolja“ regulativa?– Povećana regulacija investicijskih fondova može smanjiti due dilligence i povećati rizičnost. – Španjolski model dinamičkih rezervacija (eng. countercyclical provisioning) - rezervacije

reflektiraju gubitke u cjelom poslovnom ciklusu, pa rastu i u vremenima kada su stvarni gubici mali.

– Ako je kapital osjetljiv na rizike, onda banke ne mogu davati kredite u recesiji.

Proces upravljanja operativnim rizikom

• Samoprocjenjivanje rizika i kontrola (RCSA),• Ključni indikatori rizika (KRI) eng. Key Risk Indicators,• Prikupljanje podataka o događajima koji dovode do gubitka,• Planiranje aktivnosti.

Metode mjerenja operativnog rizika

• Za mjerenje operativnog rizika Bazel II je dao tri moguća pristupa i to:

1. Pristup prema osnovnom indikatoru (Basic Indicator Approach - BIA) koji alocira kapital za operativni rizik koristeći se samo jednim indikatorom kao približnom vrijednosti za cjelokupnu izloženost institucije operativnom riziku.

2. Standardizovani pristup (Standardized Approach – SA) koji alocira kapital za operativni rizik po određenim standardizovanim poslovnim jedinicama.

3. Pristup prema naprednom mjerenju (Advanced Measuring Approach - AMA) koji dozvoljava banci da izračunava kapitalne zahtjeve prema vlastitoj internoj metodologiji utvrđivanja izloženosti operativnom riziku.

Mapiranje rizika

• Mapiranje rizika predstavlja tehniku pomoću koje identificiramo, kvantificiramo i određujemo prioritete postojećih rizika kako bi kasnije odredili koje mjere mitigacije treba primijeniti na identifikovanje prioritetnih rizika;

• Mapa rizika služi za razumijevanje izloženosti prema operativnom riziku;• Mapa rizika pomaže pri odabiru mjera za otklanjanje identifikovanih rizika.

Proces ocjenjivanja rizika

• Za svaku mapu rizika primjenjuje se individualna tačka rizika korištenjem sljedeće skale:

• U slučajevima kada je logički nemoguće primijeniti specifičnu kategoriju rizika unutar zadane poslovne funkcije primjenjujemo ocjenu “0”. U skladu s tim, u svim drugim tačkama rizika postoji mogućnost nastanka rizika, pa najniža ocjena mora biti “1”.

Ključni indikatori rizika

• Ključni indikatori rizika (eng. Key Risk Indicators - KRI) ukazuju na promjenu:

– Poslovanja finansijske institucije ili određenog procesa,– Uticaja okoline na poslovanje institucije,– Rizičnosti poslovanja institucije ili procesa.

• Funkcija ključnih indikatora rizika je:

– Rano uočavanje povećanja rizika,– Definisanje prioriteta i sugestija,– Utvrđivanje mjera / akcija za smanjivanje rizika,– Primjena u izračunu kapitala za operativni rizik.

KRI elementi

• Proces i/ili makro proces,• Podatak (podatak iz definiranog procesa koji će se koristiti kao KRI),• Definicija (naziv i opis),• Dinamika prikupljanja (mjesečno, kvartalno...),• Oblik podataka (broj, postotak...),• Izvor podataka,• Odgovornost za prikupljanje,• Granične vrijednosti.

KRI tipovi i njihovi primjeri

• Common KRI – KRI nije specifičan za tačno određeni poslovni proces,• Specific KRI – KRI specifičan za tačno određeni poslovni proces,• Primjer:

o Common = Broj reklamacija / broj klijenata

o Specific = Pogrešno odražene transakcije rizničkog poslovanja

Analize scenarija

• Procjena izloženosti operativnom riziku za low frequency / high severity događaje,• Predstavlja dijagnostički alat kako bi se poboljšalo razumijevanje profila rizičnosti kreditne

institucije i procjenjivanje rizika “forward looking”,• Scenariji se mogu odrediti temeljem:

o Istorijskih podataka o događajima operativnog rizika,

o Eksternih podataka o događajima operativnog rizika,

o Procjena stručnjaka,

o Procjena unutrašnje revizije,

o Uzimamo u obzir “Ex post”

nasuprot “Ex ante” analizi.

Jednostavni pristup – relevantni pokazatelj (1)

• Neto kamatni prihod,• Neto prihod od provizija i naknada,

• Prihodi od vlasničkog ulaganja osim prihoda od ulaganja u zajedničke poduhvate filijale ,

• Dobit (gubitak) od aktivnosti trgovanja u kategoriji finansijske imovine /obaveza koja se drži radi trgovanja,

• Dobit (gubitak) od aktivnosti trgovanja u kategoriji finansijske imovine /obaveza koja se vrednuje po fer vrijednosti u računu dobiti i gubitaka,

• Realizovani dobici (gubici) u kategoriji finansijske imovine /obaveza koja se ne vrednuje po fer vrijednosti u računu dobiti i gubitaka,

• Dobici (gubici) koji su proizašli iz transakcija zaštite.

Jednostavni pristup – relevantni pokazatelj (2)

• Neto kursne razlike,• Ostali operativni prihodi,• Troškovi izdvajanja poslovanja ako je pružalac usluga nadređeno ili podređeno društvo

kreditne institucije ili podređeno društvo kreditnoj instituciji nadređenog društva.• Sljedeće stavke kreditna institucija neće uključivati u kalkulaciju relevantnog indikatora:

o Vandredne prihode,

o Prihode po osnovu ugovora o osiguranju,

o Realizovane dobitke (gubitke) u kategoriji finansijske imovine/obaveza koja se drži

do dospjeća.

Standardni pristup

• Viši stepen složenosti nego jednostavni pristup.• Bruto prihod je još uvijek “mjera” operativnog rizika, no za standardni pristup postoje

određeni kriteriji koje organizacija mora ispuniti.• U standardnom pristupu mjerenje operativnog rizika je više procjena (eng. Assessment) nego

kvantifikacija!• Pretpostavlja da institucija prepoznaje operativni rizik kao posebnu kategoriju rizika, što se

posebno odnosi na percepciju menadžmenta mogućih prijetnji poslovanju.• Za razliku od jednostavnog pristupa koji tretira instituciju kao jedinstvenu cjelinu, standardni

pristup zahtijeva mapiranje bruto prihoda u poslovne linije.

Standardizirani pristup – preduslovi (1)

• Kreditna institucija treba imati primjereno dokumentovan sistem procjenjivanja i upravljanja operativnim rizikom s jasno utvrđenim odgovornostima za taj sistem.

• Kreditna institucija treba identifikovati i procjenjivati svoje izloženosti operativnom riziku, te pratiti relevantne podatke o operativnom riziku, uključujući podatke o značajnim

materijalnim gubicima. Navedeni sistem treba biti predmetom nezavisne provjere i procjene unutrašnjeg i vanjskog revizora.

• Sistem procjenjivanja operativnog rizika treba biti usko integrisan u procese upravljanja rizicima i odlučivanja kreditne institucije, a njegov rezultat treba biti sastavni dio procesa praćenja i upravljanja operativnim rizikom kreditne institucije.

• Kreditna institucija treba uspostaviti sistem izvještavanja koji rukovodstvu i drugim odgovornim osobama kreditne institucije pruža relevantne i pravovremene informacije, kao i redovne izvještaje o operativnom riziku.

• Sistem izvještavanja treba, između ostalog, uključivati postupke za preduzimanje potrebnih aktivnosti na osnovi dobijenih informacija i izvještaja. Kreditna institucija treba usvojiti procedure za poduzimanje potrebnih aktivnosti na osnovi informacija iz izvještaja za menadžment.

Napredni pristup

• Napredni pristup (eng. Advanced Management Approach – AMA) dozvoljava razvoj empirijskih internih modela za kvantifikaciju kapitalnih zahtjeva za operativni rizik.

• Prema članu 664. sporazuma Basel II za korištenje naprednog pristupa institucije moraju zadovoljiti sljedeće uslove:

o “Upravni odbor (odnosno, viši menadžment) mora biti aktivno uključen u razvoj

okvira za operativni rizik”,o “Sistem za upravljanje operativnim rizikom mora biti konceptualno ispravan i

dosljedno implementiran”,o “Institucija mora posjedovati dovoljne resurse za korištenje ovog pristupa u glavnim

poslovnim linijama”.

Napredni pristup – preduslovi

• Kvalitativni kriteriji:o Sistem je primjereno dokumentovan i predmetom je redovne (interne i/ili vanjske)

revizije.o Sistem mjerenja operativnog rizika je usko integrisan u svakodnevne procese

upravljanja rizicima.o Postoji nezavisna funkcija upravljanja operativnim rizikom.

o Implementiran sistem redovnog izvještavanja o operativnom riziku koji obuhvata

barem izvještavanje o izloženostima operativnom riziku i gubicima od operativnog rizika.

o Sistem mjerenja obuhvata trogodišnju (petogodišnju) istoriju podataka.

o Internim aktima propisani su postupci za osiguravanje usklađenosti i postupanje u

slučajevima neusklađenosti.o Definisan proces interne validacije sistema, te model za izračun kapitalnog zahtjeva.

o Implementirana metodologija za provođenje interne validacije.

Problemi sa internim podacima o gubicima

• Istorijski podaci nisu nužno dobar indikator budućih događaja (eng. Backward looking problem).

• Prikupljanje podataka predstavlja problem – šta je događaj operativnog rizika i koji je gubitak?

• Da li postoji poticaj za prijavu / otkrivanje događaja?• Da li postoji pravilna metoda klasifikacije događaja?• Nedostatna istorija i nedostatni tipovi OR događaja.• Interni podaci predstavljaju najobjektivnije indikatore rizika koji su nam dostupni,• Reflektuju jedinstveni rizični profil kreditne institucije, odražavaju promjene u poslovnoj

politici kao i ekonomskom okruženju,• Interni podaci o gubicima se nadopunjuju:

o Eksternim podacima,

o Statističkim modeliranjem,

o Kontrolnim pokazateljima (eng. Control indicators).

• Predstavljaju najvažniji izvor LDA pristupa i najvažniji izvor za informisanje menadžmenta.

Scorecard pristup

• Mogući indikatori za scorecard pristup:o Broj novih proizvoda uvedenih godišnje,

o % žalbi,

o Broj radnih sati zaposlenika,

o Položaj na tržištu,

o % poslovnih procesa koji zahtjevaju “ručnu intervenciju”,

o Dužina trajanja “pada” sistema,

o ...

• Kod pristupa zasnovanim na istorijskim podacima, treba proći godina da se poboljšanja uoče u mjerenju rizika – menadžeri nemaju motiva za napredak.

Korist upravljanja operativnim rizikom

• Uspostavljanje i kreiranje okvira za upravljanje operativnim rizikom ne treba da bude samo puko zadovoljavanje regulatornih obaveza,

• Prednosti upravljanja operativnim rizikom mogu biti višestruke za finansijsku instituciju:o Definisanje i prepoznavanje rizičnog profila banke u odnosu na operativni rizik,

o Uštede, ne samo na zahtjevima za regulatorni kapital, već i kroz upravljanje

operativnim rizikom,o Analiza podataka pokazuje poslovna kretanja kreditne institucije i ekonomsku

situaciju u zemlji (npr. card skimming vs. čekovne prevare),o Proaktivnim djelovanjem na mogućnost nastanka operativnog rizika moguće su

brojne uštede (primjer: eksterna i interna prevara).

Reputacijski rizik

• Činjenica da se reputacija dugo gradi, a lako gubi, nameće potrebu upravljanja reputacijskim rizikom,

• Ovaj rizik je usko vezan sa operativnim rizikom i propusti u upravljanju operativnim rizikom imaju direktan uticaj na reputacijski rizik,

• Glavni znakovi upozorenja da reputacija slabi su: Nizak nivo morala uposlenih,

o Interne politike su značajnije nego “raditi posao dobro”, te razvijanje timskog rada,

o Visokorangirani uposlenici napuštaju organizaciju,

o Uposlenici loše govore o klijentima,

o Uposlenici loše govore o organizaciji za koju rade.

• Promovisati one koji rješavaju probleme, a suočiti se sa onima koji ih stvaraju,• Interni dokumenti cure u javnost,• Promovisati na nivou organizacije nagrade za uposlenike i razvijati svjesnost pripadnosti

organizaciji.

TRŽIŠNI RIZIK

“Tržišni rizik je rizik da će vrijednost bilansnih (posebno trgovačkih) i vanbilansnih pozicija banke biti pod uticajem neželjenih promjena tržišnih stopa kao što su: kamatne stope, devizni kursevi, cijene akcija ili cijena robe što direktno utiče na finansijski rezultat banke i indirektno na vrijednost dionica banke”.

• TRŽIŠNI RIZIK - Rizik koji nastaje trgovanjem aktivom i pasivom usljed promjena kamatnih stopa, kurseva i cijena ostale aktive.

• Aktivno trgovanje aktivom i pasivom• Povezan sa rizikom kamatne stope i valutnim rizikom• Nova dimenzija: aktivnost trgovanja• Razlika trgovačkog i investicijskog portfolija (bankarska knjiga)

Trgovački I investicijski portfolio

Prudencijalna definicija trgovačke knjige

• Pozicije koje se drže sa namjerom trgovanja su one pozicije koje su preuzete sa ciljem da se izvrši njihova kratkoročna prodaja ili sa namjerom da se stekne korist iz trenutnih ili očekivanih kratkoročnih kretanja cijena, ili da se “zaključa” trgovac u okviru arbitražnih profita.

• Prema IFRS, trgovačka knjiga uključuje:

1. Finansijsku aktivu koja se drži po fer vrijednosti kroz bilans uspjeha sa namjerom trgovanja;

2. Privremena prodaja vrijednosnih papira i devizne forward transakcije, ako se izvršavaju sa ciljem ostvarivanja koristi iz odgovarajuće promjene kretanja kamatne stope;

3. Druge transakcije sa bankama i investicijskim firmama, ako se njima finansira jedan ili više elemenata trgovačke knjige.

Bankarska investicijska knjiga

• Prema Baselu II, pozicije banke i portfolija, koji se drže sa namjerom trgovanja, moraju biti usklađene sa:

a. Mora da postoji jasno dokumentovana strategija trgovanja (smjernice), instrumenti ili portfolio koji odobrava nadzorni odbor i obuhvata očekivani period držanja tih instrumenata;

b. Moraju da postoje jasno definisane politike i procedure aktivnog upravljanja pozicijom koje uključuju sljedeće:

Pozicije koje su podobne da budu uključene u trgovačku aktivnost; Limite za pozicije koje treba odrediti i pratiti u skladu sa uslovima na tržištu; Ovlaštenje dilerima ili asset managerima da upravljaju pozicijama u okviru

dogovorenih limita u skladu sa odobrenom strategijom; Pozicije o kojima se izvještava viši menadžment, što predstavlja integralni dio

bančinog procesa upravljanja rizicima;• Pozicije koje se prate na osnovu izvora tržišnih informacija uz procjenu njihove održivosti,

uključujući procjene kvaliteta, nivo promjena na tržištu i veličine pozicije kojom se trguje;• Dokumentacija o namjeri da se preuzmu finansijski instrumenti/pozicije ili zaključe ugovori

vezani za te instrumente/pozicije;c. Mora da postoji jasno definisana procedura za praćenje pozicija banke u skladu sa

strategijom trgovanja banke i zauzete pozicije u trgovačkoj knjizi banke.

Primjer smjernica - CBBiH

Smjernica broj jedan: Devizna aktiva Centralne banke BiH treba da se drži pretežno u euru i ostalim konvertibilnim valutama.

Smjernica broj dva: Ukupan bruto iznos deviznih rezervi koje se mogu držati u monetarnom zlatu i drugim valutama, osim eura, ne smije prelaziti 50% ukupnog iznosa nesmanjenog kapitala i rezervi CBBiH. Nalog za ograničenje gubitka (STOP LOSS ORDER) će se primjenjivati na transakcije koje se odnose isključivo na trgovinu drugim valutama, izuzev transakcija monetarnog zlata.

Smjernica broj tri: Standardi-podobne ugovorne strane za investiranje u depozite u zavisnosti od ročnosti depozita su:

o za prekonoćne depozite, kratkoročni kreditni rejting F2 (ili bolji),

o za investiranje u depozite od dva do mjesec dana kratkoročni kreditni rejting F1 (ili

bolji), o za investiranje u depozite od 1-3 mjeseca dugoročni kreditni rejting A (ili bolji).

o Za investiranje u depozite od tri mjeseca do jedne godine dugoročni rejting AA- (ili

bolji). Smjernica broj četiri: Koncentracija portfolija koji se drži u jednoj komercijalnoj inobanci

može da iznosi najviše do 15%, a ograničenje ne važi za BIS Basel i centralne banke Evropske monetarne unije.

Smjernica broj pet: Portfolio vrijednosnih papira, koji čine dugoročni vrijednosni papiri i trezorski zapisi, predstavljaju investicioni portfolio i njegovo učešće u deviznim rezervama ne može biti veće od 75%. Minimum 50% investicionog portfolija mora da zadovoljava investicioni rejting države AA ili bolji. Ostatak otpada na minimum A- rejting, plus Vrijednosni papiri Republike Italije.

Smjernica broj šest: Suma koja mora biti investirana u instrumente koji obezbjeđuju neposrednu likvidnost mora biti najmanje 20 miliona KM u obliku prekonoćnih depozita i sredstava na tekućim računima i dospjevajućim sredstsvima po svim instrumentima.

Smjernica broj sedam: Držanje gotovine u stranoj valuti treba da bude između minimum 5 miliona eura do maksimum 100 miliona eura.

Smjernica broj osam: Nivo od minimalno 25% portfolija deviznih rezervi odnosi se na likvidni portfolio koji obuhvata gotovinu u trezoru, depozite u stranoj valuti, SDR-ove i trezorske zapise.

Smjernica broj devet: Investicije u vrijednosne papire, čija je vrijednost emisije manja od 1.000.000.000 EUR, nisu dozvoljene.

Smjernica broj deset: Ni jedna investicija u depozite neće se oročiti na period duži od jedne godine. Investiranje u vrijednosne papire Vlade ili Centralne banke države vršiće se u vrijednosne papire sa rokom do dospijeća 10 godina.

Politika upravljanja tržišnim rizikom

Tržišni rizik zahtijeva trajnu pažnju najvišeg rukovodstva banke, kao i permanentnu kontrolu dešavanja na ovom polju poslovanja da bi kapital banke zaštitio od negativnog uticaja nepovoljnog kretanja cijena na tržištu;

Smjernice politike bi trebalo formulisati unutar ograničenja koja postavljaju važeći zakonski i prudencijalni okviri;

1. Mark to market – usklađivanje sa tržišnim vrijednostima koje predstavlja računovodstvenu metodologiju najmanje dnevnog vrednovanja pozicija koje glase na finansijske instrumente, po raspoloživim tekućim tržišnim cijenama, koje se uzimaju iz nezavisnog izvora;

2. Izvještaji pripremljeni u tom procesu predmet su ocjene višeg rukovodstva odgovornog za segmente investiranja, upravljanja rizicima i upravljanja aktivom i pasivom najmanje jednom mjesečno (nerealizovani dobitak, nerealizovani gubitak);

3. Ograničenja (limiti) pozicija – Politika upravljanja tržišnim rizikom banke zahtijeva od dilera / asset managera da transakacije izvršavaju striktno u skladu sa unaprijed određenim limitima, određenim od strane ovlaštenih organa banke. Politika limita mora biti usklađena sa kapitalom raspoloživim za pokrivanje tržišnog rizika;

4. Odredbe o ograničenju maksimalnog gubitka – Politika upravljanja tržišnim rizikom treba da ima zahtjev za prodajom aktive u slučaju ostvarenja maksimalnog gubitka ili konsultacije u slučaju unaprijed utvrđenog ograničenja izloženosti (proračun rizika). Potrebne hitne konsultacije sa investicijskim komitetom.

5. Ograničenje prisustva na novom tržištu – Finansijske inovacije obično nude veću dobit od standardne, ali one uključuju i posebnu vrstu preuzimanja rizika i banka koja adekvatno upravlja tržišnim rizikom ovo prisustvo proglašava rizičnim;

6. Ograničenje u odnosu na drugu stranu ugovora – Rizik druge ugovorne strane za operacije na međubankarskom tržištu predstavlja rizik za potencijalnu buduću izloženost u slučaju defaulta druge ugovorne strane (bonitet druge ugovorne strane).

7. Ograničenje u odnosu na tržišni rizik – u većini banaka, odjeljenje za upravljanje rizicima uspostavlja okvir za VaR limite na osnovu sljedećih kriterija:

a. Prihvatanje željenog nivoa rizika uz saglasnost nadležnih organa;b. Upravljanje gotovinom kreira profitabilnost;c. Uspostavljanje kapitalne baze u okviru strategije banke.

KRITERIJI UPRAVLJANJA TRŽIŠNIM RIZICIMA

• Nezavisna organizacijska jedinica kontrole rizika odgovorna za osmišljavanje i provođenje sistema upravljanja tržišnim rizicima neke banke (dnevni izvještaji, analiza rezultata modela mjerenja rizika banke, analiza odnosa izloženosti rizika i ograničenja trgovanja);

• Nadzorni odbor i viši menadžmet uključen u nadzor rizika; dnevne izvještaje koje priprema nezavisna organizaciona jedinica nadzora rizika treba pregledavati menadžment, koji je po svom položaju i ovlastima u stanju nametnuti smanjenje pozicija koje su zauzeli pojedini trgovci, odnosno smanjenje sveokupne bančine izloženosti rizicima;

Zadaci i obaveze Odjeljenja za upravljanje rizicima

Zadaci i obaveze koje izvršava odjeljenje za upravljanje rizicima mogu se razvrstati u pet grupa:

o poslovi u vezi sa smjernicama za investiranje ;

o poslovi u vezi sa politikom investiranja na strateškom i operativnom nivou;

o poslovi u vezi sa određivanjem optimalne strukture i ciljnih veličina portfolija ;

o poslovi u vezi s rezultatima investiranja (procjene profita, praćenje finansijskih

efekata);o ostali zadaci i obaveze

U skladu sa postavljenim zadacima i obavezama, odjeljenje za upravljanje rizicima priprema materijale za sjednice Investicionog komiteta, koji se daju u formi prijedloga, a rjeđe u obliku analiza. O prijedlozima se raspravlja na sjednicama Investicionog komiteta i ukoliko se usvoje, predložena ograničenja ugrađuju se u Smjernice i/li Operativna pravila, dok se analize najčešće prezentiraju u obliku priloga ili popratnih materijala koji potkrjepljuju navode u prijedlozima.

Analiza smjernica za investiranje

Odjeljenje za upravljanje rizicima priprema prijedloge novih i prijedloge izmjene postojećih smjernica za investiranje deviznih rezervi.

Priprema prijedloga novih smjernica i/ili promjene postojećih smjernica radi se na osnovu: o istraživanja i analize postojećih smjernica i postavljenih ograničenja ,

o istraživanja i analize okolnosti na finansijskim tržištima koje mogu inicirati potrebu

za izmjenama postojećih ili uvođenjem novih ograničenja u cilju cjelishodnije zaštite od tržišnih rizika.

Odjeljenje istražuje mogućnosti i u skladu s time priprema prijedloge uvođenja novih finansijskih instrumenata u portfoliju za koje ne postoje zakonske prepreke, odnosno ograničenja proistekla iz zakonskih odredaba ili za koje se procijenjuje da nose prihvatljivi nivo rizičnosti za investiranje.

Pri odabiru novih finansijskih instrumenata u obzir se prvenstveno uzima sigurnost i likvidnost instrumenta.

U okviru postavljene investicione strategije, odjeljenje za upravljanje rizikom razrađuje i daje prijedloge preduzimanja konkretnih aktivnosti u cilju prilagođavanja aktuelnim kretanjima na finansijskim tržištima ili novonastalim zahtjevima u smislu kretanja unutar limita predviđenih smjernicama. U tom smislu odjeljenje daje sljedeće prijedloge:

o benchmark na operativnom nivou (taktički benchmark)

o dozvoljeno odstupanje prinosa portfolija od prinosa taktičkog benchmarka (tracking

error)

Benchmark odnosno u prevodu nivelacijska tačka, mjerilo, se obično definiše kao mješavina valuta, instrumenata investiranja i trajanja, koja sa stanovišta onoga ko upravlja portfoliom predstavlja podnošljivu izloženost riziku likvidnosti, kreditnom i tržišnom riziku. Benchmark služi za svrhu postavljanja dugoročnih ciljeva banke u smislu rizika i povrata. U konstrukciji benchmarka je najvažnije odrediti nivo rezervisanja i odrediti iznose za dugoročno investiranje kao i definisati prihvatljive diverzifikaciju sredstava (u valutama i instrumentima). Banke imaju osnovni cilj, koji je prije svega, maximiziranje likvidnosti svog portfolija pri jednom prihvatljivom nivou povrata, a ne da maximizira povrat pri prihvatljivom nivou likvidnosti.

Zašto se uspostavlja benchmark

Banke podređuju investicione kriterije u upravljanju svojom aktivom radi zadovoljenja kriterija likvidnosti. Konflikt ciljeva – likvidnost i povrat – riješava se podjelom portfolija rezervi na likvidni portfolio i investicioni portfolio, tako da svaki portfolio ima svoje ciljeve i benchmark. Kada je benchmark specificiran, portfolio menadžeri teže da dostignu učinke jednake ili bolje od benchmarka.

Zašto je postavljanje Investicionih parametara neophodno:

o Utvrđeni benchmark omogućava upravi da ocijeni, u jednom odgovarajućem vremenskom

okviru, koliku su (i da li su uopšte) menadžeri postigli dodatnu vrijednost prilikom investiranja. Moguće je izdvojiti dva koncepta postavljanja benchmarka: posebno za svaku valutu ili za ukupne rezerve.

o Određivanje benchmarka je mnogo jasnije ako je moguće odrediti vremenski horizont

investiranja, odnosno koliko dugo novac može biti investiran i kakva je volatilnost portfolia. o Kreditni i rizik likvidnosti utiče na izbor trajanja benchmarka, što zavisi i od postojanja

tržišta za likvidne državne vrijednosne papire.o Poslovanje koje daje konstantno bolje rezultate od benchmarka je indikator koji pokazuje da

benchmark nije dobro postavljen. Potrebno je konstantno pratiti da li je benchmark odgovarajući, i da li potrebno mjenjati ga u skladu sa promjenama na globalnom finansijskom tržištu i promjenama ekonomske politke. Imajući u vidu rizik nastanka promjena potrebno je da se uspostavi sistem donošenja brzih odluka u slučaju nepredviđenih dešavanja.

o Kreiranje benchmarka iziskuje dosta vremena. Indeksi državnih obveznica mogu biti korisne

komponente za strukturu benchmarka.

Euribor kao benchmark za centralne banke

o Centralne banke, u uobičajnoj praksi kada svoje devizne rezerve u obliku instrumenta,

depozita kod ino banaka, koristi benchmark Euribor (Euro Interbank Offered Rate). Euribor postoji od 1999. godine. On je prosjek ponudjenih kamatnih stopa na međubankarskom tržištu euro prostora, odnosno kamate koje “prima“ vrhunske banke nude drugoj isto tako vrhunskoj banci za svoja depozitna sredstva.

o U uporedbi uspješnosti investiranja depozita sa dospijećem do jedne godine, odstupanje

prosječne ponderisane kamatne stope koju je ostvarila CB od izabranog benchmarka Euribora je negativno ako CB ostvari niže ponude (niže kamatne stope) za svoja depozitna sredstva. U suprotnom, odstupanje je pozitivno.

Eurepo – benchmark za investiranje u repo transakcije

o Za investiranje u repo transakcije, uporedba investiranja bi mogla biti primjenjujući

benchmark Eurepo. o Benchmark Eurepo je kamata koju “prima” banka nudi drugoj “prima “ banci za sredstva u

euru u grupaciji General collateral gdje je 12 evropskih zemalja uključeno u dnevnu prodaju/kupovinu državnih obveznica i blagajničkih zapisa.

Investiranje u državne vrijednosne papire

o Utvrđivanje benchmarka za investiranje vrijednosnih papira putem externog menadžera se

obavlja putem ugovora u kome se benchmark definiše na dva moguća načina:

• externi menadžer prezentira svoj benchmark za instrument investiranja koji druga strana prihvata ili

• određuje se prijedlogom vlasnika koji daje srestva na upravljanje.o Za investiranje u vrijednosne papire kompozicija portfolija koja ga čini definiše koji je

adekvatan benchmark. Danas na tržištu kapitala se koriste svjetski indeksi koji čine kompoziciju vrijednosnih papira država sa emisijom dospijeća od jedne godine do 30 godina.

Primjeri indeksa: MERRILL LYNCH INDICES

Euro Government Bill Index (EGB0)

German Government Bill Index (G0DB)

Euro Government Bill Index, Belgium, Dutch, France,Germany (EGCA)

EMU Direct Governments 0-1 Year Index (EG0A)

• Merrill Lynch Indices predstavljaju sveobuhvatan pogled šireg spektra tržišta fiksnih prinosa. Prema klasifikaciji indeksa Merrill Lynch-a Euro Government Bill Index (EGB0), German Government Bill Index (G0DB), Euro Government Bill Index, Belgium, Dutch, France,Germany (EGCA) i EMU Direct Governments 0-1 Year Index (EG0A) spadaju u ''European High Grade Indices''.

• Indeksi se rebalansiraju zadnjeg kalendarskog dana u mjesecu. Emisije obveznica koje zadovoljavaju kriterije gore navedenih indeksa se uključuju u indekse naredni mjesec. Emisije koje više ne zadovoljavaju kriterije u mjesecu u kojem čine indekse ostaju u indeksima do narednog mjeseca kada se pri rebalansiranju ispuštaju iz indeksa.

Primjeri indeksa: Euro Government Bill Index (EGB0)

Euro Government Bill Index prati performanse postojećih kratkoročnih državnih obveznica (Bills) zemalja Euro zone sa rokom dospijeća najmanje od 1 mjeseca do najviše 1 godine i kojima je minimalni postojeći iznos 1 milijarda EUR. Na dan 02.03.2009. godine indeks EGB0

uključuje 90 vrijednosnih papira. Euro German Government Bill Index prati performanse

postojećih kratkoročnih državnih obveznica (Bills) Republike Njemačke sa rokom dospijeća najmanje od jednog mjeseca do najviše jedne godine i kojima je minimalni postojeći iznos jedna milijarda EUR. Na dan 2.3.2009. godine indeks G0DB uključuje devet vrijednosnih papira.

Euro Government Bill Index, Belgium, Dutch, France, Germany

Euro Government Bill Index, Belgium, Dutch, France,Germany prati performanse postojećih državnih obveznica Belgije, Holandije, Francuske i Njemačke koje imaju manje od jedne godine do dospijeća. Na dan 02.03.2009. godine indeks EGCA uključuje 51 vrijednosni papir.

EMU Direct Governments 0-1 Year Index (EG0A)

EMU Direct Governments 0-1 Year Index prati performanse postojećih državnih obveznica Euro zone koje imaju manje od jedne godine do dospijeća i kojima je minimalni postojeći iznos 1 milijarda EUR. Kratkoročne državne obveznice ne ulaze u ovaj index. Na dan 2.3.2009. godine indeks EG0A uključuje 34 vrijednosnih papira.

Određivanje strukture za investiranje

• Odjeljenje za upravljanje rizicima predlaže optimalnu strukturu za investiranje: o valutnu i geografsku diverzifikaciju portfolija vodeći računa o ograničenjima, te

sigurnosti i likvidnosti finansijskih instrumenatao limite za učešće likvidnog i investicionog portfolija,

o moguće kombinacije različitih instrumenata u portfoliju,

o prihvatljivi nivo operativnog, tržišnog i kreditnog rizika,

o ročnu strukturu investiranja za depozite i za vrijednosne papire

• Odjeljenje za upravljanje rizicima predlaže ciljne veličine trajanja portfolija i pojedinačnih instrumenata u portfoliju vodeći računa o:

o ograničavanju osjetljivosti na tržišne rizike (duration) i prinosu do dospjeća (yield to

maturity) vrijednosnih papira klasifikovanih kao raspoloživi za prodaju, o ročnoj strukturi i kompoziciji dospjeća oročenih depozita kod nerezidentnih banaka i

vrijednosnih papira koji se drže do dospjeća.

Analiza planiranih i ostvarenih prihoda

• Odjeljenje za upravljanje rizicima sačinjava procjenu prihoda od investiranja, a Odjeljenje za računovodstvo i finansije izvještava o finansijskim efektima investiranja, na osnovu čega se upoređuju planirani i ostvareni prihodi.

• Procjene prihoda od investiranja uvrštavaju se u: o prijedloge planova prihoda u narednoj godini ili

o rebalanse planova prihoda do kraja tekuće godine.

KRITERIJI UPRAVLJANJA TRŽIŠNIM RIZICIMA

• Sistem mjerenja tržišnih rizika, koji je usko integriran u dnevni proces upravljanja rizicima neke banke; ovaj sistem treba redovno podvrgavati “povratnom testiranju” (naknadna usporedba mjere rizika sa dnevnim promjenama vrijednosti portfelja i hipotetskim promjenama);

• Rutinski i strogi program strest testova; rezultate testova treba pregledati viši menadžment i trebaju se odražavati na politiku i ograničenja izloženosti tržišnim rizicima;

• Postupak koji će osigurati pridržavanje dokumentovanog niza bankovnih politika, nadzora i postupaka koji se odnose na trgovačke aktivnosti i funkcionisanje sistema mjerenja rizika.

Metodologija upravljanja tržišnim rizicima

Kamatni rizik

• Vjerovatnoća da će promjene na tržištu kamatnih stopa negativno uticati na dobit banke;

• Utiče na profitabilnost i kapital banke;• Proizilazi iz neusklađenosti stavki aktive i pasive s obzirom na dospijeće i mogućnost

promjene kamatnih stopa;• Problem je ekstremna poteškoća procjene kvaliteta individualnih aktiva zbog ograničenih

publikovanih informacija;• Zajmovi tipično pokazuju najveći kreditni rizik.

GAP model za utvrđivanje kamatnih stopa

• GAP dospijeća – Neto kamatni prihod

• GAP = Kamatno osjetljiva aktiva – kamatno osjetljiva pasiva

• ∆Neto kamatni prihod = GAP * D kamatna stopa

• GAP se koristi kao mjera osjetljivosti kamatnih stopa;

• Pozitivan ili negativan GAP se množi sa promjenom kamatne stope da bi se došlo do prihoda u riziku (EaR);

• Stavljanje u odnos dijelova aktive i pasive banaka čija će se cijena (k. s.) promijeniti u toku posmatranog perioda;

• GAP fondova – razlika između aktive osjetljive na promjenu k. s. i pasive osjetljive na promjenu k. s.

koeficijentosjetljivosti=koeficijentaktive promjenljive

k

. s .

koeficijent pasivepromjenljivek

. s

• q0 > 1 pozitivan gep; q0 < 1 negativan gep; q0 = 1 nulti gep

Zarada u riziku (ear) i model ekonomske vrijednosti kapitala

• U pristupu dinamičke simulacije, simulacija se gradi na detaljnim pretpostavkama o budućem kursu kamatnih stopa i očekivanim promjenama u aktivnostima banke tokom tog perioda. Ovakve sofisticirane tehnike dozvoljavaju dinamičku interakciju između platnih/novčanih tokova i kamatnih stopa i bolje pokrivaju efekat ugrađenih ili eksplicitnih opcija;

• Bančino mjerenje rizika treba da uključi kretanje cijena kako na cjelokupnom tržištu kapitala (tržišni indeks) tako i na određenim segmentima tržišta kapitala (na primjer: industrijski sektori, ili ciklični i neciklični sektori), kao i na nivou pojedinačne emisije dionica.

Vrijednost u riziku (VaR)

• Vrijednost u riziku (VaR) je opšteprihvaćen i široko upotrebljen metod za mjerenje tržišnog rizika koji je karakterističan za trgovačke portfolije.

• Var sumira predviđeni maksimalni gubitak (ili najgori gubitak) na ciljnom horizontu sa određenim nivoom povjerenja (vjerovatnoće);

• Uopšteno govoreći, postoje tri načina na koja se izračunava VaR:o Parametrijska metoda ili pristup varijansa – kovarijansa;

o Istorijska simulacija;

o Monte Karlo metod.

• Vrijednost u riziku (VaR) se izračunava unutar datog intervala povjerenja i njen je cilj da izmjeri moguće gubitke iz pozicije ili portfolija pod normalnim uslovima poslovanja.

• VAR iznos može se izračunati korištenjem jedne od metodologija:o Pristup istorijske simulacije - Izračunava hipotetičku promjenu vrijednosti

sadašnjeg portfelja na temelju istorijskog kretanja faktora rizikao Parametrijska metoda ili model kovarijanse - Je najčešće korištena

metodologija za upravljanje portfeljem. Ovaj pristup pretpostavlja da je raspodjela povrata na aktivu normalna i da su povrati serijski nezavisni. Da se izračuna potencijalna potencijalna promjena vrijednosti sadašnjeg portfelja treba izračunati srednje i standardno odstupanje povrata na aktivu kako bi se dobila kombinacija osjetljivosti na faktor rizika za pojedine pozicije u martici kovarijance

o Monte Karlo metod - Razdjeljuje sadašnji portfelj korištenja velikog uzorka

slučajnih kombinacija scenarija cijena čija se vjerovatnost obično zasniva na istorijskom iskustvu. Ovaj je metod fleksibilniji; ne oslanja se na pretpostavke o normalnosti povrata već na broj scenarija srazmjerno složenosti nekog portfelja i njegovih faktora rizika.

• VaR metodologija je prvo bila razvijena u finansijskim institucijama. JP Morgan je razvio RiskMetrics deset godina nakon što je njihov predsjednik zahtjevao od njih da mu daju dnevni izvještaj (koji su nazvali “value at risk”) na kojem će vidjeti banku u malome – odnosno, tržišni rizik kojem je banka izložena;

• Polazeći od prirode svog posla, banke se susreću sa daleko više promjenjivim profilom rizika – on se mijenja iz minuta u minut. S obzirom da banke imaju čitav spektar transakcija koje obavljaju svaki dan, to je za njih teško da obezbijede odgovarajuću mjeru rizika sa kojim se suočavaju a da ne obezbijede određenu formu agregatne analize.

Normalna distribucija

o Bazel II zahtijeva da se u funkciji adekvatnosti kapitala VaR izračunava na dnevnoj osnovi i

da se potrebama kapitala vezanim za tržišni rizik udovoljava dnevno. o Potreba kapitala izražava se kao veći odnos između VaR-a iz prethodnog dana i prosjeka

dnevnog VaR-a mjerenog za svaki od posljednjih 60 radnih dana. To se zatim množi sa dodatnim činiocem k (čija je minimalna vrijednost 3,0), koji je određen od strane nadzorne vlasti i koji je vezan za kvalitet sistema upravljanja rizicima dotične banke.

Primjer prostog izračunavanja var

• Razmotrimo sljedeće podatke pri određivanju VaR-a za euro-obveznicu, u kalkulaciji u kojoj koristimo jednogodišnje istorijske opservacije:

Tekuća tržišna vrijednost (CMV): €10 miliona

Prosječan prinos (µ): 7,35%

Standardna devijacija (Δ): 1,99%

Nivo povjerenja (CL): 95% (ili 1,64 x standardna devijacija)

Upotrebljavajući prostu formulu:

VaR = (CL) x (Δ) x (CMV) Ili

VaR = (1,64) x (,0199) x (€10.000.000) Ili

VaR = €336.460

Testovi na Stres

• Svrha testova na stres jeste da se prepoznaju događaji ili uticaji koji mogu da rezultiraju gubicima, odnosno, koji mogu imati uticaja na adekvatnost kapitala banke. Testovi na stres mogu da budu kvantitativni i kvalitativni.

• Kvantitativni kriterijumi bi trebalo da prepoznaju uvjerljive stresne situacije, koje bi mogle da se dese u posebnom okruženju neke banke.

• Kvalitativni kriterijumi bi trebali da se fokusiraju na dva ključna vida testova na stres: procjenu sposobnosti banke da podmiri potencijalno velike gubitke, te određivanje mjera koje banka može da preduzme da bi smanjila gubitke i zadržala kapital.

Rizik deviznog kursa

• Definiše se kao potencijalni gubitak na nepokrivenoj i nezaštićenoj otvorenoj deviznoj poziciji (imovini, potraživanjima, kapitalu i obavezama koje glase na stranu valutu) u slučaju da (gledano iz ugla valute u kojoj se izvještava) valuta na koju glasi devizna pozicija deprecira;

• Ova otvorena devizna pozicija naziva se još i deviznom izloženošću (foreign exchange exposure). Rizik deviznog kursa može, sa druge strane, da figurira i kao potencijalna zarada u slučaju da strana valuta aprecira u odnosu na izvještajnu valutu.

Likvidnost

• U nastojanju da uspostave zaštitu prema valutama kod kojih likvidnost može biti ograničena tržišnim uslovima ili vladinim intervencijama, limiti se primjenjuju da bi se uspostavio maksimalan neto gotovinski tok za određene periode u svakoj valuti u kojoj postoji izloženost;

• Transakcije u stranoj valuti, bilo da nastaju u bilansu, bilo vanbilansno, mogu da unesu neravnotežu novčanog toka i mogu da zahtijevaju upravljanje deviznom likvidnošću.

Odredbe o maksimalnom gubitku (stop loss)

Većina banaka koje aktivno učestvuju na deviznom tržištu, takođe primjenjuju odredbe o maksimalnom gubitku, ili unaprijed utvrđena ograničenja izloženosti za gubitke po raznim pozicijama i/ili valutama. Ograničenja maksimalnog gubitka za izloženost trebala bi se utvrditi na temelju ukupnog profila rizika, strukture kapitala i tendencije zarade banke.

Politika upravljanja valutnim rizikom

• Kupovina valute na jednom tržištu radi istovremene prodaje na drugom, naziva se prostorna arbitraža. Stvaranje otvorene pozicije u određenoj valuti u očekivanju povoljnog budućeg deviznog kursa jeste vremenska arbitraža.

• Prebacivanje sa jedne valute na drugu sa namjerom da se investiraju sredstva uz isti prinos naziva se valutna arbitraža. Sa stanovišta supervizora, svako namjerno preuzimanje rizika za neku otvorenu poziciju obično se više karakteriše kao špekulacija nego arbitraža.

Valutni swap

• Prema svojim postupcima upravljanja valutnim rizikom, banka određuje svoje otvorene pozicije i preduzima potrebne mjere za pokrivanje prekomjerne izloženosti riziku, obično ugovarajući swapove.

Upravljanje sredstvima – razlozi za zabrinutost

• Ciljevi prekomjernog rasta – Banka sa ciljevima prekomjernog rasta može biti angažovana u aktivnostima koje neopravdano povećavaju njenu izloženost različitim rizicima;

• Teška zavisnost od nestabilnih obaveza – Prekomjerno držanje obaveza, kao što su veliki certifikati o depozitu, izvori finansiranja izvan područja, berzanski depoziti i drugi izvori finansiranja osjetljivi na kamatne stope mogu izazvati probleme po banku;

• Propust da se diverzifikuju sredstva ili izvori finansiranja – Koncentracija sredstava ili izvora finansiranja može izložiti banku rizicima, uključujući kreditni, likvidni, kamatni i reputacijski rizik.

• Nedovoljna kontrola nad programima emisije HOV – Emitovanjem HOV banka dobija sredstva za finansiranje, povećava likvidnost i utrživost njenih sredstava. Da bi se kontrolisao rizik koji prati takve programe, menadžment mora pratiti kako prodaja ovako kvalitetnih sredstava utiče na čvrstinu ostatka portfolija.

• Nedostatak stručnosti ili kontrole nad vanbilansnim derivatnim aktivnostima, ili drugim kompleksnim transakcijama upravljanja rizikom – Neki od novih vanbilansnih proizvoda, poput swap, fjučersa i derivatnih ugovora mogu imati složene karakteristike gotovinskog toka i mogu uvesti dodatni leverage u risk profil banke.

Ulaganje u HOV – razlog za zabrinutost

• Kupovina hartija od vrijednosti (HOV) koje nisu u skladu sa uputstvima boarda u smislu rizika i kvaliteta;

• HOV koje su kupljene bez prethodne analize rizika;• Odsustvo procjene menadžmenta u pogledu osjetljivosti procjene vrijednosti portfolija;• Kupovina HOV iznad granica koncentracije;• Kupovina HOV sa prinosima koji su znatno iznad tržišnih nivoa (moguć “lov na dobit”);• Kupovina relativno velike količine HOV u kratkom vremenskom periodu;

• Često korištenje kreditnog ovlaštenja za sticanje HOV• Često odstupanje od politike.• Korištenje jednog dilera HOV za većinu ili sve kupovine ili prodaje HOV;• Investicione kupovine od strane dilera HOV koje je nije odobrio odbor;• Velike količine neklasiranih obveznica, obveznica pod-investicionog kvaliteta ili van

područja (mogu ukazivati na problema kvaliteta kredita);• Isključivo oslanjanje na rejtinge agencija za rangiranje nevladinih HOV;• Prinosi od investicija koje su dosta iznad ili ispod tržišnog prosjeka ili prosjeka sličnih grupa;• Značajne promjene u tipu, kvaliteti ili distribuciji dospjeća portfelja;• Značajno pogoršanje tržišne vrijednosti investicija;• Odsustvo procjene kreditnog rizika.