Preobraženje Gospodinovo 6. kolovoza 2015.

Ulazna pjesmaU sjajnom se oblaku ukaza Duh Sveti,i začu se Očev glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni!U njemu mi sva milina! Slušajte ga! (Usp. Mt 17, 5)

Zborna molitvaBože, ti si u Kristovu preobraženju potvrdio otajstva naše vjeresvjedočanstvom Zakona i proroka i unaprijed pokazao naše božansko posinjenje.Daj da slušamo glas tvoga ljubljenoga Sina te zavrijedimobiti njegovi subaštinici. Po Kristu.

Darovna molitvaPosveti, Gospodine, molimo, ove darove Preobraženjem svoga Sina.Obasjaj nas njegovim svjetlom, i očisti od grijeha. Po Kristu.

Pričesna pjesmaKad se Krist očituje, bit ćemo njemu slični,jer vidjet ćemo ga kao što jest. (1Iv 3, 2)

Popričesna molitvaGospodine, daj da nas ova pričest promijeni na sliku Isusa Krista,čiju si slavu očitovao čudesnim preobraženjem. Koji živi.

Prvo čitanje   (Dn 7, 9-10.13-14)Odijelo mu bijelo poput snijega.

Čitanje Knjige proroka Daniela

Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede.Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna.Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj.Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu,mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše.Gledah u noćnim viđenjima i gle s oblacima nebeskim dolazi kao Sin Čovječji.On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu.Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici.Vlast njegova vlast je vječna, nikada neće proći, kraljevstvo njegovo vječno, nikada propasti neće.Riječ Gospodnja.

ili:   (2Pt 1, 16-19)Taj Glas s neba čusmo.

Čitanje Druge poslanice svetoga Petra apostola

Predragi! Nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista1

slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva.Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas:»Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina!«Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori.Tako nam je potvrđena proročka riječ, te dobro činite što uza nju prianjatekao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvanei Danica se ne pomoli u srcima vašim.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   (Ps 97, 1-2.5-6.9)Pripjev: Gospodin kraljuje, Svevišnji – nad svom zemljom.

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,nek se vesele otoci mnogi!Oblak i tama ovijaju njega,pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.      Brda se tope pred Gospodinom kao vosak,      pred vladarom sve zemlje.      Nebesa navješćuju pravednost njegovu,      svi narodi gledaju mu slavu.Ti si, Gospodine, Svevišnji –– nad svom zemljom,visoko, visoko nad bozima svima.

Pjesma prije Evanđelja   (Mt 37, 5c)Ovo je Sin moj Ljubljeni!U njemu mi sva milina! Slušajte ga!

Evanđelje   (Mk 9, 2-10)Ovo je Sin moj, Ljubljeni!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivanai povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima.I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemljine bi mogao tako izbijeliti.I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom.A Petar prihvati i reče Isusu:»Učitelju, dobro nam je ovdje biti!Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni.I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas:»Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!«I odjednom, obazrevši se uokolo,nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.Dok su silazili s gore, naloži imda nikomu ne pripovijedaju što su vidjelidok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane.Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu

2

što znači to njegovo »od mrtvih ustati.«Riječ Gospodnja.

MOLITVA VJERNIKA BBraćo i sestre, Krist Gospodin okupio nas je danas oko svoga stolada bismo u zajedništvu s njim iskusili zbilju preobraženoga života.Osnaženi tim zajedništvom, obratimo se nebeskome Ocu:

Obasjaj nas svojim svjetlom, Gospodine!

1. Za Crkvu Božju:da, živeći i svjedočeći evanđelje tvoga Sina, bude trajni znak tvoje prisutnostisvima koji čeznu za spasenjem i preobrazbom života, molimo te. 

2. Za pastire i učitelje tvoga naroda:ohrabri ih da se uvijek znadu »uspeti na brdo« i ondje hraniti i preobražavatiistinskom molitvom i svjetlom tvoje riječi, molimo te. 

3. Za sve nad koje se nadvila tama zla i grijeha:daj im iskusiti životnu snagu tvoje milosti i vrati ih na put spasenja, molimo te. 

4. Za nas ovdje sabrane:daj da naši životi uvijek odražavaju preobraženost koju si nam krštenjem darovao, molimo te. 

5. Za preminulu braću i sestre:uvedi ih u trajno boravište svoje slave, molimo te.

Svemogući vječni Bože, ti nam u ovom bogoslužju daješ okusiti toplinu i radost vječnoga života.Pomozi nam da, živeći dar vjere, preobražavamo lice ovoga svijeta i tako gradimo tvoje Kraljevstvo.Po Kristu Gospodinu našemu.

XIX NKG B 9. VIII. 2015.Ulazna pjesmaPogledaj, Gospodine, na Savez svoj,i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek.Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu,ne zaboravi vike onih koji te zazivaju.(Ps 74, 20.19.22.23)

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože, smijemo te zvati svojim Ocem.Daj da nam u srcu poraste duh sinovstva te uđemo u obećanu baštinu.Po Gospodinu.

3

Darovna molitvaGospodine, prinosimo ti darove koje si nam ti udijelio.Molimo te, primi ih iz ruku svoje Crkve i snagom Duhapretvori u otajstvo spasenja. Po Kristu.

Pričesna pjesmaKruh koji ću ja dati tijelo je moje,za život svijeta, govori Gospodin.(Iv 6, 52)

Popričesna molitvaGospodine, pričestili smo se tijelom i krvlju tvoga Sina.Ta pričest neka nas spasi i utvrdi u svjetlu tvoje istine.Po Kristu.

Prvo čitanje   1Kr 19, 4-8Okrijepljen tom hranom, išao je sve do gore Božje.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima

U one dane: Ode Ilija dan hoda u pustinju. Stigavši onamo sjede pod jednu žuku, zaželje umrijeti i reče: »Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.« Zatim leže i zaspa ondje. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: »Ustani i jedi.« On pogleda, kad gle – kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio pa opet legao. Ali se anđeo Gospodnji javi i drugi put, dotače ga i reče: »Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!« Ustao je, jeo i pio. I okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 34, 2-9Pripjev: Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,njegova će mi hvala biti svagda na ustima!Nek se Gospodinom duša moja hvali,nek čuju ponizni i nek se raduju!     Veličajte sa mnom Gospodina,     uzvisujmo ime njegovo zajedno!     Tražio sam Gospodina i on me usliša,     izbavi me od straha svakoga.U njega gledajte i razveselite seda se ne postide lica vaša.Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,izbavlja ga iz svih tjeskoba.     Anđeo Gospodnji tabor podiže     oko njegovih štovalaca da ih spasi.     Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin:     blago čovjeku koji se njemu utječe!

4

Drugo čitanje   Ef 4, 30–5, 2Hodite u ljubavi kao i Krist.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo:Ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za dan otkupljenja! Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Iv 6, 51Ja sam kruh živi koji je s neba sišao, govori Gospodin;tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke.

Evanđelje   Iv 6, 41-51Ja sam kruh života koji siđoh s neba.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme:Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao:»Ja sam kruh koji je sišao s neba.«Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov?Ne poznajemo li mu oca i majku?Kako sada govori: ’Sišao sam s neba?’«Isus im odvrati:»Ne mrmljajte među sobom!Nitko ne može doći k meniako ga ne povuče Otac koji me posla;i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.Pisano je u Prorocima:Svi će biti učenici Božji.Tko god čuje od Oca i pouči se,dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca,doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca.Zaista, zaista, kažem vam:tko vjeruje, ima život vječni.Ja sam kruh života.Očevi vaši jedoše u pustinji manui pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba:da tko od njega jede, ne umre.Ja sam kruh živi koji je s neba sišao.Tko bude jeo od ovoga kruha,živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja datitijelo je moje – za život svijeta.«Riječ Gospodnja.

MOLITVA VJERNIKA XIX NKG B5

Braćo i sestre, molitvom se utecimo nebeskome Ocu,koji nam je u svome Sinu darovao kruh života.Zazovimo ga riječima:

Čuj, Gospodine, molitvu našu.

1. Za Crkvu, zajednicu vjernika: da u se u brizi za dobro svijeta uvijek hrani kruhom s neba te,svjedočeći tvoju ljubav, postaje kruhom koji se lomi za život svijeta, molimo te. 

2. Za sve kršćane: obnovi u njima sve što je ranjeno grijehom i navezanošću na svijet;razbudi u njima spremnost za radosno prihvaćanje tvoje spasenjske riječi, molimo te. 

3. Za sve koji još tragaju za istinom:prosvijetli im srca svojim Duhom da u Kristu prepoznaju put života, molimo te. 

4. Za ovu zajednicu tvojih vjernika:da Krist, darovan u euharistiji, bude snaga našega zajedništvai nadahnitelj naše zauzetosti za gladne i sve potrebite, molimo te. 

5. Za našu pokojnu braću i sestre:nagradi trud njihova života i privedi ih zajedništvu svetih, molimo te.

Bože, ti nas ne ostavljaš same na putu života, nego nas trajno hraniš kruhom nebeskim.Daj nam živjeti dostojno toga dara te zavrijedimo biti dionici tvoje slave u nebesima.Po Kristu.

PRIJEDLOZI PJESAMA ZA PJEVANJE PREOBRAŽENJAUlazna:             75.4 U sjajnom se oblaku Otpj. ps.:   Gospodin kraljuje (ŽV 07-2009)             Prinosna: 211 Isus Krist je slika Božja Pričesna: 178 Ti Kriste ili: 247 Uzmite, jedite Završna: 184 ili 283 Ti divni Kralj si nebesnik

PRIJEDLOZI PJESAMA ZA PJEVANJE XIX NKG BUlazna: 237 Mir svoj, o Bože ili: 227 O silni, jaki Bože Otpj. ps.: 101 Kušajte i vidite ili: 129.II Kušajte i vidite Prinosna: 232 Gospode, primi Pričesna: 135.1 Tko jede moje tijelo          Završna: 610 O Marijo mila

http://www.hilp.hr/zivo-vrelo/

19. nedjelja kroz godinu B (Iv 6,41-51)Popričesna meditacija

6

“Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života.” (Iv 6, 47)Nekada su očevi vapili za hranom u pustinji. Bili su gladni tjelesne hrane. Bog im je dao takvu hranu, manu u pustinji.Svako živo biće uzdržava se i raste hraneći se. Isto vrijedi i za nadnaravni kršćanski život. Isus ostvaruje slike Starog zavjeta i proglašuje da je on živi kruh koji je s neba sišao. Vjera, milosni dar, uvjet je da prihvatimo Isusa kao kruh, izvor vječnog života u nama.Gospodine, pomozi mome srcu da shvati i prihvati Tvoju Riječ! Daj mi shvatiti da je spasenje u Tebi, i da nema pod nebom drugog spasenja niti drugog Spasitelja! Daruj mi milost da se radosno hranim Tvojim kruhom te i sam postanem kruh koji se lomi za život svijeta!

Priredio: Dario Miletić

http://www.zupabsm.com http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura Fra Boneventura Duda je proslavio 60 godina MISNIŠTVA. O tome je lijepo pisao i izdao poseban prilog „Novi list“. Ovdje možete to pogledati i pročitati. Njihovom dozvolom stavljamo link. Poštovani, prilog Fra Bonaventura Duda - Čovjek želja koji je objavljen u tiskanom izdanju Novoga lista sad se nalazi i na našem webu na adresi: http://www.novilist.hr/riinfo.aspx Ukoliko ga želite postaviti i na svoje stranice, flash format za listanje možete naći na adresi (opcija embed): http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura

http://www.youtube.com/watch_popup?v=VNiDpBS4JzI#t=107 BOŽIĆNI VIDEO ---------------------------------------------------------------------------------------------------------- Otvorena je stranica u našem samostanu sv. Frane u Zadru: www.svetifrane.org Javite svoje komentare na: drago.ljevar@si.t-com.hr http://www.youtube.com/watch?v=SkBq1wYKT5I&feature=mfu_in_order&list=ULSv. Frane Zadar, 20. 02. 2011. Misa na HR I PROGRAM i video izložbe: „Milost susreta“ koja je bila u Klovićevim dvorima od 16. prosinca 2010. do 20. veljače 2011.http://www.youtube.com/watch?v=E20hedKtMHc&NR=1Sv Frane Monastir Zadar http://www.youtube.com/watch?v=IGTqe3zWNcM&NR=1Riznica i samostan Sv. Frane http://www.youtube.com/watch?v=hHj1Z3iC7pM&feature=relatedSv. Frane Courtyardhttp://www.youtube.com/watch?v=j4FUQKAVdQw&feature=relatedSv. Frane Museum Zadarhttp://www.youtube.com/watch?v=HxmjnrtRrEM&feature=mfu_in_order&list=ULMorske Orgulje - Sea Organ http://www.svetifrane.org/mladi.html NA OVOJ STRANICI MOŽETE preuzeti u mp3 formatu pjesme sa IV. susreta mladih Franjevačke provincije sv. Jeronima koji je bio u Puli od 24. do 25. listopada 2009.http://www.beatogiacomo.it stranica Bl. Jakova Zadraninahttp://www.ofm-sv-jeronim.hr/ Stranica Franjevačke Provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Najstarije naše provincije franjevaca. 1212. slavimo 800-u obljetnicu dolaska sv. Franje u naše krajeve: Zadar, Kraj,…

http://www.mali-brat.comOvo je stranica zajednice odraslih i mladih koji dolaze na katehezu i u crkvu Franjevačkog samostana sv. Frane u Zadru.

7

http://www.svetinikola.hr http://www.srceisusovozd.netne.net Stranica župe Voštarnica u Zadru. Nova je.http://www.gospa-lurdska.hr o sv. Franji imaju lijepa razmišljanjahttp://www.franjevastvo.com/Ovdje na ovoj stranici možete upoznati život franjevaca. Preporučamo.http://www.franjevacki-institut.hr/

Franjevački institut za kulturu mirahttp://free-zd.htnet.hr/sasina/http://www.sasina.org/http://sasina.8m.com/ Ovo su stranice župe Sasina Sanski Most. Crkva je izgrađena. Pozivamo sve koji mogu pomoći da pomognu „Ostatku ostataka“ vjernicima koji su ostali (samo 50-ak duša). Blagoslov gradilišta bio je u nedjelju 28. lipnja 2009. Gradilište je blagoslovio biskup Franjo Komarica. Nazočnih Sasinjana i prijatelja bilo je između 200 i 300 ljudi. Crkva je sagrađena pred Božić 2009. Uređena, blagoslovljena, posvećena i tom prigodom blagoslovljen je novi oltar sa svetohraništem 3. srpnja 2010. Sve se to dogodilo na radost nazočnih preko tisuću ljudi (800 sjedećih mjesta bilo je spremno za ručak pod šatorom). Posvećenje i blagoslov je imao biskup msgr. Franjo Komarica. O svemu možete čitati na web stranici: http://www.svetifrane.org/zupasasina.html

http://free-ri.htnet.hr/SvetiNikola/index.htm http://www.ivanmerz.hr/liturgijski_kutic/Možete preuzeti prezentacije nedjeljnih čitanjahttp://framari.blog.hr/NOVO: http://framakrnjevo.blog.hr/http://framavosta.blog.hr/http://www.fra3.net/http://www.mladi.hbk.hr/http://www.katolickiskauti.com/ http://obitelj.hbk.hr/ http://www.zadarska-zupanija.hr/Zadarska Županija.http://mladi-krk.hbk.hr/http://zadar.hbk.hr/ Sve možete pronaći na ovoj stranici što vas zanima o životu Katoličke crkve i Nadbiskupije Zadar: adrese, telefone, osobe i javiti im se.http://www.caritas-zadar.hrhttp://www.zmajevic.com/ Nadbiskupijsko sjemenište u Zadru „Zmajević“ http://www.mladi-zadar.com/ Ured za pastoral mladih Zadarske nadbiskupijeJ. Bijankinija 2, 23000 Zadartel. +385 23 208 663e-mail: info@mladi-zadar.comhttp://shkm2010.mladi-zadar.com/ http://www.youtube.com/watch?v=3TQCq7z8rgI O svemu možete više vidjeti na ovim stranicama o Susretu Hrvatske katoličke mladeži 8. i 9 svibnja 2010. u Zadruhttp://www.gimnazija-klasicna-ivanpavaodrugi-zd.skole.hr/ klasicna@zd.t-com.hr http://zupagalovac.hrhttp://www.arscelebrandi.zadarskanadbiskupija.hr/Najnovija stranica za glazbu. Uređuje gosp. Žan Morović.http://www.udruga-izvor.hr/ Sljedeći sastank održati će se PRATITE OVU STRANICU..

8

U prostorijama Udruge za obitelj i roditeljstvo Izvor u samostanu sv. Frane u Zadru počinje novi ciklus besplatnih radionica priprave za trudnice i njihove supruge

Dom za odrasle osobe Sv . Frane - Zadar Ovim stranicama želimo približiti Dom za odrasle osobe Sv.Frane široj javnosti kako bi svaki zainteresirani mogao steći dojam o ovoj ustanovi te ...www.dom- svfrane .hr Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi www.mzss.hrGrad Zadar www.grad-zadar.hrZadarska županija www.zadarska-zupanija.hrWEB: www.tzzadar.hr | www.visitzadar.nethttp://www.os-zadarski-otoci-zd.skole.hr/Osnovna škola „Zadarski otoci“Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti www.mobms.hrhttp://www.comunitacenacolo.it/index.asp?idlingua=10 Zajednica s. Elvire u Hrvatskoj

Muške bratovštine         Bratovština “Gospa od zdravlja" - Ugljane         Bratovština “Sveti Josip radnik" - Varaždin         Bratovština “Sveti Nikola” - Biograd         Bratovština “Sveti Vinko Paulski” - Vrbovec         Bratovština “Grad radosti” - Novigrad         Bratovština “Sveta Marta” - Šišinec         Bratovština “Sveti Petar i Pavao” - ŠarengradŽenska bratovština        Bratovština “Majka života” - Vrbovec

http://www.mladi-vz.com/naslovna.htm http://www.mladicentar.org/node/810 http://www.youtube.com/vatican http://www.radiovaticana.org/cro/index.asp

Vatikan ovo je fantastično može zumirati sliku pomoću miša i rotirati lijevo desno: http://www.vatican.va/various/basiliche/san_paolo/vr_tour/index-en.htmlViše podataka o Zakladi Čujem, vjerujem, vidim i zvučnoj Bibliji možete pronaći na web adresi:www.zaklada-cujem-vjerujem-vidim.comhttp://www.sv-leopold-mandic.com http://www.svjetlorijeci.bahttp://www.dominikanci.hr duhovnost propovjedi godina A B C

XIX NKG B: ISUS BOŽJI DAR (kruh života)  LJUDIMA

(Iv 6, 41-51)Moderna psihologija uči nas da dijete uči životne geste (ponašanje), kao i jezik od starijih. 

Poslije i ljubav usmjerava prema imitiranju: utvara se prema onome koga se ljubi, pa i imitira ga se. To nam svjedoče stariji s pravom. Sveti Pavao poziva: „Nasljedujte Boga jer vi ste njegova

ljubljena djeca.“

Imitiranje Boga Oca događa se po imitiranju Isusa, koji je “vidljiva slika nevidljivog Boga“. Nemoguće je imitirati Boga bez da se ne imitira Isusa. Ovo je osnovica cijelog  kršćanskog duhovnog života. Na ovo nas upućuje duhovni učitelj Toma Kempenac u svojoj knjizi „Nasljedovanje Isusa Krista“. Jasno je da od nas nitko ne može obnoviti Isusov život u njegovim svakodnevnim detaljima. To je pokušao sv. Franjo Asiški. Ali svi smo pozvani da berem djelomično u nečemu nasljedujemo Isusa.

9

Ako ne možemo u njegovoj 'božanstvenosti' mogli bi u njegovom 'čovještvu'. Kroz Isusa je Bog progovorio i otkrio svoj odnos prema ljudima i ljudski odnos prema  Bogu. Isus je Božji dar ljudima. I kroz Isusa se najviše očitovala Božja ljubav prema ljudima, prema svakom čovjeku. Tako možemo reći da je Božja bit ljubav – Bog je ljubav! (Sv. Ivan). Bog je Bog jer ljubi, jer se daruje svima nama, svim bićima. Po svojoj ljubavi on nam svima daruje postojanost.

Zato je i svim bićima cilj da nasljeduju Boga, da ljube. Što više ljube više su slični Bogu, više nasljeduju Boga. Da bi čovjek bio istinski čovjek potrebno je da ljubi. I Isus nam je pokazao kako se božanski ljubi. Sv. Ivan kaže: mi smo ljubav upoznali i povjerovali joj. To je istinsko vjerovanje. Učenici su dirali Isusovo predanje, on im se potpuno predao, a kako se predao u ruke čovječje oni su ga prihvatili i slijedili, asimilirali. Slikovito rečeno, apostoli su 'pojeli' Isusa i s njime se izjednačili.

Oni su ga shvatili kao svoj životni kruh. Novi čovjek i nova era trebali bi biti po Isusovu liku, nasljedovati Isusa Krista. A Isusov lik je uzvišeniji od prvoga (prirodnog) Adama. I sad se nama postavlja pitanje da li želimo biti kao Isus.  Ako to ne želimo onda je uzaludna cijela Isusova ponuda da se preobrazimo i postanemo ljudskiji ljudi. A Bog nas poziva i nudi nam sredstva da postanemo kao Isus, da postanemo njegovi sinovi i kćeri. Isus je postao 'kruh' novog čovjeka. Baš samog čovjeka. Isusom se treba hraniti, udisati njegov duh i njegov život. U nas s njime ulazi besmrtnost. Oni koji žive Isusa živjet će i njegovu vječnost. Samo Božja ljubav hrani čovjeka u onome čega je čovjek najgladniji. Zar čovjek nije najgladniji ljubavi.

Dapače, svakodnevni kruh najslađe jedemo ako je izraz ljubavi. Ako roditeljski kruh nije govor ljubavi, kao da nam nije životni kruh. Svaki put kad ljubimo kao Isus postajemo sličniji njemu, postajemo bliže svojem ljudskom pozivu, pozivu da budemo kao naš Bog. Zato je važno u sebi osjetiti čovjeka, (svi smo ljudska bića) ali kao da svi nismo ljudi.  Tko u sebi osjeti čovjeka osjetit će i čovječju glad. Ta čovječja glad je drukčija od biološke gladi. Ta glad je drukčija i potrebna joj je drukčija hrana. Nju hrani istinski Čovjek, Isus Krist. Zar svi sakramenti, osobito euharistija, nisu ta hrana kojom Isus hrani svoje sljedbenike (imitatore).

Tko se hrani božanskom hranom taj čini i božanska djela. Isusova hrana hrani čovjeka za čudesa, što znači uzvišenije činiti od gole prirode. Da se u nama istinski rodi novi čovjek mi bi činili čudesna djela. Zar mnoga naša djela ne ostaju na razini životinja i pokazuju nas životinjskim? A istinska ljudska djela uvijek su božanska. Porodimo u sebi čovjeka pa će se u nama poroditi i Isus i Bog. U čovjeku se Bog 'rađa'. Naša je najveća muka što smo mi malo ljudi.

Često znamo reći da nam smeta ljudstvo…, nama ne smeta ljudstvo već je problem da imamo malo čovječnosti (ljudskosti). Isus nam daje Euharistiju kao hranu što je On sam ta hrana. Svakodnevni kruh pretvara u samoga sebe i hrani svoje sljedbenike kao što majka hrani svoje dijete. Euharistija je hrana gladnom čovjeku. Zato kad je riječ o hrani koju Isus nudi, ni u kojem slučaju ne treba ju poistovjetiti s običnom fizičkom ishranom. To nam je valjda svima jasno.

Opasno je u euharistiju uvesti fizicizam. Ona je duhovna hrana, nebeska hrana. Kroz cijelo Evanđelje Isus nam se otkriva kao voda žednome, kao svjetlo u tami. Isus je Put, Istina i Život čovjeku.Tko ide Isusovim putom, tko ga slijedi i 'imitira' hodit će u svjetlu. Možda na prvi pogled neće vidjeti cilj, ali hodeći Isusovim putom doći će do cilja – postat će Božji čovjek.

Marijan Jurčević, OP

http://www.katolicki-tjednik.com

10

Kruh za život – ovozemaljski i vjecni

DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Uvod u pokajnički čin

Nema staleža, profesije, zanimanja, poziva ili životnog puta bez prepreka, teškoća, uspona i padova, uspjeha i neuspjeha. To znamo iz vlastitog iskustva, ali to nam potvrđuje i iskustvo Božjih ljudi: Ilije, apostola Pavla, Krista Gospodina. Uključimo svu svoju sličnost i različitost u svetu misu koju slavimo.

Kruh za život – ovozemaljski i vječni

Današnje starozavjetno čitanje, uzeto iz Prve knjige o Kraljevima, stavlja pred nas lik proroka Ilije, dragog, simpatičnog i našem narodu bliskog sveca i zagovornika. On je sav Božji, prorok koji u svom žaru izgara za Jahvu, Boga izraelskog naroda, za očuvanje prave vjere i sinajskog Saveza. U žestokoj i neravnopravnoj borbi sa svećenicima kanaanskih božanstava Baala i Aštarte, svećenicima koji su uživali potporu i zaštitu kraljevskog dvora – kralja Ahaba i njegove žene Izebele – našao se sam, razočaran i uplašen. Božji čovjek, koji je gorljivo revnovao za Boga nad vojskama, sada se osjeća ostavljen, nezaštićen i govori: „Ostao sam sâm, a oni traže da i meni uzmu život“ (19,10). Ni takve osobe, poput njega, nisu bile imune od straha, umora, razočaranja, depresije, čak i želje za smrću. Upravo u tome valja tražiti njegovu bliskost i sličnost s nama, malim, običnim ljudima.

Bog svojih ne ostavlja

Vratimo se tekstu kojeg smo slušali. Pred bijesom i prijetnjom Izebele Ilija bježi kako bi spasio život. Svoju sigurnost potražit će u pustinji. Pješačio je dan hoda, stigao u Negeb, sjeo pod žuku i zaželio umrijeti: „Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju...“ Legao je i zaspao, ne videći izlaza, ni smisla za nastavak življenja. Njegovo izlaganje toplotnom udaru u pustinji bilo je ravno samoubojstvu, Ilija više ne traži i ne treba pomoć.Bog tako ne misli. Njegov anđeo dođe Iliji, probudi ga i reče mu: „Ustani i jedi!“ Kraj njegova uzglavlja, na kamenu pečen kruh i vrč vode. „Jeo je i pio pa opet legao“. „Bolje umrijeti sit nego gladan“, rekao je svom liječniku jedan pacijent. Međutim, Nebo ne pušta Iliju na miru, stigao je još jedan čudesan i besplatan obrok: „Ustani i jedi jer je pred tobom dalek put!“ Tu je, prema prorokovu razmišljanju, trebao biti i kraj puta, i kraj života. Kruh i voda su znak Božje brige za Iliju, znak Njegove prisutnosti i potpore, ali i novoga zadatka: „Pred tobom je dalek put!“Bila je to okrjepa za poslanje, za novi početak, „išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba“. Izraelci su 40 godina putovali pustinjom, Mojsije je 40 dana i 40 noći proveo na gori Sinaju. Horeb i Sinaj je ista gora, ali s dva različita naziva. Brdo Horeb mjesto je gdje se Božji narod utaborio tri mjeseca nakon izlaska iz Egipta, gora na kojoj je Jahve Mojsiju uručio zapovijedi. Da bi se sačuvao Savez i opet uspostavila prava vjera i bogoslužje, trebalo je otići na mjesto gdje se objavio pravi Bog, gdje je i sklopljen Savez. Ilijina se uloga, na neki način, spaja s ulogom Mojsija. Ilija je došao u osobi Ivana Krstitelja, rekao je sam Isus. Mojsije i Ilija prisutni su kod Preobraženja Kristova (usp. Mt 17,1-9).„Gospodin je Bog“, vikao je narod uplašen, padajući ničice kad su na brdu Karmel, u okršaju Ilije i Baalovih svećenika, iskusili objavu i prisutnost pravoga Boga. Bio je to jedan od najsretnijih i najljepših dana u životu proroka Ilije, savršeno odrađen posao. Ubrzo je, nakon trogodišnje suše, pala i kiša na Ilijinu riječ, ali kralj Ahab i njegov dom se ne obraća. Naprotiv, Izebela, fenička princeza i žena Ahabova, postala je još gorljivija u svom gnjevu i lovu na Božjeg čovjeka. Zapis o proroku Iliji jasna je poruka svim štovateljima pravoga Boga: kruh i voda nisu samo jelo i piće, oni su znak da Bog svojih ne ostavlja, da ih nikada ne zaboravlja. Ni onda kad ih svlada

11

razočaranje i duboka potištenost, proročka bol – reče netko – jer, kad se susretnemo poput Ilije s pravim Bogom, ohrabrit će nas svojom milošću i obznaniti pobjedu nad štovateljima krivih i lažnih božanstava, kojima se i danas, nažalost, mnogi klanjaju.

Mjera kršćanstva

Potičući svoje čitatelje, članove kršćanske zajednice, na jedinstvo i zajedništvo, na život u skladu s primljenom vjerom i krštenjem, na novi život u Kristu, sv. Pavao ulazi u pojedinosti konkretnoga života i govori o onomu što kršćanin mora izbjegavati i čega se mora oslobađati, a potom i o onomu što treba činiti i čega se valja pridržavati.Na taj će način kršćanin moći izgrađivati ne samo sebe, nego i Crkvu. I neće „žalostiti Duha Svetoga“, razarajući njezino jedinstvo. Oni koji su povjerovali i po krštenju postali članovi Božje stvarnosti, Crkve, ne bi smjeli razmišljati, govoriti i činiti – jednom riječju – živjeti, „kao što pogani žive“.Svi sukobi, razmirice, nesloge i trvenja „žaloste“ Duha Svetoga i uništavaju zdravo tkivo Kristove Crkve, kao što „gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika i hula sa svom opakošću“ narušavaju i uništavaju zdrave međuljudske odnose. Oni, naime, koji sada imaju novi život u Kristu, moraju takve negativnosti i sklonosti ukloniti iz svog rječnika, iz vlastite sredine i prepustiti ih onima „zamračena uma, udaljenima od života Božjega“ (Ef 4,18).Uklanjanje ili odstranjivanje loših, poganskih navika i sklonosti, „varavih požuda koje vode u propast“, odlaganje prijašnjeg ponašanja, Apostol naroda gleda kao svlačenje ili skidanje stare, dotrajale, prljave odjeće, a oblačenje nove i čiste: „Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja“ (Kol 3,9-10). Novi čovjek, obučen u ruho Božje milosti, ne samo da više ne čini ono što ne priliči čovjeku i kršćaninu, nego se treba zaodjenuti „u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost...“Takav stil ili način ponašanja nas jednih prema drugima, pa i prema svakom čovjeku, ima svoj temelj u onom što je Krist učinio ili što je Njegov i naš Otac u Kristu dovršio. Očevo djelo – spasenje svijeta po žrtvi Kristovoj – davno naviješteno u Pismu, Njegov Jedinorođenac potvrdio je, prije nego što je prignuo glavu i predao duh: „Dovršeno je.“ Živjeti kao kršćanin znači živjeti poput Krista i poput Oca. „Budite dakle svršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt 5,48) ili „Budite nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena“, čuli smo u današnjem tekstu Poslanice Efežanima. „Praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti“, to je jedina mjera, način i put. Kršćanin je dužan, ukoliko to želi biti i tako se zvati, nasljedovati Krista koji ljubi do kraja i koji se po žrtvi dariva do smrti i groba.Biti nasljedovatelji Božji, kao Njegova ljubljena djeca, znači da smo dužni „hoditi u ljubavi“. Kristovo darivanje samoga sebe, predanje vlastitog života za spas svijeta, nije kršćanima samo znak, primjer, nego poticaj, program, životna obaveza.

Dar euharistije rađa se po smrti

Hrana kojom je Isus nahranio više tisuća prisutnih događaj koji je izazvao divljenje i oduševljenje, okončan je gotovo plebiscitarnom ispoviješću vjere: „Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet“ (6,15), a trebao im je postati znak. No, oni iznova traže znamenje, kako bi Mu – kako kažu – mogli povjerovati. Njihovo pozivanje na očeve koji su blagovali manu u pustinji, hraneći se tako kruhom nebeskim, Isus ne negira, ali im govori i tumači: Bog je dao taj kruh i on je koristio samo za ovozemaljski život. Kako im je već prije rekao „Ja sam kruh života“, sada im, u tekstu današnjeg evanđelja, još jasnije govori: „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao.“Oni su alergični na taj govor, za njih je nezamisliv, nerazumljiv, neprihvatljiv i uvredljiv Isusov „Ja sam“, jer to je izraz, pojam, riječ koja upućuje na Božje ime objavljeno Mojsiju. Oni se stoga bune, mrmljaju, osporavaju, napuštaju Ga i odlaze, jer ne mogu ni razumjeti niti prihvatiti

12

Njegovo Božansko porijeklo. Uvjereni su da znaju tko je, čiji je, odakle je, pa stoga Njegove riječi nisu samo provokacija, nego hula, uvreda samoga Boga.Isus ih nastoji smiriti i urazumiti, govoreći im „ne mrmljajte među sobom“, ali trud uzalud, rekao bi naš hrvatski narod. I on zauzima svoj stav: ne pripadaju mu, Njegov Otac mu ih nije dao. Isus je jedini put k nebeskom Ocu, ali dolazak i pristup Isusu događa se isključivo Očevom odlukom. Njegovi slušatelji ne dopuštaju da ih Otac pouči, tj. ne slušaju Onoga koji je došao od Boga – jedinoga koji može dati život vječni.Spasitelj im sve jasnije i uvjerljivije objavljuje sebe samoga, tvrdeći da je On „kruh života“ i da čovjek, ukoliko želi imati život vječni – koji mana nije mogla dati – mora blagovati od kruha „koji je s neba sišao“. To će se u konačnici i dogoditi, kad On sebe samoga bude žrtvovao „za život svijeta“. Dar euharistije rađa se po smrti. Bilo koja hrana, koju čovjek uzima i blaguje, pomaže čovjeku da živi do smrti, dok ne umre, a kruh koji Isus dariva pomaže mu da živi i nakon što umre, jer „tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke“ i „tko vjeruje, ima život vječni“.Bez vjere čovjek nema nikakav pristup Bogu. Svima, koje je Isus ozdravio i izliječio, završio bi riječima: „Neka ti bude kako si vjerovao“ ili „Vjera ti je tvoja pomogla“. I kako je kruh glavna, osnovna životna namirnica za čovjekov zemaljski život, isto tako je i Isus Krist za svakog čovjeka „kruh za život vječni“. Riječi su Njegove istina i život, pa stoga trajno ostaje na snazi Njegov odgovor napasniku, na samom početku javnog djelovanja: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“ (Mt 4,4).

Molitva vjernikaCrkva je ta koja slavi euharistiju, a euharistija je tajna koja okuplja i izgrađuje Crkvu. Molimo, stoga, da euharistija ili sveta misa bude uvijek središte i povlašteno mjesto života i djelovanja Crkve.1. Za svetu Crkvu Božju: da slavljenje svete mise uvijek učvršćuje i osnažuje zajedništvo među vjernicima, molimo Te!2. Ukloni, Gospodine, sve razlike, podjele, sporove i razdore među kršćanima, po snazi Otajstva što ga sada slavimo, molimo Te!3. Pomozi nam da Te prepoznamo, poput učenika na putu u Emaus, u svim patnicima, stradalnicima, nezbrinutima i umirućima, molimo Te!4. Za sve navjestitelje Tvog evanđelja i djelitelje otajstava koje si povjerio svojoj Crkvi, da im život bude u skladu s navještajem i Tvojom Zapovijedi, molimo Te!5. Za sve kojima su povjerenea briga i odgovornost za opće dobro: neka nikad ne zaborave u svojoj službi ni Boga ni čovjeka, molimo Te!6. Prema svima koji su primali Kruh života, u vjeri da će „živjeti uvijeke“ budi blag i ispuni svoje obećanje, molimo Te!Svjesni smo, znamo i vjerujemo da je naš susret s Tobom započeo ovdje, ali da se nastavlja u svakidašnjem životu. Pomozi nam da živimo od riječi koju smo slušali i svjedočimo snagom Kruha od kojeg smo blagovali. Amen!

Sumnja u pretvorbu

U crkvi sv. Kristine u Bolseni 11. kolovoza 1263. služio je svetu misu svećenik koji se zaputio iz Praga prema Rimu. Nije ju služio skrušena duha, sumnjao je u pretvorbu kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu. Najednom je opazio kako iz hostije, nad kojom je izgovorio riječi pretvorbe, izlazi krv i teče na tjelesnik ili korporal, na oltarnik, a zatim na mramorne pločice crkvenog poda.Korporal i oltarnik odneseni su u procesiji papi Urbanu IV. K

Biblijski komentar misnih čitanja u godini BEuharistija izgrađuje Crkvu u vjeri19. nedjelja kroz godinu:

13

Za evanđelje nedjelje imamo nastavak Isusova govora o kruhu života. Židovi prigovaraju Isusu što tvrdi da dolazi s neba i taj je prigovor povod da Isus naglasi vjeru kao pristajanje uz onoga kojega Bog šalje (r. 41-47). On priznaje da k njemu dolaze samo oni koje privuče Otac te učenicima Božjim naziva sve koji se po njegovim riječima i djelima učenički otvaraju Bogu. Današnji odlomak završava novom objavom Isusa koji se predstavlja kao živi kruh zato što je spreman dati tijelo svoje za život svijeta.Za ključne dijelove današnjeg evanđelja uzimamo r. 45: "Pisano je u Prorocima: 'Svi će biti učenici Božji'. tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni". Zatim r. 51: "Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta." Ovim hoće reći da vjeru u njega imaju oni koje Otac s ljubavlju privlači. Biti Božji učenik u svetopisamskom smislu riječi znači Boga slušati i ostati u svagdanjem životu vjeran njegovoj pouci. Uz unutarnju Božju pouku dolazi i nauka Božjeg poslanika. U Sinu se Otac daje iskusiti, doživjeti, upoznati. Slušaju Oca oni koji čuju Sina. O Ocu ljudi mogu "naučiti" samo učeničkim pristajanjem uz Sina, a to u vremenu Crkve omogućuje Duh Paraklet (usp. Iv 14, 26 i 16, 13-14).Kad Isus kaže da će dati svoje tijelo za život svijeta, na povijesnoj razini najavljuje slušateljima kafarnaumske sinagoge svoju nasilnu smrt. Dotadašnjim načinom djelovanja i tumačenja objave došao je u sukob s političkim i vjerskim poglavarima svoga naroda. On ne kani promijeniti način djelovanja i zato svjesno ide u budućnost koja će završiti nasilnom smrću. Dajući svoje tijelo, on daje svega sebe, svoju osobu. U židovskom načinu izražavanja "tijelo" je sav čovjek i "duša" je sav čovjek, ovisno koji se aspekt ljudske osobnosti želi naglasiti. Predajući se u skoru smrt, on zna da donosi pravi život svijetu.Isusa, koji je živi kruh za život svijeta, mi današnji kršćani imamo u euharistiji, ali ne samo u pričesti nego i u bogoslužju riječi. U euharistiji smo također učenici Božji slušanjem i prihvaćanjem Isusovih riječi i djela. Zato nam ovaj odlomak govora o kruhu života može biti poticaj na obnovu vjere o euharistiji kao svetom činu kojim se Crkva izgrađuje u vjeri. Podsjetimo se na učenje Sabora da je euharistija središte Crkve i crkvenosti. Zato što je "vrhunac kojemu teži djelatnost Crkve i ujedno izvor iz kojega proističe sva njezina snaga" (SC 10,1). Sabor podsjeća svećenike: "Euharistijski je sastanak, kojemu je na čelu prezbiter, središte zajednice vjernika... Nijedna kršćanska zajednica ne može se izgrađivati ako nema svoj korijen i stožer u svetkovanju presvete euharistije. Od nje dakle treba započeti svaki odgoj duha zajedništva" (Ps 5, 1... 6, 5).Za starozavjetnu podlogu imamo Ilijino klonuće u proročkoj službi te okrepu materijalnom hranom da bi mogao poći 400 km daleko na svetu goru Horeb gdje će se obnoviti u proročkom zvanju i vratiti svome poslanju. Ilijina materijalna i duhovna okrepa slika je kršćanske duhovne okrepe na nedjeljnom euharistijskom susretu. Ne možemo biti Crkva u jednoj župi, biskupiji, narodu, ako se ne okupljamo na euharistiju pod vodstvom svojih svećenika i ne krijepimo u učeničkoj vjeri. Euharistija Crkvu izgrađuje. Zato nije dovoljno da mi svećenici misu "čitamo" ili "govorimo", a da vjernici kod mise "budu". Svi slavimo euharistiju da bismo se izgrađivali u živu Crkvu kao zajednicu vjere.Okrijepljen tom hranom, išao je do Božje gore (1 Kr 19, 4-8)Za razumijevanje ovog odlomka važno je podsjetiti se na povijesne prilike u kojima je Ilija djelovao. Kralj Ahab oženio se sirskom princezom Izabelom koja je sa sobom dovela i poganske svećenike. Na kraljevu dvoru uvela je pogansku vjeru te s vremenom nagovorila muža da zabrani vjeru u Boga Izraelova, Boga jedinoga na području države deset sjevernih plemena. Dakako da se većina smrtnika ustrašila progona, a velikaši se dodvoravali kraljici i kralju u prakticiranju poganske religije. Ilija je bio progonjen zato što propovijeda vjeru u Jahvu te je neko vrijeme morao pobjeći u inozemstvo.U današnjem odlomku imamo prorokovo klonuće u zvanju i bježanje od zadaće na koju ga Bog postavio. Ovaj prizor događa se u Beer Šebi, najjužnijem nastanjenom gradiću Svete zemlje, iza kojega počinje Sinajska pustinja. Ilija se tu sklonio od Izebele koja je raspisala potjeru za njim zato što je uništio poganske proroke. "Zaželje umrijeti" (r. 4) zato što više ne vidi smisla svom proročkom djelovanju. Ilija misli da se sunarodnjaci ne odazivaju njegovu propovijedanju, a Bog

14

će mu kasnije, prilikom ukazanja na svetoj gori Horebu, kazati da je ostavio sedam tisuća muškaraca koji svoja koljena ne sagibaju pred poganskim božanstvom (usp. 1 Kr 19, 18). U klonuću prorok govori: "Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih!" On se smatra članom grešnog naroda, grešnikom koji ni sam nije u stanju do kraja izvršavati ono što propovijeda. Zato najavljuje povlačenje iz proročkog zvanja i iskazuje želju za smrću. Upravo želja za smrću pokazuje više svijest nemoći nego potpunu nevjeru i nevoljkost.Bog šalje Iliji u pustinju kruh i vodu da se okrijepi za dugo putovanje bez pratnje. Okrijepljen čudesnom hranom, mogao je putovati četrdeset dana i četrdeset noći do svete gore Horeba, udaljene od Beer Šebe oko 400 kilometara. Sam broj 40 (dana ili godina) je simbolski: označuje razdoblje priprave, obnove, susreta s Bogom. Mojsije je ostao na svetoj gori 40 dana prilikom dobivanja Deset riječi ili zapovijedi.Nakon dugačkog putovanja Ilija je na svetoj gori imao mistični susret s Bogom koji mu je najavio pad Ahabove dinastije i odredio za pomoćnika Elizeja. Tako obnovljen, mogao se vratiti svom proročkom zvanju. Ilija je u današnjoj liturgiji slika kršćana koji se na euharistiji krijepe Božjom riječju i posvećenim kruhom da bi mogli nastaviti vjerničko životno putovanje. Ako je Ilija smio pokazati privremeno klonuće, smijemo i mi. Ali želimo poput Ilije tražiti okrepu kod Boga da bismo ostali ono što jesmo: ljudi i vjernici u svijetu punom teškoća.Ne žalostite Duha Svetoga kojim ste opečaćeni (Ef 4, 30 - 5, 2)U ovom odlomku Apostol nastavlja s poticajima odraslim krštenicima na život dostojan kršćanskog poziva. Taj se život treba razlikovati na području ćudoređa od poganskog načina ponašanja.Počinje podsjećanjem da su krštenici opečaćeni Duhom: "Ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za dan otkupljenja!" Ovo opečaćenje Duhom zbilo se na krštenju po kojem krštenici postaju Božje vlasništvo. Opečaćenje je biljeg pripadnosti: tko je kršten na Krista i u Crkvu, trajno pripada Bogu. Iz prethodnog teksta vidi se u čemu bi bilo žalošćenje Duha kojim su krštenici opečaćeni: srdžba, krađa, uvredljiv i prljav govor. Duh koji je krštenike opečatio za Božje sinove i kćeri, trajno boravi u njima i podsjeća ih preko glasa savjesti što trebaju činiti a što izbjegavati. Tko bi se oglušivao o glas savjesti, žalostio bi Duha Svetoga. "Dan otkupljenja" je svršetak svijeta o drugom Isusovu dolasku. Ova poslanica inače uči da smo već uskrišeni i posađeni s Kristom na nebesima (usp. Ef 2, 6). To je, međutim, samo korijensko uskrišenje i proslava. U zemaljskom proputovanju uvijek je moguće otpasti od vjernosti Bogu. Zato krštenici trebaju stalno paziti da ne žaloste Duha Božjega.To činimo ako se klonimo "svake ogorčenosti i srdžbe i gnjeva i vike i hule sa svom opakošću" (r. 31). To su mane koje dolaze do izražaja u naprasitom ponašanju prema bližnjima. Suprotne od njih su vrline koje Apostol preporučuje: dobrostivost, milosrđe, praštanje. Temelj ovakvog ponašanja je "... kao što i Bog u Kristu nama oprosti" (r. 32). Temeljni sakrament oproštenja je krst. Tko se krstom pridruži Kristu raspetom i uskrslom, Bog mu oprašta izvorni grijeh baštinjen od Adama ali i osobne grijehe svjesno počinjene. Kako i nakon krštenja ostajemo podložni novim grijesima, Bog nam i njih oprašta kad se ponizno kajemo. Tko prihvaća Božje oproštenje, dužan je opraštati i biti milosrdan prema ljudima.Tko vjeruje u Božje milosrđe, dužan je vjerovati da se svijet ne mijenja nasiljem na bolje. Pri kraju odlomka zove Apostol povijesne čitaoce i nas danas na nasljedovanje Boga "kao djeca ljubljena". Podsjeća da nas sve Bog ljubi kao Otac djecu i zato trebamo za uzvrat ljubiti jedni druge. Mogućnost i dužnost ljubavi izvire iz dogme da Bog nas ljubi. Kristovo predanje u smrt "za nas" tako8er je iskaz ljubavi. On je time postao "prinos i žrtva Bogu na ugodan miris" (r. 2). Bog je u Kristu raspetom i uskrslom ljude neopozivo zavolio pa traži da mi "hodimo u ljubavi". Hodanje o kakvom je ovdje riječ je svetopisamska slika za ljudski ćudoredni život.Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni (Iv 6, 41-51)Ovaj dio govora o kruhu života je rasprava Isusa i sugovornika o Isusovu porijeklu s naglaskom na potrebi vjere u Isusa. "Židovi" koji mrmljahu protiv njega su Galilejci u kafarnaumskoj sinagogi. Ovim nazivom četvrto evanđelje obično zove ljude u Jeruzalemu ukoliko se suprotstavljaju Isusu. Ovakav pojam "Židova" potječe iz iskustva evanđeliste i povijesne

15

zajednice kojoj je prvi puta namijenio svoju knjigu o Isusu, jer u to vrijeme Židovi kao narod većinom odbacuju Isusa. Oni su predstavnici "svijeta" ukoliko odbacuje Božju inicijativu ponuđenu i dostupnu u Isusu. Njihovo mrmljanje podsjeća na mrmljanje pustinjske generacije kad je tražila vodu (usp. Izl 15, 24) i hranu (Izl 16). Ovo mrmljanje je nevjera. Odbacuju Isusovu tvrdnju da je kruh s neba.To dokazuju u r. 42 poznavanjem Isusove zemaljske obitelji. Nazaret je bio svega tridesetak kilometara daleko od Kafarnauma pa su lagano mogli raspitati o Josipu i Mariji kao zemaljskim roditeljima Isusa. Ovakav prigovor poznat je i u sinoptičkim evanđeljima prilikom Isusova dolaska u Nazaret, kad su se stanovnici mjesta "sablažnjavali" nad njegovom uzvišenom naukom, jer su znali obitelj u kojoj je odrastao. Ivanova verzija prigovora najbliža je Lukinoj u 4, 22. Ovim podsjećanjem na poznavanje oca i majke naglašen je prigovor nebeskom porijeklu koje ističe Isus o sebi. Ovdje se očituje paradoksalnost Isusa i povijesnih slušalaca: Židovi misle da znaju sve o Isusu, a zapravo ne znaju ništa o njegovu pravom identitetu jer se zatvaraju vjeri u njega. U izrazu: "Kako sada govori: 'Sišao sam s nebesa'?" je prigovor Židova vjeri Crkve o Isusu u vremenu kad se evanđelje piše.U nastavku razgovora razvidno je da vjeru u Isusa imaju samo oni koji slušaju Božji govor u sebi i oko sebe: "Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me posla" (r. 44). Pojam privlačenja podsjeća na Hoš 11, 4: "Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi". To je privlačenje puno ljubavi. Bez takvog Božjeg privlačenja nema vjere u Isusa. Isus obećava da će uskrisiti u posljednji dan sve takve koji mu dolaze. Vratit će ih u puni život, koji fizičkom smrću nije ugašen.Citat iz r. 45 pripisan je Prorocima, ali ga nema u tom obliku ni u jednoj proročkoj knjizi. On je najbliži izreci Iz 54, 13 povezanoj s onom u Jr 31, 34. U Iz 54, 13 prorok obnove iz vremena nakon babilonskog sužanjstva tješi rastuženi Jeruzalem: "Svi će ti sinovi Jahvini biti učenici, i velika će biti sreća djece tvoje". Jeremija pak, u najavljivanju novog saveza kaže da "neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: 'Spoznajte Jahvu'". To je najava mesijanskog vremena kad će Bog na nov način privući vjernike da budu Božji učenici u smislu upijanja svega što Bog govori i spremnosti na vršenje onoga što on hoće. U židovstvu Isusova vremena smatralo se da proučavanjem Zakona vjernik biva poučen od Boga. Isus zato nastavlja: "Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni" (r. 45). Uz unutarnju Božju pouku važna je i pouka njegova Poslanika. I Sinu se Otac daje iskusiti, prepoznati, doživjeti. Zato sluša Oca tko ide za Sinom (usp. Iv 8, 31 i 9, 27-28). Da bi trajno bili učenici Božji, ljudi trebaju postati sljedbenici Isusovi jer po njemu Bog govori i poučava.To je uključeno i u tvrdnji da "nitko nije vidio Boga doli onaj koji je kod Boga" (r. 46). U zemaljskom proputovanju ljudi ne mogu izravno slušati glas Božji nego po Isusu. "Vidjeti" ovdje znači duboko upoznati, doživjeti. Ovakvo iskustvo Boga kod Isusa četvrti evanđelista naglašava već u predgovoru: "Boga nitko nikad ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani" (1, 18). Ovakvom naukom četvrti evanđelista polemizira protiv gnostičkih struja medu kršćanima svoje zajednice, jer su se neki gnostici hvalili da dobivaju novu objavu mističnim susretima s Bogom.U r. 47 Isus najavljuje da osobnom vjerom i učeničkim oslonom na Isusa vječnost počinje na zemlji: "Zaista, zaista vam kažem: tko vjeruje, ima život vječni". U grčkom izvorniku stoji ovdje izraz ho pisteuon, što je particip prezenta i označuje stanje koje traje: tko je u stanju vjere, već sada dobiva klicu života vječnoga koja se ne gasi fizičkom smrću. U recima 41-47 Isus se predstavlja kao Očev objavitelj i traži vjeru. Vjera je, istina, Božji dar. Čovjek, međutim, nije bez odgovornosti prema ponuđenom daru. Kad se susretne s Isusom - u Palestini tridesetih godina prvog stoljeća izravno, u vremenu Crkve neizravno preko vjernika i propovjednika - dužan je otvoriti se Bogu u Kristu. Takvo vjerničko otvaranje Bogu treba biti podržavano liturgijskim slavljima, kojima je euharistija izvor i vrhunac.U recima 48-51 je prijelaz na Isusa kao kruh života: - Ja sam kruh života (r. 48);- Ovo je kruh koji silazi s neba (r. 50);- Ja sam kruh živi koji je sišao s neba (r. 51a);

16

- Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta (r. 51c).Tri puta u ovom kratkom odlomku dolazi izraz "jesti" (r. 49, 50 i 51b). Izrazi "kruh života" i "kruh živi" znače da je Isus kruh živi i životni, onaj koji garantira trajni i duhovni život. Oci su u pustinji jeli manu i podlegli fizičkoj smrti, ali tko bude jeo od životnog kruha koji je sam Isus, neće umrijeti duhovnom smrću. Predstavljajući u kafarnaumskoj sinagogi svoje tijelo kao kruh za život svijeta, Isus najavljuje svoju nasilnu smrt u prilog svijetu. Način kako svjedoči Božju ljubav prema svima i propovijeda riječ Božju dovest će ga do neizbježnog sukoba s vjerskim i političkim poglavarima naroda koji će ga osuditi na fizičku smrt. On najavljuje da ne kani mijenjati način djelovanja i vidi da će njegova nasilna smrt postati izvor milosti za sve ljude svijeta. "Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta" znači: osoba moja, ja osobno sam kruh. Ovdje mi kršćani vidimo euharistijsku intonaciju Krista kao kruha života.Za punije razumijevanje izraza "ja sam kruh živi", pogledajmo i druga mjesta u četvrtom evanđelju na kojima Isus o sebi kaže da nešto jest:- Ja sam kruh života (živi - 6, 35.45.51); - Ja sam svjetlost svijeta (8, 12; usp. 9, 5);- Ja sam vrata (ovcama) (10, 7.9);- Ja sam pastir dobri (10,11.14); - Ja sam uskrsnuće i život (11, 25); - Ja sam put, istina i život (14, 6);- Ja sam (pravi) trs (15, 1.5).Sve su ovo soteriološki nazivi, jer Isus govori što jest obzirom na ljude. Dakako da ovim isticanjem što jest za ljude otkriva i što jest u sebi, kako je intimno povezan s Ocem.Ove nedjelje sabiremo se na euahristiju kao vrhunac i izvor svega kršćanskog djelovanja. Euharistija nas izgrađuje u vjeri zato što nam Isus i danas govori riječ Božju i hrani nas svojim posvećenim kruhom. Neka naše sudjelovanje u euharistiji bude svjesno, djelatno i plodno kako traži Sabor.

Dr. Mate Zovkić: GODINA B: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=113 GODINA A: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=112 GODINA C: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=114

http://www.don-ivica.net Godina B 2011./2012. Srijeda, 01 Kolovoz 2012

5.VIII. Dan domovinske zahvalnosti

Poveznice za liturgiju i propovijedanje

I.

a)    Veliko otkriće života

Najljepši doživljaji odmora su svakako"otkrivanje" nečega što je, do sada, bilo nepoznato, upoznavati nove ljude, pronalaziti interesantne i zanimljive stvari (u prirodi, traženje umjetničkih djela) obogaćivati iskustvo susreta s ljudima, životnim navikama  (sve to ostaje ograničeno prostorom i vremenom), a uzbuđujuće pustolovine su prošlost...

Tekstovi današnjeg euharistijskog slavlja nas upozoravaju da je hitno potrebno napraviti neponovljivo iskustvo života: Isusa Krista: radi se o povezivanju vremena i vječnosti radi, se o „preokretu" našega života  koji se događa kod stvarne spoznaje Boga (po „Sinu" do nebeskog

17

„Oca"). Samo oni koji su pronašli Krista kao „kruh života" (evanđelje) mogu pokušati „obući novog čovjeka" (drugo čitanje).b)   Traže se suvremeni  uzori Velike povijesti obraćenja (Pavao, ...preko Augustina...do Claudela.. sve do lokalno poznatih velikih obraćenja stvarnih kršćana ) pokazuju, na najbolji način, kako kršćani trebaju objema nogama stajati u svijetu. Oni su  „svjedoci „  kršćanskog doživljaja Boga.

Ukazivanje na svece koje slavimo početkom kolovoza (Alfons Maria Liguori, Ivan Maria Vianney (godina svećenika, zaštitnik svećenika!) može biti od velike koristi. U turističkim mjestima bi trebalo turiste upoznati s važnim i bitnim činiocima vjerskog života u određenom kraju, upoznati sa svecima i velikim ljudima dotičnog kraja i mjesta. (Koliko mi ovdje propuštamo na ovom polju! Posebno mi u Dalmaciji - nama o tome nikada nitko nije govorio kako to iskoristiti u pastoralu turista!) A ne smijemo ni zaboraviti „Velike kreposti malih ljudi, koji zaslužuju našu pažnju iako su počinjali i manje pogreške!"c) Uvod u evanđelje (Iv 6, 24 - 35) Četiri objaviteljske Isusove riječi (rr 26sl, 29, 32sl, 35) sadrže glavne misli ovog dijaloga (rr 25-27) Čudesno hranjenje se sasvim krivo razumjelo; ( rr 28s)l: „djelo" ili „djela" Božja;  (rr30-33): traženje znakova; rr 34-40: kruh života

U prvoj cjelini(rr 25-27) se radi o tome da oni koji su pozvani na vjeru u Krista (i koji će biti pozvani) ne zastaju na „vanjskim znakovima" (nedoživljenim čudesnim hranjenjem mnoštva) nego da pokušaju ući do nutarnje biti poruke: kruh je simbol neuništive životne snage, koja dolazi po vjeri u Isusa Krista,  spasenjsko Božje priklanjanje po Isusu Kristu

Druga cjelina (rr 28-29) suprotstavlja  sažetku židovske Tore (činjenje „djela")  jedino „djelo": Vjera nije nikakav uspjeh ljudi, nego čisti dar Božji.

Treća cjelina (rr. 30-33) obrađuje objaviteljsku riječ  (r32)  na tipski način „mana-tradicije" kvalitativno sasvim drukčiji kruh („pravi kruh") ne može doći od Mojsija, nego je to „kruh nebeski"  koji će jedino i samo po spasiteljskom Isusovom djelovanju doći od Boga.

Konačno, u  četvrtoj  cjelini se govori i opisuje ovaj osobni životni kruh: osoba darovatelja (Bog) je ujedno i dar (Božje priklanjanje čovjeku u Isusu Kristu). U susretu s Isusom ( u i po  vjeri!) se događa izmjena čovjeka iz zemaljske smrti u vječni život!

Tumačenje tekstaa) Izl  16, 2-4, 12-15

U trećem dijelu knjige Izlaska iz koje smo danas čuli odlomak (12,1 -16,35) stoji Božje osloboditeljsko djelovanje  (treba prepoznati kompliciranu pretpovijest).  Zato je potrebno poznavati  temeljnu strukturu teksta (o tome u nekoj pogodnoj literaturi).

„Mrmljanje" hebrejski (lun) kojim se, zbog nezadovoljstva, Bog okrivljuje spada u čisto - tipično „ljudsko"  (usp br 14,2), jer sve (pa i Božje spasenjsko djelovanje  u Izlasku i kroz „hranjenje manom") ostaje samo prolazno  i zato se uvijek postavlja u pitanje.  Umjesto da ima povjerenja u Božju spasiteljsku blizinu,  Izrael čezne za „punim egipatskim loncima" - kakva ironija sudbine.  Temelj je u čisto zemaljskom (kruh za sljedeći dan),  u  materijalnim stvarima i svagdašnjim problemima. Zato čovjek obvezno treba prigodu da iz prolaznosti ima pogled u vječnost: u sabbat (za kršćane nedjelja) kada se može otkriti pozadina životnog smisla: „Čovjek ne živi samo od kruha, nego i od onoga što usta Gospodnja govore."  (Pnz 8,3) Bila bi velika zabluda, s teškim posljedicama graditi na samome sebi (-jak i autonoman čovjek). Mnogo više  pomoći daje

18

Božja riječ koja donosi i pomoć, i jedini temelj povjerenja  od koje treba preuzeti životnu snagu  za svagdašnjicu. Nekad je potrebna cijela životna povijest  da bi se otkrila ova životna mudrost.

b) Ef  4,17.30-24

Sve opomene 84,1-6,20) su usmjerene na konkretan život kršćanske zajednice.  Pojedini kršćanski zahtjevi izviru kao posljedica Božjeg milosnog djelovanja u Isusu Kristu. Iz onoga postati Krist slijedi ostati Krist. Da to vodi do promjene života već je Pavao naglasio  (usp 1 Sol 2,12; Fil 1,27) i neprestano se ponavlja u pavlovskoj tradiciji (Kol 1,10). Svaki kršćanin mora, moralnim vrijednostima,  (usp Gal 3,27; Rim 13,14; Kol 3,9) pokazati da za kršćanina nema nikakvog kompromisa  s „bezbožnim" (poganskim) načinom života (usp 1.Petr 4,3-5). Kršćanska egzistencija se „obnavlja" ako dopušta da joj Isus bude orijentacija.

c) Iv 6,24-35

Prigoda za veličanstveni kristološki govor o kruhu (6,25-51) je znak velikog „čudesnog hranjenja,"   jer hranjenje  zemaljskom hranom (kruh)  može biti potpuno krivo shvaćeno (usp 6,15) - „čarobni stolnjače pokrij stol": materijalistička iluzija raja zemaljskog. Sada, sasvim jasno, treba reći da se radi o Isusovoj objavi  Božje neograničene ljubavi (izvan zemaljske) koja se podjeljuje vjernima. Ovaj dar nije prolazan nego, ima karakter vječnoga  (rr 25-27). Jer je to milosni dar Božji, ne može se zaslužiti ljudskim snagama  ( - redci 28-29 donose polemički židovsku pobožnost). Radi se o potpunoj vjeri u Isusovo poslanje! Tradicionalno traženje znaka  ( usp Mk 8,11) uzima čudo o mani u svom židovskom značenju (usp Izl 16.4.15; Ps 76,24;  br 11,4-9.31-33). Ivanova objava „ preuredjuje" tipologiju židovske tradicije:Nije MOJSIJE                „dao"                   vama  kruh s nebanego OTAC MOJ           „daje vam"  pravi kruh s nebaNe radi se o materijalnom horizontu (zemaljski kruh, za čijim uživanjem se čezne) nego o Isusu, koji zemaljsku smrt  okreće u život. Kao što je pustinjska generacija  (usprkos mani) pomrla, tako će se dogoditi svakom čovjeku koji ne dospije do ispravnog susreta s Kristom (rr 34 ), ostat će mu samo prolazan život.  „Otkriće"  pratemelja našega života  sastoji se u vjerničkom i osobnom susretu s Kristom, koji vodi u vječni život. (Usp Iv 4,10-15) Evanđelist to pokazuje na primjeru „žive vode" što se u ovom odlomku opisuje kao „kruh života."

Uz  blagdan sv. Ivana Marije Vianneya,zaštitnika  župnika1. Glavni životni podaci-          8. svibnja 1786.: rađa se Ivan Marija Vianey u Dardilly, blizu Lyona, kao četvrto od šestoro djece. Djetinjstvo je bilo vrlo teško, neposredno nakon francuske revolucije. Proživio ga na očevu seljačkom imanju.-          1806.: Nošen željom da postane svećenik, započima školovanje kod prečasnog Balley, u župskoj kući u Ecully.-          23. lipnja 1815.: nakon dužeg učenja, prepunog teškoća, u Lionu je zaređen za  đakona.-          13. kolovoza 1815.: Monsinjor Simon ga redi za svećenika u Grenoblu. Određen je za vikara župniku Balley u Ecully.-          13. veljače 1818.: imenovan je kapelanom u zajednici Ars.-          1821.: Ars postaje župom i Ivan Maria Vianey je imenovan župnikom.-          od 1822.: počima s obnovom i poljepšanjem crkve, zadaća koju je do smrti ispunjavao.-          1823.: ponovno uspostavljena biskupija Belley: župa Ars pripada, od sada, toj biskupiji.-          1824.: otvara kuću providnosti s nakanom da tu, kasnije, bude škola za djevojke, kasnije je to sirotište.-          oko 1830.: počinju hodočašća u Ars, broj hodočasnika i onih koji su se željeli ispovjediti stalno raste, sve do njegove smrti. Župnik Arški ne može praktično napustiti župu, sva njegova zauzetost ide župljanima i hodočasnicima.

19

-          1843.: teško obolijeva i to je uvjetovalo njegov prvi pokušaj bijega iz župe. To će pokušati još tri puta, jer je bio svjestan svoga poslanja kao župnik, ali i slabosti koje je imao.-          1849.: osniva školu za dječake koju je povjerio Braći od svete obitelji iz Belleya.-          od 1853.: tim misionara iz domaće biskupije dolazi u pomoć. Sveti Župnik je zarobljenik ispovjedaonice koju rijeke hodočasnika doslovno opsjedaju.-          1858.: broji se više od 100.000 hodočasnika. Župnik Arški sjedi u ispovjedaonici više od 17 sati dnevno.-          4. kolovoza 1858.: oko 2 sata u jutro, izmoren, umire Župnik Arški u svojoj župnoj kući.-          8. siječnja 1905.: papa Pio X. proglašava ga blaženim i ujedno zaštitnikom svih župnika Francuske.-          31. svibnja 1925.: papa Pio XI. proglašava ga svetim.-          1929.: papa Pio XI. proglašava ga zaštitnikom svih župnika na zemlji.-          6. listopada 1986.: papa Ivan Pavao II. hodočasti u Ars.

Misno slavljePozdrav:

Gospodin Isus Krist koji je i riječ i kruh života, neka bude sa svima vama.

Uvod:

I.

Sve vas lijepo pozdravljam podsjećam naajprije na današnji Dan domovinske zahvalnosti.                                  A i na kalendarski blagdan Marije sniježne - Gospe od sniga - kada se u Rimu papi ukazala BDM i rekla mu da na onom mjestu gdje sutra osvane snijeg sagradi njoj u čast baziliku. I tako se dogodilo. Na tom mjestu se danas diže veličanstvena bazilika Sancta Maria Magigiore.

Sanjati i kritizirati, time se nikako ne mogu riješiti bilo kakvi problemi na svijetu. Tko neprestano misli da je u pustinji života i da kroz nju stalno hoda, taj neće nikada moći otkriti životvorne vrutke oaza na putu. Iz povjerenja u Boga, po ispravnom susretu s Kristom, postajemo sve svjesniji da je put kroz pustinju „samo kratkoročan", a da je konačni i neuništivi cilj našega putovanja vječni život kod Boga. Ne dopustimo da nas bilo što obeshrabri. I susret s Isusom, po ovom euharistijskom slavlju, treba nam postati susret s Bogom po Isusu Kristu. Probudimo živu vjeru i pokajmo se za manjak u vjeri!

Ispovijedam se...Pokaži nam Gospodine milosrđe svoje, Gospodine smiluj seJer smo protiv tebe i braće ljudi griješili, Kriste smiluj seI daj nam svoje spasenje, Gospodine smiluj se.

Oproštenje, odrješenje grijeha naših podijelio nam svemogući, milostivi Gospodin.Amen

II.Od čega čovjek živi? Na to ima mnogo odgovora: od komada kruha i za komad kruha, ili od šake riže, od dobre riječi, ili za dobru riječ, od ljubavi drugih ljudi ili za ljubav prema drugim ljudima. Tko doživljava ovo zadnje, taj doslovno i stvarno živi.Ovdje se uključuje Isus, on je za to došao na svijet!

Molitva vjernika

Vječni Bože, tvoj je dar da vjerujemo u Isusa Krista kojega si poslao. Po njemu te molimo:20

Često prečujemo krik gladnih: daj da ljudi budu osjetljiviji za probleme gladnih i tako im omoguće dostojniji život, molimo te

Veoma mnogo se brinemo za hranu: daj svima ustrajnosti u traženju hrane za život vječni molimo te

Od tebe očekujemo pravdu i mir: podari svima koji su u svađi i razdoru da se međusobno poštuju i poštuju tuđa mišljenja te tako omoguće dostojan život, molimo te

Svi ćemo jednom umrijeti: jačaj umiruće kruhom popudbine koji dolazi s neba za život svijeta, molimo te

Tko tebi dolazi taj neće ogladnjeti i tko u tebe vjeruje neće žeđati. Privlači nas k sebi i jačaj namvjeru po svom Sinu Isusu Kristu, Gospodinu našemu. AmenIII

Uz dan domovinske zahvalnosti

Lijepo vas sve pozdravljam na današnju nedjelju dana Domovinske zahvalnosti. Zahvalimo Gospodinu  za dar domovine . Uključimo u ovu svetu  misu sve pale branitelje, sve nestale, sve one  koji su, na bilo koji način, izgubili svoje ognjište, svoj dom, svoju obitelj. Nećemo zaboraviti ni naše generale u Hagu koji trpe strahovito političko suđenje.

Preporučimo danas Gospodinu sve građane naše domovine, posebno nezaposlene, obespravljene, opljačkane.  Uključimo u molitvu i ljude na vlasti da ne gledaju na svoje osobne, stranačke ciljeve nego dobro cijelog naroda.

Posebno preporučimo Gospodinu sve naše mlade da se ne izgube u bespućima lažne demokracije i slobode.  Preporučimo mu i sve naše bolesne, stare i nemoćne.  Pomolit ćemo se i za one koji su prekršili zakone.  Uključit ćemo u molitve i neprijatelje.

Konačno, mi sami tvorimo domovinu  i ispitajmo se kakvi smo mi građani ove domovine, jer kakvi su građani, takva je i domovina.Molitva vjernika Gospodine Isuse Kriste, ti si za zemaljskog života pripadao svom narodu i dijelio sudbinu svoje domovine  zato ti se  utječemo moleći za našu domovinu:

Zahvaljujemo ti Gospodine za dar domovine. Za sve ono što domovina znači. Upravi sve ljude na vlasti da rade na dobro svih građana, molimo te

Za Crkvu u našoj domovini, za sve ljude koji vjeruju kao i za one koji ne vjeruju, da svi skupa  nastojimo živjeti držeći se tvojih zakona, molimo te

Za sve radnike, za sve one koji na bilo koji način doprinose boljitku i i dobrobiti domovine , molimo te

Svojim blagoslovom blagoslovi polja njive, more, vinograde naše, molimo te

Daruj milost obraćenja svima koji umišljaju da su dobri kršćani, a čine zlo svojoj braći molimo te

Vječni mir i pokoj udijeli svima koji su bilo kada položili svoje živote za domovinu molimo te.

Podari mir  i pokoj svima koji su nepravedno izgubili svoje živote u bilo kojem ratu, molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, naš spasitelju i naš brate usliši naše molbe, premda često puta svojim grijesima to ne zaslužujemo. Neka sve bude tebi na hvalu i slavu u vijeke vjekova. Amen

21

Propovijed:

1.

„Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite",  tako su mrmljali Izraelci u pustinji. Tako mrmlja danas zajednica Crkve. Ona ne želi kroz pustinju, želi ostati u oazi, u oazi Tridentinskog koncila,  ili oazi 19. stoljeća, ili u oazi crkvenog sanjarenja. U pustinji je vruće. Tu ima i pješčanih oluja, treba paziti sprijeda i straga. Samo uz lagan teret se može putovati. U oazama je ljepše. No, Božji narod neprestano mora napuštati oaze da bi pošao u susret Gospodinu. Zato se mrmlja protiv vođa, protiv onih koji vode. Predbacuje im se: „...odveli su ih u pustinju da tamo skapavaju od gladi."

U promatranju tog vremena provedenog u pustinji, Izrael je shvatio da takav hod kroz pustinju nisu mogli ostvariti svojom snagom.  Uvijek je bilo onoga što su ljudi treba li i to poprilično mnogo. No, to nisu bili egipatski lonci mesa. Bio je to kruh kojega im je davao Gospodin za jelo.

A što nama Gospodin daje? Kakve nam čini znakove da to vidimo i u njega vjerujemo? Čudesna ozdravljenja?  Svijet bez ratova? Čovječanstvo bez gladi, bolesti, patnje? Postoje li takvi znakovi? Ili nam daje znakove koje možemo vidjeti da u njega možemo vjerovati i to samo onakve kakve je dao nekoć Izraelu? Da nam daje ono što nam je potrebno, a ne što bismo mi željeli?  Ne daje nam egipatske lonce pune mesa, nego zaštitu na putu?  Ne daje nam čudesno hranjenje kruhom i ribom, nego solidarnost među ljudima koji su dobre volje?

Izrael je u pustinji dobio manu, time je preživio. A kakav kruh čini da mi preživimo? „Ne brinite se za propadljivu hranu, nego onu hranu koju će vam dati Sin čovječji, a koja vrijedi za život svijeta." Od čega mi preživljavamo? Kakav kruh održava našu nadu na životu? Koja hrana daje život svijetu?

„Cijela je izraelska zajednica mrmljala protiv Mojsija i Arona." Htjeli su kruha, Bog im je dao manu. Željeli su egipatske lonce pune mesa, a Bog im je poslao prepelice. Želimo slobodu, samoodređenje, sreću, uživanje, a slušamo: „Ja sam kruh života, tko dođe k meni neće ogladnjeti." Došli smo. Jeli smo, ali nije nestala ni glad tijela, ali ni duše! Ovaj kruh kojega smo jeli ne spašava od bolesti. Ne čuva nas od slabosti. Ne nadoknađuje požudu. Ne daje sreću. Ne sprječava nikakav rat. A kruh života?

I nije dovoljno samo jesti ovaj kruh, kao što nije dovoljno imati uza se kajdanku da bi se slušalo glazbu. Da bismo doživjeli glazbu treba da neke note  budu zapisane i to onda pjevati ili svirati. Da bi se dobilo više od tjelesnog jačanja, treba i vjerovati da je Isus kruh života. Tek onda će njegova riječ, onda će euharistijski darovi, onda će Crkva biti sakrament spasenja. Bez ove vjere njegova riječ je samo riječ među mnoštvom riječi. Euharistija postaje prazan znak zajedništva, a Crkva postaje organizacija za čuvanje religije.

Tko mrmlja, misli da ga se odvelo u pustinju, da bi umro od gladi. Tko vjeruje, toga Bog hrani kruhom, koji s neba silazi i daje život svijetu.

2. Poticaji za propovijed

Cilj: „Obucite novog čovjeka" (Ef 4,24)

a) Negativno: Ako današnji građanski, potrošački tip našeg društva (sebičnost, uživanje, uvijek htjeti više imati) postaje dio našeg svagdašnjeg iskustva i pravilo življenja, onda Crkva mora opominjati da ne propadnemo u glibu najobičnijeg materijalizma.

b) Pozitivno: Iz prvog čitanja i evanđelja može se izvući zajednički zaključak  da čovjek „ne živi samo od zemaljskog kruha."

22

- Kao što siti, socijalno politički, karijeristički tip nije sposoban susresti se s ogromnim problemom  nezaposlenosti , jer je najprije potrebna „nova skromnost" (u svim životnim zahtjevima), tako i kršćanin mora dosegnuti  pravu „dubinu" ljudske egzistencije (postojanja).

-  Kako je jako potreban novi doživljaj iskustva Krista za vjerodostojno i snažno zauzimanje u Crkvi, mogu nam pokazati najnoviji primjeri  Crkvene povijesti  (može se pronaći i iz domaće povijesti!).

„Novi čovjek" (Ef 4,24) ovo novo stvorenje po Bogu (znači - biti kršćanin)  obvezuje na promjenu života  „dobrih djela" (usp  Ef 2,10)

-  Bog treba ljude ognja, bez duševnih problema ove vječne zapreke ljubavi! Ljude koji su sve sažegli u plamenu ljubavi da bi mogli, sa sobom, povesti i druge ljude. „Ljubav je poput ognja" (Chiara Lubich).

-  U konkretnim životnim situacijama treba biti sasvim jasno: "Ljudska granica su vrata ulaska Božjega" (Gertrud von le Fort). Nitko ne dolazi na krajnju granicu ljudskog života, nego na nutarnju veličinu.

„Djelotvorna ljubav je mjesto doživljaja Boga." (Ladislaus Boros)

3. Braćo i sestre!

Sigurno je čudesno umnožavanje kruha djelovalo na publiku. I ne baš previše jednoznačno. Pet tisuća ljudi su bili svjedoci ovog čudesnog umnažanja kruhova, a ipak nisu potpuno razumjeli što je Isus jasno želio:

Da je on onaj od koga dolazi kruh života. Da su vjera i nada isto tako važni za život kao i svagdašnji kruh. I da Bog neće, onima koji se broje njegovima, dopusti ni da gladuju, ni žeđaju.

Sve što su onih pet tisuća shvatili je to da su se najeli i da je umnažanje kruhova bilo nešto izvanrednoga.

Sada opet dolaze k Isusu, žele opet vidjeti i imaju sasvim točnu predodžbu onoga što žele vidjeti: nešto poput čuda mane u pustinji, to ne bi bilo ništa loše. Oni žele velika, uzbuđujuća čuda, - ali ono jedino i važno, vjeru, osobni odnos s Isusom - to njih ne zanima.

Čini mi se da se sličan fenomen događa i danas kod nas: prije nekoliko desetljeća se moglo čuti: „Isus -da, Crkva - ne!" Danas mi se čini kao da to zvuči „Crkva -da, Isus -ne!" Mnogi traže zajedništvo u Crkvi, njezin socijalni angažman, njezin smisao, ali napor stvarno vjerovati niti ne pokušavaju. Ima kršćana koji traže ljepotu liturgije, sakramente, a da ne spominjem neke sakramentale (blagoslov kuća, sprovode), ali da bi oni vjerovali i prihvatili Isusa Krista i osobni odnos s njim, nema ni govora

Poruka utemeljitelja naše Crkve je sasvim drukčija: u čudesnom umnažanju kruha govori nam da je on sam za život svijeta tako važan kao što je važna i korica kruha. Tko ništa ne vidi iza ovog čuda, neće ništa drugo uočiti nego da je sit.

Uređenje crkava, ljepota liturgije, glazba, pjevanje, pokušavaju učiniti jasnim kako je lijepo služiti Bogu. Tko ništa ne vidi iza ovog događanja, neće naći ništa osim onoga što stoji u kulturnom vodiču. U tajni kruha i vina, u sakramentu oltara Isus nam želi biti blizu i darovati nam se u pričesti.  Tko ne vidi iza toga ništa, taj neće ni opaziti ništa drugo osim malo štedljivog brašna u tankoj hostiji.

23

„Krštenje kao čuvanje od svakoga zla, kao blagoslov za dijete - da rado - ali trebamo li stvarno vjerovati što molimo u vjerovanju - a prije svega ono s Crkvom? A tko treba osigurati zaštitu djeteta ako ne Bog koga naviještamo u vjerovanju? I po kome treba dijete krstiti ako ne po Crkvi?

Iza svih ovih stvari i čina stoji, kod kršćana, osobni odnos sa živim Bogom, s Isusom Kristom. Iz ove perspektive sve dobiva jednu novu dimenziju. Bez ovog odnosa će cijela stvarnost biti mlaka, bezbojna i uznemirujuća.

Kruh života, ono što održava naš život, što nam daje okus, profil i boju, ovaj kruh života je Isus Krist. On je sol u našoj juhi, bez njega će sve biti bez okusa i mirisa. Možemo učitelje svijeta slikati sjajnim bojama, organizirati putovanja ili pustolovine, ali od toga nećemo nikada biti siti, uvijek ćemo željeti više.  Pravi kruh života se nalazi ne kao mana - da nam pada  pred noge. Kruh života će pronaći samo oni koji će doći k Isusu, oni koji njemu i u njega vjeruju. Samo onaj koji počima gledati iza ovih stvari, taj će naći kruh koji nam je pripremljen u ljubavi i iz ljubavi.

Poveznice za liturgiju i propovijedanje

I.

U tekstovima Svetog pisma  za današnju nedjelju,  1 Kr 19,4-8 i Iv 6, 41-51, na poseban način igraju ulogu kruh i jelo. Kruh je temeljna hrana ljudi. I zato kruh, na poseban način, dobiva jednu životnu snagu u ovim tekstovima.

Za nas je kruh postao po sebi razumljiv. Zato nam je otežan pogled na „Kruh života" (Isusa Krista),  zbog našeg svakodnevnog ophođenja s kruhom. Možda nam uspije produbiti naš svagdanji odnos prema kruhu ili mu čak dati dublje religiozno značenje. Zato je važno da se u bogoslužju aktualizira svagdanji doživljaj, a onda pokušati učiniti i korak prema religioznom značenju.

Možda bi bilo dobro, pred homiliju, uzeti kruh (svagdanji) u ruke i pokazati ga, držati ga u rukama pa izreći ovakve poticaje:

Gledajte ovaj kruh. Svi smo mi imali i imamo kruh u rukama. Poznamo ga dobro. I svatko zna kako kruh nastaje. Kruh sadrži puno muke, znoja, rada. Ipak, koliko puta jedemo kruh uronjeni u svoje misli, a da nismo ni pomislili, niti u sebi prihvatili, njegov okus, njegovu važnost za život?

Sada i ovdje - gledajte ovaj komad kruha i pokušajmo malo razmisliti o kruhu. U ruci nam ne izgleda tako teško, a ipak toliko je zemalja gdje se ljudi nalaze između života i smrti zbog nedostatka kruha, jer su gladni. Nije prošlo tako dugo vremena da je bilo i kod nas tako. A možda takva vremena stoje i pred vratima.

Imamo ga u rukama i potpuno ovisi o radu ljudskih ruku. I ako ga pravilno upotrebljavamo kad ga jedemo, on razvija u nama svoju životnu snagu.

Druga misao: Kako često ljudi jedu sami za sebe; u restoranu traže stol za sebe, svatko želi „neometano jesti svoj kruh.. Kada smo mi drugima dijelili, drugima nešto ponudili? Kada smo kruh stvarno dijelili?  Svugdje imamo prigode to učiniti, za vrijeme marende na radu ili da se obitelj i prijatelji sakupe uvečer pa zajedno pojesti komadić kruha. I tada raste komadić zajedništva.  Podsjećam vas kako je bilo nekada  lijepo, na Veliki petak, kad smo se okupljali zajedno, poslije procesije, na onaj mali doručak. Svi su  bili tako sretni i oni koji su spremali, i oni koji su jeli (za one koji ne znaju: u Dolu je postojao nekoliko godina običaj da se ljudi, nakon jutarnje procesije Velikog petka - nakon napornog puta, preko nekoliko brda, bespućima Brača, - okupe pred župnom kućom na posni doručak...kakav je to bio doživljaj zajedništva- toga već dvije godine više nema - ali nema ni zajedništva u selu)  Sve to ne bi bilo moguće  bez kruha.

24

Ovdje smo se sakupili, oko ovog oltara, koji je ujedno i stol. Na njega ćemo uskoro staviti kruhove, male, bijele, okrugle. I slušali smo u evanđelju o Isusu: ON želi za nas biti „kruh života:" ON želi s nama, na poseban način, stupiti u zajedništvo. ON je za nas vječni život.  No, prije nego ON dođe k nama, još nam nešto pokazuje. On dopušta da ga lomimo, kao ovaj kruh, da bi mogao biti razdijeljen mnogima: „uzme kruh u ruke, razlomi ga i dade svojim učenicima govoreći: uzmite i jedite od ovoga svi.. Ovo je moje tijelo..."

Kruh možemo i sami jesti. Ali da bismo ga lomili i dijelili, potrebno je zajedništvo. I život je samo ondje  gdje je zajedništvo.

II.

Uvod u 1Kr 19,4-8 i Iv 6,41-51

Prorok Ilija je bio bezuspješan u borbi protiv Baalova kulta. Umoran i malodušan legne, kako to naše čitanje danas govori (1Kr 19,4-8), ispod jedne žuke. I u tom času najdubljega poraza njega Bog (iz „onog svijeta", transcendentog svijeta - svjedok je tome nastup anđela) jača, hrabri; skreće mu se pažnja na kruh i vodu da se ojača za četrdesetodnevni boravak u pustinji.  U diskusiji o Isusovu „porijeklu"  u evanđelju (Iv 6,41-51) postaje jasno da je nezadovoljni narod bio u pustinji nahranjen, u prvom planu kruhom, jer to je bio samo zemaljski, obični, prehrambeni kruh. Na ovoj razini ostaju oni (nevjerni) koji vide u Isusu samo „čovjeka". Sasvim drukčije je s vjernicima koji, u osobnom susretu s Kristom i „pozadinski", doživljavaju da su dobili životnu snagu od pravog kruha života, to je životna povezanost s Bogom preko Krista. Objava Božja u Kristu Isusu je najveći dar Božji kojemu možemo pristupiti samo u vjeri.

Tumačenje teksta

a) 1. Kr 19 4-8

Ilija je u bijegu pred kraljem Ahabom (873-855 prije Kr), jer je nakon jedne borbe za vjeru dao pobiti baalove svećenike. Bojao se za svoj život, zato je pobjegao u pustinju. Beznadno je legao pod neki grm u hladovinu i zaželio smrt iz ruke Gospodnje, jer je, po ljudsku, sve izgledalo beznadno. A pri tome se tuži da nije ništa bolje postupao od  svojih otaca. Da li je pri tom mislio na svoj neuspjeh u borbi protiv baalovih svećenika (što izgleda neshvatljivo s obzirom na uspješnost borbe na Karmelu  u prethodnom odsjeku) ili misli na svoju slabu stalnost ostaje nam nejasno. I sada je zaspao i budi ga Božji glasnik koji ga potiče na jelo. Neki kruh pečen pod pepelom (recimo nešto poput naše peke)  i voda su bili uobičajena nomadska hrana.  Slična pripovijest je poznata u Bibliji  (Post 21,14 Hagara u pustinji Beerscheba) Početno je pripovijest završavala da je po ovoj hrani Ilija mogao nastaviti do Božje gore Horeba. Sada  dolazi napomena  o hodu od 40 dana i noći i tako podsjeća na Mojsijev boravak na brdu Sinaj  (Izl 24,18) gdje taj niti je jeo, niti pio (Izl 34,28; Pnz 9,8.18). Ovo vrijeme simbolički označuje vrijeme priprave za susret s Bogom.

b) Iv  6,41-51

Kristološki govor o kruhu (6,25-51b) je vrlo usko povezan s darom čudesnog hranjenja u pustinji (6 1-1¸5). Ovaj govor o kruhu je jedna Isusova samo objava koju su učenici Ivanovi nadopunili  „euharistijskim govorom."

U retku 41. prisutni Židovi se srde zbog Isusovih riječi: „Ja sam kruh koji je sišao s neba". Time Isus potvrđuje da je on objavitelj. No, Židovi vjeruju da poznaju njegovo porijeklo (r 42). On je ipak „sin Josipov"  i poznaju njegovu majku. Tako Židovi vjeruju da mogu odbaciti ovu nečuvenu izjavu.  Oni su uvjereni da znaju  kako se odvija Božja objava - preko nadnaravnih događaja.  Oni ne vjeruju - poput predaka u pustinji -Bogu baš svaku )Izl 16,2-3; 17,3; Br 11,1; 14,27 usp 1 Kor 10,10).  Ovo krivovjerje  susreće evanđelist po napomeni na : „milost Božju koja dolazi". Iz Tore i proroka  (usp Iz 54,13) postaje jasno da se svaki čovjek - i najneugledniji

25

-  smije nadati Božjem spasiteljskom djelovanju na kraju vremena. No, pristup Ocu  može vjerniku omogućiti samo  Sin (Isus)  (rr 47 sl). On jedini daje vječni život. Podsjećanje na nebesku manu u pustinji, koja nije mogla dati nikakav vječni život Isus prebacuje na sebe.  ON je kruh života. Dok naravni kruh čini da se s vremenom opet gladuje, u ovoj pripovijesti se prikazuje radikalno drukčije: sa retkom 51 c postaje od „govora o kruhu" „euharistijski govor" i dobiva novu stepenicu razmišljanja.  Dio rečenice: „moje tijelo je za život svijeta" sadrži shvaćanje stvarnosti euharistijskog sakramenta.  Davanje života se događa  u komunikativnom djelovanju  održavanja blagovanja kod kojega je prisutan Isus kao Krist u tijelu i krvi i sebe stvarno nudi kao hranu.

Misno slavljePozdrav:

Naš Bog i Otac koji živi i koji daruje život, neka bude sa svima vama.

Uvod:

I.

Ovo bogoslužje devetnaeste nedjelje, na kojemu vas sve skupa srdačno pozdravljam,  nas može podsjetiti na neke snove i čežnje čovječanstva. Čeznemo za životom, za sretnim i ispunjenim životom, čeznemo za životom koji je ispunjen i koji nam neće nikada nestati, nego ostaje uvijek.  Ne morati umrijeti, nego vječno živjeti..a to nam obećava Isus u današnjem evanđelju. Ostaju li takva obećanja za nas i za ljude našeg vremena samo san? Ili to može biti nada i živa stvarnost?

Dnevna molitva i čitanja imenuju neke ključne riječi koje nam žele otvoriti vrata životu: voda života, kruh života, meso za život svijeta. To sve daje Duh Sveti, Duh Isusa Krista koji nas čini djecom Božjom. Tko traži život, mora tražiti Boga. On nam dolazi ususret u Isusu Kristu. Njega pozdravljamo u našoj sredini...

Ispovijedam se...Gospodine Isuse Kriste - tvoja riječ je kruh života, Gospodine smiluj seTvoje tijelo je hrana za život vječni, Kriste smiluj seTi si put, istina i život, Gospodine smiluj se.Gospodine, skini s nas krivnju koja opterećuje naš život. Dođi nam ususret i učini nas spremnima za put k tebi, Kristu, Gospodinu našemu

Amen

Molitva vjernika

„Tko vjeruje ima život vječni", vjernički iznosimo svoje molitve:

 -          Mnogi vide u Crkvi samo ljudsku organizaciju: Otvori im srca i učini da budu spremni za tvoju poruku,da te upoznaju kao pravi smisao života, molimo te-          Put mnogih ljudi prema tebi je dalek i težak: daj im izdržljivosti i snage da ustraju na putu, molimo te-          Ti si kruh života: otvori ljudima oči za bijedu drugih ljudi, da im u nevoljama pomognu, molimo te-          Tko vjeruje ima život vječni, daj svim umirućima svijest da vjerom u tebe dobivaju vječni život, molimo te.Ti nam u pustinji daješ manu koja dolazi s neba. Tko od nje jede, živjet će uvijeke, po Kristu Gospodinu našemu..

26

Propovijed:

1.Utješno je ono što nam govori prvo čitanje. Ne može se biti tako iscrpljen i umoran da ga Bog ne može podignuti. I onda kad smo smrtno iscrpljeni i  kad nas proždire sumnja i zdvajanje, Bog nas jača da možemo živjeti i ići dalje. 40 dana i 40 noći do Božje gore Horeba, do tamo gdje se Bog objavio kao Bog saveza, tamo gdje je dao svoj zakon života.

Utješna je to povijest koju nam pripovijeda čitanje. Govori nam o kruhu, kako kruh mijenja ljude. Smrtno umorni i razočarani prihvaća opet svoj život. On zna da je pred njim dug put. Svaki dan i svaka noć skraćuje tu udaljenost.

Povijest Ilije nam govori što čini kruh kojega nosi anđeo. U razgovoru sa Židovima Isus ide korak dalje:" Ja sam kruh živi koji je sišao s neba. Tko jede od ovog kruha živjet će uvijeke."  I tvrdi da je značenje ovog kruha za vječni život isto kao značenje običnog kruha za zemaljski život.  Ondje gdje Židovi vide u njemu sina Josipovog, on tvrdi: „ Došao sam s neba." Ondje gdje oni tvrde da mu poznaju i oca i majku, tu se on poziva na svog Oca koji mu je dao vlast uskrisivati mrtve. Govori kratko i jasno: „Zaista, zaista vam kažem: tko vjeruje ima život vječni."

Što je jelo za zemaljski život, to je vjera za vječni život. Želi li čovjek dobiti jakost od kruha, mora ga jesti.  Želi li netko imati snagu onoga koji je došao s  neba, mora u njega vjerovati. Tko jede, taj živi. „Tko vjeruje, ima život vječni", jer „ja sam kruh života. Tko jede od ovoga kruha živjet će uvijeke."

Do sada je Isus govorio u slikama i usporedbama: „Ja sam živi kruh, ja sam svjetlo svijeta, ja sam voda života.." Govorio je o kruhu kojega Bog daje. Sada ide dalje, napušta govor u slikama, ne govori više u usporedbama. Sada govori o kruhu kojega on daje. Sada daje, svemu skupa, jednu novu dimenziju. „Kruh kojega ću ja dati tijelo je moje." Ovaj kruh kojega on daje sada ima novu dimenziju.

Isus nije kao kruh. On je u kruhu Euharistije. Zato djelitelj pričesti kaže: „Tijelo Kristovo!"  Njegova riječ je uspomena, ispovijed, zahtjev. „Krist kojega sada ovdje jedeš nije samo komad kruha. Niti je to simbol pripadanja tome, niti je to izraz solidarnosti  među prisutnima, niti je to znak spremnosti na dijeljenje. Kruh kojega ću ja dati, je tijelo Isusovo." Na to primatelj odgovara: „Amen. Da vjerujem. Ispitao sam se da li vjerujem ili dolazim iz običaja. Ispitao sam se slušam li Oca i prihvaćam li njegovu nauku i živim. Znam da nisam vrijedan da uđeš pod moj krov. No, ispovijedam: Amen, vjerujem!"

Utješna je pripovijest koju nam pripovijeda čitanje. Pripovijeda kako kruh mijenja ljude. Što je kruh za zemaljski život, to je Isus za vječni život. Ne može se za njim samo čeznuti, ne može se u njega samo vjerovati: može ga se jesti, kao što se jede kruh. „Kruh kojega ću ja dati, tijelo je moje  za život svijeta."

2. Misli za propovijed

Kruh se smatra temeljnim prehrambenim artiklom. Uzimamo ga svakog dana. U evanđelju nam Isus nudi sasvim drukčiji kruh. Ima nešto zajedničkog ako površno gledamo, sa svagdanjim kruhom. Trebao bi održavati život ljudi. A onda tek počimaju razlike i one su beskonačno veće, nego ono što je zajedničko. Isus govori o nebeskom kruhu. Njegovo uzimanje daje nam vječni život koji traje uvijek. I taj kruh konačno treba biti tijelo Gospdinovo.

27

Isusovi protivnici sumnjaju u ovu izreku, a mi bismo, vjerojatno, to isto učinili. Mi poznamo Isusa još manje nego oni koji nisu mogli vjerovati njegovoj riječi. Na što se moramo mi oslanjati? Tekst nam daje jasan odgovor. Nismo mi oni koji trebaju učiniti prvi korak. Otac je, po Isusu, učinio prema nama prvi korak i opet ga čini.

Ne smijemo vjerovati da  možemo, na silu, napredovati.  Naša zadaća je prihvatiti Božju ponudu. Bog nas želi opskrbiti „za put kroz pustinju", kao Iliju. Ne trebamo stvarati nikakve preduvjete: samo imati povjerenje u njega. I što nam može manjkati? Dokle putujemo, Bog je s nama, a kad umremo onda smo kod njega.

3. Jeste li već jednom bili na mrtvoj točki? Kad više niste mogli ništa dalje, ni duhovno, ni tjelesno? Ako da, onda ste, braćo i sestre, u dobrom društvu, na primjer, s velikim prorokom Staroga zavjeta, Ilijom o kojem nam pripovijeda današnje čitanje, o njemu i njegovoj mrtvoj točki. On, taj prorok silan na djelu i riječi, više nije mogao ništa, sve mu dodijalo. Gotovo! Otide jedan dan hoda u pustinju i poželi umrijeti. Sada je dosta. „Gospodine, uzmi život moj, nisam ništa bolji od mojih otaca!" Legne ispod jedne žuke (brnistre) i zaspi. I u takvoj slijepoj ulici pokaza se izlaz. S neba dođe anđeo i ponudi mu hranu i piće. Ilija blaguje od ponuđene nebeske  hrane i pića i pođe svojim putem.  Savladao je svoju mrtvu točku. Od pamtivijeka su tumači Svetoga pisma, u ovome, vidjeli navještaj svete Euharistije.

Kao što je Ilija primio kruh i vodu iz anđelove ruke i tako dobio snagu za svoj život, tako i primanje tijela i krvi Kristove vjernike ispunja novim životom.U današnjem evanđelju nam Isus govori o sebi: „Ja sam kruh života. Tko bude jeo od ovoga kruha, neće umrijeti nikada."Tekstovi današnje mise nam daju prigodu da  razmišljamo malo o Euharistiji, posebno o svetoj Pričesti.Što se događa s nama kod svete Pričesti?Tu mi primamo u sebe Krista pod prilikama kruha, ponekad i vina.  On postaje našom hranom, našim jelom.

Postajemo s NJIM jedno. ON se neće u nama pretvoriti u nas, kao što se to događa s hranom.  Ne, mi ćemo postati jedno njim, pretvoriti se u njega.

Tko prima Pričest postaje, da tako kažemo, drugi Krist, postaje nositeljem KRISTA. Svaka i svaki od nas pojedini postaje Krist. I svi mi zajedno postajemo jedan Krist, kao što se kruh sastoji iz mnogo zrnja, tako ćemo svi postati jedno Isusovo tijelo.

Ako se mi, po Pričesti, pretvorimo u Krista, onda imamo njegov život u nama. On u nama živi.I njegov život je pobijedio smrt,  stoga je i sveta Pričest zalog da ćemo i mi uskrsnuti.Jer nas primanje Pričesti ispunja njegovim besmrtnim životom i tako nas jača za vječnost, stoga pričest bolesnika ima vrlo jak temelj.Tijelo Kristovo se donosi onima za koje izgleda, da su poput Ilije, na kraju svog zemaljskog života. Sveta Pričest treba sjediniti bolesnika s Kristom.

Bolesnik bi trebao osjećati blizinu Isusa Krista koji je na tijelu trpio, koji zna što znači nositi križ, što znači biti blizu smrti.  Bolesnik bi trebao osjetiti blizinu Isusa koji je za nas pobijedio smrt i otvorio nam put u vječni život. Ujedno bi bolesnik trebao osjetiti da ima svoje mjesto u zajednici vjernika u župi. On nije zaboravljen, tamo negdje na rubu, nego je član jednog tijela Kristova.

Svaki tabernakul nas podsjeća na to da je Krist kruh našeg života. Tu se čuva presveti oltarski Sakramenat. Odatle se uzima euharistijsko tijelo Gospodinovo i nosi bolesnicima.

28

To može biti poticaj i za nas: kad ulazimo u neku  crkvu, kad se poklonimo pred tebarnakulom, onda možemo izreći kratku zahvalnu molitvu za njegovu blagoslovljenu, spasiteljsku blizinu. I istovremeno ga možemo zamoliti pomoć za bolesnike u našoj vlastitoj obitelji, među prijateljima i znancima i za sve one koji su, bilo bolešću ili starošću, vezani za kuću.

Potičem vas svih da zovete svećenika da donese pričest bolesnicima.

Ja sam kruh života. Tko bude jeo ovog kruha, neće umrijeti nikada.U svetoj pričesti  mi se pretvaramo u njega.Sve ono što zamraćuje život, smrt i grijeh, on je pobijedio.

I zato nam redovno i dostojno  primanje svete pričesti može pomoći da svladamo  svagdanje brige i poteškoće. Posebno to vrijedi za mlade kojima je život danas tako ugrožen mnogim tamnim silama. Na žalost, mnogi ne shvaćaju da život kojega žive zapravo i nije život. Da su duhovni mrtvaci. A Isus je tu koji ti želi reći i koji ti govori: mladiću, djevojko, ustani!          Amen

VELIKA GOSPA

Poveznice za liturgiju i propovijedanje

I.

a) Bog drži ono što je obećao

Marijansko završno poglavlje dogmatske konstitucije o Crkvi ( br 52 - 69) Drugog vatikanskog koncila predstavlja, u pravom smislu riječi, Duhom ispunjen Crkveni nauk o Mariji i njenom odnosu prema Bogu i Crkvi. Zdravo katoličko štovanje Marije se nikada ne smije odvojiti od kristologije ili ekleziologije.

Čeznutljivi pogled putujućeg naroda Božjega usmjeruje se na trenutak našeg potpunog ispunjenja kod Boga, cilj kojega očekuje svaki vjerni čovjek. I Majka Božja nama stoji pred očima kao sjajan primjer i znak povjerenja, nama koji smo još na putu: „Kao što je Majka Isusova proslavljena dušom i tijelom na nebu, slika i početak novoga svijeta koji ide prema ispunjenju, tako i Crkva  svijetli na zemlji u međuvremenu dok ne dođe Dan Gospodnji (usp 2.Petr 3,10) kao znak sigurne nade i utjehe putničkom narodu." (Konstitucija o Crkvi br.68)

b) Blagoslov trava stvara poveznicu između „stvorenja" i  „ispunjenja"

Običaj u mnogim krajevima, blagoslivljati travu, ima nešto zajedničkoga sa zahvaljivanjem Gospodinu za ozdraviteljsku i spasonosnu snagu prirode.

Treba se samo podsjetiti da se u srednjem vijeku visoko cijenila ozdravljujuća snaga aromatičnog bilja (Albert Veliki i Hildergard von Bingen). Poštovanje Stvoritelja, s jedne strane ovog običaja, a s druge ima veze s tajnom ovog blagdana. Cijelo stvorenje  ima veličanstveni poziv kojim će Bog konačno dovršiti svemir. Marija je praslika (prototip) stvorenja (usp svečanost Bezgrešnog začeća 8. prosinca) danas,  15. kolovoza (na Veliku gospu) kao model potpuno otkupljene ljudskosti Žene  (dušom i tijelom). Brojne trave koje se blagoslivljaju predstavljaju cijelo stvorenje, trava će se osušiti, jer je prolazna. No, tko snagom  svoje vjere održava vezu s Bogom, naći će u Mariji orijentaciju: zemaljski život  naći će konačno u Bogu svoj život i svoje potpuno ispunjenje. Negdje će se i od ove blagoslovljene trave odnijeti na grob svojih pokojnika kao znak vjere u uskrsnuće.

Misno slavlje

Pozdrav:

29

Gospodin, usrećitelj i dovršitelj  našega života, neka bude sa svima vama

Uvod:

I.

Jednom depresivnom čovjeku, koji je samo gledao u vrh svojih prstiju, njegov terapeut pokloni fotografski aparat.  Ovaj mali poklon je potpuno promijenio pacijenta. Išao je oduševljeno, tražeći motive i našao je vrlo lijepe. Naučio je uočavati ljude, stvorenja, ljepotu.

Mnogi od nas možda poznaju situacije i pitanja kada su se osjećali sasvim beznadno i slomljeno. Sve je izgledalo kao da je izgubilo svoj smisao. Mislili smo: ništa više nema smisla.

Današnji blagdan Marijinog uznesenja na nebo vodi naš pogled  u sjajnu budućnost, u ljepotu stvorenja, ukazanu u velikoj ženi  koju nam opisuje Sveto pismo. Ona sudjeluje na uskrsnoj pobjedi  života Gospodina našega Isusa Krsta i njemu se sada obratimo.

II.

Konačni cilj našeg vjerovanja i naše nade je vječno ispunjenje kod Boga. Ovaj cilj je Blažena djevica Marija upravo postigla. Ono što očekujemo u našem životu  je Marija već postigla, a to je da potpuno i zauvijek živi u slavi Božjoj.  Tako, danas slavimo svečanost koja se odnosi na sve nas: Mariju, naš uzor u vjeri.  Neka ona bude uz nas i u našoj zadnjoj zemaljskoj uri kad budemo pozvani k Bogu.

III.

Danas, na svečanost Marijina uznesenja, smijemo se radovati, jer je Gospodin učinio velike stvari ženi koju nazivamo 'ponizna službenica Božja'. I sve vas skupa, ovdje okupljene, srdačno pozdravljam.

U evanđelju će nam se navijestiti Marijin hvalospjev, kako je to evanđelist Luka stavio u Marijina usta." Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju." Zato i mi slavimo danas veličinu Božju. Jer nas je pozvao da i mi sudjelujemo na nebeskoj radosti, po ovoj svetoj Misi gdje nam se on sam daruje.

U svoj našoj grešnosti i bijedi duše smijemo Bogu, s povjerenjem, govoriti, a on će nam oprostiti naše grijehe i voditi nas k vječnom spasenju kamo je već doveo Mariju.

Molitva vjernika

Gospodine i Bože, u Mariji si nam pokazao kamo vodi put našega života: k tebi, u tvoju vječnu slavu. Zato ti smijemo, u punom povjerenju, iznijeti i naše molitve:

Prati Crkvu, taj hodočasnički narod i bodri sve kršćane na jače zauzimanje u svijetu, molimo te

Ispuni sve odgovorne svijeta duhom ljubavi i ne daj da postanu umorni čineći dobro, molimo te

Budi blizu svim muževima i ženama koji na poseban način štuju Mariju i daj im snage u povjerenju prema tebi, molimo te

Umanji bol i patnje bolesnika, tješi tužne i otvori svoje srce svima koji te traže, molimo te

Daj da naši pokojni koji su se ufali u tebe, žive kod tebe i primi ih u zajedništvo sa svima svetima, molimo te.

30

U tišini iznesimo svoje molitve i prošnje Bogu.....

Jer ti si naš cilj, milostivi i dobri Bog, koji živiš i kraljuješ, sa svojim Sinom i Duhom Svetim, u vijeke vjekova.

Propovijed:

1.Poticaji za propovijed

Cilj: Na Mariji, tom modelu vjerujućih, „ispunilo" se Božje obećanje

a) Uvod

Stari običaji blagoslivljanja trave povezuje „vanjski" znak stvaranja s „nutarnjom" tajnom svečanosti: u Marijinoj životnoj sudbini postaje jasno da je cjelovito stvorenje Božje pozvano na konačno ispunjenje kod Boga. Stvaranje i spasenje su povezani, idu zajedno.

Svečanost Marijina uznesenja na nebo se tiče svih kršćana i ne treba ga slaviti samo kao dan u čast Djevice Marije, nego kao „radosni dan" za sve kršćane. Što se dogodilo na Mariji (njeno ispunjenje kod Boga) očekuje sve kršćane.

Ući u krug velikog mnoštva vjernika, Marijinih štovatelja, može za mnoge ljude biti i „trenutak milosti", spoznati ovisnost i međusobnu povezanost ovostranog i onostranog (između neba i zemlje, prirode i milosti). Štovanje Marije je znak zdrave pobožnosti!

b) Prava vjera pokušava sve

Spada u bolna, kriva shvaćanja mnogih kršćana, moliti za Božju pomoć za „siguran" život (dobro zdravlje, poslovni uspjeh, napredovanje u školi i zanimanju, socijalni položaj....) Biblijski tekstovi današnje svetkovine nas uče da bismo mi, vjernici, trebali moliti za jaka leđa da možemo izdržati u nošenju križa u riskantnim i opasnim situacijama života.

Prva Crkva (progonjena)  je crpila svoju vitalnost iz svog povjerenja u Boga (usp. prvo čitanje iz Otkrivenja sv. Ivana) da bi mogla izdržati na teškom križnom putu. Jer je u Kristu zagarantirana pobjeda, mogu i ja upravljati svojom sadašnjošću koju iskušavaju razne patnje.

I Marijina sudbina („ponizna službenica" ide s Isusom križnim putem) nije bila nikakvo „uzdizanje iznad" (biti oslobođen) teških ispita u školi života. Naprotiv, nije bila pošteđena nikakvih patnji. Ali iz okrepljujuće snage Evanđelja mogla je svladati svako vrijeme kušnje.  Znati da je Bog na strani slabih (Magnifikat) ojačava, krijepi i ne dopušta da se upadne u bilo kakvu rezignaciju...

Kad Marijini štovatelji dođu, s ovakvim mislima, u svetišta (hodočasnička mjesta) moći će sto puta jačom snagom savladavati svoje životne poteškoće.

.... U Marijinoj školi života kršćani ne doživljavaju nikakvu „bajku iz zemlje čudesa" (sve uspijeva) nego oštru stvarnost („samo onaj koji se pouzdaje u Boga dorastao je životnim zadaćama") .

..... U „školi" Marijinog zemaljskog života učimo učiniti korak iz ovostranog u onostrano, njenom hrabrošću i povjerenjem.  Očekivanja puna ljubavi, smjeti otvoriti oči i pogledati u nebo, postat će, po uzoru na Marijin život, želja srca zdrave pobožnosti.

c) Uvijek (spremni za djelovanje ) „biti na putu"31

Tko zastaje na putu prema Bogu, on stvarno hrđa („ ruzinavi" - domaći izraz) i to veoma brzo. Ova poslovica se obistinjuje s obzirom na poticaje (impulse)  za odvažno zauzimanje (angažman) na ovome svijetu, koje izlazi iz Marijina štovanja. Među tisućama ljudi jedan primjer:  Frank DUFF ( živio od 7.6.1889 do 7.11. 1980. u Dublinu, osnovao je 7. rujna 1921. „Marijinu legiju") povezao je intenzivno socijalno djelovanje (u teškim gradskim četvrtima sa socijalno slabima) uz  apostolat molitve vjernih Marijinih štovatelja (ljubav prema krunici). Iz snage meditacije sve više i bolje mu  uspijeva što poduzima. I ovaj put - otvorenim očima, spremna srca doprinositi za dobrobit čovječanstva - čini  „molitelje" kršćane tako simpatičnima!

2.1. Papini posjeti

Prije 26 godina papa Ivan Pavao II je poduzeo dva vrlo važna putovanja. Oba su bila visoko politička. Oba putovanja nisu trebala izmijeniti samo situaciju u Crkvi, nego i svjetsku političku situaciju. Prvo putovanje je bilo u ožujku 1983., u Srednju  Ameriku, a drugo dva mjeseca kasnije, u lipnju, u Poljsku, njegovu domovinu.

U Nikaragvi je revolucijom srušen stari režim. Sudjelovanjem i dijelova katoličke Crkve, među njima i poznatog svećenika Ernesta Cardenala, uspjelo je zbaciti s vlasti  korumpirani i, za ljude, ponižavajući režim. Pobjedu sandinista su mnogi veličali - posebno u zemlji - kao pobjedu teologije oslobođenja, ili čak kao početak kraljevstva Božjega.  Drugi su bili skeptični. Komunistički predznak revolucije i podrška koju je davao Castro, koji je na Kubi čvrsto proganjao Crkvu,  su bili dokaz. Kod posjeta Nikaragvi papa je opomenuo i svećenike u novom režimu.

Tri mjeseca kasnije, situacija u Poljskoj je bila sasvim drukčija. Tu su se vođe sindikata Solidarnost stavili pod zaštitu Gospinu koja im je dala nepojmljivu snagu u borbi protiv komunističkog režima. 1981. je režim pokušao promijeniti cijelu situaciju, uz pomoć vojske. Sada, 1983., dolazi Papa u svoju domovinu da ojača nadu, kako je sam govorio. Ovaj posjet 1983. se danas računa kao prekretnica i prvi  kamen  na putu rušenja Sovjetskog saveza i njegove vladavine nad srednjom i istočnom Europom.

2. Uznesenje Marijino

Svečanost  uznesenja Marijina nije nepolitička.  Točnije rečeno: politička snaga  marijanske pobožnosti, u nekim razdobljima Crkvene povijesti, ima duboku povezanost s onim što danas slavimo. Jer, svejedno što znači „tjelesno uznesenje u nebo," uvijek će se protiviti jednostranoj spiritualizaciji kršćanske vjere.

Vjera u uskrsnuće tijela spada u temelje kršćanstva. Učenici naglašavaju da im se Uskrsli nije pokazao samo duhovno. Ne, oni su  „s njim, nakon uskrsnuća,  jeli i pili" (Dj 10,41), pred njihovim se očima uzdigao na nebo. Svojim tijelom prisutan je u sakramentu. Sve je to analogan jezik. To je „kao da", ali ipak drukčije. Crkva se uvijek držala ovog tjelesnog jezika i izričaja, iako je bilo pokušaja da se odnos prema Bogu prebaci na čisto duhovno područje.

Preobrazba po Bogu se ne događa samo u jednoj čisto duhovnoj „duši". „Uzlazak u nebo" je ulazak u Božju stvarnost. Ovaj novi odnos prema Bogu označava i izraz „tjelesno uznesenje". Time se ne misli samo na dio nas, nego na nas kao cjelinu, prožete dušom, u tijelu ljudi i njihovoj povijesti.. Ovim blagdanom uznesenja Crkva slavi i nadu u cjelokupni preobražaj i ispunjenje. Ispunjenje se događa u  i po našoj smrti. Ali kao što vjerujemo da, po vjeri, naš duh doživljava, sada i ovdje, nešto od buduće stvarnosti, tako vjera ispovijeda da je odnos s Bogom već sada i u našem „tijelu", naša osobna i društvena stvarnost i da je može promijeniti i da će je promijeniti. Kao što se euharistijski kruh jede ustima, i ujedno se slavi zajedništvo, tako je i vjera tjelesna i povijesna.  A to se protivi svakom spiritualiziranju kršćanske vjere.

32

3. Politička Mariologija

Papa se suočio, i u Nikaragvi i Poljskoj, s političkom teologijom. U oba slučaja radilo se o oslobođenju. Ipak je vrlo različito reagirao. Najprije, jer je u Nikaragvi oslobodilački program došao s predznakom „socijalistički", a papa je dobro znao što to znači „socijalistički" pa su se i kod sandinističkog režima počeli pokazivati počeci progona Crkve. A to ima nešto zajedničkog s drugom razlikom između Nikaragve i Poljske. U Srednjoj Americi su uvijek dijelovi Crkve, a prije svega hijerarhija, surađivali s desnim diktatorima. Sam čileanski diktator Pinochet je sebe smatrao katolikom i to dobrim. U Poljskoj je situacija bila drukčija: fronte su bile jasne: Crkva je stajala na strani naroda, a protiv diktatora.

Druga razlika: 1983. između Nikaragve i Poljske je bila Marija. Vođa radnika, Lech Walesa, je išao uvijek sa slikom Majke Božje čenstohovske. Uvijek se poljski narod čvrsto držao uz čenstohovsku Majku Božju u borbi protiv svih diktatora i okupatora. Marija je zaštitnica ustanka. Marija je bila pod Kristovim križem u njegovim mukama. Marija stoji i uz poljski narod, tako čvrsto vjeruju, uvijek kad narod trpi.Pa čak je i sama čenstohovska slika trpjela  Dva velika reza mačem, slične suzama, u srednjem vijeku na licu Marije.Ta Marija, Marija pod križem  znaju ljudi da je kod Boga i zato su je zazivali kao zaštitnicu i zagovornicu Poljske.  Ta zaštitnica je ljudima davala snage i pomagala da se vjera ne protvori u jednostrano duhovno, nego je iz tog duha izlazila i politička snaga.

Tko čita Marijin hvalospjev u današnjem evanđelju, zna koliko je Marija već od početka bila politička. U ovom hvalospjevu, „Magnificat" Marija slavi Boga kao nekoga „koji zbacuje one koji su ohola srca, a visoko uzdiže ponizne..." To je rečeno iz perspektive ugnjetavanih. Tjelesnost uznesenja Marijina budi i čuva nadu da Bog djeluje u tjelesnoj - povijesnoj sadašnjici.

Što onda kad budu mogućnici zbačeni s prijestolja?  Što kad ponizni dođu na vlast? Hoće li onda igra početi iz početka, ovaj put s kršćanima na vlasti? Robin -Hood dilema je jasna: uzima od bogatih i daje siromašnima, onda su siromasi bogati - i treba li on njih pljačkati? Kada poniženi, s Marijom na svojoj strani, unište diktaturu, nastaje opasna situacija. I Marija je dvoznačna. Upravo Lukino evanđelje pokazuje (Lk 8,21) da se Isus trebao, jasnim riječima i činom, odvojiti. Između djetinjstva i križa je malo odvojena od Sina. U njegovim mukama stoji uz njega.  Ova napetost pokazuje da  „uzeće u nebo" označuje i distancu. Marija je otišla ispred nas u puninu kraljevstva Božjega. Mi kao Crkva na putu, još nismo u punini toga Kraljevstva. Smijemo Mariju nazivati blaženom. Možemo osjećati da stoji uz nas. Ali ne smijemo je, upravo to pjeva Magnificat, uzimati da legitimiramo bogastvo i moć. Amen.

3.Tajna živi u slikama

Slike govore više od riječi. Slike su bliže tajnama života i vjere nego svi pojmovi i sve formule. Želim vam danas pokazati dvije slike  iz stare ikonografije istoka.

Ne zadržavajte me

Prva slika prikazuje Mariju na smrtnoj postelji. Učenici su oko nje. Začuđenih lica i raširenih ruku stoje okolo, kao da žele reći: ne idi od nas, ne napuštaj nas, trebamo te! Marija sama sjedi uspravno, pogled jasan, a lice živo. Ona je potpuno s učenicima, jedna od njih, sestra među braćom i sestrama. Ali ona je i negdje drugdje. Njene oči gledaju što oči učenika još ne mogu vidjeti. Ruke drži sakrivene ispod zlatnog ogrtača. Zlato je boja vječnosti, boja neba.

U ovoj slici se nalazi dvostruka poruka: Marija pripada nama. Ona je potpun čovjek, potpuno zemaljska. Dobro je da je možemo gledati kao sestru  i moliti je da nas prati. S druge strane nam želi reći: „Ne držite me čvrsto. Odlazim. Vi tražite dom i sigurnost. Dajem vam spoznaju da je

33

Bog naša domovina, a želim vas potaknuti da vi budete sigurnost, utočište jedan drugome, vi koji ste na zemlji."

Dajte jedan drugom sigurnost i dom

Ljudi traže sigurnost i dom. Još nikada u povijesti, kao sada, nije tolikim ljudima bila uskraćena sigurnost i dom. Milijuni su nasilno iskorijenjeni. Sebičnost dobrostojećih izvlači, doslovno, tlo pod nogama. - Osjećamo se kao i učenici - na onoj slici: želimo zadržati što posjedujemo. Ne samo posjed i novac, nego i privilegije, zahtjeve pa čak i ljude želimo zadržati za sebe.

Marija i njezin blagdan nam danas govore: zemlja nije naš posjed, ona nije naša posljednja domovina. Zemlja nam je posuđena. I kao posuđena, pripada svim stvorovima na isti način. Ona je provizorium koji nam omogućava ovdje vježbati darovati jedan drugome sigurnost i dom.

Poruka je aktualnija nego ikada do sada. Marija govori: dajte jedan drugom sigurnost i domovinu. Kao kršćani ne možemo šutjeti, ni gledati sa strane kako nasilje uzima maha i kako raste mržnja na druge, posebno strane. Da, trebamo nebo moliti za mir. Trebamo zazivati Mariju, kraljicu mira. Ona se nije povukla u nekakvo onostrano nebo. No, ona je - kao na slici - sakrila ruke ispod zlatnog ogrtača ako želimo sudbinu zemlje povjeriti nebu i  upozorava nas da ćemo to uspjeti samo ako svi budemo zajedno, kao sveukupna ljudska obitelj, svi kao jednaka djeca nebeskoga Oca. Dokle god smo na putu, nitko ne može za sebe ništa zadržati. Nikoga ne smijemo izbaciti iz njemu posuđene domovine. Marija nas upozorava na Isusove riječi: „Bio sam gladan, vi ste me nahranili; bio sam žedan, vi ste me napojili; bio sam stranac i beskućnik, vi ste me primili. Ono što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili." (Mt 25,35,40)

Koliko ova poruka vrijedi danas nama u Hrvatskoj, nama koji Mariju nazivamo kraljicom Hrvata... Koliki nazovi kršćani su opljačkali ono što su drugi sagradili, koliki pljačkaju danas znoj i rad onih najslabijih... Koliki danas pljačkaju Bogu nedjelje tjerajući radnike da besplatno rade.. ili za male plaće..I svi će takvi pjevati danas „Zdravo djevo, kraljice Hrvata", a zapravo sve je to samo veliko varanje i samozavaravanje.

Boga nositi u srcu

Želim vam predstaviti još jednu sliku uznesenja Marijina u nebo. Tu je Isus prikazan kao odrastao muškarac. Na rukama nosi dijete. To je Marija. Slika se zove: Isus nosi Marijinu dušu k Bogu. Mislim da je vjerni narod po ovoj slici izrazio veliku misao. Nekoć je Marija nosila svoje božansko dijete na rukama. Time se želi reći ono što je vjera: Boga nositi na rukama, Boga nositi na srcu,  Bogu dati mjesta u našem srcu da raste.

Nošeni na njegovim rukama

A jednom će biti drukčije: Krist će naš život nositi na rukama poput djeteta. Kamo će nas nositi? Bogu, u domovinu. Ne okrećemo leđa zemlji, Mi znamo da je zemlja samo provisorium (privremeno), prolazno, lomljivo, upitno. Trebamo se povjeriti našim snovima koji žele više od zemlje. Naše želje su  beskrajne. Naše srce je ponor, kojega može ispuniti samo Bog.

Dušom i tijelom

Slika koju sam vam opisao se zove: Krist nosi Marijinu dušu Bogu. Marija na slici ima tijelo. Njezino biti kod Boga nije bez tijela, čisto duhovno. I njeno tijelo je u nebu. Upravo to danas slavimo. Duša i tijelo su otkupljeni i određeni za vječnost.

Ono što doživljavamo jest: naše tijelo u smrti prolazi, naša vjera kaže da nećemo postojati poslije smrti kao bestjelesna bića, nego ćemo tjelesno živjeti. Ni naša fizika, ni naša biologija nisu dovoljni da nam to objasne.

34

Blagdan uznesenja Marijina, dušom i tijelom, na nebo je znak vjere: Bog ljubi zemlju, ona je određena za nebo: „Vidjeh novo nebo i novu zemlju".  Bog ljubi čovjeka kakav je: muškarac i žena, tijelom i duhom. Samo tako smo njegova slika.

I konačno, što to za nas danas, praktično znači: Vi stari, bolesni, izmoreni,, gledajte u Mariju čije je srce probio mač boli. Ta patnja je nestala. Tako će Bog izbrisati i vašu suzu iz oka. Vjeruj u to, gledaj Mariju u nebu i vidjet ćeš i sebe.

Vi bračni drugovi koji ste pozvani na stvaranje novog potomstva, vi ste oni koji nastavljate Božje stvaralačko djelo, pitate li se ako vi zatajite na tom planu čije će duše Krist odnijeti Bogu? I hoće li i vaše tijelo zaslužiti da ga Krist nosi Bogu?

Vi mladi, kojima danas svijet nudi sve i svašta, sjetite se da vaše tijelo nije ni za drogu, ni za alkohol, ni za seksualnu razvratnost. Tvoje tijelo će jednom Isus nositi Bogu. Kakvo tijelo ćeš mu dati da nosi i hoće li uopće Krist moći doći  do tvog tijela ako ga već prije netko drugi odnese vragu?

Blagdan Uznesenja Marijina je veliko pitanje za nas, ovoga trenutka. Vjerujemo li u to uopće?

Vjerujemo li da smo i mi određeni za vječnu slavu, ali da te slave nema bez križa... Odgovor je sudbonosan  i za tebe i za mene. Amen

http://www.glas-koncila.hr/ Devetnaesta nedjelja kroz godinu (12. kolovoza)1 Kr 19,4-8 * Ps 34,2-9 * Ef 4,30 - 5,2 * Iv 6,41-51Kad je i svecu svega dostaOvo se je Iliji dogodilo nakon velike pobjede koju je s Božjom pomoći bio postigao nad neprijateljima svoje vjere i svoga naroda. Tuđinska kraljica Jezabela bila je dovela mnoštvo poganskih svećenika da narod odvraćaju od Jahve. Božje je proroke dala pobiti. U državi se širila korupcija na svim razinama vlasti. Ilija je bio navijestio Božju kaznu: dugu sušu. I njezin kraj. Na njegovu je molbu oganj s neba zapalio žrtvu na žrtveniku. Nakon toga oduševljeni je vjerni narod pobio sve tuđinske svećenike. I nakon svega Ilija ostaje bespomoćan pred kraljičinim stražarima koji ga progone. Strašni pravedni Bog kao da se sakrio, kao da ga nema. Iliji je dosta krvi i pobjede i ognja i straha. Kao da se sve vrti u začaranom krugu grijeha, nasilja i slabosti. Ogorčeno priznaje: »Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.« Pokuša spavati, željan ne probuditi se.

Potresno iskreni biblijski prikaz sudbine mnogih Božjih svjedoka u ovoj i ovakvoj povijesti. I u naše dana. Nakon što smo doživjeli pobjedu nad bezboštvom, oslobođenje od tuđinskoga jarma, opet se sve prlja, opet kao da Boga nigdje nema. Očito nismo na kraju povijesti. Srećom nam Bog ne dopušta uspavati se. One koji mu vjeruju hrani nebeskom hranom i napaja nebeskim pićem, kao što je učinio s Ilijom. Šalje nas na dugi put, u nove

napore. Na tom putu opet ćemo ga susretati, doživljavati njegu nazočnost, sve bolje shvaćati njegov naum, njegovo čovjekoljublje. »Četrdeset dana i četrdeset noći« ne znači određeno vrijeme, nego trajno očekivanje, življenje u pripravnosti za nadahnuća.

Jelo i piće o kojem je riječ daje snagu hodati ali ne jamči radosna prosvjetljenja, ne donosi redovito ni unutrašnji mir i zadovoljstvo. Jasna je samo odluka i obveza, sigurna nada da Bog

35

neće iznevjeriti. I suvremeni Božji svjedok, svaki Kristov vjernik treba biti spreman na Ilijinu sudbinu. Zato je ona i zapisana u Pismu, zato se i čita u bogoslužju. Iliji to i nije moralo, možda nije ni moglo biti jasno kao što to može biti nama koji smo od malena navikli hraniti se Tijelom i Krvlju Kristovom. No mi smo možda baš zbog toga u opasnosti doživljavati euharistiju kao nagradu za očišćenje koje postižemo u ispovijedi, očekivati od nje svaki put smirenje i biti razočarani kad ono izostane. Pavao upozorava Efežane i sve nas da treba hodati u ljubavi, ljubiti kao što je Krist nas ljubio. Često zaboravljamo da ljubav prema Bogu, kao ni ona prema čovjeku, nije osjećaj nego nepokolebiv stav neporecivog darivanja. Onda život može biti gorak, ali gorčine se ne smije u nama nastaniti. I svaki se vjernik pridružuje Isusu koji, prema današnjem ulomku Ivanova evanđelja, trajno dariva samoga sebe kao kruh za život svijeta.

http://www.kastav-crkva.orghttp://www.sestre-scj.hr/showitem/povijest-druzbehttp://www.rijeka-nadbiskupija.com/eug09/index.html Početak Euharistijske godine 18. travanja 2009. NOVO!!!        www.rikatv.net, ili http://www.rikatv.net http://katehetski.ri-nadbiskupija.hrNove web stranice Riječko bogoslovno sjemenište pokrenulo je novi web portal na adresi http://bogoslovija-ri.hr/http://www.ri-nadbiskupija.hr/http://ri-nadbiskupija.com/ Za razmišljanje

Drugo je čitanje mali odlomak iz opisa novog života kršćana, koji Pavao šalje zajednici u Efezu. "Odagnajte od sebe sve zlo (gorčinu, gnjev, srdžbu, viku i psovku)!" "Budite prijazni jedan prema drugome, puni milosrđa, opraštajte jedan drugome..." Te bismo upute za kršćanski života mogli ovako sažeti: "Oponašajte Boga!". Ili kako u drugom prijevodu stoji: "Postanite slični Bogu!" Oponašati Boga, postati sličan Bogu – to je cilj svih nas i tako ga je teško ostvariti! Svaki dan doživljavamo poraze i udarce. Svaki od nas doživi onaj trenutak, koji je doživio prorok Ilija pod smrekom (1. čitanje): "Već mi je svega dosta, Gospodine!" Već je svega dosta. Nisam ništa bolji od svojih otaca, od svojih predaka, od drugih ljudi. Svoj cilj, da tebi, Bože, postanem sličan, nisam ostvario, zakazao sam. Obuzima me osjećaj besmislenosti i beznadnosti, osjećaj straha, umora i očaja. Uzmi moj život, me mogu više! 

"No, je li dovoljno?" – anđeo ga budi i daje mu jesti. Okrijepljen tom hranom, moći će nastaviti put prema Božjem brdu, gdje će vidjeti Boga. Bog nipošto ne ostavlja čovjeka ležati pod smrekom i umrijeti. Dokaz Božje brige za čovjeka u Novom zavjetu je Isus Krist, koji veli: "Ja sam kruh živi... Tko jede od ovoga kruha, živjet će u vijeke."

"Živjeti u vijeke" – to znači: tko jede od toga kruha, ne može propasti. Isus je hrana koja nas čini nepobjedivima. Ne moramo sve učiniti svojom snagom. Potrebno je samo da se otvorimo, da bi Krist mogao u nama djelovati. Kod njega i ono što je ljudski nemoguće postaje mogućim, jer je on pobijedio i smrt, prešao je tu ljudsku granicu, gdje se radi o biti ili ne biti.

Kruh živi je Božja ponuda nama. Ne može to svatko shvatiti. Već su Židovi mrmljali protiv Isusa, jer u tom Isusovom nečuvenom zahtjevu nisu prepoznali Božje vodstvo. Popustili su iskušenju da vjeru reduciraju na čovjekovu inicijativu, koji se odlučuje za Boga. Ono što, dakle, sa svog stajališta nisu razumjeli, nisu mogli niti prihvatiti. I mi često, poput ljudi pred

36

2000 godina, podliježemo istom iskušenju, jer zaboravljamo da je Bog onaj koji preuzima inicijativu, onaj koji najprije svoj život želi podijeliti s nama i povesti nas k svome Sinu.

Pođimo zajedno na put kroz pustinju, gdje ćemo se od Boga dati voditi i poučiti, dok zajedno ne stignemo do brda Božjeg, gdje ćemo ga moći gledati.

http://www.virc.at/texte/aktuell_h.htm propovijedi na više jezika među njima i hrvatski www.svetiantunpula.com http://www.frama-pula.tk http://www.samostan-poljud.comhttp://www.zupavostarnica.hr/ Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://obitelj.hbk.hrhttp://www.dom-turnic.hrOvo je dom gdje imamo mjesečno misu. O tome pročitajte više na njihovoj stranici.

http://www.veritas.hr

http://www.hkr.hr

http://www.hkr.hrhttp://www.isusovci.hr/prostorduha/Duhovne vježbe na internetu - DVonlinehttp://www.katolici.org

KTA/KNI

http://hrcak.srce.hr/http://www.fokolar.hr/1000.html http://www.palotinci.hrhttp://www.vitapax.hr/http://www.jesus.2000.years.de/various/basiliche/san_paolo/sp/san_paolo/san_paolo.htmwww.annopaolino.org

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski/kateheze/pps_prezentacija/index.htmlmožete preuzeti dobre i poučne prezentacije

http://www.micromedia.unisal.it/37

možete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.hkz-gp.de/

http://www.iglesiaendaimiel.com/ http://www.fsr.hr/ http://fsrbrod.blogspot.com/http://fsr-kaptol.hr/http://www.molitve.infowww.gafos.hr/ arhitektura

http://www.graficapastorale.it/

http://qumran2.nethttp://qumran2.net/indice.pax?autore=1136&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.php?id=136&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.php?id=96&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.pax?id=96&&tutti=1 PLAKATI ZA POJEDINE NEDJELJE i SVETKOVINE U GODINIhttp://www.qumran2.net/indice.pax?id=136&&tutti=1 http://www.qumran2.net/indice.pax?c=disegni&autore=2769&pag=2plakati za djecu i mlademožete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.videograficapastorale.it/index.php/galleria-immagini/category/17-sfondi-per-manifestiPLAKATI I VIDEO NA GORNJOJ STRANICI ZA NEDJELJE.http://www.qumran2.net/indice.php?c=disegniCRTANI PLAKAT-CRTEŽI ZA CIJELU GODINU (iznad link)http://www.benedictinescat.com/http://www.benedictinescat.com/Montserrat/eucarcat.html prezentacije na španjolskomhttp://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramita.html http://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramport.html prezentacije na portugalskomhttp://www.giovannipaolo.it/copiacontroguai/index.htmhttp://lnx.catechista.it/index.php?option=com_docman&task=cat_view&gid=114&Itemid=56 DVIJE STRANICE KOJE IMAJU LIJEPE PREZENTACIJEhttp://www.graficapastorale.comvideo grafika za pastoralhttp://www.kosljun.hr http://www.zupavostarnica.hr/Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://www.hamradio.hr/9aff/9AFF-028_Kosljun/kosljun.htm

http://www.tommyswindow.com/downloads_croatian_01.htmhttp://www.forum.hr/archive/index.php/t-232785.html.http://www.hbk.hr/biblija/search.phphttp://biblos.com/ Sveto Pismo na mnoštvu stranih jezikawww.bible-multimedia.orghttp://www.suzazanajmanje.blog.hr/

38

http://vjeronauk.net/ stranica vjeroučitelja ima puno dobrih stvari u ppthttp://www.nku.hbk.hr/vjeroucitelj/ www.republikahrvatska.comDuhovna obnova i seminari u Zagrebu i drugim mjestima u i Hrvatskoj:http://www.republikahrvatska.com/DuhovneObnove.htmlhttp://www.hrvatskauljudba.hr/ http://wwww.carnet.hr/referalni/obrazovni/iom/IlustracijaIPP http://www.bibbiaecomunicazione.it/http://www.svivan.ba/http://www.karmelbsi.hr http://www.benediktinci.hr/

http://zrno.fsb.hr/blago/ ČASOSLOV

http://www.gabriellla.it/ppt.htm http://www.izbicno.info

www.frafranjomabic.info U prvom čitanju smo vidjeli kako je prorok Ilija, da bi pobijedio glad i umor na svom putu kroz pustinju, idući ususret Gospodinu, uzeo okrepu u kruhu i vodi. Tako je stigao do Božje gore Horeba. Jednako tako vidimo u evanđelju da nam treba snaga koju nam daje Kruh života koji je s neba sišao. To je kruh života za sve one koji u njega vjeruju. Isus danas u cijelosti otkriva značenje "znaka" kruha koji je ponudio okupljenoj masi. Nije to fizički kruh, već je to "kruh koji je s neba sišao", kruh koji zasićuje čovjeka zauvijek održavajući ga u životu za vječnost. Taj kruh je osoba s kojom ulazimo u zajedništvo, to je sam Sin Božji: "Ja sam kruh koji je s neba sišao". Ovdje nastaju žestoke reakcije i prigovori nazočnih, jer oni mu poznaju svu rodbinu i tko je on da može sebe praviti Bogom.Mnogo ponavljani pojam mrmljanja se javlja i ovdje. Ovo nas podsjeća na prolazak Izraela kroz pustinju i izražavanje nepovjerenja u Boga, odnosno još i gore, izazivanja Boga. Čim su malo osjetili glad mrmljaju protiv Mojsija i Arona (Iz 16,2), na svaku poteškoću mrmljaju na uši Gospodinu (Br 11,1). Sam Bog na ustrajnost njihova mrmljanja se pita: "Dokle mi je podnositi ovaj naraštaj opakih da mrmljaju protiv mene?"(Br 14,27). Evanđelista se upravo poziva na ovaj kruh-manu u Izlasku, a tako i ocjenjuje današnju Isusovu nevjerničku publiku, koja je odmetnička i ustrajna u nevjeri kao i narod u pustinji. Isusov poziv da ne mrmljaju postaje poziv da vjeruju u njega i da jedu ovaj kruh koji daje život vječni.Publika je nezasitna, publika je nezadovoljna, traži znak, a ne želi vidjeti niti znak niti znakove. Najveći znak, on sam, je za njih nevidljiv. Ako kažeš nekome da u svemiru postoji nebrojeno zvijezda i drugih nebeskih, svemirskih tijela taj će ti zacijelo vjerovati i neće stavljati ništa u sumnju, ali ako staviš na vrata kroz koja treba proći natpis, da je svježe obojeno, taj će zacijelo dotaknuti i provjeriti, odnosno, uvjeriti se. Danas su to ovdje okupljeni Židovi koji u vjeri žele sve dotaknuti i bez toga se neće uvjeriti. On je tu među njima daje im se za kruh, koji je život vječni za svakoga tko bude blagovao od toga kruha. Jeli su onaj kruh i neki dan što ga je čudesno umnožio, ali oni ostaju slijepi, nevjerni i mrmljaju. Danas ostaje pitanje nas koji slušamo ove riječi koje do naših ušiju, a nadamo se, i srca dopiru. Znamo da svako živo biće, da bi opstalo, raslo i napredovalo, se mora hraniti. Jednako vrijedi i za čovjeka, za njegov naravni i nadnaravni vjerski-kršćanski život. Isus danas u Evanđelju ostvaruje one, već nama poznate, slike iz Staroga Zavjeta i proglašuje se za nas, "živim kruhom koji je s neba sišao". Oni koji su uz njega moraju živjeti Božjim, Njegovim životom. Jasno je svakome da se ne može živjeti Božjim životom, ako se nećemo hraniti Božjom hranom i tako opstati u vezi s Njime, rasti i napredovati do ostvarenja vječnoga života. Ostaje pitanje svakome od nas kako se hranimo i napredujemo u našoj vjeri i kako učvršćujemo našu vezu s Njime? Kako potvrđujemo naš kršćanski život svagdašnjim životom i ponašanjem? Jesmo li uistinu oni koji se hrane živim kruhom života, ili smo to samo na jednoj običnoj riječi? Sveta Crkva nam je i stavila pred oči, um i srce danas ovu temu da o tome bolje i dublje razmislimo. Hrana naše vjere

39

nije neznatna. To je bitno pitanje u vjeri jednako kao i u životu fizička životna hrana. Koliko smo toga mi svjesni? Pa zato da bolje razmislimo i sebe upitamo, te da nam se ureže u srce ovaj problem, Sveta Crkva ovih nedjelja kao da ponavlja ovu temu više puta. Nije to samo puko ponavljanje, nije bez razloga tako. Razlog je da odgovorimo na ova pitanja."Uslijed okolnosti koje su po ljudskom sudu neobjašnjive, o. Matej Crawey našao se jednog dana pored bolesničkog kreveta nekog novinara koji je svoje pero upotrebljavao samo zato da bi sve Božje svetinje ruglu izvrgavao. Toliki je bio protuvjerski otrov kojim je taj novinar ispunjao stupce svojih novina, da ga je nadležni biskup morao izopćiti iz Crkve.- Dragi prijatelju - reče mu o. Matej - vi ste teško bolesni. Ali vaša je duša još teže bolesna. U najdubljim njezinim dubinama postoji provalija koju samo Bog može ispuniti. Vama nedostaje Isus Krist.- Nemojte izgovarati preda mnom njegovo ime! - razjareno mu odgovara bolesnik. - Zar ne znate tko sam ja?- Znam.- Zar ne znate da sam ja jedan od urednika onih protuvjerskih novina?- Znam.- Zar ne znate i to, da dok pišem one protuvjerske članke, da držim na stolu Bibliju, kako bih mogao sipati otrov na vjerske istine o kojima je u njoj riječ? Zar ne znate i to da na svome stolu držim i raspelo, kako bih ga mogao u lice grditi i pljuvati?- Sve to znam, - odgovara mirno Božji svećenik. Baš zato šalje me k vama Krist Gospodin da vam ponudim izmirenje, da vašoj duši povratim mir i radost. U njegovo ime ja dolazim da vam kažem da vas on voli i da je dovoljna s vaše strane samo jedna riječ da bi vam sve oprostio i zaboravio.U srcu onoga opakog bezbožnika nastade toga časa ljuta borba, ali nije dugo potrajala. Milost Božja ju je nadjačala. Bacio joj se u topli zagrljaj. U suzama ispovjedio je svetom Božjem čovjeku svoja zastranjenja. Pismeno i pred svjedocima opozvao je i požalio svoje grijehe, svoje blato nabacano na najveće kršćanske svetinje. Još je šest mjeseci živio i za to vrijeme više se puta pričestio"(P.Matteo Crawley,Mabić/Jukić,Pr.V.203). Kruh Života je donio pomirenje i milost nesretniku, nahranio ga i pripremio ga vječno putovanje i vječno drugovanje u Njegovoj nazočnosti. Lijepo da se obratio i poslušao Krista iz svećenikova uvjeravanja. No, mi ga molimo da se nikada ne udaljavamo od Njega, da ne bismo izgubili vječnu hranu, naš kruh vječnog života koji je radi nas došao da nas nahrani i spasi.

fra Franjo Mabić

http://www.ppsmeditazionipreghiere.org/Duje Bonačić ima vrhunsku stranicu. Pogledajte:www.dbfoto.infohttp://www.ofm.hr/index.php/korisni-linkovi

http://www.franjevci-split.hr/ 19. nedjelja kroz godinu (B) OD PUSTINJE DO BOŽJE GORE

1 Kr 19,4-8

Prvo čitanje donosi epizodu iz života proroka Ilije. Kralj Ahab ispričao je svojoj ženi Izebeli kako je Ilija poubijao Baalove proroke koje je ona štitila. Kraljica Izabela koja potječe iz naroda u kojemu se štuje bog

40

Baal, sada mu radi o glavi. Uplašen za goli život Ilija bježi. Do Beer Šebe u Judeji s njime je išao njegov mladi sluga, a onda je sam nastavio hod kroz pustinju. Tu se događa trenutak koja bi se psihologijskim rječnikom mogao nazvati nečim nalik depresiji koja slijedi nakon nekog trenutačno uspješnog posla. A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: Već mi je svega dosta, Jahve!

Njegove riječi “Već mi je svega dosta” i razočaranje u vlastito samopouzdanje kada kaže “nisam bolji od otaca svojih”, izraz su duboke potištenosti koja vodi do autodestruktivne pasivnosti (D. Runje). No, u tom trenutku nastupa Božji anđeo koji mu kaže: Ustani i jedi! Ustati znači nastaviti započeti put. Ilija je jeo i pio, ali je opet legao te ga anđeo poziva i drugi put da ustane i krene na put koji ga je nakon četrdeset dana i četrdeset noći doveo do brda Horeba.

Pripovijest o proroku Iliji sadrži brojne egzistencijalne simbole: pustinja, san, stabljika, anđeo, kruh i voda, pješačenje, brdo, Božji nalog, šutnja. Svatko od nas ima svoju pustinju, svoju smreku, svoga anđela i svoj Horeb. Ilijino iskustvo pješačenja kroz pustinju do Božje gore biblijska je slika za unutarnji duhovni put.

Rođenjem započinje čovjekova potraga za smislom vlastitog postojanja. Jedno od najčešćih pitanja i dilema koje čovjek sebi postavlja glasi: “Koja je moja uloga u životu i kamo mi je poći?” Hodočasteći korak po korak na duhovnom putu, čovjeku se otvaraju jedna po jedna vrata spoznaje i smisla. Jer duhovnost je ‹svijet vrata› gdje nas iza jednih čekaju ponovno druga. Ona simboliziraju otvaranje našega duha Bogu, otvaranje prema višim znanjima i sveukupnoj smislenosti. Često ne pogodimo i ne kucamo na prava vrata, već udaramo glavom o zid. No i to je dio našega duhovnoga traženja, možda njegov najvažniji dio iz kojeg najviše učimo, koji za nas ima najvrjednije poruke i značenje. Svi bismo željeli preskočiti zid, preskočiti te naše suhoće, zaboravljajući da su one važne postaja na putu do Cilja. A kao takve nužne su ne da nas slome, već, naprotiv, stvore na novi način za šira obzorja i jasnije vidike. Pustinja je mjesto osame i neizvjesnosti. Ona fizički i psihički slabi čovjeka. Izaziva strah za opstojnost gologa života. Puna je opasnosti i oskudice. Ali pustinja ima i drugo značenje. U toj prostranosti i jednoličnosti ništa nam ne odvlači pažnju. Tu smo ispražnjeni od brojnih stvari koje nas opterećuju u svakidašnjici. Pustinja može potaknuti na dublje razmišljanje o duhovnoj dimenziji života i postati mjesto susreta s Bogom.

U pustinji susrećemo vlastitu prazninu, egoizam, potrebu za potvrđivanjem, strahove, kukavičluk. Spoznajemo da smo slični Iliji koji bježi od Boga. Od njegova naloga. Od vlastitih neuspjeha. Iz straha od ljudi. Nismo spremni poći putem čišćenja. No, Bog nas želi vidjeti zrele u vjernosti. Ne čini čudesa da bi nas očuvao od napora i žrtvovanja. Euharistija stoga ne smije biti tek utjeha i bijeg od stvarnosti, nego poticaj i snaga za djelovanje u ovom svijetu.

http://www.zupa-svkriz.hr/pjesme/html/boze_moj_sto_je.htmhttp://gospa-lurdska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=677&Itemid=46http://www.zupa-gajnice.hr/stranice/pjesmarica_d.htmlhttp://www.zmr.hr/index4.htmlhttp://www.cdp.hr/http://www.tabor.com.hr/http://www.injigo.com/Program Injigo obuhvaća ignacijanske duhovne vježbe u svakodnevnom životu od 30 tjedana (DV) kao i duhovne vježbe u šutnji od tri do trideset dana (DVŠ). Taj je Program započela u Zagrebu 1997. godine znanstvenica dr. sc. Marica Čunčić.http://www.gotquestions.org/Hrvatski/index.html

Traži GotQuestions.org Hrvatski

Sljedeće stranice dostupne su na hrvatskom jeziku.

Poštovani,

predstavljamo Vam vrlo uspješnu Udrugu: Hrvatsko športsko kulturno društvo Croatia Beč.Udruga djeluje od 1986. godine.Posjetite njihovu web stranicu na www.hskd-croatia.com

Stranicu je izradio prof. mag. Željko Batarilo

41

Srdačan pozdravhttp://www.trsat-svetiste.com/index.htm

http://ocimadrugoga.blogspot.com/ Ovdje možete pronaći jako puno poučnih primjera. Hvala autoru.

http://www.velecasnisudac.com/hr/clanak/990/samostan-sv-nikole

http://cudaprirode.com/portal/

http://www.rama-prozor.info/cms/index.php

http://www.samotnjak.com/

http://www.tebe-trazim.com/index.phpvrlo lijepa stranica

http://rosarioonline.altervista.org/index.php

http://medjugorskiglas.blog.hr/

http://www.frama-portal.com/poveznice/

http://www.frama-portal.com/

Franjevačke poveznice: OFS   Hrvatska

Međunarodno vijeće OFS – a

Socijalna inicijativa OFS – a i FRAME

Franciscians International

Klarise Zagreb

Duhovni asistenti i asistentice: Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda

Hrvatska provincija sv. Jeronima Franjevaca konventualaca

Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri

Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića

Franjevci trećoredci glagoljaši

Franjevačka provincija Uzvišenja sv. Križa – Bosna Srebrena

Hercegovačka provincija Uznesenja BDM

Milosrdne sestre sv. Križa

Zajednice mladih: Hrvatska dehonijanska mladež

42

Salezijanska mladež

Crkva i ostale poveznice: Hrvatska biskupska konferencija

Redovnici i redovnice

Ured za mlade HBK

Hrvatski Caritas

Zajednica Taize

SPAS – studentski pastoral

Glas Koncila

Veritas

Informativna katolička agencija (IKA)

Hrvatski katolički radio (HKR)

Radio Marija

DUHOS – Duhovnost osječkih studenata

Bivša stranica www.svetifrane.org nalazi se pod imenom nove domene: http://www.fradragoljevar.com/

2015. KOLOVOZ

S 1 Alfonz LiguoriN 2 18. KROZ GOD., Gospa od Anđela P 3 Augustin Kažotić, Stjepan, SpasoU 4 Ivan Vianney, IvicaS 5 Gospa Snježna, Nives, Snježana ■Č 6 Preobraženje GospodinovoP 7 Siksto, KajetanS 8 Dominik, Dinko, NedjeljkoN 9 19. KROZ GOD., Edita, TvrtkoP 10 Lovro, đakon, LovorkaU11 Klara AsiškaS 12 Ivan Kasijan, FrankaČ 13 Hipolit, GertrudaP 14 Maksimilijan Kolbe, Sveto S 15 VELIKA GOSPA (Patron župe ROŽAT) ■N 16 20. KROZ GOD., Rok, Stjepan, kraljP 17 Hijacint, Miron, NatalijaU 18 Jelena KrižaricaS 19 Ivan Eudes, Jordan, TeklaČ 20 Bernard, opat, SamuelP 21 Pio X., papa, DobruškoS 22 B. D. Marija Kraljica, ReginaN 23 21. KROZ GOD., Ruža Limska

43

P 24 Bartul, apostol, BarišaU 25 Ljudevit, kralj S 26 Rufin, Branimir, JadrankoČ 27 Monika, Anđelka, ČaslavP 28 Augustin, Tin, Živko S 29 Glavosijek Ivana Krst., SabinaN 30 22. KROZ GOD., Didak, RadoslavP 31 Rajmund, Paulina

RUJAN

U 1 Egidije, BrankaS 2 Kalista, Divna, IngridČ 3 Grgur Veliki, GordanaP 4 Rozalija, Iris, MarinS 5 Majka Terezija, CvjetkoN 6 23. KROZ GOD., Zakarija, DavorP 7 Marko Križevčanin, DragicaU 8 Mala G. (Čempresata)S 9 Alen, Budimir, HijacintaČ 10 Nikola Tolentinski, PulherijaP 11 Prvoslav i Hijacint, GašparS 12 Ime Marijino, Mirjana, SilvijaN 13 24. KROZ GOD., Ivan ZlatoustiP 14 Uzvišenje sv. KrižaU 15 Gospa Žalosna, DoloresS 16 Eufemija, Kornelije (kvatre)Č 17 Rane sv. FranjeP 18 Josip Kupertinski (kvatre)S 19 Januarije, Teodor (kvatre)N 20 25. KROZ GOD., Andrija KimP 21 Matej, ap. i evanđ. U 22 Mauricije, SvetkoS 23 Lino, Pio iz PietrelcineČ 24 Gospa od OtokaP 25 Aurelija, Zlata, KleofaS 26 Kuzma i Damjan (Knežica)N 27 26. KROZ GOD., Vinko PaulskiP 28 Vjenceslav, Vencel, VišeslavU 29 Mihael, Gabriel i RafaelS 30 Sv. Jeronim, zaštitnik Provincije

LISTOPAD

Č 1 Terezija od Djeteta IsusaP 2 Anđeli čuvari, VedranS 3 Maksimilijan, Gerard, EdmundN 4 27. KROZ GOD., Sv. Franjo AsiškiP 5 Flavijan, Miodrag, FloraU 6 Bruno, RenatoS 7 Gospa od Ružarija (Ružarica)Č 8 Srđ i Bako, Dan nezavisnosti ■P 9 Dionizije, Denis

44

S 10 Franjo Borgija, DanijelN 11 28. KROZ GOD., Firmin, TvrtkoP 12 Serafin, MaksoU 13 Edo, HugolinS 14 Kalist, Stanislav, DivnaČ 15 Terezija AvilskaP 16 Margareta M. AlacoqueS 17 Ignacije Antiohijski, VatroN 18 29. KROZ GOD., MISIJSKA Luka, evanđelistP 19 Petar Alkantarski, Pavao od KrižaU 20 Vendelin, Irena, MiroslavS 21 Uršula, CelinaČ 22 Marija Saloma, Ivan Pavao II.P 23 Ivan KapistranS 24 Antun Marija ClaretN 25 30. KROZ GOD., Katarina Kotrom., Spomen DakseP 26 Demetrije, RadovanU 27 Sabina, Gordana, Duh AsizaS 28 Šimun i Juda TadejČ 29 Narcis, Linda, DarkoP 30 Alfonz Rodriguez, MarceIS 31 Kristofor, Vuk

STUDENI

N 1 31. KROZ GOD., SVI SVETI (Matica) ■P 2 DUŠNI DANU 3 Martin PorresS 4 Karlo Boromejski, DragoČ 5 Mirko, Ljiljana, P 6 Leonard, Sever, MelanijaS 7 Ernest, Karina, Mila, BaldoN 8 32. KROZ GOD., Gracija Kot.P 9 Posv. Later. bazilike, VitoU 10 Leon VelikiS 11 Martin, biskup, (Šumet)Č 12 Jozafat, SilvanP 13 Stanislav Kostka, Ivan TrogirskiS 14 Nikola TavelićN 15 33. KROZ GOD., Albert Veliki, LeopoldP 16 Ivan Trogirski, MargaretaU 17 Elizabeta zašt. FSRS 18 Posveta bazilike sv. Petra i PavlaČ 19 Matilda, Faust, KristinP 20 Srećko, SilvestarS 21 Mavro, Gospa od ZdravljaN 22 KRIST KRALJ, Cecilija, DobrilaP 23 Klement, BlagoU 24 Krševan, KrizogonS 25 Katarina Aleksandrijska, KataČ 26 Hugo, Konrad, LeonardP 27 Virgilije, Maksim, ValerijaS 28 Jakov Markijski, Držislav

45

N 29 1. DOŠAŠĆA, Svi sveti Franj. redaP 30 Andrija, ap., Hrvoslav

PROSINAC

U 1 Natalija, BoženaS 2 Bibijana, Blanka Č 3 Franjo Ksaverski, Lucije P 4 Ivan Damašćanski, Barbara S 5 Saba, Savka, Ada N 6 2. DOŠAŠĆA, Nikola, Nikša (Dračevo selo)P 7 Ambrozije, Agaton U 8 Bezgr. začeće BDMS 9 Zdravka, Valerija, Abel (kvatre)Č 10 Gospa Loretska, JulijanaP 11 Damaz, Damir (kvatre)S 12 Ivana F. Chantal (kvatre)N 13 3. DOŠAŠĆA, Lucija, SvjetlanaP 14 Oton iz Pule, Ivan od Križa U 15 Drinske mučenice, DarijaS 16 Adela, Zorka, Albina Č 17 Lazar, FlorijanP 18 Gracijan, Bosiljko S 19 Urban, Tea, Vladimir N 20 4. DOŠAŠĆA, Amon, Teofil P 21 Petar Kanizije, Mihej pr.U 22 Honorat, ČaslavS 23 Ivan Kentijski, Viktorija Č 24 BADNJAK, Adam i Eva, Delfin P 25 BOŽIĆ - ROĐENJE ISUSOVO ■S 26 Stjepan Prvomučenik ■N 27 SV. OBITELJ, Ivan, ap. i ev., Janko, Fabiola P 28 Nevina dječica, Nevenka U 29 Toma Becket S 30 Nicefor, Trpimir Č 31 Silvestar, papa, Zahvalnica

■ oznaka za državne blagdane (neradne dane)

46