untitled - galerija klovićevi dvori.pdf

8/18/2019 Untitled - Galerija Klovićevi dvori.pdf

1/92


2/92

2

Galerija Klovićevi dvori, Zagreb10. listopada – 10. studenoga 2013.

organizacija izložbeorganisation of the exhibition

Galerija Klovićevi dvori, ZagrebFondacija Milenin dom —Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac

suorganizatorico-organisers

Veleposlanstvo Republike Srbije, ZagrebSrpsko narodno vijeće

osiguranje izložbeinsurance of the exhibition

Dunav osiguranje

autorica izložbeauthor of the exhibition

Jelica Milojković

kustosica izložbecurator of the exhibition

Danijela Marković

pedagoški programeducational program

Liljana VelkovskiNikolina Zanoški

tehnička realizacijatechnical realisation

Dragutin MatasTomislav AntolićDamir BabićDavor MarkotićVinko SoldanTomo Šetek

Izložba je ostvarenapod pokroviteljstvomMinistarstva kultureRepublike Hrvatske iMinistarstva kulturei informisanjaRepublike Srbije.

The exhibition is being heldunder the patronageof the Ministry of Culture

of the Republic of Croatiaand the Ministry of Cultureand Information ofthe Republic of Serbia

snovi i sanjarenje


3/92

3

MILENAPAVLOVIC

BARILLIsnovi i sanjarenje dreams and reve


4/92

4

predgovor


5/92

5

Osoba bez presedana u srpskoj modernoj umjetnosti, Milena Pavlović Barilli, udana Gosselin, jedna je od naja- vangardnijih i najzanimljivijih ličnosti europske i američke umjetničke scene u četvrtom i prvoj polovici petogdesetljeća . stoljeća, „umjetnica sna i sanjarenja “ koja je u svom raskošnom umjetničkom opusu neprestanohodala po tankoj niti snoviđenja.

Od trenutka prvog posthumnog predstavljanja u Srbiji, u Kulturnom centru Beograda, . godine umjet-ničko djelo Milene Pavlović Baril li ne prestaje zaokupljati pažnju kulturne javnosti. Sud o njemu dali su mnogieminentni likovni kritičari, teoretičari umjetnosti, esejisti. No, najvažnije od svega je to što je ovo nesvakidaš-nje umjetničko djelo, nekada rasprostranjeno diljem svijeta, danas najprisutnije u Požarevcu, gradu Mileninogrođenja i njene mladosti, gdje je od . godine izloženo pod krovom Milenine kuće.

Zasluge za to pripadaju Mileninim roditeljima, prije svega njezinoj majci Danici, koja je kulturnoj baštiniSrbije darovala instituciju koja značajem svojih fondova i programima koje realizira, nadilazi okvire jed-nog spomen-muzeja.

Kada je pedesetih godina prošloga stoljeća započeo mukotrpan posao na sređivanju i proučavanju oskudnedokumentarne i arhivske građe i umjetničkog opusa Milene Pavlović Barilli pokazalo se da raspoloživi fakto-grafski materijal nije dovoljan kako bi poslužio kao čvrsta osnova u oblikovanju objektivne slike o neobičnomi nesvakidašnjem liku jedne izuzetne stvarateljice. Konture tog lika tek su se naslućivale što je nagovještavaloda će rekonstruiranje jednog veličanstvenog mozaika biti težak i dugotrajan posao.

Pokazalo se također da svaki djelić nije bio i onaj pravi, niti da je stavljen na pravo mjesto. Dijelovi su se čestomiješali pa i gubili među podacima koje su istraživačima prepričavali nekadašnji Milenini poznanici, prija-telji i kolege. S puno dragocjenih podataka, ali i s mnogo emocija, a ponekad i neprikrivene gorčine, sliku oMileni je iz svog ugla promatranja i zaključivanja formirala i njena majka Danica, tada već narušenog zdravlja

i u poodmaklim godinama koje su učinile da prohujala zbivanja izblijede ili se sagledavaju pod krivim kutem.Potpuno novi aspekt promatranja i snažno svjetlo u razrješavanju ovog problema unijelo je otkriće doku-menata u obimnoj ostavštini Danice Pavlović Barilli koji obuhvaćaju arhivsku građu, obiteljsku korespoden-ciju, rukopise, pozivnice, kataloge, hemerotečne jedinice, najstariju fotodokumentaciju, kao i popise Mileninihumjetničkih radova koji su sastavljeni u poslijeratnom periodu u rasponu od gotovo godina. No, i poredtoga što se radilo o autentičnim dokumentima njihov značaj u rasvjetljavanju određenog problema nije bio isti,a njihova pouzdanost ponekad se činila neuvjerljivom.

Još prilikom obrade i prvih iščitavanja ove arhivske građe naslućivalo se da ćemo o životu i umjetničkom djeluMilene Pavlović Barilli imati prilike govoriti i pisati s puno više argumenata i na sasvim nov način. Kasnija stu-dioznija proučavanja ove dokumentacije rezultirala su otkrićima koja su nadilazila čak i očekivanja istraživača.U tijeku složenih ispitivanja i komparativnih analiza na svjetlost dana izašli su novi momenti koji su otvorilibrojna pitanja, ali na veliko zadovoljstvo, dali i mnoge odgovore.

Višegodišnja studiozna proučavanja muzejske građe, kao i pristizanje novih dokumenata iz domaćih i stra-nih arhiva, muzeja i biblioteka, rezultirala su tijekom nekoliko posljednjih godina dobivanjem neprocjenjivo

vrijednih donacija, bogatom arhivskom građom i dokumentima. Naime, umjetnički fond Galerije MilenePavlović Barilli obogaćen je tijekom zadnjih godina slikama, skulpturama, rukopisima, katalozima, fotogra- jama koje su Mileninom muzeju darivali njeni nekadašnji prijatelji iz SAD-a.

Orijentacija ka multidisciplinarnim programskim sadržajima i međudržavnim projektima — kao realnimsagledavanjem visokog mjesta Milene Pavlović Barilli u europskoj i svjetskoj povijesti umjetnosti, rezulti-rali su snažnom armacijom Mileninog djela, o čemu svjedoče njene reprezentativne izložbe predstavljene uBeogradu, Zagrebu i Ljubljani ./ ., Parmi ., Galeriji SANU u Beogradu ., Galeriji PROGRESBeogradu ., Parizu ., Bukureštu ., Bratislavi ., Pragu ., Brnu ./ ., retrospektivizložbe „Zvjezdanim tragom“ u Galeriji SANU u Beogradu ., Rimu ./ ., Riminiju ./Skoplju ., Banja Luci ., Europskom parlamentu u Bruxellesu, iste godine, Rijeci i Trstu ., kaobrojne izložbe u mnogim muzejima i galerijama u Srbiji.

Ove godine jedinstveno umjetničko djelo Milene Pavlović Barilli predstavljamo javnosti glavnog gradaRepublike Hrvatske, sagledavajući ga, nakon mnogo godina, pod drugom svjetlošću, iz novoga kuta.


6/92

6

MILENA PAVLOVIC BARILLI–GOSSELIN

(Požarevac, . – New York, .)


7/92

7

01

Neobičnost biograje Milene Pavlović Barilli, udane Gosselin, počinje već samim rođenjem, a zavšava njenom preranom smrću.Jedino dijete u braku Danice Pavlović Barilli, obrazovane Požarevljanke iz ugledne građanske obiteljBrune Barillija, talijanskog skladatelja, glazbenog kritičara, pjesnika i putopisca, potomka čuvene obtelji umjetnika iz Parme, Milena Barilli rođena je u Požarevcu, . studenog . godine u obiteljskkući Stojana Pavlovića, svoga djeda po majci. No, već uoči nove . godine, roditelji su s malom mjesečnom Milenom krenuli na prvi veliki zajednički put, u Italiju.Time je obilježen početak jednog kratkog i nemirnog, grčevitim radom i neprestanim putovanjimaprotkanog života, čije su se staze prebrzo odvojile od pitome požarevačke čaršije. Romantiku njenihstrmih ulica, ljupkih, secesijskih fasada i krovova, neprestano su, kao geografski, kulturni i soc jalni kontrapunkt, smjenjivali prizori iz drevnog Rima, sunčane Nice, Pesara, Bergama, a potomMünchena, Madrida, Londona, Pariza… U ovim gradovima i na raskrižjima svojih čestih putovanjaMilena je odrastala, školovala se, sazrijevala, stjecala prijatelje, formirala svoju umjetničku ličnoNostalgija i nemir, koji su se u njenom biću rodili već prvih dana, pratit će je tijekom čitavog njenog životnog puta, postajući u isto vrijeme i jedan od atributa njenog umjetničkog djela. BipolarnostMileninog života čiji će kratak hod proteći u mučnom spajanju nespojivih krajnosti, postat će nemi-novno njen modus vivendi . I njena sudbina. Jer, radosti i tuge, slutnje i strepnje, čežnje i nemiri, vatrei studeni, sreće i nesreće, ovdje su dolazile i odlazile bez najave, nižući se u jednom vrtoglavom ritmobrušivši na anđeoski čednu dušu jednog izuzetno senzibilnog bića, sve svoje raskoši i bijede, svojmeleme i otrove, bure i oluje.Toplinu, sreću i mir ranog djetinjstva osigurao je obiteljski dom požarevačkog trgovca, StojanaPavlovića i njegove plemenite supruge, Bosiljke. Ovdje je njihovo jedino unuče, obiteljska mezimic

Manja, Mićun, Laloš, Ćići napravila prve korake, učila paralelno srpski i talijanski, povlačila prve kr vudave poteze olovkom, crtajući „njinu mamu i piliće“ i „njinu mamu i guskice“ ili, uz svjetlost bakinkuhinjske petrolejke, slušala za vrijeme dugih zimskih večeri, tajanstvene priče o davnim, herojskim

vremenima u kojima su njeni preci stvarali srpsku povijest. A kada bi snijeg okopnio i košavu zamijnio proljetni vihor, Milena je s majkom odlazila u očevu Italiju, napajajući se jednom estetski drugač jom, raniranijom kulturom koju je njezino biće bez zbunjivanja prihvaćalo.Nesigurni koraci prerastali su u trčanje, igranje i šetnje po širokim, antičkim trgovima Rima, u komeće, dva desetljeća kasnije Milenine izložbe izazivati senzacije.Tako je, obožavana i voljena golubljom nježnošću, rasla i sazrijevala crnooka djevojčica, buduća slikrica i pjesnikinja, Milena Pavlović Barilli.Njen nesvakidašnji talent za uočavanjem i prenošenjem na papir svijeta koji je okružuje prva je uočilamajka, koja je puna tri i pol desetljeća bila Milenin pratitelj i podrška, i koja je do svog posljednjedaha, sav svoj duh, kulturu i neizmjernu roditeljsku ljubav, stavila u službu svog djeteta.

02

Senzibilni duhovni nemir Milene Pavlović Barilli ispunjen strepnjama, slutnjama i dubokom nostalgijom, prožima čitav njen umjetnički opus. U Mileninom vanserijski emotivnom biću ove emocijepredstavljaju esencijalne atribute njenog umjetničkog djela. Milena je pjesnik slikarstva. Ikonograjnjenih slika koje slave ljubav i antičku mitologiju, ispunjavaju putena tijela nim i Venera, likovi zaklonjeni velovima, trakama, lepezama i dimom, maskama i rukama. One su osnova njene slikarske enigme — ali i obrnuto: neprestano zamišljena nad vječnim temama života i smrti, svoje stihove Milenkazuje nadrealističkim, bretonovskim jezikom. Njena poezija je metaforična, ispunjena značenjima iporukama koje su ključ, svojevrsna šifra njenih brojnih enigmatskih kompozicija.

Briljantno poznavanje skrivenog bogatstva mitova, vjerovanja i legendi Milena je, u spletu simboličkih elemenata, utkala u svoje poetične vizije, čija nesvakidašnja imaginacija svoje uporište ima nsamo u antičkim legendama i mitologiji, već i u basnama, mitovima i poganskim predajama. Izvjesno je, također, da mnoge Milenine kompozicije zagonetnih poruka svoje izvorište imaju i u njenim sno vima što je Milena i zapisala na poleđini reprodukcije jedne slike: „Ovo sam naslikala po onom snsad sam ga napravila po povratku u Pariz “.U pokušaju da sagledamo smisao Milenine duhovne avanture, da otkrijemo svijet Milenine mašte snova u čijem opusu živa igra simbola spaja razdvojene elemente, povezuje nebo i zemlju, predmete duh, prirodu i kulturu, zbilju i san, svjesno i nesvjesno, krenut ćemo od . godine, kao prijelomnotrenutka u Mileninom životu i stvaralaštvu.


8/92

8

Naime, poslije diplomiranja na Kraljevskoj umjetničkoj školi u Beogradu, . godine, kratkog aka-demskog školovanja u Münchenu ( .– .) i prvog samostalnog predstavljanja likovnoj publici uBeogradu . godine, Milena je svoju umjetničku karijeru nastavila na Zapadu napuštajući s rodnimpodnebljem i svoje školske početke i uzlete.

U ožujku . godine Milena s majkom odlazi u Španjolsku u kojoj ostaje tri mjeseca obilazeći idi-lične predjele Seville, Malage, Valencije, Granade i Cordobe, dok u madridskim muzejima studiraVelasqueza i Goyu.Tijekom studijskog boravka u Španjolskoj Milena se susrela s jednom drugačijom kulturom, čarob-nom i bizarnom u isto vrijeme koja je u njoj pokrenula dugo skrivane impulse i potakla je da potraži vlastiti put. Ovdje je nastala čitava serija zanimljivih kompozicija s egzotičnim temama koje će Milenagodinu dana kasnije izložiti u Londonu.

Naporan rad u napregnutom traženju vlastitog glasa i identiteta, Milena je nastavila u Londonu ukome je nastao veći broj akvarela i briljantnih pastela, kao i nekoliko tempera blijedih tonova i tamnoggrazma s motivima londonskih ulica i fasada. U ovim djelima uočavaju se izvjesne inovacije na likov-nom planu što se očitava, prije svega, u modernoj kompoziciji, akvarelnom tretmanu boje i uvođenjuoštre, ekspresivne linije.

03

. veljače . godine Milena je uBloomsbury Gallery u Londonu imala prvo predstavljanje likovnojpublici i kritici izvan Srbije.Londonska izložba predstavlja prijelomni trenutak u Mileninom umjetničkom stvaralaštvu. Djelaizložena uBloomsbury Gallery iskazala su svu raznovrsnost Milenine stvaralačke radoznalosti, nesva-kidašnju maštovitost i suptilnost u izvođenju kompozicija s orijentalnim motivima, zanatsku vještinuu stvaranju kompozicije, svladavanju likovne tehnike i materijalizaciji koja je u pojedinim pastelima(Portret majke, Portret NJ. K. V. Marije Karađorđević ) dostigla pravu virtuoznost.U Bloomsbury Gallery Milena je posljednji put izložila i nekoliko radova nastalih u okvirima akadem-skog načina razmišljanja, kompozicije, oblikovanja forme. Bio je to njenhommage beogradskim i min-henskim profesorima, zanatskim poukama i iskustvima koje je od njih dobila i na čijim je osnovamagradila jedan originalni, modernizirani akademizam koji će preko romantizma, umjerenog ekspresio-nizma i fantastike prerasti u imaginarno i onirično.

Razdoblje od jeseni . do listopada . godine odlučujuće je u formiranju umjetničke ličnostiMilene Pavlović Barilli. U kronološkom rasponu od nepunih godinu dana nastalo je šezdesetak slikai dvadesetak crteža koji predstavljaju zaokruženu cjelinu u kojoj se iracionalno i fantazmagoričnosnažno produbljuju i proširuju, obogaćujući ikonografski sadržaj simboličkim motivima i alegoričnimpredstavama koje kazuju jednu složeniju priču dok metaforika dobiva složenije i dublje tokove.

Odvažno i sa samopouzdanjem koje su joj ulijevale povoljne kritike iz Beograda i Londona, svojom visokom kulturom, kozmopolitskom širinom duha i vrsnim poznavanjem nekoliko svjetskih jezika,Milena je u jesen . godine, poslije višemjesečnog boravka u Londonu, došla u Pariz gdje je vrlobrzo ušla u krug poznatih intelektualaca, umjetnika i književnika.Tijekom narednih mjeseci u nevelikom ateljeu, nastajao je jedan tajanstveni, imaginarni svijet koji je Mileni širom otvorio društvena vrata Pariza i osigurao joj izlaganje s najpoznatijim imenima

europske umjetničke avangarde.U Parizu je Milenina umjetnost doživjela preporod otkrivši nov, poetsko-fantastičan svijet. U perioduod samo nekoliko mjeseci ona je naglo i odlučno ušla u područje irealnog i magičnog, stvarajući jednusloženu priču, jednu neobičnu i duboko osobnu ispovijest.Milenin prvi nastup na pariškoj umjetničkoj sceni, . travnja . u Galeriji Jeune Europe toplo sudočekali i novinari i kritika.

ožujak – svibanj 1930.

Bloomsbury Gallery 27. veljače – 10. ožujka 1931.

Galerija Jeune Europe29. travnja – 10. svibnja 1932.


9/92

9

04

Wambly Bald, pariški dopisnikChicago Daily Tribunea , na otvaranje izložbe došao je neplanirano, naiznenadni poziv jedne Milenine prijateljice. Otvorenje je već bilo u tijeku, ljudi su, gazeći po perziskom ćilimu, šetali naokolo promatrajući platna. Wambly Bald, koji očigledno nije bio likovni kritiča više no slikama bio je impresioniran Milenom koja je „podsjećala na glavu s neke perzijske minijature ibila ljepša nego njene slike. Njene oči su vrlo krupne… a ima ugodno, neusiljeno držanje… Ona je dobarslikar. Njeni radovi živahni su i maštoviti. “ Mnogo je ozbiljniji tekst jednog talijanskog kritičara koji konstatira da je Milena „odmah stekla popular-nost na internacionalnom umjetničkom polju u Parizu“, a da njeni radovi, „dvadesetak ulja i tempera potvr-đuju solidne kvalitete umjetnika, jednu divnu i izuzetnu senzibilnost, jednu smjelu i modernu tehniku “.

Uspjeh izložbe potvrđen je i velikim zanimanjem publike i službenih institucija za kupovinu slikaMada jugoslavensko veleposlanstvo u Parizu nije imalo mnogo sluha za Mileninu avangardnu umjetnost, talijanska ambasada pokazala je velik interes i otkupila nekoliko radova.

Imaginarno i onirično, diskretno naslućeno na londonskoj izložbi i snažno produbljeno u djelima izlo-ženima u travnju . u pariškoj galeriji Jeune Europe, denitivno se uobličilo tijekom sljedećih mjeseciu Italiji, da bi u listopadu iste godine, otvarajući rimsku umjetničku sezonu, Milenina izložba uGalleriad’Arte di Roma bila ocijenjena kao događaj koji je usijao pera najuglednijih likovnih kritičara gradovana Tiberu i Seini i doprinio da njeno ime odjednom uzleti i rasprši se po europskim novinama.Gradeći odlučno svoj potpuno denirani izraz Milena se u ovom razdoblju denitivno oslobodilasvega što bi moglo izazvati čak i asocijaciju na školu i njene šablone, upuštajući se hrabro u sudarefantastičnog i realnog u jednom svijetu ispunjenom arhitektonskim elementima, pramenovima magle,

titrajima vode, svijetu internacionalnog načina izražavanja „ presvučenog jednim pikasovskim stilom“.Impresioniran Mileninim prethodnim uspjehom u Parizu, umjetnički kritičar i slikar CiprianoEsio Oppo, bliski prijatelj Brune Barillija, koji je Milenu upoznao još kada je bila djevojčica i kasu jedno drugo uzajamno „portretirali“ (no koji, prema vlastitim riječima, nikada ranije nije pret-postavljao da će o Mileni pisati kao o umjetnici, slikarici), posjetio je poslije puno godina njezinumjetnički atelje u Rimu. Kao vrsni poznavatelj avangardnih umjetničkih pravaca, Oppo, umjetnikpo vokaciji, u svom tekstu u listuLa Tribuna istaknuo je nekoliko značajnih vrlina, uočljivih prijesvega u spremnosti da se „izrazi originalnost stila uz oslobađanje od akademizma i svega lošeg nau-čenog u školi; elegancija vizije, prava strast za umjetnošću i vrlo razvijena inteligencija, samo su nekiod atributa koji idu uz Milenu i njenu umjetnost. “

05

Samostalna izložba Milene Pavlović Barilli uGalleria d’Arte di Roma , čijem su otvaranju prisustvovalanajpoznatija imena iz svijeta umjetnosti, političari, ljudi iz visokog društva, stranci, novinari, ocijenjena je kao događaj sezone.Milenina neobična ličnost koja je fascinirala već pri prvom susretu, kao i činjenica da je živjela uParizu i bila u vezi s najistaknutijim imenima europske umjetničke avangarde, izazivala je posebnupažnju i poštovanje.Opširni tekstovi uz povoljne kritike najeminentnijih talijanskih likovnih kritičara, književnika i slikara, uz reprodukcije izloženih radova, danima su zasipali talijanski tisak, ukazujući na Milenino slikarstvo kao na slučaj za sebe, prepoznajući u njoj slikaricu o kojoj će se tek govoriti.Nepotpisani kroničar dnevnika Il Tevere fascinantno je opisao atmosferu tog hladnog . listopadakada je pod ledenom kišom koja je uokviravala svečano otvaranje Milenine izložbe u jednoj od najelgantnijih ulica u gradu otvorena rimska umjetnička sezona: „Najpoznatija imena iz svijeta umjetnosti,

političari, ljudi iz visokog društva, stranci, novinari, sve skupa odiše elegancijom, delikatnošću, inteligen-cijom… Sve to, našlo se skupa u vrlo malim salama galerije u ulici Veneto, gdje Milenine slike podsjećajuna klimu čuvenih izložbi koje su prošle kroz ove prostorije… Kakav prizor — vidjeti kako pristižu bodrimkorakom s kišobranima u rukama ili u onim jadnim rastresenim automobilima koji izgleda služe samokao materijal nekom karikaturistu. “

Galleria d’Arte di Roma

15. – 25. listopada 1932.


10/92

10

Poslije opširnog navođenja, ponekad pogrešnih, biografskih podataka autor teksta navodi drago-cjene pojedinosti koje se odnose na izložene radove podvlačeći da „među ovih trideset osam slika idesetak crteža… nema nijednog rada koji potječe s neke od prethodnih izložbi… Skoro svi su nastalitijekom posljednja tri mjeseca ovdje u Rimu gdje je Milena došla vidjeti svog oca. Svi radovi nosedatume od ove godine: portreti, pejzaži, kompozicije, crteži. I ima neke prisnosti s rimskim književni-cima pa je uživanje krenuti u otkrivanje modela na ovim slikama, laganim i tananim kao neki magli-časti veo, ali i oštrim kao oštrica noža.“ Likovni kritičar Alberto Neppi u umjetničkoj rubrici nedjeljnog izdanjaIl lavoro fascista odlučio jepisati o mladoj umjetnici Mileni koja je svojim odlučnim pravcem impresionirala publiku i kritiku

izazivajući nedoumicu svojim načinom prikazivanja anatomije.Tople riječi podrške i divljenja Mileninoj izuzetnoj umjetnosti uputio je i mladi Renato Guttuso koji jekao slikar više od drugih osjetio Mileninu potrebu da svoje ideje i snove zabilježi bez zadržavanja i dahrabro, bez ustručavanja, zaroni u suštinu emocija. Rezultat su toga „…ova mala platna, brza sanjar-ska bilježenja koja vas okupiraju i privlače svojim lirskim i poetskim odlikama… ali u svoj toj metazič-koj i nadrealističkoj odjeći, njoj tako dragoj, vidi se da je ona prodrla i u unutrašnjost nečega… Svaka odovih slika pokazuje jasno izražen stil, slobodnu i harmoničnu viziju koja je istovremeno i blizu i dalekood stvarnosti i iznad svega hrabrost da zaroni, bez ustručavanja, u suštinu emocija. “ Oštroumno promatranje, psihološku pronicljivost i oslikavanje karaktera portretiranih ličnosti, pod- vlači Alberto Francini koji se sjeća dana kada je mala Milena svojim dječjim izrazom napravila Oppovportret koji prikazan na ovoj izložbi ima, ne samo vrijednost poklona i Francinijeve uspomene na neke

vedre dane, već je i dragocjeni dokument jasnih nagovještaja nekih Mileninih vrlina koje sada na ovoj

izložbi idu do savršenstva.

Francini izvrsno uočava način Mileninog tehničkog izvođenja ideje: „…isti-

canjem zanosnih i uglavnom brzo zaustavljenih sižea (ponekad bi se, više nego o slikama, moglo govoritio crtežima u boji), govori na dosta jasan način kako se neće koristiti akademskim manirama da bi istakla prednost… Većina ovih slika rađena je skladnim, ali različitim kombinacijama ružičaste, nebesko-plave,bijele i crne boje i vrlo su nježne i oku ugodne… U ovoj vrsti slikanja koja poput oblaka mijenja boju, a prema kojoj Milena izgleda ima dosta sklonosti, katkad je kao izgovor ponuđen siže u obliku nekog meta- zičkog elementa i tada se igra komplicira u kompoziciji uvođenjem nekog jakog kontrasta i u nagovješta- jima mrežastih, vijugavih crta koje se najčešće ponavljaju. Sve to ide uz mnogo ravnoteže i gracioznosti…“ Zadivljujući dah vizije i iznenadnost postupka koji s jedne strane nemaju ničeg od profesionalne ilizanatske umjetnosti, dok s druge strane pokazuju nedostatak amaterskih osobina ističe i MicheleBiancale koji je dao briljantnu analizu Milenine metode rješavanja postavljenih problema: „…vješta

je sasvim dovoljno, ali i nevješta kada joj to služi da izbjegne skolastičnost akademije i inovacija. UPortretima groce Saphi , kćeri prijatelja, u Autoportretu, Portretu oca , možete vidjeti s koliko se neo-

čekivane maštovitosti ona izvlači iz trenutnih smetnji, zbunjenosti… Postoji tu karakter i sličnost idejeuhvaćene u letu, oprobane za trenutak, bez inzistiranja i bez kvarenja utiska, bez umrtvljivanja formei materije. U invencijama, osim nekih neobičnih metazičkih ostataka, postoji jedan svijet bezazlen, nakrilima, vedar, svijet koji je stvaran u fantaziji mlade Milene… Suvremena i osjećajna, ona govori jednimslikarskim načinom izražavanja, nagovještajima, konturama, prugama i krivudavim linijama, bez gomi-lanja i skupljanja boje na jednom mjestu, bez nepokretljivosti palete… Samo još jedna budna čvrstina i

Milena će pokazati jednu odlučnu ličnost…“ Pred zatvaranje izložbe Pinakoteka u Parmi kupila jePortret Brune Barillija .

06

Pola godine nakon otvaranja izložbe u Rimu, Milena se, s desetak svojih najnovijih enigmatskih slika,kao i jednom serijom izvanrednih nadrealističkih crteža predstavila . travnja . uSala d’Arte de

“La nazione” rentinskoj publici. Povodom ove izložbe kubanski publicist Ramón Vasconcelos posvetio je Mileni jedan opširan i nadah-nut članak koji je objavio u havanskom listuEl Pais Excelsior .

Sala d’Arte de “La Nazione”

15. – 20. travnja 1933.


11/92

11

Početkom listopada . godine Milena se vraća u Pariz gdje sa četiri slike sudjeluje na XII Salon Tuileries. U Parizu ostaje do kraja iste godine družeći se s najavangardnijim europskim umjetnicima, istaknu-tim intelektualcima, književnicima, lozoma. Njeni prijatelji su Jean Cassou, Paul Ambroise ValéryAntonio Aniante, André Lhote, Ramón Vasconcelos (kubanski novinar, diplomat i političar).Krajem . godine Milena dobiva poziv za sudjelovanje na izložbiII Quadriennale d’Arte Nazionale otvorenoj . veljače . godine na kojoj je izložila nekoliko zapaženih radova. Milenino prisustvo u talijanskoj prijestolnici odraženo je i u njenoj pjesničkoj biograji. Naime, . prsinca . godine talijanski časopisQuadrivio prvi je put objavio pet Mileninih pjesama uz kraći uvodnikomentar u kome je predstavlja kao kćer Brune Barillija.

07

Milenino predstavljanje na izložbi Kvadrijenala donijelo joj je pokroviteljstvo brojnih visokih i utjecajnihčlanova talijanske vlade pa i naklonost ministra vanjskih poslova, grofa Galeaca Ciana, kome će Milentijekom sljedećih mjeseci naslikati portret.

Razdoblje koje kronološki ispunjava interval od ljeta . do svibnja . godine u umjetničkom oMilene Pavlović Barilli obilježen je djelima čije likovne i ikonografske osobitosti označavaju prijelaz k

„metazičkom“, odnosno „renesansnom obrascu“. Najveći broj ovih radova bio je izložen na Mileninojsamostalnoj izložbi održanoj uGalleria della Cometa u Rimu, od . travnja do . svibnja . godineIz tekstova objavljenih u talijanskim novinama prije otvaranja izložbe može se zaključiti da je Mileninizložba u Rimu očekivana s velikim interesom.U ožujku . godine Milenu je u njenom ateljeu, na drugom katu vile u Via Marguta , posjetila nnarka Vigilia D’Armi. U prisnoj atmosferi nevelikog ateljea, najnovije slike, još uvijek bez okvira, bile snaslonjene uza zid, a neke čak, visile na istom čavlu o koji su bili obješeni i ručnici. Druge, pak, ranijizlagane, „odmarale su se u jednom uglu sobe, nemarno grupirane pod jednim pokrivačem“.Impresionirana ovim ljupkim neredom, Vigilia D’Armi najavila je izložbu dužim tekstom u kojem jedala slikovit portret jedne izuzetne umjetnice koja je, uprkos svojoj mladosti, već steklarenome u inter-nacionalnim krugovima. Iako je, prema Mileninim riječima, izložba već bila pripremljena za siječanjona je ipak toga dana, koristeći blijedu svjetlost zimskog popodneva, posljednjim potezima kista oslobađala bistu jedne sirene. „Radila sam ne ostavljajući sebi ni trenutak odmora… ali u posljednjem tre-nutku rekoše mi da je moja izložba odgođena za travanj jer je Galerija imala obaveza prema drugim sli-karima. Nije mi krivo. Koristim vrijeme da se povežem s rimskom svjetlošću koju jako osjećam i naslikam

na toj svjetlosti još koju sliku“. Međutim, na pitanje novinara „zašto su svi ti anđeli hromi i sve te djevojke vezanih očiju“, Milena nije dalaodgovor. Naglašavajući kroz smješak da ne voli teorije, jedino objašnjenje koje je dala o svom slikarstvsvelo se na primjedbu da slike koje je radila u Parizu imaju drugi ton boja od ovih, nastalih u svjetlosti RimU kasnim popodnevnim satima posljednje nedjelje u travnju . godine, izložbena dvoranaGalleriadella Cometa bila je pretijesna da primi sve uzvanike koji su došli na svečano otvorenje samostalne izložbMilene Barilli. Svoje poštovanje, uvažavanje i čast ukazao joj je i potpredsjednik talijanske Vlade, JanelPredstavljajući umjetnost Milene Barilli, Emilio Cecchi u predgovoru kataloga bilježi da je to „…sli-karstvo učenosti i tradicije koja se vrijedno razvija u vremenu sa svim karakteristikama zajedničkog djela,vođeno strogošću kutomjera, ravnala, šestara. To se slikarstvo rascvjetava kada mu to odgovara i kako muodgovara, katkad na veličini nekog drugog slikarstva: podsjeća na one upadljive i kratkotrajne cvjetove kojise rađaju iz sjemena vjetrom donijetog u brazde i pukotine Termi, Partenona i Koloseuma. “

08

Primjećujući da je sada „ Milenina umjetnost u osnovi kapriciozna, nestalna, ali bogata smjelom i raskoš-nom ljupkošću…“, da je to „umjetnost koja je oblikovana od komadića snova i da su takve fantazije nekadodražavale umni i apstraktni ukus “, Emilio Cecchi konstatira da je u najnovijim slikama „…ton postaoodređeniji, obrađeniji i gotovo bolan. Priroda priče je jednostavnija i osobnija. Djevojka koja spava na livadi među mnoštvom raspršenih krila; starica u crnini pred čijim se očima leptir ljupko odmara; SvetiSebastijan , leden i krvav, zagazio do bokova u morsku pjenu… Istovremeno, stvara se kvaliteta sadržaja

,

1933. / 1935.

Galleria della Cometa

25. travnja – 4. svibnja 1937.


12/92

12

koji postaje puniji, uz osnovni sklad baršunasto crne i plave boje koje oživljavaju u kontrastima s ruži-častom, kao na nekom tankom listu papira… Melankolična elegancija ovih maštanja, jedna tako opipljiva vizionarska sposobnost, hrabrost jednog tako aristrokratskog stava, zaslužuju razumljivo priznanje.Neka javnost oda priznanje i poštovanje ovom sajmu snova u maloj sali rimske Komete.“ Pod svježim i snažnim utiskom Mileninog rada u ateljeu, Esio Cipriano Oppo objavio je tekst u listuIl Popolo di Roma: „Ljupkost nježna i dirljiva u Mileninom slikarstvu. Rodi se bajka i poslije nastaje slika.Zatim boja pada tu i tamo, skoro s namjerom da malja. Najzad, djelo izlazi i šušti kao da je od svile ilibaršuna, kao koža lijepe breskve. Tehnika delikatna, nježna, neusiljena, služi se argumentima koji bimogli izgledati neprirodni kad ne bi bili prirodno fantastični: jedna mašta još djetinja, pa ipak, toliko

opipljiva i slična jednoj pensée XVIII. stoljeća, zatvorenoj i zaboravljenoj u nekoj staroj knjizi.Samo ni vez na listu izgriženom od dudova svilca mogao bi odrediti izraz ovog slikarstva kao arabe-sku i rezbariju u kojem ne postoji opasnost da se pokaže namjera. Među ovim radovima najomiljenija

je Starica i leptir koja podjseća na način Dürera. I Autoportret , s onim enigmatičnim pogledom takođernam se dopada s onim pandanom antičke skulpture i draperijom na putu kroz vrijeme, s onim moremšto se u dnu lako talasa, pa sve do velike čipke oko vrata na grudima. Nećemo opisivati, ali ćemo pohvaliti.

Ali to nije lako, jer treba vidjeti sanjalačko slikarstvo Milene Barilli pa ga moći razumjeti. I ne znaš ipak,što reći Mileni, da li da ostane mirno na onim putujućim oblacima ili da proba sići na zemlju. U ovomzadnjem slučaju jedan nagli kontrast mogao bi biti bolan, zato ne savjetujemo. Razbuditi mjesečarku bilobi opasno, nepravedno i najzad, zbilja, beskorisno. Jer što bi nam tada novo pričala Milena kada bi serazbudila među stvarima teškim i banalnim na ovom svijetu. Zato, ovakva svježa inventivnost, ugodankolorit i ljupka dekorativnost stoje na radovima Milene Barilli kao nerazdvojne gracije. “ Ova senzacionalna izložba čije je otvaranje bilo pomaknuto za čitava tri mjeseca, očekivana je s veli-kim nestrpljenjem i zanimanjem. Briljantni tekstovi iz pera najuglednijih talijanskih kritičara zasipalisu dnevni tisak i časopise, donoseći redovito i reprodukcije Mileninih najnovijih slika i crteža.Snažne impresije koje je ponio iz Mileninog ateljea, kritičar Paolo Ricci zaokružio je na samoj izložbi.Zapažajući da je Milenino slikarstvo proizvod pariške klime, da se „… forme i likovi Mileninog stvara-nja kreću u okvirima nadrealističkih ili dekirikovskih shema …“, Paolo Ricchi naglašava da „…vibrira-

jući senzibilitet ove neobične djevojke koja luta Europom u neprestalnom traganju za čistoćom… stalno prouzrokuje jedan emocionalni dijagram u kome svaka crta, svaka obojena točka, odgovaraju nesvje-snom kretanju… djelo je čisto slikarsko, osim nekih “komada” izloženih na ovoj izložbi, kao lijepo i sočnoCvijeće, Autoportret s pernatim šeširom ili Portret Brune Barillija.“

09

Uočavajući da je u Mileninim djelima neprestano prepoznatljiva jedna tonalna intuicija koja otkrivarođenu slikaricu, Paolo Ricci posebno ističe ovu stranu njene umjetnosti, upućujući negativne kritikesuvremenim nadrealističkim slikarima koji „…s naporom da se oslobode stega, fatalno dospijevaju doutvrđivanja intelektualne superkontrole koja u nekim slučajevima guši svaku izražajnu iskrenost, strik-tno slikarsku… Tipično obilježje ovog slikarstva je treperava ženstvenost koja je stalno prisutna: te blijede gure prekrivene čipkom, svilom, mekanim tkaninama, koje hodaju nasumice s nekom uznemirujućomčvrstinom (vjetar nadima teške zastore, stvara osjećaj da neki dijelovi sjajnog namještaja pucketaju), te gure djevojaka krupnih očiju, plašljivog pogleda su anđeoski iskreni potezi ove čudesne djevojke uzne-mirene kao poslije košmarnog sna, sna odsanjanog na morskoj obali. Da li to izražava bijeg iz jednoglogičnog prirodnog odnosa u realnost koja se mjeri kutomjerom, šestarom, neosporno savršenim poma-

galima? Ne izražava li, možda, zbunjenost, uzbuđenost koja se konkretizira kao plastička činjenica štoskriva veliki zanos prijeteće jasnoće?“ Suptilni proces nastajanja, potom složena geneza i transformacije osnovne ideje koja je prožimaladjela pripremana za izložbu uGalleria della Cometa , na likovnom planu rezultirali su novom formu-lacijom kompozicije, učvršćivanjem plastičkih vrijednosti slike, preobražajem linije i boje, snažnim,produbljenim sukobima svjetlog i tamnog, dok su ikonografske promjene najuočljivije u predmetnomsloju, odnosno tematskoj strukturi slike.


13/92

13

Likovi Mileninih guralnih kompozicija predstavljeni često u dubokoj kontemplaciji, nose veomaprepoznatljive autoportretne oznake. Sjetna lica, začuđenog ili melankoličnog pogleda, kao nezainteresirani promatrači neke kazališne predstave, skrivaju tajanstvenu simboliku osobnih, intimnihdoživljaja, stvarajući čudesnu, magičnu atmosferu blisku shvaćanjima suvremenih metazičkihslikara. Taj mistični, dostojanstveni mir, ponekad narušava slabašni drhtaj zraka koji leluja tanke velove i dim iz petrolejskih lampi.Svoj put u magično i onirično Milena nastavlja složenim enigmatskim kompozicijama čiji ikonografski sadržaj ispunjavaju ženski portreti i gure dopunjeni parafrazama ili kopijama antičkihlikova. Između velova i zavjesa, u zvjezdanim noćima ili kroz oblake magle i dima, kreću se antič

bogovi i heroji, pjesnici i mojre, dok se iz slike u sliku ponavlja lik mlade žene krupnih, melankolinih očiju, orijentalno-mediteranske zionomije.Od trenutka kada je likovnu kulturu slike potisnula u drugi plan, Milena se okrenula predmetu, odno-sno temi koja je postala najbitniji element njene slike čijim se posredstvom želi izraziti negacija likonog esteticizma i armirati arhitektura slobode duha i sanjarenja. Metaforika je u ovim slikama većdobila složenije i dublje tijekove, dok alegorične predstave i prilično sređen registar simbola koji složenim kombinacijama određuju uvijek novu temu, sudjeluje u deniranju sižea vrlo komplicirane iponekad teško razumljive strukture koja svoju osnovu svakako ima i u podsvjesti: „ Ja sanjarim na svo-

jim platnima i ona za mene predstavljaju utočište od svega …“, izjavit će Milena nekoliko godina kasnijereporteru njujorškog Newsweeka. Od ., a posebice poslije . godine primjetno je Milenino povlačenje u sebe i naglašeno p vanje religioznim mislima. To je u njenoj umjetnosti rezultiralo kompozicijama čije se teme, ikonograja i simbolički motivi u osnovi vezuju za povlačenje iz svijeta, potrebu za božanskom zaštitomi uzlet ka uzvišenom.

10

Po odlasku iz Rima i kraćem boravku u Düsseldorfu u srpnju . godine, Milena se vraća u Parizkojem ostaje sve do ljeta . godine.Njena druga samostalna izložba u Parizu, na Elizejskim poljanama, u galerijiQuatre Chemins , od

. siječnja do . veljače . godine izazvala je pravu senzaciju kod likovne publike, ali je i pkla pažnju te dobila sjajne ocjene oštrih i probirljivih kritičara i kroničara: Andréa Bretona, JeanaCocteaua, Giorgia De Chirica, Andréa Lhotea, Philipposa De Pizisa, Paula Ambroisea Valéryja.Sudeći po tekstu Konstantina Atanasijevića u listuVreme, velik broj kritičara i umjetnika pokušao jeformulirati slikarski pravac Milene Barilli. Prema Bretonu, Milenin pravac se ideološki najviše pribžava nadrealistima. Jean Cocteau nije krio oduševljenje i iznenađenje Mileninim platnima. Paul Valéryostao je čitav sat pred platnima, a za slikuDjevojka s lepezom izjavio da mu se najviše sviđa jer je „čistapoezija“. Jean Cassou okarakterizirao je Milenino slikarstvo kao „sasvim nezavisno“. Dajući osvrt na izložbe mladih slikara poteklih iz Salona nezavisnih, André Lhote u člankuSlikarstvo — Odvažna mladost daje kratak osvrt i na izložbu Milene Barilli u galerijiQuatre Chemins :

„ Milena Barilli će potražiti tu potrebnu poeziju jednom stranputicom koju je pokušala spojiti s onom kodnadrealista, ali njen postupak je osoban, njen talent siguran “. U mjesecu travnju . Milena izlaže s grupom „Nouvelle génération“ u Galerie Billiet u Parizu.Kraj ljeta provodi s ocem u Veneciji, a . rujna u Bergamu s majkom prisustvuje premijernom izvođnju očeve opere Medusa s orkestrom milanske Scale (La Scala di Milano). Potom se vraća u Pariz, gdju ožujku . godine izlaže u Galerie Pittoresque na “III éme L’exposition de Nouvelle surréalisme” , a uGalerie Bernheim Jeune izlaže s jugoslavenskim umjetnicima iz Pariza.

. svibnja .Le Courrier Graphique donosi tekst Les artistes yougoslaves de Paris à la GalerieBernheim Jeune. Napominjući da se poslije velike izložbe jugoslavenskih umjetnika u Musée du Jeude Paume, jugoslavenski umjetnici ponovo grupiraju i usprkos pariškim utjecajima izložbi daju etno-pečat, kritičar P. M. spominje Milenu Barilli kao sasvim drugačiju ličnost. „Vrlo su zanimljivi radovi

gospođice Milene Barilli inspirirani starim talijanskim majstorima („Une personnalitè toute differente… Molto interessanti opere ispirate dalla signora Milena Barilli antichi maestri italiani“) “

Quatre Chemins21. siječnja – 3. veljače 1938.


14/92

14

11

Poslije briljantnih uspjeha u Europi Milena Barilli napušta Stari kontinent . kolovoza . i brodomDe Grasse kreće iz Le Havrea za SAD.U Americi Milena vrlo brzo stječe izuzetnu armaciju. Milenine izložbe u New Yorku i Washingtonuzaokupljaju pažnju likovne publike, teoretičara umjetnosti i javnosti. O njenim izložbama u JulienLevy Gallery , National Headquarters of United Yugoslav Relief Fund (Nacionalno sjedište Fonda zazajedničku pomoć američkih prijatelja Jugoslaviji), u New Yorku i Corcoran Gallery u Washingtonu,likovni kritičari pišu kao o ogromnom polju uspomena i pronjene usamljenosti, prožete beskrajnomnostalgijom i arhitekturom sanjarenja.U tekstovima je neizostavno naglašavano Milenino „izuzetno obrazovanje, kozmopolitska širina nje-nog duha, briljantna imaginacija kojom odišu njena platna ispunjena poezijom, enigmom i fantastikom,nesvakidašnje poznavanje skrivenog jezika mitova, vjerovanja i legendi koje ona prepliće s fantazmago-ričnim vizijama i snoviđajnim sadržajima “. Promjene osnovnih elemenata likovnog sloja slike, povukle su za sobom i gašenje osnovnog tona većine djela čija je gama postala tamna, a pikturalni sloj puniji i gušći. Usavršavajući tehnologijumiješanja materijala, kao i tehniku slikarskog izvođenja, Milena je svakako svoj uzor našla i u rene-sansnim majstorima. Glatko islikane i čvrsto građene, njene slike nastale u New Yorku odaju težnjuda se umjetnost prošlosti modernizira i poetizira. Vještina slikanja suptilnih prozračnih velova i nihmrežastih šalova i marama, kao i početak eksperimentiranja s lazurima, nekim platnima ( Autoportrets velom, .,Rouges pantalones, ., Anđeo s lampom, .,Tišina, ., Madonna s blizancima,

.) daju izgled slika starih majstora.I dok su joj izložbe dale samo teoretske rezultate, primjenjena umjetnost osigurala joj je egzistenciju.

Surađajući više godina s najpoznatijim američkim modnim časopisima Milena je ostvarila velik broj vrlo uspješnih kreacija, posebno na samom početku suradnje, kada je, nesputana kontrolom naru-čitelja, svoju maštu koristila s puno umjetničke slobode. Milenin dizajn ženske odjeće i obuće, kao igračka rješenja za reklame kozmetičkih proizvoda i nakita koji su objavljivane u časopisimaVogue,Town and Country, Charm, Glamour, House beautiful i drugim, odišu nježnošću i delikatnošću izrade,svježinom boja, bogatstvom detalja. Linearnost, lelujavost, treperenje i prelijevanje tonova u valere naskupocjenim tkaninama, naglašavaju još jednu važnu osobinu Milenine umjetnosti, anitet za pokretkoji nenametljivo, s puno gracioznosti struji u svim njenim djelima. Mnogi likovni kritičari naglaša-

vali su Milenin veliki ukus, čistoću linije, „živahnu maštu sa smislom za grotesku“.U američki komercijalni dizajn Milena je unijela i atmosferu rane talijanske renesanse čiju poetičnostprepliće s rekvizitima svakidašnjeg, često mondenog načina života, zbog čega su njene ilustracije bile

vrlo zapažene i tražene, a sama Milena ubrajana u red umjetnika koji su dali značajan doprinos vizu-alnoj privlačnosti američkih modnih časopisa.Osim toga, zahvaljujući suradnji sa skladateljem,Gian Carlom Menottiijem , Milena je bila angaži-rana na izradi kostima za balet Sebastian koji je u jesen . godine bio na repertoaru njujorškegrupe Ballet International .

12

Dok su ratne godine sporo odmicale, Milenine rijetke trenutke sreće i zadovoljstva smjenjivali su dugiperiodi tuge, brige i nostalgije. Njene strepnje pojačane su i prekidom poštanskog prometa, posliječega je kratke vijesti od roditelja dobivala samo preko Crvenog križa.U New Yorku Milena intenzivno radi, kako na čistoj umjetnosti, tako i na komercijalnom dizajnu. Uljeto . godine počinje rad na portretu mladog Roberta Tomasa Gosselina, s kojim se poslije više-mjesečnog poznanstva, vjenčala u Sjevernoj Karolini, . prosinca . godine.

Nakon pet stravičnih godina olujno nebo nad Europom počelo se razvedravati. Presretna, s probuđe-nom nadom da će uskoro zagrliti svoje najdraže, Milena preko njujorškog radija pozdravlja oslobo-đenje Beograda. Njena radost pojačana je i pismom njena oca, prvim koje je dobila nakon nekolikogodina. Međutim, nekoliko novih narudžbi koje je radila u besanim noćima i ozljeda kralješnice jakosu je iscrpile, te je u jesen . godine Milena zbog oporavka prešla u Mount Kisco. Njeno posljednjepismo upućeno je ocu, upravo iz tog mjesta:

New York

1939. – 1945.


15/92

15

„ . listopada . Moger Avec/o Mrs Smith Mount Kisco, N.Y.

Najdraži tata,Konačno sam dobila tvoje drago pismo. Prošlo je toliko dugo vremena, jer sam u međuvremenovdje provesti zimu u jednom selu blizu New Yorka, jedan sat putovanja od grada; zrak je bolji se umaram. Ja sam se potpuno oporavila i nosim samo kad radim svoj metalni korzet, ali sam jošvrlo nervozna da bih mogla živjeti u New Yorku; potrebna mi je ogromna energija koju u ovom t još nemam. Ovdje nema ničega, jedno malo selo kao i svako drugo, ali zrak je predivan i manje Nekoliko kilometara dalje stanuje Gian Carlo Menotti; za njegov balet Sebastian nedavno samkostime; jedinstven balet koji je prije izvjesnog vremena postigao veliki uspjeh, a glazba je toliOn živi sa Samuelom Barberom koji je bio u Rimu na Američkoj akademiji, a koji je također pCecchijevih. Iz jednog pisma koje im je Dario Cecchi pisao saznala sam da si ti primio moje.Prije nekoliko mjeseci saznala sam da su te Hugh Chisholm i Arne Ekstrom poznavali.

Ali sve to bilo je toliko nejasno i samo je povećavalo razdaljinu i šutnju. Željela sam ti pisati čnisam znala što, izgledali su mi, do tvog pisma, svi pokušaji nejasni i nedovršeni.Ni ja nemam nikakvih vijesti od mame, već mjesecima, godinama, čini mi se i ne sjećam se više puta sam izgubila svaku nadu da ću je ponovo vidjeti. Sanjam je, ali kada se probudim, gore Međutim, nekada mi izgleda kao da je živa preda mnom i da njene misli stižu do ovdje.Nemoj govoriti da si se promijenio ti, promijenili smo se svi, toliko puno.Ipak, ostajemo isti, iz tvog pisma to osjećam: toliko muke, toliko patnje — ti si uvijek moj tatsada još draži, još miliji i bliskiji. Nemoj se više brinuti. Ne znam kakav je život tamo, vjerojatnoskup prema onome što se ovdje priča, ali ja ću ti slati svakog mjeseca dolara i pakete. Trenutndopušteno. Nadam se da ti je život sada lakši nego prošlog mjeseca i molim te da se ne brineš, j predstavlja nikakvu teškoću slati ti ovo. Svih ovih godina radila sam toliko puno, posebno one stnisam voljela, ali sada je malo lakše; radim manje i bolje sam plaćena, pa se zato nemoj brinuti.U prosincu će biti godina dana otkad sam se udala za jednog simpatičnog mladića, Amerikan je tada bio vojnik. Nešto kasnije pustili su ga iz vojske jer se nije osjećao dobro. Do jučer je biomnom. Sada je otišao pronaći neki posao. Prošlog tjedna poslao ti je dva paketa. Nažalost ja samšila adresu i napisala sam: , via del Tritone; ako ih ne primiš, molim te, raspitaj se odmah.Ne bih te pitala ništa posebno, jer znam i čujem da je pravo božje čudo što si uopće živ. Ali piši mosjećaš, što hoćeš, zato što je vjerojatno uvijek bolje nego što netko, tko je daleko, može zamisliKako su Sajevi i koja je njihova adresa nakon odlaska iz ulice Barnaba Oriani? Kako je CarHtjela bih poslati pakete.Od jednog nepoznatog vojnika primila sam pismo u kome piše da je tetka Noemi ubijena a bila je jedina od koje sam primala poruke iz Crvenog križa. Da li se mogu slati paketi u Parmu Voljela bih da si ti ovdje, odmah sada, makar malo. Tako je lijep sunčan dan, izgleda mi kao dobaznak. Pisat ću ti vrlo često. Ako i sada pisma putuju dugo ne brini se i misli samo na zdravlje.Srdačno te grli tvoja Milena“

Krajem zime . Milena je s mužem preselila u novi stan u New Yorku koji su počeli uređivati s veli-kom ljubavlju, sretni i uzbuđeni zbog njenog novog uspjeha — ugovora o suradnji s kazalištem Guild .Tih dana Milena je počela raditi i svoje posljednje djelo, Portret tetke Noemi, odnosno opatice MarieMaddalene. A onda, kada to nitko nije slutio, . ožujka ujutro, Milenino srce je stalo.

O Mileninim posljednjim danima, skladatelj Gian Carlo Menotti svjedoči:


16/92

16

„Capricorn, Mount, N.Y.

Dragi gospodine M… Milena je umrla iznenada, . ožujka od srčanog udara.Bio je to veliki udarac za sve njene prijatelje, jer nitko nije znao da je njeno srce bilo tako slabo. Ja sam je vidiodva dana prije njene smrti i izgledala mi je dobrog zdravlja i savršeno sretna. Ona i njen muž, gospodin Goselinupravo su iznajmili novi stan i bili su veoma zauzeti sređujući ga. Imao sam s njom jedan dugačak razgovor i vidio jednu sliku koju je trebala dovršiti: jedna opatica s ožiljkom na otvorenim rukama i srcem koje gori na grudima.Dva dana kasnije zadužena je za izradu kostima za vrlo važnu predstavu u kazalištu „Guild“. Navečer je izašla u

restoran sa svojim mužem proslaviti novi ugovor i legla je jako kasno. San ju je blago odnio.Pogrebni ceremonijal kome su pored mnogobrojnih odanih prijatelja, prisustvovali konzul, gospodin OskarGavrilović i otpravnik poslova Kraljevske ambasade, dr. Ivan Frangeš vršen je u Srpskoj pravoslavnoj crkvi uNew Yorku. Pogreb je vodio pravoslavni prota, gospodin Dušan Šukletović. Kralj Petar je poslao telegram sućutiiz Londona. I sav taj svijet umjetnika, među kojima je bila vrlo poštovana i obožavana, oplakivao je njenu smrt.

Milenino tijelo je balzamirano i čuva se u jednom mauzoleju blizu New Yorka… Nitko, čak ni njezin muž, nije znao da je njeno srce bilo u tako lošem stanju, ali njen doktor nam je kasnije rekaoda bi da je ostala živa vjerojatno postala invalid i patila. Kako sam bio njezin jako blizak prijatelj, mislio sam pisatiocu u Rim, ali njen muž je mislio da bi bilo bolje da mu se osobno prenese vijest i zadužio je svog prijatelja koji senalazio u Italiji da to napravi.Slike koje nije još prodala nalaze se kod njenog muža, ali jugoslavenska ambasada namjerava tiskati knjigu, repro-ducirajući sve njezine interesantnije slike.

Ona je uvijek govorila s velikom nježnošću o ocu i bila je vrlo zabrinuta za njegovo zdravlje. Znam da, kada bise neki san mogao ostvariti, njezin bi zadnji san bio razmišljanje o voljenom ocu kojega je željela ponovo vidjeti.Recite Dariju Cecchiju da sam primio njegov veličanstveni Arakne i neka primi moje isprike što mu još nisamodgovorio. Istog mjeseca osim udarca zbog Milenine smrti koju sam jako volio, dobio sam vijest o smrti mojemajke u Južnoj Americi pa sam počeo tražiti način da odem tamo. Molim Vas, prenesite Cecchiju moju naklonosti zahvalam sam Vama što ste mi pružili tu priliku. Zahvaljujem Vam na svemu i nadam se da ću imati zadovolj-stvo sresti se s Vama.Iskreno Vaš Gian Carlo Menotti“

Tog ožujskog jutra u ateljeu Milene Pavlović Barilli u . ulici u New Yorku na slikarskom štafelaju ostala je usamljena i nedovršena njena posljednja slika — Opatica. Zagonetna kao i sama umjetnica, ova slika kaoda je bila predodređena zaokružiti Milenin umjetnički opus i biti simbolom svih njenih tragičnih slutnji istrepnji, mjestom u kojem su se stekle sve osobine Milenine izuzetne osobnosti, njezin unutrašnji život inesvakidašnja intuicija.

Nastajanje slike s velikom je pažnjom pratio Milenin prijatelj i suradnik, maestro Gian Carlo Menotti, nesluteći da će Milena živjeti još samo nekoliko dana. Duboko potresen Mileninom smrću, snažno inspiri-ran čudnom mistikom i neobičnom produhovljenošću ovog djela, Menotti je kao hommageMileni, napisaooperu Te Saint of Bleecker Street.Vijest o Mileninoj smrti objavili su najtiražniji američki listovi, New York imesi Herald ribune, kao i talijanski La Domenica, donoseći uz opširne tekstove i Mileninu posljednju fotograju.Usamljeni i k ilometrima razdvojeni, Danica i Bruno su vijest o smrti svoje kćeri dobili tek nakon dva mjeseca.

Po završetku rata, u kolovozu . godine, Milenin muž, Robert Gosselin donio je u Rim urnu s Mileninimpepelom gdje ju je predao Mileninom ocu. Uz majčinu suglasnost, urna je . kolovoza . godine pohranjenana Cimitero acattolico per gli stranieri (Nekatoličko groblje za strance) u Rimu.


17/92

17

Fotograja slikeEnigmatska kompozicija sa školjkom, .,Photo Pilon — Pariz

Dragocjene podatke o tomeMilena je ostavila u pismu upućenom majci pred zatvaranje izložbe: „…Svijeta je bilo vrlo mnogo-puno sve. Ispočetka se nije ništa prodalo.Poslije smo prodali slika. Jednu je kupio Malaparte, pisac (ulje vrlo moderno), jednu Pitigrili (one Indijance iz Londona), moj Autoportret jedan pijanista kubanski… Još nešto da prodamo, nadamo se, troškovi jošnisu pokriveni-meni ni marjaš neće da ostane ali sam postala veliki slikar .”

Wambly Bald, LA VIE DE BOHEME (As Lived on the Le Bank),CHICAGO DAILY TRIBUNE, Chicago, May ,

f.m. La mostra Milena alla “Jeune Europe”,LA NUOVA ITALIA, Paris, mai

e.c.o., Pittura di Milena Barilli alla Galleria di Roma,LA TRIBUNA, Roma, ottobre

Quadri e disegni di Milena Barilli alla “Galleria d’ Arte di Roma”,IL TEVERE, Roma, . ottobre .

Alberto Neppi, Milena Barilli alla “Galleria di Roma”,IL LAVORO FASCISTA, Roma, ottobre .

Renato Guttuso , La mostra di Milena Barilli alla “Galleria di Roma”,L’ORA, Palermo, ottobre

Alberto Francini , MOSTRE ROMANE, Milena Barilli alla Galleria di Roma ,ITALIA LETTERARIA, Roma, Ottobre

Michele Biancale, Milena Barilli, Il Popolo di Roma, novembre

IZVOR: Kosta Dimitrijević, Smilja Stojanović-Guleski,Ključevi snova slikarstva, BAGDALA, Krućevac, ., str.

—, OGGI, Firenze, aprile

Ramon Vasconcelos, Montparnasse, La Noche Bohemia de Milena,El Pais Excelsior , La Habana, CUBA, . febr. .

Portret pijanista Goreviča (Portrait du pianiste G. Gourevitch),Akt (Nude), Portret pijanista Gonzalesa (Le pianiste Gonzalez)i Žena s velom (Femme a l eventail).

Povodom otvaranja izložbeIl Giornale d’Italia uz fotograju sale kipara Ruggerija donosi poduži tekstu kome se, između ostalog, navodi da je „na ovoj izložbiizlagala svoje radove i Milena Barilli, kći našeg Barillija…“

O ovom misterioznom portretu čije postojanje neki publicisti negiraju,podatke nalazimo na više mjesta. U tekstu objavljenom uTe New York Sun ,povodom izložbe u galeriji Julien Levy navodi se Milenina izjavada je „…u Europi napravila i portret grofa Ciana …“. Vrlo decidiranoi zanimljivo je svjedočenje Milenine majke da „… Milena nije bilazadovoljna portretom zbog lošeg poziranja i nezgodne situacije svjetlosti…“,kao i nekoliko zanimljivih telegrama prepunih topline i srdačnihizraza zahvalnosti koje je Milena dobila od Galeaza Ciana,tijekom . i . godine dok se nalazila u Parizu i Požarevcu,kao i dva telegrama iz siječnja . kada se već nalazila u Rimu,u kojima je grof poziva na prijem.

Vigilia d’Armi, NELLO STUDIO DI MILENA,QUADRIVIO, Roma, Marzo, .

Katalog izložbe koji je u isto vrijeme bio i pozivnica,na koricama je donio veliku reprodukciju Mileninog Autoportreta s antičkom glavom

S kraćim uvodnim komentarom, tekst Emilia Cecchijaprenio je rimski dnevnikIl evere (Emilio Cecci, PITTURE DI MILENA BARILLI , apr. .)

C. E. Oppo, Milena Barilli alla Cometa,IL POPOLO di ROMA, Mai

Paolo Ricci, Le pitture di Milena Barilli, QUADRIVIO, Roma, aprile Paolo Ricci, LA PITTRICE MILENA BARILLI, QUADRIVIO, maggio

—, ART, Milena’s Nerwes, NEWSWEEK, New York, January ,

Konstantin Atanasijević, O našoj umetnici koja slika grofa Ćana,Izložba jugoslovenske slikarke Milene Pavlović Barili izazvala jesenzaciju i polemiku među francuskim umetnicima, VREME, . april .

André Lhote, AUDACIEUSE JEUNESSE,

LE SOIR, Paris, . febr. . “Izložba je organizirana pod visokom pokroviteljstvom

NJ. Kr. Visočanstva, Kneza Namesnika Pavla,g. Erioa, predsjednika Skupštine,g. Jeana Zaya, ministra prosvjete,g. Purića, jugoslovenskog poslanika u Parizu ig. Unsmana, direktora Umjetničkog odjeljenja.”

Povodom ove izložbe beogradskaPolitika je . marta . godine objavila podužitekst M. Petrovića „Izložba jugoslovenskih slikara i vajara u Parizu“ koji naglašavada je „gđa Barili pokušala neku vrstu modernističke stilizacije starog klasičnog slikarstva…

Rosamond Frost: Milena, Quattrocento Poet, ART NEWS, January


18/92

18

MILENA PAVLOVIC BARILLI–GOSSELIN

(Požarevac, . – New York, .)


19/92

19

Milena Pavlovic Barilli had no precedents in either the Serbian or the European art world. A magicianof spiritual malaise, an architect of dreams and dreaming, in her spectacular artistic opus Milena con-dently traversed a tightrope of visions.

Milena Pavlovic Barilli’s entire artistic opus is informed by a certain delicate spiritual turmoil, lledwith trepidation, presentiments and profound nostalgia. In Milena’s uniquely emotional inner world,these feelings coalesce into the very essence of her art. For Milena is a poet of painting; the enigma ofher poetry is rooted in her paintings. Tey celebrate love and mythology of antiquity; their iconog-raphy is comprised of gures hidden behind veils, ribbons, fans, smoke, masks and hands, of sensualbodies of nymphs and Venuses. And vice versa: constantly contemplating the eternal themes of life

and death, Milena utters her verses in the surrealist language of Andre Breton; consequently, theybecome the key, the particular code that deciphers her numerous enigmatic visual compositions. Justlike her painting, Milena’s poetry is also full of metaphors, replete with meanings and messages.

Te very uniqueness of the oeuvre of Milena Pavlovic Barilli, the extraordinary imagination, poetryand enigma which her canvasses exude, along with Milena’s remarkable education, the cosmopolitangenerosity of her spirit and her ability to weave her brilliant understanding of the hidden wealth ofmyths, beliefs and legends into her unique poetic visions, all engender a considerable temptation toredirect oneself away from the visible and the real. One is compelled to look for the secret meaningof Milena’s spiritual adventure in the interweaving of symbolic elements. It is apparent that Milena’ssymbolic motives unite and reconcile even apparent contradictions, enabling us to follow their ow,examine their many facets, and endow them with potential interpretations. In such interpretations,one o en must start from the many clusters that form the connection between particular concepts, aconnection that we must look for in a multitude of differing directions. Tis connection is unique toeach context, to each cluster and, in many instances, to each phase of their development.Milena weaves her brilliant understanding of the hidden treasure of myths, beliefs and legends intothe web of symbolic elements of her poetic vision. Whether in the middle of Paris, Rome, or New York,she builds her distinctive oeuvre, rmly basing its extraordinary imagination not only in the legendsand mythology of antiquity, but also in fables, myths and oral traditions of Eastern Serbia.

Any acceptance and understanding of the art of Milena Pavlovic Barilli would be incomplete withouta brief consideration of the impact of her dreams on her work. It is clear that enigmatic messages ofmany of Milena’s compositions have their literal roots in her dreams. As she noted on the back of oneof her canvasses:“I painted this to depict a certain dream; I got it done when I returned to Paris. ”

In her dreams, Milena returns to her childhood: a girl may assume the characteristics of a woman,sometimes even an elderly one, balancing on a ball in ballet slippers, or sitting in a grassy eld, grownold and ugly before her time, rejected by everyone, with a single hawk as her only company.

If we are to grasp the essence of Milena’s spiritual adventure, to discover the world of Milena’s imagina-tion and her dreams, if we are to understand her art in which interplay of symbols connects separatedelements, marries heaven and earth, matter and spirit, nature and culture, reality and dreams, consciousand subconscious, we must return to the year . A er her graduation from the Royal School of Artin Belgrade in , a subsequent brief period of further art education in Munich ( – ), and herrst solo exhibit in Belgrade ( ), Milena le Yugoslavia and continued her artistic career in the West.

It was in London that Milena commenced the strenuous work of nding her own voice and iden-tity. Tis is where she created a large number of aquarelles and vibrant pastels, as well as several tem-pera works, characterized by pale hues and dark graphics, depicting the street scenes and facades ofLondon. Tese works were exhibited at the Bloomsbury Gallery on February th .

Te London exhibit is a turning point in Milena’s work as an artist. It was her homage to experiencesand instructions in the cra of art, which she received in Belgrade and Munich. Tey were to form

the foundation of her original, contemporary academic approach that over time transitioned fromromanticism to moderate expressionism and, nally, to a mostly imaginary, oneiric style of painting.

In the late fall of , with the rst cold rains falling on Parisian boulevards and avenues, MilenaPavlovic Barilli arrived in the City of Lights, a er the many months spent in London. She sought shel-ter on Montparnasse, which was to become her second home for nearly a decade. Boldly and with herself-condence boosted by the favorable reviews from Belgrade and London, Milena entered the cir-cles of well-known intellectuals, artists and authors. Sophisticated, cultured, and cosmopolitan, welltraveled and uent in several languages, Milena found immediate acceptance.


20/92

20

In Paris, Milena’s art underwent a renaissance, as she discovered a new world of poetry and fantasy. Overa period of only a few months, she suddenly and decisively entered the realm of unreal and magical, cre-ating a complex narrative, a remarkable and deeply personal confession.

Milena’s debut on the Parisian art scene, in April of at the gallery Jeune Europe, got a warm receptionfrom both the critics and the public.

Wambly Bald, the Paris correspondent for the Chicago Daily ribune, wrote: “[Milena] reminds [one] ofa bust of some Persian miniature and is more beautiful than her paintings. Her eyes are very large… andshe has an unaffected, pleasant, demeanor… She is a good painter. Her works are lively and imaginative.”

One contemporary Italian critic concluded in his essay that Milena “was an instant success on the inter-national art scene in Paris… [her works], twenty or so oils and temperas, demonstrate a rm grip of themedium, a superb and extraordinary sensibility, a bold and contemporary technique. Art critics wereastonished by Milena’s Self-Portrait in which she “emphasized the shape of the eyes, the oval shape of theface, the warm hues of the skin, so that she is depicted as some, to us unfamiliar, creature, constructedout of wild shapes.” Te author of this review also mentions the painting Angel Without Faith , which hedescribes as “a gure of a woman, splitting in half, in whom the feminine delicacy is reected mostlyin the [painter’s] feeling for the [subject’s] skin.” He further highlights the tempera works Circus, TePersian Market and Te Battle of the Indians : they are “illustrative and decorative, with stylized, slim g-ures, and harmonious hues which bet the subject of the painting.”

Decisively building her own fully dened expression, during this period Milena completely liberatedherself from everything which could inspire even the faintest allusion to academia and its templates. Shebravely explored the conict between the fantastic and the real in an imaginary world, lled with archi-

tectural elements, with wisps of fog, with ickers of water, a world of international modalities of expres-sion, “informed by Picasso’s style.”

Te magical and surreal aspects of her work took denitive shape in Italy, during the summer monthsof . In mid-October of that year, Milena’s exhibition at the Galleria d’Arte di Roma was met withwidespread critical acclaim in both Paris and Rome, thus contributing to her rapidly gaining name rec-ognition throughout Europe. Italy, her second fatherland, greeted Milena with open arms. Te openingof her exhibit was attended by some of Rome’s most prominent artists, politicians, socialites, émigrés,and journalists. Te thirty eight paintings and ten drawings shown quickly became the talk of the town.Numerous and extensive favorable reviews by some of Italy’s pre-eminent art critics, writers and painters,along with the reproductions of the exhibited works, became ubiquitous in the Italian press, bringing herrecognition as a rising star on the Italian art scene.

Six months a er the Galleria d’Arte opening, on April th, , Milena also debuted on the Florentineart scene. Te exhibition of her work at the Sala d’Arte de “La Nazione” included ten recent paintingswith enigmatic themes, as well as a series of superb surrealist drawings. As drew to its close, Milenareceived an invitation to exhibit at II Quadriennale d’Arte nazionale and returned to Rome to prepare for it.

Te Quadriennale exhibit opened on February th, . Milena’s entries brought her the patronage ofmany prominent members of the Italian political elite, as well as the admiration and respect of luminar-ies such as Emilio Cecchi, Alberto Neppi, Paolo Ricci, Cipriano Esio Oppo, Michele Biancale, AlbertoFrancini, Renato Gutusso, Ramon Vasconcelos and Vigillia d’Armi.

Milena’s sojourn in the Italian capital also had a signicant impact on her poetry. On December th, ve of her poems were published for the rst time in the Italian magazine Quadrivio . In the brief

opening comments, she is introduced as the daughter of Bruno Barilli, “e nota come valente piitrice, mae anche une poetesa erdita e geniale…”

Te time period between the summer of and May of is notable for art works whose gurativeand iconographic features mark a transition toward a “metaphysical”, or, more accurately, a “renaissance”pattern of expression. Most of these works were displayed in Milena’s independent exhibition at Galleriadella Cometa, from April th until May th .

Te delicate process of creation, as well as the complex genesis and transformation of the fundamentalpremises underpinning the works Milena produced for the Cometa exhibit, resulted in a new formula-tion of the visual composition. Tey reaffirmed the plastic values of Milena’s painting, transformed linesand colors, deepened and reinforced the conict between light and dark. Te iconographic changes were,on the other hand, most apparent in the objective layer, the thematic structure of the painting.


21/92

21

Trough her use of complex enigmatic compositions, Milena advanced further on her journey towathe magical and the surreal. Teir iconographic context encompasses female portraits and guwhich in turn incorporate paraphrases or direct quotes from ancient portraiture. Ancient gods aheros, bards and soothsayers, travel under starry skies, among veils and curtains, among clouds oand smoke. And, in painting a er painting, the same image of a young woman reappears, her eyesand melancholy, her face simultaneously Mediterranean and Oriental.By this time, the symbolism in these paintings had become more complex and profound. Intricatebinations of allegorical images and a fairly well organized codex of symbols determine the ever-ing subject matter and participate in dening the content of a quite complex and occasionally op

structure, undoubtedly rooted in the subconscious.A er her departure from Rome and a brief stay in Düsseldorf in July of , Milena returned twhere she remained until the summer of .Milena’s second independent exhibit in Paris, in April of at the galleryQuatre Chemins on theChamps Élysées, not only created a sensation and caused a debate among art lovers, but also recglowing praises from the most discerning and jaded of French art critics — André Breton, Jean CoGiorgio De Chirico, André Lhote, Filippo De Pisis, Paul Ambroise Valery.Favorable reviews and reproductions of the exhibited works, which saturated the French press, again reaffirmed the distinctiveness of Milena’s painting. As Konstantin Atanasijevic points out essay, numerous art critics have attempted to dene and categorize her art. According to Breton, Miideology was closest to surrealism. Jean Cocteau, who never hid his astonishment and admiration work, described her painting as “utterly individual.” A er spending an entire hour in front of her p

ings, Paul Valéry proclaimed thatTe Girl With a Fan was his favorite, because it was “pure poetry.”In Paris, Milena also participated in two group exhibits of new surrealists—Exposition de nousurrealisme (April, ), and an exhibit at theGalerie Pittoresque (March, ). It was from the latshow that Musee Jeu de Paume acquired her paintingGirl in a Room ( ). Additionally, right befodeparting for America, Milena showed her work at theGalerie Bernheim Jeune, with a group of otherYugoslav artists living and working in Paris. Tis installation was later transferred to Te Hague.Following her brilliant successes in Europe, Milena continued her career in America. She exhiat the Julian Levy Gallery and with theUnited Yugoslav Relief Fund in New York, as well as at thCorcoran Gallery in Washington. Her work was noted by some of the most prominent American cics and gallery owners; they referred to her art as “a wide eld of memories and of rened lonel

“permeated by unbounded nostalgia and an architecture of reveries.” Changes in the basic elementhe visual aspect of her painting resulted in a subduing of the basic tonality of most of her workcolors became darker and her brush strokes thicker and fuller. In perfecting the techniques of mmedia and artistic execution, Milena was certainly inspired by the great renaissance masters. Smopainted and tightly structured, her canvasses reveal a tendency towards modernization and a pore-interpretation of the art of the past. Her mastery of depicting subtle transparent veils and neof shawls and wraps, as well as her initial experiments with azure blue, give some of her canvaslook and feel of paintings by old masters.Exhibiting her work allowed Milena to acquire social connections which enabled her to make her working as a commercial artist. For a number of years, she collaborated with some of the best-kAmerican fashion magazines, producing a number of very successful designs. Especially strikindesigns dating from the very beginning of her commercial career, when, unhampered by the demof the marketplace, she was able freely to use her artistic vision. Milena’s designs for women’s faand footwear, as well as her ads for cosmetic products and jewelry were published inVogue, own andCountry, Charm, Glamour, House Beautiful and other magazines. Tey were executed with tendernes

and delicacy and were distinguished by their vibrant colors and rich details.Milena brought an element of early Italian Renaissance into American fashion design, fusing its pwith the requirements of current trends and everyday life. As a result, her illustrations were mucdemand and Milena herself was acknowledged as one of the artists who signicantly contributthe visual appeal of American fashion magazines. Additionally, as a result of her acquaintance wicomposer Gian Carlo Menotti, Milena was commissioned to design costumes for the balletSebastian,performed by the New York Ballet International during its Fall season.


22/92

22

And then, when it was least expected, on March th , around : AM Eastern Standard Time,Milena’s exhausted heart stopped.

Detailed reports of Mrs. Gosselin’s death, along with her picture, were published in some of the mostwidely read American newspapers, Te New York imes and Te Herald ribune , as well as in Italian LaDomenica . It, however, took two months for her parents Danica and Bruno, alone and separated fromeach other by many miles, to receive the news of their daughter’s death.

e singular artistic oeuvre of Milena Pavlovic Barilli, which so captivated the attention of the mostprominent art critics of America and West Europe during the fourth and h decade of the th cen-tury, is today most accessible in Pozarevac, the city of her birth and youth. ere, it has been on displaysince , in the house of her birth.

Collected over the years with much perseverance and dedication, her works today bear witness to abrief yet overwhelmingly inspired life, which enriched both Serbian and European art of the interwarperiod with a new sensibility informed by dreams and imagination.

Milena’s artistic opus has continued to receive attention of the art-going public ever since the initialcommemorative exhibit of her work, held in at the Cultural Center of Belgrade. Her work hasbeen reviewed by numerous pre-eminent art critics and scholars.

It must, however, be emphasized that, during the nineteen ies, when the difficult task of organ-izing and studying the limited documentation and archival material began, there was simply notenough factual information available on which one could base an objective understanding of thisextraordinary and exceptional artist. e outlines of such an understanding could only be glimpsed,foreshadowing the difficulties and the long-term nature of any attempt to reconstruct the magni-cent mosaic of Milena’s life and work.

Illuminating the life and work of Milena Pavlovic Barilli was a substantial, methodical and exhaus-tive endeavor, which over the years resulted in numerous exhibits, monographs, catalogues, studies,essays, novels and movies.

Multi-disciplinary, multi-dimensional and multi-directional international projects, as well as logi-cal and realistic appraisals of the distinguished place which Milena Pavlovic Barilli occupies onthe European and world art scene, all served to reaffirm and propel her oeuvre into the very centerof the contemporary art scene. is is evidenced by the exhibits of Milena’s work in Parma, Paris,Bucharest, Bratislava, Prague, Brno, Roma, Rimini, Brussels, Skopje, Banja Luka, Trieste, Rijeka, ret-rospective in the SANU Gallery in Belgrade…

Milena’s works are magnicent and precious creations of an exceptional, multifaceted, and luxuri-

ously talented artist. In a meteoric burst of light, she endowed the European contemporary art withan entire world of mysterious fantasies and visions, ashes of presentiments and fears, transformedinto a language of painting and poetry.

is exhibit of Milena Pavlovic Barilli’s work explores her oeuvre as an exceptionally signicant com-ponent of both Serbia’s national cultural heritage and the world’s artistic panorama.

Translated by Svetlana Gibarac-Silverman


23/92

23


24/92

24

1. CONRAD VEIDT

1927.

2. RODOLFO VALENTINO

1927.


25/92

25

3. AUTOPORTRET S BIJELOM TOKOM SELF-PORTR AIT WITH A WHITE TOQUE

1929.


26/92

26

4. GOSPOĐA STUCK MRS. STUCK

1928.

6. MILICA (SEKA) ĐORIĆ

—

5. DJEČAK U MORNARSKOJ KOŠULJI A BOY IN A SAILOR’S BLOUSE

1929.


27/92

27


28/92

28

7. PRVI OSMIJEH

THE FIRST SMILE

1929.

8. MODERNA JAPANKA

JAPANESE MODERN WOMAN

1929.


29/92


30/92

30

10. BAKA BOSA

GRANDMA BOSA

1928.


31/92

31


32/92

32

11. BEBA (PORTRE T JOLJE KOLESNIKOV) BABY (PORTRAIT OF JOLJA KOLESNIKOV)

1929.


33/92

33

12. ČEDOMILJ MIJATOVIĆ

1930.

13. AUTOPORTRET SELF-PORTRAIT

1931.


34/92

34

14. PORTRET MAJKE

MILENA’S MOTHER

1931.


35/92

35


36/92

36

15. MODEL HALJI NE

SKETCH OF A DRESS

1926.

16. MODEL HALJINE

SKETCH OF A DRESS

1926.


37/92

37

17. MODEL HALJINE

SKETCH OF A DRESS

1926.

18. ANNA PAVLOVA

1926.


38/92

38

23. DAMA U CRNOJ HALJINI LADY IN A BLACK DRESS

1927.

19. TROJE THREESOME

1927.

20. MODEL PLAVE HALJINE SKETCH OF A BLUE DRESS

1927.

21. DAMA SA ŠTAPOM LADY WITH A CANE

1927.


39/92

39


40/92

40

25.

„LIFE““LIFE” sketch

1927.

26.

„VOGUE““VOGUE” sketch

1927.

27.

„DIE DAME““DIE DAME” sketch

1927.

28.

„RED BOOK““RED BOOK” sketch

—


41/92

41

31. SEVILLA

1928.


42/92

42

29. DAMA U NASLONJAČU LADY IN THE ARMCHAIR

1928.

34. IRIS

1929.


43/92

43

33. SALOMIN PLES

SALOME’S DANCE

1928.


44/92

44

35. MODEL VEČERNJE HALJINESKETCH OF AN EVENING DRESS

1927.


45/92

45

36. “HOT PINK WITH COOL GREY…”

1940.


46/92

46

37. MODEL PLAVE VJENČANICE SKETCH OF A BLUE WEDDING DRESS

1940.

38. “The blue and the dim and the dark cloths…”MODEL VEČERNJE HALJINESKETCH OF AN EVENING DRESS

1940.


47/92

47

39. “POETIC PINKS AND REDS”

1941.

40. Naslovnica časopisa TOWN & COUNTRY Title page of the magazine TOWN AND COUNTRY

1941.


48/92

48

41. “TODAY… LITTLE PINK ANGEL DRESSED IN LACE”

1944.

42. Reklamna ilustracij a za čarapetvrtke HANES HOSIERY Inc.

The advertisemen t for thestockings company HANES HOSIERY Inc.

1944.


49/92

49

43. Reklama za parfem „ESCAPE“tvrtke MARY DUNHILL

Advertisement for parfume “ESCAPE”company MARY DUNHILL

1943.

44. “BRIGHT STAR FOR HER CHRISTMAS TREE”

1944.


50/92

50

45. ENIGMATSKA KOMPOZICIJA(Torzo s maskom i crnom rukom)

ENIGMATIC COMPOSITIO N(Torso with a mask and a black hand)

1932.

47. DJEVO JKA S GITAROM A GIRL WITH THE GUITAR

1932.


51/92

51

46. TORZO S KRILOM

TORSO WITH A WING

1932.


52/92

52

48. ENIGMATSKA KOMPOZICIJA(Kompozicija s rukama)

ENIGMATIC COMPOSITION(Composition with hands)

1932.

49. ENIGMATSKA KOMPOZICIJA(Žena s probušenim listom)

ENIGMATIC COMPOSITION(A Woman with a perforated leaf)

1932.


53/92

53

50. CRNA ŽENA S MUŠKOM FIGUROM BLACK WOMAN WITH A MALE FIGURE

1933.


54/92

54

51. ŽENA SA ŠPANJOLSKIM ČEŠLJEM WOMAN WITH A SPANISH COMB

1933.

52. ŽENSKI KRILATI TORZO WINGED FEMALE TORSO

1933.


55/92

55

53. FANTASTIČNA KOMPOZICIJA S DVA LIKA PHANTASMAGORICAL COMPOSITIO N WITH TWO FACES

1933.


56/92

56

54. AUTOPORTRET S BIJELIM ŠEŠIROM SELF-PORTRAIT WITH A WHITE HAT

—


57/92

57

57. ŽENSKO POPRSJE (Crno-bijelo lice) FEMALE BUST (Black-white face)

1933.


58/92

58

58. VENECIJANSKI DUŽD S GOLUBOM DOGE OF VENICE WITH A PIGEON

1934.


59/92

59

59. ŽENSKO POPRSJE FEMALE BUST

1934.

60. ENIGMATSKA KOMPOZICIJA S DVIJE GLAVE ENIGMATIC COMPOSITIO N WITH TWO HEADS

1934.


60/92

60

62. KRILATA ANTROPOMO RFNA VAZA SA CVIJEĆEM WINGED ANTHROPOMOR PHIC VASE WITH FLOWERS

1935.


61/92

61

63. ŽENA POD VELOM SA PSOM I DJETETOM VEILED WOMAN WITH A DOG AND CHILD

1935.

65. DJEVOJK A S PISMOM I LUTNJOM A GIRL WITH A LETTER AND LUTE

1936.


62/92

62

68. LUTKA (Kompozicija s loptom) A DOLL (Composition with a Ball)

1936.


63/92

63

67. MADONNA

1936.


64/92

64

66. ŽENSKI PORTRET S MARAMOM FEMALE PORTRAIT WITH A SCARF

1936.

71. AUTOPORTRET SA STRIJELCEM SELF-PORTRAIT WITH ARCHER


65/92

65

69. SIBE MILIČIĆ, 1936.


66/92

66

70. STARICA S LEPTIROM

OLD WOMAN WITH A BUTTERFLY

1936.


67/92


68/92

68

61. PORTRET MAJKE MILENA’S MOTHER

1934.

73. MOJ OTAC (Portret Brune Barillija) MY FATHER (Portrait of Bruno Barilli)

1938.


69/92

69

74. AUTOPORTRET S VELOM

SELF-PORTRAIT WITH A VEIL

1939.


70/92

70

76. 18. PSALAM

PSALM 18

1942.


71/92

71

77. ANĐELI I DIJETE (Borba Dobra i Zla) ANGELS AND A CHILD (A struggle of Good and Evil)

1942.


72/92

72

biograja / biography


73/92

73

Milena Pavlović Barilli , slikarica i pjesnikinja, rođena je u Požarevcu . studenoga .godine kao jedino dijete Danice Pavlović Barilli i talijanskog skladatelja, glazbenog kriti-čara, pjesnika i putopisca, Brune Barillija .

Slikarsko obrazovanje stekla je prvotno u beogradskoj Umjetničkoj školi ( .– .), akasnije je studij slikarstva nastavila u Münchenu, na Blocherer Bosshardt, Knirr Schule iAkademie der bildenden Künste ( .– .).

Najznačajniji dio Mileninog umjetničkog opusa nastao je izvan granica Jugoslavije, odakle je Milena otišla u rano proljeće . godine. Gotovo čitavo desetljeće svojim je životom iradom bila vezana za zapadnoeuropske umjetničke metropole, London, Pariz i Rim, gdje sedružila i izlagala s najistaknutijim predstavnicima europske umjetničke avangarde.U samo predvečerje izbijanja Drugog svjetskog rata, u kolovozu ., Milena je otputovalaza New York, gdje je ostala sve do svoje smrti.

Pored bavljenja umjetnošću, Milena je u SAD-u bila angažirana i na komercijalnom dizajnu, prije svega kao ilustrator najuglednijih američkih modnih žurnala i časopisa za ure-đenje interijera i eksterijera ( Vogue, Town & Country, Sharm, Glamour, Harper’s Bazaar ).Surađivala je i sa skladateljem Gian Carlom Menottijem, za čiji je balet Sebastian radilakostime ( .).

Preminula je u New Yorku . ožujka . godine.

Po završetku Drugog svjetskog rata, Milenin muž, Robert Tomas Gosselin prenio je urnus Mileninim posmrtnim ostacima u Rim. Uz odobrenje majke i u prisustvu Mileninog ocai nekoliko najbližih prijatelja, urna s Mileninim pepelom pohranjena je . kolovoza .godine na Cimitero Acatolico per gli stranieri u Rimu, gdje su joj kasnije pokopani i roditelji,otac Bruno ( .– .) i majka Danica ( .– .).

Milena Pavlovic Barilli , a painter and a poet, was born in Pozarevac, Serbia on Novemberth (October rd, according to the Julian Calendar). She was the only child from the

marriage between the Pozarevac native Danica Pavlovic, and the Italian composer, musiccritic, poet and travel writer Bruno Barilli.

She began studying painting at the Belgrade School of Art ( – ) and then continuedher education in Munich, at the Blocherer Bosshardt, the Knirr Schule and the Akademieder bildenden Künste ( – ).

Milena created the most signicant portion of her artistic opus outside the borders ofYugoslavia, which she le in the early spring of . For almost a decade, both her workand her life were inexorably connected with major Western European art centers, London,Paris and Rome, where she mingled and exhibited with the most prominent representativesof the European avant-garde movement.

On the eve of World War II, in August of , Milena le for New York City, where she wasto remain until her death.

In the United Sates, while continuing to expand her personal artistic vision, Milena foundwork as a commercial artist, most notably as an illustrator for some of the most promi-nent American fashion and interior design magazines ( Vogue, Town and Country, Charm,Glamour , and Harper’s Bazaar ). She also collaborated with the composer Gian CarloMenotti, designing costumes for his balletSebastian.

She died in New York City on March th, .

A er the end of World War II, Milena’s husband, Robert Tomas Gosselin brought the urnwith her ashes back to Rome. With the permission of her mother, and in the presence ofMilena’s father and a few close friends, Milena’s remains were brought to rest on August th

at the “Acatolico Cimitere per gli stranieri” in Rome. Her father Bruno ( – ) andmother Danica ( – ) were later buried in the same ceme

untitled - galerija klovićevi dvori.pdf

Documents