UNIVERZITET U TRAVNIKU GRAFIKI FAKULTET U KISELJAKU

SEMINARSKI RADTema: digitalna fotografija

Kiseljak, januar1|Page

DIGITALNA FOTOGRAFIJA (uvod)Za razliku od klasine, ne koristi film ved sliku "vidi" preko elektronikog senzora kao skup binarnih podataka. To omogudava spremanje i ureivanje slika na osobnom raunalu. Danas su digitalni fotoaparati prodavaniji od klasinih. Osim snimanja fotografija, oni esto omoguduju i snimanje videa i zvuka. Tradicionalna fotografija poprilino je sputavala fotografe to su radili daleko na terenu (naroito novinarske dopisnike) i nisu imali laboratorij za razvijanje filma u blizini. Kako je televizija sve vie napredovala i pruala sve vedu konkurenciju, fotografije su se sve bre morale dostavljati u novine. Fotoreporteri na udaljenijim lokacijama nosili su minijaturni foto-laboratorij sa sobom; takoer i neka sredstva prenoenja slike preko telefonskih ica. 1981. Sony je otkrio prvu kameru koja je koristila CCD i koja nije trebala film - Sony Mavica. Mavica je spremala slike na disk, ali prikazivale su se na televiziji. Zato se kamera ne moe nazvati potpuno digitalnom. 1990. Kodak je prikazao javnosti DCS 100 - prvu komercijalno dostupnu digitalnu kameru. Zbog visoke cijene nije se koristila nigdje osim u novinarstvu i za profesionalnu upotrebu. Ipak, to je znailo roenje komercijalne digitalne fotografije.

2|Strana

PREDNOSTIDigitalni fotoaparati omoguduju pregled snimaka na licu mjesta (bez razvijanja), to znai da fotograf moe lako uoiti greke kod snimanja i ispraviti ih dok jo nije prekasno. Poto se slike mogu i brisati, moe se snimati mnogo uzastopnih slika s malim razlikama, izbrisati loe i sauvati samo uspjene. Kod klasinih fotoaparata to bi bilo preskupo. Moete i odabrati samo neke fotografije koje dete ispisati na papir (ako ih uopde elite ispisivati). Ako imate raunalo sa pisaem, nije potrebno fotografije nositi u foto-studio - one se mogu ispisati i kod kude. Takoer, fotografije se na raunalu mogu i obraditi te poboljati (npr. pootriti, kontrolirati kontrast, svjetlodu, intenzitet boje...). Na jednu memorijsku karticu mogude je spremiti stotine fotografija (ovisno o kapacitetu kartice i kvaliteti slike), dok se na jedan film moe spremiti oko 36 fotografija najvie. Vrlo korisna injenica kod digitalnih fotoaparata je ta da oni biljee dodatne podatke o fotografiji uz samu sliku (npr. upotreba bljeskalice, ekspozicija, blenda, ISO osjetljivost, vrijeme fotografiranja, datum, model fotoaparata...). To je korisno kod organizacije fotografija na raunalu ili kod naknadne analize snimaka. Neki klasini aparati takoer omoguduju biljeenje datuma ili vremena fotografiranja, no taj podatak se ispisuje na samu sliku.FOTOGRAFIJA SE MOE KOPIRATI BEZBROJ PUTA BEZ NARUAVANJA KVALITETE.

Ne troe film. Aparati na standardne baterije obino mogu koristiti i punjive aku-baterije, a specijalne baterije su uvijek punjive. snimak se odmah vidi (nije potrebno razvijanje) i po potrebi moe se ponoviti nema opasnosti da se snimak ogrebe ili prekrije tokicama praine na memorijsku karticu se mogu snimati stotine, a ne desetci snimaka memorijska kartica se nakon pohrane snimka na raunalo ili optiki disk brie i koristi ponovo cijena digitalnog snimka je zanemariva, pa moemo snimiti masu snimaka i izabrati najuspjelije snimci se mogu pregledavati u velikom formatu (na PC-u ili TV-ekranu) bez usluga fotografa snimci se mogu retuitati, modificirati, montirati i dr. na raunalu neusporedivo efikasnije nego u klasinoj tehnologiji uz izdatak za foto-printer moemo sami isprintati fotografije i na papiru (istina po priblino istoj cijeni kao kod fotografa) digitalni aparati i kamere omoguduju brojne opcije koje klasini nemaju, kao: "serijsko" snimanje po nekoliko (1-3, pa i vie) snimaka u sekundi, snimanje kradih video sekvenci fotoaparatom, nekoliko vrsta "pretapanja" iz kadra u kadar kod kamkordera i dr, snimanje u potpunom mraku bez vidljive rasvjete itd. u pravilu i jeftini digitalni aparati imaju3|Strana

promjenjivu arinu duljinu ("zum"), tj. omoguduju "teleskopiranje" objekta. digitalni aparati automatski registriraju i spremaju podatke o vremenu i postavkama snimanja. digitalni snimci se mogu neogranieno puta kopirati bez gubitka kvalitete, to uz redovna presnimavanja garantira dui vijek trajanja digitalnih snimaka od snimaka na filmskoj traci (osobito kad je rije o kolor snimcima). Treba primijetiti da su dosadanja iskustva sa optikim diskovima nedostatna da se ocijeni njihova trajnost. Javljaju se upozorenja, da je njihova trajnost manja nego to se mislilo, pa su neke institucije ak odluile da osobito vane materijale nede arhivirati na optikim diskovima. No ni u podruju ove vrste medija nije reena zadnja rije tehnike, te se najavljuju nove vrste medja s drastino povedanim kapacitetima, pa je za oekivati da de se rijeiti i problem trajnosti medija, ako on zaista i postoji. Mnoge prednosti koje nisu ovdje taksativno navedene, vidljive su iz opisa pojmova u nastavku.

MANEKlasini aparati su jeftiniji od digitalnih. Digitalni aparati jako troe bateriju, pa je potrebno ili esto puniti bateriju ili esto kupovati nove baterije. Filmovi velikih ISO osjetljivosti daju manje zrnatu sliku nego digitalni senzori iste osjetljivosti. Takoer, postoje tipovi filmova za koje nema ekvivalent kod digitalnih fotoaparata (npr. film za infra crvenu svjetlost). Zatim, filmovi imaju mnogo vedu razluivost od digitalnih fotoaparata. Procijenjene ekvivalentne vrijednosti su: 35mm film ~ 19 megapiksela 120 film ~ 69 megapiksela veliki format ~ 1135 megapiksela Za usporedbu, moderni kompaktni digitalni fotoaparati imaju 7-14 megapiksela, profesionalni digitalni SLR aparati 10-24 megapiksela, a ekstremni i vrlo skupi digitalni aparati imaju do 297 megapiksela. (uzmite u obzir da je nemogude precizno usporediti film i digitalnu sliku). Slike na filmu su pouzdane za dokumentaciju. Moe ih se lako spremiti u ormar dok su digitalne slike izgubljene u sluaju kvara hard diska. Takoer, na filmu se lako i pouzdano mogu uoiti sve naknadne promjene dok ne postoji software koji moe otkriti to je (ako je ita) promijenjeno na digitalnoj slici.4|Strana

DIGITALNI FOTOAPARATUz klasini postupak snimanja i pohrane fotografija i pokretne slike na filmsku traku, krajem 20. stoljeda javljaju se ureaji za snimanje pokretnih slika na magnetski medij video-snimai (video recorder) i reproduciranje takvih snimaka -video reproduktor (video-player). Usavreni su i objektivi i brojni ureajii koji djelomino ili potpuno automatiziraju rutinske radnje pri snimanju u podruju: mjerenja osvijetljenosti, izraunavanja i automatske postave parametara za snimanje (otvora blende, vremena eksponiranja filma, automatskog uotravanja), umjetnog rasvjetljavanja objekta - flea, nasnimavanja zvunog zapisa i dr., to je sve bio preduvjet za razvoj dananjih kamera. 21. stoljede unosi digitalnu tehnologiju i u svijet foto i kino-snimanja. Umjesto na fotoosjetljivi film, digitalna kamera sliku "hvata" na tzv. CCD zaslon, sastavljen od velikog broja fotoosjetljivih delija, koje digitaliziraju elemente slike, tj. svjetlosne veliine pretvaraju u skup podataka o poloaju, nijansi boje i stupnju osvijetljenosti pojedinih mikroskopskih povrinica koje ine sliku (tzv. "pixel"), a tako dobivene digitalne podatke "upisuju" na megnetski medij u obliku razliitih slikovnih ili filmskih formata (vrsta datoteka). Kao magnetski medij fotoaparati koriste magnetske kartice, a "filmske" kamere magnetsku traku ili DVD disk promjera 80 mm (minidisk"), a u novije vrijeme i tvrdi disk (HDD). Digitalne kamere u irem smislu obuhvadaju digitalne fotoaparate raznih klasa, te digitalne video kamere za snimanje pokretnih slika (engl. "camcorder", koje u Hrvatskoj po inerciji i danas zovemo "filmske" kamere ili skradeno "kamere", iako snimanje na klasinu filmsku traku odlazi u prolost. S digitalnom tehnikom, skokovito raste stupanj automatizacije, tako da skuplji fotoaparati omoguduju snimanje kradih filmskih sekvenci, snimanje u potpunom mraku "nevidljivim" svjetlom koje emitira sama kamera, snimanje panoramskih snimaka sastavljenih od pet i vie pojedinanih snimaka, primjenu razliitih efekata i dr, a filmske kamere automatski nasnimavaju i reproduciraju zvuk, nude opcije nekoliko vrsta "pretapanja" iz kadra u kadar, omoguduju reprodukciju na ugraenom LCD monitoru ili na TV ekranu direktno iz kamere itd, a sve to bez, ili s minimalnom intervencijom snimatelja. Uz mnoge prednosti digitalnih kamera, karakteriziraju ih i brojne specifinosti, od kojih neke moemo smatrati i nedostacima. Za oekivati je da de razvitak tehnologije ublaavati ove nedostatke.

5|Strana

SPECIFINOSTI I NEDOSTATCI DIGITALNIH KAMERADigitalni aparati trebaju izvor energije (baterije). Punjive baterije (tzv. "akubaterije") velikog kapaciteta esto nisu standardne izvedbe i punjive baterije imaju svoj vijek (s vremenom, tj. za dvije, tri godine gube kapacitet), a znaju biti relativno skupe za automatsko uotravanje i postavu elemenata snimanja potrebno je neko (iako ne dugako) vrijeme (okida "kasni", odnosno digitalni fotoaparati su pomalo "tromi" pri okidanju). za pohranu fotografija na magnetsku karticu potreban je dio sekunde, koje kod primjene TIF formata, pa i drugih formata u visokoj rezoluciji, a posebno kod spremanja video sekvenci, moe onesposobiti aparat za snimanje novog snimka i kroz nekoliko desetaka sekundi. U nekim situacijama i malo kanjenje moe uzrokovati proputanje prilike za snimak (sportski snimci i sl.). Bolje aparate odlikuje manje kanjenje okidaa i krade spremanje snimka, omogudeno tehnologijom Burst mode. digitalne fotografije kod velikih povedanja pokazuju rubne nepravilnosti na otrim granicama i pojavu neeljenih ornamenata na inae mirnim, jednobojnim povrinama (tzv. "um" slike), osobito kod memorijski manje zahtjevnog JPG formata. snimci u visokoj rezoluciji (koja omoguduje bolje iskoritenje otrine crtanja objektiva), osobito u TIF formatu , memorijski su vrlo zahtjevni. Veliko zauzede memorije nije toliko problem zbog zauzeda kartice (nabave se kartice vedeg kapaciteta, koje se po potrebi mogu jo i mijenjati i "na terenu"), koliko zbog duih vremena spremanja snimka i rapidnog rasta zauzeda arivskog prostora na disku raunala, to opet rjeava pohrana na optikim diskovima. video sekvence snimljene fotoaparatom estu su izrazito loe kvalitete. Neki aparati, ak i srednje klase, ne mogu snimati takve sekvence preko pola minute neovisno o raspoloivom kapacitetu na memorijskoj kartici. jeftiniji digitalni aparati pa ak i neki iz "srednje" klase) pokazuju izrazitu zrnatost snimaka snimljenih pri loijim svjetlosnim uvjetima, ponekad uz pomak boja prema plavom dijelu spektra

VRSTE FOTOAPARATAOsnovnom podjelom bi se mogla smatrati podjela na amatersku i profesionalnu opremu, a neku prelaznu kategoriju ine poluprofesionalni ili napredni amaterski aparati, pri emu je teko definitrati granice pojedinih kategorija.

6|Strana

AMATERSKA OPREMAJe obino potpuno automatizirana, bez previe mogudnosti za podeavanje, stoga je jednostavna za rukovanje, koje se esto svodi na pritisak na okida i zamjenu baterija. Bududi da automatika manje-vie uspjeno optimizira parametre pri uobiajenim uvjetima i amaterska klasa u naelu daje korektne, pa ak i vrlo dobre snimke pri pogodnim svjetlosnim uvjetima. To su aparati koji de dati izvrsne slike sa godinjeg odmora, s plae ili skijanja za lijepa vremena, pa i iz svijetlih interijera za obiteljski fotoalbum , a dobro de djelovati i na ekranu raunala. Pri loim svjetlosnim uvjetima slabija kvaliteta objektiva rezultirat de mutnijim snimcima. U takvim uvjetima esto se koriste visoke osjetljivosti filma, to rezultira zrnatodu slike. esto se skromna svjetlosna jakost objektiva kompenzira i duim ekspozicijama, to uzrokuje dodatno razmazivanje otrine zbog nehotinog pomicanja aparata. Nije rijetkost naginjanje boja prema plavim tonovima. Ograniene su mogudnosti za korekcije u nesvakidanjim uvjetima (protusvjetlo, jake sjene, manipuliranje s parametrima zbog posebnih efekata i dr.). Iako danas mobitele s mogudnodu fotografiranja (ili ak snimanja kratkih video sekvenci) ne moemo smatrati fotoaparatima u pravom smislu rijei zbog uobiajeno vrlo slabih performansi, vjerovatno de razvoj tehnologije i njih uvrstiti u neku podkategoriju ultrakompaktnih fotoaparata.

PROFESIONALNA OPREMAUz potpunu automatiku omoguduje i rune postave ili zadavanje pojedinih elemenata (veliine relativnog otvora objektiva, osjetljivosti filma), nudedi bolje performanse i velik broj posebnih opcija (vrhunske sustave mjerenja svjetline slike u vie toaka, vedu snagu i posebne reime bljeskalice, mjerni predbljesak u cilju izraunavanja ispravne ekspozicije, makrosnimanje sitnih objekata sa svega nekoliko cm udaljenosti, vede raspone teleskopiranja, snimanje ugraenim "nevidljivim" svjetlom u potpunom mraku, vedi izbor kvaliteta razluivanja ukljuivo snimanje u TIFF formatu, snimanje panoramskih snimaka, automatsko uzastopno snimanje 1-3 slike u sekundi, snimanje tzv. "tepiha", tj. istog motiva sa tri razliite ekspozicije od kojih se bira najbolja i dr.). Profesionalna oprema se u pravilu izvodi u SLR izvedbi, sa izmjenjivm objektivom, ime je uvjetovana i refleksna izvedba traila.

7|Strana

Neto detaljnija podjela mogla bi izgledati ovako: kompaktni aparati amaterski kompaktni aparati poluprofesionalni kompaktni aparati ultrakompaktni aparati amaterski ultrakompaktni aparati poluprofesionalni ultrakompaktni aparati SLR aparati kompaktni SLR aparati (uglavnom poluprofesionalni) profesionalni SLR aparati (s izmjenjivim objektivom) U klasi kompaktnih i ultrakompaktnih aparata umjesto "poluprofesionalni" moda bolje pristaje pridjev "napredni".

KOMPAKTNI APARATIAparati sa neizmjenjivim objektivom, manje teine. Objektiv se moe uvlaiti u tijelo aparata kad nije u uporabi, ali to nije obavezno. U pravilu i amaterska i napredna klasa ima neto bolje performanse od ultrakompaktnih izvedbi.

ULTRAKOMPAKTNI APARATIAparati s neizmjenjivim objektivom koji se uvlai u kudite, ili ne stri iz njega, malih dimenzija i teine ispod cca 200 gr. Znaajan naglasak je dat na minijaturizaciju, pa se mogu nositi u depu, torbici i sl. tako da minimalno optereduju vlasnika. Ipak, napredne izvedbe mogu imati i vrlo dobre performanse i davati vrlo dobre snimke, to obino prati i povisoka cijena aparata.

SLR (zrcalno-refleksni aparati)Iako se kratica SLR (Single Lens Reflex) odnosi na sustav traila, tj. oznaava fotoaparate "s jednim sustavom leda" za trailo i stvaranje slike, refleksni aparati se najede izvode s izmjenjivim objektivom, s performansama i mogudnostima u poluprofesionalnoj ili profesionalnoj klasi. Bududi da se u trailo skrede isti svjetlosni snop koji de formirati sliku, SLR sustav ne boluje od paralakse. Slijededa je prednost SLR-a, to je unaprijed mogude precizno8|Strana

provjeriti, (dakle veliinom otvora blende i kontrolirati) dubinsku otrinu bududeg snimka. Kako svjetlosni snop mora ulaziti kroz objektiv i pri kadriranju, izmjenjivi objektivi nemaju ugraenog zatvaraa, nego se on izvodi kao "zavjesni" neposredno ispred CCD ipa. To ujedno snizuje cijenu izmjenjivih objektiva. Novi CCD ipovi su manje osjetljivi na koso padanje svjetlosti na rubovima slike, pa dananje SLR digitalne kamere mogu koristiti i izmjenjive objektive sa klasinih aparata. Kako su dimenzije CCD ipa daleko manje nego korisni prostor 35 milimetarskog filma, slika uhvadena na CCD ip sadri samo sredinu one slike koju bi uhvatio film s istim objektivom. Drugim rjeima, normalan objektiv za 35 milimetarski film, postaje teleobjektiv ako se prikljui na digitalnu kameru. Zbog toga iste arine duine objektiva na klasinom i digitalnom aparatu daju vrlo razliit teleskopski uinak. Da bi se ovi uinci mogli usporeivati sa uvrijeenim arinim duinama kod klasinih aparata, za digitalne objektive se navodi faktor s kojim treba mnoiti arinu duljinu, da bi se dobila adekvatna arina duljina pri uporabi klasinog 35 milimetarskog aparata. Taj se faktor krede izmeu 1,4 i 1,8, a poeljno je da bude to manji. Iako bi se i kod njih mogle definirati podkategorije, zakljuimo da su to aparati respektabilnih teina (ved i sami svjetlosno jaki objektivi dosta tee) esto s obiljem dodatne opreme od ega znaajan dio ini bogat izbor izmjenjivih objektiva. Kod njih bi optiko trailo bilo nemogude prilagoditi svim izmjenjivim objektivima koje aparat koristi, pa je tako i nastala potreba primjene SLR-a, odnosno "refleksne" izvedbi traila. Nedostatak je klasinih izvedbi SLR sustava, to za vrijeme ekspozicije nestaje slika u trailu. Neke novije digitalne izvedbe nastoje taj problem rijeiti uporabom poluprozirnih ogledala. Dobri aparati moraju to manje trzati prilikom uklanjanja ogledala refleksnog traila i otvaranja zatvaraa. Stabilnosti aparata doprinosi njihova teina, a esto se ugrauju i mehaniki ili elektroniki ureaji za stabilizaciju (ili kompenzaciju) protiv neeljenog pomicanja za vrijeme ekspozicije.

9|Strana

OPTIKO TRAILOizvedeno od nekoliko leda, treba pratiti promjenu obuhvata prilikom zumiranja. Bolji aparati (a pogotovo kino-kamere) omoguduju prilagodbu optikog traila dioptrijama korisnika. Bududi da je trailo izmaknuto sa osi objektiva, neizbjena je pojava paralakse, tj. slika u trailu nede biti identina onome to objektiv projicira na CCD zaslon. Ta je "greka" neprimjetna u irokokutnom opsegu pri simanju udaljenih objekata. Pri snimanju bliskih objekata, (osobito pri snimanju makrofotogtafija) meutim greka moe biti tolika, da se moe dogoditi da glavni objekt ili njegov veliki dio uopde nede biti uhvaden na slici. Paralaksa se ublaava to je mogude bliim poloajem traila optikoj osi objektiva. Najbolje rjeenje imaju tzv. SLR "refleksni aparati" pluprofesionalnih i profesionalnih izvedbi.

REFLEKSNO TRAILOZa vrijeme kadriranja, na putu svjetlosnog snopa koga proputa objektiv, postavljeno je koso ogledalo, kojim se slika skrede prema staklenoj prizmi na vrhu aparata. Sliku stvorenu na donjoj, matiranoj plohi, prizma okrede, jer se u aparatu inae svara zrcalna slika stvarnosti, postavljena naglavce. Prizma usmjeruje sliku u okular aparata s mogudnodu korekcije vida podeavanja dioptrija). U trailu se vidi tono ono, to de biti projicirano na CCD zaslon, dakle SLR sustav nema paralakse. Prije okidanja, zrcalo se preklapa, tj. uklanja s puta svjetlosti, nakon ega se otvara zatvara aparata i poinje ekspozicija. im se zatvara zatvori, zrcalo se vrada u poloaj za skretanje svjelosnog snopa u trailo, koje je u klasinim izvedbama "slijepo" za trajanja ekspozicije. Pojavom LCD traila, refleksno trailo je neto izgubilo na znaaju, ali je kod profesionalnih fotoaparata jo je uvijek obavezno.

10 | S t r a n a

LCD TRAILOMali LCD (Liquid Crystal Display) ekranid, na poleini (kod camcordera na boku) aparata na kome je vidljiva slika uhvadena na CCD zaslonu. Poeljne su to vede dimenzije LCD traila, ija se dijagonala krede od 1,5 do 2,5, pa i 3 ina (uobiajeno 4-6 cm). Neke kamere imaju minijaturni LCD ekranid i umjesto optikog traila, ponekad crno-bijeli, ime se izbjegava paralaksa i kod kompaktnih aparata ili filmskih kamera. Kad se koristi optiko trailo (nezahtjevnije "kljocanje" npr. za obiteljski album) LCD trailo je dobro iskljuiti, jer se time tedi baterija. Bolji aparati automatski iskljuuju trailo ako se komande aparata ne koriste odreeno vrijeme (pola minute do nekoliko minuta) koje se moe zadati po elji.

CLEAR PHOTO LCD"Normalni" LCD zaslon slabo se vidi na jakom osunanju. Clear Photo LCD je izvedba s daleko jaim kontrastom i osvijetljenodu ekranida, te daje jasnu sliku i u uvjetima jakog osunanja (plae, snijeg, planine). Ipak, treba izbjegavati due izlaganje LCD zaslona suncu. Ovi ekrani uobiajeno imaju mogudnost runog podeavanja osvijetljenosti, jer bljetede LCD trailo moe biti i smetnja u mranijem okruenju.

OBJEKTIVObjektivi lomedi svjetlosne zrake odbijene od objekta snimanja stvaraju sliku tih objekata na CCD zaslonu, koji te slike digitalizira, a kamera sprema tako dobivene podatke na magnetski medij. Specijalni objektivi za digitalne aparate razlikuju se od objektiva za "klasine" aparate, jer CCD ipu ne odgovara koso padanje zraka svjetlosti na rubnim dijelovima slike. Tek su noviji modeli ipova prilagoeni irem kutu obuhvata, tj. "hvatanju " slike sa irokokutnog objektiva. Najvanije karakteristike objektiva su svjetlosna jakost, tj. maksimalni relativni otvor (tzv. "otvor blende"), arina duljina i otrina crtanja, koja se kod klasinih aparata izraava u broju linija koje se mogu razaznati na 1 mm filma. Dobri klasini objektivi razdvajaju preko 60 linija na mm. Ni najbolja digitalna tehnika ne moe izvudi otru sliku kod vedih povedanja iz snimka koji je snimljen objektivom koji nedovoljno otro "crta". Uz otrinu crtanja, od znaaja je i kontrast kojega objektiv ostvaruje. Objektiv i CCD zaslon odgovorni su i za kvalitet reprodukcije boja (prirodnost boja u slici).11 | S t r a n a

DUBINSKA OTRINAUdaljenost na kojoj objektiv stvara otru umanjenu sliku na strani filma, zavisi od udaljenosti objekta od objektiva na strani stvarnosti. Bududi da su predmeti u prirodi rasporeeni na raznim udaljenostima, teoretski se u ravnini filma, ili kod digitalnih aparata u ravnini CCD zaslona moe uotriti samo jedna ravnina u prirodi. Svi predmeti ispred i iza te ravnine, bit de manje ili vie neotri na slici. Premjetanjem objektiva, mogude je uotriti na slici onaj predmet koji nam je najvaniji. Ipak, i predmeti u blizini ravnine uotravanja, bit de podnoljivo otri, tj. podruje otrine obuhvatit de raspon udaljenosti od objektiva koga nazivamo dubinskom otrinom. Dubinska otrina zavisi o tri faktora: udaljenosti predmeta od objektiva, arnoj duljini objektiva, i veliini relativnog otvora. to je manja udaljenost objekta od objektiva i veda arina duljina, manja de biti dubinska otrina. Dubinska otrina, moe se povedati smanjenjem relativnog otvora, ali se time slabi svjetlina slike, koju treba kompenzirati produenjem vremena ekspozicije (izlaganja CCD zaslona svjetlosti) ili povedanjem tzv. "osjetljivosti filma" iji ekvivalent susredemo i u digitalnoj fotografiji. Sukladno tome, osobito su teleobjektivi, koje odlikuje velika arina duljina, osjetljivi na uotravanje, odnosno imaju malu dubinsku otrinu. Uvjete izotravanja pogorava i velika osjetljivost na sitne pomake aparata pri velikim arinim duljinama, tako da pri snimanju teleobjektivom treba koristiti stativ ili dobar naslon i pri ekspozicijama kod kojih se "normalnim" objektivom moe snimati "iz ruke". Jo je manja dubinska otrina kod snimanja tzv. makrosnimaka, tj. sitnih predmeta, koje dananji digitalni aparati mogu snimati i sa nekoliko cm udaljenosti (rauna se udaljenost od predmeta do vanjskog lica objektiva, a ne do "lea" aparata, odnosno naeg oka). Kod takvih snimaka dubinska otrina moe pasti na svega nekoliko desetinki milimetra, pa ako uotrimo muhino oko, krilo de joj biti potpuno neotro. Jedina je pomod u tom sluaju smanjenje relativnog otvora uz osiguranje dovoljne rasvjete

12 | S t r a n a

OPTIKI ZUMSloeni sustav leda koji aksijalnim pomacima unutar objektiva omoguduje promjenu njegove arine duljine. Na taj nain, korisnik moe povedati obuhvat slike (rad u tzv. "irokokutnom" podruju) ili ga smanjiti i time razvudi mali sredinji dio slike preko itavog formata (podruje teleobjektiva). Uinak se svodi na efekt pribliavanja objektu ili povedavanja njegovih detalja. Treba voditi rauna o tome, da se povedanjem arine duljine smanjuje efektivni relativni otvor, odnosno osvijetljenost slike, koju de trebati kompenzirati produenjem ekspozicije. Drugim rijeima, objektiv je u naelu na zum-u svjetlosno slabiji nego na irokokutnom podruju. Dodajmo, da je na zum-u takoer daleko veda osjetljivost na trenju i nehotino pomicanje kamere, koje de rezultirati "razmazivanjem" slike u jednom smjeru, pa jaki zum zahtijeva uporabu stativa. ak i sa stativom pritisak na okida moe izazvati pojavu neotrine, pa nije na odmet koristiti daljinski okida, koji se esto isporuuje i uz digitalne aparate srednje klase. Stupnjevanje zum-a izraava se u ekvivalentima klasinih 35 milimetarskih aparata, pa govorimo o zumu koji odgovara rasponu arinih duljina od primjerice 35 - 350 mm kod 35 mm aparata, to bi prestavljalo deseterostruki zum. Digitalni aparati se izvode sa arolikim rasponima optikog zuma, od 3x do 12 x (iznimno i vie). Treba redi da "promjenjivost" zuma , odnosno obuhvatnog kuta objektiva zavisi i o minimalnoj arinoj duljini. Efekt "pribliavanja" bit de primjerice znatno vedi na zumu koji radi u podruju 24-240 mm, nego u podruju 50-500 mm iako se u oba sluaja radi o deseterostrukom zumu (10 X).

DIGITALNI ZUMDigitalni aparati (i fotoaparati i kamere) uz optiki zum koji se ostvaruje pomacima unutar sustava leda, raspon "zumiranja" povedavaju i programskim putem, povedanjem sredine slike uhvadene na CCD zaslonu. Time se meutim povedavaju i sve greke i neotrine, pa i "pixeli" od kojih je slika sastavljena, to srozava izvornu rezoluciju koju omoguduje CCD zaslon. Stoga je taj, tzv. "digitalni zum" vie marketinki trik nego neka osobito korisna opcija. Takvo povedanje izreza (osobito kod fotoaparata) daleko je kvalitetnije izvedivo kompjutorskom obradom snimka na raunalu, nego u fotoaparatu, pa pravu mjeru za raspon zuma predstavlja jedino optiki, a ne i digitalni zum.

13 | S t r a n a

RELATIVNI OTVOR OBJEKTIVASvjetlina slike koju stvara objektiv, zavisi o omjeru izmeu arine duljine objektiva i promjera otvora (zaslona ili blende) kroz koji svjetlost ulazi u kameru. to je manja arina duljina objektiva, a vedi otvor zaslona, slika na filmu ili CCD zaslonu bit de svijetlija. Relativni otvor se biljei slovom f: iza ega slijedi trenutno namjetena veliina relativnog otvora, tonije reciprona vrijednost omjera izmeu arine duljine i promjera trenutno namjetenog otvora u obliku f= 1:x . Svjetlosnu jakost objektiva karakterizira najmanji mogudi djelitelj u tom odnosu. U fotografskom argonu uobiajeno se izgovara samo djelitelj, a esto se samo on oznaava i u oznakama ili postavama aparata. Uobiajeni rasponi relativnog otpora kod digitalnih aparata manji su nego kod klasinih aparata i krede se u rasponu F = 1:2.8 - 1:8. Otrina crtanja objektiva, obino je optimizirana na neku srednju veliinu relativnog otvora, koja se kod digitalnih aparata (ne raunajudi vrhunske profesionalne izvedbe) krede oko 1:4 do 1:5.6. Kod tog de otvora ispravno uotreni predmet imati najvedu mogudu otrinu, to ne treba brkati sa spomenutom dubinskom otrinom, koja je najveda kod najmanjeg relativnog otvora.

EKSPOZICIJAVrijeme izloenosti CCD zaslona svjetlu, odnosno vrijeme otvorenosti zatvaraa kamere. Za postizanje Ispravnog doziranja koliine svjetla potrebnog za preobrazbu fotoosjetljivog sastojka u klasinom filmu, odnosno za korektnu digitalizaciju slike na CCD zaslonu, kombinira se svjetlina slike i trajanje izloenosti foto-osjetljivog prijemnika svjetlu. Nedovoljna koliina svjetla rezultirat de tamnom, podeksponiranom slikom, a prekomjerna preeksponiranim (preosvjetljenim, u argonu "pregorjelim") snimkom. Trajanje ispravne ekspozicije zavisi o opdoj osvijetljenosti objekta, osvijetljenosti podruja u dubokoj sjeni (dakle o kontrastu motiva), vrijednosti relativnog otvora objektiva, karakteristikama snimane povrine (svijetla, tamna, mat, sjajna, reflektirajuda, upijajuda), i osjetljivosti prijemnika svjetla (filma kod klasinih ili CCD zaslona kod digitalnih aparata), koju zbog naviknutosti na ranije koritene jedinice i kod digitalnih kamera nazivamo ""osjetljivodu filma" ".

14 | S t r a n a

U rasponu od nodnih snimaka (osobito teleskopski snimci zvijezda i planeta) s vrlo oskudnim svjetlom, do otvorenih pejsaa na snijegu ili vodenim povrinama i dr. vrijednosti trajanja ekspozicije kredu se u ekstremnim sluajevma u ogromnom rasponu od kojih pola sata do ispod 1/1000 sekunde. Uobajena trajanja kredu se u rasponu od 1/500 do nekih 1/15 sekunde. Objektivima normalne arine duljine (kut obuhvata cca 50 stupnjeva) mogude je snimati "iz ruke" s ekspozicjama do 1/60, (eventualno 1/30 sekunde za manje zahtjevne snimke). Due ekspozicije "iz ruke" uzrokuju neotinu zbog nehotinog pomicanja i vibracija kamere, pa se takvi snimci moraju snimati sa stativa, eventualno uz daljinsko aktiviranje okidaa. Utjecaj trenje i vibracija snano raste s povedanjem arine duljine, dakle i s jakim zumiranjem. Kod video kamera (camcordera) nisu primjenjive due ekspozicije zbog neophodnog standardnog broja (25) sliica u sekundi koji osigurava reprodukciju pokreta bez "poskakivanja". Stoga video kamere u pravilu imaju svjetlosno jae objektive od fotoaparata (vede maksimalne otvore objektiva). Ponekad to ide na utrb otrine crtanja, koja kod pokretne slike nije toliko kritina kao kod fotografija za velika povedanja (plakate, postere, znanstvene, satelitske i sl. snimke).

BLICPraktiki svi fotoaparati danas imaju ugraenu bljeskalicu za snimanje u slabijm svjetlosnim uvjetima (scene u kudi, pri slabom umjetnom svjetlu i td.), ali mogu imati vanu ulogu i za rasvjetljavanje sjena pri snimanju kontrastnih motiva na otvorenom (osobito inae fotografski efektnih motiva u "protusvjetlu", kada prirodna svjetlost dolazi "u oi" kamere). Pri snimanju bljeskalicom ekspozicija se postavlja na tzv. "sinhronu brzinu" u kojoj je osigurano da de zatvara biti otvoren kada uslijedi bljesak. To je obno 1/30 1/40 sekunde. Kada svjetlost osgurava samo bljesak,vrijeme ekspozicije nema utjecaja na koliinu svjetla, jer se trajanje bljeska mjeri u tisuditim dijelovima sekunde. Izuzetak su snimci u kojima bljeskalica ima sporednu ulogu (rasvjetljavanja sjenki) kada osnovnu ekspozicju osigurava prirodna rasvjeta. Unato njenoj praktinosti i uobiajeno otrim slikama (jaina bljeska omoguduje primjenu malih relativnih otvora) , mnogi snimatelji, osobito s umjetnikim pretenzijama, zaziru od koritenja bljeskalice, jer ona daje neprirodno "plosnato", horizontalno usmjereno osvjetljenje s vrlo otrim i tamnim rubnim sjenama, sa preeksponiranim bliskim i podeksponiranim udaljenim objektima, to je osobito neugodno izraeno kod snimanja iz manjih udaljenosti u tamnim prostorima. Zbog toga je u pravilu omogudeno15 | S t r a n a

iskljuivanje bljeskalice. Nepotrebno bljeskanje u uvjetima dobre prirodne osvijetljenosti osim toga nepotrebno iscrpljuje bateriju aparata, pa i sama automatika aparata iskljuuje bljeskalicu ako je za ispravnu ekspoziciju dovojno prirodno osvjetljenje. Brojnost faktora koji utjeu na odreivanje ispravne ekspozicije onemoguduje zadovoljavajudu raunsku kalkulaciju. Zato se u suvremenim aparatima prije "pravog" bjeska prakticira slabiji "mjerni predbljesak", pa se na temelju postignute svjetline slike na zaslonu izraunava potrebna jakost "pravog" bljeska i pripadajuda ispravna veliina relativnog otvora objektiva koju aparat automatski postavlja. Digitalni fotoaparati bolje podnose neprecizno eksponiranje od klasinih, zbog mogudnosti naknadne raunalne korekcije svjetline slike. Pri takvoj se naknadnoj korekcji meutim uviek znaajno gubi na kvaliteti. ak i jako podeksponirane slike se mogu "spasiti" ako je rije o obiteljskim snimcima. Meutim snano posvjetljavanje slke zahtijeva i snano pojaanje kontrasta, a s jaim kontrastom drastino pada broj nijansi boja zastupljenih u slici (nastaje suvie veliki "kontrast boja") i snano raste izraenost zrnatosti snimka, koja je i inae karakteristika snimaka u slabijim svjetlosnim uvjetima. U preeksponiranim snimcima uvijek se gube gotovo sve nijanse i fini detalji. Unato tome, za razliku od klasinih aparata, iz digitalnih snimaka dade se izvudi koliko-toliko prihvatljiv obiteljski snimak na formatu dopisnice i kad su beznadno loe eksponirani.

"CRVENE OI" (RED EYE)Pri snimanju osoba bljeskalicom gotovo je neizostavna pojava zv. "crvenih oiju". Svi smo vidjeli da se esto oi make "are" u mraku. Svjetlo bljeskalice reflektira se od mrenice oka, tako da zjenice osoba bivaju osvijetjene iznutra, te poprimaju ponekad i intenzivno svijetle narnaste ili crvene nijanse, to osobi daje neugodan "vampirski" izgled. Neki fotoaparati zato nude poseban reim bljeskalice, kojim se umanjuje opasnost od pojave "crvenih oiju" (predbljesak zatvara zjenice, pa je pojava manje izraena). Pravo rjeenje problema ipak je u naknadnoj raunalnoj obradi snimke, koja je krajnje jednostavna. Na kursorom omeenom podruju (tj. podruju zjenice na povedanoj slici) raunalni program karakteristine crvene tonove zamijenjuje crnom bojom i "vrada" osobi crne zjenice. Ovu opciju foto-editori nude pod nazivom "Red eye" ili "Red eye correction" i sl.16 | S t r a n a

BURST MODEPoseban nain spremanja snimke. Privremenim prebacvanjem u brzu pomodnu memoriju, aparat se bre osposobljava za ponovno snimanje, a slika se istovremeno kopira u znatno sporiju, memorijsku karticu.

ACTIVE INTERFACE SHOE(Napredni prikljuak za dodatni pribor) - uobiajeni prikljuak za vanjsku bljeskalicu obogaden nekim dodatnim mogudnostima, kao: "mjerni" predbljesak s automatskim odreenjem ispravne ekspozicije, a kod filmskih kamera automatsko usmjeravanje "teleskopskog mikrofona" u smjeru u kome "gleda" teleobjektiv (npr. za snimanje govora jedne osobe u grupi) i sl.

RAZLUIVOST (RESOLUTION)Otrina digitalnog snimka zavisi od kvalitete objektiva, preciznosti automatike za uotravanje, veliine relativnog otvora i razluivosti CCD zaslona. Osim broja kvadratida na koje se slika razlae, na kvalitetu velikih povedanja znatnog utjecaja ima i ugraeni softver za obradu digitaliziranih podataka, jer u znaajnoj mjeri moe korigirati nepravilnosti uoljive na velikim povedanjima. Najbitniji parametar je dakako broj pixela na koje je slika razloena. Rezolucija aparata iskazuje se u megapixelima, dakle u milionima pixela. Iza 2006. godine ved se i u jeftinije aparate ugrauju CCD zasloni koji razdvajaju 5-7 megapixela, a ni kompaktni aparati za napredne korisnike ne idu preko cca 7-8 megapiksela, bududi da se ta razolucija ustalila kao granica preko koje je besmisleno, pa ak i nepoeljno idi. Jedino kod profesionalnih SLR aparata smislena je ugradnja desetak megapixela. Ima meutim smisla birati po dimenzijama vedi CCD ip, jer je vjerojatno da vedi ipovi daju bolje slike. Suvie visoka razluivost niemu ne koristi, a uzrokuje drastino povedanje memorijskog kapaciteta slike. Monstrumi od slika ija veliina prelazi 10 MB, itekako mogu postati problem, kako zbog velikog zauzeda arhivskog prostora na raunalu ili prijenosnim memorijama (optiki disk ili USBflash memorija), tako i zbog srozavanja brzine pospremanja u memoriju, te brzine rada sa slikom na raunalu. Da ne spominjemo slanje takvih slika mailom ili postavu na internet. S obzirom da bi zbog toga slike za normalnu uporabu trebalo smanjivati, to nam viak megapixela uzrokuje samo dodatni posao.17 | S t r a n a

Bolji aparati stoga imaju mogudnost biranja kvalitete razluivosti. Standardizirane su slijedee kvalitete razluivosti: kvalitet . . . . primjedba . . . . . r e z o l u c i j mega utroak a. pixela memorije 0,3 1,2 1,9 3,9 4,9 5 80 - 800 KB 0,4 - 2,3 MB 620 KB 1,2 MB

SQ2 SQ1 HQ SHQ TIFF

slabija stand. kvaliteta (masovni _640x 480 snimci - format dopisnice, obiteljske 1281x 960 slike) bolja stand. kvaliteta (kvalitetniji 1800x1200 snimci za zahtjevnije amaterske slike) 2049x1536 (High Quality) visoka kvaliteta za 2560x1920 poluprofesionalni rad i umjetnost (Super High Quality) za fotografije u 2580x1920 profesionalnoj kvaliteti slikovni format-vrsta datoteke za 1600x1200 profesionalne snimke (samo bolji 2580x1920 aparati)

1,9 - 5 6 - 15 MB

3072 x 2304 Preraunata razluivost klasinih aparata 24x36 2160 x mm visoke kvalitete (60 linija/mm). 1440 Preraunata razluivost klasinih aparata 6 x 6 3600 x cm visoke kvalitete (60 linija/mm) 3600 RAZLUIVOST CCD DELIJE OD 7 MEGAPIKSELA:

........ .7 ........ . 3,1 ........ . 12,9

. . . 36 snimaka . . . 12 snimaka

Iz tabele slijedi, da i snimanje u memorijski skromnijoj HQ kvaliteti ak i na skromnijim digitalnim aparatima s dobrim objektivom daje bolju razluivost od klasinih 35 milimetarskih aparata. Izuzetak je snimanje filskih sekvenci fotoaparatom, koje su redovno ispod prihvatljive rezolucije. Mnogi klasini objektivi nisu razdvajali preko 40 linija na mm, pa navedene procjene za klasine aparate vrijede kao gornja granica koju su postizali klasini aparati. Dananja tehnoloka granica razluivosti CCD delija krede se oko 12 megapiksela, dakle moe se mjeriti s najkvalitetnijom tehnologijom velikoformatnih profesionalnih klasinih aparata.

18 | S t r a n a

Za svaku od navedenih kvaliteta razluivosti karakteristina je pripadajuda:

veliina kreirane slike - na grafikonu je data dua stranica formata u dm (reckasto) utroak memorijskog prostora po snimku u MB (uto) a sukladno tome i: mogudi broj slika na praznoj magnetskoj kartici kapaciteta 256 MB (plavo) u stotinama slika.

Crno je iskoritenje rezolucije CCD-a u megapikselima. Grafikon prezentira rezultate snimaka na aparatu sa CCD-om od 5 megapiksela, koliko je priblino i iskoriteno u najviim kvalitetama (HQ, SHQ i najvia rezolucija TIFF-a).

19 | S t r a n a

OVISNOST IZVORNE VELIINE SNIMKA O KVALITETU RAZLUIVOSTIPrimjena pojedinih kvaliteta razluivosti utjee prvenstveno na izvornu veliinu slike koju stvara aparat. Lijevo je prikaz usporedbe veliine slika sninmljenih u kvalitetama razluivosti SQ2 640x480, SQ2 1280x960, SQ2 2048x1536 i SQ2 2272x1704. Najnii kvalitet SQ2 640x480 daje sliku izvorne veliine 23x17cm (pola lista papira) a kvalitet HQ ili SHQ stvara sliku 90x67cm. Nepravilnosti slike (pixelizacija, um i dr.) postaju uoljive kod cca 100 postotnog povedanja izvornog formata, dakle kod sQ2 640x480 na povedanju priblino A4 formata ili na punom ekranu raunala, dok je u HQ ili SHQ kvaliteti one postaju uoljive tek ma fotografiji dvometarskih dimenzija. Vidljiv je i vrlo veliki raspon utroka memorije, koji se krede u granicama od 75 KB do cca 16 MB po slici. Sukladno tome, na memorijski prostor od 256 MB staje izmeu 15 i 3000 snimaka, zavisno o koritenoj kvaliteti razluivosti. Dakle, dok je raspon veliine slike 1:4, raspon memorijskih potreba iznosi 1:200. Slijedi, da promjena izvorne veliine slike (takoer i u fotoeditorima (opcijom Resize/Reasemple) snano utjee na njezinu memorijsku potrebu.

20 | S t r a n a

OSJETLJIVOST FILMAMjera koliine svjetlosti, dovoljne za korektno eksponiranje filma u klasinoj, ili CCD zaslona u digitalnoj fotografiji. izraava se u internacionalnim ISO (International Organization for Standardization) jedinicama ASA (ili njemakim jedinicama DIN-a - Deutsche Industrie Normen). Razliiti fotografski filmovi, razliito su zahtjevni glede koliine svjetla potrebnog za foto-kemijsku pretvorbu koja stvara sliku na filmu. Pri tome visokoosjetljivi filmovi, koji se zadovoljavaju s manje svjetla, rade kontrastnije (daju siromaniju skalu nijansi) i imaju krupnija zrna od "normalnih", to kvari otrinu slike kod vedih povedanja. Stoga se snimci koji trebaju biti posebno otri, snimaju tzv. "sitnozrnatim" filmom visoke razluivosti, ali takvi imaju smanjenu osjetljivost, odnosno zahtijevaju obilnije eksponiranje. Stvari su takve i kod digitalnih aparata, pa se i na njih moe primijeniti pojam "osjetljivosti filma" s jednakim utjecajem na zrnatost slike i potrebu svjetla za ispravno eksponiranje. Normalnom se smatra osjetljivost filma od 100 ASA (17 - 18 DIN-a). Digitalne aparate odlikuje iri raspon osjetljivosti od onoga u klasinoj tehnologiji i krede se izmeu 50 i 3.200 ASA. Dakako, ne nude svi aparati itav navedeni raspon. Visoka maksimalna osjetljivost moe biti znakom dobrih performansi aparata. Aparati u pravilu sami biraju osjetljivost, zavisno o raspoloenoj osvijetljenosti objekta. Slabije izvedbe aparata vie naginju pojavi zrnatosti u loim svjetlosnim uvjetima, pa tko eli sauvati "mirne" povrine i otrinu snimke i kod povedanih fotografija, moe sprijeiti samovolju automatike i zadati osjetljivost oko 80 - 100 ASA, pa i pod cijenu lagane podekspozicije, koju u razumnoj mjeri (dvije, tri "blende") moe kompenzirati raunalnom obradom (posvijetljavanjem u foto-editoru).

21 | S t r a n a

Nepravilnosti digitalne slikePixelizacija

Pikselizacija (poveaj na puni format) Kod najniih kvaliteta razluivosti ved i kod manjih formata slike vidljiva je tzv. "pixelizacija", tj. primjeduju se kvadratidi od kojih je sastavljena slika. Na skoenim otrim rubovima u slici pikselizacija se manifestira izrazitim nazubljenjem. Pojava je to manje izraena i kod velikih formata, to je via primijenjena razluivost, koja moe idi do granice razluivosti CCD ipa. Pojava se ublaava svojevrsnim zamudenjem otih granica postupkom pod nazivom "aliasing" ili "antialiasing", kojim se trai kompromis izmeu otrine slike i izraenosti pixelizacije. U foto-editorima se to obavlja uotravanjem i zamudivanjem snimka opcijama "sharpen" i "blur"

Nepravilnosti slike - um i rubne nepravilnosti "um" slike Neeljeni "ornamenti" vidljivi na velikim povedanjima na izvorno mirnim, jednobojnim povrinama. um drastino pojaava zrnatost, karakteristina za primjenu visokih "osjetljivosti filma", koja se oituje u pojavi tamnih "kvrica" na izvorno mirnim povrinama. Izrazitija pojava uma ukazuje na slabiji kvalitet fotoaparata. um se ublaava softverskom obradom koja "ujednauje" usamljene "strede" pixel-e s okolinom, traedi kompromis izmeu smanjenja uma i gubitka finih detalja i nijansi slike.22 | S t r a n a

RUBNE NEPRAVILNOSTIOtre granice pokazuju svojevrstan efekt solarizacije, tj. oko tamnih crta ili povrina javljaju se svijetli rubovi kojih nema u prirodi. Pojava je jae izraena kod slika u "komprimiranom" JPG formatu, osobito pri prekomjernom softverskom pojaanju otrine. Ona manje smeta na fotografijama umjetnikog tipa, ali znaajno kvari "itljivost" tankih linija, tekstova, crtea i sl. na dokumentima na kojima je bitna otrina slike. Te su nepravilnosti manje izraene u memorijski zahtjevnijim slikovnim formatima kao TIFF i BMP. Pojava se suzbija zamudenjem slike ("blur") kojim se trai kompromis izmeu otrine slike i suzbijanja pojave.

ZRNATOST320 ASA pri dobrom i slabom osvjetljenju objekta (poveaj na puni format Digitalni aparati skloni su zrnatosti pri primjeni visokih "osjetljivosti filma", osobito u slabim svjetlosnim uvjetima. Slabo osvjetljenje automatika kompenzira povedanjem osjetljivosti "filma" (tonije CCD delije) i dakako povedanjem relativnog otvora. Ako snimatelj runo smanji otvor objektiva u elji ouvanja osjetljivosti, rezultat de biti podeksponiran snimak. Ovaj se moe softverski posvijetlati u dosta irokim granicama, ali uz drastino povedanje kontrasta s gubitkom broja nijansi i slici, ime se u punoj mjeri izraziti i zrnatost uzrokovana primjenom visoke osjetljivosti. To se moe sprijeiti runom postavom osjetljivosti na 80-100 ASA, pa makar i na raun umjerenog podeksponiranja. Gornja slika je snimljena s osjetljivodu filma od 320 ASA (to i nije drastino visoka osjetljivost) uz dobro osvjetljenje, a donja uz oskudno osvjetljenje objekta. Na punom formatu (povedaj slike) uoljiva je napadna zrnatost, sobito na sabo osvijetljenoj snimci.

23 | S t r a n a

RASTERSKI FORMATIBMP je slikovni format u kome je slika razloena na sitne kvadratide, tzv. piksele. Prilikom digitalizacije slike, svakom pikselu se definira poloaj po horizontali i vertikali (x i y), nijansa boje i intenzitet osvijetljenosti. Skup ovih podataka uz podatke o marginama, dimenzijama prikaza i dr. ini slikovnu datoteku s nastavkom .BMP. Bududi da je izvorna bitmapa memorijski zahtjevna, koriste se razne komprimirane izvedenice bitmape: JPG, GIF, PNG, TIF ili TIFF, i druge. Uz navedene koji su najedi, u upotrebi je itav niz drugih slikovnih formata: ANI (animirane sliice), B3D, CAM, CLP, CRV/CR2, CUR (kursori), DCM/ACR/IMA, DCX, DDS, DJVU/IW44, ECW, EMF (Enhanced Windows Metafile), EPS/PS, FPX, FSH, G3 (G3 Fax Format), ICL, ICO (Windows Icon), IFF/LBM, IMG, JP2/JPC/J2K, JPEG/JPE, JPM, KDC (Kodak), LDF, LWF, MNG/JNG, NLM/NOL/ NGG/GSM (Nokia), PBM (Portable Bitmap), PCD (Kodak CD), PCX, PGM, PNG (Portable Network Graphics), PPM, PSD (Adobe Photoshop), PSP, RAS/SUN, RAW, RILE, SFF (Structured Fax Format), SFW, SGI/RGB, SID, SWF (Macromedia Flash Format), TGA, TIF/TIFF, TTF (True Type Font Format), WBMP, WMF (Windows Metafile), XBM i XPM. Neki programi koriste i neke "vlastite" slikovne formate, ime sprjeavaju neovlateno koritenje u njima kreiranih slika van samog programa (primjerice BFX - fax format softverske kude Cheyene Bitware i drugi). Bolji foto-editori mogu pregledavati i editirati vedi izbor raznih slikovnih formata. Na kraju treba spomenuti i danas sveprisutni PDF (Portable Document Format)- univerzalni format za razmjenu dokumenata mijeanog sadraja (tekst, slike i multimedija) putem informatkih mrea, koji moe ukljuivati gotovo sve vanije vrste slikovnih formata.

24 | S t r a n a

REPRODUKCIJA I OBRADA FOTOGRAFIJAUz uobiajenu raunalnu interpretaciju, snimljene fotografije moemo dati izraditi kod fotografa ili u laboratoriju s opremom za autmatsko razvijanje digitalnih fotografija na klasinom foto-papiru, ili ih moemo sami otisnuti ako imamo foto-printer. "Obini" kudni color printeri otisnut de fotografije u looj kvaliteti, najede s loom interpretacijom barem nekih) boja, a ako koristimo printer s tintom (inc jet), otisak se nesmije smoiti. Vedina dananjih tintnih printera nudi i mogudnost ispisa u foto-kvaliteti, ali za to trebaju posebni papir i posebnni set color tinti, koje su jo skuplje od standardnog seta, pa se to uglavnom ne isplati.

PRIJENOS SLIKE NA RAUNALOWindowsi XP i noviji, automatski de reagirati na ukljuivanje fotoaparata prikljuenog na USB prikljuak raunala uz pomod isporuenog kabela. Poeljno je prikljuiti se na USB2, jer je prijenos podataka preko obinog (starog) USB prikljuka suvie spor. Ako raunalo ne prepoznaje fotoaparat, treba najprije pokuati s novim kabelom, jer je greka ede u kontaktima kabela nego u windowsima ili u samom aparatu. Operativni sistem de automatski otvoriti panel na kome se nudi pregledavanje slika ili njihovo kopiranje na disk ili CD, odnosno DVD pisa. Za pregledavanje slika nudi se defaultni (pretpostavljeni) sistemski fotopreglednik, koji u Windowsima XP nema gotovo nikakvih mogudnosti za editiranje. Uz fotoaparat isporuuje se i softver za pregled i obradu fotografija, te neki program za organizaciju foto-arhive. Softver ukljuuje i specifine opcije karakteristine za dotini model aparata (npr. spajanje vie snimaka u jedan panoramski snimak) to se nede modi izvesti s drugim, standardnim fotoeditorima. Ako instaliramo taj softver, on de preuzeti ulogu prepoznavanja fotoaparata i nudit de svoj softver za kopiranje, pregled i obradu. Ako nemamo posebnog softvera (ili nam se ne svia), kopiranje slika se moe izvesti i u obinom pretaivau /Windows explorer ili alternativni koga koristimo). Fotoaparat de nakom prepoznavanja od strane operativnog sistema biti prikazan kao novi vanjski disk, pa se iz posljednjeg subfoldera slike failovi s nastavkom JPG ili TIF mogu kopirati na proizvoljnu lokaciju najobinijim kopiranjem. Loe snimke ne treba trpati na disk, ali nemojmo obraivati ili brisati snimke iz memorije fotoaparata sa raunalnim komandama. Bolje je brisanje izvesti s opcijama na samom fotoaparatu (opcije su pojedinano brisanje ili brisanje svih slika ili formatiranje kartice). Ako raunalo ima ita

25 | S t r a n a

kartica, snimci sa kartice mogu se preuzeti i u itau kartica. Ni tada nije preporuljivo direktno editirati materijal na kartici.

OBRADA DIGITALNIH FOTOGRAFIJAImalo napredniji snimatelj de htjeti izvriti barem osnovne korekcije na "sirovom" snimljenom materijalu: nainiti bolji izrez - ukloniti smetajudi dio fotografije, posvijetlati podeksponirani snimak, popraviti kontrast, optimalizirati otrinu snimka i dr. Vanu radnju predstavlja prilagodba memorijskog apetita slike smanjivanjem njene izvorne veliine (opcijom Resize/Reasemble) radi postave na internet ili slanja mailom. U pravilu veliina slike na web-stranicama ne bi trebala prelaziti 30-50 kB. (ako je nuna bolja rezolucija do kojih 100-200 kB). Vede slike mogu osjetno produiti uitavanje stranice i "otjerat" de prosjenog posjetitelja. Mudro je sauvati i izvornu veliinu, ako slika nije bila namijenjena iskljuivo za trenutnu namjenu. Editiranje ne treba izvoditi direktno na memorijskoj kartici, nego slike treba kopirati na disk, ime se kartica oslobaa za nove snimke. U nedostatku originalnog softvera konkretnog modela, uz renomirane fotoeditore poput Photoshop-a (koji su ponekad i prekomplicirani za amatere) mogu se koristiti i mnogi jednostavniji besplatni fotoeditori. Jedan od brojnih je i vrlo dobar, praktian i lak za koritenje, IRFANVIEW, koji uz bogatu paletu slikovnih formata omoguduje ak i poluprofesionalni nivo raznih obrada i intervencija. Dobro rijeenim internim pretraivaem, uz kopiranja, premjetanja i brisanja, mogu se izvoditi i brojne druge rutine (od pokretanje slide-show-a prezentacije - od odabranih slika, do grupnog primenovanja fotografija i tota drugo). Jedan je od rijeih fotoeditora koji prihvada kopiranje slika iz WORD-a obinim copy-paste postupkom. Mana mu je nedostatak mogudnosti za retuiranje, koje se moe izvesti u starom Microsoft-ovom fotoeditoru (PHOTOED.exe) iz OFFICE-a 97. No, tko se eli imalo ozbiljnije baviti sa editiranjem slika, i inae treba imati nekoliko instaliranih fotoeditora i grafikih pomagala, jer svaki od njih ima neku opciju koju drugi nemaju.

26 | S t r a n a

27 | S t r a n a