udruŽenje sportskih ribolovaca...
TRANSCRIPT
UDRUŽENJE SPORTSKIH RIBOLOVACA „DELIBLATSKO JEZERO”
MONITORING TEKUNICE (SPERMOPHILUS CITELLUS, RODENTIA: SCIURIDAE)
U SPECIJALNOM REZERVATU PRIRODE „KRALJEVAC”
- PROJEKTNI IZVEŠTAJ -
Dr Karolina Petrović
Slika 1. Tekunica (Spermophilus citellus, Rodentia: Sciuridae;foto: V. Ritopečki)
Deliblato, Decembar 2015.
2
OSNOVNE INFORMACIJE O PROJEKTU
NARUČILAC PROJEKTA: Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine, ul. Nemanjina 22-26,
11000 Beograd
NOSILAC PROJEKTA: Udruženje sportskih ribolovaca „Deliblatsko jezero”, ul. Maršala Tita 123,
26225 Deliblato, e-mail: [email protected]
NAZIV PROJEKTA: Monitoring tekunice (Spermophilus citellus, Rodentia: Sciuridae) u Specijalnom
Rezervatu Prirode „Kraljevac”
CILJ PROJEKTA: Praćenje stanja populacije tekunice u Specijalnom Rezervatu Prirode „Kraljevac”
radi preduzimanja aktivnih mera zaštite na očuvanju vrste i unapredjenju staništa.
RUKOVODILAC PROJEKTA: Dr Karolina Petrović, ul. Maršala Tita 113, 26225 Deliblato,
E-mail: [email protected]
REALIZACIJA PROJEKTA: Maj - Jun 2015.
SADRŽAJ
Apstrakt 3
Pregled literature i ciljevi 4
Područje istraživanja 5
Metode istraživanja 6
Rezultati 9
Diskusija i smernice upravljanja 12
Mera zaštite i upravljanja 15
Literatura 15
3
Apstrakt
Tekunica (Spermophilus citellus, Rodentia: Sciuridae) je globalno ugrožena i strogo zaštićena vrsta
sa populacionim trendom u opadanju u većem delu svog recentnog areala. U Deliblatskoj peščari,
jednom od glavnih utočišta vrste u Srbiji, populacije su se prepolovile za poslednjih 60 godina usled
fragmentacije i gubitka staništa, zarastanja i sukcesije staništa, kao i intenzivnog razvoja poljoprivrede.
Specijalni rezervat prirode „Kraljevac” izdvaja se na području Deliblatske peščare kao primer dobre
prakse upravljanja stepsko-livadskim staništima sa ciljem stvaranja povoljnih uslova za očuvanje
tekunice i drugih globalno ugroženih i zaštiċenih vrsta glodara, kao što je slepo kuče (Spalax leucodon). U
istraživanju sprovedenom u 2014. godini utvrdjeno je da je areal rasprostranjenosti populacije tekunice
zauzimao površinu od 10.8 ha i da je populacija bila neravnomerno rasprostranjena na pašnjaku sa
najvećom gustinom poplacije zabeleženom u jugo-istočnom delu pašnjaka. Na areal rasprostranjenosti
populacije tekunice najviše su uticali struktura i visina travnog pokrivača. Tekunice su izbegavale delove
pašnjaka obrasle visokim invazivnim alohtonim vrstama, kao što su magareći čkalj (Onopordum
acanthium) i kiselo drvo (Ailanthus altissima). Gustina populacije tekunice na pašnjaku „Spasovina”
iznosila 56 jedinki/ha i predstavljala jednu od najvećih zabeleženih gustina na području Vojvodine. U
cilju očuvanja staništa tekunice i sprečavanju opadanja brojnosti populacija, u 2014. godini preduzete su
interventne mere košenja na mestima sa nedovoljnim intenzitetom ispaše, kao i fizičko suzbijanje
invazivnih alohtonih vrsta biljaka. U 2015. godini sproveden je monitoring stanja populacije tekunice na
pašnjaku „Spasovina” i utvrdjeno je da je areal rasprostranjenosti populacije tekunice zauzimao
površinu od 12.4 ha i da je populacija ravnomerno rasprostranjena na pašnjaku i prisutna na mestima na
kojima se obnovila stepsko-livadska vegetacija. Kao rezultat preduzetih interventnih mera upravljanja
staništem, areal rasprostranjenja populacije tekunice se povećao za 15% čime je pokrenut proces
disperzivne migracije jedinki ka novim staništima. Utvrdjeno je takodje da je populacija u porastu i
iznosila je 75 jedinki/ha što ukazuje na pozitivan populacioni trend. Istovremeno, da bi se utvrdila
rasprostranjenost potencijalno odgovarajućih staništa, kao i mogućnost povezivanja populacija tekunice
na području Specijalnog rezervatu prirode „Kraljevac” u 2015. godini, sprovedeno je istraživanje na
pašnjaku „Obzovik”. Na ovom lokalitetu utvrdjeno je da je areal rasprostranjenja populacije tekunice
zauzimao površinu od 6 ha i bio razdvoljen u tri dela zbog nepovoljnih uslova koji su vladali na
pašnjaku, odnosno odsustva ispaše i visokog travnog pokrivača, kao i zarastanja pašnjaka u kiselo drvo.
Gustina populacije tekunice iznosila je 50 jedinki/ha. Zbog toga su u 2015. godini na pašnjaku
„Obzovik” delimično sprovedene interventne mere upravljanja staništem (košenje i fizičko suzbijanje
kiselog drveta koje treba intenzivirati u narednim godinama. Prostorna analiza je pokazala da su
populacije tekunice na pašnjacima „Spasovina” i „Obzovik” medjusobno izolovane i okružene
dominantnim poljoprivrednim matriksom, koji u potpunosti onemogućava kontakt izmedju populacija i
razmenu gena. S druge strane, postojeći ekološki koridor dužine 3.4 km koji povezuje oba lokaliteta sa
ralitivno očuvanim livadsko-stepskim fragmentima i tragovima prisutnosti tekunica u prošlosti
4
(napuštene jazbine) je prekinut postavljanjem seoske deponije. Kako je izmeštanje seoske deponije
trenutno neostvarivo, da bi se održao pozitivan populacioni trend na oba lokaliteta potrebno je
podsticati pašarenje i kontinuirati interventne mere upravljanja staništima. Preporučuje se košenje
minimum dvaput godišnje u Aprilu i Junu, da bi se travni pokrivač održao na visini do 20 cm, kao
fizičko suzbijanje kiselog drveta i lokalno korišćenje selektivnih herbicida (jednom godišnje u
Septembru). Takodje, potrebno je kontinuirati monitoring vrste u cilju praćenja stanja i promena u
gustini populacija na oba lokaliteta, kao i pravca disperzivne migracije. Ovo je naročito bitno na
lokalitetu „Spasovina” gde usled izolovanosti i nedostatka migracionih ekoloških koridora može doći
do prenamnoženja populacije i pravazilaženja kapaciteta sredine, dok se na lokalitetu „Obzovik” može
očekivati pad brojnosti populacije zbog nepovoljnih stanišnih uslova. Ukoliko se primeti negativan
populacioni trend, na oba lokaliteta poželjno je razmotriti mogućnost translokacije nekolicine jedinki
(ne više od 10% populacije) sa pašnjaka „Spasovina” na pašnjak „Obzovik” nakon stvaranja
odgovarajućih stanišnih uslova za opstanak vrste.
Pregled literature i ciljevi projekta
Tekunica je sitni glodar (150 - 450 g) iz porodice veverica (Rodentia: Sciuridae; Slika 1).
Kolonijalna je i fosorijalna vrsta koja živi u razgranatom sistemu jazbina, koje koristi kao sklonište za
zaštitu od predatora, mesto za odmor, razmonožavanje i hibernaciju. Tekunica je tipičan hibernator,
zimski san traje u zavisnosti od uzrasta i pola jedinki, od 5 do 7 meseci. Tekunica je gotovo isključivi
biljojed, a aktivna je danju od Marta do Oktobra, kada se intenzivno hrani nadzemnim delovima biljaka,
izdancima, listovima, cvetovima i semenom (Ružić-Petrov, 1950). Tekunica je endemična vrsta
zastupljena u centralnoj i jugoistočnoj Evropi vezana za niskotravna stepsko-livadska staništa i slična
antropogena staništa, kao što su pašnjaci, travnjaci, nasipi kraj puteva (Janák, Marhoul & Matějů, 2013).
Prisustvo niskog travnog pokrivača do 20 cm bitno je za opstanak tekunice jer omogućava dobru
preglednost terena u slučaju opasnosti od predatora (Gedeon et al., 2012). Tekinica je značajna za
opstanak drugih životinjskih vrsta, medju kojima se ističu globalno ugrožene vrste ptica grabljivica kao
što su stepski soko (Falco cherrug; Bagyura et. al., 2004) i orao krstaš (Aquila heliaca; Chavko et al., 2007).
Tekunica predstavlja plen mnogih vrsta karrnivora, kao što su mrki tvor (Mustela putorius) i stepski tvor
(M. eversmanii), lasica (M. nivalis), kuna belica (Martes foina) i lisica (Vulpes vulpes; Ramos-Lara et al., 2014).
Takodje, kopačka aktivnost tekunice utiče na zapreminu zemljišta, pH, infiltraciju vode, sadržinu
organske materije i nutrijenata, a time i na sastav biljnih zajednica na datom staništu (Ružić-Petrov,
1950).
Zbog svoje značajne uloge u lancima ishrane, transformacije staništa i uticaja na biodiverzitet,
tekunica se može smatrati ključnom vrstom u travnim ekosistema stoga je neophodno preduzeti aktivne
mere upravljanja staništima i populacijama tekunice u cilju očuvanja vrste. Na širem području Evrope,
tekunica je prema IUCN kriterijumima klasifikovana kao ranjiva vrsta (VU A2bc) sa populacionim
5
trendom u opadanju u većem delu svog recentnog areala (2008 IUCN Red List ver. 3.1). Takodje, nalazi
se na spisku vrsta zaštićenih Bernskom konvencijom (Apendiks II), kao i Konvencijom o očuvanju
evropske divlјe flore i faune i prirodnih staništa (Aneks II i IV). Prema domaćoj legislativi, predstavlja
strogo zaštićenu vrstu na osnovu Pravilnika o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih
vrsta biljaka, životinja i gljiva („Službeni glasnik” RS, broj 5/10). U Deliblatskoj peščari, jednom od
glavnih utočišta vrste u Srbiji, populacije su se prepolovile za poslednjih 60 godina usled fragmentacije,
smanjivanja i nestajanja staništa, zatim zarastanja i sukcesije staništa prouzrokovanih povlačenjem
ekstenzivnog stočarstva i ispaše, kao i intenzivnog razvoja poljoprivrede i prekomernog i
nekontrolisanog korišćenja pesticida i herbicida. Specijalni rezervat prirode „Kraljevac” izdvaja se na
području Deliblatske peščare i šire Vojvodine kao lokalitet sa jednom od najvećih zabeleženih gustina
populacije tekunice. Takodje, Specijalni rezervat prirode „Kraljevac” je primer dobre prakse upravljanja
stepsko-livadskim staništima sa ciljem stvaranja povoljnih uslova za očuvanje tekunice i drugih globalno
ugroženih i zaštiċenih vrsta glodara, kao što je slepo kuče (Spalax leucodon).
Zbog svega navedenog, osnovni ciljevi ovog projekta bili su sledeći:
Praćenje stanja populacija tekunice u Specijalnom rezervatu prirode „Kraljevac” radi
preduzimanja aktivnih mera zaštite na očuvanju vrste i unapredjenju stepsko-livadskih staništa;
Uporedna analiza areala rasprostranjenosti i gustine populacije tekunice na pašnjaku
„Spasovina” kao rezultat preduzetih interventnih mera upravljanja staništem (košenja i
suzbijanje invazivnih alohtonih vrsta biljaka).
Mogućnost povezivanja izolovanih populacija tekunice u Specijalnom rezervatu prirode
„Kraljevac” revitalizacijom postojećeg ekološkog koridora.
Područje istraživanja
Specijalni rezervat prirode „Kraljevac” (44° 50′ 48″ N 21° 01′ 23″ E) nalazi se u južnom Banatu
na području Deliblatske peščare na teritoriji opštine Kovin, katastarska opština Deliblato (Karta 1).
Zbog svojih prirodnih vrednosti, Specijalni rezervat prirode „Kraljevac” predstavlja prirodno dobro od
izuzetnog značaja (Pravilnik o kategorizaciji zaštićenih prirodnih dobara „Službeni glasnik RS”, broj
30/92) i prema IUCN klasifikaciji Područje upravljanja staništem i vrstama, odnosno zaštićeno
područje na kojem se zaštita najviše sprovodi merama upravljanja (IV kategorija). Rezervat je deo
ekološke mreže Emerald i predstavlja značajno IBA područje. Rezervat obuhvata tri ekološke celine:
pašnjak „Spasovina”, koji se prostire na lesnoj tarasi ukupne površine 20 ha (područje II stepena
zaštite), dolinu nastalu rečnom erozijom sa izvorom Obzovik i pašnjakom „Obzovik” ukupne površine
53 ha (područje III stepena zaštite) i deo vodotoka Kraljevac sa trstikom ukupne površine 192 ha
(područje I, II i III stepena zaštite). Praćenje stanja populacija tekunice vršeno je na delu pašnjaka
„Spasovina” ukupne površine 15 ha i pašnjaka „Obzovik” ukupne površine 12 ha u periodu Maj - Jul
2014. i 2015. godine.
6
Karta 1. Specijalni rezervat prirode „Kraljevac” sa izdvojenim ekološkim celinama
Metode istraživanja
Da bi se utvrdio areal rasprostranjenost populacije tekunice i uspostavio sistem dugoročnog
monitoringa vrste na pašnjaka „Spasovina”, u 2014. godini postavljeno je 124 permanentnih probnih
kvadrata veličine 5 x 5 m, rasporedjenih u intervalima od 25 m duž 11 transekata dužine od 250 do 400
m, svaki na razdaljini od 50 m (Karta 2). U 2014. i 2015. godini, u okviru svakog probnog kvadrata
beležen je broj i položalj jazbina tekunice uz pomoć Garmin eTrex 10 GPS-a. Takodje, u okviru svakog
probnog kvadrata, postavljeni su kvadrati veličine 1 x 1 m u kojima je beležena prisutnost invazivnih
alohtonih vrsta biljaka – magareći čkalj (Onopordum acanthium) i kiselo drvo (Ailanthus altissima; Karta 2).
Istovremeno, da bi se u 2015. godini utvrdio areal rasprostranjenost populacije tekunice na pašnjaku
„Obzovik” i prisutnost invazivnih alohtonih vrsta biljaka, kao i globalno ugrožene i zaštiċene vrsta
glodara slepo kuče (Spalax leucodon), postavljeno je 70 nasumično odabranih probnih kvadrata (veličine 5
x 5 m), zbog valovitosti i nepristupačnosti terena (Karta 3). Areal rasprostranjenost populacije tekunice
izražen je kao procentualna verovatnoća gustine populacije koristeći Kernel funkciju u programu
ArcView GIS 3.3. for Windows. Prostorna analiza povezanosti izolovanih populacija tekunice na
pašnjacima „Spasovina” i „Obzovik” uradjena je u programu Quantum GIS Desktop (1.8.0).
7
Karta 2. Šematski prikaz uzorkovanja jazbina tekunice i vegetacije i na pašnjaku „Spasovina”
Karta 3. Šematski prikaz uzorkovanja jazbina tekunice i vegetacije i na pašnjaku „Obzovik ”
8
Da bi se utvrdila gustina populacije tekunice na osnovu broja korišćenih jazbina na pašnjaku
„Spasovina”, nasumično je postavljeno 9 probnih površina veličine 20 x 20 m, dok su na pašnjaku
„Obzovik ” nasumično postavljene 4 probne površine iste veličine. Svaka tekunica koristi jednu stalnu
jazbinu sa gnezdom sa 1 do 5 ulaza (Hut & Scharff, 1998; Slika 2) i više privremenih jazbina sa velikim
brojem ulaza (5-20), koje koristi kao sklonište za zaštitu od predatora (Ružić-Petrov, 1950). Da bi se
odredilo koju su jazbine korišćene, svi ulazi su zatvoreni čepovima
od slame uveče, nakon što su se tekunice vratile u svoje jazbine na počinak. Narednog jutra, posle
izlaska tekunica na površinu radi ishrane, proveravano je koliko je ulaza imalo narušenu slamu, odnosno
koliko je ulaza bilo otvoreno (modifikovana metoda Męczyński et al., 2010; Slika 3). Gustina populacije
tekunice izračunata je tako što je prosečan broj korišćenih jazbina po hektaru podeljen sa prosečnim
brojem ulaza koje može da otvori jedna tekunica iliti 9.3 jazbina (podatak uzet iz rada Ružić-Petrov,
1950).
Slika 2. Šematski prikaz jazbine sa gnezdom sa više ulaza (iz Hut & Scharff, 1998)
Slika 3. Jazbina sa otvorenim ulazom (Foto: K. Petrović)
9
Rezultati
Areal rasprostranjenosti populacije tekunice
U istraživanju sprovedenom u 2014. godini, utvrdjeno je da je areal rasprostranjenosti
populacije tekunice na pašnjaku „Spasovina” zauzimao površinu od 10.8 ha i da je populacija bila
neravnomerno rasprostranjena na pašnjaku, sa najvećom gustinom poplacije zabeleženom u jugo-
istočnom delu pašnjaka (Karta 4). Na areal rasprostranjenosti populacije tekunice najviše su uticali
struktura i visina travnog pokrivača. Tekunice su izbegavale delove pašnjaka obrasle visokim invazivnim
alohtonim vrstama, kao što su magareći čkalj (Onopordum acanthium) i kiselo drvo (Ailanthus altissima).
U 2015. godini sproveden je monitoring stanja populacije tekunice na pašnjaku „Spasovina” i
utvrdjeno je da je areal rasprostranjenosti populacije tekunice zauzimao površinu od 12.4 ha i da je
populacija bila ravnomerno rasprostranjena na pašnjaku (Karta 5). Tekunice su bile prisutne na
mestima na kojima se obnovila stepsko-livadska vegetacija kao rezultat preduzetih interventnih mera
upravljanja staništem (košenja na mestima sa nedovoljnim intenzitetom ispaše, kao i fizičko suzbijanje
invazivnih alohtonih vrsta biljaka.). Utvrdjeno je da se areal rasprostranjenja populacije tekunice
povećao za 15%, čime je pokrenut proces disperzivne migracije jedinki ka novim staništima.
U 2015. godini sprovedeno je istraživanje na pašnjaku „Obzovik” i na ovom lokalitetu
utvrdjeno je da je areal rasprostranjenja populacije tekunice zauzimao površinu od 6 ha i bio podeljen
na tri dela zbog nepovoljnih uslova koji su vladali na pašnjaku (Karta 6), odnosno odsustva ispaše i
visokog travnog pokrivača, kao i zarastanja pašnjaka u kiselo drvo (Ailanthus altissima). Na ovom
lokalitetu utvrdjeno je prisustvo slepog kučeta (Spalax leucodon; Karta 7).
Veličina populacije tekunice
U istraživanju sprovedenom u 2014. godini utvrdjeno je da je gustina populacije tekunice na
pašnjaku „Spasovina” iznosila 56 jedinki/ha i predstavljala jednu od najvećih zabeleženih gustina na
području Vojvodine. U 2015. godini sproveden je monitoring stanja populacije tekunice na pašnjaku
„Spasovina” i utvrdjeno je da je populacija u porastu i iznosila je 75 jedinki/ha što ukazuje na pozitivan
populacioni trend. Takodje, u istraživanju sprovedenom u 2015. godini utvrdjeno je da je gustina
populacije tekunice na pašnjaku „Obzovik ” iznosila 50 jedinki/ha.
Prostorna analiza
Prostorna analiza je pokazala da su populacije tekunice na pašnjacima „Spasovina” i „Obzovik”
medjusobno izolovane i okružene dominantnim poljoprivrednim matriksom, koji u potpunosti
onemogućava kontakt izmedju populacija i razmenu gena. S druge strane, postojeći ekološki koridor
dužine 3.4 km, koji povezuje oba lokaliteta sa ralitivno očuvanim livadsko-stepskim fragmentima i
tragovima prisutnosti tekunica u prošlosti (napuštene jazbine) je prekinut postavljanjem seoske deponije
(Karta 8).
10
Karta 4. Areal rasprostranjenosti populacije tekunice na pašnjaku „Spasovina” u 2014. godini
Karta 5. Areal rasprostranjenosti populacije tekunice na pašnjaku „Spasovina” u 2015. godini
11
Karta 6. Areal rasprostranjenosti populacije tekunice na pašnjaku „Obzovik” u 2015. godini
Karta 7. Rasprostranjenost slepog kučeta na pašnjaku „Obzovik” u 2015. godini
12
Karta 8. Ekološki koridor koji povezuje pašnjake „Spasovina” i „Obzovik”
Diskusija i smernice upravljanja
Upravljanje Specijalnim rezervatom prirode „Kraljevac” podrazumeva revitalizaciju stepsko-
livadskih staništa sa ciljem stvaranja povoljnih uslova za očuvanje globalno ugroženih i strogo
zaštićenih vrsta glodara - tekunice i slepog kučeta. Ostvarenje postavljenog cilja podrazumeva
dugoročno i sistematsko praćenje promena veličine areala rasprostranjenosti i gustine populacija
tekunice i slepog kučeta kao rezultat preduzetih mera revitalizacije stepsko-livadskih staništa. Preduzete
mere revitalizacije stepsko-livadskih staništa na pašnjaku „Spasovina” (košenje i fizičko suzbijanje
invazivnih alohtonih vrsta - magareći čkalj (Onopordum acanthium) i kiselo drvo (Ailanthus altissima) u
2014. godini rezultirale su u 2015. godini povećenjem areala rasprostranjenja populacije tekunice za
15% čime je pokrenut proces disperzivne migracije jedinki ka novim staništima. Utvrdjeno je takodje da
je populacija tekunice u porastu i iznosila je 75 jedinki/ha što ukazuje na pozitivan populacioni trend. U
2016. godini potrebno je kontinuirati monitoring tekunice na pašnjaku „Spasovina”, gde usled
izolovanosti i nedostatka ekološkog koridora može doći do prenamnožavanja populacije i
prevazilaženja kapaciteta sredine (iscrpljenja resursa – hrane i pogodnih mesta za kopanje jazbina), kao i
štetnog efekta inbridinga.
13
Takodje, potrebno je uvesti stalan monitoring tekunice i slepog kučeta na pašnjaku „Obzovik”.
U istraživanju sprovedenom u 2015. godini utvrdjeno je da je areal rasprostranjenja populacije tekunice
na pašnjaku „Obzovik” zauzimao znatno manju površinu nego na pašnjaku „Spasovina” i bio podeljen
na tri dela zbog nepovoljnih uslova koji su vladali na pašnjaku, odnosno odsustva ispaše i visokog
travnog pokrivača, kao i zarastanja pašnjaka u kiselo drvo. Gustina populacije tekunice iznosila je 50
jedinki/ha. Na pašnjaku „Obzovik” utvrdjeno je prisustvo slepog kučeta, koje je osim šireg područja
Deliblatske peščare jedino prisutno u Subotičkoj peščari i na Fruškoj gori. Na ovom lokalitetu u 2015.
delimično su preduzete mere revitalizacije stepsko-livadskih staništa (košenje i fizičko suzbijanje kiselog
drveta), koje ukoliko se ne inteviziraju u 2016. godini mogu dovesti do pada brojnosti populacije zbog
nepovoljnih stanišnih uslova. Ukoliko se primeti negativan populacioni trend na oba lokaliteta zbog
izolovanosti populacija i nedostatka razmene gena (ekološki koridor je prekinut postavljanjem seoske
deponije), poželjno je u budućnosti razmotriti mogućnost translokacije nekolicine jedinki (ne više od
10% populacije) sa pašnjaka „Spasovina” na pašnjak „Obzovik” nakon stvaranja odgovarajućih
stanišnih uslova za opstanak vrste.
Da bi se održao pozitivan populacioni trend na oba lokaliteta, potrebno je podsticati pašarenje i
kontinuirati interventne mera upravljanja staništima. Preporučuje se košenje minimum dvaput godišnje
u Aprilu i Junu da bi se travni pokrivač održao na visini do 20 cm. Smanjenje broja ovaca na pašnjaku
„Spasovina” (100 grla) i potpuni prestanak ispaše krava na pašnjaku „Obzovik” rezultiralo je pojavom
intenzivnog rasta žbunaste i drvenaste vegetacije koja se počela brzo širiti i obrastati pašnjake. Kiselo
drvo (Ailanthus altissima) je identifikovano kao najbrojnija i najinvazivnija vrsta prisutna na obodnim
delovima pašnjaka „Spasovina” i na pašnjaku „Obzovik”, gde zauzima značajan deo površine, veličine
oko 3 hektara (Slika 4.). Zbog toga je neophodno nastaviti i intenzivirati fizičke mere suzbijanja kiselog
drveta, kao što su odstranjivanje mladih stabala sa korenom ili presecanjem ispod korenovog vrata.
Takodje, kako ova vrsta ima jaku izdanačku snagu jer iz posečenog panja vrlo brzo kreću da se razvijaju
novi izdanci, neophodno je uvesti strogo kontrolisane hemijske mere suzbijanja kiselog drveta uz
pribavljanje saglasnosti Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine i uslova zaštite prirode od
strane Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode. Preporučuje se lokalno korišćenje herbicida – arboricida,
koji kao aktivnu materiju ima Triklopir trietilamino so (GARLON 3-A), tako što se nanese četkom
preko reza panja u Septembru pre nego što se završi razdoblje vegetacijskog rasta kiselog drveta i kada
je većina populacije tekunice u stanju hibernacije.
Pored kiselog drveta u zarastanju pašnjaka učestvuju sledeće drvenaste i žbunaste vrste: glog
(Crataegus monogyna), bagrem (Robinia pseudoacacia), trnjina (Prunus spinosa) i divlja ruža (Rоsa canina) koje je
neophodno uklanjati sečom stabala. Takodje, pored drvenaste i žbunaste vegetacije, još jedan problem
koji je evidentiran na pašnjacima, naročito pašnjaku „Spasovina”, je prisutnost alohtonih i autohtonih
invazivnih zeljastih vrsta, kao što su magareći čkalj (Onopordon acanthium), boca trnovita (Xanthium
spinosum), palamida (Cirsium arvense) i kopriva (Urtica dioica) na mestima gde su nekada bili postavljeni
14
torovi za čuvanje ovaca i gde je došlo do prekomerne ispaše, nitrifikacije i nabijanja zemljišta. Zbog
toga je neophodno nastaviti sa intenzivnim košenjem na degradiranim delovima pašnjaka, sakupljati i
odstranjivati sa pašnjaka nagomilan izmet, a tor za čuvanje ovaca postaviti na mestu izvan areala
rasprostranjenja tekunice. Ukoliko ove interventne mere ne donesu očekivane rezultate, potrebno je
razmotriti mogućnost unošenja kreča na degradirane delove pašnjaka radi povratka odgovarajuće pH
vrednosti uz redovno košenje i drljanje delova pašnjaka, kao i stimulisati razvoj stepsko-livadske
vegetacije (setva semena prikupljenog na pašnjacima).
Slika 4. Degradirano stepsko-livadsko stanište sa kiselim drvetom (Ailanthus altissima ; foto: K. Petrović)
15
Mera zaštite i upravljanja
U cilju očuvanja stepsko-livadskih staništa i stvaranja povoljnih uslova za očuvanje tekunice i
slepog kučeta u Specijalnom rezervatu prirode „Kraljevac”, poželjno je preduzeti sledeće mere zaštite i
upravljanja:
Nastaviti ispašu ovaca na pašnjacima „Spasovina” i „Obzovik” u periodu April – Septembar ,
vodeći računa da intenzitet ispaše bude ravnomeran na svim delovima pašnjaka,
Nataviti sa košenjem pašnjaka na mestima sa nedovoljnom ispašom dvaput u toku vegetacijske
sezone (Maj i Jul) da bi se održao biljni pokrivač visine do 20 cm,
Fizički suzbijati kiselo drvo odstranjivanjem mladih stabala sa korenom ili presecanjem ispod
korenovog vrata u Septembru,
Hemijski suzbijati kiselo drvo nanoseći četkom preko reza panja herbicid – arboricid GARLON
3-A u Septembru,
Nastaviti sa intenzivnom sečom i košenjem pašnjaka na delovima zaraslim u drvenaste,
žbunaste i zeljaste alohtone i autohtone vrste biljaka ,
Sakupljati i odstranjivati sa pašnjaka nagomilan izmet, a tor za čuvanje ovaca postaviti na mestu
izvan areala rasprostranjenja tekunice,
Nataviti sa monitoringom areala rasprostranjenja i gustine populacije tekunice i slepog kučeta
na pašnjacima „Spasovina” i „Obzovik” u Julu kada su životinje najaktivnije.
Literatura
Bagyura, J., Haraszthy, L., Grof, S., & Demeter, I. (2004). Comparison of Saker Falcon Falco cherrug predation during and after the breeding period. Raptors Worldwide. Penti Kft, Budapest, 673-677.
Chavko, J., Danko, Š., Obuch, J. & Mihók, J. (2007). The food of the Imperial Eagle (Aquila heliaca) in Slovakia. Slovak Raptor Journal 1: 1–18.
Gedeon, C. I., Boross, G., Németh, A., & Altbäcker, V. (2012). Release site manipulation to favour European ground squirrel Spermophilus citellus translocations: Translocation and habitat manipulation. Wildlife Biology 18(1): 97-104.
Janák, M., Marhoul, P. & Matějů, J. 2013. Action Plan for the Conservation of the European Ground Squirrel Spermophilus citellus in the European Union. European Commission.
Męczyński, S., Grądziel, T., Próchnicki, K., Styka, R. 2010. Suseł perełkowany Spermophilus suslicus (Güldenstaedt 1770). U M. Makomaska-Juchiewicz (ured.), Monitoring gatunków zwierząt, Przewodnik metodyczny, Część I, Główny Inspektorat Ochrony Środowiska, Warszawa, PL str. 273-296.
Ramos-Lara, N., Koprowski, J. L., Kryštufek, B., & Hoffmann, I. E. 2014. Spermophilus citellus (Rodentia: Sciuridae). Mammalian Species 46(913): 71-87.
Ružić-Petrov, A. 1950. Prilog poznavanju ekologije tekunice Citellus citellus L. Zbornik Radova Instituta za Ekologiju i Biogeografiju. Srpska Akademija Nauka, Novi Sad, YU.