treći naučno stručni skup sa međunarodnim...

Treći naučno-stručni skup sa međunarodnim učešćem

''5. juni - Svjetski dan zaštite okoliša''

ISSN 2303-5889

ZBORNIK RADOVA

Bihać, 04. i 05. Juni 2015.



ISSN 2303-5889

Univerzitet u Bihaću

Biotehnički fakultet

Treći naučno - stručni skup ”5. juni – Svjetski dan zaštite okoliša”

ZBORNIK RADOVA

Izdavač:

Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet

Urednci:

prof. dr. Jasmina Ibrahimpašić

prof. dr Halid Makić

prof.dr. Azra Bećiraj

mr.sc. Toromanović Merima

mr.sc. Aida Džaferović

Mersija Talić, dipl.ing.

Priprema i kompjuterska obrada:


mr.sc. Toromanović Merima


Štampa:

Grafičar, Bihać

Tiraž:

100 primjeraka

Godina izdavanja i štampanja:

2016.

ISSN 2303-5889



ISSN 2303-5889

ORGANIZACIONI ODBOR


prof.dr. Halid Makić

prof.dr. Mirsad Veladžić

prof.dr. Refik Šahinović

prof.dr. Ifet Šišić

prof. dr. Osman Perviz

prof.dr.Azra Bećiraj


mr.sc. Merima Toromanović

Mersija Talić, dipl ing

Vildana Zulić, dipl.ecc.

mr.sc. Samira Dedić

mr. Dinko Bećirspahić

prof. dr. Jasmina Ibrahimpašić, predsjednik

mr.sc. Aida Džaferović, sekretar

mr.sc.Merima Toromanović, tehnički sekretar



ISSN 2303-5889

PROGRAMSKI ODBOR

prof.dr. Halid Makić, predsjednik

Članovi programskog odbora:

Oblast: Zaštita ekosistema Oblast: Ekološka poljoprivreda

prof.dr. Osman Perviz prof.dr. Mirsad Veladžić

prof.dr. Jasmina Ibrahimpašić prof.dr. Refik Šahinović

prof. dr. Azra Bećiraj prof.dr. Zemira Delalić

mr.sc. Safeta Redžić prof.dr. Azra Skender

mr.sc. Merima Toromanović doc.sc. Husein Vilić

mr.sc. Samira Dedić doc.dr. Jogić Vildana

. mr.sc. Emir Mujić

. mr.sc. Mirsad Ičanović

mr. Dinko Bećirspahić

Anita Vuković, dipl.ing.

Oblast: Upravljanje otpadom Oblast: Okoliš, hrana i zdravlje

prof.dr. Adnan Ćehajić prof.dr.Vildana Alibabić

prof.dr. Ekrem Pehlić prof.dr. Suzana Jahić

doc.dr. Fatima Muhamedagić prof..dr. Nermin Pračić

mr.sc. Elvisa Hodžić mr sc. Aida Džaferović

Vildana Zulić, dipl.ecc. mr.sc. Mejra Bektašević

mr.sc. Edina Šertović

mr.sc. Enes Selimbegović

Oblast: Energetska efikasnost

prof.dr. Halid Makić

prof.dr. Ifet Šišić

Mersija Talić, dipl.ing.

mr.sc. Samira Hotić

POČASNI ODBOR

Prof.dr. Mithat Jašić, prof.dr. Drago Šubarić

Izudin Saračević, Premijer USK-a Emdžad Galijašević, gradonačelnik Bihaća

Tahir Nuhić, Ministar za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša USK-a

Adis Muharemović, Ministar nauke, kulture, obrazovanja i sporta USK-a

Dragan Polimanac, Ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva USK-a



ISSN 2303-5889

Z A H V A L N I C A

Treći naučno-stručni skup "5. Juni - Svjetski dan zaštite okoliša", organizirali su Biotehnički

fakultet Univerziteta u Bihaću i Ministarstvo za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša

Unsko-sanskog kantona uz pomoć sponzora:

EKO – PAK d.o.o - Društvo za postupanje ambalažnim otpadom Sarajevo, BiH

OPĆINA Bihać

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, VODOPRIVREDE I ŠUMARSTVA USK-a

BIHAĆKA PIVOVARA dd - Bihać

MEGGLE Mljekara d.o.o - Bihać

REGENERACIJA d.o.o – Velika Kladuša

Za doprinos u organizaciji i realizaciji Trećeg naučno-stručnog skupa "5. Juni - Svjetski dan

zaštite okoliša", najsrdačnije se zahvaljujemo.

Bihać, 2016. godine. Organizacioni odbor



ISSN 2303-5889

SADRŽAJ:

EKOLOŠKA POLJOPRIVREDA

MORFOLOŠKE I HEMIJSKE KARAKTERISTIKE ARONIJE (Aronia melanocarpa) SORTE

“NERO” U AGROEKOLOŠKIM USLOVIMA BIHAĆA ………………………………….. 1 - 7

Senad Joldić, Dinko Bećirspahić, Azra Skender

OŠTEĆENJA I GUBICI POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA U OPĆINI VELIKA KLADUŠA

8 - 14

Husnija Kudić, Mirsad Ičanović

ČELIČANSKA TROSKA KAO POBOLJŠIVAČ TLA I SREDSTVO ZA POPRAVAK

KISELOSTI POLJOPRIVREDNOG TLA ………………………………………...………15 - 24

Tahir Sofilić, Milan Poljak, Ivan Brnardić, Boris Lazarević, Ankica Rađenović

UTJECAJ RAZLIČITIH SISTEMA UZGOJA NA PRINOS KRASTAVCA KORNIŠON 25 - 31

Husnija Kudić, Melita Kudić, Ajla Gračanin

OKOLIŠ, HRANA I ZDRAVLJE

STANJE UHRANJENOSTI DJEVOJČICA I DJEČAKA PREDŠKOLSKE DOBI NA

PODRUČJU UNSKO SANSKOG KANTONA, BIH ..........................................................33 - 37

Adila Kazaz, Dinko Pečenković, Denis Ramić, Emina Malkić, Emina Alijagić, Jasmina Mehić,

Ajdin Alagić, Lamija Makić, Armin Šabić, Amra Musić

PUFERSKI KAPACITET PROBIOTIČKIH I OBIČNIH JOGURTA .................................38 - 44

Edina Imširović, Adnana Halilagić, Anela Mešić, Dijana Mustafić, Ines Rekić, Mirela Lipovača,

Nataša Jojić, Samra Porić, Sajra Hrnjica , Suzana Jahić, Edina Šertović

SENZORNA SVOJSTVA GOVEĐE PASTRME PROIZVEDENE TRADICIONALNIM

POSTUPKOM …………………………………………………………………………...…45 - 52

Amela Hadžić, Suzana Jahić, Selma Bećirspahić, Enez Selimbegović, Nermin Pračić, Miloš

Rodić

SENZORNA I MIKROBIOLOŠKA OCJENA KRAVLJEG SIRA PROIZVEDENOG

TRADICIONALNIM POSTUPKOM SA DODATKOM LIOFILIZIRANOG VOĆA ….. 53 - 60

Suzana Jahić, Mirsad Veladžić, Arnela Šehić, Selma Bećirspahić, Nermin Pračić, Enez

Selimbegović, Asmir Budimlić, Tatjana Vuković Salihović



ISSN 2303-5889

PRILOG ISTRAŽIVANJU UTICAJA PASMINE KRAVA NA FIZIKALNO-HEMIJSKA

SVOJSTVA AUTOHTONOG POLUTVRDOG SIRA …………………………………..61 - 70

Nermin Pračić, Suzana Jahić, Husein Vilić, Benjamin Muhamedbegović, Enez Selimbegović,

Selma Bećirspahić

UPRAVLJANJE OTPADOM

INFORMATIČKA, MAŠINSKA I BIOTEHNIČKA PODRŠKA PRI OLAGANJU,

SORTIRANJU I EVIDENCIJI OTPADA ZA RECIKLAŽU ……………………………. 72 - 79

Mehmed Arnautović, Atif Hodžić, Halid Makić, Zlatko Bundalo

ENERGETSKA EFIKASNOST

UTICAJ TEMPERATURE KALCINACIJE NA PROMENU HEMIJSKIH VRSTA ZELENOG

MATERIJALA CaO/γ-Al2O3 PRAĆENO FT-IR SPEKTROSKOPIJOM ……………….. 81 - 87

Dalibor M. Marinković, Milorad D. Cakić, Miroslav V. Stanković, Davor R. Lončarević

POSTAVLJANJE PROJEKTNOG ZADATKA ENERGETSKOG PREGLEDA OBJEKATA

SA DOKUMENTACIJOM ................................................................................................ 88 - 100

Ifet Šišić, Halid Makić, Jasmina Ibrahimpašić, Osman Perviz

UTJECAJ ENERGETSKE EFIKASNOSTI NA KVALITET ZRAKA I KLIMATSKE

PROMJENE ……………………………………………………………………………..101 – 112

Džemila Agić, Halid Makić, Sejfudin Agić

ZAŠTITA EKOSISTEMA

ANALIZA KVALITETA VODE POTOKA …………………………………………... 114 - 118

Amela Kajtezović, Merima Toromanović, Jasmina Ibrahimpašić

ANALIZA KVALITETA VODE U VODOVODNOM SISTEMU OPĆINE BUŽIM ... 119 - 122

Amela Mulalić, Jasmina Ibrahimpašić, Merima Toromanović, Aida Džaferović



ISSN 2303-5889

ANALIZA NIZVODNOG PROFILA RIJEKE UNE ……………………………….…. 123 - 130

Minela Žapčević, Jasmina Zulić, Sandi Demirović, Aida Džaferović, Jasmina Ibrahimpašić, Azra

Bećiraj

ANTIOKSIDATVINA AKTIVNOST VODENIH EKSTRAKTA PET LJEKOVIT BILJAKA

SA PODRUČJA HERCEGOVINE …………………………………………………….. 131 - 137 Maja Kazazić, Maida Đapo, Emina Ademović

DETEKCIJA ANIONA U POVRŠINSKOJ I OTPADNOJ VODI PRIMJENOM JONSKE

HROMATOGRAFIJE ………………………………………………………………….. 138 - 146

Samira Dedić, Halid Makić, Aida Džaferović, Jasmina Ibrahimpašić, Azra Bećiraj, Šejla

Nezirević

DISTRIBUCIJA VRSTE Ambrosia artemisiifolia L. NA ŠIREM PODRUČJU OPĆINE

MOSTAR ……………………………………………………………………………….. 147 - 152

Emina Ademović, Lejla Pezer

FOTOKATALITIČKI TRETMAN INDUSTRIJSKIH OTPADNIH VODA POMOĆU

TITANIJUM DIOKSIDA ................................................................................................. 153 - 161

Amra Bratovčić, Amra Odobašić, Indira Šestan, Alija Nurkić

HIGIJENSKA ISPRAVNOST VODOSNABDIJEVANJA OPĆINE BIHAĆ ……….… 162 - 168

Huska Jukić, Haris Kapidžić, Asmir Aldžić

SANITARNO – HIGIJENSKA SITUACIJA NA OPŠTINI BIHAĆ U 2012. GODINI .. 169 - 177

Huska Jukić, Elma Mustafić, Nermin Pračić, Asmir Aldžić

SNABDIJEVANJE GRADA BANJA LUKA VODOM ZA PIĆE ……………………. 178 – 184

Jelena Slijepčević Babić, Amanda Kadirić, Ljiljana Stojanovic Bjelić

ZAŠTITA I KVALITET RIJEKE VRBAS U PERIODU 2013-2014 ………………… 185 - 192

Ljiljana Stojanovic Bjelic , Dragana Neškovic Markic, Branislav Mihajlovic, Željka Šobot

NISKOTEMPERATURNI ASFALT I RECIKLIRANI ASFALT (RAP) KAO ''ZELENA

TEHNOLOGIJA'' ………………………………………………………………………..193 - 199

Mirsada Selmić, Edis Softić

PRESENTATION OF PROJECT: „SURVEILLANCE OF INVASIVE AND NATIVE

MOSQUITO VECTORS AND PATHOGENS THEY TRANSMIT IN MONTENEGRO“ -

LOVCEN 2014-2017 …………………………………………………………………… 200 - 207

Pajović Igor, Petrić Dušan, Bellini Romeo, Salasan Cosmin, Dottori Michele, Quarrie Stephen,

Petrović Tamaš, Dragićević Snežana, Pajović Ljiljana, Latinović Nedeljko



ISSN 2303-5889

KRITERIJI ZA ODABIR TEHNOLOGIJE ZA OBRADU KOMUNALNIH OTPADNIH

VODA ............................................................................................................................... 208- 211

Kekić Edin, Osman Perviz, Ifet Šišić, Hotić Samira

KOROZIJA I OKOLIŠ ……………………………………………………………….. 212 - 219

Begić Razija, Imamović Azra

BIOLOŠKA RAZGRADNJA OTPADNE VODE MLJEKARE ……………...……….. 220 - 225

Selimović Adna, Spahić Dajra, Skenderović Maida, Čančar Šehzada, Mehanović Elma, Husić

Elvira

BIOLOŠKO UKLANJANJE AMONIJAKA IZ OTPADNE VODE PORIJEKLOM IZ

MLJEKARSKE INDUSTRIJE …………………………………………………………. 226 - 231

Dervišević Šejla, Harbaš Irma, Mustedanagić Jasmina, Semanić Murisa, Ljutić Anela, Smajić

Mirela



ISSN 2303-5889

EKOLOŠKA POLJOPRIVREDA



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 1

MORFOLOŠKE I HEMIJSKE KARAKTERISTIKE ARONIJE (Aronia melanocarpa)

SORTE “NERO” U AGROEKOLOŠKIM USLOVIMA BIHAĆA

Senad Joldić, Dinko Bećirspahić, Azra Skender

Biotehnički fakultet, Univerzitet u Bihaću, e-mail: [email protected]

Ključne riječi: aronija, morfološke karakteristike i hemijske osobine.

SAŽETAK:

Aronija (Aronia melanocarpa) je nova voćna vrsta na području Bosne i Hercegovine iz grupe

jagodastog voća. U Bosni i Hercegovini se aronija tek u posljednjih nekoliko godina počinje

intenzivno uzgajati, na temelju iskustava iz drugih agroekoloških područja. Cilj ovog

istraživanja je bio ispitati osnovne morfološke i hemijske karakteristike aronije u agroekološkim

uslovima Bihaća. Istraživanje je obavljeno na dvogodišnjem zasadu aronije sorte Nero, na

lokalitetu Gata kod Bihaća, tokom 2014. godine. Prosječna masa ploda bila je 0,88 g., širina

ploda 10,78 mm, a visina ploda 10,10 mm. Masa grozda u prosjeku je bila 9,00 g. Prosječna

širina lista aronije koja je evidentirana tokom istraživanja bila je 51,48 mm, a dužina lista 85,08

mm. Dužina lisne drške u prosjeku je iznosila 12,31 mm, a debljina lisne drške 1,94 mm. Prirast

izdanka u prosjeku je iznosio 28,43 cm, što je dobar pokazatelj da se aronija uspješno može

uzgajati na području Bihaća. Zadovoljavajući rezultati postignuti su i u pogledu hemijskih i

antioksidativnih osobina sa sljedećim prosječnim vrijednostima: sadržaj suhe tvari (12,7 %),

sadržaj pepela (0,32 %), ukupne kiselosti (1,55 %), ukupnih šećera (13 %), saharoze (0,55 %),

vitamina C (47,26 mg/100g), antocijana (516,53 mg/100g) i ukupnih fenola (49,07 mg/100g). Na

osnovu svega predstavljenog u ovom radu aronija se svakako može preporučiti za komercijalni

uzgoj na području Bihaća.

mailto:[email protected]



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 2

1. UVOD

Aronija (Aronia melanocarpa) je žbunasta voćna vrsta koja pripada porodici Rosaceae. Porijeklo

vodi iz istočnog dijela Sjeverne Amerike, preciznije sa područja Kanade pa do Floride. Ova

voćna vrsta bila je dobro poznata domorodcima, ali se nije komercijalno uzgajala u SAD-u sve

do dvadesetog stoljeća (Smith & Ringenberg, 2003).

U 18 stoljeću aroniju su istraživači i moreplovci carske Rusije prenijeli iz Sjeverne Amerike i

zasadili na području Sibira, a u 19 stoljeću prenijeta je u istočne a zatim i u zapadne dijelove

Evrope (Bossert, 2012).

Posljednjih desetak godina doživljava pravu ekspanziju na području Evrope, i smatra se jednom

od najprofitabilnijih voćnih vrsta, zbog visoke cijene ploda i proizvoda od aronije. U posljednjih

nekoliko godina podignuti su i prvi zasadi na području Bosne i Hercegovine.

Za razliku od drugih voćnih vrsta, tehnologija njenog uzgoja je dosta jednostavna i prikladna za

gajenje u konceptu organske proizvodnje. Nema puno bolesti i štetnih insekata koji je napadaju.

Sa uspjehom se može uzgajati u oblastima oštre klime, na siromašnim, pjeskovitim, kiselim i

vlažnim zemljištima, koja nisu pogodna za gajenje drugih voćnih vrsta. Razlog tome je izražena

otpornost na hladnoću. Uspijeva da raste čak i u uslovima kada se zimske temperature spuštaju

ispod – 35oC, uz veliku količinu padavina (Nikolić, 2012).

Plod aronije odlikuje se visokim sadržajem šećera, vrlo visokim sadržajem polifenola,

proantocijanidina, antocijanina, flavonola i flavonoida, a u usporedbi s drugim voćnim vrstama

izrazito je snažnog antioksidativnog kapaciteta.

Na početku novog milenija, interes za aronijom je značajno porastao, zahvaljujući njihovom

sadržaju fenola, vitamina, organskih kiselina, minerala i ugljenih hidrata, zbog čega su i dobili

titulu „super voće“. Plodovi aronije služe kao vrijedan izvor biološki aktivnih materija sa

farmaceutskim i terapeutskim djelovanjem (Calalb, et al. 2014).

Cilj ovog istraživačkog rada bio je ispitati osnovne morfološke i hemijske karakteristike aronije,

sorte Nero u agroekološkim uslovima Bihaća.

2. MATERIJAL I METODE RADA

Istraživanje je obavljeno tokom 2014. godine u periodu mart – oktobar, na lokalitetu Gata,

opština Bihać. Kao materijal u ovom radu poslužili su grmovi aronije, sorte Nero, odnosno

dvogodišnji zasad površine 1,8 ha.

Istraživanje je obuhvatilo analizu sljedećih grupa biološko - pomoloških parametara aronije:

pomološke osobine (masa ploda, visina ploda, širina ploda i masa grozda), vegetativne osobine

(visina prirasta izdanaka, dužina lista, širina lista, dužina lisne drške i debljina lisne drške),



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 3

hemijske osobine (sadržaj suhe tvari, pepela, ukupnih šećera, saharoze, ukupne kiselosti) i

antioksidativne osobine (sadržaj vitamina C, ukupnih fenola i antocijana).

Za uzorak je uzeto po 40 listova i 50 plodova sa različitih dijelova parcele, koji su ispitivani u

laboratoriju Biotehničkog fakulteta, dok je mjerenje vegetativnog prirasta izdanaka obavljeno na

licu mjesta.

Svi dobiveni podaci su obrađeni odgovarajućim statističko – matematičkim metodama, u

statističkom računalnom programu PAST.

3. REZULTATI SA DISKUSIJOM RADA

3.1. Pomološke osobine

Rezultati istraživanja pomoloških osobina aronije, sorte Nero u agroekološkim uslovima Bihaća,

prikazani su tabelarno (tabela br. 1)

Tabela 1. Prosječne vrijednosti pomoloških osobina aronije

Masa ploda (g) Visina ploda (mm) Širina ploda (mm) Masa grozda

x̄ 0,88 10,78 10,10 9,00

Prosječna vrijednost za masu ploda aronije u sklopu ovog istraživanja bila je 0,88 g, nešto niže

vrijednosti za masu ploda registrovao je Jeppsson (2000), u svojim trogodišnjim istraživanjima, a

koje su bile u rasponu između 0,61 – 0,85 g. Krawiec (2008) u svojim istraživanjima dobio je

više vrijednosti mase ploda (0,95 – 1,16 g), u poređenju na vrijednosti dobijene u ovom

istraživanju.

Kada je u pitanju visina ploda aronije, u ovom istraživanju registrovana je vrijednost 10,78 mm,

što je znatno niža vrijednost u odnosu na rezultate istraživanja Skupien et al. (2008) koji su

registrovali vrijednosti za visinu ploda između 11,64 – 14,75 mm.

Prosječna vrijednost širine ploda u ovom istraživanju bila je 10,10 mm, dok su Ochmian et al.

(2012), u svojim istraživanjim za sortu Nero dobili znatno višu vrijednost širine ploda (14,1

mm).

Kada je u pitanju prosječna masa grozda aronije, u ovom istraživanja dobili smo vrijednost 9,00

g.

3.2. Vegetativne karakteristike

Rezultati istraživanja vegetativnih karakteristika aronije sorte Nero, odnosno visine vegetativnog

prirasta izdanaka i karakteristika lista, prikazani su u tabeli br. 2.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 4

Tabela 2. Prosječne vrijednosti istraživanja za vegetativne karakteristike aronije

Visina prirasta

izdanaka (cm)

Širina lista

(mm)

Dužina lista

(mm)

Dužina lisne drške

(mm)

Debljina lisne

drške (mm)

x̄ 28,43 51,48 85,08 12,31 1,94

Vegetativni prirast izdanaka u godini ispitivanja iznosio je u prosjeku 28,43 cm. Krawiec (2008),

navodi da je u okviru svojih trogodišnjih istraživanja aronije, za vegetativni prirast zabilježio

vrijednosti između 25,1 – 36,9 cm.

Prosječna širina lista aronije, sorte Nero u ovom istraživanju bila je 51,48 mm, približnu

vrijednost širine lista aronije dobili su i Ochmian et al. (2012), u svojim istraživanjima u

Poljskoj, a koja je iznosila 53 mm.

Kada je u pitanju dužina lista aronije, prosječna vrijednost utvrđena u ovom istraživanju iznosila

je 85,08 mm. Sličnu vrijednost za dužinu lista aronije dobili su Ochmian et al. (2012), u svojim

istraživanjima na području Poljske sa 87 mm.

Dužina lisne drške u prosjeku je iznosila 12,31 mm, a za debljinu lisne drške registrovana je

prosječna vrijednost sa 1,94 mm.

3.3. Hemijske osobine

Rezultati istraživanja hemijskih osobina ploda aronije, sorte Nero, u agroekološkim uslovima

Bihaća, predstavljeni su tabelarno (tabela br. 3)

Tabela 3. Prosječne vrijednosti istraživanja za osnovne hemijske osobine ploda aronije

Suha tvar

(%)

Pepeo

(%)

Ukupni šečeri

(%)

Saharoza

(%)

Ukupna kiselost

(%)

x̄ 12,7 0,32 13 0,55 1,55

Sadržaj suhe tvari u ispitivanim plodovima aronije, u prosjeku je iznosio 12,7 %, što je nešto

niža vrijednost suhe tvari u poređenju na većinu literaturnih podataka. Prema Krawiec (2008),

koji je u svom trogodišnjem ispitivanju sadržaja suhe tvari u aroniji, dobio vrijednosti koje su se

kretale u intervalu od 13,2 do 18,5 %. Također, Ochmian et al. (2009), u svojim istraživanjima

su utvrdili znatno višu vrijednost sadržaja suhe tvari sa 16 %.

Prosječni sadržaj pepela u plodovima aronije u ovom istraživanju bio je 0,32 %. Znatno višu

vrijednosti sadržaja pepela u plodovima aronije dobili su Šnebergova et al. (2014), u svojim

istraživanjima na području Češke sa 0,76 %.

Registrovana vrijednost u ovom istraživanju za sadržaj ukupnih šećera u plodovima aronije

iznosila je 13 %. Na osnovu rezultata ispitivanja Ochmian et al. (2012), utvrdili su prosječni

sadržaj ukupnih šećera u plodovima aronije sa 10,25 %, što je nešto niži sadržaj u pogledu na



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 5

vrijednost registrovanu u ovom istraživanju. Također, Krawiec (2008), u svom ispitivanju dobio

je znatno niže vrijednosti ukupnih šećera koji se kretao u rasponu od 5,6 do 8,4 %.

Za sadržaj saharoze u plodovima aronije, u ovom istraživanju zabilježena je prosječna vrijednost

0,55 %. Prema navodima Skupien et al. (2008) prosječni sadržaj saharoze u plodovima aronije

kretao se u intervalu između 0,22 – 0,48 %.

Ukupni sadržaj kiselosti u plodovima aronije koji su bili predmet ispitivanja bio je visokih 1,55

%. Kako navode Ochmian et al. (2012), prosječni sadržaj ukupnih kiselina u plodovima aronije

je 0,85 %. U svojim trogodišnjim istraživanjima Jeppsson (2000), zabiljažio je također znatno

niže vrijednosti sadržaja ukupne kiselosti (0,67 – 0,72 %), u odnosu na vrijednost registrovanu u

ovom istraživanju.

3.4. Antioksidativne osobine

Rezultati istraživanja za antioksidativne osobine plodova aronije, sorte Nero, predstavljeni su u

obliku tabele (tabela br. 4)

Tabela 4. Prosječne vrijednosti istraživanja za antioksidativne osobine plodova aronije

Vitamin C

mg / 100 g FW

Ukupni fenoli

mg / 100 g FW

Antocijani

mg / 100 g FW

x̄ 47,26 49,07 516,53

Sadržaj vitamina C, u plodovima aronije u godini ispitivanja na području Bihaća iznosio je u

prosjeku 47,26 mg/100 g. Nižu vrijednost za sadržaj vitamina C, dobili su Ochmian et al. (2009),

u svojim ispitivanjima gdje su dobili prosječni sadržaj 31 mg /100 g.

Kada je u pitanju sadržaj ukupnih fenola u plodovima aronije, u ovom ispitivanju zabilježena je

prosječna vrijednost 49,07 mg / 100 g. Ochmian et al. (2009) u svojim istraživanjima za sadržaj

ukupnih fenola dobili su značajno višu vrijednost 672,4 mg / 100 g. Wu et al. (2004) došli do

rezultata da je sadržaj ukupnih fenola u plodovima aronije 201 mg / 100 g, što je također znatno

viša vrijednost u odnosu na rezultate ovog istraživanja.

Prosječna vrijednost za sadržaj antocijana u plodovima aronije, u okviru ovog istraživanja bila je

visokih 516,53 mg / 100 g. Sličnu vrijednost za sadržaj antocijana u plodovima aronije dobili su

i Ochmian et al. (2009) u svojim istraživanjima a koja je iznosila 529,3 mg / 100 g. Prema

rezultatima Horszwald et al. (2013), sadržaj antocijana u plodovima aronije kretao se u intervalu

između 293 – 480 mg / 100 g.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 6

4. ZAKLJUČAK

Na osnovu istraživanja, dobijenih rezultata te provedene diskusije može se zaključiti sljedeće:

Za većina promatranih pomoloških osobina aronije sorte Nero, u agroekološkim uslovima

Bihaća, registrovani su zadovoljavajući rezultati;

Prosječni vegetativni prirast izdanaka od 28,43 cm, potvrđuje da aroniji odlično pogoduju

ekološki uslovi na području Bihaća;

Kada su u pitanju hemijske osobine aronije, u godini ispitivanja za većinu promatranih

parametara dobijene vrijednosti su približne vrijednostima iz literaturnih izvora;

U pogledu antioksidativnih osobina aronije, može se zaključiti da su dobijene vrijednosti

bile zadovoljavajuće i u skladu sa literaturnim izvorima, ili čak nešto više.

Na osnovu svih dobijenih rezultata, može se reći da je područje Bihaća pogodno za uzgoj

aronije, sorte Nero, te se može preporučiti za komercijalni uzgoj. Kako je aronija relativno nova

voćna vrsta na području USK-a, potrebno je nastaviti i proširiti istraživanja koja se bave

različitim tematikama aronije.

5. LITERATURA

1. Bossert, R. (2012): Eine Beere erobert die Schwiez. Schweizer Zeitschrift für Obst und

Weinbau 22/12, pp. 10 – 12.

2. Calalb, T., Nistreanu, A., Oroian, S., Samarghitan, M. (2014): Callus induction and biomass

Accumulation in vitro in Explants from Chokeberry (Aronia melanocarpa (Michx.) Elliot)

Fruit. Acta Agrobotanica, vol. 67 (3), pp. 53 – 64.

3. Horszwald, A., Julien, H., Andlauer, W. (2013): Characterisation of Aronia powders

obtained by different drying processes. Food Chemistry, vol. 141., pp. 2858 – 2863.

4. Jeppsson, N. (2000): The effects of fertilizer rate on vegetative growth, yield and fruit quality,

with special respect to pigments, in black chokeberry (Aronia melanocarpa) cv. „Viking“.

Scientia Horticulturae, vol. 83., pp. 127 – 137.

5. Krawiec, P. (2008): Effect of Biostimulators on Growth, Cropping and Fruit quality of

Chokeberry. Fruit Crops – Biostimulators in Modern Agriculture. pp. 42 – 48.

6. Nikolić, M. (2012): Tehnologija proizvodnje aronije. Praktični priručnik za proizvođače.

Nutrika, Beograd.

7. Ochmian, I., Grajkowski, J., Smołik, M. (2012): Comparison of Some Morphological

Features, Quality aand Chemical Content of Four Cultivars of Chokeberry Fruits (Aronia

melanocarpa). NotBotHorti Agrobo, vol. 40 (1)., pp. 253 – 260.

8. Ochmian, I., Oszmiański, J., Skupień, K. (2009): Chemical composition, phenolics, and

firmness of small black fruits. Journal of Applied Botany and Food Quality, vol. 83., pp. 64 –

69.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 7

9. Skupień, K., Ochmian, I., Grajkowski, J. (2008): Influence of mineral fertilization on selected

physical features and chemical composition of aronia fruit. Acta Agrophysica, vol. 11 (1).,

pp. 213 – 226.

10. Smith, D., Ringenberg, C. (2003): Aronia Berries. Foods and Nutrition, D-3a, Fruits and

Vegetables, 1-1-2003.

11. Šnebergová, J., Čižková, H., Neradová, E., Kapci, B., Rajchl, A., Voldŕich, M. (2014):

Variability of Characteristic Components of Aronia. Czech Journal Food Science, vol. 32 (1),

pp. 25 – 30.

12. Wu, X., Gu, L., Prior, R., L., McKay, S. (2004): Characterization of Anthocyanidins in Some

Cultivars of Ribes, Aronia, and Sambucus and Their Antioxidant Capacity. Journal of

Agricultural and Food Chemistry, vol. 52., pp. 7846 – 7856.

MORPHOLOGICAL AND CHEMICAL CHARACTERISTICS OF CHOKEBERRY

(ARONIA MELANOCARPA) "NERO" IN AGROECOLOGICAL CONDITIONS BIHAĆ

Keywords: chokeberry, morphological characteristics and chemical properties

ABSTRACT:

Chokeberry is a new fruit kind in Bosnia and Herzegovina, from the group of berries. On

territory of BiH the chokeberry only in recent years began intensively cultivated, based on

experience in other agroecological conditions. Therefore, the aim of this study was to examine

the basic morphological characteristics and chemical properties of chokeberry in agroecological

conditions of Bihac. The study was based on a two-year plantation of chokeberry varieties Nero,

in the locality of Gata near Bihac, during 2014. The average fruit weight was 0.88 g., fruit width

10.78 mm and 10.10 mm fruit. The average bunch weight was 9.00 g. The average leaf width

chokeberry which is recorded during the study was 51.48 mm and the length of the leaf 85.08

mm. Petiole length in averaging 12.31 mm and petiole thickness 1.94 mm. The increment outcrop

has averaged 28.43 cm, which is a good suggestion that chokeberry can be successfully grown

in Bihac. Satisfactory results have been achieved in terms of chemical and antioxidant properties

with the following average values: dry matter content (12.7%), ash content (0.32%), total acidity

(1.55%), total sugar (13%), sucrose (0.55%), vitamin C (47.26mg/100g), anthocyanins

(516.53mg/100g), and total phenols (49.07mg/100g). Based on everything presented in this

paper chokeberry certainly should be recommended for commercial cultivation in the Bihac

area.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 8

OŠTEĆENJA I GUBICI POLJOPRIVREDNOG

ZEMLJIŠTA U OPĆINI VELIKA KLADUŠA

Husnija Kudić1, Mirsad Ičanović2

1JU II srednja škola, I. Mržljaka 23, 77230, Velika Kladuša, ([email protected])

2Biotehnički fakultet Bihać, L. Marjanovića bb, 77000, Bihać

Ključne riječi: poljoprivredno zemljište, degradacija, gubici zemljišta

SAŽETAK:

Poljoprivredno zemljište svake države ima veoma veliki značaj za opstanak ljudskog društva, te

predstavlja ključni resurs svake države. Očuvanje poljoprivrednog zemljišta od različitih

oštećenja i oblika degradacije naša je trajna obaveza. Cilj rada jeste da sagledamo probleme

vezane za obradu i stanje kao i ukupne gubitke poljoprivrednih zemljišta u općini Velika

Kladuša. Od ukupnih površina na području općine Velika Kladuša, najveći procent se koristi u

poljoprivredne svrhe (22.375 ha), 67,48%.. Degradacija poljoprivrednih zemljišta može ići u

više pravaca i oblika, a obnova i popravak oštećenih zemljišta može se okarakterisati kao lako,

srednje i teško obnovljiva oštećenja.

Zbog neadekvatne agrotehnike kao i neprimjerenog gospodarenja, poljoprivredna zemljišta gube

plodnost i dolazi do znatnog pada pH reakcije zemljišta, te kao takva nisu pogodna za uzgoj

većine ratarskih i povrtlarskih kultura. Najčešće se radi o poremećaju fizičko-hemijskih osobina

zemljišta. Najveći problem predstavljaju teška oštećenja zemljišta, koja su neobnovljiva -

ireverzibilna oštećenja gdje se poljoprivredna zemljišta trajno i nepovratno gube. Trajni gubitak

poljoprivrednih površina uzrokovan je izgradnjom različitih stambenih i privrednih objekata

(59,94 ha). Analizom podataka utvrdili smo trajne gubitke poljoprivrednog zemljišta od 194,38

ha, što u odnosu na procenat zemljišta koji se koristi u poljoprivredne svrhe (22. 375 ha)

predstavlja 0,87 %.

Narušavanje i neuravnoteženje odnosa koji bi trebali, koliko toliko, skladno funkcionirati, ne

samo da narušavaju krajobraz i funkcionalnu parmakulturu, već dovode do trajnog uništenja




ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 9

zemljišta, kao resursa bez kojeg se opstanak ljudske civilizacije ne može zamisliti. Nadležne

državne institucije trebaju zakonskom regulativom definirati i propisati mjere koje doprinose

očuvanju poljoprivrednog zemljišta, a farmeri koji obrađuju poljoprivredno zemljišta trebaju

primijeniti one metode koje najmanje doprinose oštećenju i eventualnim gubicima

poljoprivrednih površina.

1. UVOD

Poljoprivredno zemljište predstavlja tekovinu na koju raspolaže pravo svi ljudi. Zemljište kao

prirodno bogatstvo služi za proizvodnju hrane, od posebne je važnosti i općeg interesa.

Praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta važno je zbog onečišćenja zemljišta sa

neeksplodiranim ubojitim sredstvima koje su zaostale iz minulog rata kao i oštećenja, te trajnog

gubitka poljoprivrednog zemljišta uzrokovanog izgradnjom različitih stambenih i privrednih

objekata.

Izgradnja infrastrukturnih i građevinskih objekata, nedefiniranost zakonske regulative, a posebno

subjektivni odnos o izdavanju odobrenja i saglasnosti za građenje u značajnoj mjeri utječu na

gubitke poljoprivrednog zemljišta. Narušavanje i neuravnoteženje odnosa koji bi trebali, koliko

toliko, skladno funkcionirati, ne samo da narušavaju krajobraz i funkcionalnu parmakulturu, već

dovode do trajnog uništenja zemljišta, kao resursa bez kojeg se opstanak ljudske civilizacije ne

može zamisliti.

Zabrinjavajuća je činjenica da se ljudi ne vode brigu o trajnim ili privremenom gubitku zemljišta,

betonizacijom i asfaltizacijom, umjesto da se upotreba asfalta i betona primjenjuje u mjeri u

kojoj je ona stvarno neophodna. Prema podacima iznesenim na okruglom stolu Međunarodnog

foruma Bosna, koji je održan u junu 1999. godine u Sarajevu, akademik Taib Šarić je iznio

veoma zabrinjavajuće podatke: „o zahtjevu za prenamjenu poljoprivrednog u građevinsko

zemljište od 20.000 ha, ako bi se taj trend nastavio u BiH plodno zemljište bi nestalo za 50

godina“.

2. PRIVREMENI I TRAJNI GUBICI ZEMLJIŠTA

Zemljišta na području općine Velike Kladuše izložena su degradaciji i gubicima od erozije,

gubitak plodnosti, zakorovljenosti i prenamjeni korištenja. Jedan od glavnih uzroka gubitka

plodnosti zemljišta erozija uslovljena je brdskom konfiguracijom terena, ne adekvatnom

primjenom agrotehnike i sistema obrade zemljišta. Razlozi koji doprinose otežanoj upotrebi

poljoprivrednih površina, u Bosni i Hercegovi i Velikoj Kladuši, možemo posmatrati sa dva

aspekta i to:

- privremenoj zagađenosti i onesposobljenosti zemljišta za poljoprivredno iskorištavanje

- trajnim oštećenjima poljoprivrednih zemljišta.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 10

Zagađenost i privremena spriječenost iskorištavanja zemljišta odnosi se na prisustvo različitih

neeksplodiranih ubojita sredstva (NUS) i mine, što je velik problem za stanovništvo i

poljoprivredne proizvođače.

Površine opterećene minama i posljedice od ranjavanja i gubici života, uglavnom

poljoprivrednog stanovništva, jako su velike.

Poljoprivredna zemljišta koja su lako, osrednje i teško obnovljiva, dovedena su u to stanje zbog

neadekvatne agrotehnike kao i neprimjerenog gospodarenja, što je doprinijelo da gube plodnost i

dolazi do smanjenja pH vrijednosti. Radi se o poremećaju fiziklano-hemijskih osobina zemljišta.

Jedna od karakteristika poljoprivrednih površina u Velikoj Kladuši, kao i drugim općinama u

Bosni i Hercegovini i regionu, jeste zapuštenost, zakorovljenost i gubitak plodnosti zemljišta.

Poljoprivredna zemljišta koje su 13 i više godina "zaboravljena", sa silnim raslinjem i

zakorovljenošću neminovno će se odraziti sa posljedicama koje će se odraziti na dalju

proizvodnju i iskorištavanje tih površina.

3. KONTAMINIRANOSTI ZEMLJIŠTA MINAMA U VELIKOJ KLADUŠI

Općina Velika Kladuša za vrijeme ratnih zbivanja u periodu 1992. do 1995. godina bila je

poprište izvođenja različitih ofanzivnih i defanzivnih oblika borbe. Zbog specifičnosti borbenih

djelovanja sukobljenih strana, primjenjivanja različitih oblika i načina borbe, nije moguće opisati

protezanje linija konfrontacije. Mnogi objekti i prostori su u više navrata korišteni od obiju

sukobljenih strana i može se zaključiti da je cjelokupno područje bilo zahvaćeno ratnim

djelovanjima. Tabela 1. Pregled rizičnih površina i površina bez vidljivog rizika ( Izvor: Civilna zaštita)

Tabela 2. Površina koja je do sada obuhvaćena deminiranjem (Izvor: Civilna zaštita, Velika Kladuša)

Uk

up

ne

po

vrš

ine

(ha)

Uk

up

na

ri

zičn

a

po

vrš

ina

(ha)

P

roce

nt

rizi

čne

po

vrš

ine

u o

dn

os

na

uk

upn

u

po

vrš

ine

(%)

Rizična površina

po kategorijama

(ha)

Procent rizične

površine po

kategorijama (%)

Površina bez

vidljivog

rizika

I

kate

gorij

a

II

kate

gorij

a

III

kate

gorij

a

I

kate

gorij

a

II

kate

gorij

a

III

kateg

orija

ha %

3315

5 3423 10,23 604 2136

683

17,6

62,4

20,0

29731

89,8

Površina na kojoj je humanitarno deminiranje

u toku (ha i %)

Očišćene površine u procesu

humanitarnog deminiranja (ha i %)

Broj

lokacija

Ukupno

(ha) Do sada % Broja lokacija ha %

3 4,4 21,73 17 77 2,25



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 11

Možemo zaključiti da su onečišćenja minama uglavnom odnose na poljoprivredna zemljišta (2

704 ha), lokacije koje su ili bi trebale biti u svakodnevnoj civilnoj upotrebi, kao i zemljišta

druge kategorije a koje se odnose na lokalitete koji su u privremenoj upotrebi ili su u kontakt

zoni sa lokacijom prve kategorije. Procjenjujemo da od ukupno rizičnih površina cca 80% otpada

na poljoprivredna zemljišta što u odnosu na ukupna poljoprivredna zemljišta na području općine

Velika Kladuša iznosi 12,24 %.

Po podacima Civilne zaštite za područje općine Velika Kladuša potrebno oko 10 godina za

izradu i terensku obradu svih rizičnih lokaliteta.

4. OŠTEĆENJA POLJOPRIVREDNIH ZAMLJIŠTA

Agro-ekološki uvjeti za uzgoj poljoprivrednih kultura u Velikoj Kladuši, relativno su nepovoljni.

Karakteristike kojim se odlikuje zemljište, reljef i klima u općini Velika Kladuša nisu u

optimalnoj razni. Reljef je vrlo nepovoljan više od 80 % zemljišta je sa većim nagibima.

Zemljišta sa nagibom su pretežno plitka, često kamenita sa naglašenom erozijom na kojima je

otežana primjena poljoprivredne mehanizacije agrotehnike u obradi. Pogrešno iskorištavanje

zemljište i neprimjerena agrotehnika na većim nagibima, stimulira eroziju i gubitak plodnosti

zemljišta. Pravilno iskorištavanje i pravilna obrada tla su najvažnije preventivne mjere protiv

erozije (Šarić, 2013).

Jedan od osnovnih razloga destrukcije i oštećenja zemljišta na prostorima Velike Kladuše leži

sasvim sigurno i u činjenici loše i nepravilne primjene agrotehnike i obrade zemljišta.

Po Resuloviću, u Bosni i Hercegovini se smatra da je 49 % poljoprivrednog zemljišta kiselo. Što

se tiče plodnosti, sadržaj humusa je smanjen za 50%. Primjena mineralnih gnojiva je na dosta

niskom nivou tako da se ne može govoriti o pretjerano velikoj primjeni i onečišćenju

poljoprivrednog zemljišta. Zapravo, više se može govoriti o ekstenzivnoj do poluintenzivnoj

primjeni različitih agrotehničkih mjera, što može predstavljati komparativnu prednost u smislu

prelaska na organski vid poljoprivredne proizvodnje.

4.1. Uništenje poljoprivrednog zemljišta eksploatacijom mineralnih sirovina

Na području općine Velika Kladuša zadnjih godina aktualno je otvaranje različitih kamenoloma

iz kojih se obavlja eksploatacija mineralnih sirovina, pijeska. To predstavlja problem obzirom da

je najveći broj od ukupno 16 lokaliteta rade na „crno“, dok samo 4 posjeduju validnu

dokumentaciju i ugovor o koncesiji. Ova oblast regulisana je Zakonom o rudarstvu (Sl. list

RBiH, broj: 24/93). U zakonu o rudarstvu, članu 84. definira da je "rudarsko ili drugo poduzeće,

koje se bavi eksploatacijom industrijskih mineralnih sirovina dužno je nakon završetka

eksploatacije mineralnih sirovina na pojedinim lokalitetima (otkopnom polju) izvršiti tehničku

rekultivaciju, odnosno pripremiti ga za biološku rekultivaciju ili drugu namjenu prema

odobrenome projektu".



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 12

Tabela 3. Površine zemljišta na kojima se vrši eksploatacija (Izvor: Komisija za koncesije USK-a)

Red/broj Lokalitet Devastirane površine zemljišta

(ha)

1. Različiti lokaliteti bez dozvole 9,85

2. Legalna eksploatacija 55,00

Ukupno 64,85

Na osnovu inspekcijskoga nalaza ukupne površine na području općine Velika Kladuša, koje se

koristi bez odobrenja nadležnog organa ministarstva ( FMERI), pri kojem je došlo do devastacije

poljoprivrednog zemljište, iznosi ukupno oko 10 ha. Na području općine Velika Kladuša, u

analiziranom periodu, uslijed eksploatacije mineralnih sirovina nepovratno je oštećeno 65 ha.

Posebno zabrinjavaju nelegalni kopovi za koje ne postoji način da se vlasnik obaveže na kasniju

tehničku i biološku rekultivaciju.

4.2. Gubici poljoprivrednih zemljišta nastali izgradnjom puteva

Područje općine Velika Kladuša u zadnjih nekoliko godina obuhvatila je ekspanzija u izgradnji,

modernizaciji, rekonstrukciji lokalne, regionalne i magistralne putne mreže. To predstavlja

interes svih građana pa i poljoprivrednih proizvođača, čime se unapređuju mogućnost za daljnji

razvoj u unapređenje svih oblika života i razvoja. Pored velikih prednosti koje dolaze sa

popravkom i poboljšanjem infrastrukturne prohodnosti, istovremeno možemo govoriti i o

negativnom aspektu koji se odnosi na gubitak poljoprivrednog zemljišta.

Tabela 4. Trajni gubici poljoprivrednog zemljišta rekonstrukcijom i modernizacijom puteva na području općine

Velika Kladuša

Redni

broj

Rekonstrukcija i

modernizacija putnih

komunikacija

Dužina

(km)

Širina

zahvata (m2)

Trajni

gubitak

zemljišta

(ha)

1. Lokalni putevi 109 5 54,5

2. Regionalni 13,8 8 11,04

3. Magistralni 3 9 2,7

Ukupno 68,24

4.3. Gubitak zemljišta uzrokovan izgradnjom vodoopskrbnih objekata

Izgradnjom i modernizacijom vodoopskrbne mreže na području Velike Kladuše u periodu od

1996-2007. godine u dužini od 380 km kao i pratećih objekata doprinijelo je trajnim gubitcima

poljoprivrednog zemljišta. Konfiguracija terena, visinske razlike od 150 do 480 m.n.v.,

uvjetovale su izgradnju značajnog broja objekata, prepumpnih stanica kao i rezervoara. Na

području općine Velika Kladuša u analiziranom periodu dovelo je do gubitka poljoprivrednog

zemljišta u površini od cca 1,2 ha.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 13

Tabela 5. Prikaz gubitka zemljišta izgradnjom vodoopskrbnih objekata

Redni

broj Vrsta rekonstrukcije i izgradnje

Površina

(ha)

1. Izgradnja i modernizacija objekata za vodoopskrbu stanovništva 1,2

4.4. Trajni i nepovratni gubici zemljišta nastalo kao posljedica izgradnje stambenih i

građevinskih objekata

Ne postojanje uređene prostorno-planske dokumentacije u Velikoj Kladuši predstavlja

otežavajući faktor u području izgradnje i rekonstrukcije stambenih i poslovnih objekata. Zbog

činjenice da u posmatranom periodu nije uređena prostorno planska dokumentacija produciralo

je površan pristup u uređenju pitanja koja se odnose na izgradnju različitih građevinskih

objekata. Kako bi se prevazišao ovaj problem, formirana je komisiju od 5 članova, bez

stručnjaka poljoprivredne struke, da donosi preporuke za izgradnju. Nažalost u najvećoj mjeri

rad komisije karakteriziraju različiti subjektivizmi a nisu isključeni interesi različitih lobija.

Posljedice ne planskog rada u najvećoj mjeri trpe najfinija ornanična i baštanska zemljišta, a

dugoročno gledano i građani.

Tabela 6. Trajni gubici zemljišta uzrokovani izgradnjom stambenih i privrednih objekata

5. REKAPITULACIJA GUBITKA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA U PERIODU

1996 - 2007. GODINE

Tabela 7. Prikaz sveukupnih trajnih gubitaka zemljišta na području Općine

Redni

broj Gubitak tla po osnovu Površina (ha)

1. Izgradnja različitih stambenih i poslovnih objekata 59,94

2. Izgradnja vodoopskrbnih objekata 1,20

3. Rekonstrukcije i modernizacije putnih komunikacija 68,24

4. Eksploatacije mineralnih sirovina 65,00

Ukupno 194,38

Najvećem gubitku poljoprivrednih zemljišta doprinijela je uslovljenost terena sa većim nagibom

što je utjecalo do izgradnja infrastrukturnih i građevinskih objekata na najkvalitetnijem

poljoprivrednom zemljištu i trajni gubitak zemljišta najbolje klase.

Redni

broj

Period izdavanja

suglasnosti za

gradnju

Broj izdatih

odobrenja

Trajni gubitak tla (300m2x izdata

odobrenja)

Gubitak tla m2 u ha

1. 1996-2016 1998 599 400 59,94



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 14

6. ZAKLJUČCI

Organiziranost i dobra koordinacija odgovornih za praćenje zagađenosti poljoprivrednih

površina sa neeksplodiranim ubojitim sredstvima predstavlja trajnu obavezu. Stalna edukacija

poljoprivrednih proizvođača u primjeni odgovarajućih sistema obrade i agrotehnike na

poljoprivrednim zemljištima može doprinijeti smanjenju gubitka od erozije.

Smisleno planiranje izgradnje putnih, vodoopskrbnih, stambenih i privrednih objekata može

doprinijeti smanjenju gubitka poljoprivrednih površina. Poboljšanje rada nadležnih institucija

koje prate eksploataciju mineralnih sirovina, obavezivanjem koncesionara da uplaćuje sredstva

po tom osnovu kao i obaveza provedbe tehničke i biološke rekultivacije nakon prestanka

eksploatacije, mogu doprinijeti smanjenju gubitka poljoprivrednih površina.

Financijska sredstva uplaćena po osnovu pretvaranja poljoprivrednog u građevinsko zemljište

moraju se koristiti za financiranje meliorativnih zahvata i poboljšanje plodnosti poljoprivrednih

zemljištima.

7. LITERATURA

[1] Bajrektarević. H., 2007. Izvještaj komisije za koncesiju, USK, Bihać

[2] Bašić F., Dadaček Nada, (2001). Održivo gospodarenje poljoprivrednim tlom, (pisana

predavanja), Visoko gospodarsko učilište Križevci

[3] Butorac A., (1999). Opća agronomija, Školska knjiga, Zagreb.

[4] Jug D., Stipešević B. 2008. Održivo gospodarenje tlom, Predavanja, Visoko gospodarsko

učilište Križevci.

[5] Šarić T., Beus V, Majstorović Ž., Tais M., (2013). Granice rasta grada Sarajeva i regije

do 2025.godine - ekološki aspekti, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 99

str.; Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka ; knj. 24)

[6] Izvještaji, informacije o rješavanju upravnih predmeta u Općinskom organu uprave,

Službeni glasnik općine Velika Kladuša.

[7] http://www.ifbosna.org.ba/_site/index.php?lang=ba&sel=3&cat=1-14 - 250k.

[8] http://www.fzs.ba, (2008), Statistički godišnjak, Sarajevo

http://www.fzs.ba/



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 15

ČELIČANSKA TROSKA KAO POBOLJŠIVAČ TLA I SREDSTVO

ZA POPRAVAK KISELOSTI POLJOPRIVREDNOG TLA

Tahir Sofilić1, Milan Poljak2, Ivan Brnardić1, Boris Lazarević2

Ankica Rađenović1

1Sveučilište u Zagrebu, Metalurški fakultet, Aleja narodnih heroja 3, 44010 Sisak, Hrvatska

[email protected], [email protected], [email protected] 2Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Svetošimunska cesta 25, 10000 Zagreb, Hrvatska

[email protected], [email protected]

Ključne riječi: poboljšivač tla, čeličanska troska, gospodarenje otpadom, kiselost tla

SAŽETAK:

Naša dosadašnja istraživanja su se odnosila na mogućnosti uporabe elektropećne troske

kao zamjenskog mineralnog agregata u proizvodnji asfaltnih mješavina i izradi betona. Tijekom

obrade elektropećne troske nastaje i frakcija krupnoće zrna < 2 mm, koja kao takva nije posebno

interesantna za graditeljstvo, pa je bilo potrebno istražiti mogućnost njenog adekvatnog

zbrinjavanja primjenom u nekoj drugoj gospodarskoj grani.

S obzirom na iskustva u svijetu kao i kemijski sastav čeličanskih troski iz procesa

proizvodnje ugljičnih čelika, nametnulo se pitanje upotrebljivosti ove granulometrijske frakcije

troske za kalcifikaciju tla tj. njene uporabe kao poboljšivača poljoprivrednog tla odnosno

sredstva za popravak kiselih tala. Pošto je prekomjerna kiselost tla ograničavajući čimbenik koji

u velikoj mjeri određuje učinkovitost svih biljno-uzgojnih zahvata na većinom kiselim

poljoprivrednim tlima u Republici Hrvatskoj, to primjena adekvatnih materijala, u okviru

cjelovitog rješavanja problema gospodarenja poljoprivrednim tlima, zauzima jedno od ključnih

mjesta.

Kako je jedan od najznačajnijih čimbenika pri odabiru sredstva za kalcifikaciju u praksi,

uz fizikalno-kemijske karakteristike, svakako i njegova cijena, to je u svrhu iznalaženja jeftinijih








ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 16

rješenja, a ujedno novog načina zbrinjavanja ovog proizvodnog otpada/nus-proizvoda, ispitana

upotrebljivost čeličanske elektropećne troske kao poboljšivača poljoprivrednog tla i sredstva za

popravak kiselog tla. Prikazani rezultati dobiveni su ispitivanjem metodama pretražne

elektronske mikroanalize (SEM); energetske disperzijske spektrometrije X-zraka (EDXRF),

rendgenske difrakcijske analize X-zraka (XRDA) i spektrometrije atomske apsorpcije (AAS).

1. UVOD

Čeličane, kao i većina metalurških postrojenja, svojim djelovanjem imaju izravan utjecaj

na okoliš. Uz emisiju onečišćujućih tvari u zrak i vode, okoliš opterećuju svojim opasnim i

neopasnim proizvodnim otpadom kojeg obično odlažu na vlastitim neuređenim odlagalištima.

Najčešće ovako neadekvatno odlagani proizvodni otpad čini neobrađena troska (šljaka),

iskorišteni vatrostalni materijal, metalne strugotine, različiti muljevi, prašine iz dimnih plinova,

ogorina itd.

Od ukupne količine svih vrsta otpada nastalog u elektropećnom procesu proizvodnje

čelika, svakako je po količini najznačajnija troska, koja nastaje u količini od 60 do 263 kgt-1

sirovog čelika [1]. Primjena čeličanske troske u svijetu do kraja devedesetih godina prošlog

stoljeća nije bila atraktivna, jer su na raspolaganju bile ogromne količine visokopećne troske,

dok se čeličanska troska koristila za pripravu umjetnog gnojiva i to samo tzv. Thomasova troska

koja je nastajala u postupku proizvodnje čelika iz fosforom bogatog sirovog željeza. Danas, zbog

relativno visokog učešća elektropećnog čelika u ukupnoj količini proizvedenog čelika u svijetu i

otuda porasta raspoloživih količina ove vrste otpada, odnosno zbog smanjene proizvodnje željeza

u visokim pećima, čeličanska troska dobiva sve više na značaju i primjena te troske u razvijenom

svijetu sve više raste.

Razvoj primjene čeličanske troske usporavao je i visoki sadržaj kapljica čelika, koji se

nakon separacije vraćao u elektropeć, a troska se uglavnom odlagala na tvornička odlagališta

neopasnog proizvodnog otpada. S obzirom da se ovakvim načinom odlaganja izravno utječe na

onečišćenje tla i vodnog ekosustava, nužno je za svaku vrstu otpada/nus-proizvoda odabrati

ispravan način zbrinjavanja koji će se provoditi na ekološki prihvatljiv način u ekonomski

opravdanim uvjetima.

S obzirom da se u Hrvatskoj očekuje značajan porast proizvodnje čelika postupkom u

elektrolučnim pećima, neophodno je veću pozornost posvetiti pitanju zbrinjavanja

najzastupljenijeg otpada odnosno nus-proizvoda, a to je elektropećna troska. Iako je po svojim

fizikalno-kemijskim karakteristikama elektropećna troska svrstana u skupinu neopasnog otpada,

te ju je moguće odlagati na za to predviđena odlagališta bez opasnosti po okoliš, to se rijetko

primjenjuje, jer je trajno odlaganje troske skupo i zahtijeva veliku površinu, a vrijedne sastojine

troske se zauvijek gube. Stoga je neophodno razmotriti elektropećnu trosku kao nus-proizvod i

ne svrstavati je u metalurški otpad već detaljno ispitati i u skladu s dobivenim rezultatima

primijeniti kao vrijednu sirovinu u drugim industrijskim granama.

Tijekom dosadašnjih istraživanja mogućnosti uporabe čeličanske troske kao supstituenta

prirodnih mineralnih agregata u graditeljstvu [2-5], pri obradi troske drobljenjem i



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 17

usitnjavanjem, nastaje i granulometrijska frakcija krupnoće zrna < 2 mm, koja kao takva nije

posebno interesantna za ovu djelatnost. Iz toga razloga, a da bi se nastala količina troske u

cijelosti zbrinula na najbolji način, bilo je potrebno istražiti mogućnost njenog adekvatnog

zbrinjavanja primjenom u nekoj drugoj gospodarskoj grani.

S obzirom na iskustva u svijetu kao i kemijski sastav čeličanskih troski iz procesa

proizvodnje ugljičnih čelika, nametnulo se pitanje upotrebljivosti ove granulometrijske frakcije

troske za kalcifikaciju tla tj. njene uporabe kao poboljšivača poljoprivrednog tla odnosno

sredstva za popravak kiselih tala. Pošto je prekomjerna kiselost tla ograničavajući čimbenik koji

u velikoj mjeri određuje učinkovitost svih biljno-uzgojnih zahvata na većinom kiselim

poljoprivrednim tlima u Republici Hrvatskoj, to primjena adekvatnih i jeftinih materijala, u

okviru cjelovitog rješavanja problema gospodarenja poljoprivrednim tlima, zauzima jedno od

ključnih mjesta. Stoga su provedena istraživanja, a u ovom radu i prikazani dobiveni rezultati,

koji ukazuju na upotrebljivost čeličanske troske za kalcifikaciju tla odnosno njenu moguću

upotrebljivost kao poboljšivača tla tj. sredstva za popravak kiselih poljoprivrednih tala.

2. EKSPERIMENTALNI DIO

2.1 Uzorkovanje

Ispitivanja su provedena na čeličanskoj trosci nastaloj pri proizvodnji ugljičnog čelika

elektropećnim postupkom u čeličani CMC Sisak d.o.o., Hrvatska. Tekuća troska je nakon

izlijevanja iz elektropeći hlađena polijevanjem s vodom, nakon čega je podvrgnuta postupcima

drobljenja, magnetne separacije radi uklanjanja zaostalih čestica ohlađene čelične taline,

usitnjavanja i sijanja.

Na ovaj način su pripravljeni uzorci pojedinih granulometrijskih frakcija troske za

ispitivanja njene upotrebljivosti kao mineralnog agregata u graditeljstvu (4/8 mm, 8/16 mm i

16/32 mm), pri čemu je nastala i izdvojena frakcija 0-2 mm, slika 1, koja je podvrgnuta pripravi i

ispitivanju za potrebe ovog rada.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 18

Slika1. Mikrosnimak uzorka troske krupnoće zrna < 2mm pri povećanju od 10x

Da bi se dobila potpuna slika o svojstvima vodom hlađene troske, ispitivanju fizikalno-

kemijskih karakteristika ovog umjetnog mineralnog agregata, prethodila je mineraloška analiza

primjenom optičke mikroskopije (engl. Optical Microscopy) i pretražne elektronske

mikroanalize (engl. Scanning Electron Microscopy, SEM) s elektronskom disperzijskom

spektrometrijom X-zraka (engl. Energy Dispersive Spectroscopy, EDXRF), difrakcijske analize

X-zraka (engl. X-Ray Diffraction Analysis, XRDA) te spektrometrije atomske apsorpcije (engl.

Atomic Absorption Spectrometry, AAS).

Da bi se utvrdila eventualna opasnost od elektropećne troske koja bi mogla nastati u interakciji

ovog materijala s atmosferilijama i na taj način uzrokovati štetne učinke po okoliš, ovaj materijal

je i podvrgnut i ispitivanjima koja se provode za svaki materijal namijenjen trajnom odlaganju na

odlagalištima neopasnog otpada, a propisan je hrvatskim Pravilnikom o načinima i metodama

odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada [6].

Kako je cilj i svrha ovog rada bila ispitati upotrebljivost elektropećne kao sredstva za

kalcifikaciju tla tj. njene uporabe kao poboljšivača poljoprivrednog tla odnosno sredstva za

popravak kiselih tala, to su provedena i ispitivanja propisana hrvatskim Zakonom o gnojivima i

poboljšivačima tla [7] i Pravilnikom o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja [8],

sukladnima s normama HRN ISO 11466:2004, HRN ISO 11047:2004 i HRN EN 1483:2008.

2.1 Mineraloška analiza uzorka troske difrakcijom x-zraka

Po svome mineraloškom sastavu čeličanske troske iz procesa proizvodnje nelegiranih

čelika, koje se često nazivaju – crne troske, predstavljaju mješavinu oksida relativno složenog

kemijskog sastava. Uglavnom sadrže okside kalcija i željeza, poslije kojih su po zastupljenosti

najznačajniji oksidi magnezija, silicija i aluminija, koji se temelje na dvo- i tro-komponentnim

sastavima tipa CaO-SiO2, CaO-FeO, CaO-SiO2-MnO, CaO-Al2O3, CaO-FeO-SiO2 i CaO-SiO2-



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 19

FeO-MgO. Najzastupljeniji minerali u troskama su dikalcijevi i trikalcijevi silikati i različiti

aluminati i silikati.

Kvalitativni mineraloški (fazni) sastav uzoraka elektropećne troske tijekom ovog

istraživanja, utvrđen je rendgenskom difrakcijskom analizom. Identifikacija prisutnih

mineraloških (faznih) oblika, slika 2, izvršena je na temelju difraktograma dobivenih snimanjem

rotirajućeg uzoraka na uređaju za difraktometriju Philips, X’PERT PRO u kutnom području od 5

do 80 º/2Θ i korak od 0,02 º/2Θ uz primjenu CuK-zračenja, napon rendgenske cijevi 45 kV i

anodnu struju 40 mA, kristala grafita i proporcionalnog brojača. Difrakcijski podaci su obrađeni

računalnim programom Philips X'Pert Software, a zabilježeni relativni intenziteti rendgenskih

difrakcijskih linija su uspoređeni s literaturnim vrijednostima.

Slika 2. Rendgenogram uzorka elektropećne troske

2.2 Kemijska analiza

Kemijska analiza ispitivane troske provedena je sukladno normi HRN EN 196-2:2005, a

rezultati određivanja sadržaja pojedinih oksida u uzorku ispitivane troske prikazani su u

usporedbi s literaturnim podacima o sadržaju istih oksida ranije istraživanih čeličanskih troski,

tablica 2.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 20

Tablica 2: Kemijska analiza uzorka troske u usporedbi sa literaturnim podacima kemijske analize ranije provedenih

istraživanja

Oksid w (%)

uzorak lit. 2-26

CaO 33,22 18,4 – 60,0

Fe2O3 29,64 1,0 - 31,2

SiO2 10,86 6,5 - 35,0

Al2O3 1,66 1,0 - 13,44

MgO 13,09 1,3 - 31,27

MnO 6,18 0,6 – 12,0

Na2O 0,02 0,06 - 0,5

K2O 0,06 0,02 - 0,2

Na temelju literaturnih podataka o kemijskom sastavu čeličanskih troski može se

zaključiti da se sadržaj pojedinih oksida kreće u vrlo širokim granicama, što je naravno

posljedica kvalitete proizvedenog čelika odnosno kvalitete i sastava čeličnog otpada

upotrijebljenog kao sirovinska osnova, vrste i udjela u šarži pojedinih nemetalnih dodataka,

upotrijebljene vrste i količine ferolegura kao i ostalih tehnoloških parametara.

2.3 Ispitivanje fizikalnih i kemijskih svojstava troske za odlaganje na odlagališta

neopasnog otpada - utvrđivanje ekotoksičnosti

Ispitivanje fizikalnih i kemijskih svojstava troske namijenjene trajnom odlaganju kao

alternativnom rješenju njenog zbrinjavanja, izvršeno je ispitivanjem sastava eluata dobivenog

simuliranjem procjeđivanja voda kroz uzorak troske u laboratorijskim uvjetima. Sve danas

korištene metode i postupci ili testovi utvrđivanja i ocjene ekotoksičnosti razvijeni su iz najranije

korištene metode eluiranja sa destiliranom vodom prema normi DIN 38414-S4 [9] pri čemu

omjer kruto-tekuće iznosi 1/10 uz vrijeme miješanja od 24 sata.

Uzorak troske je ispitan u ovlaštenom laboratoriju, a u svrhu utvrđivanja fizikalnih i

kemijskih svojstava troske kao otpada za trajno odlaganje, prema važećim propisima [6].

Dobiveni rezultati određivanja fizikalno-kemijskih karakteristika eluata, tablica 3, pokazali su da

čeličanska troska zadovoljava granične vrijednosti za odlagališta otpada neopasnog otpada.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 21

Tablica 3. Rezultati ispitivanja parametara u eluatu elektropećne troske namijenjene trajnom odlaganju na

odlagalištu neopasnog otpada sukladno propisima RH

Parametar

Metoda

mg/kg suhe tvari

GV

(*L/S = 1L/100g)

Izmjerena

vrijednost

pH HRN EN ISO 10523:2012 >6 11,17

Arsen / As HRN EN ISO 11969:1996 2 <0,001

Barij / Ba DIN 38406-28 100 67,41

Kadmij / Cd DIN ISO 8288:1998 1 <0.001

Ukupni krom/Cr HRN EN 1233:1998 10 1,33

Bakar / Cu HRN ISO 8288:1998 50 0,170

Živa / Hg HRN EN 1483:1997 0.2 0,003

Molibden / Mo Standard Methods 3111D 10 <0,001

Nikal /Ni HRN ISO 8288:1998 10 <0,001

Olovo / Pb HRN ISO 8288:1998 10 0,023

Antimon / Sb DIN 38405-32-2 0.7 <0,001

Selen / Se HRN ISO 9965:2001 0.5 <0,001

Cink / Zn HRN ISO 8288:1998 50 0,090

Kloridi / Cl- HRN ISO 9297:1998 15000 5,0

Fluoridi / F- HRN ISO 10359:1998 150 4,5

Sulfati / SO42- HRN EN ISO 10304-1:1998 20000 10,0

Otop.org. ugljik – DOC/C HRN EN 1484:2002 800 51,6

Ukupno otopljena tvar HRN EN 15216:2008 60000 12100

*L/S=tekuće (dest. voda/uzorak <2 mm, 24 sata uz miješanje), filtriranje = eluat

2.4 Analiza troske u svrhu utvrđivanja mogućnosti njenog korištenja kao

poboljšivača tla

Prema Zakonu o gnojivima i poboljšivačima tla [9] poboljšivač tla je svaka tvar dodana u

tlo s osnovnom namjenom poboljšavanja fizikalnih i/ili kemijskih svojstava i/ili biološke

aktivnosti tla, pri čemu moraju ispunjavati propisane uvjete glede najmanjih zahtjeva kakvoće, te

pravilnom uporabom ne smiju ugrožavati plodnost tla, zdravlje ljudi i životinja te okoliš. Ovo

znači, da u pogledu kakvoće, poboljšivač tla mora sadržavati određeni najmanji sadržaj hranjiva,

imati odgovarajuća kemijska, fizikalna, fiziološka, mehanička i druga svojstva te ne smiju

sadržavati veće količine štetnih tvari od dozvoljenih.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 22

Imajući navedeno u vidu, a u svrhu utvrđivanja upotrebljivosti troske kao poboljšivača tla i

stimulatora rasta, ispitane su joj gore navedene karakteristike sukladno zahtjevima navedenim u

Pravilniku o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja [10].

Prosječna vrijednost pH vodene suspenzija troske (S/L=1/10) mjereno pri sobnoj

temperaturi iznosila je 11,13 dok je vrijeme kontakta bilo od 1 do 60 dana (1, 5, 10, 15, 20, 30 i

60).

U elektropećnoj trosci je koncentracija teških metala (Cd, Cr, Cu, Hg, Mn, Ni, Pb i Zn)

nakon ekstrakcije u zlatotopci sukladno normi HRN ISO 11466:2004 (Kakvoća tla - Ekstrakcija

elemenata topljivih u zlatotopci) određena metodom spektrometrije atomske apsorpcije na

uređaju Thermo Scientific Solar, SAD, a sve prema normi HRN ISO 11047:2004 (Kakvoća tla -

Određivanje bakra, cinka kadmija, kobalta, kroma, mangana, nikla i olova nakon ekstrakcije

zlatotopkom - Metoda plamene i besplamene atomske apsorpcijske spektrometrije) osim žive

koja je određena sukladno normi HRN EN 1483:2008 (Kakvoća vode - Određivanje žive),

tablica 4.

Tablica 4: Sadržaj teških metala u ispitivanom uzorku u odnosu na maksimalno dopuštene koncentracije

(MDK) u poljoprivrednom zemljištu

Mjerenje ostalih značajnih pokazatelja kakvoće ispitivanog materijala pokazala su

rezultate kako slijedi: alkalna reakcija (pH 11,17), sa 3,0% masenog udjela vode. Žarenjem

uzorka na temperaturi 550oC utvrđen je visok sadržaj žarenog ostatka (97%), a isto je utvrđeno i

žarenjem na 1100oC (96%). Sadržaj makro biogenih elemenata u analiziranom uzorku je

relativno slab (P2O5 0,6% i K2O 0,3 %), dok je vrlo bogato opskrbljen željezom kao mikro

hranjivom (20,4%). Mikro hranjiva poput Zn i Cu nalaze se u relativno niskim koncentracijama

(Zn 57 mg/kg i Cu 186 mg/kg), a od sekundarnih hranjiva ispitivani uzorak troske je dobro

opskrbljen kalcijem (33 %) i magnezijem (13%).

Vrsta tla

Sadržaj metala (mg/kg)

Cd Cr Cu Hg Ni Pb Zn

Ispitivani uzorak 1,86 280 186 <0,01 65 115 57

MDK (mg/kg)

Pjeskovito tlo 0,0-0,5 0-40 0-60 0.0-0.5 0-30 0-50 0-60

Praškasto-ilovasto tlo 0,5-1,0 40-80 60-90 0.5-1.0 30-50 50-100 60-150

Glinasto tlo 1,0-2,0 80-120 90-120 1.0-1.5 50-75 100-150 150-200



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 23

3. REZULTATI I DISKUSIJA REZULTATA

Analizom uzoraka vodom hlađene elektropećne troske identificirani su: wustit (FeO),

dikalcijev silikat (2CaO.SiO2, larnit, C2S), trikalcijev silikat (3CaO.SiO2, C3S alit i C3S2 rankinit),

brownmillerit (Ca2(Al, Fe)2O5, C4AF), gehlenit (Ca2Al(AlSiO7), C2AS) i merwinit

(Ca3Mg(SiO4)2, C3MS2). Kemijskom analizom uzoraka troske utvrđeno je da je CaO u uzorku

prisutan u koncentraciji od 33,22 %; Fe2O3 29,64 %; SiO2 10,86 %; MgO 13,09 %, Al2O3 1,66 %

i MnO 6,18 %.

Jedan od najznačajnijih čimbenika pri vrednovanju i izboru materijala za popravak tla u

praksi, uz njegove fizikalno-kemijske karakteristike, svakako je i njegova cijena, pa se u praksi

često postavlja pitanje o količinama materijala koje treba primijeniti, kao i trajnosti ovog agro-

melioracijskog zahvata.

Kako je krupnoća čestica ovakvih materijala jedan od važnijih čimbenika koji utječe na

njihovu brzinu aktivacije u tlu, jer izravno utječu na otapanje i brzinu difuzije sekundarnih

hranjiva, za očekivati je zadovoljavajuću učinkovitost ispitivanog materijala na smanjenje

kiselosti tla i porast koncentracije kalcija u tlu. Naime, ispitivanja su provedena na trosci

krupnoće < 2 mm, što u primjeni osigurava dobar kontakt tih čestica s tlom, točnije, bolju

homogenizaciju troske i tla. S obzirom da se troska odlikuje i povoljnim sadržajem kalcija, njena

finoća čestica bi doprinijela ravnomjernom miješanju sa tlom, što bi rezultiralo povećanjem

dodirne površine s česticama tla tj. bržom promjenom pH vrijednosti kao i difuzijom Ca-iona s

površine materijala.

Uvažavajući gore navedeno i postignute rezultate određivanja fizikalno-kemijskih

karakteristika ovog materijala, tj. sadržaja onečišćujućih tvari, a posebice teških metala (Cd, Cr,

Cu, Hg, Mn, Ni, Pb i Zn), tablica 4, koje u slučaju miješanja ovog materijala sa tlom ne bi

prelazile peterostruke vrijednosti njihovih količina navedenih u članku 4. Pravilnika o zaštiti

poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja, može se zaključiti da bi primjena ispitivanog

materijala na poljoprivrednim površinama mogla doprinijeti poboljšavanju fizikalno-kemijskih

svojstava tla. S tim u svezi, a sukladno normi HRN ISO 7851:1998 (Gnojiva i poboljšivači tla –

Razredba) elektropećna troska može se razvrstati u anorganske poboljšivače tla.

4. ZAKLJUČAK

Istraživanjem fizikalno-kemijskih karakteristika elektropećne troske utvrđeno je:

Faznom analizom difrakcijom X-zraka prosječnog uzorka troske identificirani su: wustit

(FeO), dikalcijev silikat (2CaO.SiO2, larnit, C2S), trikalcijev silikat (3CaO.SiO2, C3S alit i

C3S2 rankinit), brownmillerit (Ca2(Al, Fe)2O5, C4AF), gehlenit (Ca2Al(AlSiO7), C2AS) i

merwinit (Ca3Mg(SiO4)2, C3MS2).

Kemijskom analizom uzoraka troske utvrđeno je da je CaO u uzorku prisutan u

koncentraciji od 33,22 %; Fe2O3 29,64 %; SiO2 10,86 %; MgO 13,09 %, Al2O3 1,66 % i

MnO 6,18 %.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 24

Rezultati kvantitativne kemijske analize prosječnog uzorka troske sadržaja teških metala

u ispitivanoj trosci su zadovoljavajući u odnosu na maksimalno dopuštene koncentracije

(MDK) u poljoprivrednom zemljištu prema zahtjevima Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog

zemljišta od onečišćenja.

Ovi podaci ispitivanja su pokazali da bi primjena ispitivanog materijala na poljoprivrednim

površinama mogla doprinijeti poboljšavanju fizikalno-kemijskih svojstava tla, a prema normi HRN ISO

7851:1998 (Gnojiva i poboljšivači tla – Razredba) tako dobiveni materijal se može

razvrstati u anorganske poboljšivače tla.

Prikazani rezultati su dovoljan razlog za nastavak istraživanja, u kojima bi se trebali

ispitati uvjeti u kojima bi primjena troske u jednoj od uloga poboljšivača tla (reguliranje

pH tla, kalcizacija, povećanje prinosa itd.) imala najveći učinak. Kod toga bi trebalo

posebnu pozornost posvetiti vrsti, tipu i karakteristikama tla, klimatskim uvjetima kao i

odabiru poljoprivrednih kultura čije bi povećanje prinosa, uz ostale pokazatelje

isplativosti, odredilo mjesto, ulogu i način primjene troske u agrotehničkim mjerama.

5. LITERATURA

[1] R. Remus, M. A. Aguado-Monsonet, S. Roudier, L. Delgado Sancho, JRC Reference

Report, Best Available Techniques (BAT) Reference Document for Iron and Steel

Production, Industrial Emissions Directive 2010/75/EU (Integrated Pollution Prevention

and Control), EUR 25521 EN, European Integrated Pollution Prevention and Control

Bureau, Seville, Spain, 2013., str. 429.

[2] T. Sofilić, D. Barišić, A. Rastovčan Mioč, U. Sofilić, Radionuclides in Steel Slag

Intended for Road Construction, Journal of Radioanalytical and Nuclear Chemistry, 284,

1 (2010) 73-77.

[3] T. Sofilić, V. Merle, A. Rastovčan-Mioč, M. Ćosić, U. Sofilić, Steel Slag Instead

Natural Aggregate in Asphalt Mixture, Archives of metallurgy and materials, 55, 3

(2010) 657-668.

[4] T. Sofilić, D. Barišić, A. Rastovčan Mioč, U. Sofilić, Radionuclides in Steel Slag

Intended for Road Construction, Journal of Radioanalytical and Nuclear Chemistry, 284,

1 (2010) 73-77.

[5] T. Sofilić, D. Barišić, U. Sofilić, Natural Radioactivity in Steel Slag Aggregate,

Archives of metallurgy and materials, 56, 3 (2011) 628-634.

[6] Pravilnik o načinima i metodama odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za

odlagališta otpada (NN br. 117/07, 111/11, 17/13, 62/13).

[7] Zakon o gnojivima i poboljšivačima tla (NN br. 163/03, 40/07, 81/13 i 14/14).

[8] Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja (NN br. 9/14).

[9] DIN 38414-4:1984-10, Deutsche Einheitsverfahren zur Wasser-, Abwasser- und

Schlammuntersuchung; Schlamm und Sedimente (Gruppe S); Bestimmung der

Eluirbarkeit mit Wasser (S 4), Deutsche Norm, Teil 4 Okt, 1984, str. 464-475.

http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=461821





ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 25

UTJECAJ RAZLIČITIH SISTEMA UZGOJA

NA PRINOS KRASTAVCA KORNIŠON

Husnija Kudić1, Melita Kudić2, Ajla Gračanin3

1JU II srednja škola, I. Mržljaka 23, 77230, Velika Kladuša, ([email protected])

2Bašo doo, Polje bb, Velika Kladuša 3Biotehnički fakultet Bihać, L. Marjanovića bb, 77000, Bihać

Ključne riječi: krastavac kornišon, sistem uzgoja, prinos

SAŽETAK:

Kako bi se u uzgoju krastavca kornišon za tržište ostvarili što bolji ekonomski pokazatelji,

potrebno je odabrati optimalan sustav uzgoja. Preporuča se odabrati onaj sustav koji omogućuje

dobru prozračnost, kao preventivu u sprečavanju utjecaja štetočinja, a tlo prekriti, kako bi se

smanjili troškovi zaštite od korova i bolesti. Na taj se način može ostvariti veći prihod. Cilj ovog

rada je pronaći optimalni sustav uzgoja kojim se omogučuje dobivanja najboljih ekonomskih

pokazatelja u uzgoju krastavca kornišon.

Istraživanje je provedeno praćenjem prinosa krastavaca kornišon u tri različita sustava uzgoja:

1. uzgoj na golom tlu, 2. uzgoj na malču od polietilenskoj folije i 3. uzgoj na armaturi. Praćenje

proizvodnje provedeno je na području općine Velika Kladuša, BiH. Metodom slučajnog odabira

odabrana su četiri proizvođača za svaki sustav uzgoja (ukupno 12 proizvođača) sa ukupnom

proizvodnjom na 1,2 ha.

Po završetku berbe utvrđeno je da je najbolji ostvareni prinos u sustavu uzgoja na armaturi

(37,23 t/ha) sa udjelom prve klase od (63,71 %) 23,72 t/ha, dok su na ostalim sustavima uzgoja

ostvareni niži rezultati (18,24 t/ha na malču i 5,98 t/ha na golom tlu).

Primjena savremenih agrotehničkih metoda značajno doprinosi većim prinosima, a manjim

troškovima te se u daljnjoj proizvodnji preporučuje sustav uzgoja kornišona na armaturi sa

malčom.




ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 26

1. UVOD

Povrtlarstvo predstavlja pravac poljoprivredne proizvodnje u kojem se za kratko vrijeme i mala

ulaganja ostvaruju značajne vrijednosti. Krastavac (Cucumis sativus L.) kao povrtna kultura

uzgaja se diljem svijeta, najznačajniji proizvođač je Kini, dok su u Europi najveće površine u

Poljskoj (Lešić, 2004). Bosna i Hercegovina je najveći proizvođača krastavca za konzerviranje u

regionu, dok je Velika Kladuša u samom vrhu po površinama. Analiza proizvodnje krastavaca

kornišon provedena je na osnovu podataka iz ankete proizvođača krastavca kornišon u tri

različita sistema uzgoja. Za svaki sistem uzgoja pratili smo četiri poljoprivredna proizvođača sa

jednakim pristupom agrotehnike u proizvodnji krastavca. Kod anketiranih farmera, krastavac se

nalazi na površini od 0,1 ha. Anketni listić detaljnije je strukturiran: podaci o prinosima,

godinama starosti farmera, školska sprema, iskustvo u uzgoju krastavca, broj članova

domaćinstva, veličina posjeda i osnovna djelatnost ispitanika.

Godine starosti i iskustvo poljoprivrednih proizvođača u značajnoj mjeri doprinose u odabiru

efikasnijeg sistema uzgoja krastavca. Sistem uzgoja u značajnoj mjeri uvjetuje način zaštite od

bolesti i štetnika krastavca kao veoma intenzivne i osjetljive kultura. Koncept održive

poljoprivrede značajno doprinosi u preveniranju štetnih utjecaja a posredno na očuvanje okoliša,

zaštite zdravlja ljudi i životinja. Na osnovu podataka o iskustvu koje farmeri posjeduju, područje

Velike Kladuše predstavlja izuzetan potencijal za kooperativnu proizvodnju. Tradicija, brojnost

članova porodice, prirodni i ljudski resursi stvaraju ambijent u kojem savremeni pristup u

poljoprivrednoj proizvodnji daje sveukupno pozitivne efekte.

2. PROIZVODNJA KRASTAVCA U VELIKOJ KLADUŠI

Proizvodnja krastavca kornišon za tržište u Velika Kladuša u 2014. godina odvijala se na 60 ha

sa prosječnim prinosom od 21,60 t/ha. Prinos u 2008. godini ostvaren je sa 14,20 t/ha dok je u

2013. godini bio 16,75 t/ha (Kudić, 2014). Loše socijalno stanje i nedostatak posla na području

općine Velika Kladuša opredjeljuje ljude da se bave uzgojem krastavca u kooperativnoj

proizvodnji. Nažalost savremen trend kao i napredan tehnološki razvoj ne može se pratiti

proizvodnjom koja u najvećoj mjeri ima veliki socijalni predznak. Socijalni motiv ne bi trebao

biti opredjeljujući za bavljenje poljoprivredom, već čisto ekonomski, što bi trebalo da rezultira

održivim financijskim interesom. Prosječna starosna dob anketiranih farmera je 50 godina i

prosječno završenom srednjom školom. Broj članova domaćinstva u prosjeku je 4 člana sa oko

4,3 godine iskustva u uzgoju krastavca.

Tabela 1. Prosječan prinos krastavca na području Velike Kladuše

Godina proizvodnje Prinos

(t/ha)

Literaturni prosjek

t/ha

2014. 20,50

40 2013. 16,75

2008. 14,20



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 27

Na nivou Bosne i Hercegovine (bhas.ba) prosječan prinos krastavca kornišon u 2013. godini bio

je 9,5 t/ha. Literaturni podaci govore da je prosječan prinos krastavca kornišon uz optimalne

uvjete proizvodnje 40 t/ha (Matotan, 2004). Plodovi krastavca kornišon izuzetno su traženi na

europskom tržištu, ponajviše iz razloga što je berba skupa sa puno živog ljudskog rada. Zemlje

razvijene poljoprivrede i savremene mehanizacije nisu našle odgovor kako jeftino obaviti berbu

krastavca za konzerviranje. Sve dok je to tako, uz nedvojben potencijal koji područje Velike

Kladuše ima, poljoprivredni proizvođači imaju šansu koju treba iskoristiti.

3. BIOLOŠKO - MORFOLOŠKA SVOJSTVA KRASTAVCA

Krastavac razvija korijen u površinskom djelu zemljišta, najveću masa razvija se do dubine 30

cm. Stabljika može da naraste nekoliko metara, grana se na više postranih grana. U ovisnosti od

načina uzgoja ako ima potporu uz pomoć vitica penje se u vis ili se razvija horizontalno po

površni zemljišta. List se naizmjenično razvija na stabljici, krupan, dlakav, na naličju lista jako je

izraženo 5 glavnih žila (Lešić, 2004). Krastavac je prirodno jednodomna biljka koja na istoj

biljci ima odvojeno muške i ženske cvjetove (Matotan, 2004). Muški cvjetovi su na kraćim

peteljkama najčešće na glavnoj stabljici. Ženski cvjetovi na bazi imaju zadebljalu izduženu

plodnicu iz koje se razvija plod. Uglavnom su smješteni na postranim granama. Hibridi krastavca

koji su namijenjeni za uzgoj krastavca za konzerviranje uglavnom su sa ženskim cvjetovima.

Plod krastavca je peponis, izdužena cilindrična, svinuta boba, valjkastog oblika, tamno zelene do

svjetlo zelene boje. Sjeme krastavca je blijedo žute, bijele boje, glatke površine. Apsolutna masa

sjemena je 25-35 grama. Krastavac pri optimalnim uvjetima 25-35 oC klija veoma brzo za 3

dana. Na temperaturama ispod 15 oC i preko 36 oC gotovo da prestaje rast i razvoj biljke. Razvoj

generativnih organa kod krastavca kao i ukupan razvoj ovisi od prisustva dovoljnih količina

vode. Tokom plodonošenja neophodno količine u prosjeku iznose 250 do 300 mm pravilno

raspoređenih (Matotan, 2004).

4. AGROTEHNIKA U UZGOJU KRASTAVCA KORNIŠON

Najprikladnija zemljišta za uzgoj krastavca su sa 2-3 % organske tvari, prozračna sa pH

vrijednosti 6-7. Ne podnosi zbijena i teška zemljišta. Krastavac je biljka tople klime i ne podnosi

niske temperature (Matotan, 2004). Smeđa degradirana, opodzoljena kao i smeđa kisela zemljišta

dominiraju u Velikoj Kladuši i uglavnom se radi o relativno slabo opskrbljenim fiziološko

aktivnim hranjivima. Veliki problem predstavlja nagib zemljišta, što uvjetuje ograničenu

primjenu savremene mehanizacije kao i ostalih agrotehničkih mjera (sistemi za navodnjavanje i

dr.).

Neophodno je voditi brigu o predkulturi, krastavac ne smije doći na površinu na kojoj su

uzgajane biljke iz iste porodice Cucurbitaceae (dinje, lubenica, tikve) 3-4 godine, s ciljem

sprečavanja utjecaja različitih patogena i prenosa bolesti. Dobre predkulture su žitarice,

mahunarke, lukovi i drugo povrće. Plodored predstavlja jednu od najvažnijih preventivnih mjera



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 28

u suzbijanju različitih biljnih bolesti, štetnika i korova, zbog čega mu je neophodno posvetiti

posebnu pažnju. Poljoprivredni proizvođači na našim prostorima nemaju znanja o velikoj koristi

uzgoja kultura iz porodice Fabaceae. Neophodno je educirati poljoprivredne proizvođače o

potrebi planiranja plodoreda u cilju efikasnije borbe protiv različitih nametnika i povećanju

plodnosti.

Gnojidbi krastavca treba prići planski i sa mjerom, vodeći računa o zahtjevima krastavca kao

kulture u uzgoju i opskrbljenosti zemljišta. Neophodno je obaviti pedološku analizu zemljišta na

prisustvo osnovnih hranjiva, čime se postiže uravnoteženija gnojidba. Krastavac kao i mnoge

povrtne kulture je kaliofilna biljka, potrebno je oko 180 kg K2O, do 100 kg N i 60 kg P2O5.

Organska gnojidba stajnjakom se obavlja prije osnovne obrade zemljišta do 35 t/ha. Potrebno je

voditi računa o direktivi EU-a o maksimalnom unosu čistog fiziološki aktivnog azota u zemljište

(170 kg/ha) na godišnjoj razini. Kod anketiranih proizvođača primjetno je loše gospodarenje

organskim gnojivima i zanemarivanje upotrebe zrelog stajnjaka u gnojidbi. Česta je pojava da se

koristi stajnjak sa preko 50 % slame i drugih nerazrađenih ostataka. Da bi se dio organske mase

razgradio, mikroorganizmi koriste raspoloživi azot. Moguća je pojava azotne depresije i

smanjenje prinosa krastavca zbog nedostatka tog važnog hranjiva.

U osnovnoj i dopunskoj obradi zemljišta u uzgoju krastavca kornišon primjenjujemo sistem

obrade za jarine. Zemljište treba preorati u jesen ovisno od predkulture. Ako su predkulture strne

žitarice neophodno je obaviti prašenje ili plitko oranje a na jesen duboko oranje uz prethodni

unos organskoga i mineralnog gnojiva. Površinu na koju se planira zasijati krastavac potrebno je

držati čistu do sjetve kako bi se izbjegla zakorovljenost i gubitak hranjiva. Pri tom voditi računa

o nagibu, zbog mogućeg gubitka zemljišta površinskom erozijom. U predviđenom vremenu

potrebno je pravodobno obaviti predsjetvenu pripremu u ovisnosti o sistemu uzgoja.

Na području Velike Kladuše krastavac za konzerviranje najčešće se uzgaja izravnom sjetvom. U

proizvodnji krastavca kornišon kod anketiranih proizvođača koristi se hibrid Kybria. To je hibrid

razvijene lisne mase, otvorenog habitusa, tolerantan na bolesti i nepovoljne uvjete. Kybria je

ujednačenih plodova, dobrih prinosa, pogodan za špalirsku proizvodnju.

Izravno pokrivanje usjeva sa netkanim sintetskim materijalom kod proizvođača krastavca na

području Velike Kladuši nije u široj primjeni. Ukoliko se želi zaštiti usjev od kasnih mrazeva ili

se želi skratiti vrijeme uzgoja onda ova agrotehnička mjera ima svoje mjesto. Posebno je to

važno imajući u vidu da se na ovaj način obezbjeđuje raniji izlazak krastavca na tržište, veća

cijena i veća financijska dobit.

5. REZULTATI U PROIZVODNJI KRASTAVCA KORNIŠON

Dosadašnjom praksom u uzgoju krastavca, samo na području Velike Kladuše zbog pogrešnog

sistema uzgoja, na godišnjoj razni gubi se do 10 000 KM/ha. Taj se trend mijenja na bolje. Po

podacima o ugovorenoj proizvodnji krastavca u 2015. godini, na području općine Velika

Kladuša, sistem uzgoja špalir na malču zauzima do 80 %, preostali udio malč, dok na golo

zemljište otpada zanemarivi udio.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 29

Tabela 2. Prosječan prinos krastavca po sistemima uzgoja u 2014. godini

Prosječan prinos po sistemima uzgoja kg/ha t/ha

Golo zemljište 5982 5,98

Malč 18242 18,24

Špalir na malču 37230 37,23

Iz prethodne tabele vidimo da je najveći prosječni prinos ostvaren u sistemu uzgoja špalir sa

malčom (37,23 t/ha), što je za 2 puta više u odnosu na uzgoj u sistemu malč, a 7 puta u odnosu

na sistem golo zemljište. Predstavljeni podaci dovoljno su jasan putokaz u kojem smjeru treba da

ide uzgoj krastavca kornišon za tržište.

5.1. Uzgoj krastavaca u sistemu na golom zemljište

U pripremi zemljišta za sjetvu koriste se prikladna rotirajuća oruđa kojim se formiraju gredice

širine 1 m s razmakom između njih od 0,5 m. Ako ne idemo na gredice, važno je zemljište dobro

usitniti. Temperatura sjetvenog sloja treba da je 15 oC. Sjetva krastavca obavlja se ručno na

razmak 1,5 m između redova i 20 cm u redu sa po 1 sjemenkom na dubinu 2-3 cm.

Tabela 3. Prinos krastavca u sistemu uzgoja na golom zemljištu u 2014. godini

Sistem uzgoja golo zemljište Prinos po klasama (kg/ha)

I klasa II klasa III klasa >III klase

Prosječan prinos po klasama 3530 2025 302,5 125

Iz prethodne tabele vidimo da su najveći prinosi dobiveni u I klasi (60 %) dok najniži u III klasi

(5 %). Ovaj odnos možemo tumačiti kao utjecaj cijene na zastupljenost klasa u berbi krastavca

kornišon. Ako znamo da su cijene po klasama (I klasa 1,20 KM, II klasa 0,60 KM, III klasa 0,2

KM) lahko možemo izračunati da proizvodnja u ovom sistemu nije ekonomična.

5.2. Uzgoj krastavca na malču

Zastupljenost uzgoja sa malčom u prosjeku je 34 %. Ovo je sigurniji način proizvodnje, kojim se

doprinosi očuvanje vlage, bolja zagrijavanje zemljišta što doprinosi boljem nicanju i razvoju

biljke. Posebno je važno da se na ovaj način preveniraju različiti negativni utjecaji korova i

patogenih organizama (Javornik, 2013). Polaganje folije obavlja se ručno dok se za manji dio

površina koriste mehanizirani polagači folije. Folija je široka 110 cm kada se postavi na

zemljište i nagrne sa strane treba da ostane široka 80 cm. Ispod folije postavljaju se jednokratne

perforirane cijevi za navodnjavanje. Sjetva se obavlja ručno na način da se obezbjedi sklop 4-5

biljaka pod m2.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 30

Tabela 4. Prinos krastavca kornišon u sistemu uzgoja na malču u Velikoj Kladuši

Sistem uzgoja malč Prinos po klasama (kg/ha)


Prinos po klasama 9127,5 7287,5 1427,5 400

Iz predstavljene tabele možemo vidjeti da je najveći prinos ostvaren u I klasi 9127,5 kg/ha što je

udio od 50%, II klasi 40 % dok na III klasu otpada oko 10 %. Možemo konstatirati da je

proizvodnja krastavca na malču, prema kvantitativnim pokazateljima proizvodnje isplativija u

odnosu na sistem uzgoja na golom tlu.

5.3. Uzgoj krastavca na špaliru

Proizvodnjom krastavca na armaturi sa malčom postižu se najveći prinosi. Sistem uzgoja špalir

sa malčom doprinosi lakšem pristupu berbi, boljoj efikasnosti i produktivnosti rada, smanjenim

troškovima i boljoj zaštiti od bolesti i štetnika što sve skupa doprinosi većim prinosima i boljoj

kvaliteti ploda. Stupovi se postavljaju na razmak, u ovisnosti od jačine 1,5 – 3,0 m, na visinu do

180 cm. Na stupove se postavlja mreža koja se zateže da može biti dovoljno otporna na težinu

biljaka. Sjetva se obavlja na razmak 20-25 cm, na dubinu 2-3 cm. Prilikom rasta vriježe se

usmjeravaju na postavljenu armaturu.

Tabela 5. Prinos krastavca po klasama u sistemu uzgoja špalir na malču

Sistem uzgoja sa špalirom i

malčom

Prinos po klasama (kg/ha)


Prinos po klasama 23722,5 11982,5 550 975

Najbolji prosječni prinos ostvaren je u I klasi (23 722,50 kg/ha) što čini udio 63 %. Prinos II

klase je 11 982 kg/ha (32 %) i III klasa je zastupljena sa 4 %. Po svim parametrima, posebno

kvantitativnim, uzgoj krastavca u sistemu špalir sa malčom predstavlja najbolji i najefikasniji

sistem.

Iz prethodnih tabela vidimo da je ukupni prosječni udio I klase najveći (59,19 %), zatim II klase

(34,65%) dok je najmanja zastupljenosti plodova krastavca kornišon III klase, nešto ispod 6 %.

Uobičajeno je da oko 15 % plodova krastavca za preradu čini I klasu, 45 % II klasu i oko 30 %

prinosa plodovi III klase (Matotan 2004). Rezultati našeg istraživanja potvrđuju trend prinosa po

klasama, u 2013. godini najveći udio plodova krastavca bio je I klase 58,9 %, II klase 35,7 % i

najmanje u III klasi 5,4 % (Kudić, 2014). Kako navodi Lešić i sur.(2004), industrija traži što više

I i II klase, a često ograničava postotak III klase.

Nažalost, moramo istači da budući trend potražnje neće ići na ruku proizvođačima krastavca

kornišon jer tržište Europe traži isključivo plodove I klase a u zadnje vrijeme počeli su

postavljati uvjete u obaveznom udjelu plodova Super klase (3-5 cm). Kako navodi Matotan

(2004), mehanizirana berba uz pomoć platforme vučene traktorom ubrzava i pojefinjuje berbu za

oko 40%. Mehaniziranim načinom berbe, svako drugi dan, prosječno se ubere do 20 % krastavca

I klase, 30 do 40 % II i 40 do 50 % III klase (Lešić, 2004). Pokazuje se da je potražnja za



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 31

plodovima krastavca Super, I i II klase u regionu velika iz razloga što je cijena berbe na tim

prostorima veoma skupa.

6. ZAKLJUČAK

Primjena savremenih agrotehničkih metoda značajno doprinosi većim prinosima, a manjim

troškovima te se u daljnjoj proizvodnji preporučuje sustav uzgoja kornišona na armaturi sa

malčom. Tržište regiona i Europe traži isključivo plodove krastavca kornišon I klase, što

proizvodnju krastavca u budućnosti čini sve više otežavajućom, riješenje je u razvijanju

prerađivačkih kapaciteta i prodaja gotovih konzerviranih proizvoda.

7. LITERATURA

[1] Javornik, M., (2013), Tehnologija uzgoja krastavca za preradu, Diplomski rad,

Agronomski fakultet Zagreb

[3] Kudić, H., Ičanović, M., Hadžić, M., (2014), Analiza proizvodnje krastavca za

konzerviranje u kooperativnoj proizvodnji sezona 2008. i 2013. godina, Drugi naučno-stručni

skup „5. juni – svjetski dan zaštite okoliša“, Bihać, 39-40.

[4] Lešić, R. (2002), Povrćarstvo, Zrinski, Zagreb

[5] Matotan, Z. (2004), Suvremena proizvodnja povrća, Nakladni zavod Globus, Zagreb

[8] http://www.bhas.ba/

http://www.bhas.ba/



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 32

OKOLIŠ, HRANA I ZDRAVLJE



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 33

STANJE UHRANJENOSTI DJEVOJČICA I DJEČAKA PREDŠKOLSKE DOBI NA

PODRUČJU UNSKO SANSKOG KANTONA, BIH

Adila Kazaz1, Dinko Pečenković1, Denis Ramić1, Emina Malkić1, Emina Alijagić1, Jasmina

Mehić1, Ajdin Alagić1, Lamija Makić1, Armin Šabić1, Amra Musić1

1Biotehnički fakultet Univerziteta u Bihaću,

77 000 Bihać, Bosna i Hercegovina

Ključne riječi: predškolska djeca, stupanj uhranjenosti, visina tijela, masa tijela

SAŽETAK:

Praćenje stanja uhranjenosti djece predstavlja višestruko korisnu aktivnost, jer upućuje na

prikladnost procesa rasta i razvoja djece, pomaže u sagledavanju aktuelnog stanja, a važan je

prognostički faktor zdravstvenog stanja u starijoj životnoj dobi. Cilj ovog istraživanja bio je

utvrditi stanje uhranjenosti djece predškolske dobi koja pohađaju dječije vrtiće u Bihaću i

Bosanskoj Krupi, Unsko sanski kanton. Izmjerene su dvije antropometrijske varijable, visina

tijela (VT) i masa tijela (MT), a iz njih su računate specifične varijable, indeks tjelesne mase

(ITM) i percentili indeksa tjelesne mase (%ITM). Kako je istraživanjem bilo obuhvaćeno 70

djevojčica i dječaka u dobi od pet godina (30 djevojčica i 40 dječaka), temeljem rezultata

tražene su razlike obzirom na spol, i to u visini tijela, tjelesnoj masi i stupnju uhranjenosti.

Rezultati su pokazali da je, od ukupnog broja ispitanika prema percentilnim krivuljama,

normalno uhranjeno 60%, prekomjerno uhranjeno 8%, rizik za prekomjernu uhranjenost imalo

je 12,80% djece, pothranjeno je bilo 5%, a rizik za pothranjenost imalo je 14,80% djece

starosne dobi od pet godina. Kod dječaka i djevojčica nema statistički značajne razlike (p<0,05)

u visini i masi tijela, a nisu se razlikovali ni u stupnju uhranjenosti.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 34

1. UVOD

Predškolsko razdoblje vrijeme je intenzivnog rasta i razvoja djece. Značajno je, jer djeca tada

počinju jasno izražavati svoje želje vezane uz način prehrane, a zbog suvremenog (brzog) načina

života, zbog dostupnosti brze hrane, slatkiša i energijom bogatih napitaka, kod djece one mogu

postati nezdrave (1, 2). Pravilna prehrana djece nije samo potreba za hranom koja je izvor

potrebne energije, makro i mikronutrijenata, već sadrži niz psiholoških i socijalnih elemente

važnih za zdrav rast i razvoj te zdravlje u odrasloj dobi (3). Zbog toga je neophodno kontinuirano

praćenje antropometrijskih mjera u dječijoj dobi radi prepoznavanja prekomjerne tjelesne mase

(4), kvalitetnog planiranja i programiranja tjelesnih aktivnosti pri čemu su antropometrijske

karakteristike uz ostala antropološka obilježja jedna od bitnih obilježja procesa (5).

Antropometrijske karakteristike u predškolskoj dobi važan su pokazatelj rasta i razvoja djeteta te

kao takve mogu biti indikator zdravlja i stanja uhranjenosti. Osim toga, može se pratiti

prikladnost procesa rasta i razvoja djece, ocjenjuje se aktualno stanje, a podaci mogu poslužiti za

prognoziranje zdravstvenog stanja u starijoj životnoj dobi (4). U specifične i precizne pokazatelje

stanja uhranjenosti djece spadaju: odnos TM/TV u različitom uzrastu i odvojeno po spolu, indeks

tjelesne mase (Body mass index - BMI) kao odnos TM (kg) i kvadrata TV(m2) i danas najčešće

primjenjivane percentilne krivulje Indeksa tjelesne mase (% BMI) i prate se obzirom na spol i

uzrast (6,7). Nepravilnom prehranom djece (i odraslih) posljedice idu u dva smjera: jedan je

pothranjenost, koja je lični, pojedinačni i opći društveni problem ekonomski nerazvijenih

zemalja svijeta, a drugi je gojaznost, koja je jedan od najvažnijih i rastući socijalno-zdravstveni

problem suvremenog svijeta (8,9). Najčešće antropometrijske veličine koje su u upotrebi u

znanstvenim istraživanjima jesu visina tijela, masa tijela, debljina kožnih nabora iznad tricepsa

ili angulusa skapule, opseg nadlaktice, i sl. (10).

U vrtićima Unsko sanskog kantona (USK) obavezno se na godišnjem nivou, u okviru odgojno –

obrazovnog sistema prate antorpometrijske mjere, međutim, za sada se nadležne institucije ne

bave potrebnima nalizama i nedostaje pažnja sistema nad mogućom socijalno –zdravstvenom

problematikom u budućnosti ove djece. Zbog toga, kao procjena, u ovom radu istraženo je stanje

uhranjenosti u dva gradska vrtića (Bihać i Bosanska Krupa, USK) i izračunata učestalost

gojaznosti i pothranjenosti sa stupnjevima.

2. MATERIJAL I METODE

Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 70 djece u dobi od pet godina (30 djevojčica i 40 dječaka) koja

pohađaju dječije vrtiće u Bihaću i Bosanskoj Krupi, USK. Izmjerene su dvije antropometrijske

varijable, visina tijela (VT) i masa tijela (MT), a iz njih su računate specifične varijable, indeks

tjelesne mase (ITM) i percentili indeksa tjelesne mase (%ITM). Antropometrijska mjerenja

djece, obavljena su standardnom preporučenom tehnikom i standardiziranom opremom koju

vrtići posjeduju (visinomjeri i vage).



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 35

3. REZULTATI

U ukupno istraženom uzorku (70 djece), u dobi od pet godina, bilo je 30 (42,85%) djevojčica i

40 (57,14%) dječaka, a obradom rezultata tražene su razlike obzirom na spol, i to u visini tijela,

tjelesnoj masi i stupnju uhranjenosti. Prosječna tjelesna masa ispitanika, prema spolu, iznosila je

20,62 ± 1,88 kg za djevojčice i 20,94 ± 4,01 kg za dječake (Slika 1), a prosječna visina

ispitanika, prema spolu, kretala se 115 ± 0,04 cm za djevojčice i 114 ± 0,05 cm za dječake (Slika

2).

Slika 1: Prosječna TM dječaka i djevojčica Slika 2: Prosječna TV dječaka i djevojčica

Izračunavanjem percentilne vrednosti BMI za svako dijete posebno, dobijena je distribucija

aktuelnog stanja uhranjenosti, koja pokazuje da je normalno uhranjeno 60%, prekomjerno

uhranjeno 8,50%, rizik za prekomjernu uhranjenost imalo je 12,80% djece, pothranjeno je bilo

5,70%, a rizik za pothranjenost imalo je 14,80% djece (Slika 3).

Slika 3: Stanje uhranjenosti djece predškolske dobi (% BMI)

Distribucija stanja uhranjenosti djece prema spolu pokazuje da je pothranjenost zastupljena kod

dječaka sa 5,71%, dok kod djevojčica nije prisutna. Gojaznost je također zastupljena kod dječaka



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 36

sa 8,50%. Između petogodišnjih dječaka i djevojčica nema statistički značajne razlike (p<0,05) u

visini i težini tijela, a nije utvrđena ni statistički značajna razlika (p<0,05) u stupnju uhranjenosti.

Slična istraživanja u Hrvatskoj (Bjelovar) pokazuju bolje stanje,odnosno viši je udio normalno

uhranjene djece u ukupnom uzorku. Utvrđeno je 74,4% normalno uhranjene djece, prekomjerno

uhranjenih bilo je 13,4%, pretilo 8,9% i pothranjeno 3,3% (11). U istraživanju u okolici Zagreba

(12), bilo je normalno uhranjene djece 69% što je, također više, te bi se zaključilo da je potrebno

poduzeti mjere u prehrani djece u istraživanom području USK. Međutim, usporedbom sa stanjem

uhranjenosti u djece iz Velike Britanije (23% gojaznih), broj gojazne djece je niži.

Tabela 1: Rezultati statističke obrade (ANOVA) VT, MT i stupnja uhranjenosti

Ispitanici Visina tijela (cm) Masa tijela( kg) Stupanj

uhranjenosti (%)

Dječak 114±0,05a 20,94±4,02a 53±35a

Djevojčica 115±0,04a 20,62±1,89a 57±24a

Svi 114,6±0,043a 20,78±3,28a 54,26±30,33a

4. ZAKLJUČAK

Učestalost gojaznosti u ispitivanoj populaciji djece predškolske dobi je 8,57%, a rizik za

prekomjernu težinu 12,85%. Pothranjenosti je prisutna sa 5,71%, a rizik za pothranjenost

14,80%. Gojaznost se u ispitivanoj populaciji djece češće javlja kod dječaka. Od ukupnog broja

ispitanika normalno uhranjeno bilo je 60%, prekomjerno uhranjeno 8%, rizik za prekomjernu

uhranjenost imalo je 12,80% djece, pothranjeno je bilo 5%, a rizik za pothranjenost imalo je

14,80% djece starosne dobi od pet godina. Između dječaka i djevojčica nije utvrđena statistički

značajna razlika (p<0,05) obzirom na visinu i masu tijela, niti obzirom na stupanj uhranjenosti.

Buduća istraživanja trebala bi analizirati strukturu tijela djece promatrajući mišićnu masu,

odnosno, omjer nemasne i masne mase tijela.

5. LITERATURA

1. de Onis, M. i Blossner, M. (2003) The World Health Organization Global Database on

Child Growth and Malnutrition: Methodology and Applications. International Journal of

Epidemiology, 32(4), 518 – 526.

2. American Academy of Pediatrics (2003) Prevention of pediatrics overweight and obesity.

Pediatrics. 112(2), 424-452.

3. Bell, J.F., Wilson, J.S., Liu, G.C. (2008) Neighborhood greenness and 2-year changes in

body mass index of children and youth. Am J Prev Med, 35(6), 547–553.

4. Cole, T.J., Rolland-Cashera, M.F. (2007) Measurment and Definition Obesity. In:

Buariat, W., Cole, T.J., Lissau, I., Posskit, E.M.E., eds. Child and Adolescent obesity:



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 37

causes and conseqvences, prevetion and management. Cambridge University Press,

Cambridge, 3-27.

5. Findak, V. (1997) Programiranje u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi. Zagreb: Školske

novine.

6. Hammer, L.D., Kraemer, H.C.,Wilson, D.M., Ritter, P.L., Dornbusch, S.M. (1997)

Standardized percentile curves of body - mass index for children and adolescents. Am J

Dis Child, 145, 259-263.

7. Revicki, D.A. i Israel, R.G. (1986) Relationship between body mass indices and measures

of body adiposity. Am J Publ Hlth, 76, 992–94.

8. Roland-Cachera MF, Deheeger M, Bellisle F, Sempe M. et al. (2002) Adiposity rebound

in children: a simple indicator for predicting adiposity. Am J Clin Nutr, 39,129-35.

9. American Academy of Pediatrics (2003) Prevention of pediatrics overweight and obesity.

Pediatrics 112 (12), 424-52.

10. Krebs, N.F., Himes, J.H., Jackobson, D., et al. (2007) Assessment of child and adolescent

overweight and obesity. Pediatrics,120, 193-228.

11. Pokos, H., Lauš, D., Badrov, T. (2014) Razvoj stanja uhranjenosti petogodišnjih

djevojčica i dječaka od 2008. do 2012. godine, Sestrinski glasnik 19 (1), 17-21.

12. Poljičanin, T. i Benjak, T. (2013) Ocjena prehrambenog stanja i prehrane u Hrvatskoj.

Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis za 2012. godinu. Zagreb: Hrvatski zavod za

javno zdravstvo, 327-332.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 38

PUFERSKI KAPACITET PROBIOTIČKIH I OBIČNIH JOGURTA

Edina Imširović1, Adnana Halilagić1, Anela Mešić1, Dijana Mustafić1, Ines Rekić1, Mirela

Lipovača1, Nataša Jojić1, Samra Porić1, Sajra Hrnjica1 , Suzana Jahić1, Edina Šertović1

1Biotehnički fakultet Univerziteta u Bihaću,

77 000 Bihać, Bosna i Hercegovina

Ključne riječi: probiotici, jogurt, puferski kapacitet

SAŽETAK:

U savremenom svijetu u novonastalim uvjetima života i rada, trend je vođenje zdravog života što

bi podrazumijevalo zdravu prehranu. Posljednjih godina raste proizvodnja i potrošnja

fermentisanih mliječnih proizvoda, povećane nutritivne i terapijske vrijednosti. Probiotici imaju

naročito povoljno djelovanje na ljudsko zdravlje, koje se očituje u liječenju probavnih

poremećaja, u prevenciji raka debelog crijeva, vraćanju ravnoteže crijevne mikroflore,

stimulisanju imunološkog sistema. U ovom istraživanju nastojali smo odrediti nedovoljno

istražen potencijal puferiranja probiotičkih i običnih jogurta. Zadatak je bio odrediti pH,

titracijsku kiselost određenih probiotičkih i voćnih jogurta stranih i domaćih proizvođača.

Istraživanjem smo obuhvatili šest različitih fermentiranih proizvoda (probiotičke, obične i voćne

jogurte) stranih i domaćih proizvođača. Dvadeset i pet mililitara svakog odabranog jogurta

titrirali smo s 1 mol/L natrijeva hidroksida koji smo dodavali postupno po 0,5 mililitara sve dok

nismo postigli pH 10, kako bi procijenili ukupnu titrabilnu kiselost – mjeru za puferski kapacitet

jogurta. Početni pH bio je najniži kod jogurta voćni jogurt višnja(4,04±0,021), a najviši kod

običnog jogurta Meggle (4,59±0,045). Puferski kapacitet analiziranih jogurta može biti sljedeći:

probiotik 2 (Meggle Probia) > probiotik 3 (Activia Danone) > voćni jogurt jagoda > voćni

jogurt višnja > obični jogurt Meggle > probiotik 1 (LGG Dukat). Prema rezultatima p –

vrijednosti za pojedinačne usporedbe među analiziranim skupinama jogurta za potrebnu

količinu NaOH u mililitrima kako bi se pH podignuo na 10, nismo utvrdili statistički značajnu



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 39

razliku (p> 0,05) između testiranog običnog jogurta i probiotičkih jogurta, kao ni između

testiranog običnog jogurta i voćnih jogurta.

1. UVOD

Korištenje probiotičkih produkata u medicini je postalo veoma efektivno u prevenciji i tretmanu

mnogih bolesti, naročito intestinalnih i urogenitalnih (1). Generalno, riječ probiotik znači „za

život“ i definisana je od strane Internacionalne naučne asocijacije za probiotike i prebiotike koja

objašnjava da živi mikroorganizmi u određenim količinama imaju pozitivno djelovanje na

zdravstvenu dobrobit domaćina. Ovi mikroorganizmi su obično dio normalne flore i ovaj pristup

u terapiji i prevenciji je prvi put primjenjen u liječenju intestinalnih bolesti. Generalni princip

bakterioterapije ili terapije izmjene je da promjeni unutrašnju mikrofloru, dok je cilj tretmana da

se unesu i stimulišu bezopasne (nepatogene) bakterijske vrste (3,5). Najčešći probiotski

mikroorganizmi su: Lactobacillus spp. i Bifidobacterium spp.

Lactobacillus rhamnosus je danas jedna od najpopularnijih bakterijskih vrsta korištena kao

probiotik. Izolovali su je Gorbach i Goldin, 1985. iz ljudskog intestinalnog trakta.

Probiotičke bakterije živi su dodaci prehrani koji povoljno utiču na domaćina, jer mu

poboljšavaju crijevnu floru i njezinu ravnotežu (2). Ovi mikroorganizmi i njihove metaboličke

aktivnosti mogu pozitivno i negativno uticati na ljudsko zdravlje. Niska pH vrijednost stomaka i

visoka koncentracija žučnih soli koje se nalaze u tankom crijevu, a koje razaraju ćelijske

membrane su izazovi koje probitičke bakterije moraju prevazići (6). Probiotici imaju naročito

povoljno djelovanje na ljudsko zdravlje koje se očituje u liječenju probavnih poremećaja, u

prevenciji raka debelog crijeva, vraćanju ravnoteže crijevne mikroflore, stimulisanju

imunološkog sistema. Uobičajena probiotska hrana je jogurt, te se dnevna konzumacija mliječnih

proizvoda čini najprirodnijim načinom za unos probiotičkih bakterija. U posljednje vrijeme raste

interes za proizvodnju različitih probiotičkih proizvoda. Dokazano je da proizvodi moraju

sadržavati minimalno 106

živih bakterija po mL/g proizvoda da bi imali terapeutsko djelovanje

(7).

Svrha ovog istraživanja bila je odrediti pH, titracijsku kiselost različitih probiotičkih, običnih i

voćnih jogurta i njihov puferski učinak s naglaskom na raspon pH u kojem je pufer učinkovit.


Odabrane jogurte podjelili smo prema sastavu u sljedeće skupine: probiotsku (P), običnu (O) i

voćnu (V) .

Testirali smo: obični jogurt Meggle (Om), probiotik 1 (LGG Dukat- PL), probiotik 2 (Meggle

Probia- Pm), probiotik 3 (Activia Danone- Pa), voćni jogurt jagoda (Vj) i voćni jogurt višnja

(Vv). Početni pH smo odredili staklenom elektrodom promjera 0,1 milimetar spojenom na pH

metar (OAKLON WD-35801-00). Prije svakog mjerenja elektrodu smo kalibrirali korištenjem

standardnih otopina od pH 4,0 i 7,0. Dvadeset pet mililitara tek otvorenog jogurta sobne



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 40

temperature smo stavili u staklenu posudu i miješali hladnom, nezagrijanom, magnetskom

mješalicom dok nismo dobili stabilnu pH vrijednost. Za svaki uzorak zabilježeli smo nekoliko

vrijednosti kako bi dobili srednju vrijednost za sve mliječne napitke. Dvadeset pet mililitara

svakog jogurta titrirali smo s 1 mol / L natrijeva hidroksida (NaOH), a dodali smo po 0,5

mililitara dok nije postignut pH 10 (4) kako bi procijenili ukupnu titrabilnu kiselost kao mjeru

puferskog kapaciteta probiotskih jogurta. Uzorke smo miješali hladnom magnetskom mješalicom

dok nismo postigli stabilnu pH vrijednost nakon svakog dodavanja otopine NaOH. Titracije smo

ponovljali tri puta za svaki jogurt iz svake skupine, kako bismo osigurali reprodukciju i dobili

srednju vrijednost za svaki jogurt. Procjenu puferskog kapaciteta obavili smo na dva načina. Na

početku smo prikazali grafikon s pH u odnosu prema dodanim mililitrima NaOH. Nagib

dobivene krivulje omogućio je usporedbu različitih puferskih kapaciteta. Dodatno smo bilježili i

ukupan volumen potreban da se pH podigne na 10. Te smo vrijednosti usporedili između skupina

probiotskih jogurta i to u programu SPSS Windows odabirom neparametrijskih testova. Granična

p-vrijednost manja od 0,05 smatra se statistički značajnom.

3. REZULTATI RADA SA DISKUSIJOM

Vrijednosti pH i standardne devijacije utroška ukupnog broja ml NaOH za svaku skupinu jogurta

nalaze se u Tabeli 1.

Tabela 1. Aritmetičke sredine početnih pH vrijednosti (∓ SD) i utroška ukupnog broja ml NaOH za svaku skupinu

jogurta

Vrsta jogurta

Početni pH (aritm.

sredina ∓ SD)

Ukupan broj ml NaOH

(aritm. sredina ∓ SD)

Obični jogurt ''Meggle'' 4,59 ∓0,045 14,00∓1,080

Probiotik 1 (LGG Dukat) 4,50∓0,101 9,50∓1,732

Probiotik 2 (''Meggle Probia'') 4,08±0,015 135±25,981

Probiotik 3 (Activia Danone) 4,16±0,06 116,17±21,508

Voćni jogurt jagoda 4,07±0,049 83,33±20,207

Voćni jogurt višnja 4,04±0,021 61,17±21,362

Početni pH je bio najniži za voćni jogurt višnja (Vv) (4,04±0,02) a najviši za obični jogurt

Meggle (Om) (4,58± 0,04).

U Tabeli 1. možemo vidjeti da najveći puferski kapacitet ima probiotik 2 (Meggle Probia- Pm) –

135 ml NaOH, iza njega slijede probiotik 3 (Activia Danone- Pa) - 116,17 ml NaOH, voćni

jogurt jagoda (Vj) – 83,33 ml NaOH, voćni jogurt višnja (Vv) – 61,17 ml NaOH, obični jogurt

Meggle (Om) – 14,00 ml NaOH, a najmanji puferski kapacitet ima probiotik 1 (LGG Dukat- PL)

- 9,50 ml NaOH.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 41

Slika 1. Krivulja ponavljanja titracija probiotika 2 (Meggle Probia- Pm)

Slika 1. prikazuje procjenu reprodukcije za probiotik 2 (Meggle Probia- Pm). Na njoj se vidi da

se taj probiotik sva tri puta ponašao gotovo identično prema odnosu utroška NaOH i pH. To je

bilo tipično za testirane jogurte i upućivalo je na to da se metoda procjene može reproducirati.

Slika 2. Prikaz krivulje titracija za sve jogurte

Na slici 2. su prikazane krivulje titracije svakog testiranog jogurta. Većina ispitanih proizvoda

ponašali su se slično - trebalo im je prosječno 10 ml NaOH kako bi se postigao pH 10.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 42

Slika 3. Prikaz krivulje titracije za usporedbu obični jogurt Meggle (Om) i probiotik 2 (Meggle Probia- Pm)

Na slici 3. prikazane su krivulje titracije za obični jogurt Meggle (Om) i probiotik 2 (Meggle

Probia-Pm). Nije pronađena značajna razlika između testiranog običnog jogurta i probiotičkih

jogurta prema broju ml NaOH potrebnih da se postigne pH 10.

Slika 4. Prikaz krivulje titracije za sličnosti voćni jogurt višnja (Vv) i voćni jogurt jagoda (Vj) uz obični jogurt

Meggle (Om) kao kontrolu

Na slici 4. prikazane su krivulje titracije za usporedbu običnog jogurta sa voćnim jogurtima.

Možemo vidjeti da se dva testirana voćna jogurta međusobno ponašaju gotovo identično, a u

usporedbi sa običnim jogurtom vidimo znatnu razliku u utrošku NaOH i pH. U Tabelama 2. i 3. su

prikazani rezultati p – vrijednosti za pojedinačne usporedbe među analiziranim skupinama jogurta

za potrebnu količinu NaOH u mililitrima kako bi se pH podignuo na 10.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 43

Tabela 2. p - vrijednost - usporedba broja mililitara NaOH potrebnih da se postigne pH 10 za obični jogurt i

probiotički jogurt

Obični jogurt

''Meggle''

Probiotik 1

(LGG Dukat)

Probiotik 2

(''Meggle Probia'')

Probiotik

3 (Activia

Danone)

Obični jogurt

''Meggle''

0,05935

0,05935

0,0636

Probiotik 1

(LGG Dukat)

0,3561

0,0722

0,07652

Probiotik 2

(''Meggle Probia'')

0,3561

0,4332

0,03758

Probiotik 3

(Activia Danone)

0,3816

0,4591

1

Prema rezultatima iz Tabele 2. nije utvrđena statistički značajna razlika (p> 0,05) između

testiranog običnog jogurta i probiotičkih jogurta prema broju mililitara NaOH potrebnih da se

postigne pH 10.

Tabela 3. p - vrijednost - usporedba broja mililitara NaOH potrebnih da se postigne pH 10 za obični jogurt i voćni

jogurt

Obični jogurt

''Meggle''

Voćni jogurt

jagoda

Voćni jogurt

višnja

Obični jogurt

''Meggle''

0,05935

0,0636

Voćni jogurt

jagoda

0,178

0,184

Voćni jogurt

višnja

0,1908

0,5521

Prema rezultatima iz Tabele 3. nije utvrđena statistički značajna razlika (p> 0,05) između

testiranog običnog jogurta i voćnih jogurta prema broju mililitara NaOH potrebnih da se

postigne pH 10.

Prednost probiotičkih sojeva bakterija je specifična aktivnost prema ciljanim patogenim

bakterijama. Probiotički sojevi ne djeluju na normalnu bakterijsku floru, osim slabog

oportunističkog. Da bi mogli osigurati dugoročno protektivno djelovanje, moraju biti sposobni

da se održe u tkivu domaćina kao i da se lako identificiraju u tkivu domaćina (8). Jogurt je

odlična podloga za primjenu probiotičkih bakterija (1), a jogurt je također sam po sebi

probiotički proizvod jer nastaje fermentacijom mlijeka sa kulturama Streptococcus thermopilus i

Lactobacillus delbrueckii sp. bulgaricus. Sojevi S. thermophilusa i L. bulgaricusa imaju visoku

aktivnost laktaze te uzimanje jogurta poboljšava probavu laktoze i eliminiše simptome

intolerancije laktoze. Jogurt također, ima povoljno djelovanje kod intestinalnih problema

(diareja) i poboljšava imunitet naročito kod pacijenata sa imunosupresijom (HIV, Dijabetes)

(9,1).

U ovom istraživanju puferskog kapaciteta jogurta nije pronađena statistički značajna razlika

između običnog i probiotičkih jogurta, te običnog i voćnog jogurta.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 44

4. ZAKLJUČAK

Probiotici su''dobre bakterije'' koje žive u našim crijevima i doprinose zdravlju probavnog trakta.

Pored zdravlja probavnog trakta probiotici imaju uticaj i na brojne druge organe i tjelesne

funkcije. Nalaze se u fermentiranoj hrani od koje je najpoznatiji jogurt. Postoji nekoliko vrsta

probiotičkih bakterija koje mogu imati različite dobrobiti za zdravlje. Neke od poznatijih su

Lactobacillus acidophilus, Bifidobacteria, Primadophilus, Lactobacillus bulgaricus i druge.

Na kraju možemo zaključiti da je koncept ''samoliječenja'' i brige za vlastito zdravlje, putem

posebno dizajniranih prehrambenih proizvoda i dodataka prehrani, sve popularniji. Probiotici su

ključni, ne samo za bolje zdravlje i jači imunološki sistem, nego i za oporavak probavnog trakta,

mentalnog zdravlja i neuroloških poremećaja. Nova istraživanja nam i dalje pokazuju da

pozitivan uticaj probiotika seže puno dalje nego što se mislilo. Ipak, treba naglasiti da se njihov

pozitivan učinak postiže kontinuiranim unosom, što još jednom potvrđuje da u zdravlje treba

neprestano i bezrezervno ulagati cijelog života.

5. LITERATURA

1. Guarner F., Perdigon G., Corthier G., Salminen S., Koletzko B., Morelli L.(2005): Br. J. Nutr.,

(93): 783-787.

2. Caglar E., Kurgul B., Tanboga I.(2005): ''Bacteriotherapy and probiotics'' role on oral health.

Oral Dis., 11 (3):137-137.

3. MOUBARECK C., GAVINI F., VAUGIEN L., BUTEL M.J., DOUCET-POPULAIRE

F.(2005): ANTIMICROBIAL SUSCEPTIBILITY OF BIFIDOBACTERIA. J.ANTIMICROB.

CHEMOTHER, 55 (1):38-44.

4. Edward M., Creanor S.L., Foye R.H., Gilmour W.H.(1999): Buffering capacities of soft

drinks: the potential influence on dental erosion. J. Oral Rehabil., 26 (12):923-927.

5. FAMULARO G., MOSCA L., MINISOLA G., TRINCHIERI V., DE SIMONE C.(2003):

PROBIOTIC LACTOBACILLI: A NEW PERSPECTIVE FOR THE TREATMENT OF

INFLAMMATORY BOWEL DISEASE. CURR. PHARM. DES., 9 (24):1973 – 1980.

6. Lee Y.K., Salminem S.(2009): ''Probiotic microorganisms''. Handbook of Probiotics and

Prebiotics, Second Edition.

7. Drgalić I., Tratnik Lj., Božanić R., Koruga S.(2006): Optimiranje proizvodnje probiotičkog

svježeg sira od kozjeg i kravljeg mlijeka. Mljekarstvo, 56 (2) 107-118.

8. Glavina D.(2010): Probiotički proizvodi u prevenciji karijesa. Paediatr. Croat., 54 (1): 169-

175.

9. Reid G. (2008): How science will help shape future clinical applications of probiotics. Clin

Infect Dis, (46): 62-66.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 45

SENZORNA SVOJSTVA GOVEĐE PASTRME PROIZVEDENE TRADICIONALNIM

POSTUPKOM

Amela Hadžić1, Suzana Jahić1, Selma Bećirspahić1, Enez Selimbegović1, Nermin Pračić1, Miloš Rodić2

1Biotehnički fakultet Univerziteta u Bihaću

Luke Marjanovića bb, 77 000 Bihać, Bosna i Hercegovina 2Veterinarski zavod Bihać, Omera Novljanina 77 000 Bihać

e-mail: [email protected]

Ključne rječi: goveđa pastrma, tradicionalna proizvodnja, senzorna svojstva

SAŽETAK:

Goveđa pastrma je jedan od najpoznatijih autohtonih trajnih suhomesnatih proizvoda koji se

prema tradicionalnom postupku proizvodi na području Unsko-sanskog kantona, a sve faze

procesa proizvodnje se obavljaju bez stručnog nadzora, prema specifičnom porodičnom iskustvu

i tradiciji. U ovom radu su opisana senzorna svojstva goveđe pastrme četiri individualna

proizvođača sa različitih lokaliteta na Unsko-sanskom kantonu proizvedene tradicionalnim

postupkom. Komisija za senzornu ocjenu goveđe pastrme je bila sastavljena od pet ispitivača, a

senzoričkim testom (metodom pozitivnih poena na skali od 0,5 do 2,5) ocjenjivane su slijedeće

grupe osobina: izgled i boja, tekstura, miris i okus. Dobijene vrijednosti senzorne ocjene

obrađene su Kruskal-Wallisovim – testom. Između posmatranih proizvođača, utvrđene su

statistički značajne razlike (p<0,01) za senzorne osobine izgleda i boje (izgled i boja proizvoda,

izgled i boja poprečnog presjeka, ravnomjernost boje presjeka) teksture (svježina površine

presjeka, suhoća površine persjeka, tvrdoća, plastičnost, sočnost) i mirisa i okusa

(aromatičnost) (p<0,05). Proizvođač pastrme sa lokaliteta Stijena ostvario je najbolje ocjene za

grupu osobina izgled i boja pastrme (8,5 bodova) kao i za grupu osobina tekstura pastrme (10,5

bodova). Za grupu senzornih osobina miris i okus pastrme, najveću ocjenu ostvario je

proizvođač sa lokaliteta Veliki Badić (9,8 bodova). Najveće ukupna ocjena je zabilježena za




ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 46

proizvođače sa lokaliteta Stijena (28 bodova) i Veliki Badić (27,1 bodova), a nešto manje ukupne

ocjene su ostvarili proizvođači sa lokaliteta Pištaline (25,3 boda) i Glogovac (25,5 bodova).

1. UVOD

Prema Pravilniku o usitnjenom mesu, poluproizvodima i proizvodima od mesa (Sl. Glasnik BiH

82/2013), goveđi pršut je proizvod od manjih ili većih dijelova goveđeg mesa, sa ili bez dodataka

začina koji se konzervira postupcima soljenja ili salamurenja, hladnog dimljenja, sušenja i

zrenja. Pripada grupi tradicionalnih suhomesnatih proizvoda, čija je originalnost vezana za

geografsko područje na kojem su proizvedeni, karakterističnih su senzorskih svojstava, koja

sveukupno doprinose njihovom veoma visokom kvalitetu (Ganić i sar. 2012.). Pršut (presciutto)

je naziv italijanskog porijekla za goveđe ili meso drugih vrsta životinja koje je soljeno

(salamureno) i sušeno. U Turskoj, proizvod sličan goveđoj pršuti poznati je i pod nazivom

„pastrma“, pa se i kod nas dosta upotrebljava. Proizvodi se od mesa goveda ili bivola

(Radovanović i Stamenković, 2004). Od početka proizvodnje do upotrebe suhomesnatih

proizvoda, dešavaju se brojne fizičko-hemijske reakcije. Neke od njih su poželjne te dovode do

formiranja poželjnih svojstava proizvoda, a druge su nepoželjne i dovode do kvarenja proizvoda.

Za potrošače je najvažnije da znaju da su proizvodi koje upotrebljavaju bezbjedni po zdravlje,

odnosno posjeduju prihvatljive senzorne karakteristike (izgled, boja, miris, ukus,

konzistencija/tekstura, sočnost, Popov-Raljić i Radovanovic, 2007.).

Na osobine tradicionalnih suhomesnatih proizvoda mogu utjecati različiti faktori koji utječu na

kvalitet svježeg mesa, kao što su: genotip, način držanja, ishrana, predklaonički postupci te uvjeti

nakon klanja. Niz drugih faktora, kao što su: odabir svježeg mesa, sadržaj masnog tkiva, dodatak

soli i začina, higijenski i okolišni uvjeti (npr. temperatura, salamura, dimljenje, sušenje, i dr,)

mogu dodatno pridonijeti raznolikosti i karakteristikama gotovog proizvoda (Pleadin i sar. 2013).

Goveđa pastrma je tradicionalni suhomesnati proizvod od goveđeg mesa koji se već desetljećima

tradicionalno spravlja na području Bosne i Hercegovine i Unsko-sanskog kantona. Na području

Unsko-sanskog kantona se goveđa pastrma proizvodi u domaćoj radinosti, sa različitim

tehnološkim pristupima u pogledu odabira sirovine, primjene odgovarajućih začina i postupaka

sušenja.

Jedan od problema u tradicionalnoj proizvodnji goveđe pastrme predstavlja neujednačen kvalitet

dijelova mesa namijenjenih preradi što, uz nestandardiziranu preradbenu tehnologiju, rezultira

velikom varijabilnošću u kvalitetu pastrme. Stoga, cilj ovog istraživanja bilo je izvršiti poređenje

senzornih svojstava goveđe pastrme proizvedene tradicionalnim postupkom kod lokalnih

proizvođača na području Unsko sanskog kantona te na osnovu dobijenih rezultata odabrati i

preporučiti takav postupak koji bi proizvođačima omogućio postizanje boljeg kvaliteta ovog

tradicionalnog suhomesnatog proizvoda.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 47


Našim istraživanjem smo obuhvatili proizvođače goveđe pastrme na području općina Cazin

(lokaliteti Stijena i Glogovac) i Bosanska Krupa (lokaliteti Veliki Badić i Pištaline).

Proizvođači su kao sirovinu za proizvodnju goveđe pastrme koristili meso plećke mladih junica

simentalske pasmine. Prosječna masa životinja prije klanja iznosila je cca. 500 kg. Proizvođači

koji su pripadali lokalitetima općine Cazin: Stijena i Glogovac su dobili oznake: proizvođač I, i

proizvođač II, a proizvođači koji su pripadali lokalitetima općine Bosanska Krupa: Veliki Badić i

Pištaline su dobili oznake: proizvođač III, te proizvođač IV.

Slika 1. Proces proizvodnje goveđe pastrme kod lokalnih proizvođača

Svaki od proizvođača pripremao je goveđu pastrmu prema svojim porodičnim recepturama i

postupcima koji se prenose sa generacije na generaciju (Tabela 1 i Tabela 2).



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 48

Tabela 1. Korištena receptura salamure i začina kod odabranih proizvođača

Sastojci

PROIZVOĐAČ

I II III IV

Kuhinjska sol 3,62% 3,29% 1,93% 2,52%

Šećer 0,73% - - 0,61%

Mljeveni biber 0,14% 0,20% 0,31% 0,15%

Bijeli luk 4,34% 6,16% 5,02% 4,97%

Biber u zrnu - - - 0,08%

Tabela 2. Prikaz procesa proizvodnje goveđe pastrme kod odabranih proizvođača

PROIZVOĐAČ I

Period soljenja i

salamurenja

08.12.2013 –

24.12.2013

17 dana Korišteno drvo za

dimljenje

Bukva i smreka Period dimljenja i

sušnja

24.12.2013 –

03.01.2014

12 dana

PROIZVOĐAČ II

Period soljenja i

salamurenja

15.12.2013 –

06.01.2014


dimljenje

Bukva Period dimljenja i

sušnja

06.01.2014 –

17.01.2014

12 dana

PROIZVOĐAČ III

Period soljenja i

salamurenja

15.12.2013 –

06.01.2014


dimljenje

Bukva Period dimljenja i

sušnja

06.01.2014 –

17.01.2014

12 dana

PROIZVOĐAČ IV

Period soljenja i

salamurenja

26.12.2013 –

24.01.2014


dimljenje

Bukva i bor Period dimljenja i

sušnja

25.01.2014 –

30.01.2014

6 dana

Nakon završetka proizvodnje, od svakog proizvođača smo uzeli po jedan uzorak za senzornu

analizu i po jedan uzorak za mikrobiološku analizu. Senzorna ispitivanja uzoraka goveđe

pastrme smo izvršili metodom ISO 4121:1987, a peteročlana Komisija za senzornu ocjenu je

ocjenjivala slijedeća svojstva: izgled pastrme, boja vanjskog izgleda, izgled poprečnog presjeka,

boja poprečnog presjeka, tvrdoća odnosno mekoća na pritisak zuba, podesenost za usitnjavanje u

ustima, sočnost pri usitnjavanju u ustima, miris, aromatičnost, slanost, nakiselost.

Mikrobiološka ispitivanja smo odradili prema Mikrobiološkim kriterijumima za hranu (Službeni

glasnik BiH, 11/2013): Salmonella sp. – BAS ISO 6579:2005; Listeria monocytogenes – BAS

ISO 11290-1:2005; Enterobacteriaceae – BAS ISO 21582-2:2008; Staphylococcus aureus –

BAS ISO 68888-1:2005; Sulfitoreducirajuće klostridije – BAS ISO 15213:2008.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 49

Dobijene podatke senzorne analize smo obradili odgovarajućim statističko – matematičkim

metodama. Analizu senzornih osobina goveđe pastrme izvršili smo pomoću Kruskal-Wallis testa

na nivou značajnosti α ≤ 0,05. Značajnosti razlika između tretmana utvrdili smo Mann-Whitney

testom na nivou značajnosti 0,05.


U Tabelama 3. i 4. su prikazani rezultati mikrobioloških i senzornih analiza goveđe pastrme.

Tabela 3 . Rezultati mikrobioloških analiza goveđe pastrme

Mikrobiološka analiza pastrme

Uzorak A1 A2 A3 A4

Parametar MJ MDK REZ. MJ MDK REZ. MJ MDK REZ. MJ MDK REZ.

Salmonella

spp.

u 25 g

n.n.

n.n.

u 25 g

n.n.

n.n.

u 25g

n.n.

n.n.

u 25 g

n.n.

n.n.

Listeria

monocyt.

u 25 g

n.n.

n.n.

u 25 g

n.n.

n.n.

u 25g

n.n.

n.n.

u 25 g

n.n.

n.n.

Escherichia

coli

cfu/g

m=10

< 0,1

cfu/g

m=10

< 0,1

cfu/g

m=10

< 0,1

cfu/g

m=10

< 0,1

Koagulaza +

Staphyloc.

cfu/g

m=10

< 0,1

cfu/g

m=10

< 0,1

cfu/g

m=10

< 0,1

cfu/g

m=10

< 0,1

Kvasci cfu/g m=10 < 0,1 cfu/g m=10 < 0,1 cfu/g m=10 < 0,1 cfu/g m=10 < 0,1

Plijesni cfu/g m=10 <0,1 cfu/g cfu/g cfu/g

Sulfitored.

klostridije

cfu/g

/

< 0,1

cfu/g

/

< 0,1

cfu/g

/

< 0,1

cfu/g

/

< 0,1

Prema rezultatima ispitivanja mikrobioloških parametara (Tabela 3) (prisustvo Salmonella sp.,

Listeria monocytogenes, Enterobacteriaceae, Staphylococcus aureus, Sulfitoreducirajuće

klostridije), utvrdili smo da se u ispitivanim uzorcima goveđe pastrme, navedene vrste

mikroorganizama nalaze ispod graničnih vrijednosti.

Tabela 4. Statističko-varijacioni parametri senzorne ocjene uzoraka prema grupama ocjenjivanih svojstava goveđe

pastrme

PROIZVOĐAČ I

Grupa svojstava Σ Min. Max CV

Izgled i boja pastrme 8,50 1,42 1,00 2,00 0,376 26,568

Tekstura 10,50 1,50 0,70 2,00 0,396 26,387

Miris i okus 9,00 1,80 1,40 2,50 0,436 24,216

UKUPNO BODOVA 28,0

PROIZVOĐAČ II



Tekstura 10,10 1,44 0,60 2,00 0,532 36,860

Miris i okus 9,80 1,96 0,90 2,50 0,760 38,789

UKUPNO BODOVA 25,5



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 50

PROIZVOĐAČ III



Tekstura 10,40 1,48 1,30 1,60 0,107 7,195

Miris i okus 9,90 1,98 1,40 2,50 0,507 25,604

UKUPNO BODOVA 27,1

PROIZVOĐAČ III



Tekstura 9,30 1,33 1,00 1,90 0,345 25,970

Miris i okus 8,50 1,70 1,00 2,50 0,596 35,048

UKUPNO BODOVA 25,3

Izgled i boja pastrme: izgled proizvoda, boja vanjskog izgleda, izgled poprečnog presjeka

(mramoriranost), boja poprečnog presjeka, ravnomjernost boje presjeka, intenzitet boje presjeka;

Tekstura pastrme: struktura, svježina (sjaj) površine presjeka, suhoća površine presjeka, tvrdoća/mekoća

na pritisak zuba, plastičnost na pritisak zuba, podesnost za usitnjavanje u ustima, sočnost pri usitnjavanju

u ustima

Miris i okus pastrme: miris, aromatičnost, slanost, nakiselost, gorčina

U Tabeli 5. su prikazani rezultati Kruskal-Wallisovog testa – poređenje rangovnih vrijednosti za

grupe senzornih osobina: Izgled i boja, Tekstura, Miris i okus.

Tabela 5. Rezultati Kruskal-Wallisovog testa

za senzorna svojstva uzoraka pastrme

Svojstvo p

Izgled i boja < 0,01

Tekstura < 0,01

Miris i okus < 0,05

Obzirom da rezultati Kruskal-Wallisovog testa ukazuju na visoko statistički značajnu razliku

(p<0,01) između rangovnih vrijednosti za svojstvo Izgled i boja pastrme, pristupili smo izradi

Mann-Whitney testa (Tabela 6), pri čemu su utvrđene statistički značajne razlike (p<0,05)

rangovnih vrijednosti između uzoraka proizvođača I i proizvođača II, proizvođača I i

proizvođača III te proizvođača I i proizvođača IV. Također su utvrđene statistički značajne

razlike (p<0,05) rangovnih vrijednosti između proizvođača II i proizvođača III te između

proizvođača II i proizvođača IV. Tabela 6. Rezultati Mann-Withney testa za grupu senzornih svojstava – Izgled i boja pastrme

PROIZVOĐAČ

I

PROIZVOĐAČ

II

PROIZVOĐAČ

III

PROIZVOĐAČ

IV

PROIZVOĐAČ I 0,02021 0,01771 0,02021

PROIZVOĐAČ II 0,1212 0,03599 0,02843



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 51

PROIZVOĐAČ III 0,1062 0,216 0,0317

PROIZVOĐAČ IV 0,1212 0,1706 0,379

Rezultati Kruskal-Wallisovog testa ukazuju na visoko statistički značajnu razliku (p<0,01)

između rangovnih vrijednosti za grupu senzornih svojstava Tekstura pastrme te smo pristupili

izradi Mann-Whitney testa (Tabela 7), pri čemu su utvrđene statistički značajne razlike (p<0,05)

rangovnih vrijednosti između uzoraka proizvođača II i proizvođača IV, i proizvođača III i

proizvođača IV. Visoko statistički značajna razlika (p<0,01) između uzoraka pastrme za grupu

senzornih svojstava Tekstura pastrme je utvrđena za proizvođače I i IV.

Tabela 7. Rezultati Mann-Withney testa za grupu senzornih svojstava – Tekstura pastrme

PROIZVOĐAČ

I

PROIZVOĐAČ

II

PROIZVOĐAČ

III

PROIZVOĐAČ

IV

PROIZVOĐAČ I 0,3274 0,7373 0,009937

PROIZVOĐAČ II 0,5912 0,04417

PROIZVOĐAČ III 0,02274

PROIZVOĐAČ IV 0,05962 0,265 0,1364

U Tabeli 8. su prikazani rezultati Mann-Whitney testa za grupu senzornih svojstava Miris i okus

pastrme. Utvrđene su statistički značajne razlike (p<0,05) rangovnih vrijednosti između uzoraka

proizvođača II i proizvođača IV i proizvođača III i proizvođača IV. Tabela 8. Rezultati Mann-Withney testa za grupu senzornih svojstava – Miris i okus pastrme

PROIZVOĐAČ

I

PROIZVOĐAČ

II

PROIZVOĐAČ

III

PROIZVOĐAČ

IV

PROIZVOĐAČ I 0,1351 0,1653 0,6558

PROIZVOĐAČ II 0,8106 1 0,01042

PROIZVOĐAČ III 0,9916 1 0,01924

PROIZVOĐAČ IV 1 0,06251 0,1155

Nakon izvršene senzorne analize, rangirali smo proizvođače goveđe pastrme na osnovu ukupnih

ostvarenih senzornih ocjena, kako slijedi:

1. Proizvođač I (sa lokaliteta Stijena) – sa ostvarenom ukupnom ocjenom 28;

2. Proizvođač III (sa lokaliteta Veliki Badić)–sa ostvarenom ukupnom ocjenom 27,3;

3. Proizvođač IV (sa lokaliteta Pištaline) – sa ostvarenom ukupnom ocjenom 25,6;

4. Proizvođač II (sa lokaliteta Glogovac) – sa ostvarenom ukupnom ocjenom 25,4.

Na osnovu rezultata senzorne analize utvrdili smo da je proizvođač I (općina Cazin, lokalitet

Stijena) ostvario najveći broj bodova 28, od maksimalnih 35. Za grupu senzornih svojstava

Izgled i boja, proizvođač I je postigao najveći broj bodova (70,83% od maksimalnog broja), kao i

za grupu senzornih osobina Tekstura (87,50% od maksimalnog broja bodova). Za grupu



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 52

senzornih osobina Miris i okus, proizvođač III (općina Bosanska Krupa, lokalitet Veliki Badić)

je ostvario najveći broj bodova (90% od maksimalnog broja). Prema Ganiću i sar. (2012),

goveđa pastrma proizvedena tradicionalnim postupkom ima bolji senzorni kvalitet u odnosu na

goveđu pastrmu proizvedenu industrijskim postupkom. Stamenković i sar. (2003) su utvrdili da

goveđa pršuta koja se može narezivati a proizvedena je tradicionalnim postupkom ima poželjna

senzorna svojstva okusa i mirisa i ujednačen izgled i boju poprečnog presjeka.

4. ZAKLJUČAK

Generalno posmatrajući, svi proizvođači zadovoljavaju propisane parametre kvaliteta u pogledu

rezultata senzorne ocjene goveđe pastrme. Analizirajući rezultate senzorne ocjene, najbolju

ukupnu ocjenu ostvario je proizvođač I (općina Cazin, lokalitet Stijena). Tehnološki postupak

proizvodnje u kojem je navedeni proizvođač upotrebljavao slijedeće sastojke i količine: 3,62%

kuhinjska sol, 0,73% šećer, 0,14% mljeveni biber i 4,34% bijeli luk, kao i period salamurenja u

trajanju 17 dana u kombinaciji sa periodom sušenja i dimljenja 12 dana bi mogao biti preporuka

i ostalim lokalnim proizvođačima u smislu postizanja poželjnih senzornih karakteristika goveđe

pastrme.

5. LITERATURA

1 Ganić, A., Lilić, S., Krvavica, M., Čandek-Potokar, M., Pejkovski, Z. (2012): Osnovne odlike

kvaliteta ''Visočke pečenice''. Tehnologija mesa 53, Vol. 2, pp. 134–139.

2 ISO 4121 (1987) (E): Senzory analisys.

3 MIKROBIOLOŠKI KRITERIJUMIMI ZA HRANU, SLUŽBENI GLASNIK BIH, BR.

11/2013.

4 Pleadin, J., Vahčić, N., Perši, N., Kovačević, D. (2013): Varijabilnost fizikalno-kemijskih i

senzorskih svojstava autohtonih mesnih proizvoda između proizvodnih domaćinstava. Časopis

Meso, Vol. 15, pp. 122–130.

5 Popović-Raljić, J., Radovanović, R. (2007): Senzorna analiza u funkciji utvrđivanja

bezbednosti i kvaliteta prehrambenih proizvoda. Savremena poljoprivreda, vol. 56. pp. 142 –

149. Novi Sad.

6 Pravilnik o usitnjenom mesu, poluproizvodima i proizvodima od mesa (2013). „Službeni

glasnik BiH“, br. 82/13.

7 Radovanović, R., Stamenković, T. (2004): Senzorno određivanje kvaliteta goveđe pršute.

Tehnologija mesa 45, Vol. 1-2 pp. 8-13.

8 Stamenković, T., Šušnjarac, N., Jovanović, V., Jovanović, S. (2003): Gubitak mase, senzorna

svojstva i hemijski pokazatelji goveđe pršute dobijene tradicionalnim i izmjenjenim postupkom

dimljenja. Tehnologija mesa 44, Vol. 1–2, pp. 79–84.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 53

SENZORNA I MIKROBIOLOŠKA OCJENA KRAVLJEG SIRA PROIZVEDENOG

TRADICIONALNIM POSTUPKOM SA DODATKOM LIOFILIZIRANOG VOĆA

Suzana Jahić1, Mirsad Veladžić1, Arnela Šehić1, Selma Bećirspahić1, Nermin Pračić1, Enez

Selimbegović1, Asmir Budimlić2, Tatjana Vuković Salihović2

1Biotehnički fakultet Univerziteta u Bihaću

Luke Marjanovića bb, 77 000 Bihać, Bosna i Hercegovina 2Veterinarski zavod Bihać, Omera Novljanina 77 000 Bihać


Ključne riječi: kravlji sir, liofilizirano voće, senzorna svojstva, mikrobiološka svojstva

SAŽETAK:

U radu su opisana senzorna i mikrobiološka svojstva kravljeg sira proizvedenog tradicionalnim

postupkom uz dodatak liofiliziranog voća. Liofilizacija voća (svježih jagoda) je izvršena na

laboratorijskom uređaju za liofilizaciju VaCo 2, ZIRBUS Technology (Germany). Postupak

proizvodnje sira je izveden na slijedeće načine: 1. Sirenje mlijeka izvršeno uslijed djelovanja

vlastite mikroflore mlijeka, odvajanje surutke, dodatak 2% liofiliziranih jagoda u gruš u obliku

komadića, prešanje (oznaka A1); 2. Sirenje mlijeka izvršeno uslijed djelovanja vlastite

mikroflore mlijeka, odvajanje surutke, dodatak 2% liofiliziranih jagoda u gruš obliku praha,

prešanje (oznaka A2); 3. Sirenje mlijeka izvršeno uslijed djelovanja kiseline i surutke,odvajanje

surutke, dodatak 5% liofiliziranih jagoda u gruš u obliku komadića (oznaka A3); 4. Sirenje

mlijeka izvršeno uslijed djelovanja kiseline i surutke, odvajanje surutke, dodatak 2%

liofiliziranih jagoda u gruš u obliku praha, prešanje (oznaka A4). Senzornom ocjenom uzoraka

sira ustanovljeno je da je najveći broj bodova od ukupno 20 postigao uzorak sira A3 (18,44),

slijedi uzorak sira A2 (18,43), potom uzorak sira A1(18,04), a najmanji broj bodova je postigao

uzorak sira A4 (17,03). Rezultatima Kruskal-Walisovog testa za posmatrane senzorne osobine:

vanjski izgled, boja, konzistencija, slika na presjeku i okus ustanovljena je statistički značajna

razlika (p<0,05) između uzoraka sireva, dok za svojstvo miris nije utvrđena statistički značajna

razlika (p>0,05) između uzoraka sireva. Mikrobiološkom analizom sireva je ustanovljeno da



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 54

uzorci zadovoljavaju odredbe Smjernica o mikrobiološkim kriterijima hrane koje proizilaze iz

Pravilnika o mikrobiološkim kriterijima za hranu.

1. UVOD

Liofilizacija ili proces sušenja zamrzavanjem je proces stabilizacije u kojem se tvar ili namirnica

najprije zamrzne, a zatim se količina otapala smanjuje postupkom sublimacije (primarno

sušenje), a zatim i desorpcijom (sekundarno sušenje) do vrijednosti koja neće više podržavati rast

živih organizama ili hemijske reakcije. Prednosti sušenja namirnica liofilizacijom su: bakterijska

i enzimatska aktivnost kod većine prehrambenih proizvoda je inaktivna, nutritivna vrijednost,

okus i miris su očuvani više nego bilo kojim drugim postupkom sušenja, male su promjene u

volumenu tokom sušenja, masa proizvoda je smanjena i do 92%, minimalan je gubitak arome,

biološki aktivnih tvari i boje, očuvanje termolabilnih komponenata, porozna struktura pogodna

za bubrenje (Qian i sar., 2014). Bitna karakteristika procesa sušenja zamrzavanjem

podrazumijeva očuvanje mirisa, okusa i nutritivno vrijednih sastojaka kao i skladištenje na duži

vremenski period bez značajnijeg gubitka kvaliteta čak i na sobnoj temperaturi (uz pravilno

pakovanje i skladištenje) te sposobnost brze rehidratacije (rekonstitucija, nadoknada tečnosti),

(Lovrić, 2003).

Kravlji sir je po hemijskom sastavu visokovrijedna namirnica. Bogat je vrijednim proteinima, pa

se preporučuje u ishrani sportista i osobama koje moraju unositi povećane vrijednosti proteina, a

može se konzumirati i kao zamjena mesa (Iličić i sar., 2012). Pedijatri ga preporučuju u

svakodnevnoj prehrani male djece, jer sadrži minerale kao što su: kalcij, fosfor i magnezij. Bogat

je esencijalnim aminokiselinama, a unatoč mastima i ugljikohidratima koje sadrži, može se

preporučiti kao dio dijetne prehrane jer ima nižu kalorijsku vrijednost u odnosu na neke sireve

koji ne potječu od kravljeg mlijeka. Osnovi protein u siru je kazein. U toku proizvodnje sira

dolazi do promjene u sastavu nutrijenata prisutnih u siru u usporedbi sa sastavom nutrijenata

prisutnih u svježem mlijeku. Vitamini topivi u mastima, proteini, neki minerali i masti koji se

izvorno nalaze u mlijeku, koncentrisani su i u siru. Sir sadrži manje u vodi topljivih komponenti

(u vodi topljivih vitamina i minerala). Ovisno o pasmini od koje potječe mlijeko, kravlji sir u

prosjeku sadrži 20-40% proteina i 15-45% mliječne masti (de Mann, 1999).


Liofilizaciju jagoda (prethodno očišćenih i izrezanih na komadiće) smo izvršili na

laboratorijskom uređaju za liofilizaciju VaCo 2, ZIRBUS technology (Germany).

Proces liofilizacije je trajao ukupno 35 sati prema slijedećem programu:

- pritisak: 1.000 mbar; vrijeme liofilizacije 5 sati



Proizvodnju kravljeg sira smo izvršili u domaćinstvu. Proizvodnju smo proveli na dva načina:



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 55

1. sirenje mlijeka djelovanjem kiseline i surutke,

2. sirenje mlijeka djelovanjem vlastite mikroflore mlijeka.

U slučaju proizvodnje kravljeg sira sirenjem mlijeka djelovanjem kiseline i surutke smo koristili

6 litara kravljeg mlijeka, pola litre surutke i 15 ml 9% sirćetne kiseline. Mlijeko smo lagano

grijali te mu dodali kiselinu i surutku i sve zajedno lagano promiješali i ostavili na daljem

zagrijavanju do nastanka gruša. Nakon nastanka gruša, gruš smo prenijeli u cjedilo preko kojeg

smo iscijedili veću količinu surutke, a potom smo iz cjedila izdvojili po 300 gr. gruša za dva

uzorka kravljeg sira (uzorak A3, sa dodatkom 5% liofiliziranih komadića jagoda i uzorak A4, sa

dodatkom 2% liofiliziranih jagoda u obliku praha). Nakon što smo prenijeli gruš u kalupe,

odnosno, u ovom slučaju u plastične posude koje su poslužile kao zamjena za originalan kalup, u

gruševe smo dodali posebno komadiće liofiliziranih jagoda – uzorak A3 i posebno prah liofiliziranih

jagoda – uzorak A4. Nakon toga, posude sa gruševima smo ostavili na cijeđenje pod vlastitom težinom

do oblikovanja sira u roku od 24 sata. U slučaju proizvodnje kravljeg sira sirenjem mlijeka uslijed

djelovanjem vlastite mikroflore smo koristili 6 litara kravljeg mlijeka koje smo ostavili u roku od 24 sata

na sobnoj temperaturi, nakon čega se mlijeko spontano usirilo. Potom smo izvršili obiranje mlijeka, a

zatim prosiravanje sa vrućom vodom do oblikovanja gruša. Izdvojili smo po 300 grama gruša za dva

uzorka ( uzorak A1, sa dodatkom 2% liofiliziranih komadića jagoda i uzorak A2, dodatak 2%

liofiliziranih jagoda u obliku praha) te ih posebno smjestili u plastične posude, koje su također poslužile

kao zamjena za originalne kalupe. Posude sa gruševima smo ostavili na cijeđenje pod vlastitom težinom

u toku 24 sata, do oblikovanja sira.

Senzornu ocjenu uzoraka sira, petočlana Komisija je odradila prema uputama Ritz i sar. (1991).

Članovi Komisije su koristili terminologiju propisanu FIL-IDF (1997).

Komisija je ocjenjivala slijedeće senzorne osobine:

- Vanjski izgled – maksimalan broj bodova 2,

- Boja – maksimalan broj bodova 1,

- Konzistencija - maksimalan broj bodova 2,

- Slika na presjeku - maksimalan broj bodova 3,

- Miris - maksimalan broj bodova 2,

- Okus - maksimalan broj bodova 10

Prema broju osvojenih bodova od maksimalnih 20, sirevi se svrstavaju u slijedeće kategorije

kvaliteta (Ritz i sar.,1991):

1. Odličan: 17,6-20,0

2. Dobar: 15,2-17,5

3. Osrednji: 13,2 - 15,1

4. Još prihvatljiv: 11,2 - 13,1

5. Neprihvatljiv: < 11,2



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 56

Mikrobiološku analizu uzoraka sira smo odradili u Veterinarskom zavodu Bihać prema

Smjernicama o mikrobiološkim kriterijama hrane koje proizilaze iz Pravilnika o mikrobiološkim

kriterijima za hranu (Sl. Glasnik BiH 11/13).

Slika 1. Uzorci sireva: a) uzorak A1 - sirenje mlijeka izvršeno uslijed djelovanja vlastite mikroflore mlijeka, dodatak

2% liofiliziranih komadića jagoda; b) uzorak A2 - sirenje mlijeka izvršeno uslijed djelovanja vlastite mikroflore

mlijeka, dodatak 2% liofiliziranih jagoda u obliku praha; c) uzorak A3 - sirenje mlijeka izvršeno uslijed djelovanja

kiseline i surutke, dodatak 5% liofiliziranih komadića jagoda; d) uzorak A4 - sirenje mlijeka izvršeno uslijed

djelovanja kiseline i surutke, dodatak 2% liofiliziranih jagoda u obliku praha


U Tabeli 1. prikazani su ukupni rezultati senzorne ocjene sira

Tabela 1. Ukupni rezultati senzorne ocjene sira

∑– ukupan broj bodova, - standardna devijacija, CV – koeficijent varijacije, Min. – minimum, Max. – maksimum

Najbolje smo ocijenili uzorak sira A3, tj. uzorak koji smo proizveli sirenjem mlijeka izvršenim

uslijed djelovanja kiseline i surutke i dodatkom 5% liofiliziranih komadića jagoda. Najlošije smo

Uzorci Ocjenjivači ∑ CV Min Max

A1 I II III IV V 18,04 3,057 101,67 0,83 9,12

A2 I II III IV V 18,43 2,881 93,86 0,93 8,80

A3 I II III IV V 18,44 3,288 107,00 0,95 9,72

A4 I II III IV V 17,03 3,034 106,93 0,80 8,96



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 57

ocijenili uzorak sira A4, tj. uzorak koji smo proizveli sirenjem mlijeka izvršenim uslijed

djelovanja kiseline i surutke te sa dodatkom 2% liofiliziranih jagoda u obliku praha.

U Tabeli 2. prikazani su statističko-varijacioni parametri senzorne ocjene uzoraka Tabela 2. Statističko-varijacioni parametri senzorne ocjene uzoraka sira

Uzorak A1

Svojstvo Min Max CV

Vanjski izgled 1,51 1,40 1,60 0,0769 5,0887

Boja 0,83 0,78 0,86 0,0363 4,3879

Konzistencija 1,90 1,84 1,96 0,0456 2,3953

Slika na presjeku 2,70 2,58 2,82 0,12 4,4444

Miris 1,98 1,92 2,00 0,0357 1,8106

Okus 9,12 8,00 10,00 0,8074 8,8538

Uzorak A2

Vanjski izgled 1,82 1,76 1,88 0,0456 2,5004

Boja 0,93 0,90 0,96 0,0228 2,4573

Konzistencija 1,96 1,92 2,00 0,0283 1,4431


Miris 1,93 1,88 2,00 0,0521 2,7051

Okus 8,80 8,00 9,20 0,4690 5,3300

– srednja vrijednost, - standardna devijacija, CV – koeficijent varijacije, Min – minimum, Max – maksimum

Nastavak - Tabela 2. Statističko-varijacioni parametri senzorne ocjene uzoraka sira

Uzorak A3

Vanjski izgled 1,99 1,96 2,00 0,0178 0,8980

Boja 0,95 0,92 0,98 0,0228 2,3953

Konzistencija 1,54 1,48 1,60 0,0456 2,9692


Miris 1,97 1,84 2,00 0,0715 3,6358

Okus 9,72 9,40 10,00 0,2683 2,7606

Uzorak A4

Vanjski izgled 1,66 1,60 1,72 0,0456 2,7540

Boja 0,80 0,76 0,82 0,0219 2,7524

Konzistencija 1,51 1,44 1,60 0,0593 3,9239



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 58


Miris 1,93 1,88 1,96 0,0335 1,7358

Okus 8,96 8,60 9,20 0,2191 2,4452

– srednja vrijednost, - standardna devijacija, CV – koeficijent varijacije, Min – minimum, Max – maksimum

Najveća ocjena za vanjski izgled, boju te sliku na presjeku ostvarena je kod uzorka sira A3, dok

je, u pogledu konzistencije, najbolje ocijenjen uzorak sira A2. Najveću ocjenu za miris dodijelili

smo uzorku sira A1, dok je uzorak sira A3 najbolje ocijenjen u pogledu okusa.

U Tabeli 3. su prikazani rezultati Kruskal-Wallisovog testa za senzorna svojstva uzoraka sireva.

Tabela 3. Rezultati Kruskal-Wallisovog testa

za senzorna svojstva uzoraka sira

Svojstvo p

Vanjski izgled < 0,01

Boja < 0,01

Konzistencija < 0,01

Slika na presjeku < 0,01

Miris > 0,05

Okus < 0,05

Na osnovu rezultata prikazanih u Tabeli 3. možemo zaključiti da je visoko statistički značajna

razlika (p<0,01) utvrđena za senzorna svojstva: vanjski izgled, boja, konzistencija i slika na

presjeku. Za miris nije utvrđena statistički značajna razlika (p>0,05), dok je za okus utvrđena

statistički značajna razlika (p<0,05) između uzoraka sireva.

Prilikom senzorne ocjene sira, ustanovili smo da sirevi proizvedeni sirenjem mlijeka uz

djelovanje vlastite mikroflore imaju zadovoljavajući spoljašnji izgled, presjek im je dobar, sa

ujednačenom nijansom boje, gruš je kompaktan i prilikom siječenja ne lijepi se za oštricu noža, a

miris i okus ovih sireva je izrazito kiseo. Sirevi proizvedeni sirenjem mlijeka uz djelovanje

kiseline i surutke imaju dobar spoljašnji izgled, boja na presjeku ovih sireva je nejednolična, sa

pojavom žućkaste nijanse, konzistencija im je nešto tvrđa, gruš je kompaktan i prilikom siječenja

ne lijepi se za oštricu noža, dok su okus i miris prijatni sa izraženom aromom voća.

U Tabeli 4. prikazani su rezultati mikrobioloških analiza sireva



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 59

Tabela 4. Rezultati mikrobioloških analiza sireva

Mikrobiološka analiza sira

Uzorak A1 A2 A3 A4

Parametar MJ MDK REZ. MJ MDK REZ. MJ MDK REZ. MJ MDK REZ.

Salmonella

spp.

u 25 g

n.n.

n.n.

u 25 g

n.n.

n.n.

u 25g

n.n.

n.n.

u 25 g

n.n.

n.n.

Listeria

monocyt.

u 25 g

n.n.

n.n.

u 25 g

n.n.

n.n.

u 25g

n.n.

n.n.

u 25 g

n.n.

n.n.

Escherichia

coli

cfu/g

m=10

< 0,1

cfu/g

m=10

< 0,1

cfu/g

m=10

< 0,1

cfu/g

m=10

< 0,1

Koagulaza +

Staphyloc.

cfu/g

m=10

< 0,1

cfu/g

m=10

< 0,1

cfu/g

m=10

< 0,1

cfu/g

m=10

< 0,1

Kvasci cfu/g m=10 < 0,1 cfu/g m=10 < 0,1 cfu/g m=10 < 0,1 cfu/g m=10 < 0,1

Plijesni cfu/g m=10 <0,1 cfu/g cfu/g cfu/g

Sulfitored.

klostridije

cfu/g

/

< 0,1

cfu/g

/

< 0,1

cfu/g

/

< 0,1

cfu/g

/

< 0,1

Salmonella spp. -BAS EN ISO 6579:2005, Listeria monocytogenes - BAS EN ISO 11290 -1:2005, Escherichia coli -

BAS EN ISO 16649-2:2008, Koagulaza pozitivne Staphylococcae - BAS EN ISO 6888-1:2005, Kvasci - BAS EN

ISO 21527-1:2009, Plijesni - BAS EN ISO 21527-1:2009, Sulfitoreducirajuće klostridije - BAS EN ISO 15213:2008

Mikrobiološkom analizom smo utvrdili da uzorci sira zadovoljavaju odredbe Smjernica o

mikrobiološkim kriterijama hrane koje proizilaze iz Pravilnika o mikrobiološkim kriterijima za

hranu (Sl. Glasnik BiH 11/13).

Svježi domaći sir predstavlja najpoznatiju vrstu sira u domaćinstvu. Ovu vrstu sira karakterizira

karakterističan okus, miris,boja i konzistencija. Još uvijek velik broj potrošača daje prednost

ovakvim ''domaćim'' mliječnim proizvodima, pretpostavljajući da su kvalitetniji od onih

proizvedenih u mljekarskim pogonima (Kirin, 2009). Potrošači zahtijevaju nove proizvode na

tržištu koji su minimalno toplinski obrađeni, senzorski privlačni i zdravstveno neškodljivi.

Rezultati studija sugeriraju da sir doprinosi zdravlju zuba na način da sprječava stvaranje zubnog

plaka, a samim time i razvoj karijesa. Proučava se njegovo antikarcinogeno djelovanje, jer je

dobar izvor potencijalno antikarcinogene komponente, CLA (konjugirana linolna kiselina)

(Harbutt, 2014). Svježi sir je posebno važan za osobe koje ne podnose laktozu jer na taj način,

osobama koje ne piju mlijeko, osigurava unos potrebnog kalcija te mu se pripisuje uloga u

održavanju zdravlja kostiju. (Sarić i Bijeljac, 2003).

4. ZAKLJUČAK

Obzirom na rezultate senzorne analize sireva uz dodatak liofiliziranog voća, sva 4 uzorka smo

svrstali u kategoriju kvaliteta ''odličan''. Prisutne su izvjesne razlike između sireva dobivenih

sirenjem uslijed dodatka kiseline i surutke, te sireva dobivenih sirenjem uslijed djelovanja

vlastite mikroflore. Naime, najveće razlike se očituju u pogledu konzistencije ovih vrsta sireva,

kao i u pogledu mirisa i izgleda presjeka sireva. Kod sireva koje smo dobili sirenjem mlijeka uz



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 60

dodatak kiseline i surutke je došlo do pojave žućkaste nijanse na presjeku, što ukazuje na nagli

pad pH vrijednosti prilikom dodatka kiseline, čime se bitno utječe na izgled sira. Također ovaj

tip sireva je imao i nešto tvrđu konzistenciju koja također potiče od dodane kiseline, dok su miris

i okus bili izuzetno prijatni sa jako izraženom, prijatnom aromom voća. Kod sireva koje smo

dobili sirenjem mlijeka vlastitom mikroflorom je došlo do razvoja nešto kiselijeg okusa i mirisa,

ali je presjek bio dobar sa ujednačenom nijansom boje. Potrebno je naglasiti da bi industrijska

proizvodnja sa razvijenom tehnologijom proizvodnje i tehnološkim rješenjima, kao i sa

kontrolisanim uvjetima proizvodnje (parametri kao pH vrijednost i temperatura) ovih vrsta sireva

izuzetno utjecala na njihov krajnji izgled a samim tim i prihvatljivost.

5. LITERATURA

1 FIL-IDF (1997): Sensory Evaluation of Dairy Products by Scoring. Reference Method.

International Standard, 99C. 1-15.

2 Harbutt, J. (2015): The world cheese book. Dorling Kindersley Limited, London.

3 Iličić, M., Milanović, S., Carić, M. (2012): Uticaj sadržaja mlečne masti i različitih starter

kultura na nutritivne karakteristike svežeg sira. 40. hrvatski simpozij mljekarskih stručnjaka sa

međunarodnim učešćem, Lovran, 2012.

4 Kirin, S. (2009): Bjelovarski domaći svježi sir. Mljekarstvo 59, 148-154.

5 Lovrić, T. (2003): Procesi u prehrambenoj industriji sa osnovama prehrambenog inženjerstva,

Hinus, Zagreb.

6 de Mann, J. (1999): Principles of Food Chemistry, Third edition. Springer Science, USA.

7 Pravilnik o mikrobiološkim kriterijima za hranu. Službeni Glasnik BiH 11/13.

8 Ritz, M., Vojnović V., Vahčić, N., (1991): Sistem bodovanja u senzorskoj procjeni kvalitete

sira. Mljekarstvo 41 (5) 127-135.

9 Sarić, Z., Bijeljac, S. (2003), Autohtoni sirevi Bosne i Hercegovine. Mljekarstvo 53 (2), 135-

145.

10 Qian, X.M., Huang, W.R., Lou, P.H. (2014): Metoda za optimizaciju tehničkih parametara

liofilizacije. Kemija u industriji, 63 (7-8) 265-268.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 61

PRILOG ISTRAŽIVANJU UTICAJA PASMINE KRAVA NA FIZIKALNO-HEMIJSKA

SVOJSTVA AUTOHTONOG POLUTVRDOG SIRA

Nermin Pračić, Suzana Jahić, Husein Vilić, Benjamin Muhamedbegović, Enez Selimbegović,

Selma Bećirspahić

Biotehnički fakultet Univerziteta u Bihaću

Luke Marjanovića bb, 77 000 Bihać, Bosna i Hercegovina


Ključne riječi: simental, holštajn-frizijska, autohtoni polutvrdi sir, fizikalno-hemijska

svojstva.

SAŽETAK:

Cilj ovog istraživanja je bio da se kroz prethodno praćenje tradicionalnog načina spravljanja

dobiju reprezentativni uzorci autohtonog polutvrdog sira porijeklom od mlijeka dvije različite

pasmine krava. Ogled je podrazumijevao dvije grupe krava, 40 simentalske i 40 holštajn-frizijske

pasmine, držanih u sličnim uvjetima uzgoja i hranjenih normiranim obrocima primjerenim za

nivo proizvodnje i godišnje doba navedenog istraživanja. Posmatrana kvalitativna svojstva

dobivenog sira (sadržaj mliječne masti, proteina, suhe materije, ukupnog pepela, te stupnja

kiselosti) poslužit će kao kriterij za utvrđivanje uticaja pasmine krava u smislu navedenog.

Rezultati statističke obrade dobivenih podataka ukazuju da faktor pasmina nema značajnog

uticaja u pogledu sadržaja masti (S 31,49 ± 2,40; HF 32,40 ± 2,93), dok je uticaj pasmine

značajan na sadržaj ukupnih proteina u autohtonom polutvrdom siru (S 27,65 ± 2,95; HF 31,66

± 1,13). Signifikantan je uticaj pasmine krava na sadržaj suhe materije u siru (S 63,44 ± 4,30;

HF 68,44 ± 3,26), dok u pogledu sadržaja ukupnog pepela nije utvrđen značajan uticaj pasmine

( S 2,04 ± 0,28; 2,05 ± 0,11). Također, i u slučaju stupnja kiselosti (SH) utvrđen je signifikantan

uticaj faktora pasmine na navedeno svojstvo (S 36,86 ± 9,86; HF 25,83 ± 3,47).



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 62

1. UVOD

Obzirom na dominaciju mliječnih (holštajn-frizijska) i kombinovanih (simentalska) pasmina u

ukupnoj populaciji goveda, proizvodnja mlijeka predstavlja najznačajniji dio govedarske

proizvodnje u Bosni i Hercegovini. Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, u 2011.

godini na području Federacije Bosne i Hercegovine bilo je 213.466 grla goveda od čega su

162.287 grla (76,02%) bile krave i steone junice. Od postojećeg broja muženo je oko 141.000

krava sa prosječnom mliječnosti od 2.251 litra po kravi. Iz navedenih podataka proizilazi da

proizvodnja mlijeka i proizvoda od mlijeka predstavlja značajan izvor prihoda za stanovništvo, te

da na njenom razvoju i unapređenju treba raditi.

Jedan od najvažnijih mliječnih proizvoda, sir, predstavlja tvrdi ili polutvrdi proizvod mlijeka koji

se dobija zgrušavanjem i odvajanjem čvrste materije iz mlijeka od tečnosti (surutka). Što više

surutke odvojimo, to dobijamo tvrđi sir. Sir se dobija postepenim zagrijavanjem mlijeka pri

čemu mliječni šećer usljed fermentacije prelazi u mliječnu kiselinu te dolazi do odvajanja

kazeina od surutke. Za ubrzanje i poboljšanje procesa sirenja mlijeku se dodaje sirilo koje u sebi

sadrži encime, od kojih je renin (himozin, lab-ferment) najznačajniji za postupak sirenja. Oko

trećine proizvedenog mlijeka u svijetu se prerađuje u sir (Farkye, 2004.). Sir predstavlja jedan od

najstarijih oblika ''konzerviranja'' mlijeka (Tratnik, 1998.), odnosno u prehrambenom smislu

predstavlja ''koncentrat'' većine sastojaka mlijeka (Schöne i sar., 2003.). Tradicijski sirevi nastali

su samoniklo na nekom području kao rezultat interakcije čovjeka i okoliša. Posljednjih godina

povećan je interes za specifičnim sirevima koji uključuju sireve proizvedene od ovčjeg i kozjeg

mlijeka, kao i sireve proizvedene u uvjetima ekološke proizvodnje (Lucey i sar., 2003.).

Proizvodnja kuhanih sireva od mlijeka prakticira se u mnogim zemljama svijeta. Tako se u

Latinskoj Americi proizvodi QuesoBlanco, u Indiji Channa i Paneer. U Švicarskoj se proizvodi

Schabziger (Glarner Kräuterkäse) od kravljeg i Mascarpin od kozjeg mlijeka (Kirin, 1980.).

Autohtoni polutvrdi kravlji sir, geografskog porijekla sa općine Cazin, ima svoju autohtonu

tehnologiju sirenja, prešanja, sušenja i zrenja, a u svom izvornom obliku se proizvodi više od 100

godina. Ono što ga čini posebnim je visok sadržaj masti i proteina, a time i suhe materije.

Stoga, i cilj ovog rada u svom obuhvatu podrazumijeva prethodno dobijanje reprezentativnih

uzoraka autohtonog polutvrdog kravljeg sira porijeklom od mlijeka dvije pasmine krava

(holštajn-frizijska i simentalska), na prethodno definisan tradicionalan način spravljanja.

Utvrđena kvalitativna svojstva će nam poslužiti kao kriterij mjerljivosti uticaja pasmine krava na

navedena svojstva.


Eksperiment je podrazumijevao dvije grupe krava različite pasmine, 40 grla holštajn-frizijske i

40 grla simentalske pasmine, lociranih na 4 farme s područja Općine Cazin. Sve su krave držane

u vezanom štalskom sistemu. Ishrana se zasnivala na normiranim obrocima primjerenim za nivo

proizvodnje mlijeka i godišnje doba navedenog istraživanja (zimski obrok: sijeno, silaža,

koncentrat). Napajanje se vršilo po volji (ad libidum). Muža je mašinskog tipa i vršena dva puta



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 63

dnevno (ujutro i naveče). Dobiveno mlijeko je u sistemu otkupa mljekare „Meggle“ Bihać i isto

je korišteno u primjerenim količinama (oko 10 litara mlijeka po uzorku) za spravljanje

autohtonog sira na Poljoprivrednom dobru „Dolić“, Općina Cazin. Sve eksperimentalne životinje

se nalaze pod veterinarsko-zdravstvenim nadzorom.

Slika 1: Uzorci autohtonog polutvrdog kravljeg sira

Proizvodnju sireva izvršili smo zagrijavanjem sirovog mlijeka na 90 - 95 °C i njegovim izravnim

zakiseljavanjem sirćetnom kiselinom. Dobiveni gruš (bez soljenja) smo oblikovali u kalupima,

prešali, čime se dobiva konzistencija sira za rezanje. Može se konzumirati odmah nakon

proizvodnje, no i nakon dužeg vremena čuvanja.

2.1. Određivanje fizikalno-hemijskih parametara

U Laboratoriju za kontrolu kvaliteta sirovog mlijeka Veterinarskog zavoda Bihać na uzorcima

sireva (po 5 uzoraka za svaku pasminu) smo odradili slijedeće hemijske analize (Sabadoš, 1996.)

:

a/ Određivanje mliječne masti u siru (acidni postupak po Gerberu),

b/ Određivanje bjelačevina u siru (metodom po Kjeldahu),

c/ Određivanje sadržaja vode u siru (i suhe materije),

d/ Određivanje stupnja kiselosti sira (metodom po Soxlet-Henkelu),

e/ Određivanje ukupnog pepela u siru (metoda direktnog

spaljivanja).

2.2. Statistička obrada rezultata

Dobivene podatke fizikalno-hemijske analize smo obradili odgovarajućim deskriptivno-

statističkim metodama. Analize organoleptičkih i fizikalno-hemijskih osobina autohtonog

polutvrdog sira različitih pasmina krava izvršene su pomoću Kruskal-Wallis testa na nivou

značajnosti p<0,05. Uticaj pasmine na posmatrana svojstva je utvrđen Fischer-ovim testom

(jednofakorijalna analiza varijanse) na nivou značajnosti p<0,05. Statistička analiza dobijenih

rezultata urađena je u računalnom statističkom paketu Past (Hammer i sar., 2001).



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 64


Tabela 1: Deskriptivna analiza posmatranih pasmina za sadržaj masti u autohtonom

polutvrdom siru

Tabela 2: Rezultati Fisherovog testa

i prosječna vrijednost masti

Pasmina Masti (%)

Simental 31,49 ± 2,40

HF 32,40 ± 2,93

F test (sig.) p>0,05

Na osnovu rezultata Fisherovog testa, utvrđeno je da faktor pasmina mliječne krave nema

signifikatnog (značajnog) utjecaja u pogledu sadržaja masti u autohtonom polutvrdom siru

(P>0,05). Rezultati istraživanja prikazani su i grafički.

Grafikon 1: Prosječne vrijednosti sadržaja masti u autohtonom polutvrdom siru

proizvedenog od mlijeka ispitivanih mliječnih pasmina krava

Sadržaj masti u autohtonom polutvrdom siru

Parametar Simental HF

Srednja vrij. 31,4950 Stand. greška

,37890 32,3963 Stand. greška

,46359

Varijansa 5,743 8,596

Std. devijacija 2,39639 2,93197

Min. 28,10 27,00

Max. 36,10 36,80



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 65

Tabela 3: Deskriptivna analiza posmatranih pasmina za sadržaj ukupnih proteina u

autohtonom polutvrdom siru

Tabela 4: Rezultati Fisherovog testa i prosječna

vrijednost ukupnih proteina za ispitivane pasmine

Pasmina Proteini (%)

Simentalac 27,65 ± 2,95

Holštajn 31,66 ± 1,13

F test (sig.) p≤0,05

Na osnovu rezultata Fisherovog testa (jednofaktorijalne analize varijanse) konstatovano je da

faktor pasmina ima signifikantan (značajan) uticaj na promatrano svojstvo tj. sadržaj ukupnih

proteina u autohtonom polutvrdom siru (P≤0,05). Prema našem istraživanju, sir dobijen od

mlijeka pasmine HF imao je značajno (p<0,05) veći sadržaj proteina 31,66% u odnosu na sir

dobijen od mlijeka pasmine Simental (27,65%). Rezultati analize ukupnog sadržaja proteina

prikazani su i grafički.

Grafikon 2: Prosječne vrijednosti sadržaaj ukupnih proteina u autohtonom polutvrdom siru

proizvedenog od mlijeka ispitivanih mliječnih pasmina krava

Sadržaj ukupnih proteina u autohtonom polutvrdom siru

Parametar Simental HF


,46701 31,6578 Stand. greška

,17938



Min. 21,80 27,42

Max. 31,90 33,10



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 66

Tabela 5: Deskriptivna analiza posmatranih pasmina za sadržaj vode i suhe tvari u



vrijednost vode i suhe tvari

Pasmina Voda Suha Tvar

Simentalac 36,56 ± 4,30 63,44 ± 4,30

Holštajn 31,56 ± 3,26 68,44 ± 3,26

F-test (sig.) p≤0,05 p≤0,05

Na osnovu rezultata Fisherovog testa (jednofaktorijalne analize varijanse) utvrđen je

signifikantan (značajan) uticaj pasmine krava na sadržaj vode i suhe tvari u siru (p≤0,05); sir

dobijen od mlijeka pasmine Simental je imao veći sadržaj vode (36,56%) u odnosu na sir dobijen

od mlijeka pasmine HF (31,56%).

Grafikon 3: Prosječne vrijednosti sadržaja vode i suhe tvari u autohtonom polutvrdom siru

proizvedenog od mlijeka ispitivanih mliječnih pasmina krav

Sadržaj vode i suhe tvari u autohtonom polutvrdom siru

Stat. operacija

Simental HF

voda ST voda ST


,68080

63,4418 Stand. greška

,68080


,51584


,51584

Varijansa 18,540 18,540 10,644 10,644

Std. devijacija 4,30578 4,30578 3,26247 3,26247

Min. 30,02 55,14 26,38 60,09

Max. 44,86 69,98 39,91 73,62



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 67

Tabela 7: Deskriptivna analiza posmatranih pasmina za sadržaj ukupnog pepela u



vrijednost ukupnog pepela

Pasmina Pepeo


Holštajn 2,05 ± 0,11

F test (sig.) p>0,05

Na osnovu rezultata Fisherovog testa (jednofaktorijalne analize varijanse) utvrđeno je da faktor

pasmina nema signifikantan (značajan) uticaj na sadržaj ukupnog pepela u autohtonom

polutvrdom siru sa područja USK između mliječnih krava simentalske pasmine i mliječnih krava

holštajn-frizijske pasmine.

Grafikon 4: Prosječne vrijednosti sadržaja ukupnog pepela u autohtonom polutvrdom siru proizvedenog od mlijeka ispitivanih mliječnih pasmina krava

Tabela 9: Deskriptivna analiza posmatranih pasmina za stupanj kiselosti autohtonog

polutvrdog sira

Sadržaj ukupnog pepela u autohtonom polutvrdom siru

Stat. operacija Simental HF

Srednja vrij. 2,0375 Stand. Greška

,04449 2,0548 Stand. Greška

,01759

Varijansa ,079 ,012

Std. devijacija ,28136 ,11126

Min. 1,42 1,83

Max. 2,49 2,24

Stupanj kiselosti u autohtonom polutvrdom siru

Stat. operacija Simental HF

Srednja vrij. 36,86 Stand. greška 1,56

25,8318 Stand. greška ,54915




ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 68


vrijednost stupnja kiselosti (SH)

Pasmina ºSH


Holštajn 25,83 ± 3,47

F test (sig.) p≤0,05

Na osnovu rezultata jednofaktorijalne analize varijanse uz pomoć Fisherovog testa, utvrđeno je

da faktor pasmina ima signifikantan uticaj na stupanj kiselosti (ºSH) autohtonog polutvrdog sira

(p≤0,05). Sir dobijen od mlijeka pasmine Simental je imao značajno veći stupanj kiselosti

(36,86ºSH) u odnosu na sir dobiven od mlijeka pasmine HF (25,83ºSH).

Grafikon 5: Prosječne vrijednosti stupnja kiselosti autohtonog polutvrdog sira proizvedenog od mlijeka ispitivanih mliječnih pasmina krava

Na osnovu udjela vode u bezmasnoj materiji sira, domaći autohtoni kuhani sir smo svrstali u

grupu polutvrdih sireva (Pravilnik o proizvodima od mlijeka i starter kulturama, 2011). Prema

Kirinu (1980) hemijski sastav autohtonog kuhanog sira iz okolice Bjelovara je bio slijedeći: voda

od 51,50% do 52,50%; suha tvar: 47,50% do 48,20%; mast 12,48% do 15,48%, sadržaj soli od

1,48% do 1,62%. Isti autor je 2006. naveo podatke o hemijskom sastavu domaćeg kuhanog sira

sa područja općine Bjelovar, gdje navodi da se sadržaj vode u uzorcima kretao oko 51,04%, a

sadržaj masti 22%. U našem istraživanju smo imali nešto više vrijednosti sadržaja masti koje su


Min. 23,58 18,30

Max. 56,88 34,19



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 69

se kretale od 31,50% do 32,40%, što je vjerovatno posljedica pasmine pripadnosti mlijeka koje

smo koristili u proizvodnji sireva. Prema rezultatima Bendelje i sar., (2011.), sadržaj mliječne

masti u mlijeku krava holštajn – frizijske pasmine je bio signifikantno (p<0,05) viši (4,31%) u

odnosu na sadržaj masti u mlijeku simentalske pasmine (4,19%).

Na tržištu vlada velika konkurecija za plasman prehrambenih proizvoda, pa tako i sira. Sve se

više cijene autohtoni proizvodi koji se odlikuju posebnom kvalitetom, osim toga odraz su

kulturnog naslijeđa koje se prenosi s generacije na generaciju. Tako je Propisom EU (No.

1804/99.) proširena zaštita na proizvode garantovanog tradicionalnog specijaliteta (TSG) koji

specifične karakteristike imaju zbog načina izrade ili tradicionalnog sastava, a neovisne su o

određenom području. Domaći autohtoni kuhani sir ima karakteristike tradicionalnog specijaliteta

upravo zbog svoje raširenosti u Bosni i Hercegovini, dugim nizom godina te načina izrade ili

tradicionalnog sastava po kojima se razlikuje od drugih sličnih sireva. Posebna svojstva sir nisu

utjecaj zemljopisnog područja, nego su posljedica upotrebe tradicionalnih sirovina, tradicionalne

proizvodnje ili imaju tradicionalni sastav. Sir se mora tradicionalno proizvoditi i nalaziti na

tržištu najmanje 25 godina da bi mogao dobiti oznako tradicionalnog specijaliteta. (Božanić,

2014.).

4. ZAKLJUČAK

Rezultati ovog istraživanja ukazuju na postojanje statistički značajne razlike u sadržaju ukupnih

proteina (simental-27,65%, HF-31,66%), što se tumači pasminskom čistoćom holštajn-frizijskih

krava, kao i boljim uvjetima držanja i ishrane istih, za razliku od krava simentalske pasmine koje

su kombinovanih proizvodnih svojstava (mlijeko-meso). Također, i u pogledu sadržaja suhe tvari

evidentna je statistički značajna razlika (simental-63,44%, HF-68,44%) koja dolazi kao

posljedica značajno većeg sadržaja proteina i neznatno većeg sadržaja masti (simental-31,49%,

HF-32,40%), što ovaj sir svrstava u kategoriju ¾ masnih sireva. Statistički značajna razlika je

prisutna i u pogledu stupnja kiselosti (simental-36,86%, HF-25,83%). Razlozi za takvo što su

način odabira uzoraka, ali što je veoma bitno jeste da 0SH sireva obje pasmine ne prelazi

propisane dozvoljene granice.

5. LITERATURA

1 Bendelja, D., Prpić, Z., Mikulec, N., Ivkić, Z., Havranek, J., Antunac, N. (2011): Milk urea

concentration in Holstein und Simmental cows. Mljekarstvo 61(1), 45-55.

2 Božanić, R. (2014): Sirarstvo u teoriji i praksi. Veleučilište u Karlovcu.

3 Farkye, Y.N. (2004): Cheese technology. International Journal of Dairy Technology, 57, 91-

96.

4 Lucey, A. J., Johnson, E. M., Horne, S. D. (2003): Invited review: Perspectives on the basis

of the reology and texture properties of cheese. Journal of Dairy Science, 86, 2725-2743.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 70

5 Kirin, S. (1980): Domaće vrste sireva bilogorsko-podravske regije i mogućnosti njihove

industrijske proizvodnje. Mljekarstvo30 (4), 111-116.

6 Kirin, S. (2006): Domaći kuhani sir. Mljekarstvo 56(1), 45-58.

7 Lucey, A. J., Johnson, E. M., Horne, S. D. (2003): Invited review: Perspectives on the basis

of the reology and texture properties of cheese. Journal of Dairy Science, 86, 2725-2743.

8 Pravilnik o proizvodima od mlijeka i starter kulturama, Sl. Glasnik BiH broj 21/2011.

9 Sabadoš, D. (1996.): Kontrola i ocjenjivanje kakvoće mlijeka i mliječnih proizvoda. Hrvatsko

mljekarsko društvo, Zagreb.

10 Schone, F., Leiterer, M., Hartung, H., Kinast, C., Greiling, A., Bohm, V., Haheis, G. (2003):

Trace elements and further nutrition-related constituents of milk and cheese. Milchwissenschaft,

58, 486-490.

11 Tratnik, LJ. (1998.): Mlijeko - tehnologija, biokemija i mikrobiologija. Hrvatska mljekarska

udruga, Zagreb.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 71

UPRAVLJANJE OTPADOM



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 72

INFORMATIČKA, MAŠINSKA I BIOTEHNIČKA PODRŠKA PRI OLAGANJU,

SORTIRANJU I EVIDENCIJI OTPADA ZA RECIKLAŽU

Mehmed Arnautović, Atif Hodžić, Halid Makić, Zlatko Bundalo

Tehnički fakultet Bihać, I.Ljubijankiča b.b.

77000 Bihać

[email protected]

Ključne riječi: PHP, MySQL, „Open Source“, Recikliranje, Mašine, Biotehnika

SAŽETAK:

Internet i WEB bazirane aplikacije su danas nezaobilazne u projektovanju informacionih

sistemima Prema podacima Nacionalne agencije za zapošljavanje (USA), najtraženiji profili na

tržištu rada su iz oblasti informacionih tehnologija a upravo su WEB portali sa milionima

korisnika i vodeći su na toj listi.. Ova aplikacija je napravljena sa „Open Source“, alatima a to

su: PHP, MySQL i operativnim sistemom LINUX. Aplikacija treba da omogući korisnicima

komunalnih usluga smanjenje novčanih obaveza preko evidentiranja odlaganog otpada.

Korisnik komunalnihn usluga donosi otpad (papir, staklo, guma itd) na odlagalište na kome se

mjeri količina otpada. Izmjerena količina otpada se množi sa cijenom istog i unosi u računar

koji automatski ukupni dug korisnika smanjuje za iznos predatog i evidentiranog otpada.

Korisnik dobija račun za predati otpad sa datumom i brojem računa.

1. UVOD

Informacioni sistem za praćenje omogućava evidenciju i finansijsko praćenje odlaganog otpada

korisnika komunalnih usluga. Da sistem funkcionira potrbno je da funkcionira biotehnička

priprema recikliranog otpada koja podrazumjeva vrste otpada i način pristupa prema istim,

mašinska podrška koja osigurava mjesto i dovoljne kapacitete prijema otpada , informatička



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 73

podrška koja putem informacionog sistema prati materijalne i finansijske ulaze i izlaze otpada te

elektronski i automatičarski dio koji umogućuva internetsku, hardversku i softversku kontrolu i

upravljanje računarskim i mašinskim sklopovima.

Kada korisnik donese otpad on se prvo važe gdje program mjeri težinu te automatski izračunava

vrijednost kategoriziranog otpada koja se prosljeđuje u bazu podataka i ažurira. Sa ovim se dug

korisnika prema komunalnom smanjuje. Za donesen otpad korisnik dobiva urednu potvrdu-račun

sa datumom izdavanja, vrstom, količinom i vrijednošću predanog otpada.

Zaprimljeni otpad se odlaže u kontejnere, koji su kategorizirani i mogu se nalaziti i spremištima

na ili pod zemljom. Po kontejnere, kada se napune, dolaze kamioni koji otpad voze na daljnju

reciklažu.

Cjelokupan posao omogućavaju stručnjaci iz oblasti: biotehnike, informatike, mašinstva i

automatike.

2. INFORMATIČKA PODRŠKA

Informacioni sistem kao dinamička KLIJENT – SERVER WEB aplikacija. Baza podataka je

zajednička za sve korisnike i nalazi se u vlasništvu Komunalnog poduzeća. Aplikacija se može

nalaziti u okviru firme, kao Cloud ili SOA (servosno orijentisana aplikacija.). Alati upotrebljeni

u ovoj aplikaciji su: programski jezik PHP, Mysql baza podataka, Linux ili Windows operativni

sistem.

2.1. Unos podataka u bazu.

Korisnik se može prijaviti kao standardni korisnik, zaposlenik ili administrator. Svi korisnici se

unaprijed unose i svrstavaju po odgovarajućem statusu.

Na slici Slika 1. Prikazan je početni prozor za prijavu te odgovarajući kod.

Form za prijavu Form za registraciju.

Slika 1. Slika 2.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 74

Baza podataka: Konekcija na bazu:

<?php

$db_con = new mysqli("localhost", "root", "",

"sistem_recikliranja");

if(!$db_con) {

die('Greska pri povezivanju. Greska: ' +

mysql_error());

}

//error_reporting(E_ALL & ~E_NOTICE);

if(!isset($_SESSION))

{

session_start();

}

?>

Code za unos zaposlenih:

<?php

include "db_konekcija.php";

$_SESSION["unos"] = null;

if (isset($_POST['btn'])) {

$nazivZv = $_POST['nazivZv'];

$korisnik = $_POST['korisnik'];

$upit = $db_con->prepare("INSERT INTO zaposlenici VALUES ('', ?, ?)");



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 75

$upit->bind_param("ss", $nazivZv, $korisnik);

$upit->execute();

$upit->close();

if ($upit)

$_SESSION["unos"] = "UspjeĹˇan unos";

else

$_SESSION["unos"] = "GreĹˇka pri unosu";

}

?>

.....................................................................................................

Slika 1. Početni prozor za prijavu te odgovarajući kod.

2.2. Indeksna stranica i osnovni pristupi

Prva stranica koja se prikazuje prilikom prijave je stranica sa korisnicima. Ako je obični korisnik

on će moći samo vidjeti podatke iz baze podataka, poput korisnika , ali neće biti u stanju njihove

izmjene (brisanja, ažuriranja).

Na slici Slika 2. Prikazana je indeksna stranica sa osnovnim informacijama o preduzeću.

Indeksna stranica i pregled korisnika: Stranica sa osnovnim informacijama o

preduzeću:

Slika 2. Indeksna stranica sa osnovnim informacijama o preduzeću.

2.3. Pregled pojedinih podataka i njihovo ažuriranje

Ukupno, baza podataka raspolaže sa 18 različitih tabela, dok u punoj implementaciji

predstavljeno je 12 tabela. Tabele su urađene u relacionom odnosu.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 76

Slika 3. Relaciona veza osnovnih tabela

Obični korisnik na raspolaganje ima samo pregled tabela, dok administrator ima mogučnost

njihovog unosa, ažuriranja i brisanja.

2.4. Izvršne radnje i proces recikliranja

Cijeli informacioni sistem bazira se na glavnoj radnji. Ta radnja podrazumijeva uvoz ili izvoz

otpadaka. Kada korisnik donese smeće osoba koja ga preuzima važe, te unosi podatke koji su

specifični za to. Ona unosi mjesto unosa, tip otpatka, koeficijent smeća, korisnika koji je donio

smeće, datum donošenja i spremanja, te program još sam računa cijenu i broj bodova koji se

dodjeljuju korisniku.

Svi bodovi kao i radnje koje je korisnik koji donosi otpatke je uradio, mogu se vidjeti pod

posebnim odjeljkom.

Pored unosa moguć je i izvoz smeća. To je druga izvšna radnja koja uzima u obzir osobu koja

vrši taj proces odvoza, mjesto odvoza, firmu, odnosno dobavljača koji je došao preuzeti smeće za

reciklažu, datum preuzimanja, te šifru kontenjera.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 77

Za izršavanje procesa unosa podataka o uvozu ili izvozu otpadaka sa strane zaposlenika potrebno

je prvo otvoriti podmenu sa svim tabelama, pronaći "Recikliranje" te klikom na "Uvoz" ili

"Izvoz" pristupiti novom prozoru.

Osnovni prozori su identični kao kod drugih tabela i većina opisa iz odjeljka 3 za unos važe i

ovaj dio. Razlika se nalazi kod izdavanja računa prilikom uvoza otpadaka. Pored dugmadi za

dodavanje i brisanje, nalazi se i dugme za zadnji račun. Taj račun će očitati po datumu zadnji

račun koji je izdan i otvoriti ga u specificiranom formatu.

Ako se pak želi otvoriti sve račune i pregledati njihove unose za analizu ili ispis u obliku

printanog dokumenta, potrebno je u glavnom sučelju kliknuti na menu dugme u gornjem

glavnom menu-u i header-u pod nazivom "Izdavanje računa" koja otvara prozor. Tu je i prikazan

osnovni format sa svim potrebnim podacima za račun.

Tabela 1: Svi izdati računi

Ovdje na samom desnom kraju ispod Račun kolone nalaze se dugmadi "Otvorite račun" koja

omogućava otvaranja svih zasebnih računa i njihov pregled za naredne radnje.

2.5. Pregled dokumenata u različitim formatima

Svi dokumenti (podaci i ispisi iz tabela, kao i računi) su postavljeni na taj način da je moguče ih

prikazati na više načina, odnosno njihov izlaz se može tako pratiti. Formati u kojima se prikazuju

su osnovi PDF format, .txt, XML i Word.

PDF format je format za pregled ispis podataka i njihovo jednostavno korištenje prilikom

razmjene, printanja i ostalih upotreba. Za pristup ovome i bilo kojem drugom formatu potrebno

je kliknuti na jedno od formatskih dugmadi koji su postavljeni iznad tabele (Sika 4.).



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 78

Slika 4. PDF prikaz podataka

Tekstualni podataka koji je definisan sa TXT skraćenicom otvara dokument i sprema u

standardnom tekstualnom fajlu kao HTML dokument, odnosno u onome kodu u kojem je taj

cijeli dio web pogleda prikazan.

Word sprema podatke u osnovnom office paketu Microsoft Word-a. Podaci se prikazuju na

sličan način kao i kod PDF-a.

Slika 5. XML ispis dokumenta

XML prikazuje podatke u osnovnom XML spremanju za bilježenje podataka. Unosi po tome su

definisani na onakav način kakav mogu biti uporabljivi za daljni rad u bilo kojem standardno

definisanom XML formatu (uglavnom za spremanje navedenih podataka).



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 79

2.6. Pregled bodova i proces bodovanja

Cijeli proces bodovanja (ispunjavanje forme računa za donošenje otpada objašnjeno u odjeljku

4.) se odvija na osnovu dvije formule.

Prva formula prati ukupan iznos. To je vrijednost koja se iskazuje preko:

Iznos = cijena*kolicina

Druga formula prati broj bodova i ona je prikazana sa sljedećim izrazom:

Bodovi = iznos*koeficijent

Svi računi za sebe vežu specifičnog korisnika i time osvojeni broj bodova i iznos koji je potrebno

za isplatiti. Ispis računa može da se vidi na slici 6.

Slika 6. Prozor sa sopstvenim računima i bodovima korisnika

Ako u radu imaju formule onda se one pišu na sredini stranice i numerišu se kao u primjeru.

Veličina formule je 10 pt, font Times New Roman.

Ako korisnik želi da vidi svoj vlastiti broj bodova i ukupan iznos koji je do tada osvojio potrebno

je da klikne na menu dugme koje se nalazi na vrhu sučelja pod nazivom "Moji bodovi". Time

korisnik pristupa svim sopstvenim specifičnim računima i bodovima koje je on osvojio.

3. ZAKLJUČAK

U radu je prezentiran program koji obrađuje reciklažni otpad. Taj reciklažni otpad se svrstava po

kategorijama gdje svaka kategorija ima svoju cijenu. Korisnik donosi kategorisan otpad koji se

važe na način automatske vage koja daje bar_code sa ukupnom težinom i cijenom. Iznos računa

se prosljeđuje na račun korisnika koji se nalazi u komunalnoj firmi te se automatski umanjuje

iznos duga korisnika kod iste.

Aplikacija je rađena kao internet WEB orijentirana KLIJENT-SERVER aplikacija i to u

programskom jeziku PHP te MYSQL bazi podataka i može raditi i pod Windowsom i pod Linux

operativnim sistemom.

4. LITERATURA

[1] Mehmed Arnautović, (2015), Informatika i računarstvo UNIVERZITET U BIHAĆU.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 80

ENERGETSKA EFIKASNOST



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 81

UTICAJ TEMPERATURE KALCINACIJE NA PROMENU HEMIJSKIH VRSTA

ZELENOG MATERIJALA CaO/γ-Al2O3 PRAĆENO FT-IR SPEKTROSKOPIJOM

Dalibor M. Marinković1, Milorad D. Cakić2, Miroslav V. Stanković1, Davor R. Lončarević1

1 Univerzitet u Beogradu, Institut za hemiju, tehnologiju i metalurgiju, Naučna ustanova, Centar za katalizu i

hemijsko inženjerstvo, Njegoševa 12, Beograd, Srbija 2 Univerzitet u Nišu, Tehnološki fakultet, Bulevar oslobođenja 124, Leskovac, Srbija

Ključne riječi: heterogena kataliza, biodizel, kalcinacija, kalcijum oksid, ATR FT-IR

SAŽETAK:

Kalcijum oksid nanešen na γ-Al2O3 sintetisan je kao zeleni heterogeni katalizator za dobijanje

biodizela. Principi zelene hemije ogledaju se u korišćenju kalcijum acetata kao soli prekursora

aktivnog jedinjenja. Infracrvena spektroskopija sa Furijeovom transformacijom i zadržanom

ukupnom refleksijom (ATR FT-IR) je korišćena za kvalitativnu hemijsku analizu promena vrsta

na površini katalizatora sa promenom temperature termičke aktivacije. Materijali su kalcinisani

u inertnoj atmosferi na temperaturama u intervalu od 500 °C do 750 °C. Promene hemijskih

vrsta na površini materijala nakon termičke aktivacije na različitim temperaturama diskutovane

su detaljno. Na dobijenim FT-IR spektrima uočljive su karakteristične adsorpcione linije za

Al2O3 (opseg 1.000-500 cm-1), CaCO3 (1.460 cm-) 1i CaO (opseg 560-500 cm-1).

1. UVOD

Ekološka i ekonomska ograničenja upotrebe fosilnih goriva sve više u prvi plan istraživača u

celom svetu stavljaju obnovljiva goriva. Među njima biodizel zauzima značajno mesto, jer se

može koristiti bez, ili uz male promene trenutnih pogonskih agregata vozila. Za biodizel se može

reći da je hemijski smeša metil estara masnih kiselina (MEMK) i najčešće se dobija alkoholizom



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 82

bilјnih ulјa, životinjskih masnoća i otpadnog korišćenog ulјa nižim alifatičnim alkoholima u

prisustvu katalizatora (slika 1).

Slika 1: Generalna šema reakcije dobijanja biodizela (R1, R2 i R3 predstavljaju lance masnih kiselina)

Prisustvo katalizatora (homogeni ili heterogeni – bazni ili kiseli, enzimi) u reakciji

transesterifikacije je najčešće neophodno. Heterogeno katalizovana metanoliza katalizatorima

nanešenim na nosač, pogotovu uz upotrebu lako dostupnih i jeftinih sirovina (npr. CaO),

zaokuplja veliku pažnju istraživača u poslednje vreme [1]. Imajući to u vidu sintetisan je

materijal nanošenjem CaO na γ-Al2O3 vodeći se principima „zelene“ hemije. Kao što se zna,

jedan od ključnih koraka pri sintezi heterogenih katalizatora koji utiče na njegovu katalitičku

aktivnost je termička aktivacija [1]. Zbog toga, cilj ovog rada je bio praćenje promena hemijskih

vrsta na površini katalizatora prilikom kalcinacije na različitim temperaturama korišćenjem

metode FT-IR spektroskopije. Aktivnost dobijenih katalizatora analizirana je na drugom mestu

[2].

2. EKSPERIMENTALNI DEO

2.1. Materijali

Kalcijum acetat monohidrat p. a. (pro analysi) čistoće nabavlјen je od Centrohema, Srbija. Pri

sintezi katalizatora korišćena je ultra-čista dejonizovana voda (0.056 μS/cm). Kao nosač

katalizatora upotreblјena je komercijalna sferna anhidrovana γ-Al2O3 (Rhone-Poulenc,

Francuska).

2.2. Priprema katalizatora

Materijal je pripremljen iz vodenog rastvora kalcijum acetata i γ-Al2O3 modifikovanom

metodom mokre impregnacije. Metoda se sastojala u dodavanju γ-Al2O3 u 25 % vodeni rastvor

kalcijum acetata i mešanjem dobijene suspenzija tokom 2 h na sobnoj temperaturi. Nakon

adsorpcije soli prekursora na nosač u toku 2 h višak vode je dekantiran, a čvsti ostatak je sušen u

toku noći na temperaturi 120 °C. Suvi prekusor katalizatora je kalcinisan upotrebom pogodnog



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 83

temperaturnog režima sa završnom temperaturom u opsegu od 500 °C do 750 °C za 4 h u

atmosferi N2. Kalcinacija uzoraka je izvršena u vertikalnom kvarcnom reaktoru maksimalne

radne temperature od 1.200 °C (Carbolite peć CTF 12/75, i kontroler temperature Eurotherm

818P). Nakon termičke aktivacije uzorci su čuvani u eksikatoru (punjen sa KOH) do upotrebe.

2.3. Analitičke metode

ATR-FTIR analitička tehnika je jednostavna, nedestruktivna metoda karakterizacije površine gde

se dobijaju strukturne informacije sa površine analiziranih uzoraka, bez prethodne pripreme

uzoraka (ili sa veoma jednostavnom pripremom). Ova tehnika koristi infracrveno zračenje (IR) u

njegovom srednjetalasnom područiju.

Hemijske veze u jedinjenjima u stanju su da apsorbuju samo svetlosno zračenje talasne dužine od

2.500 nm do 20.000 nm (4.000 cm-1 do 500 cm-1), to jest infracrveno područije. Pri tome ta

apsorbovana energija nije dovolјna za ekscitaciju elektrona, već samo za promenu energije

vibracije, usled čega dolazi do istezanja ili savijanja te veze. Frekvencija (talasni broj) IR

svetlosti, koju uzorak apsorbuje, karakteristična je za određene hemijske veze u molekulima

uzorka. Trake i pikovi koji se javlјaju kao posledica analize dobijenih adsorpcionih spektara

javlјavu se na određenom talasnom broju (frekvenci) i karakteristični su samo za određene

hemijske veze. Osnovni princip rada uređaja je propuštanje IR svetlosti kroz odgovarajući

medijum (dijamant, germanijum, talijum bromid, talijum jodid, ili neki drugi material sa velikim

indeksom refrakcije), takozvani unutrašnji reflektujući kristal, koji je u bliskom kontaktu sa

tankim slojem analiziranog uzorka. IR zrak prolazeći kroz unutrašnji reflektujući kristal

interaguje sa uzorkom nakon čega se izmenjen odvodi do detektora. Analizom dobijene

absorbancije utvrđuje se koliko je energije apsorbovano od strane uzorka i na kojoj talasnoj

dužini. Snimanje se vrši na svim talasnim dužinama iz opsega, pri čemu se dobija kompletan IR

spektar [3].

Spektroskopsko merenje u infracrvenom delu spektra u cilјu identifikacije grupa jedinjenja, ili

veza na površini katalizatora, u ovom radu izvršeno je korišćenjem Termoovog ATR-FTIR

uređaja (Thermo Scientific Nicolet 6700 FT-IR Smart iTR, Thermo Fisher Scientific). Kao ATR

Kristal korišćen je dijamant sa DTGS KBr detektorom i spliterom od kalijum bromida. Merni

opseg uređaja bio je od 525 cm-1 do 4.000 cm-1 sa rezolucijom snimanja od 2 cm-1 i 64 tačke

skeniranja.

3. REZULTATI I DISKUSUJA

Jedna od najvažnijih karakteristika uspešnog katalizatora u baznoj heterogenoj transesterifikaciji

biljnih ulja je što veća baznost [1]. Shodno tome, cilj kalcinacije ovog materijala je da

transformiše so prekursor nanešen na nosač u katalitički aktivno jedinjenje. U ovom slučaju

katalitički aktivno jedinjenje je visoko bazni oksid CaO. Za nosač katalitički aktivnog jedinjenja

je odabrana γ-Al2O3 jer poseduje visoko razvijenu površinu i pogodan oblik i veličinu pora [2].

Alumina je poznata da menja kristalnu strukturu sa promenom temperature [4]. Kristalna

transformacija γ-Al2O3 ne bi trebalo da se događa na temperaturama manjim od 900 °C [1].



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 84

Transformacija u katalitički nepovoljne θ- i α-Al2O3 dešava se na temperaturama iznad 1.000 °C

[4], međutim pojava tih kristalnih oblika Al2O3 primećena je i na nižim temperaturama [5].

Termička dekompozicija soli prekursora u inertnoj atmosferi dešava se u dva stupnja prema

sledećim jednačinama [6]:

Kako je kalcinacija izvođena u temperaturnom opsegu od 500-750 °C sa korakom od 50 °C

očekivano je bilo da se detektuju sledeća jedinjenja: CaO, γ-Al2O3, CaCO3, a možda i α- Al2O3,

ali i H2O kao posledica absorpcije u toku izvođenja merenja. Karakteristične IR spektralne linije

ovih jedinjenja prikazane su u tabeli 1. Brojčana oznaka u imenu katalizatora označava

temperaturu kalcinacije (slika 2).

Serije širokih i oštrih intenzivnih pikova koje pripadaju različitim vibracijama, savijanjima, ili

istezanjima veza ili molekula γ-Al2O3 dominiraju u oblasti IR vibracionog spektra od 1.000 cm-1

do 500 cm-1 (slika 2) [7]. Dve spektralne linije karakteristične za Al-O vezu na ~750 cm-1 i ~550

cm-1 naročiti su diferencirane u ovoj spektralnoj oblasti [11] [12]. Spektralne linije veoma slabog

intenziteta sa veoma razvučenim pikom između 3.600 cm-1 i 3.100 cm-1, prisutne kod svih

uzoraka katalizatora, rezultat su prisustva male količine vlage fizisorbovane tokom samog

merenja [11].

Tabela 1: Karakteristične IR spektralne linije ispitivanih jedinjenja [6-11]

Jedinjenje Položaj trake (cm-1) Asignacija

Ca(CH3COO)2

1.540 νas (CO)

945 ν (C-C)

659, ~672 dublet δ (OCO) i δs (OCO)

CaCO3 1.460/1420 dublet νas (CO3)2-

875 νs (CO3)2-

CaO 525 ν (Ca=O3)

424/290 Izvan područja (daleki IR region)

γ-Al2O3

821

ν (Al-O) 722

569

α-Al2O3 996, 556, 463 ν (Al-O)

H2O 3.600-3.100 široka,

malog intenziteta ν (O-H)



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 85

Karakteristične IR spektralne linije koje potiču od CaO smeštene su u dalekom IR opsegu (~400

cm-1 i 290 cm-1) [10], s tim što postoji i jedna spektralna linija slabijeg intenziteta između 560

cm-1 i 500 cm-1 '[10]. Merni opseg korišćenog ATR FTIR uređaja ne pokriva daleki IR region,

dok spektralne linije većeg talasnog broja od 500 cm-1 mogu biti zaklonjene dominantnim

absorpcijama povezanim sa γ-Al2O3. Ipak, na početku merenog apsorbcionog opsega, oko 525

cm-1, primećena je intenzivna linija kojoj se povećava intenzitet kako se smanjuje talasni broj i to

kod svih uzoraka katalizatora. Ova spektralna linija može se povezati sa CaO prisutnim u svim

uzorcima katalizatora. Veoma intenzivan spektralni dublet centriran oko 1450 cm-1

karakterističan je za prisustvo CaCO3, koji se javlјa usled glavne asimetrične vibracije CO3 grupe

(1.460 cm-1) [8]. Intenzitet ove spektralne linije smanjuje se sa povećanjem temperature

kalcinacije, pa

Slika 1: Vibracioni spektar (ATR FTIR) katalizatora u zavisnosti od temperature termičke aktivacije

(500-750 °C)

se iznad 600 °C više ne može detektovati. Smanjenje intenziteta spektralne linije je u saglasnosti

sa smanjenjem količine CaCO3 prisutnog u uzorcima sa povećanjem temperature. Prisustvo soli

prekursora (Ca(CH3COO)2) na vibracionim spektrima uzoraka nije moguće detektovati ni na

najnižoj temperaturi kalcinacije (500 °C). Napred izneseno raymatranje potvrdjuje predloženi

mehanizam termičke dekompozicije soli prekursora u inertnoj atmosferi.

4. ZAKLJUČAK

Prisustvo katalitički nepovoljne α-Al2O3 nije pronađeno ni pri najvišoj temperaturi

kalcinacije od 750 °C.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 86

Potpuna termička dekompozicija soli prekursora (Ca(CH3COO)2) dogodila se na

temperaturi nižoj od 500 °C.

Potpuna dekompozicija CaCO3 (II stupanj u termičkoj dekompoziciji kalcijum acetata u

inertnoj sredini) desila se na temperaturama preko 600 °C.

Katalitički aktivno jedinjenje (CaO) prisutno je u svim uzorcima.

Prisustvo male količine vode u svim uzorcima posledica je izlaganja vazduhu u toku

izvođenja merenja.

ZAHVALNOST

Rad predstavlja deo rezultata rada na projektu Ministarstva prosvete i nauke Republike Srbije

koji se vodi pod brojem 45001.

5. LITERATURA

[1] Marinković, D. M., Stanković, M. V., Veličković, A. V., Avramović, J. M., Miladinović,

M.R., Stamenković, O.S., et al. (2016), Calcium oxide as a promising heterogeneous

catalyst for biodiesel production: Current state and perspectives, Renewable and

Sustainable EnergyReviews, 56, p. 1387-1408.

[2] Marinković, D., Stanković, M., Nedić Vasiljević, B., Veličković, A. B., Avramović, J.

(2014), Preparation of CaO/γ-Al2O3 catalyst for biodiesel fuels, The catalytic activity in

realtion to thermal treatment, PHYSICAL CHEMISTRY 2014 - 12th International

Conference on Fundamental and Applied Aspects of Physical Chemistry, Beograd, p. 288-

291.

[3] Mišović, J., Ast, T. (1989), Instrumentalne metode hemijske analize, TMF, Beograd.

[4] Sauza Santos, P., Souza Santos, H., Toledo, S. P. (2000), Standard transition aluminas.

Electron microscopy studies, Materials Research, 3 (4), p. 104-114.

[5] Rozita, Y., Brydson, R., Scott, A. (2010), An investigation of commercial gamma-Al2O3

nanoparticles, Journal of Physics: Conference Series, IOP Publishing, p. 012096.

[6] Masumeci, A.W., Frost, R.L., Waclawik, E.R. (2007), A spectroscopic study of the mineral

paceite (calcium acetate), Spectrochimica Acta Part A, 67 p. 649-661.

[7] Shek, C. H., Lai, J. K. L. (1997), Transformation evolution and infrared absorption spectra

of amorphous and crystaline nano-Al2O3 powders, Nanostructured Materials, 8 (5), p. 605-

610.

[8] Rodriguez-Blanco, J. D., Shaw, S., Benning, L. G. (2011), The kinetics and mechanisms of

amorphous calcium carbonate (ACC) crystallization to calcite, via vaterite, Nanoscale, 3, p.

265-271.

[9] Hofmeister, A. M., Keppel, E., Speck, A. K. (2003), Absorption and reflection infrared

spectra of MgO and other diatomic compounds, Monthly Notices of the Royal

Astronomical Society, 345, p. 16-38.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 87

[10] Zaki, M. I., Knozinger, H., Tesche, B., Makhemer, G. A. H. (2006), Influence of

phosphonation and phosphation on surface acid–base and morphological properties of CaO

as investigated by in situ FTIR spectroscopy and electron microscopy, Journal of Colloid

and Interface Science, 303, p. 9-17.

[11] Hamalatha, J., Prabhakaran, T., Pratibha Nalini, R. (2011), A comparative study on

particle–fluid interactions in micro and nanofluids of aluminium oxide, Microfluid

Nanofluid, 10, p. 263-270.

[12] Morterra, C., Magnacca, G. (1996), A case study: surface chemistry and surface structure

of catalytic aluminas, as studied by vibrational spectroscopy of adsorbed species, Catalysis

Today, 27, p. 497-532.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 88

POSTAVLJANJE PROJEKTNOG ZADATKA ENERGETSKOG PREGLEDA

OBJEKATA SA DOKUMENTACIJOM

SETTING THE PROJECT TASK OF ENERGY REVIEW OF THE FACILITIES

WITH DOCUMENTATION

1.Ifet Šišić E:mail [email protected]

2.Halid Makić E:mail [email protected]

3. Jasmina Ibrahimpašić E:mail [email protected]

4.Osman Perviz E:mail [email protected]

1)2)3)4) Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet

Ključne riječi: projektna dokumentacija, energetski pregled, specifikacije.

SAŽETAK:

Projektiranjem dolazimo do tehničkih rješenja iz kojih je vidljiva struktura predmeta

projektiranja sa osnovama za dobijanje saglasnosti za gradnju i izgradnju. Zahtijeva stručan,

sistematičan i odgovoran pristup. Projekt je svaki zaokruženi, cjeloviti i složeni pothvat čija se

obilježja i cilj mogu definirati, a mora se ostvariti u određenom vremenu te zahtijeva

koordinirane napore nekoliko ili većeg broja ljudi (fahmena), službi, firmi, ustanova i drugih

učesnika u investiciji..





ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 89

Keywords: project documentation, energy audit, specification.

SUMMARY:

Design come to the technical solutions, showing the structure of the object of design with the basics for

obtaining approval for the construction of the building. Requires professional, systematic and responsible

approach. The project is each rounded, comprehensive and complex undertaking whose characteristics

and objective can be defined, and must be accomplished in a given time and requires the coordinated

efforts of several or more people (Fahmi), services, companies, institutions and other participants in the

investment.

1. O PROJEKTIRANJU

1.1. Značaj projektiranja

Projektiranje je intelektualni misaoni proces u kome se po osnovama postavljenog projektnog

zadatka i istraženih podloga dolazi do velikog broja informacija različitog karaktera, pokazatelja

i podataka te na kraju i do rješenja neophodnih za potpuno definisanje investicionog zahvata od

ideje do izvođenja radova (izgradnja) i dobivanje potrebnih saglasnosti i dozvola.

Slika 1. Priroda i okolišni zahtjevi kod

projektiranja

Projekt je zapravo, sistem ovakvog tipa:

Slika 2. Model projektiranja

Projektiranje sistematizira i zaokružuje znanja iz

više oblasti (građevina, mašinstvo, elektrotehnika,

informatika i računarstva i dr). Projektiranje, kao

proces se stalno upotpunjava sa naučnim

dostignućima u predmetnoj ili specijalističkoj

oblasti (npr. računarsko projektiranje).

Važno je znati da projektiranje pomaže:

Ekonomiju kod ulaganja (uštede),

Unaprijeđuje estetiku objekata/zgrade i

urbanističke forme naselja ili grada,

Unaprijeđuje kvalitetu života,

Pozitivno utiče na ekologiju i zaštitu životne

sredine (primjenjena projektna rješenja).



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 90

Tokovi investicijskog poduhvata:

Slika 3. Tokovi događaja u investicionom projektiranju

1.2. Faze, koraci i ciljevi u projektiranju sa karakteristikama projektnih rješenja

Tri su osnovne faze svakog projekta:

koncipiranje (initiation),

definiranje (development) i

izvođenje (construction).

To važi za investicioni i projekt izgradnje objekata.

Projektni koraci su: ugovaranje (investitor-projektant/projektna firma), projektni zadatak,

proračuni, crtanje i prikazi, opisi, obrada i upakivanje projekata, revizija i koričenje i predaja

projekata.

Glavne karakteristike projekta:

1. Ima strukturu – aktivnosti, podprojekte.

2. Projektom se postižu neki ciljevi.

3. Projekt je proces.

4. Sastoji se od faza. Faze čine životni ciklus projekta.

5. Ima ograničeno trajanje.

6. Ima okruženje s kojim je povezan.

7. Okruženje nameće ograničenja – propise i zakone, ekološka i dr.

8. Kriteriji uspjeha – tehnički, ekonomski, društveni, prirodni,

a) Ograničeno raspoloživi resursi – vrijeme i novac

b) 10.Rizici – ništa u projektu nije apsolutno sigurno. Projekt nema deterministički, nego

stohastički karakter. Sve što smo u projektu isplanirali ima određenu vjerojatnost a

djelovanje rizika može usmjeriti u neželjenom smjeru.

c) 11.Promjene – u svakom projektu dogodit će se niz promjena koje će odrediti sudionici.

Ciljevi projektiranja energetskog unaprijeđenja objekata

Neposredni ciljevi projekta energetskog unaprijeđenja objekata ili zgrada su:

ostvarivanje povoljnijeg odnosa grijanja i hlađenja objekata sistemom utopljavnja i

odvodnje tolplote,

ostvarivanje energetskih ušteda korištenjem učinkovitijeg kotlovskog postrojenja ili

postojećeg sistema grijanja,



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 91

ostvarivanje financijskih ušteda korištenjem jeftinijeg energenta;

doprinos zaštiti okoliša,

smanjenje korištenja fosilnih goriva,

promocija korištenja obnovljivih izvora energije.

Primjer 1:

U iznalaženju projektnog pristupa za realizaciju projekata energetske efikasnosti, na primjeru

objekata koje koristi Biotehnički fakultet nastavnog centra „Grmeč“ u okvirima energetskog

pregleda objekata sa projektnog aspekta, izvršiti će se: pripremne radnje sa ustrojstvom tima za

realizaciju projekta, radna dokumentacija, oprema i uređaji, pregled postojećeg stanja, načini

potrošnje energije (obuhvaćaju: grijanje prostora, pripremu potrošne tople vode (PTV), kuhinje i

kuhinjski uređaji i aparati, hlađenje i rasvjetu), materijalna, energetska i troškovna bilanca,

energetske uštede, investicijski troškovi i cijena ušteđene energije,

Primjer 2:

Materijali i radnje u istraživanju: upitnik za prikupljanje podataka o potrošnji energije i vode te

aktivnosti koje se obavljaju u objektima, određivanje energetskih funkcionalnih cjelina ETC,

provođenje kontrolnih mjerenja, analiza tehničkih i energetskih svojstava objekata, funkcionalna

analiza tehničkih sistema u objektima, prijedlozi mjera poboljšanja, prethodna, i nova ili

dopunjena projektna dokumentacija.

1.3. Projektni zadatak i zakonski okviri

Projektni zadatak je pismeno definisan zadatak od strane naručioca projekta i služi kao polazna

osnova za projektiranje. Sadrži sve bitne zahtjeve projekta uključujući: tehničke, tehnološke,

ekonomske, pravne, ekološke i ostale zahtjeve. Projektnim zadatkom se definiše sadržaj,

obim, dinamika projektiranja, uslovi, karakter investicionog ulaganja, zadaci i proizašla

ograničenja. Ovjerava se i sastavni je dio ugovora o projektiranju u kojem se regulišu odnosi

između naručioca projekta i izvršioca projektiranja.

Projektni zadatak se zasniva na prethodno izvršenim (pozitivnim) ispitivanjima, istraživanjima i

oslonjen na rezultate i pokazatelje obrađene u investicionim studijama ili investicionim

programima (projektima).

Izrađuje ga investitor u saradnji sa stručnjacima ili čak sa predstavnicima projektnih kuća

(glavnim projektantima).

Projektnim zadatkom se posebno:

definiše želja investitora, što se hoće i želi postići investicijom.

daju osnovni zahtjevi ka projektiranju i izradi projektne dokumentacije: tehničke,

ekonomske, vremenske, ekološke i pravne elemente,

Projektni zadatak treba sadržavati sve potrebne podatke i dati osnovne smjernice kojih se treba

pridržavati projektant prilikom izrade projektne dokumentacije tj. projekta. Izrađuje ga naručioc

posla tj. Investitor, samostalno ili uz pomoć projektanata stručnjaka. Projektni zadatak ima bitan

uticaj na kvalitetu cijelog projekta, jer je temelj svega onoga što projektom rješavamo.

Stručnjaci s puno iskustva i znanja definiraju okvire projekta a koji su dati u projektnom zadatku.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 92

Pitanja koja se najčešće postavljaju kod postavljanja projektnog zadatka kao ključnog dokumenta

u fazi predinvesticione aktivnosti investitora:

1. Kome je sve potreban?

2. Što sadrži?

3. Koji poruku šalje i kome?

4. Što obuhvata i tko je odgovoran za eventualne propuste u izradi?

5. Koja mu je uloga u procesima izrade dokumentacije ili izgradnje objekata?

6. Tko piše i ovjerava projektni zadatak?

7. Koje su posljedice za nedovoljno obrađen projektni zadatak?

8. Kada se izrađuje i kome se dostavlja?

9. Gdje se nalazi u dokumentaciji?

10. Da li se može dopunjavati ili mijenjati, itd.?

Set datih pitanja ukazuje na veliku značajnost i ulogu projektnog zadatka u izradi studija,

elaborata, projekata i drugih vidova ljudske aktivnosti.

Zakonski okvir i tehnički uvjeti

tehnička dokumentacija mora biti izrađena u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju i

gradnji koji vrijede u F BiH te ostalim zakonima i propisima u BiH koja reguliraju

područje predmeta projektnog zadatka. Pri tome, posebno bi istaknuli slijedeće propise:

tehnički uvjeti za toplinsku izolaciju vanjskog plašta i krovišta objekata,

tehnički uvjeti za rekonstrukciju ili zamjenu dotrajale stolarije,

tehnički uvjeti za svjetlotehnička rješenja,

u obzir uzeti i važeće normative iz EU-e (ISO standardi).

2. POSTAVLJANJE PROJEKTNOG ZADATKA ENERGETSKOG PREGLEDA

OBJEKATA

2.1. Energetski pregled

Energetski je pregled građevinskih objekata je ključan i nezaobilazan korak u analizi efikacnosti

potrošnje energije i vode, kontroli potrošnje i smanjenja troškova kao i potrošnje energije,

energenata i vode. Prevashodno, energetski pregled građevinskih objekata podrazumijeva analizu

tehničkih i energetskih svojstava zgrada i objekata i analizu svih tehničkih sistema i uslova koji

učestvuju u izradi energetskog bilansa sa ciljem utvrđivanja efikasnosti i/ili neefikasnosti, te

donošenja zaključaka i preporuka za poboljšanje energetske učinkovitosti. Svrha projektnog

zadatka energetske sanacije ili novogradnje predstavljen kroz projektnu dokumentaciju.

Energetski pregled obavezno uključuje:

analizu građevinskih karakteristika zgrade u smislu toplinske zaštite te energetskih

svojstava sustava grijanja i hlađenja, klimatizacije i ventilacije, potrošne tople vode i

potrošnje električne energije;

potrebna mjerenja potrošnje toplinske i električne energije, te vode;

analizu mogućnosti promjene energenta i korištenja obnovljivih izvora energije;



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 93

prijedlog troškovno optimalnih mjera poboljšanja energetskih svojstava zgrade uz

ostvarive uštede, procjenu investicije i razdoblje povrata;

pisani izvještaj s preporukama optimalnog zahvata i redoslijeda prioritetnih mjera koje će

se implementirati kroz jednu ili više faza.

Stručno proveden energetski pregled temelj je za kvalitetan projektni zadatak energetske obnove

postojećih zgrada.

2.2. Operacionalizacija energetskog pregleda objekta

U svakoj se zgradi obavlja određena aktivnost. Shematski se aktivnost može predstaviti kao

interakcija ljudi, opreme, energije, radnih tehnika i zahtjeva zaštite okoliša (Slika 4). Negativni

učinci na okoliš koji se javljaju kao posljedica korištenja neke zgrade u direktnoj su vezi s

količinom korištene energije i aktivnošću koja se u zgradi obavlja. Naime, nije isto da li se neka

zgrada koristi kao uredski prostor ili kao škola ali u svakom slučaju optimiranjem potrošnje

energije i vode smanjuju se i negativni utjecaji na okoliš.

Slika 4. Shematski prikaz segmenata energetskog pregleda zgrade

Zahtjevi aktivnosti koja se u njoj obavlja predstavljaju osnovu za definiranje energetskih potreba

zgrade. Dovođenjem u vezu potrošnje energije i vode s rezultatima aktivnosti dobiva se jasna

slika kako, zašto i koliko se energije i vode troši u nekoj zgradi. Prilikom energetskog pregleda

mora se analizirati efikasnost potrošnje energije i vode u svim segmentima korištenja, od ulaznog

postrojenja za energetske transformacije preko razvoda i regulacije do konačne, neposredne

potrošnje od strane korisnika zgrade.

2.3. Tokovi energetskog pregleda sa analizom stanja objekta

Tokovi energetskog pregleda objakta ili zgrade dati su kroz radne operacije:

a) pripremne radnje,

b) izrada projektnog zadatka (što se želi i hoće),



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 94

c) prikupljanje svih potrebnih podataka i informacija o zgradama koji su nužni za

provođenje postupka energetskog pregleda, certificiranja i određivanja energetskog

razreda zgrade,

d) provođenje kontrolnih mjerenja prema potrebi,

e) analizu potrošnje i troškova svih oblika energije, energenata i vode za razdoblje od tri

prethodne kalendarske godine,

f) prijedlog mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti zgrade, odnosno za poboljšanje

energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane s proračunom perioda povrata

investicija i izvore cijena za provođenje predloženih mjera (kroz pisanu dokumentaciju-

projekte, izvještaje, elaborate, studije ...),

g) Izvještavanje nadležnih i

h) zaključak s preporukama i redoslijedom provedbe ekonomski opravdanih mjera za

poboljšanje energetske učinkovitosti zgrade, odnosno energetskih svojstava zgrade.

Analize u postupku energetskog pregleda stanja objekta/zgrade odnosi se na:

a) način upravljanja energijom u zgradi,

b) toplotne karakteristike vanjske ovojnice,

c) sistem grijanja i hlađenja,

d) sistem ventilacije i klimatizacije,

e) sistem za pripremu potrošne tople vode,

f) sistem napajanja, razdiobe i potrošnje električne energije,

g) sistem električne rasvjete,

h) sistem snabdijevanja vodom,

i) sistem mjerenja, regulacije i upravljanja procesnih veličina,

j) alternativne sisteme za snabdijevanje energijom (agregati).

Energetski pregled zgrade osim radnji i postupaka može sadržavati i druge radnje, postupke i

analize ovisno o vrsti, karakteristikama i namjeni zgrade i aktivnostima koje se u njoj obavljaju.

Energetski pregled zgrade provodi se u skladu s metodologijom, uputama i pravilima struke.

2.4. Opći podaci i dokumentiranje

a) Iznalaženje postojeće dokumentacije o objektu i opremi

Dokumentacija: projektna dokumentacija, nova ili dopunjena, vrste i obim projekata,

projektne kuće, projektanti i tehnička opremljenost izvođača radova,

Prikazani materijal će dati jasniju sliku o tokovima projektiranja, radnih operacija pregleda i

izrade projektne dokumentacije za dobijanje certifikata o EE-i,

Prema pravilima projektiranja a vezano za dodatna istraživanja, snimak postojećeg stanja

treba imati obrađene slijedeće elemente:

a) opći podaci o zgradi kao što su godina izgradnje, površina, obujam, krovište, faktor

oblika, uočljive karakteristike i nedostatke trenutnih energetskih instalacija, vrste

potrošača i sl.

b) režim korištenja zgrade (stvarne temperature grijanja i hlađenja, prekidi, sniženi režimi

grijanja i hlađenja za cijelu sezonu grijanja i hlađenja za zadnje tri godine) i planirani

dugoročni režim korištenja.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 95

b) Osnovna dokumentacija za projektiranje

Da bi se moglo započeti projektiranje novog pogona, potrebno je imati građevinsku, lokacijsku

(urbanističku), vatrogasnu, sanitarnu, vodoprivrednu, električarsku, telefonsku, vodovodnu,

plinsku, kanalizacijsku, ekološku, cestovnu i željezničku dozvolu. Katkad nisu potrebne sve,

nabrojene dozvole no vrlo se često neke od njih slučajno ili namjerno ne traže, ali kada je objekt

gotov, postanu nužne i tada ih je obično lakše dobiti ali se investitor prethodno konsultira sa

nadležnim općinskim i kantonalnim organima za prostorno uređenje i građenje.

Ukoliko se iz postojeće dokumentacije i pregleda građevine na terenu ne može sa sigurnošću

odrediti sastav građevnih dijelova vanjske ovojnice, kao pretpostavka se mogu uzeti građevni

dijelovi vanjske ovojnice karakteristični za razdoblje gradnje i pripadajući koeficijenti prolaska

topline. Takođe, ukoliko postoje sumnje u sastav građevnog dijela moguće je provesti dodatna

mjerenja (npr. infracrvena termografija) kako bi se pretpostavka ispitala i potvrdila te otkrile

eventualne nepravilnosti građevnih dijelova koje mogu utjecati na prijedlog mjera za poboljšanje

energetske učinkovitosti.

c) Izrada projektnog zadatka i projekta

Projektni zadatak ima za osnovnu svrhu pregled zgrade kojim se utvrđuje:

a) Dostupna dokumentacija,

b) Trenutno stanje zgrade,

c) Trenutnu potrošnju,

d) Način i vijek korištenja,

e) Nužna ograničenja pri ugovaranju energetske obnove,

f) Minimalni obuhvat ponuđenih rješenja radi postizanja cjelovitosti obnove i specifičnosti

zgrade.

Zahtjevi pri izradi glavnog projekta energetskog unaprieđenja objekta/zgrade:

a) opseg glavnog projekta,

b) arhitektonsko-građevinski projekt,

c) električki projekt sanacije i unaprijeđenja po zahtjevu investitora,

d) mašinski projekt povećanja pouzdanosti hlađenja,

e) elaborat o uticaju na okoliš novih rješenja.

Problemi savremenog projektiranja ogledaju se u:

- potrebnim nivoima znanja projektanata o predmetu projektiranja

- prethodne i nove informacije i dolazak do njih,

- stručno osoblje, oprema i materijali,

- komunikativnost i sklonost ka timskom radu,

- poznavanje programskih aplikacija poznavanje rada na računarskoj tehnici (simulacije,

modeliranje, dizajniranje i sl,),

- danas je nužno poznavati strane jezike radi uspješnije komunikacije.

Projektant koji ne može lako uspostaviti kontakte s ljudima i nema sklonosti ka timskom radu

teže će izvršavati svoje radne obaveze.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 96

Slika 5. Energetski razredi

Znanje se stječe učenjem i iskustvom. Informacije se dobivaju iz različitih izvora, a za njihovo

pravilno shvaćanje i primjenu potrebna je inteligencija.

Potreban nivo znanja, stručna osposobljenost, radno iskustvo, oprema, posebno računara,

umnogome pomaže projektnim kućama.

d) Uslovna dokumentacija za projektiranje i izgradnju

Da bi se moglo započeti projektiranje novog objekta, potrebno je imati građevinsku, lokacijsku

(urbanističku), vatrogasnu, sanitarnu, vodoprivrednu, električarsku, telefonsku, vodovodnu,

plinsku, kanalizacijsku, ekološku, cestovnu i željezničku dozvolu. Katkad nisu potrebne sve,

nabrojene dozvole no vrlo se često neke od njih slučajno ili namjerno ne traže, ali kada je objekt

gotov, postanu nužne i tada ih je obično lakše dobiti ali se investitor pritom izlaže opasnosti da

se sukobi sa zakonom, a u drastičnim slučajevima potrebno je i rušiti već sagrađene objekte.

Kada je objekt završen, nužno je zatražiti upotrebnu dozvolu na temelju koje se upisuje pravo

vlasništva, nakon čega se sagrađena objekt, zgrada, tvornica, pogon ili samo rekonstruirani dio

istih mogu početi upotrebljavati.

2.5. Materijali i primjena obnovljivih izvora energije

2.5.1. Prelazak toplote

Značajno mjesto u poznavanju svojstava materijala ima koeficijent prolaska toplote U. To je

količina toplote koju građevinski element gubi u 1 sekundi po m2 površine kod razlike

temperature od 1K, izraženo u W/m2K. Koeficijent U je bitna karakteristika vanjskog elementa

konstrukcije i igra veliku ulogu u analizi ukupnih toplotnih gubitaka (kWh/m2), a time i

potrošnji energije za grijanje. Što je koeficijent prolaska toplote manji, to je toplotna zaštita

zgrade bolja.

U tabeli 1. su dati pokazatelji energetskog stanja elemenata zgrade u odnosu na veličinu površine

ovojnice ili plašta.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 97

Tabela 1. Primjer toplotne karakteristike građevnih dijelova vanjske ovojnice

2.5.2. Obnovljivi izvori energije

Ako bi željeli koristiti obnovljive izvore energije za pripremu potrošne tople vode mogli bi

koristiti solarne kolektore. Mogli bi se koristiti samostalno ili u kombinaciji s klasičnim kotlom.

Zbog potrebe akumuliranja solarne energije, zapremine spremnika trebale bi biti veće nego kod

grijanja samo s kotlom. Prednosti korištenja kolektora bile bi:

korištenje (besplatne) sunčeve energije,

smanjenje godišnjeg broja uključivanja kotla,

izbjegavanje grijanja cijelog sistema isključivo kotlom (posebice u ljetnom periodu).

2.6. Organizacija projekta

Da bi se neki projekt mogao organizirati u cijelosti ili u segmentima, moramo prije svega

poznavati sve podatke potrebne za tu realizaciju.To znači da moramo posjedovati dobre, tačne i

aktualne informacije. Osim toga, moramo raspolagati znanjem kako bismo analizom tih

informacija mogli doći do potrebnih zaključaka te tek nakon toga možemo započeti izradu

projekta.

Vrlo se često tokom izrade projekta pojave i neka pitanja na koja ne znamo odgovore jer su

informacije kojima raspolažemo nedovoljne, polovične ili netačne.

Osobito je važno da projektant uoči loše i pogrešne informacije kako bi ih tokom izrade projekta

mogao ispraviti ili, ako je potrebno, izbaciti.

Kako bi projektant bio siguran u svoje odluke, izvore informacija treba provjeravati ali i

unaprijed izraditi modele dijelova ili cijelog projekta kako bi se uočile pogreške.

2.7. Budžet, izvori finansiranja

Mogući izvori finansiranja:

Europska unija, preko svojih strukturnih fondova, investicijskih banaka kako bi stimulirala

energetsku učinkovitost, a posebno - Europski fond za regionalni razvoj (European Regional



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 98

Development Fund) za povećanje investicija u mjere energetske učinkovitosti u stambenom

sektoru,

Financiranje energetske učinkovitosti u BiH putem programa međunarodne pomoći,

Financiranje energetske učinkovitosti u BiH iz vlastitih sredstava,

Fond za zaštitu okoliša Sarajevo,

UNDP i druge međunarodne organizacije,

Financiranje energetske učinkovitosti u U-S Kantonu preko KM za građenje, prostorno

uređenje i zaštitu okoliša,

Općine,

Vlastiti izvori.

2.8. Sistem upravljanja energetskom učinkovitosti prema normi ISO 50001:2001

Sistem upravljanja energijom shodno zahtjevima međunarodne norme ISO 50001:2011 je u

potpunosti kompatibilan s postojećim sistemima upravljanja i vrlo lako se može integrirati sa

sisteme upravljanja kvalitetom i zaštitom okoliša. Prednost ovoga pristupa za svaku organizaciju

ogleda se ne samo u načinu ispunjavanja zakonskog zahtjeva izuzećem od provedbe energetskih

pregleda od strane vanjskih ovlaštenih osoba, već i u potpunoj kontroli i upravljanju ukupnim

kontekstom potrošnje energije i energetskom učinkovitošću vlastitim resursima, uključujući i

interno provođenje energetskih pregleda. Shodno zakonu izuzetak obveze provedbe energetskih

pregleda procesa vrijedi za firme koje imaju uveden i certificiran sustav upravljanja energijom

shodno zahtjevima međunarodne norme ISO50001 :2011

Sistem upravljanja energetskom učinkovitosti prema normi ISO 50001:2001 omogućuje:

a) energetskim pregledom ustanoviti gdje su moguće uštede te izraditi programe uštede,

b) uspostaviti stalni nadzor i analizu nad troškovima,

c) definirati odgovornosti jer uštede su moguće samo ukoliko cijela organizacija poštuje

propisana pravila.

3. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

(primjeri projekata ulaganja)

Zbog velike potrošnje energije u zgradama, pa tako i u školama, a istovremeno i najvedeg

potencijala energetskih i ekoloških ušteda, poduzimanja mjera i realizacija energetske

učinkovitosti u takvim prostorima danas postaju prioriteti savremene arhitekture i energetike, ali

i načina života, te održivog razvoja općenito.

Energetska efikasnost je vrlo važna, a u bududnosti de biti još i važnija. Da bi se postigla

energetska efikasnost moramo se prilagoditi novim izvorima energije i novim načinima uštede

energije. Loši rezultati projektiranja energetske učinkovitosti zgrada se mogu nalaziti u

neadekvatnom i nepotpunom pristupu problemu projektiranja, projektom su krivo definirani

materijali ili način gradnje, izvođači koriste lošije materijale od onih definiranih projektom tr



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 99

izvođači ne izvode radove po pravilima struke i samim time nastaju greške u konstrukciji zgrade

koje utječu na energetska svojstva.

Projektom krivo definirani parametri, loš način izgradnje i odabir manje kvalitetnih materijala

krajnjem korisniku postaju vidljivi tek kod samog korištenja zgrade i to najčešde kroz povedanu

potrošnju energenata za grijanje/hlađenje, pojavu vlage, oštedenja, itd. Zbog toga se preporučuje

vršenje energetskih pregleda kako za vrijeme izgradnje tako i po samom završetku gradnje u

cilju otkrivanja eventualnih propusta koji mogu vrlo negativno utjecati na energetska svojstva

građevine i na kvalitetu života u tom prostoru.

Predstavljeni model ili dati metodološki tokovi odvijanja aktivnosti na snimanju stanja i primjeni

mogudih mjera poboljšanja energetskog stanja objekata mogu zainteresiranim osobama ili

institucijama pružiti značajnu podršku i za olakšano donošenje odluka..

PRIMJER 1:

Naziv projekta: „Mogućnost efikasnog korištenja energije u obrazovnim institucijama“

1. Nosioc projekta: Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet Bihać

2. Projekat podržan: Kantonalno ministarstvo za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša

Bihać, godina: 2013. - 2014.

3. Budžet projekta: - 49.351,00 KM planirano, iz aplikacije - 10.000,00 KM odobrena sredstva.

Slika 6. Jedna od zgrada Biotehničkog fakulteta za energetsko poboljšanje stanja

PRIMJER 2:

Naziv projekta: Bolja energetska efikasnost / Better Energy efficiency

Lokacija: Opština Bosanski Petrovac

Donatori: UNDP, CWS i Opština Bosanski Petrovac

Ukupan budžet: 84,065.50 KM

Glavni cilj:

- Poboljšanje energetske efikasnosti kroz postavljanje novih prozora i instaliranje nove

grijne peći u zgradi Srednje škole.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 100

Specifični ciljevi:

- Smanjenje troškova za grijanje

- Povećanje uštede energije koja se koristi za grijanje

- Poboljšanje toplotne izolacije u zgradi skole kroz dodavanje novih prozora na sportskoj

dvorani,akoja se nalazi u sklopu skole

Ciljna grupa:

- Učenici i zamosleni u Srednjoj školi "Mješovita Srednja škola Bosanski Petrovac",

- Općina Bosanski Petrovac, 250 direktnih korisnika,

- Građani koji koriste sportsku dvoranu cca 2000.

Očekivani rezultati:

- Smanjenjepotrošnje ogrijevnog drva

- Povećanjeenergetske efikasnosti

- Poboljšanjetoplotne izolacije u zgradi škole

- Smanjenje zagadjenja zivotne sredine

Glavne aktivnosti:

- Dodavanjenove plastične stolarije na zgradi srednje škole,

- Instaliranje nove peći na drva,ili na pelet

- Energetski pregled

- Promocija projekta

4. LITERATURA

[1]Avdid, S. Ceteor d.o.o. Sarajevo, “Energetska efikasnost u BiH - trenutno stanje, zakonska

regulativa, realizovani i planirani projekti“, Sarajevo 2012.

[2]Boyd, G.A., Pang, J.X., “Estimating the linkage between energy efficiency and productivity”,

Energy Policy, 28, pp. 289-296. 2000.

[3]Caves, D.W., Christensen, L.R., Diewert, W.E., “The economic theory of index numbers and

the measurement of input, output and productivity”, Econometrica, 50, pp. 1393-1414, 1982.

[4]Halid, M., Ifet, Š., Jasmina, I., Azra, B., Samira, H.: Model ocjene energetskog stanja objekata

biotehničkog fakulteta sa mjerama poboljšanja - predinvesticiona studijaBiotehnički fakultet

Bihać 2014.

[5]Morvaj, Z., Sučid, B., Zanki, V, Čačid, “Priručnik za provođenje energetskih pregleda

zgrada“, USAID Ekonomija energetske efikasnosti/UNDP BiH/GIZ Konsultacije za

energetsku efikasnost Sarajevo, Sarajevo 2011.

[6]http://www.aweres.net, „Obnovljivi izvori energije, vrste/potencijal/tehnologije“, preuzeto

juni 2015.

[7]www.eihp.hr, "Energetska učinkovitost u zgradarstvu", 2011, HEP Toplinarstvo d.o.o.,

preuzeto, 2015.

[8]www.energetska-efikasnost.undp.hr, "Svrha i vrste toplinske izolacije", Poticanje energetske

efikasnosti u Hrvatskoj, 2015.

[9]www.energetska-efikasnost.undp.hr. "Načela gradnje pasivne kude", Poticanje energetske

efikasnosti u Hrvatskoj, 2015.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 101

UTJECAJ ENERGETSKE EFIKASNOSTI NA KVALITET ZRAKA

I KLIMATSKE PROMJENE

1Džemila Agić, 2Halid Makić, 3Sejfudin Agić

1Centar za ekologiju i energiju Tuzla, Tuzla, dzemila.agicbih.net.ba

2Univerzitet u Bihaću, Bihać, [email protected] 3Elektrotehnička škola Tuzla, Tuzla, [email protected]

Ključne riječi: energetska efikasnost, zagađenje zraka, klimatske promjene

SAŽETAK:

Zagađenje zraka se sve više smatra značajnim rizikom po zdravlje stanovništva. Materije koje

zagađuju okoliš nanose veliku štetu ljudima i drugim živim bićima, a onečišćenje zbog

sagorijevanja fosilnih goriva je na vodećem mjestu crne ljestvice prijetnji po zdravlje, klimatke

promjene i okoliš uopće.

Usljed rada industrije, individualnih ložišta i velike koncentracije saobraćaja, na području Tuzle

je već duži vremenski period prisutan problem zagađenja zraka. Prema podacima dobivenim iz 5

mjernih stanica postavljenih u tuzlanskom regionu, koncentracije polutanata uglavnom su

prelazile granične vrijednosti, pa čak i pragove upozorenja i uzbune. Analizirajući koncentracije

SO2, kvalitet zraka u zimskom periodu u urbanom području Tuzle dosezao je II ili III kategoriju

(zagađen ili veoma zagađen zrak), sa prekoračenjem dozvoljenih nivoa SO2 sa 4 do 5 puta iznad

najveće dozvoljene koncentracije.

Postojeći plan interventnih mjera se odnosi na moguće posebne situacije u kojima su

prekoračene granične vrijednosti, ali je nejasan i nekonkretan, tako da u periodu kritičnog

zagađenja zraka nedostaje djelovanje nadležnih vlasti i građani su uglavnom prepušteni sami

sebi.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 102

U radu su prezentirana istraživanja u oblasti kvaliteta zraka u Gradu Tuzli i rezultati

monitoringa potrošnje energenata u individualnim stambenim objektima u Tuzli i njihov

međusobni utjecaj.

Predložne su konkretne preporuke i mjere; kako planske, tako upravno-administrativne i

tehničko tehnološke u kojima posebno mjesto zauzima energetski efikasno i okolinski prihvatljivo

projektovanje objekata, opreme i postrojenje koji značajno utiču na kvalitet zraka i s tim u vezi

izražene klimatske ekstreme.

1. UVOD

Usljed rada industrije, individualnih ložišta i velike koncentracije saobraćaja, na području Tuzle

je već duži vremenski period prisutan problem zagađenja zraka. Loše izolovane kuće za grijanje

koriste ugalj koji sadrži od 0,5-5% sumpora, a koji spaljuju u zastarjelim kotlovima i pećima sa

vrlo malim stepenom iskoristivosti. Velika koncentracija saobraćaja takođe veoma loše utiče na

zagađenje zraka [1].

Na zagađenje zraka utiču i industrijski pogoni u gradu, među kojima je najveći zagađivač

Termoelektrana Tuzla, sa zastarjelom tehnologijom, koja u svojoj proizvodnji godišnje spali oko

4 miliona tona uglja i između ostaloga je u 2013. godini emitovala 9.843 tona NOx, 1.990 tona

PM2,5 i 51.661 tona SO2 [2].

Kvalitet zraka tokom sezone grijanja u urbanom području Tuzle doseže II ili III kategoriju

(zagađen ili veoma zagađen zrak), sa prekoračenjem dozvoljenih nivoa SO2 sa 4 do 5 puta iznad

najveće dozvoljene koncentracije [3] [4] [5].

2. MONITORING ZRAKA U TUZLI

Od 2003. godine na području Tuzle postoji monitoring sistem za praćenje kvaliteta zraka, koji se

sastoji od pet mjernih imisionih stanica opremljenih uređajima za mjerenje koncentracije

osnovnih zagađujućih komponenti.

Mjerne stanice su prikazane na slici 1 i vrše monitoring zraka za zagađujuće materije: SO2, NO2,

CO, O3 i lebdeće čestice PM2,5 [6] [7].



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 103

Slika 1. Karta sa lokacijama mjernih stanica za mjerenje kvaliteta zraka na području Tuzlanskog kantona

2.1. Rezultati mjerenja godišnjih vrijednosti SO2 i PM2,5

U tabelama 1 i 2 i na slikama 2 i 3 su prikazani rezultati prosječnih godišnjih koncentracija SO2 i

lebdećih čestica PM2,5 koji su u zadnjih 6 godina dobiveni iz mjernih stanica, gdje se vidi da su

koncentracije ovih polutanata uglavnom prelazile granične vrijednosti koje za SO2 iznose 50

μg/m3, a za PM2,5 25 μg/m3 [8].

Tabela 1. Prosječne godišnje vrijednosti kvaliteta zraka za sumpordioksid (SO2) [9]

Godina

Koncentracija SO2 (µg/m3)

Skver

MS1 BKC

MS2 Bukinje

MS3 Bektići

MS4 Cerik

MS5

2008 112,1 59,1 47,8 * *

2009 58,6 69,7 55,6 * 48,1

2010 74,6 73,1 57,2 * 52,1

2011 116,4 * 59,3 * 58,2

2012 54,5 56,9 58,0 * 43,5

2013 62,2 84,2 83,6 57,2 69,9

* Nedovoljan broj validnih podataka (servisiranje opreme, prekid u komunikaciji mjernih stanica

i centra i sl.)



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 104

Slika 2. Grafički prikaz prosječnih godišnjih vrijednosti SO2 na 5 mjernih stanica za period 2008. - 2013. godina

Tabela 2. Prosječne godišnje vrijednosti kvaliteta zraka za lebdeće čestice (PM2,5)

Godina

Koncentracija PM2,5 (µg/m3)

Skver

MS1 BKC

MS2 Bukinje

MS3 Bektići

MS4 Cerik

MS5

2008 58,3 67,8 62,0 * 41,4

2009 53,5 77,1 50,1 33,3 41,4

2010 59,6 70,4 52,5 43,2 43,4

2011 86,4 * 65,8 58,4 65,3

2012 52,2 39,2 41,0 43,8 *

2013 53,3 32,9 36,0 39,4 *

* Nedovoljan broj validnih podataka (servisiranje opreme, prekid u komunikaciji mjernih stanica

i centra i sl.)



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 105

Slika 3. Grafički prikaz prosječnih godišnjih vrijednosti PM2,5 na 5 mjernih stanica za period 2008. - 2013. godine

U tabeli 3 su za 2012. i 2013. godinu prikazana česta prekoračenja graničnih vrijednosti i

pragova uzbune za SO2.

Tablela 3. Pregled broja prekoračenja godišnjih graničnih vrijednosti i pragova uzbune za SO2 za 2012. i 2013.

godinu

Propisane vrijednosti koncentracija SO2

Godina

Broj prekoračenja graničnih vrijednosti i pragova uzbune za SO2

Skver

MS1

BKC

MS2

Bukinje

MS3

Bektići

MS4

Cerik

MS5

Ukupan broj

prekoračenja

u godini

Prag uzbune za jednosatno mjerenje koncentracije SO2

(500 μg/m³)

2012 5 24 13 * 17 59

2013 36 78 65 39 58 276

Granična vrijednost za jednosatno mjerenje koncentracije SO2

(350 μg/m³)**

2012 51 119 56 * 43 269

2013 89 274 57 102 123 595

Granična vrijednost za jednodnevno mjerenje koncentracije SO2 (125

μg/m³)***

2012 29 39 25 * 8 101

2013 42 71 61 43 37 251

* Nedovoljan broj validnih podataka (servisiranje opreme, prekid u komunikaciji između mjernih

stanica i centra i sl.)

2.2. Rezultati mjerenja mjesečnih vrijednosti SO2

Na slikama 4 i 5 su prikazane prosječne mjesečne vrijednosti SO2 u sezoni grijanja, od novembra

2012. godine do februara 2013. godine i od novembra 2013. godine do februara 2014. godine,



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 106

koje su dobivene mjerenjem na mjernim stanicama: Skver, BKC, Bukinje, Bektići i Cerik, gdje

se može vidjeti odnos vrijednosti koncentracija na svim mjernim stanicama i mjeseci u kojima su

najveća zagađenja zraka.

Slika 4. Grafički prikaz prosječnih mjesečnih vrijednosti SO2 za novembar, decembar 2012. i januar, februar 2013.

godine, na svih pet mjernih stanica

Slika 5. Grafički prikaz prosječnih mjesečnih vrijednosti SO2 za novembar, decembar 2013. i januar, februar 2014.

godine, na svih pet mjernih stanica

Rezultati monitoringa potvrđuju prisustvo štetnih materija i njihovih čestih prekoračenja, a

najveća zagađenja su u užem jezgru grada gdje živi najveći broj stanovnika Tuzle. Posebno u



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 107

zimskim mjesecima su alarmantne izmjerene koncentracije zagađujućih materija, a najzagađeniji

mjesec u jednoj kalendarskoj godini je decembar.

2.3. Rezultati mjerenja dnevnih vrijednosti SO2

Na slikama 6 i 7 su za decembar 2012. i 2013. godine prikazane vrijednosti dnevnih

koncentracija SO2 u odnosu na propisanu graničnu vrijednost, a uzete su vrijednosti sa mjernih

stanica Skver (MS1) i BKC (MS2), jer su na tim lokacijama izmjerena najveća zagađenja.

Slika 6. Grafički prikaz dnevnih vrijednosti SO2 na mjernim stanicama Skver (MS1) i BKC (MS2) za decembar

2012. godine

Slika 7. Grafički prikaz dnevnih vrijednosti SO2 na mjernim stanicama Skver (MS1) i BKC (MS2) za decembar

2013. godine



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 108

Mjerenjem koncentracija polutanata, pokazalo se da su u jednoj kalendarskoj godini najveća

prosječna dnevna zagađenja u mjesecu decembru i to na lokacijama Skver i BKC.

Tako je npr. u decembru 2013. godine prosječna vrijednost dnevnih koncentracija SO2 na

mjernoj stanici BKC iznosila 291,1 µg/m3, a maximalana vrijednost koncentracije SO2 je iznosila

565,6 µg/m3. To su alarmantne koncentracije, jer je dozvoljena dnevna granična vrijednost za

SO2 125 µg/m3, a vrijednost praga uzbune 500 µg/m3.

Prema mjerenju, na ovoj lokaciji, u ovom periodu je čak 178 puta prekoračena granična

vrijednost, a vrijednost je dostigla prag uzbune 52 puta.

3. UTICAJ MJERA ENERGETSKE EFIKASNOSTI U ZGRADARSTVU NA

SMANJENJE POTROŠNJE ENERGIJE I ZAGAĐENJE ZRAKA

Istraživanje je rađeno na 50 individualnih stambenih objekata prije i nakon energetske sanacije.

U okviru sanacije na svim objektima je urađena toplotna izolacija fasade objekata sa 10 cm

ekspandiranog polistirena. Na pojedinim objektima su urađene manje dodatne manje energetske

efikasnosti [10].

Objekti su snimljeni infracrvenom kamerom, a termografski snimci pokazali su da objekti imaju

značajne gubitke topline. Posebno kritična mjesta su armirani betonski horizontalni i vertikalni

serklaži, te nadprozornici i nadvratnici.

Na slici 8 pokazana su mjesta na vanjskom omotaču, karakteristična za sve objekte, na kojima su

prisutni visoki koeficijenti prolaska topline što uzrokuje visoke energetske gubitke.

Slika .8 Tipični gubici na vanjskom omotaču objekata snimljeni IC kamerom

Pored gubitaka na vanjskim omotačima, do gubitaka dolazi na dimnjacima, cjevovodima i zbog

starosti kotlova te zbog nedovoljne toplinske izolacije (slika 9).



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 109

Slika 9. Gubici na cjevovodima i dimnjaku

Kotlovi se ne održavaju prema tehničkim uputstvima i po pravilu su predimenzionirani, što

posebno dolazi do izražaja u periodu nakon sanacije. Čest je slučaj da su cjevovodi razvedeni

kroz podrum, a pošto nisu izolirani, podrum koji nema potrebe za zagrijavnjem ima temperaturu

grijanog prostora. Zbog ovako tehničkih propusta dolazi do velikih gubitaka topline. U objektima

kod kojih se dimnjak nalazi sa vanjske strane objekta evidentirani su značajni gubici topline.

3.1. Potrošnja energenta

Potrošnja energenta je mjerila u svim objektima prije i nakon toplotne sanacije objekata. Analiza

podataka je pokazala da su objekti prije sanacije za zagrijavanje 1 m2 prosječno trošili 338 kWh

i da je nakon sancije troše 196 kWh/ m2, što znači da je nakon sancije došlo do smanjenja

potrošnje energenta za 41,65%.

Na slici 10 je prikazano poređenje rezultata potrošnje toplotne energije u MJ/god za 50 objekata

prije i nakon sanacije



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 110

Slika 10. Rezultati potrošnje toplotne energije u MJ/god za 50 objekata prije (crveno) i nakon (zeleno) sanacije

3.2. Uticaj mjera energetske efikasnosti na emisiju CO2

Analiza dobijenih rezultata je pokazala da su objekti prije sancije prosječno emitovali 13,11 t

CO2, a nakon sanacije 7,27 t CO2 što znači da je došlo do smanjenja emisije za 45,20% (slika

11).

Prosječna emisije CO2 po m2 grijanog prostora prije sanacije je iznosila 87,40 kg, a nakon

sanacije se smanjila na 48 kg.

Slika 11. Emisija CO2 prije (plavo) i nakon (crveno) sanacije 50 objekata



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 111

4. ZAKLJUČCI I PREDLOŽENE MJERE

U cilju zaštite zdravlja stanovništva, biljnog i životinjskog svijeta, voda i zemljišta, kulturnih i

materijalnih vrijednosti, te postizanje stalnog poboljšanja kvaliteta zraka, potrebno je uspostaviti

sistem upravljanja kvalitetom zraka i razraditi mjere zaštite zraka od zagađivanja. Savremena

naselja, danas predstavljaju specifičan izvor zagađujućih materija, jer je na relativno maloj

površini smješten veliki broj pojedinačnih izvora zagađenja.

Visoke koncentracije zagađujućih materija u zraku, koje su u znatnom porastu u periodu sezone

grijanja, pokazuju da su individualna ložišta jedan od velikih zagađivača zraka. Zbog bogatstva

ovog regiona ugljem, veliki broj domaćinstava ga koristi za zagrijavanje.

Prema Europskoj agenciji za okoliš, sagorijevanjem 1kg uglja nastaje 11,6m³ dima, a m³ dima

sadrži 6 – 14g lebdećih čestica.

Monitoring zraka je pokazao da koncentracije polutanata uglavnom su prelazile granične

vrijednosti, pa čak i pragove upozorenja i uzbune, i to posebno u zimskom periodu. Analizirajući

koncentracije SO2, kvalitet zraka tokom sezone grijanja u urbanom području Tuzle dosezao je II

ili III kategoriju (zagađen ili veoma zagađen zrak), sa prekoračenjem dozvoljenih nivoa SO2 sa 4

do 5 puta iznad najveće dozvoljene koncentracije. Također, prema podacima za satne vrijednosti,

koncentracija SO2 je samo u decembru 2013. godine 337 puta puta prelazila vrijednost praga

pripravnost

Implementacijom jednostavnih mjera energetske efikasnosti na 50 individualnih stambenih

objekata je pokazano da je energetskom sanacijom objekata moguće samanjiti potrošnju

energenata za 41,65%, a emisiju CO2 za 45,20%.

Poređivanjem dobijenih rezultatao za emisiju CO2 po m2 grijanog prostora sa rezultatima za

druge objekte u Evropi (slika 12) vidljivo je da je emisija CO2 po m2 grijanog prostora u BiH još

uvijek visoka. Npr. pasivna kuća godišnje emitira 2 CO2kg/m2, kuća bez toplinske izolacije 60

kg/m2 CO2, prosječno izolirana kuća izgrađena 70-tih i 80-tih godina 30 CO2kg/m2,

niskoenergetska kuća 10 CO2kg/m2, dok neizolirana kuća u BiH emituje 87,40 kg/m2, a izolirana

48 kg/m2.

Slika 12. Emisija CO2/m2 stambenog prostora [10]



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 112

Iako je nakon sancije došlo do znatnog smanjenja potrošnje energenta po m2 grijanog prostora

nakon upoređivanja rezultata sa evropskim standardima uvidjeli smo da je potrošnja i dalje

visoka te je urađena doda analiza i utvrđeno je da su uzroci visoke potrošnje:

- Navika čestog loženja prije sanacije objekta,

- Pregrijavanje prostora (unutrašnja temperatura je najčešće oko 24ºC),

- Gubici toplote kroz prozore i vrata,

- Neispravno provjetravanje i ventilacija,

- Predimenzionirane peći i

- Loše sagorijevanje u peći, nepravilno loženje i toplinski gubici na cjevovodima i pećima.

5. LITERATURA

[1] Anonymous (2012) Izvještaj o kvaliteti zraka na području Tuzlanskog kantona za period

2009-2012. godine (Report of air qualiti in Tuzla Canton from 2009 to 2012 (Government of the

Tuzla Canton).

[2] Anonymous (2013) Report of Health Status of Inhabitans from 2003 - 2013. Tuzla, Public

Health Institution of Tuzla Canton.

[3] Anonymous (2012) Izvještaj o kvaliteti zraka na području Tuzlanskog kantona za period

2009-2012. godine, Vlada Tuzlanskog kantona

[4] Begić H., Tahirović F., Dinarević S., Ferković V., Pranjić N. (2002), Učešće riziko-faktora u

nastanku urođenih anomalija srca u djece na području Tuzlanskog kantona, Medicinski Arhiv.

56(2): 73-77.

[5] Hadžić D., Mladina N., Ljuca F., Bazardžanović M. (2009), Air pollution and Hospitall

Admission Trends of children with Bronchial Obstruction in Tuzla Canton. Med Arh. 63 (3):

146-150.

[6] Pravilnik o načinu vršenja monitoringa kvaliteta zraka i definisanju vrsta zagađujućih

materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta zraka, “Službene novine FBiH“,

broj: 1/12

[7] Pravilnik o monitoringu kvaliteta zraka, “Službene novine FBiH“, broj 12/05

[8] Anonymous (feb. 2013), Informacija o ocjenjivanju kvaliteta zraka na području Tuzlanskog

kantona za razdoblje januar – decembar 2012. godine, Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite

okolice Tuzlanskog kantona

[9] Anonymous (feb. 2014), Informacija o ocjenjivanju kvaliteta zraka na području tuzlanskog

kantona za razdoblje januar – decembar 2013. godine, Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite

okolice Tuzlanskog kantona

[10] Agić Dž., (2011), Unapređenje energetske efikasnosti individualnih stambenih objekata na

prostoru općine Tuzla, Magistarski rad



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 113

ZAŠTITA EKOSISTEMA



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 114

ANALIZA KVALITETA VODE POTOKA

Amela Kajtezović1, Merima Toromanović1, Jasmina Ibrahimpašić1

1Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet

Luke Marjanovića bb, 77000 Bihać

[email protected]

Ključne riječi: fizičko-hemijski pokazatelji, mikrobiološki pokazatelji, kvalitet vode

SAŽETAK:

U radu su prikazani rezultati ispitivanja kvaliteta vode potoka Bukovska koji se nalazi u naselju

Kajtezi, opština Bosanska Krupa. Uzorkovanje vode je rađeno u aprilu 2014. godine za vrijeme

kišnog perioda. Ispitivani su sljedeći fizičko - hemijski pokazatelji: temperatura, miris, boja,

mutnoća, pH-vrijednost, elektroprovodljivost, otopljeni kisik i zasićenost kisikom, ukupni ostatak,

ostatak nakon žarenja, suspendirane tvari, p - alkalitet, m - alkalitet, utrošak KMnO4, BPK5,

HPK, nitrati, nitriti, amonijev ion, te mikrobiološki pokazatelji: fekalni koliformi (Escherichia

coli).

Rezultati ispitivanja su pokazali da potok Bukovska pokazuje dobar kvalitet vode u skladu sa

važećom zakonskom legislativom u oblasti površinskih voda.

1. UVOD

Kvalitet prirodnih voda postaje jedan od ograničavajućih faktora njihove upotrebe i održavanja

prirodne ravnoteže životne sredine. U prirodnim vodama nalaze se raspršene i otopljene tvari, što

je posljedica sukcesija ekosistema, a naročito antropogenih uticaja na vodu (industrija,



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 115

poljoprivredne djelatnosti, gradski i tehnološki otpad, komunalne i industrijske otpadne vode i

sl.). Za ocjenu kvalitete vode služimo se fizičkim, hemijskim i mikrobiološkim metodama

ispitivanja. Donošenjem novog Zakona o vodama Federacije Bosne i Hercegovine [1] započeo je

razvoj pravnog i institucionalnog okvira upravljanja vodama Federacije BiH na principima i u

skladu sa zahtjevima politike i prava Evropske unije (EU), u prvom redu u skladu sa EU

Okvirnom direktivom o vodama (2000/60/EC), ali i sa drugim propisima EU. Zagađenje vode

predstavlja svaka fizička, hemijska ili biološka promjena u kvalitetu vode koja ima negativan

uticaj na organizme koji tu vodu konzumiraju ili žive u njoj [2]. Identifikacija tipova, karaktera i

nivoa zagađenja preduslovi su za procjenu rizika kome su uslijed zagađenja izloženi vodeni

sistemi, a preko njih i životna sredina, uključujući tu i ljude [3]. Osnovni ciljevi zaštite voda su

sačuvati vode koje su još čiste i zaustaviti trend pogoršanja kvaliteta podzemnih i površinskih

voda. Za postizanje tog cilja, između ostalog, potrebna je ekološka procjena kvaliteta voda.

Potok Bukovska protiče kroz selo Kajtezi koje pripada opštini Bosanska Krupa i ulijeva se u

rijeku Unu. Selo broji oko 100 ES i neke od kanalizacija su sprovedene u taj potok. Budući da

je dno potoka kamenito i da je prisutan brz protok vode, do sad nisu zabilježena neka veća

zagađenja. U zimskom periodu i za vrijeme obilnih padavina potok doseže dubinu i do 1m, dok u

ljetnom peridu presuši. U blizini se nalazi bunar s pitkom vodom kojom se stanovništvo

snadbijeva. Širina potoka je oko 3 m i okružen je šumskim predjelima i livadama.

Slika 1. Potok Bukovska

2. MATERIJALI I METODE RADA

Provedeno je ispitivanje kvaliteta vode potoka Bukovska na području sela Kajtezi u Bosanskoj

Krupi. Uzorkovanje i ispitivanje provedeno je u aprilu 2014. godine, za fizikalno – hemijske i

mikrobiološke pokazatelje.

Na licu mjesta (in situ), su izmjereni temperatura, zasićenost kisikom, otopljeni kisik i pH

vrijednost. U laboratoriju su metodom membranske filtracije određivani mikrobiološki

pokazatelji (ukupni koliformi), te ostali fizikalno–hemijski pokazatelji (električna provodljivost,

mutnoća, ukupni ostatak, ostatak nakon žarenja, suspendirane tvari, p i m – alkalitet, utrošak

KMnO4, biohemijska potrošnja kisika, hemijska potrošnja kisika, nitrati, nitriti i amonijev jon).



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 116

Broj i vrsta patogenih mikroorganizama ovisi o zdravstvenim prilikama područja odakle dotječu

otpadne vode. Broj ukupnih koliformnih bakterija (b.c.) koje se dnevno izlučuju po stanovniku

iznosi 2,5x1010 do 2,5x1012. Broj enterovirusa reda je veličine 3x105 do 2,5x106 zaraznih

jedinica po stanovniku na dan [4].

Svi analitički pokazatelji određivani su metodama koje propisuje APHA [5]. Za određivanje

koncentracije HPK-vrijednosti upotrebljen je Spektrofotometar photoLab® 6600 UV-VIS,

proizvod tvrtke WTW i grijaće tijelo Thermoreaktor CR 2200, proizvod tvrtke WTW. Za

određivanje pH-vrijednosti i temperature pri provedbi pokusa upotrebljena je elektroda za pH i

temperaturu SensoDirect 150, Lovibona. Za određivanje koncentracije otopljenog kisika

upotrebljena je kisikova elektroda SensoDirect 150, Lovibona. Za određivanje BPK5 vrijednosti

korištena je Winkler metoda za određivanje rastvorenog kiseonika.

3. REZULTATI

Ocjenjivanje kvalitete vode potoka Bukovska provedeno je u skladu sa listom propisa koje

regulišu upravljanje vodama Federacije Bosne i Hercegovine i podzakonskih akata, a u funkciji

implementacije Zakona o vodama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine F BiH“br.

70/06).

Tabela 1. Rezultati analize fizičko – hemijskih i mikrobioloških pokazatelja vode potoka

Bukovska POKAZATELJI MJERNA

JEDINICA

REZULTATI DOPUŠTENE

VRIJEDNOSTI

Temperatura oC 11,6

Miris / Bez mirisa

Boja / Bez boje

Mutnoća NTU 3,33

pH – vrijednost / 6,7 I

Elektroprovodljivost µs/cm 432

Otopljeni kisik mg/L 51,6

Ukupni ostatak mg/L 280

Ostatak nakon žarenja mg/L 172

Suspendirane tvari mg/L 30 II

p – alkalitet mg/L 2

m – alkalitet mg/L 51

Utrošak KMnO4 mg/L 17,38

Biohemijska potrošnja

kiseonika– BPK5

mg/L 3,48 II

Hemijska potrošnja kiseonika,

HPK

mg/L 57 IV

Nitrati mg/L 13,2

Nitriti mg/L 0

Amonijev ion mg/L 0

Fekalni koliformi (E. coli) broj/100 ml < 103 I



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 117

Po okvirnoj direktivi o vodama [6] i Zajedničkoj strategiji implementacije okvirne direktive o

vodama ( 2000/60/EC ) [7] kriteriji za stanje voda su sljedeći (slika 2):

Stanje voda = Ekološko stanje + hemijsko stanje

Stanje voda

Vrlo dobro

Dobro

Umjereno

Loše

Vrlo loše

Vrsta voda Oznaka brojem Oznaka bojom

I I

II II

III III

IV IV

V V

Slika 2. Ekološko stanje voda [6]

4. DISKUSIJA I ZAKLJUČAK

Analiza kvaliteta vode potoka Bukovska izvršena je u aprilu 2014. godine gdje su ispitivani

fizičko–hemijski i mikrobiološki pokazatelji. Uzorci za analizu su uzeti za vrijeme kišnog

perioda.

Od fizičko–hemijskih parametara određivani su: temperatura, miris, boja, mutnoća, pH–

vrijednost, elektroprovodljivost, otopljeni kisik, ukupni ostatak, ostatak nakon žarenja,

suspendirane tvari, p–alkalitet, m–alkalitet, utrošak KMnO4, BPK5, HPK, nitrati, nitriti i

amonijev ion. Rezultati analize su pokazali da svi parametri ne premašuju MDK propisane

Uredbom o klasifikaciji voda i voda obalnog mora Jugoslavije u granicama Socijalističke

Republike Bosne i Hercegovine („Službene novine SR BiH“ br. 18/80) i da uglavnom

zadovoljavaju II klasu kvaliteta vode, osim HPK čija vrijednost premašuje MDK.

Analiza mikrobioloških parametara je pokazala da je broj fekalnih koliforma (E. coli) <103 što

zadovoljava MDK za fekalne koliforme koje su propisane Uredbom o klasifikaciji voda i voda

obalnog mora Jugoslavije u granicama Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine („Službene

novine SR BiH“ br. 18/80).



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 118

Na osnovu rezultata ispitivanja vode potoka Bukovska utvrđene su povećane vrijednosti

parametra HPK, koji upućuje na povećani sadržaj organskih tvari (vrijednosti veće od zakonskih

dozvoljenih granica, koji definiraju kvalitet površinskih voda, II kategorije). Uzrok tome mogu

biti vremenske nepogode koje su se desile za vrijeme tog perioda obzirom da su analize rađene

za vrijeme kišnog perioda, kao i kanalizacije koje su sprovedene u taj potok i poljoprivredne

površine kojim je potok okružen.

5. LITERATURA

[1] Službene novine Federacije (2010) Zakon o vodama Federacije Bosne i Hercegovine. Broj

70/06.

[2] Adrović, A. (2010) Studija o kvalitetu vode u sjeveroistočnoj Bosni, Tuzla.

[3] Damjanov,S., Gajer, J., Timotić, D., Kovačev, N., Stojnić, N., Mišković, M., Nežić, V.

(2010) Priručnik, Voda – izvor održivog razvoja.

[4] Wang, X., Jin, P., Zhao, H., Meng, L. (2007) Classification of contaminants and treatability

evaluation of domestic wastewater. Front. Environ. Sci. Engin. China 2 Vol.1 No. 1. pp 57 – 62.

[5] APHA (1998) Standard Methods for the Examination of Wastewater and Wastewater

Treatment. 20. Edition American Public Health Association. American Water Works Association

and Water Pollution Control Federation, Washington, D.C.

[6] Direktiva 2000/60/EC Europskog parlamenta vijeća (Okvirna direktiva EU o vodama) od

23.oktobra 2000.godine (Directive 2000/60/EC of the European Parliament and of the Council of

23 october 2000).

[7] Common Implementation Strategy for the Water Framework Directive (2000/60/EC)

Guidance Document No. 7 „Monitoring under the Water Framework“, 2006 (Zajednička

strategija implementacije okvirne direktive o vodama (2000/60/EC) vodič br. 7).



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 119

ANALIZA KVALITETA VODE U VODOVODNOM SISTEMU OPĆINE BUŽIM

Amela Mulalić1, Jasmina Ibrahimpašić1, Merima Toromanović1, Aida Džaferović1



[email protected]

Ključne riječi: pitka voda, fizičko-hemijski parametri, mikrobiološka svojstva kvaliteta

vode

SAŽETAK:

U radu je prikazana analiza kvaliteta vode u vodovodnom sistemu općine Bužim na lokaciji

Gornji Mulalići. Analizirani su fizičko–hemijski, kao i mikrobiološki parametri kvaliteta vode

(Escherichia coli i ukupne koliformne bakterije). Izvorište vode kojom se snabdijeva 9

domaćinstava nalazi se u Gornjim Mulalićima i nije pod nadzorom komunalnog preduzeća. Ovo

izvorište se koristi od 1975. godine. Voda sa izvora se doprema vodovodnim sistemom i ne vrši

se nikakva provjera zdravstvene ispravnosti vode za piće. Voda je uzorkovana u kišnom periodu,

u junu mjesecu 2014.godine u jutarnjim satima. Posljedica dobivenih rezultata su mogući

kanalizacioni odvodi koji nisu sređeni i spiranje otpadnih voda sa okolnih poljoprivrednih

površina. Prisustvo E. coli nam ukazuje na fekalna zagađenja izvorišta, pa je iz tog razloga

potrebno izvršiti kondicioniranje vode prije njene upotrebe da ne bi došlo do pojave epidemija.

Na kraju urađenih analiza pitke vode iz vodovodnog sistema općine Bužim (Gornji Mulalići)

možemo zaključiti da kvalitet vode u tom periodu kada su analizirani parametri, nije prihvatljiv

za snabdijevanje stanovništva u skladu sa važećom zakonskom legislativom.




ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 120

1. UVOD

Da bi se voda mogla upotrijebiti za piće i pripremu hrane, ona mora imati određene kvalitete:

mora biti čista, bistra, bez boje i mirisa, ne smije sadržavati patogene bakterije, niti prevelike

količine otopljenih soli, kao ni tragove otrovnih metala (olova, žive). Kao voda za piće obično se

upotrebljava izvorska ili bunarska voda, a može se upotrijebiti i površinska (riječna) voda ako se

posebno pročisti.

Za ocjenu kvalitete vode služimo se fizičkim, hemijskim i biološkim metodama ispitivanja.

Fizičkim ispitivanjima određuju se temperatura, boja, prozirnost, miris i okus vode, a hemijskim

suhi ostatak, pH, alkalitet, kiselost, prolazna i ukupna tvrdoća, hloridi, itd. Biološko ispitivanje je

neophodno za vode koje se koriste u prehrambenoj industriji i za piće.

Rezultati poređenja nam govore da li i u kojoj mjeri je potrebno vršiti kondicioniranje vode.

Kondicioniranje vode je proces za postizanje svojstava pitke vode i koncentracije supstanci ispod

maksimalno dozvoljenih koncentacija [1]. Voda za piće iz javnih vodovodnih sistema potječe iz

podzemnih ili površinskih vodotokova i njena fizikalno-hemijska svojstva često su promjenjiva i

ovise o vanjskim faktorima (temperaturi, količini padavina,...). Voda u ovim sistemima sadrži

uglavnom saprofitnu, a ponekad i patogenu mikrofloru koja se uklanja dezinfekcijom, najčešće

hemijskim sredstvima (npr. hlor i hlorni preparati,..) [2]. Zbog izuzetnog značaja zdravstvene

ispravnosti vode namijenjene za snabdijevanje stanovništva, svaka zemlja zakonski propisuje

zahtjeve u pogledu njene kvalitete. U našoj zemlji je ovo regulirano Pravilnikom o zdravstvenoj

ispravnosti vode za piće [3], koji je u usklađenosti s istovrsnim pravilnicima zemalja Europske

Unije.

Osnova propisanih metoda za određivanje mikrobiološke ispravnosti vode je utvrđivanje njene

fekalne kontaminacije. Feces sadrži veliki broj mikroorganizama koji sačinjavaju normalnu floru

digestivnog trakta. Nalaz ovih mikroorganizama u vodi je znak fekalne kontaminacije i ukazuje

na mogućnost prisustva i patogenih crijevnih mikroorganizama u vodi. Među sigurne indikatore

fekalnog zagađenja vode za piće spadaju: Escherichia coli, Streptococcus (Enterococcus)

faecalis i predstavnici roda Proteus, dok su dodatni indikatori: koliformni bacili (Citrobacter,

Klebsiella, Enterobacter i Serratia), Clostridium perfringens i bakteriofagi [4] .

U radu je prikazana analiza kvaliteta vode u vodovodnom sistemu općine Bužim na lokaciji

Gornji Mulalići, a analizirani su fizičko–hemijski, te mikrobiološki parametri vode (Escherichia

coli i ukupne koliformne bakterije).

2. MATERIJALI I METODE RADA

Prilikom analize vode na licu mjesta su izmjereni temperatura, zasićenost kisikom, otopljeni

kisik i pH vrijednost. U laboratoriju su metodom membranske filtracije određivani mikrobiološki

pokazatelji (ukupni koliformi), te ostali fizikalno–hemijski pokazatelji (električna provodljivost,

mutnoća, ukupni ostatak, ostatak nakon žarenja, suspendirane tvari, p i m – alkalitet, utrošak



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 121

KMnO4, biohemijska potrošnja kisika, hemijska potrošnja kisika, nitrati, nitriti i amonijev jon).

Svi analitički pokazatelji određivani su metodama koje propisuje APHA [5].

Osnova propisanih metoda za određivanje mikrobiološke ispravnosti vode je utvrđivanje njene

fekalne kontaminacije. Koliformne bakterije su Gram-negativni bacili (aerobni ili fakultativno

anaerobni, asporogeni), koji u roku od 48 sati uzgojem u laktoznom ili MacConkey bujonu sa

Durhamovim cjevčicama proizvode gas i kiselinu pri temperaturi od 35-37°C. Ovom definicijom

obuhvaćena je i E. coli (proizvodnju gasa i kiseline na 44°C za 24 sata). Membran-filter metoda

je vrlo popularan test u mikrobiologiji vode. Membranski filtri su tanki filtri od celuloze u vidu

diska. Oni koji služe za brojanje koliformnih bakterija u vodi podijeljeni su tankim crtama u

kvadrate površine 1 cm. Podloga koju smo koristili prilikom analize vode je Colichrom – NPS.

E.coli boji plave kolonije, a crveno obojenje boji kolonije koliformnih oblika. Membrane filtera:

bijela sa veličinom pora 0,45 µm. Preporučeno vrijeme inkubacije: 16-24 sata na 37ºC.

3. REZULTATI I DISKUSIJA

Tabela 1. Rezultati analize kvalitete vode u vodovodnom sistemu općine Bužim (fizičko-

hemijski i mikrobiološki parametri)

Parametri

Mjerna jedinica

Rezultati analize

1. Boja Bezbojna

2. Miris Bez mirisa

3. Temperatura °C 18,4

4. pH 7,6

5. Mutnoća NTU 2,33

6. Elektroprovodljivost µS/cm 590

7. Zasićenost kisikom % 26,7

8. Otopljeni kisik mg/l 11,4

9. Ukupni ostatak mg/L 448

10. Žareni ostatak (pepeo) mg/L 204

11. Ukupna tvrdoća °nj 22,68

12. Karbonatna tvrdoća °nj 19,32

13. Nekarbonatna tvrdoća ° nj 3,36

14. Kalcijeva tvrdoća °nj 3,19

15. Magnezijeva tvrdoća °nj 19,49

16. p-alkalitet mg/L 0

17. m-alkalitet mg/L 70

18. Amonijak mg/L 0,57

19. Nitrati mg/L 0,03

20. Nitriti mg/L 0,01

21. Suspendirane tvari mg/L 11,645 22. Ukupni koliformi broj/100 ml 0

23. Fekalni koliformi

(E.coli)

broj/100ml 2



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 122

Prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (Objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br.

40 43/10, 30/12 ) određeni parametri odstupaju od vrijednosti koje su propisane Pravilnikom. S

ozbirom da izvorište nije pod nadzorom komunalnog preduzeća niti se vrši priprema vode za

piće ovakvi rezultati su se mogli očekivati. S toga je potrebno na ovom izvorištu izvršiti

kondicioniranje vode. Moguće posljedice prikaza ovakvih rezultata su okolne poljoprivredne

površine koje se nalaze u blizini izvorišta i glavni problem mogu biti neriješeni kanalizacioni

odvodi. Uzorak vode je uzet za vrijeme kišnog perioda. Mikrobiološki parametar: fekalni

koliform (E.coli) odstupa od pravilnika gdje je propisano 0 (broj/100 ml) a u našem uzorku su

izbrojane 2 (broj/100 ml).

4. ZAKLJUČAK

Analiza kvaliteta pitke vode u vodovodnom sistemu općine Bužim rađena je u mjesecu junu za

vrijeme jako kišnog perioda. Uzorak je uzet sa izvora gdje se voda ne tretira. Analizirani su

fizičko-hemijski parametri te mikrobioliški parametri (E.coli i ukupni koliformi).

Određeni analizirani parametri odstupaju od MDK vrijednosti koje su propisane Pravilnikom o

zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br. 40 43/10, 30/12).

Mikrobiološki pokazatelj E.coli odstupa od MDK propisane Pravilnikom. Pravilnik propisuje 0

broj /100 ml a u našem uzorku 2 broj /100 ml.

Posljedice ovakvih rezultata su mogući kanalizacioni odvodi koji nisu sređeni i spiranje otpadnih

voda sa okolnih poljoprivrednih površina. Prisustvo E. coli nam ukazuje na fekalna zagađenja

izvorišta. S toga je potrebno izvršiti kondicioniranje vode prije njene upotrebe da ne bi došlo do

epidemija. Na kraju urađenih analiza pitke vode iz vodovodnog sistema općine Bužim (Gornji

Mulalići) možemo zaključiti da kvalitet vode u tom periodu kada su analizirani parametri, nije

prihvatljiv za snabdijevanje stanovništva.

5. LITERATURA

[1] Generalić, E. i Krka, S. (2012) Vježbe : Analiza realnih uzoraka. Split

[2] Ibrahimpašić, J. (2012/2013.) Predavanja iz predmeta: Tehnolgija vode i obrada otpadnih

voda – Interna upotreba, Biotehnički fakultet Bihać.

[3] Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (Objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br. 40 od

17 maja 2010, 43/10, 30/12).

[4] Brčina, A. (2013/2014) Interna skripta za učenike : Mikrobiološko ispitivanje vode. Tuzla

[5] APHA (1998) Standard Methods for the Examination of Wastewater and Wastewater





ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 123

ANALIZA NIZVODNOG PROFILA RIJEKE UNE

1Minela Žapčević, 1Jasmina Zulić, 1Sandi Demirović, 1Aida Džaferović, 1Jasmina Ibrahimpašić, 1Azra Bećiraj,

1Biotehnički fakultet , Univerzitet u Bihaću

Luke Marjanovića bb

77000 Bihać

Ključne riječi: fizikalno-hemijski, Escherichia coli, kvalitet voda

SAŽETAK:

Površinske vode su izložene raznim vrstama zagađivača kao što su otpadne vode od

domaćinstava, sredstva za zaštitu bilja, industrijske otpadne vode, alge, organski spojevi i sl.

Zbog toga je vrlo važno obratiti pažnju na zaštitu ovih voda. U ovom radu su prikazani rezultati

analize rijeke Une u njenom nizvodnom toku. Uzorci su uzeti na deset lokacija duž toka rijeke

Une na području grada Bihaća. Ispitivani su slijedeći fizikalno-hemijski pokazatelji

(temperatura, pH vrijednost, električna provodljivost, otopljeni kisik, suspendirane tvari,

biohemijska potrošnja kisika, hemijska potrošnja kisika, ukupni dušik, ukupni fosfor i

mikrobiološki pokazatelj (Escherichia coli). Rezultati ispitivanja su pokazali da rijeka Una

pokazuje dobar kvalitet u skladu okvirnom direktivom o vodama, sa primjetnim razlikama

ovisno o lokalitetu. Uzorci gornjeg toka rijeke Une pokazali su dobar kvalitet vode dok su

lokaliteti u središtu grada pokazali nešto povećane fizičko hemijske parametre, a vrijednosti

Eschericia coli je bila >103. Donji tok Une (izlaz iz grada), fiuzičko hemijski parametri su

pokatali niže vrijednosti u odnosu srednji tok a vrijednost escherichia coli je bila >10 2.

1. UVOD

Površinske vode su složeni višekomponentni sistemi za čije izučavanje je potreban

multidisciplinarni pristup. On je zasnovan na sistemskom pristupu i uključuje primjenu i

usvajanje činjenica, principa i metoda hemije, fizike, biologije, geologije, hidrologije,



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 124

meteorologije, matematike i drugih nauka, da bi se riješili problemi koji su u osnovi ekološke

prirode. Specifičnost i kompleksnost hemijskog sastava površinskih voda i pokazatelja kvaliteta

kao posljedica u njoj otopljenih mineralnih i organskih tvari, plinova, suspendiranih tvari i

mikroorganizama, naglašavaju značaj primjene metoda za njihovo ocjenjivanje iznalaženjem

zajedničkog faktora koji obuhvata kvalitet kao cjelinu.

Ukoliko se povećava temperatura vode iznad normalne, obično se indicira prisustvo industrijskih

otpadnih voda, a pad temperature vode često otkriva prisustvo izvora dubinske podzemne vode

(Tuhtar, 1990).

Una je kraška rijeka, neiskorištena riznica prirodnih ljepota i mnogih znamenitosti koju su

poznavali i stari Rimljani, a koji su joj zbog njene osebujne ljepote nadjenuli današnje ime,

„Jedina“. Rijeka Una pripada crnomorskom slivu. Površina sliva iznosi 7 268 km2 i zauzima

krajnji sjeverozapadni dio Bosne i Hercegovine (IBG, Programski ured Bihać (2003). Dolina

Une ima odlike recentnog polifaznog evolucionog razvića, o čemu svjedoči narastanje sedrenih

barijera koje su uzdužni profil razbile na nekoliko odsjeka (Spahić, 2003). Humana populacija

svojom djelatnošću (antropogeni faktor) konstantno mijenja prirodu, i svaka ta promjena, koju

čovjek prouzrokuje u ekosustavu, praćena je nizom drugih promjena koje nastaju kao posljedica

prethodnih. Narušavajući složene odnose u ekosistemu čovjek prouzrokuje lančane reakcije koje

se odvijaju u skladu s biocenološkim zakonitostima, često s nepredvidivim i nepovoljnim

posljedicama (Hartl,1989). Humana populacija ima značajan uticaj na društveno privredni

razvoj, a posebno na stanje životne sredine. Gustoća naseljenosti ima za posljedicu gustoću

ljudskih djelatnosti, te je glavni uzrok pritisaka na okolinu, poput korištenja dobara i stvaranja

zagađenja. Zbog toga je ljudska populacija jedna od ograničavajućih determinanti u održivom

razvoju, a ljudsko zdravlje i životni vijek se smatraju najreprezentativnijim pokazateljima

kvaliteta življenja. Ljudsko zdravlje ovisi o zdravoj sredini, uključujući čistu vodu, zdravu

hranu, pravilno odlaganje otpada i sl. (WHO, 1998). Najveći problemi, izazvani neadekvatnim

upravljanjem životnom sredinom su štetni učinci zagađivala na ljudsko zdravlje, gubici

uzrokovani oštećenjem ili uništenjem prirodnih resursa i materijalnih vrijednosti. Ljudsko

zdravlje ovisi o zdravoj životnoj sredini, uključujući čistu vodu, pravilno odlaganje otpada i

odgovarajuću opskrbu zdravom hranom. Porast stanovništva, industrijski razvoj i sve veća

potražnja za hranom dovodi do potrošnje prirodnih resursa, uključujući zrak, tlo, vodu , biljni i

životinjski svijet, što vodi do ugrožavanja i degradacije prirodne sredine. Također, direktan

efekat promjene klime utiče na kvalitet vode. Taj efekat može biti manji ukoliko se smanji

negativan uticaj okruženja (Arnell, 2001).

Oblici ugrožavanja mogu biti, između ostalog, prekomjerno iskorištavanje prirodnih resursa,

osobito šuma, onečišćenje zraka i vode iz industrijskih i energetskih pogona, intenziviranje

poljoprivrede, promjene hidrološkog režima voda, gradnjom nasipa i dr. Gubitak kvaliteta

životne sredine utiče na krajolik i smanjuje njegovu privlačnost, naročito u urbanim sredinama.

Različite ljudske aktivnosti zagađuju zrak, vodu i tlo. Naročito se kod promjena karakteristika

vode izazvanih zagađenjima javljaju različite degenerativne promjene koje vrlo često uzrokuju

oboljenja ili čak smrtnost riba (Luckenbach et al., 2001). Zagađenja mogu biti većeg ili manjeg

obima, te mogu biti iz tačkastih izvora (ispusti prikupljenih otpadnih voda kanalizacijskim

sistemima) koji se mogu lakše nadzirati, ili raspršenih iz linijskih izvora (prometnice: ceste,



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 125

željeznice, plovni kanali) i površinskih izvora (poljoprivredne površine, odlaganje otpada). U

slivu prirodnog vodenog sistema nužno je ograničiti unošenje otpadnih tvari i energije, obzirom

na ljudske djelatnosti, i omogućiti održavanje prirodnih postupaka samoprečišćavanja.

1.1. Koliformne bakterije (Escherichia coli)

Koliformne bakterije su primarno nepatogene bakterije i obitavaju u donjem intestinalnom traktu

(debelom crijevu) čovjeka i toplokrvnih životinja.

Mnoge patogene bakterije prisutne su u okolišu u malom broju te je njihova detekcija teška

(Henze i sur., 2008). Koliformne bakterije su uglavnom oportunistički patogeni što znači da će se

infekcija uzrokovana koliformnim bakterijama javiti u slučaju oslabljenog imuniteta. Koliformne

bakterije su fakultativno anaerobne, Gram-negativne, štapićaste, nesporogene bakterije koje

fermentiraju laktozu stvarajući kiselinu i plin. Pripadaju porodici Enterobacteriaceae,

uključujući i vrstu Escherichia coli.

Prema otpornosti na temperaturu dijele se na ukupne i fekalne koliformne bakterije. Ukupne

koliformne bakterije fermentiraju laktozu na 35±0,5 °C kroz 48 h, a fekalne koliformne bakterije

na 44,5±0,2 °C kroz 24 h. Ukupni koliformi, boraveći u vanjskoj sredini, izgubili su sposobnost

tolerancije temperature od 44,5°C i znak su starijih fekalnih zagađenja (Stilinović i Hrenović,

2009). Kultivacija koliformnih bakterija podrazumijeva uzgoj na krutim ili tekućim selektivnim

hranjivim podlogama. Relativno se brzo i lako dokazuju u laboratoriju, a smatra se da nalaz

termotoleratnih fekalnih koliforma ukazuje na svježa fekalna zagađenja okoliša. Uzgoj na krutim

hranjivim podlogama ima prednost nad uzgojem u tekućim podlogama jer je moguće točnije

odrediti broj varijabilnih bakterija kao broj jedinica koje formiraju kolonije (engl. Colony

Forming Units, CFU) i brže odrediti udio E.coli u uzorku.

2. MATERIJAL I METODE ISPITIVANJA

Za analizu nizvodnog profila rijeke Une uzeto je deset uzoraka na različitim lokalitetima.

Obilježavanje uzoraki nazivi lokaliteta prikazani su u tabeli br.1.

Tabela broj 1: Lokaliteti uzorkovanja Broj uzorka Lokalitet

GORNJI TOK

1. Lohovo

2. Orljani

3. Privilica

SREDNJI TOK

4. Čardak

5. Biblioteka

6. Hatinac

7. Bakšaiš



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 126

DONJI TOK

8. Vrkašić

9. Velhovo

10. Pokoj

Prilikom utvrđivanja kvalitete rijeke Une na određenim lokacijama obavljena su terenska i

laboratorijska ispitivanja. Na terenu (In-situ), su izmjerene temperatura, pH, elektroprovodljivost

(slika 1). U laboratoriji Biotehničkog fakulteta su određeni fizikalno-hemijski pokazatelji

(suspendirane tvari, biohemijska potrošnja kisika, hemijska potrošnja kisika, ukupni dušik,

ukupni fosfor). Metodom membranske filtracije određeni su mikrobiološki pokazatelji

(Escherichia coli). Detekcija i broj E.coli određeni su metodom membranske filtracije (ISO

9308-1:2000/Cor 1:2007; EN ISO 9308-1:2000/AC:2008).

Standardni test za detekciju i prebrojavanje E.coli i koliformnih bakterija uključuje inkubaciju

membrane na selektivnoj podlozi uz dodatno biohemijsko karakteriziranje tipičnih laktoza

pozitivnih kolonija što dovodi do detekcije i brojanja koliformnih organizama i E.coli u roku 2-3

dana. Koliformne bakterije su laktoza-pozitivne i formiraju kolonije aerobno na selektivnim i

diferencijalnim laktoznim kulturnim medijima (slika 2) proizvodeći kiseline. Metode ispitivanja

prikazane su u tabeli br.2.

Slika 1. Studenti na uzorkovanju



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 127

Tabela broj 2: Metode ispitivanja

PARAMETAR

MJERNA

JEDINICA

ANALITIČKE METODE (preporučene)

Temperatura oC Temperaturna sonda, in situ

pH - Elektrohemijska in situ

Elektroprovodljivost EC (µS/cm) Konduktometrijska in situ

Otopljeni kisik DO (mg/l) Elektrohemijska in situ

Ukupne suspendirane

materije

mg/l Gravimetrijski, filtriranje kroz filter pora 0,45 µm

BPK5 mg O2/l Petodnevna biohemijska potrošnja kisika pri temperaturi

20 oC

KPK-Cr mg O2/l Spektrofotometrijska, oksidacija sa kalij bikromatom

Ukupni dušik, N mg/l Spektrofotometrijska, TN-analizator

Ukupni fosfor, P mg/l Spektrofotometrijska

Mikrobiološka analiza

(fekalni koliformi E. coli)

Metoda membranske filtracije (ISO 9308-1:2000/Cor

1:2007; EN ISO 9308-1:2000/AC:2008)



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 128

Slika 2. Priprema uzoraka vode za analizu i izrasle kolonije Escherichia coli na NKS podlozi

3. REZULTATI MJERENJA FIZIČKO-HEMIJSKIH PARAMETARA I

MIKROBIOLOŠKE ANALIZE

Rezultati istraživanja nizvodnog profila rijeke Une (gornji , srednji i donji tok) na deset lokacija

prikazani su u tabeli br.3.

Tabela broj 3. (Datum ispitivanja: 08.05.2015. godine) PARAMETRI Mjer

jed.

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.

Gornji tok Sednji tok Donji tok

Temperatura

°C 11,6 11,7 12,2 12,6 12,9 12,9 12,7 12,7 12,5 12,5

pH

- 6,90 6,68 6,65 6,71 6,71 6,43 6,75 6,72 6,73 6,70

Elektroprovod.

µS/cm 312 295 231 209 228 550 222 525 429 534

Suspend. mat.

mg/l 14 16 15 19 21 26 25 44 26 23

BPK5

mg O2/l 0,8 1,1 1,0 1,3 1,1 2,1 1,2 1,4 1,2 1,3



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 129

KPK-Cr

mg O2/l 4 5 5 7 6 11 7 8 6 8

Ukupni dušik,

mg/l 0,3 0,3 0,4 0,3 0,5 0,6 0.6 0.5 0,5 0,6

Ukupni fosfor,

mg/l 0,63 0,61 0,54 0,73 1,21 1,64 1,47 1,37 1,65 1,82

Mikrobiološka

analiza (fekalni

koliformi E. coli)

broj/

100 ml

>101

>101

>101

>103

>102

>103

>103

>103

>103

˂103

Ispitivana voda rijeke Una od gornjeg toka prema donjem ima približno ujednačene vrijednosti

elektrovodljivosti i kretale su se od 209 µS/cm do 525 µS/cm. Dosadašnja ispitivanja na Unskom

slivu pokazuju vrijednosti ispod graničnih (600 μS/cm) s tendencijom rasta vrijednosti iza

gradskih naselja.

Glavni problemi u vodama su vezani za organsko zagađenje. Hemijska potrošnja kiseonika u na

ispitivanimlokalitetima rijeke Une, kao mjerilo prisutnosti organskih materija, kretala se od 4

mg/l do 11mg/l, ukazuje na nizak sadržaj organskih materija. Vrijednosti BPK5 pokazuju

potrošnju kiseonika na razgradnju organskih materija, pa predstavlja mjerilo zagađenosti voda.

Sve ispitivane vode su imale vrijednosti utrošenog kiseonika ispod 2,0 mg/l. Ispitivani parametri

ne prelaze dozvoljene vrijednosti.

Vrijednosti Escherichia coli u gornjem toku imale su vrijednost >101,dok su se vrijednosti u

srednjem toku (zona grada) i donjem (izlaz iz grda) imale tendenciju blagog porasta i kretale su

se od >102 do >103.

4. ZAKLJUČAK

Rezultati analize fizičko hemijskih parametara rijeke Une pokazuju da su vrijednosti

ispitivanih parametara više u gradskoj zoni Bihaća (srednji tok) i nizvodno van grada

(donji tok) u odnosu na rezultate prije grada (gornji tok).

Rezultati pokazuju kako se broj E.coli povećava od gornjeg toka prema srednjem i

donjem toku što ukazuje na antropo uticaj, ali ne prelazi dozvoljene vrijednosti.

Rezultati ukazuju da su koncentracije ispitivanih parametara niske i da nije došlo do

značajnijeg zagađenja vodotoka rijeke Une

Potrebno je temeljito pratiti kvalitet rijeke Une i odmah reagirati na svaku promjenu izazvanu

antropogenim utjecajem. Samo tačnim određivanjem, te sistemskim praćenjem parametara,

možemo reagovati pravovremeno i sačuvati ovo naše veliko bogatstvo.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 130

5. LITERATURA

1. Arnell, N., and C. Liu.( 2001). Hydrology and water resources. In Climate change 2001:

Impacts, adaptation, and vulnerability, ed. J. J. McCarthy, O. F. Canziani, N. A. Leary, D.

J. Dokken, and K. S. White, 191–233. New York: Cambridge University Press.

2. Hartl,D.L.,Clark,A.G.,(1989) Principles of population genetics.Sinauer Ass.,Inc.

Massachusetts.

3. Henze M., Loosdrecht van M. C. M., Ekama G.A., Brdjanovic D. (2008.): Biological

Wastewater Treatment. Principles, Modelling and Design. IWA Publishing, London.

4. IBG, Programski ured Bihać (2003), Program razvoja riječnog sliva Une, Swiss Agency

for Development and Cooperation, Bihać

5. Luckenbach T., Triebskorn R., Műler E., Oberman A. (2001): Toxicity of waters from

semi-field conditions, Chemosfere. 45, 571-579.

6. Spahić,M. (2003) Rijeka Una-potamološke karakteristike, Naučna tribina Sedra rijeke

Une i Una bez sedra, Bihać, str. 11-18

7. Stilinović B., Hrenović J. (2009.): Praktikum iz bakteriologije. Kugler, Zagreb

8. Tuhtar D. (1990): Zagađenje zraka i vode. Svjetlost, Sarajevo.

9. WHO (1998), Our Planet, Our Health, Report of the Commission on Health and

Environmental Geneva World Health Organizacion, KeatingM,(1993)



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 131

ANTIOKSIDATVINA AKTIVNOST VODENIH EKSTRAKTA PET LJEKOVIT

BILJAKA SA PODRUČJA HERCEGOVINE

Maja Kazazić, Maida Đapo, Emina Ademović

Univerzitet „Džemal Bijedić“, Nastavnički fakultet,

Univerzitetski kampus, 88104 Mostar, Bosna i Hercegovina

Ključne riječi: antioksidativno djelovanje, ljekovite biljke, ukupni sadržaj fenola.

SAŽETAK:

Prirodni antioksidansi su prisutni u biljkama u različitim količinama. Ova studija je provedena

s ciljem da se istraži antioksidativna aktivnost pojedinih ljekovitih biljaka iz Hercegovačke regije

koje se svakodnevno koriste kao dodatak prehrani ili kao funkcionalna hrana. Suho lišće i

cvijeće pet ljekovitih biljaka (Hedera helix, Malva silvestris, Silene vulgaris, Mentha piperita i

Sambucus nigra) su ekstrahovani vodom. Fitohemijska procjena odabranih ekstrakata je

izvedena korištenjem spektrofotometrijskih metoda. Za određivanje ukupnog sadržaja fenola

korištena je modifikovana Folin Ciocalteu metoda. Antioksidativno djelovanje je određeno

metodom gašenja stabilnih slobodnih 1,1-difenil-2-picrylhydrazyl (DPPH) radikala, FRAP te

ABTS metodom. Rezultati su pokazali najveći sadržaj fenola u vodenom ekstraktu Mentha

piperita (5680 ± 197 mgGA/100g DW). Korištenjem DPPH i FRAP metode ukupna

antioksidativna aktivnost je bila najveća u uzorku Mentha piperita, a slijede je Sambuctus nigra

i Hedera helix. Na osnovu navedenog, može se pretpostaviti da je visoka antioksidativna

aktivnost vodenih ekstrakta ispitivanih biljaka utvrđena u ovom radu direktno povezana sa

izuzetno visokim sadržajem ukupnih fenola.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 132

1. UVOD

U posljednje vrijeme puno pažnje je posvećeno prirodnim oksidansima i njihovim zdravstvenim

beneficijama. Biljke proizvode različite spojeve koji im služe kao zaštita od reaktivnih kisikovih

atoma (ROS) i slobodnih radikala. ROS su razne vrste aktiviranog kisika koje dovode do

oksidativnog oštećenja tkiva. Slobodni radikali se u ćeliji mogu pojaviti zbog različitih vanjskih

faktora kao što su ultraljubičasto zračenje, hemijske reakcije i neki metabolički procesi.

Nakupine slobodnih radikala u organizmu uzrokuju bolesti, kao što su kardiovaskularna

oboljenja, rak, starenje, upalne bolesti (Finkel i Holbrook, 2000; Pham-Huy et al., 2008; Valko et

al., 2007).

Različiti dijelovi biljaka (korijen, list, cvijet, plod, stabljike, kora) se uspješno koriste u liječenju

mnogih bolesti. Njihovo antioksidativno i antimikrobno djelovanje utječe na mnoge fiziološke

procese u tijelu, čime se organizam štiti od slobodnih radikala i nepoželjnih mikroorganizama.

Fenoli su obično nalaze u biljkama i postoje mnoge studije koje su pokazale da fenoli imaju

antioksidativno djelovanje (Rice-Evans et al., 1997; Foti, 2007). Njihov antioksidativno

djelovanje je uglavnom zbog činjenice da mogu djelovati kao redukciona sredstva i kao donatori

vodika. Veliki broj studija širom svijeta je provedeno s ciljem da se utvrdi korelacija između

količine fenolnih spojeva u biljkama i antioksidativnog djelovanja (Alali et al., 2007; Spiridon et

al., 2011; Gan et al., 2010).

Cilj ovog istraživanja je ispitati antioksidativnu aktivnost nekoliko ljekovitih biljaka iz

hercegovačke regije koristeći različite metode i procijeniti odnos između antioksidativnog

djelovanja i sadržaja ukupnih fenola ispitivanih biljaka.

2. MATERIJALI I METODE

2.1. Hemikalije

U radu su korištene sljedeće hemikalije: Folin-Ciocalteu reagens, natrij-karbonat, Na2CO3, galna

kiselina (3,4,5-trihidroksibenzojeva kiselina), C6H2(OH)3COOH, natrij acetat-trihidrat,

CH3COONa x 3H2O, glacijalna sirćetna kiselina, CH3COOH, koncentrovana hloridna kiselina,

HCl, etanol, C2H5OH, metanol, CH3OH, željezo(III)-hlorid-heksahidrat, FeCl3x6H2O,

željezo(II)-sulfat-heptahidrat, FeSO4 x 7H2O, pribavljeni od proizvođača Semikem d.o.o., BiH,

te: 2,4,6-tri(2-piridil)-s-triazin (TPTZ), kalij peroksodisulfat, K2S2O8, 2,2'-azinobis(3-

etilbenzotiazolin-6-sulfonska kiselina) diamonijeve soli (ABTS), 6-hidroksi-2,5,7,8-

tetrametilkroman-2-karboksilna kiselina (trolox), 2,2-difenil-1-pikrilhidrazil (DPPH), pribavljeni

od proizvođača Sigma Aldrich.

MJERENJA APSORBANCE SU IZVRŠENA POMOĆU UV-VIS

SPEKTROFOTOMETRA (MODEL UV-1800, SHIMADZU SCIENTIFIC).

http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1357272506002196




ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 133

2.2. Priprema biljnog materijala i metoda ekstrakcije

Sve biljke su prikupljene tokom maja 2014. godine na području Hercegovine. Nadzemni dijelovi

svježih biljaka su oprani i osušeni u odsustvu sunčeve svjetlosti kako bi se dobilo 5 g osušenog

uzorka. Osušeni biljni materijal je usitnjen u avanu i homogeniziran. Ekstrakcija je vršena sa 200

ml tople vode uz miješanje.

2.3. Određivanje ukupnog sadržaja fenola

Ukupni sadržaj fenola je određen Fiolin Ciocalteu reagensom prema metodi Singelton i Rossi

(1965) koristeći galnu kiselinu kao standard. Standardni rastvor galne kiseline (5 g/l) je razblažen

s destiliranom vodom da se pripremi rastvori koncentracije 50-500 mg/L za izradu kalibracione

krive. Kalibraciona krivulja je dobivena pomoću 100 μl galne kiseline različite koncentracije sa

900 μl destilirane vode, i 5 ml Folin-Ciocalteu reagensa (razrijeđen s vodom u omjeru 1:10).

Za određivanje ukupnog sadržaja fenola ispitivanih biljaka, pomiješa se 100 μl ekstrakta voda,

900 μl destilirane vode i 5 ml Folin-Ciocalteu reagensa (razrijeđenog s vodom u omjeru 1:10).

Nakon 5 min 4 ml 15% Na2CO3 je dodano, te je apsorpcija izmjerena nakon inkubacije od 2 sata

na sobnoj temperaturi na 765 nm. Sva mjerenja su provedena u triplikatu, a rezultati su izraženi

kao ekvivalnti galnoj kiselini, odnosno mg ekvivalenta galne kiseline (GAE)/100 g ekstrakta.

2.4. Određivanje antioksidativne aktivnosti

DPPH metoda

Efekat ekstrakta na 1,1-difenil-2-picrylhydrazyl (DPPH) radikal je mjeren in vitro korištenjem

testa prema postupku koji je opisao Brand-Williams (Brand-Williams et al., 1995). DPPH

radikali imaju apsorpcijski maksimum pri 515 nm, koja se smanjuje redukcijom od strane

antioksidativnog spoja.

0,1mM rastvor DPPH u metanolu je pripravljen neposredno prije izvođenja eksperimenta. 100 μl

vodenog ekstrakta uzorka se pomiješa s 3,9 ml 0,1 mM DPPH rastvora. Odmah nakon dodavanja

DPPH, apsorpcija se mjeri pri 515 nm u intervalima od 1 minute, dok se ne uspostavi stalna

vrijednost apsorpcije koja se bilježi (steady state).

FRAP metoda

Redukcija Fe2+ jona djelovanjem biljnog ekstrakta je određena pomoću standardne metode

Benzie i Strain (1996), koja se temelji na redukciji bezbojnog željeznog kompleksa (Fe3+-

tripiridiltriazin) u plavo obojeni kompleks (Fe2+-tripiridiltriazin) djelovanjem antioksidanata koji

imaju sposobnost da doniraju elektrone.

Radni FRAP reagens pripremljen je prije upotrebe miješanjem 20 ml 300 mM acetatnog pufera

(pH 3,6) sa 20 ml 10 mM TPTZ (2,4,6-tri (2-piridil) -S-triazina) u 40 mM hlorovodičnoj kiselini

sa 20 mL 20 mM željeznog hlorida i 24 ml destilirane vode. Standardna kriva se pravi

primjenom različitih koncentracija FeSO4 × 7H2O (0,1, 0,2, 0,4, 0,6, 0,8 i 1,0 mM). Pedeset

mikrolitara uzorka otopine dodano je u 950 μl svježe pripravljenog FRAP reagensa. Reakcijska

smjesa je inkubirana 4 minute na sobnoj temperaturi. Redukcija se prati mjerenjem promjene



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 134

apsorpcije na 593 nm, a rezultati su izraženi kao mmol Fe (II)/100 g suhe tvari. Sva mjerenja

provedena su u triplikatu.

ABTS metoda

Sposobnost biljnih ekstrakata da vežu (hvataju) slobodne radikale je ispitana pomoću ABTS

modifikovane metode (Re et al., 1999). Ova metoda temelji se na redukciji ABTS+• radikala

djelovanjem antioksidanata testiranih biljnih ekstrakata. ABTS radikal kation (ABTS+•) se

dobiva otapanjem 19,5 mg ABTS s 3,3 mg kalij persulfata u 7 ml destilirane vode i smjesa se

inkubira na tamnom mjestu na sobnoj temperaturi 12 do 16 sati prije upotrebe. U ovom

istraživanju, ABTS+• rastvor je razrijeđen u etanolu da se postigne apsorpcija 0,70 ± 0,02 na 734

nm. Alikvot od 20 μl uzorka se pomiješa s 2 ml otopine ABTS radikala u kiveti i apsorpcija je

mjerena na 734 nm nakon 6 minuta. Svi rastvori su pripremljeni na dan eksperimenta i sve

mjerenja su provedena u triplikatu.

2.5. Statistička analiza

Sva mjerenja su provedena u triplikatu. Rezultati su izraženi kao srednja vrijednost ± SD i

statistički analizirani pomoću MS-Excel programa.


Koncentracije ukupnih fenola (mg/100 g suhe tvari) su prikazani u tabeli 1. Iz tabele možemo

vidjeti da Mentha piperita pokazuje najveći ukupni sadržaj fenola od ispitivanih uzoraka, dok

Silene vulgaris ima najniži sadržaj ukupnih fenola.

Tabela 1. Ukupan sadržaj fenola u vodenim ekstraktima različitih biljaka

Biljni ekstrakti Ukupan sadržaj fenola

(mg GAE/100g suhe tvari)

Hedera helix 1166,59 ±26,37

Silene vulgaris 799,82 ±54,43

Mentha piperita 5680,00 ±197,03

Sambucus nigra 3403,61± 95,59

Malva silvestris 993,89 ±35,92

Svaka vrijednost je u tabeli je prikazana kao srednja vrijednost ± SD (n = 3).

Studije o ukupnom sadržaju fenola biljnih vrsta ispitivanih u ovom radu su objavljeni za uzorke

sakupljene na različitim područjima ali ne postoje podaci o sadržaju fenola u biljnim vrstama na

području Hercegovine (Ünver et al, 2009; Kowalczyk et al. 2012;. Özkan et al, 2011.). Različit

sadržaj ukupnih fenola prikazan u ovim studijama mogu se pripisati različitim biljkama,

metodama ispitivanja, klime ili standarda kojima su se koristili pojedini istraživači. Metoda koja



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 135

se koristi za određivanje ukupnog sadržaja fenola s Folin-Ciocalteu reagensom se temelji na

mjerenjima promjena u boji, nespecifičnih za fenole. Možda su na rezultate utjecale druge

komponente prisutne u biljnim ekstraktima koje mogu reagirati s Folin-Ciocalteu reagensom kao

što je askorbinska kiselina (Shahidi i Naczk, 1995). Također, različiti fenolni spojevi imaju

različite reakcije u ovoj metodi. Međutim, mjerenje promjene boje nakon dva sata inkubacije

može se koristiti kako bi se utvrdilo postojanje fenola u uzorcima.

Glavna pretpostavka korisnih zdravstvenih učinaka ljekovitih biljaka je povezana sa njihovim

antioksidativnim svojstvima. U ovom istraživanju smo evaluirali sposobnost vodenih ekstrakta

pet ljekovitih biljaka iz Hercegovačke regije da hvataju slobodne radikale (tabela 2). Tri različite

metode su korištene, jer se korištenje više od jedne metode preporučuje radi sveobuhvatnijeg

predviđanja antioksidativnog djelovanja.

Tabela 2. Antioksidativna aktivnost ljekovitih biljaka korištenjem DPPH, FRAP i ABTS metode

Biljni ekstrakt DPPH metoda

(mM TE/100 g DW) FRAP metoda

(mM Fe2+/100 g DW) ABTS metoda

(mM TE/100 g DW)

Hedera helix 2,40± 0,15 25,15±0,58 1,89±0,25

Silene vulgaris 1,26± 0,02 14,24±0,67 0,66±0,06

Mentha piperita 3,96± 0,06 140,44±2,67 6,69±0,13

Sambucus nigra 3,86± 0,04 73,36±0,98 8,99±0,08

Malva silvestris 3,71± 0,04 19,50±2,22 0,68±0,15

Svaka vrijednost je u tabeli je prikazana kao srednja vrijednost ± SD (n = 3).

Od pet ispitivanih biljnih vrsta, koristeći metodu DPPH za in vitro određivanje antioksidativnog

djelovanja, vodeni ekstrakti Mentha piperita, Sambucus nigra, Malva silvestris, Hedera helix,

Silene vulgaris su pokazali antioksidativno djelovanje, s vrijednostima 3,96±0,06, 3,86 ± 0,04,

3,71±0,04, 2,40±0,15 i 1,26±0,02, respektivno (Tabela 2). Najveći antioksidativna aktivnost je

otkrivena u vodenom ekstraktu Mentha piperita. Rezultati su pokazali da svi istraživani biljni

ekstrakti sadrže fitokemikalije koji imaju sposobnost da donirajuju vodik kako bi spriječili

potencijalnu štetu od slobodnih radikala.

FRAP metoda je jednostavan test za određivanje antioksidativne aktivnosti. Reduktivna

sposobnost vodenih biljnih ekstrakata je u rasponu od 14,24±0,67 koja je detektovana za Silene

vulgaris do 140,44 ±2,67 mM TE/100 g DW za Mentha piperita.

Sposobnost biljnih ekstrakata da vežu (hvataju) ABTS radikale se kretala od 0,66±0,06 do

8,99±0,08 mM TE/100 g FW. Ponovo najveća antioksidativna aktivnost je detektirana u uzorku

Mentha piperita, a Silene vulgaris je imala najniže antioksidativno djelovanje.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 136

4. ZAKLJUČAK

Rezultati iz triju različitih metoda koje se koriste za određivanje antioksidativne aktivnosti u

ovom radu otkrivaju da vodeni ekstrakti Hedera helix, Malva silvestris, Silene vulgaris, Mentha

piperita i Sambucus nigra imaju značajan sadržaj antioksidanata. Detektovana antioksidativna

aktivnost u ispitivanih biljnim vrstama varira od korištene metode. Naime, neki spojevi koji

pokazuju antioksidativnu aktivnost prema ABTS+ radikalima ne pokazuju tu aktivnost prema

DPPH radikalima (Wang et al., 1998). Prema rezultatima, smatramo da su razlike u ukupnom

sadržaju fenola u ekstraktima biljaka bile značajne u pogledu njihove antioksidativne aktivnosti.

Pogotovo, Mentha piperita je pokazala veću redukcionu moć FRAP metodom u usporedbi s

aktivnostima drugih biljaka. Visoka antioksidativna aktivnost ove biljne vrste je utvrđena i

DPPH metodom. Također je utvrđeno da Mentha piperita ima veći ukupni sadržaj fenola od

ostalih ispitivanih biljaka. Zbog toga, može se reći da su fenolni spojevi biljke vrlo važni za

antioksidativnu aktivnost. Na osnovu navedenog, može se pretpostaviti da je visoka

antioksidativna aktivnost ekstrakta utvrđena u ovom radu direktno povezana sa izuzetno visokim

sadržajem ukupnih fenola. Antioksidativni potencijali ovih biljnih vrsta mogu se iskoristiti u

nekim područjima prehrambene industrije, medicine i farmakologije.

5. LITERATURA

[1] Alali, F. Q., Tawaha, K., El-Elimat, T., Syouf, M., El-Fayad, M,. Abulaila, K., Nielsen, S.

J., Wheaton, W. D., Falkinham, J. O 3rd, Oberlies, N. H. (2007), Antioxidant activity and total

phenolic content of aqueous and methanolic extracts of Jordanian plants: an ICBG project, Nat

Prod Res., 21(12), 1121-31.

[2] Benzie, I. F., Strain, J. J. (1996), The ferric reducing ability of plasma (FRAP) as a measure

of ‘antioxidant power’: the FRAP assay, Anal Biochem, 239, 70–76.

[3] Brand-Williams, W., Cuvelier, M. E., Berset, C. (1995), Use of a free radical method to

evaluate antioxidant activity, LWT, 28, 25–30.

[4] Finkel, T., Holbrook, N. J. (2000), Oxidants, oxidative stress and biology of ageing, Nature

408, 239–2479.

[5] Foti, M. C. (2007), Antioxidant properties of phenols. J Pharm Pharmacol., 59(12), 1673-85.

[6] Gan, R.., Xu, X., Lei Kuang, S., Li, H. (2010), Antioxidant activity and total phenolic content

of medicinal plants associated with prevention and treatment of cardiovascular and

cerebrovascular diseases, Journal of Medicinal Plants Research 4(22), 2438-2444.

[7] Kowalczyk, A., Biskup, I., Fecka, I. (2012), Total phenolic content and antioxidative

properties of commercial tinctures obtained from some Lamiaceae plants, Nat Prod Commun.,

7(12), 1631-4.

[8] Mihaylova, D., Popova, A., Denkova, R., Alexieva, I., Krastanov, A.(2014), In vitro

antioxidant and antimicrobial activity of extracts of bulgarian Malva Sylvestris L., Annuaire de

l’Université de Sofia “St. Kliment Ohridski” Faculte de Biologie 2015, volume 100, livre 4, pp.

41-48 First National Conference of Biotechnology, Sofia.

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/?term=Alali%20FQ%5BAuthor%5D&cauthor=true&cauthor_uid=17852749

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/?term=Tawaha%20K%5BAuthor%5D&cauthor=true&cauthor_uid=17852749

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/?term=El-Elimat%20T%5BAuthor%5D&cauthor=true&cauthor_uid=17852749

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/?term=Syouf%20M%5BAuthor%5D&cauthor=true&cauthor_uid=17852749

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/?term=El-Fayad%20M%5BAuthor%5D&cauthor=true&cauthor_uid=17852749

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/?term=Abulaila%20K%5BAuthor%5D&cauthor=true&cauthor_uid=17852749

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/?term=Nielsen%20SJ%5BAuthor%5D&cauthor=true&cauthor_uid=17852749

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/?term=Nielsen%20SJ%5BAuthor%5D&cauthor=true&cauthor_uid=17852749

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/?term=Wheaton%20WD%5BAuthor%5D&cauthor=true&cauthor_uid=17852749

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/?term=Falkinham%20JO%203rd%5BAuthor%5D&cauthor=true&cauthor_uid=17852749

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/?term=Oberlies%20NH%5BAuthor%5D&cauthor=true&cauthor_uid=17852749

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17852749


http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/?term=Foti%20MC%5BAuthor%5D&cauthor=true&cauthor_uid=18053330


http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/?term=Kowalczyk%20A%5BAuthor%5D&cauthor=true&cauthor_uid=23413570

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/?term=Biskup%20I%5BAuthor%5D&cauthor=true&cauthor_uid=23413570

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/?term=Fecka%20I%5BAuthor%5D&cauthor=true&cauthor_uid=23413570




ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 137

[9] Özkan, A., Yumrutas, Ö., Saygideger, S. D., Kulak, M. (2011), Evaluation of Antioxidant

Activities and Phenolic Contents of Some Edible and Medicinal Plants from Turkey’s Flora,

Advances in Environmental Biology, 5(2), 231-236.

[10] Pham-Huy, L. A., He, H., Pham-Huy, C. (2008), Free Radicals, Antioxidants in Disease

and Health, Int J Biomed Sci, 4(2), 89–96.

[11] Re, R., Pellegrini, N., Proteggente, A., Pannala, A., Yang, M., Rice-Evans, C. (1999),

Antioxidant activity applying an improved ABTS radical cation decolorisation assay, Free Radic

Biol Med, 26, 1231–1237.

[12] Rice-Evans, C., Miller, N., Paganga, G. (1997), Antioxidant properties of phenolic

compounds, Trends in plant science, 2(4), 152–159.

[13] Singleton, V. L. (1965), Enol. Viticult., 16, 144–158.

[14] Spiridon, I., Bodirlau, R., Teaca, C. (2011), Total phenolic content and antioxidant activity

of plants used in traditional Romanian herbal medicine, Cent. Eur. J. Biol., 6(3), 388-396.

[15] Ünver, A., Arslan, D., Özcan, M. M., Akbulut, M. (2009), Phenolic Content and

Antioxidant Activity of Some Spices, World Applied Sciences Journal, 6(3), 373-377.

[16] Valko, M., Leibfritz, D., Moncol, J., Cronin, M. T. D., Mazur, M., Telser, J. (2007), Free

radicals and antioxidants in normal physiological functions and human disease, The

International Journal of Biochemistry & Cell Biology, 39(1), 44–84.

[17] Wang, M., Li, J., Rangarajan, M., Shao, Y., La Voie, E. J., Huang, T., Ho, C. (1998),

Antioxidative phenolic compounds from Sage (Salvia officinalis), J. Agric. Food Chem., 46,

4869–4873.




http://www.sciencedirect.com/science/journal/13601385/2/4







http://www.sciencedirect.com/science/journal/13572725

http://www.sciencedirect.com/science/journal/13572725

http://www.sciencedirect.com/science/journal/13572725/39/1



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 138

DETEKCIJA ANIONA U POVRŠINSKOJ I OTPADNOJ VODI PRIMJENOM JONSKE

HROMATOGRAFIJE

Samira Dedić1, Halid Makić1, Aida Džaferović1, Jasmina Ibrahimpašić1, Azra Bećiraj1, Šejla

Nezirević1

1Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet, Kulina Bana 2, 77 000 Bihać, Bosna i Hercegovina;

[email protected]

Ključne riječi: jonska hromatografija, anioni, uzorci vode

SAŽETAK:

Zamjenom klasičnih analitičkih metoda jonska hromatografska analiza odlikuje se nizom

prednosti kao što je brzina, manja količina uzorka za analizu, osjetljivosti, selektivnosti,

istovremeno određivanje više sastojaka u jednom uzorku, detekcijom ispod 1 ppm, korištenjem

male količine reagenasa koji nisu štetni, te time i pojeftinjuje kontrolu kvaliteta vode. U praksi

samo oni eluenti koji su bazirani na alkalnim hidroksidima ili karbonatima mogu se uspješno

supresovati u anionskoj hromatografiji, što znači da je izbor potencijalnih mobilnih faza veoma

ograničen. U ovom radu razdvajanje aniona je izvedeno koristeći anionsku kolonu 6.1006.430

Metrosep A Supp 4 250x4.0 mm sa eluentom (1.7 mmol Na2CO3 i 1.8 mmol NaHCO3). Ostvareni

su orginalni rezultati u oblasti razvoja metode jonske hromatografije za određivanje aniona

(fluorida, hlorida, nitrita, nitrata, fosfata i sulfata). Svaka analiza voda je specifična kao npr.

otpadne vode tvornica, komunalni izljevi, podzemna i površinska voda i pitka voda, pa je

potrerbno učiniti optimizaciju hromatografskog sistema za svaki od tih analitičkih problema

zasebno.




ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 139

1. UVOD

Hromatografija predstavlja fizičku metodu za razdvajanje i kvantifikaciju komponenata smjese,

koje se raspodjeljuju između dvije faze [1]. Jedna faza je nepokretna i sa relativno velikom

površinom, dok je druga faza pokretna (mobilna). Nepokretna faza može da bude čvrsta materija

ili tečnost, dok je pokretna faza obično tečnost ili gas. Jonska hromatografija spada u grupu

instrumentalnih metoda hemijske analize, koje zbog svoje visoke efikasnosti i pouzdanosti sve

više potiskuju klasične metode hemijske analize [2].

Zasniva na hemijskoj reakciji između jona u rastvoru i čvrste supstance koja nosi funkcionalne

grupe koje mogu da vežu jone elektrostatičkim silama, a predstavlja jedinstvenu instrumentalnu

tehniku koja se može koristiti za brzo, sekvencijalno mjerenje. Najčešće primjenjena i

najoptimalnija je jonska hromatografija sa određivanjem potisnute vodljivosti. Primjenom ove

metode eluent koji sadrži pogodan elektrolit se propušta kroz jonsko izmjenjivačku smolu

visokih performansi u uređaju zvanom potiskivač (nekad supresor kolona), a zatim kroz detektor

provodljivosti. Bikarbonati se koriste kao glavni eluent u potisnutoj jonskoj hromatografiji.

Idealni eluent je hidroksid, jer poslije potiskivanja formira vodu koja ima nultu provodljivost i

stoga omogućuje savršenu osnovicu vodljivosti. Međutim hidroksid je težak za primjenu, jer

brzo apsorbira ugljen dioksid i formira karbonate [3].

Obje vrste HCO3- i CO3

2- su predstavljene kao ugljična kiselina H2CO3, nakon supresije, ona je

disosovana samo u maloj količini. Oba aniona se normalno koriste zajedno, ovo rezultira u

eluentu sa pufernim efektom, čija eluciona jačina može lako biti kontrolisana preko

koncentracije dvije komponente i odnos njihovih koncentracija. Zbog naboja eluentnih vrsta, na

selektivnost monovalentnih i dvovalentnih analita može se djelovati selektivno. Odnos

koncentracija dva jona eluenta može se regulisati veoma tačno preko pH, ovo je razlog zašto je

pH rang između 8 i 11 ukoliko se koriste HCO3- i CO3

2- eluent [4]. Unošenje uzorka u jonski

hromatografski sistem radi se pomoću injektora. Injektor nije ništa drugo negoli ventil koji se u

svojem osnovnom sastavu sastoji od 6 mjesta za priključak. U prvoj fazi (slika 1.A) uzorak se

unosi kontinuiranim protokom u petlju tačno definiranog volumena (injektorska petlja). Za to

vrijeme eluent kontinuirano prolazi kroz kolonu, bez kontakta s injekcijskom petljom (plava

linija). Zakretanjem ventila (slika 1.B) tok eluenta usmjerava se na injektorsku petlju tjerajući na

taj način sadržaj injektorske petlje (uzorak) dalje kroz sistem prema hromatografskoj koloni

(plava linija) [5].

Slika 1. Unošenje uzorka u ionski kromatografski sustav:

A) punjenje injektorske petlje i B) injektiranje [3]



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 140

Vizuelni prikaz standarda i rezultata hromatografske analize uzoraka predstavlja hromatogram, a

parametri koji karakterišu svaki hromatografski sistem su oblik hromatografske krive, mrtvo

vrijeme i vrijeme zadržavanja Koncetraciju jona u uzorku dobijemo integraljenjem

hromatografske krive. Površina ispod hromatografske krive direktno je proporcionalna količini

(koncentraciji) [6].

2. MATRIJAL I METODE RADA

Anionski sadržaj je utvrđen jonskom hromatografijom koristeći Personal 790 IC jonski

kromatografski sistem koji se sastoji od pumpe za eluent, otvora za ubrizgavanje, kolone za

razdvajanje, supresora i konduktometrijskog detektora. Analitička kolona od anionske smole sa

kosturom od polivinil alkohola sa kvaternernim amonijevim grupama, veličina čestica 9 µm.

Maksimalni pritisak 12,0 MPa (120 bar). Supresor: MSM 50 mmol/l H2SO4. Volumen uzorka 20

µl. Mobilna faza je pripremljena razrjeđivanjem eluenta koncentrata koji sadrži 1.8 mmol

Na2CO3 i 1.7 mmol NaHCO3 dejoniziranom vodom, standardni tok: 1 ml/min. S obzirom da

karbonatna i bikarbonatna mobilna faza ima visoku vodljivost dolazi do ometanja identifikacije

aniona zato se koristi supresor koji smanjuje provodljivost mobilne faze. U jonskom

hromatografu supresor se nalazi između kolone sa jonskim izmjenjivačem i detektora

provodljivosti. Razdvojeni anioni se usmjeravaju kroz supresor gdje se prevode u svoje kisele

forme visoke provodljivosti, a mobilna faza se prevodi u karbonatnu kiselinu slabe

provodljivosti.

Ultra čista voda 0.23 μs/cm, filtrirana kroz membranski filter veličine pora 0.45 μm, dobivena

Thermo Scientific sistemom korištena je za pripremu eluenta i standardne otopine, a standardne

otopine F−, Cl−, SO42−, NO3

−, (Fisher 1000 mg/L) NO2−, PO4

3− (Fluka 1000 mg/L) korištene su za

rezulltate kalibriranja. Sve standardne otopine za podešavanje su primpremljene razrjeđivanjem

pripravaka na odgovarajući način prije upotrebe. Pri razdvajanju mali joni eluiraju ranije, a veći

kasnije, tad se anioni eluiraju sljedećim redosljedom: fluoridi, hloridi, nitriti, nitrati, fosfati i

sulfati.


Standardna otopina je pripremljena tako da sadrži anione koji trebaju biti determinisani otprilike

u istim koncentracijama kao što se očekuje u uzorku. Prikaz kalibracionih krivulja za anione

(fluoride, hloride, nitrite, nitrate, fosfate i sulfate) dat je na slikama 2, 3 i 4.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 141

Slika 2. Prikaz kalibracionih krivulja za fluoride i hloride (sa conc. 1,2,5 i 10 mg/l)

Slika 3. Prikaz kalibracionih krivulja za nitrite i nitrate (sa conc. 1,2,5 i 10 mg/l)

Slika 4. Prikaz kalibracionih krivulja za fosfate i sulfate (sa conc. 2,5, 10 i 20 mg/l)



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 142

Slika 5. Hromatogram dobijen za standardnu otopinu koja je sadržavala 10 mg/l fluoridnih, hloridnih, nitritnih i

nitratnih jona i 20 mg/l fosfatnih i sulfatnih jona.

Retenciono vrijeme aniona je: fluoridnih 3.407, hloridnih 4.806, nitritnih 5.717, nitratnih 7.991,

fosfatnih 9.301 i sulfatnih 10.342. Reprezentativni hromatogrami dobijeni za neke od

analiziranih uzoraka površinske vode prikazani su na slikama od 6 do 9. Obzirom na to da je

površina tj. visina pika proporcionalna koncentraciji jona u rastvoru, površina pikova može se

izračunati, da bi se kasnije dobila koncentracija analita unutar uzorka, u odnosu na standarde, tj.

kalibracionu krivu.

Slika 6. Hromatogram dobijen za uzorak površinske vode ( izvor Ostrvica)



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 143

Slika 7. Hromatogram dobijen za uzorak površinske vode (izvor Privilica)

Slika 8. Hromatogram dobijen za uzorak površinske vode (Una mjesto Ripač)

Slika 9. Hromatogram dobijen za uzorak površinske vode (Una mjesto Vrkašić)



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 144

Na ovim slikama se vidi da su fluoridnih, hloridnih, nitritnih, nitratnih, fosfatnih i sulfatnih jona

razdvojeni u roku od 12 minuta i uspješno kvantifikovani pomoću odgovarajućih kalibracionih

kriva. Analizirana su četiri uzorka površinske vode. Sadržaj fluoridnih jona se kretao od 0,063

mg/l do 0,079 mg/l; hloridnih jona od 0,627 mg/l do 9,025 mg/l; nitritnih u jednom uzorku je

vrijednost iznosila 0,061 mg/l, nitratnih od 1,636 mg/l do 2,259 mg/l; fosfatnih od 0,832 mg/l do

1,025 mg/l i sulfatnih od 8,878 mg/l do 42,791 mg/l.

Reprezentativni hromatogrami dobijeni za neke od analiziranih uzoraka otpadne vode tvornica

prikazani su na slikama od 10, 11 i 12. Kod otpadnih voda sadržaj pojedinih aniona je bio visok,

pa je analiza ponovljena na taj način što je rađeno razblaživanje uzoraka.

Pri jonsko hromatografskoj analizi aniona dolazi do raznih smetnji. Svaka supstanca čije se

retenciono vrijeme podudara sa retencionim vremenom nekog od određivanih aniona i na koju je

detektor osjetljiv stvara smetnje. Npr., relativno visoke koncentracije organskih kiselina male

molekulske mase smetaju pri određivanje hlorida i fluorida u izokratnim analizama. Visoke

koncentracije bilo kojeg jona utiču na rezoluciju i ponekad na retenciju drugih jona.

Razblaživanje uzorka ili postepena elucija prevazilazi mnoge smetnje. Radi eliminisanja

nesigurnosti u identifikaciji ili kvantifikaciji preporučljivo je koristiti metodu poznatih

standardnih dodaka. Lažni pikovi mogu se javiti zbog kontaminanata iz reagens vode, staklenog

posuđa ili aparata za procesiranje uzoraka. Zbog toga što se koriste male zapremine uzorka

potrebno je voditi računa o mogućem zagađenju. Modifikacije poput predkoncentrisanja uzorka,

postepene elucije ili ponovnog injektiranja porcije eluiranog uzorka mogu ublažiti neke smetnje

[7].

Slika 10. Hromatogram dobijen za uzorak otpadne vode (kožare)



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 145

Slika 11. Hromatogram dobijen za uzorak otpadna vode (tvornica BIRA)

Slika 12. Hromatogram dobijen za uzorak otpadne vode (mljekara)

4. ZAKLJUČAK

U odnosu na klasične analitičke metode, jonska hromatografska analiza odlikuje se nizom

prednosti koje tu metodu ističu u prvi plan pri odabiru analitičke metode. U ovom radu je

opisana jonska hromatografska metoda koja je pogodna za određivanje fluorida, hlorida, nitrita,

nitrata, fosfata i sulfata u površinskim i otpadnim vodama tvornica. Razdvajanje je izvedeno

koristeći anionsku kolonu 6.1006.430 Metrosep A Supp 4 250x4.0 mm sa vodenim 1.7 mmol

Na2CO3 i 1.8 mmol NaHCO3 eluentom. Sa optimiziranim sistemom postignuto je dobro

razdvajanje pomenutih aniona. Da bi se postiglo optimalno razdvajanje aniona potrebno je znati

neke podatke poput uzorka vodljivosti i mogućih umjetnih dodanih spojeva. Kod otpadnih voda

sadržaj pojedinih aniona je bio visok, pa je rađeno razblaživanje uzoraka. Određivanje aniona

kod otpadnih voda je često poželjno radi odabira potrebnog tretmana prije ispuštanja istih u

prirodne recipijente ili sisteme javne kanalizacije.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 146

5. LITERATURA

[1] Mišović, J., (1981.): Uvod u hromatografiju, TMF, Beograd.

[2] Braun, R.D., (1987.): Introduction to Instrumental Analysis, McGraw-Hill Book Company,

New York-London.

[3] Liu Y., Kaiser E., i N. Avdalovic N., (1999.): Determination of trace –level anions in high-

purity water samples by ion chromatography with an automated on-line eluent generation

system. Microchemicval Journal 62. 164-173.

[4] Eith C., Kolb M., Rumi A., Seubert A.,Viebweger H. (2007.): Praktikum mder

Ionenchromatographie Schweiz.

[5] Tomislav Bolanča, Šime Ukić (2013.): Ionska kromatografija. Sveučilište u Zagrebu fakultet

kemijskog inženjerstva i tehnologije. Zagreb

[6] Schãfer H., Aãubli M., Döring R. (2003.): Ion Chromatography, Theory Colums und Eluents,

Metrohm Monograph, Switzerland.

[7] Dragana Đokić (2009.): Određivanje anjona u vodi metodom jonske hromatografije. Časopip

agencije za vodno područje rijeke Save Sarajevo; decembar 2009 Broj 69 Godina XIII;



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 147

DISTRIBUCIJA VRSTE Ambrosia artemisiifolia L. NA ŠIREM PODRUČJU OPĆINE

MOSTAR

Emina Ademović, Lejla Pezer

Nastavnički fakultet, Univerzitet “Džemal Bijedić” u Mostaru,

USRC Midhat Hujdur Hujka, Sjeverni logor bb, 88 104 Mostar, Bosna i Hercegovina.

[email protected]

Ključne riječi: brojnost, pokrovnost, invazivne i korovske vrste, alergena svojstva.

SAŽETAK:

Ambrozija - Ambrosia atremisiifolia L. sa velikom brojnošću i pokrovnošću ulazi u sastav većine

korovskih zajednica, posebno u sjevernim dijelovima Bosne i Hercegovine. Ambrozija je

kozmopolitna vrsta, nalazi se na svim oblicima kopnenih površina (bašte, gradske zone,

napušteni prostori, usjevi, putovi, parkovi, livade, obale rijeke Neretve). Velike neobradive

površine zemljišta u Hercegovini predstavljaju žarišta za naseljavanje i razmnožavanje

ambrozije, te potiskivanje autohtone flore. Topla mediteranska klima, otvoren reljef grada,

kamenjar i pjeskovita zemlja samo su dodatni ekološki faktori koji odgovaraju ovoj korovskoj

biljci da se uspješno širi na ovim prostorima.

Istraživanja su vršena na području općine Mostar na lokalitetima: Stari grad, Cernica, Bulevar,

Obala rijeke Neretve (zona Sjeverni logor), Gradska zona (Pozorište), Bijelo polje, Vrapčići,

Kočine.

Upotrebom Braun-Blanquet (1964) metode određena je brojnost i pokrovnost vrste Ambrosia

artemisiifolia L. na navedenim lokalitetima. Terenska istraživanja obavljena su u periodu

bujanja vegetacije tj. u mjesecima nicanja ambrozije (april, maj), cvjetanja (juli, avgust) i

plodonošenja (septembar), tokom 2012.godine. Rezultati istraživanja su pokazali da je ambrozija

još uvijek široko rasprostranjena na istraživanom području. Posebno zakorovljene površine

ambrozijom su lokaliteti Vrapčići i Bijelo polje na kojima je konstatovano približno 100 jedinki

na jednom istaživanom florističkom području.




ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 148

1. UVOD

Ambrozija je samonikla biljka koja potječe iz prerijskih predjela Sjeverne Amerike i

najrasprostranjeniji je predstavnik svoga roda. Ambrozija ima veliku morfološku varijabilnost,

kao i sposobnost preživljavanja i daljnjeg razmnožavanja u uvjetima najjače konkurencije drugih

vrsta korova. Vrsta Ambrosia artemisiifolia L. za čovjeka je zanimljiva iz aspekta svojstava

korovske vrste. Podjednako je zanimljiva iz medicinskog aspekta zbog toga što spada u skupinu

alergogenih biljaka.

1.1. Literaturni pregled podataka

Od vremena prvog nalaza Ambrozije u Bosni i Hercegovini, i to kod Dervente, gdje ju je našao

kustos Zemaljskog muzeja BiH Karlo Maly 1940. godine, veći broj botaničara je pratilo širenje

ove biljke. Malỳ je također u Herbarij Zemaljskog muzeja BiH uložio primjerke s ovog lokaliteta

(Osojci prope Derventa, VIII. 1939.). Ovaj podatak Bje1čić (1983) prenosi u IV. dio Flore Bosne

i Hercegovine (str, 68-69). U Herbariju se također nalazi primjerak koji je sabrao Bje1čić (Gornji

Žabari blizu Gradačca, u kukuruzištu, 24.10.1959.). Prateći rasprostranjenost ove vrste iz godine

u godinu, zapaženo je da ona osvaja sve veći prostor i postaje agresivna korovska vrsta s jedne

strane, i opasna biljka za ljudsko zdravlje sa druge strane (Šoljan, Muratović, 2000). U dolini

rijeke Neretve utvrđena je kod Žitomislića, a u najnovije vrijeme i u Mostaru i njegovoj okolici

(Petrović, Tabaković, 2003). Širenje limundžika u Bosni i Hercegovini, kao i drugdje u Evropi, u

prvom redu omogućeno je antropogeno, a intenzitet osvajanja prostora je potpomognut također

nizom bioloških karakteristika ove biljne vrste.

Naša objavljena pretpostavka da je moguće očekivati prisutnost vrste Ambrosia artemisiifolia i u

mediteranskom dijelu Bosne i Hercegovine pokazala se ispravnom, jer smo u maju 2003. godine,

u Neumu, najvećem bosanskohercegovačkom mjestu na obali Jadranskog mora, u blizini hotela

"Neum", pronašli nekoliko individua ove korovske biljke (Šoljan, Muratović, 2002).


U procesu istraživanja i evaluacije vegetacije rasprostranjenosti ambrozije uključeni su svi

relevantni podaci kako abiotičke tako i biotičke komponente. Pored toga su evaluirali i svi drugi

elementi koji su na neposredan ili posredan način vezani za rasprostranjenost navedene vrste kao

što su: orografija, geološko-pedološke karakteristike, hidrologija, ekoklima te djelovanje

antropogenog faktora manifestiranog kroz različite oblike.

Na klimu Hercegovine utječe blizina Jadranskog mora, reljef i nadmorska visina. Jadransko more

tijekom zime zrači toplinu nagomilanu u ljetnom razdoblju, te zimi ublažuje temperaturu zraka.

Za procjenu klimatskih prilika na istraživanom području korišteni su podaci sa meteorološke

stanice Mostar.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 149

Podaci o karakteristikama i distribuciji pojedinih tipova tala na istraživanom području su

dobiveni na osnovu analize dostupnih literaturnih podataka iz Federalnog zavoda za

agropedologiju u Sarajevu. Zemljišta koja su zastupljena na istraživanim lokalitetima su:

rendzina, krečnjačko-dolomitna crnica (kalkomelanosol), smeđe zemljište na krečnjaku i

dolomitu( kalkokambisol) i crvenica (terra rossa).

Podaci o karakteristikama geološke podloge na istraživanom području su dobiveni na osnovu

analize dostupnih literaturnih podataka iz Federalnog zavoda za geologiju u Sarajevu. Na

ispitivanim lokalitetima srećemo krečnjak i dolomit.

Na istraživanom području izabrano je devet lokaliteta na kojima su urađeni fitocenoloski snimci

tokom 2012. godine mtodom Braun-Blanquet, 1964., prilagođene potrebi istraživanja tj. odrediti

(utvrditi) pokrovnost i brojnost primjeraka vrste Ambrosia artemisiifolia L. na istraživanom

području.


Terenska ispitivanja zastupljenosti ambrozije na široj teritoriji općine Mostar obavljena su u

periodu bujanja vegetacije, tačnije, u mjesecima nicanja ambrozije (april, maj), cvjetanja (juli,

avgust) i plodonošenja (septembar), tokom 2012.godine. Za svaku zakorovljenu površinu

utvrđen je tip staništa kome pripada (ruderalna površina, neobrađena njiva, livada, poljoprivredni

usjev, urbana zona, i sl.). Istraživanja su vršena na nekoliko lokaliteta na području općine Mostar

i to: Stari grad, Cernica (dva lokaliteta), Bulevar, Obala rijeke Neretve (zona Sjeverni logor),

Gradska zona (Pozorište), Bijelo polje, Vrapčići, Kočine.

Početkom maja zabilježena je blaga invazija ambrozije u cvjetnjaku jedne kuće u ulici Cernica.

Ambrozija je zabilježena u fazi nicanja i formiranja prvih klicinih listića na smeđem tlu.

Na travnatoj zoni pored parkirilišta u istoimenoj ulici Cernica, zabilježeni su klijanaci ambrozije.

Na lokalitetu Bulevar, primjer rasprostranjenja i raširenosti ambrozije na urbanom dijelu grada

Mostara što pokazuje da ambrozija raste svugdje gdje ekološki faktori odgovaraju njenom rastu,

bez obzira da li se radi o urbanoj ili ruderalnoj površini grada.

Dokaz da se ambrozija sa ruderalnih zona proširila u velikoj mjeri na urbane zone, jeste i njeno

prisustvo u gradskoj zoni, u dvorištu „Narodnog pozorišta“ u Mostaru., gdje je ambrozija

doslovice iz napuklog zida izvukla svoj habitus.

Ispred apoteke „Stari grad“ udomaćila se ambrozija na tresetnom tlu sa ostalim biljkama

fitocenoze, u ne tako brojnom stanju.

Lokalitet Gnojnice su južni prilaz Mostaru, na istočnim rubovima Bišća polja. Primjerci

ambrozije na području su brojni, ali razbacani unutar areala, pa imaju malu pokrovnost, ali su

brojni.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 150

Lokalitet Potoci je naseljeno mjesto koje se nalazi sjeverno od općine Mostar. Na ovom

lokalitetu, posebno veliku brojnost ima na tzv. ''rasadnicima'' njenog sjemena i polena, a takvi su

napušteni objekti, smetlišta, građevinske iskopine, gdje se transferacijom otpada, pjeska i šljunka

širi na nova područja. Ovo se događa tako što se sjeme ambrozije prenosi ne samo vjetrom

vodom, nego se može prenijeti na gumama, ceradama, kotačima, te drugim prevoznim

sredstvima.

Najvećim djelom, na lokalitetu “Vrapčići” ambrozija se nalazi pored napuštenih i zaraslih livada

i pored putova. Ovaj dio Mostara se nalazi u stalnoj fazi izgradnje građevinskih i drugih

objekata, što dodatno omogućava povoljnije uslove za neograničeno razmnožavanje i širenje

ambrozije na druge lokalitete.

Također značajna prisutnost ambrozije zabilježena je uz obalu rijeke Neretve u sklopu zone

Sjeveri logor.

U tabeli 1. prikazani su rezultati tj. brojčano stanje prisustva ambrozije na istraživanim

lokalitetima. S obzirom na to da se 2010. godine kao i 2012. godine ambrozija uništavala, te da

su korištene mjere suzbijanja na čitavom području općine Mostar (od strane Službe za

komunalne poslove i okoliš grada Mostara), te da je veliki postotak ambrozije uništen i

iskorijenjen, tabela 1. pokazuje da je ambrozija ipak još uvijek široko rasprostranjena na ovom

području. Posebno zakorovljene površine ambrozijom su lokaliteti Vrapčići i Bijelo polje na

kojima je konstatovano približno 100 jedinki na jednom istaživanom florističkom području.

Jasno se iz priloženih rezultata da zaključiti da ambrozija i dalje prednjači sa svojim brojem

indivudua u zonama predgrađa Mostara, tačnije u Bijelom polju i Vrapčićima. Situacija je nešto

bolja prema kampusu Sjevernog logora, mada je zabilježena ambrozija i na obalama rijeke

Neretve sa 12 individualnih habitusa ove korovske biljne vrste.

Lokaliteti u ulici Cernica, zakorovljena je datom vrstom i to od 15 do 35 primjeraka. Gradska

zona Bulevar na kojoj je također ustanovljena prisutnost ambrozije uz glavnu magistralu imala je

brojnost približno 25 jedinki. Stari grad, gdje se već dvije godine uzastopno vrši iskorjenjavanje,

također je zakorovljen, ali ne u tako velikoj mjeri. Na datom florističkom području zabilježeno je

10 individua ambrozije koje su bile razbacane unutar ispitivane fitocenoze. Ambrozija je

zabilježena i u centru gradskih zona, kod Narodnog pozorišta, sa samo pet individua ambrozije.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 151

Tabela 1. Prikaz brojčane zastupljenosti vrste Ambrosia artemisiifolia L.na istraživanim lokalitetima

Lokaliteti Mjesto pronalaska Broj jedinki/100 m2

Bijelo polje Bašta, smetliše, vinogradi ≈ 100

Vrapčići Uz putove i na napuštenim

površinama > 100

Obala Neretve U sklopu zone Sjeverni logor 12

Bulevar Uz cestu, saobraćajnica 25

Cernica Cvijetnjak 30 - 35

Stari grad Uz građevinski objekat 8 - 10

Kočine U dvorištu < 50

Gradska zona Uz objekat narodnog pozorište 5

Cernica Travnata zona parkinga 15 - 20

Zahvaljujući svojoj velikoj prilagodljivosti, ambrozija brzo nastanjuje zapušteno obradivo

zemljište, nekultivisane površine, naročito osunčana staništa što je vidljivo u rezultatima rada

gdje slike snimljene na terenu svjedoče o navedenoj konstataciji. Kao korov vidjeli smo da raste

u vrtovima i vinogradima, uz korita rijeka, rubove cesta, pruga itd.

Tokom terenskih istraživanja, može se vidjeti da ambrozija izrazito voli pjeskovita zemljišta,

skeletoidna tla sirozeme, smeđa erodirana tla livade, rastresita tla i kamenjar gdje se vrlo brzo

prilagođava. Zabilježeno je prisustvo ove nativne biljne vrste na ilovastom, tresetnom, te

vapnenasto/krečnjačkom tlu.

Najveći postotak ambrozije pronađen upravo na zapuštenim prostorima grada, zatim u

prigradskim naseljima, u usjevima obrađivanih površina, u zonama oko novoizgrađenih

građevinskih objekata, te saobraćajnicama i gradskim zonama.

4. ZAKLJUČAK

Na osnovu florističko-fitocenoloških istraživanja korovske flore (ambrozije) na području

Hercegovine (šireg područja općine Mostar), može se zaključiti:

Ambrozija - Ambrosia artemisiifolia L. (invazivna ili korovska biljna vrsta) prisutna je na

širem području općine Mostar: prisutna je u gradskim zonama, starom dijelu grada, te

jako raširena u zonama predgrađa Mostara, a nešto slabije uz priobalne dijelove Neretve i

kampus Sjevernog logora.

Usljed sušnog perioda koji je 2012 godine obuhvatio cijelu Bosnu i Hercegovinu, u

Mostaru je zabilježena slabija prisutnost ambrozije na površinama gdje je prethodnih

godina bila prisutna u jako brojnom stanju.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 152

S obzirom na to da je ambrozija opasna korovska biljka, a također spada i u grupu

opasnih alergogenih biljaka, treba se posvetiti posebna pažnja suzbijanju njenoj daljeg

širenja, te smanjenju populacija koje su već zauzele određeni prostor.

5. LITERATURA

[1] Ademović, E. (2010): Magistarski rad: Bioindikatorske vrijednosti flore viših biljaka

u vegetaciji Mostarske kotline. Sarajevo.

[2] Bazzaz, F.A. (1974), Ecophysiology of Ambrosia artemisiifolia. Ecology, 55.

[3] Braun – Blanquet, J. (1964), Pflanzensoziologie. Springer Verlag. Wien.

[4] Ćirić, M. (1991), Pedologija. Svjetlost, Sarajevo.

[5] EPPO (2000), Ambrosia artemisiifolia (Asteraceae) - common ragweed.

[6] Herceg, N., Šumatić, N., Petrović, D., Kovačević, Z. (2007), Ambrozija (Ambrosia

artemisiifolia L.) - alergent novog doba u Bosni i Hercegovini. Knjiga sažetaka, 2.

hrvatski botanički kongres. Zagreb, Hrvatska.

[7] Hrvatović, H. (1999), Geološki vodič kroz BiH. Zavod za geologiju, Sarajevo.

[8] Mitrović-Josipović, M., Dedijer, A., Karadžić, B. (2007), Dinamika cvjetanja i

produkcija peluda ambrozije. U knjizi: ''Ambrozija'' (urednici; Janjić, V., Vrbničanin, S.).

Herbološko društvo Srbije, Beograd.

[9] Petrović, D., Tabaković, E., (2003), Korovska flora Mostara i okolice. Herbologija,

Vol. IV, No.l. Sarajevo.

[10] Trkulja, V., Herceg, N., Ostojić, I., Škrbić, R., Petrović, D., Kovačević, Z. (2009),

Ambrozija. Naklada: 500, Mostar.

[11] Šoljan, D., Muratović, E. (2000), Rasprostranjenost vrste ambrozija (Ambrosia

artemisiifolia L.) na području grada Sarajeva. Herbologia, 1

[12] Šoljan, D., Muratović, E. (2002), Rasprostranjenost vrste Ambrozija (Ambrosia

artenusiifolia L.) u Bosni i Hercegovini. Herbologija, Vol. 3, No.1, Sarajevo.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 153

FOTOKATALITIČKI TRETMAN INDUSTRIJSKIH OTPADNIH VODA

POMOĆU TITANIJUM DIOKSIDA

Amra Bratovčić1, Amra Odobašić1, Indira Šestan1, Alija Nurkić2

Univerzitet u Tuzli, Tehnološki fakultet1

Univerzitetska 8, 75000 Tuzla, Bosna i Hercegovina1

„Institut za zaštitu, ekologiju i obrazovanje“ d.d. Tuzla2

Bosne Srebrene 127, 75000 Tuzla, Bosna i Hercegovina2


Ključne riječi: fotokatalitički procesi, titanijum dioksid, organski zagađivači tekstilne

industrije.

SAŽETAK:

Napredni oksidacijski procesi, posebno, fotokataliza pomoću titanijum dioksida (TiO2) pokazali

su veliku moć za uklanjanje hemikalija kao i smanjenje patogena u vodi. Ovi procesi mogu biti

alternativa klasičnim postupcima za tretman industrijskih otpadnih voda, a opravdanost njihove

upotrebe se ogleda u: a) korištenju sunčeve svjetlosti za njihovu aktivaciju, b) zamjenu

stehiometrijskih količina reagenasa katalitičkim ciklusima i c) smanjenju otpada. Pojava

postojanih organskih spojeva u industrijskim ispustima i njihovo efikasno uklanjanje je ključni

problem za postrojenja za obradu otpadnih voda. Na principima zelene hemije, fabrike

primjenjuju čišće i efikasnije tehnologije, uz predanost a priori čišćem i zdravijem okolišu. U

ovom radu će biti prikazan fotokatalitički tretman pomoću titanijum dioksida za smanjenje

koncentracija organskih polutanata iz tekstilnih industrijskih otpadnih voda.




ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 154

1. UVOD

Zbog ozbiljnih uticaja na okolinu industrijske otpadne vode su posebno zabrinjavajuće. U

poređenju sa komunalnim otpadnim vodama, industrijske otpadne vode uglavnom sadrže visoku

koncentraciju otrovnih ili nerazgradivih polutanata, kao što su masti, ulja, teški metali, fenoli i

amonijak [1].

Suspendirane tvari (SS), biološka potrošnja kisika (BPK), hemijska potrošnja kisika (HPK) i

ukupni organski ugljik (TOC) su neki od parametara koji određuju kvalitet vode otpadnih voda

[2]. Ovi parametri su obično vrlo visoki kod industrijskih otpadnih voda, što znatno smanjuje

efikasnost konvencionalnih postupaka za pročišćavanje otpadnih voda. Industrijske otpadne vode

imaju mnogo složeniji sastav od drugih otpadnih voda. Zatim, kvalitet vode industrijskih

otpadnih voda varira od jedne do druge industrije. Na primjer, otpadna voda iz industrije željeza

i čelika sadrži veliku količinu amonijaka, cijanida, benzena, naftalena, fenola i krezola, nastali

pri reakciji redukcije u visokoj peći i proizvodnji koksa [3]. Suprotno tome, dispergovane boje se

smatraju dominantnim onečišćujućim tvarima u otpadnim vodama tekstilne industrije i industrije

papira koji obično sadrže visoku koncentraciju suspendiranih tvari i BPK [4]. Za razliku od

drugih otpadnih voda, visoka koncentracija radioaktivnih materija je prisutna u otpadnim

vodama nuklearne industrije. Zbog visoke koncentracije toksičnih onečišćujućih tvari i

raznovrsnosti kvalitete vode, obrada industrijskih otpadnih voda je veliki izazov.

Napredni oksidacijski procesi, koji se oslanjaju na proizvodnju visoko reaktivnih i oksidirajućih

hidroksilnih radikala (OH•), smatraju se vrlo konkurentnim tehnologijama obrade voda.

Fotokatalitička oksidacija, kao bitna tehnologija naprednih oksidacijskih procesa, privukla je

veću pažnju u posljednjih nekoliko godina zbog svoje izvrsne efikasnosti uklanjanja

onečišćujućih tvari, niske cijene, fotohemijske stabilnosti i bez dodatka otrovnih hemikalija

[5,6].

TiO2 se najviše koristi kao katalizator u heterogenoj fotokatalizi zbog svoje fotostabilnosti,

netoksičnosti, niske cijene i stabilnost u vodi pod raznim uslovima u okolini [7]. Velika količina

reaktivnih specija kao što su hidroksilni radikali (OH•) i superoksidni radikal anioni (•O2-) se

proizvode na površini TiO2 pod svjetlosnim zračenjem i ovi reaktivni radikali se smatraju

glavnim odgovornim specijama za degradaciju organskih polutanata u otpadnim vodama

[8,9,10,11].

Preis i saradnici [Error! Bookmark not defined.] su izučavali degradaciju fenolnih

spojeva u otpadnim vodama iz naftnog škriljaca pod UV-svjetlosnim zračenjem. Rezultati su

pokazali da karakteristike kvalitete otpadnih voda imaju uticaj na brzinu degradacije polutanata.

Fotokatalitička oksidacija može poslužiti kao pre-tretman, što može značajno unaprijediti

biorazgradivost industrijskih otpadnih voda da bi se ispunili zahtjevi naknadnog biološkog

procesa obrade.

Sioi i saradnici [Error! Bookmark not defined.] istraživali su obezbojavanje farmaceutskih

otpadnih voda pomoću heterogenog fotokatalizatora TiO2 P25 i otkrili da je fotokatalitička

oksidacija moćna alternativna tehnologija za degradaciju hematoksilina. Njihovi rezultati su

pokazali da se efikasnost P25 nanočestica nije smanjila nakon ponovnog korištenja i zbog toga je

pogodan za praktični tretman otpadnih voda.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 155

Da bi se aktivirao proces degradacije, čisti TiO2 treba foto-ekscitaciju sa svjetlošću

talasne dužine < 387 nm. Međutim, UV u prirodnom suncu predstavlja samo 5-8% solarnog

spektra na nivou mora i to ograničava i zahtjeva vještačko osvjetljenje katalizatora kako bi se

postigla degradacija organskog materijala u vremenima koja su praktična za obradu voda.

Potreba za stabilnijim, efikasnijim katalizatorima koji se mogu aktivirati prirodnom sunčevom

svjetlošću je izazov i cilj istraživačima.

2. OPĆI MEHANIZAM TiO2 U FOTOKATALIZI

U tipičnom solarnom fotokatalitičkom procesu (Slika 1), elektroni (e-) na površini

fotokatalizatora mogu se pobuditi iz valentne vrpce u provodnu vrpcu fotonima sa energijom

većom od energetskog rascjepa pod solarnom svjetlošću stvarajući elektrone (e-) i rupe (h+) u

provodnoj i valentnoj vrpci. Fotogenerirani elektroni i rupe zatim putuju do površine

fotokatalizatora, gdje učestvuju u redoks reakcijama sa adsorbovanim specijama, a zatim stvaraju

superoksid radikal anion (•O2-) i hidroksil radikal (OH•), kako slijedi [Error! Bookmark not

defined., Error! Bookmark not defined., Error! Bookmark not defined., Error! Bookmark

not defined., i, ii]:

(1)

(2)

(3)

(4)

Fotogenerirane reaktivne kisikove specije su veoma jaki oksidansi i igraju dominantnu ulogu u

degradaciji organskih polutanata u otpadnim vodama. Organske materije u vodi mogu biti

potpuno razgrađene do CO2 i H2O i nema sekundarnog zagađenja. Međutim, većina e- i h+ se

rekombiniraju oslobađajući energiju u vidu topline prije nego što učestvuju u redoks reakcijama,

što značajno inhibira fotokatalitičku aktivnost fotokatalizatora [iii].



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 156

Slika 1. Opći mehanizam TiO2 u solarnom fotokatalitičkom procesu.

Zbog šireg energetskog procjepa, TiO2 može biti pobuđen jedino UV svjetlošću, koji čini manje

od 5% energije sunčevog spektra [Error! Bookmark not defined., i,15].

Prema tome, neophodno je razviti materijale na bazi TiO2 koji mogu više koristiti solarne

enrgije. Da bi riješili ovaj problem, pokušalo se da se neki plemeniti metali i njihovi derivati kao

što su Ag, [16], Pt [17], AgBr [18], and CdS [19], umetnu sa TiO2 stvarajući hibridne

fotokatalizatore [Error! Bookmark not defined.], koji bi pomjerili talasnu dužinu u vidljivi

region za fotokatalitičku aktivnost fotokatalizatora. Mehanizam se može objasniti na dva načina.

Prvi je, brzina rekombinacije elektrona i rupe je inhibirana zbog prisustva inkorporiranih

materijala, koji unapređuju interfacijalni transfer elektrona i kao posljedica olakšavaju separaciju

elektrona (e-) i rupe (h+) [Error! Bookmark not defined.]. Drugi je, TiO2 rascjep je sužen, što

olakšava ekscitaciju TiO2. To će olakšati transfer elektrona iz valentne u provodnu vrpcu i stoga

se više oksidativnih specija može proizvesti [20].

3. PRIMJENA TiO2 U TRETMANU OTPADNIH VODA TEKSTILNE INDUSTRIJE

Među novim postupcima oksidacije ili "naprednih oksidacijskih procesa", heterogena

fotokataliza se pojavljuje kao destruktivna tehnologija koja dovodi do potpune mineralizacije

mnogih organskih polutanata. Razni hemijski i fizikalni procesi kao što je koagulacija,

elektrokoagulacija i adsorpcija na aktivnom uglju nisu destruktivni, ali se dešava samo prijenos

boje iz jedne u drugu fazu. Zbog velike prisutnosti organskih tvari u molekulama modernih

tekstilnih boja i stabilnosti boje, konvencionalne biološke metode obrade su neefikasne za

njihovu dekolorizaciju i degradaciju i zbog toga postoji potreba za pronalaženjem drugih

uspješanih metoda kao što je fotokataliza, koja se može koristiti za degradaciju spojeva boja

pomoću poluprovodničkih fotokatalizatora pod svjetlosnim zračenjem.

Postoji nekoliko prednosti nad konvencionalnim oksidacijskim procesima, kao što su: 1) potpuna

mineralizacija polutanata; 2) korištenje bliskog UV zračenja ili sunčeve svjetlosti; 3) nema

dodavanja drugih hemikalija; i 4) rad pri sobnoj temperaturi.

Zbog velike količine ispuštanja i sastava otpornog na degradaciju, tekstilna otpadna voda

se smatra kao glavni izvor onečišćujućih tvari iz industrije [21]. Postoji nekoliko postupaka u



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 157

tekstilnoj industriji, kao što dimenzioniranje vlakana, bičevanje, izbjeljivanje, ispiranje, bojenje i

završna obrada [22]. Iako razni tekstilni proizvodi se mogu dobiti u današnje vrijeme, mnogi

polutanti dospijevaju u okoliš kroz neselektivno ispuštanje otpadnih voda, što uzrokuje teška

onečišćenja. Tekstilna otpadna voda sadrži boje, deterdžente, masti, ulja, teške metale,

anorganske soli i vlakana [Error! Bookmark not defined.]. Među njima, ostatak boje se smatra

dominantnim polutantom [23].

Karakteristika tekstilne otpadne vode je jaka boja zbog prisutnosti različitih boja. Prema

Eastonovom radu [24], više od 30% od korištenih bojila ostaje u reaktoru nakon procesa bojenja,

što rezultira time da ogromna količina azo bojila dospije u otpadne vode. Azo boje se smatraju

mutagenom i kancerogenom od strane Američkog Nacionalnog instituta za zaštitu i zdravlje

[25,26]. Ova vrsta bojila teško se može obezbojiti [27,28].

Mada većina tekstilnih otpadnih voda se obrađuje prije ispusta, konvencionalni tretman kao što

je aerobni biološki proces i fizikalno-hemijski tretman ne može zadovoljiti visoke standarde

ispusta [Error! Bookmark not defined.]. Tipične karakteristike otpadnih voda iz postupka

bojenja tekstila su prikazani u tabeli 1 [29].

Tabela 1. Tipične karakteristike otpadnih voda iz postupka bojenja tekstila. Komponenta Vrijednost

pH 2-10

Temperatura, °C 30-80

COD, mg/L 50-5000

BOD, mg/L 200-300

TSS, mg/L 50-500

Organski nitrogen, mg/L 18-39

Ukupni fosfor, mg/L 0,3-15

Ukupni hrom, mg/L 0,2-0,5

Boja, mg/L > 300

Vilar i saradnici su izučavali tretman tekstilnih otpadnih voda pomoću solarno naprednih

oksidacijskih procesa [30]. U tom istraživanju, komercijalni TiO2 P25 je korišten kao

fotokatalizator, a nađeno je da je gotovo 70% boje u otpadnim vodama uklonjeno kada je

koncentracija katalizatora iznosila 200 mg/L. Mjerenja su rađena pri 516 nm [31]. Međutim,

mineralizacija organskih materija u ovom postupku obrade je relativno niska što se može

pripisati visokoj koncentraciji hlorida. Zbog prisustva hlorida, proizvedeni hidroksilni radikali

mogli bi biti istjerani i neki manje reaktivni neorganski radikali kao što je Cl•, Cl2•, i SO4• bi

mogli biti generirani [Error! Bookmark not defined.,32]. Glavni početni koraci fotosenzitivne

reakcije su prikazane sljedećim jednačinama [33]:



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 158

(1)

(2)

(3)

(4)

(5)

(6)

(7)

Neppolian i saradnici [34] su otkrili da se molekule boje bogu potpuno degradirati do CO2, SO42-

, NO3-, NH4

+, i H2O solarnom fotokatalizom i dodatkom drugih pomoćnih hemikalija, kao što su

H2O2 i Na2CO3 koji mogu značajno unaprijediti i inhibirati efikasnost degradacije. pH vrijednost

također igra važnu ulogu u tretmanu tekstilnih otpadnih voda, jer utiče i na stvaranje hidroksilnih

radikala u fotokatalitičkom procesu i na strukturu boja zagađivača. Slika 2 pokazuje da bi

neutralni pH uslovi olakšali degradaciju bojila u solarnom fotokatalitičkom procesu. Visoka

koncentracija protona bi usporila fotodegradaciju boje u kiseloj sredini, dok osnovni uslovi imaju

supresijski efekat na solarni fotokatalitički proces jer boje postaju hemijski stabilne pri visokom

pH.

Iako materijali na bazi TiO2 imaju mnoge prednosti za primjenu u okolini, njihovo odvajanje iz

suspenzije tekstilnih otpadnih voda je i dalje veliki problem koji ograničava ponovnu upotrebu

fotokatalizatora.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 159

Slika 3. Uticaj pH na degradaciju boje. Slika 2 je preuzeta iz reference 34.

4. ZAKLJUČCI

Trenutno, tekstilne otpadne vode jedan su od najvažnijih izvora zagađenja.

Karakteristike ovih otpadnih voda su veće vrijednosti boje, BPK i HPK, složen sastav, široko

rasprostranjene i teško se degradiraju. Ako se ispuštaju bez tretmana, to su ozbiljne štetne

posljedice za okolinu. Zbog opasnosti od bojenih otpadnih voda, mnoge zemlje su donijele

stroge standarde, ali trenutno ne postoje jedinstveni standard.

Solarna fotokataliza je tokom proteklih desetljeća istraživana kao efikasan proces za

pročišćavanje otpadnih voda. Iako su fundamentalna i inženjerska istraživanja utvrdila

tehnologiju solarne fotokatalize u tretmanu otpadnih voda, industrijska primjena je još uvijek u

ranoj fazi i neki izazovi su još uvijek pred nama, kao što je efikasnost solarne upotrebe, izgradnja

i rad fotoreaktora i izdvajanje fotokatalizatora. Fotokatalitičke membrane ili mikrosfere mogle bi

riješiti problem izdvajanja fotokatalizatora [35,36,37].

Modifikacija trenutnih fotokatalizatora kao što je doping je dobar put da se poveća efikasnost

fotokatalitičke oksidacije. Više pažnje bi trebalo posvetiti dizajnu fotoreaktora da se optimiziraju

radni uslovi i recikliranju za velike primjene. Uvjereni smo da TiO2 solarna fotokatalitička

metoda može pružiti obećavajući put za potpunu degradaciju polutanata u industrijskim

otpadnim vodama.

4. LITERATURA

1N. S. A.Mutamim, Z. Z. Noor,M. A. A. Hassan, and G. Olsson, “Application of membrane

bioreactor technology in treating high strength industrial wastewater: a performance review,”

Desalination, vol. 305, pp. 1–11, 2012. 2W. Lau and A. F. Ismail, “Polymeric nanofiltrationmembranes for textile dye wastewater

treatment: preparation, performance evaluation, transport modelling, and fouling control: a

review,” Desalination, vol. 245, no. 1–3, pp. 321–348, 2009. 3J. J. Langenfeld, S. B.Hawthorne, and D. J. Miller, “Quantitative analysis of fuel-related

hydrocarbons in surface water and wastewater samples by solid-phase microextraction,”

Analytical Chemistry, vol. 68, no. 1, pp. 144–155, 1996. 4P. P. Wu, T. Wu, W. W. He, L. L. Sun, Y. J. Li, and D. Sun, “Adsorption properties of

dodecylsulfate-intercalated layered

double hydroxide for various dyes in water,” Colloids and Surfaces A: Physicochemical and

Engineering Aspects, vol. 436,

pp. 726–731, 2013. 5M. R. Hoffmann, S. T.Martin,W. Choi, and D.W. Bahnemann, “Environmental applications of

semiconductor photocatalysis,” Chemical Reviews, vol. 95, no. 1, pp. 69–96, 1995. 6M. N. Chong, B. Jin, C. W. K. Chow, and C. Saint, “Recent developments in photocatalytic

water treatment technology: a review,” Water Research, vol. 44, no. 10, pp. 2997–3027, 2010.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 160

7T. Zhang,X.Yan, andD.D. Sun, “Hierarchically multifunctional K-OMS-2/TiO2/Fe3O4

heterojunctions for the photocatalytic oxidation of humic acid under solar light irradiation,”

Journal of Hazardous Materials, vol. 243, pp. 302–310, 2012. 8Y.Kuwahara, T.Kamegawa, K.Mori, and H. Yamashita, “Design of new functional Titanium

oxide-based photocatalysts for degradation of organics diluted in water and air,” Current

Organic Chemistry, vol. 14, no. 7, pp. 616–629, 2010. 9A. Fujishima, T. N. Rao, D. A. Tryk, and J. Photoch, “Titanium dioxide photocatalysis,” Journal

of Photochemistry and Photobiology C: Photochemistry Reviews, vol. 1, no. 1, pp. 1–21, 2000. 10A. L. Linsebigler, G. Q. Lu, and J. T. Yates Jr., “Photocatalysis on TiO2 surfaces: principles,

mechanisms, and selected results,” Chemical Reviews, vol. 95, no. 3, pp. 735–758, 1995. 11M. Sioi, A. Bolosis, E. Kostopoulou, and I. Poulios, “Photocatalytic treatment of colored

wastewater from medical laboratories: photocatalytic oxidation of hematoxylin,” Journal of

Photochemistry and Photobiology A: Chemistry, vol. 184, no. 1-2, pp. 18–25, 2006. 12X. Chen and S. S. Mao, “Titanium dioxide nanomaterials: synthesis, properties,modifications

and applications,” Chemical Reviews, vol. 107, no. 7, pp. 2891–2959, 2007. 13X. Zhang, T. Zhang, J. H. Pan, J. Ng, and D. D. Sun, “Transformation of bromine species in

TiO2 photocatalytic system,” Environmental Science&Technology, vol. 44,no. 1, pp. 439–444,

2010. 14H. Honda, A. Ishizaki, R. Soma, K. Hashimoto, and A. Fujishima, “Application of

photocatalytic reactions caused by TiO2 film to improve the maintenance factor of lighting

systems,” Journal of the Illuminating Engineering Society, vol. 27, no. 1, pp. 42–47, 1998. 15F. Han, V. S. R. Kambala, M. Srinivasan, D. Rajarathnam, and R. Naidu, “Tailored titanium

dioxide photocatalysts for the degradation of organic dyes in wastewater treatment: a review,”

Applied Catalysis A: General, vol. 359, no. 1-2, pp. 25–40, 2009. 16V. S. R. Kambala, B. Lav´edrine, and P. Boule, “Influence of metallic species on TiO2 for the

photocatalytic degradation of dyes and dye intermediates,” Journal of Photochemistry and

Photobiology A: Chemistry, vol. 154, no. 2-3, pp. 189–193, 2003. 17A. Wold, “Photocatalytic properties of TiO2,” Chemistry of Materials, vol. 5, no. 3, pp. 280–

283, 1993. 18Y. Zang and R. Farnood, “Photocatalytic activity of AgBr/TiO2 inwater under simulated

sunlight irradiation,” Applied Catalysis B: Environmental, vol. 79, no. 4, pp. 334–340, 2008. 19Y. Bessekhouad, D. Robert, J. V. Weber, and J. Photochem, “Bi2S3/TiO2 and CdS/TiO2

heterojunctions as an available configuration for photocatalytic degradation of organic

pollutant,” Journal of Photochemistry and Photobiology A: Chemistry, vol. 163, no. 3, pp. 569–

580, 2004. 20M. S¨okmen, D. W. Allen, F. Akkas, N. Kartal, and F. Acar, “Photo-degradation of some dyes

using Ag-loaded titanium dioxide,”Water, Air, & Soil Pollution, vol. 132, pp. 153–163, 2001. 21V. Correia, T. Stephenson, and S. J. Judd, “Characterisation of textile wastewaters—a review,”

Environmental Technology, vol. 15, no. 10, pp. 917–929, 1994. 22P. A. Pekakis, N. P. Xekoukoulotakis, and D. Mantzavinos, “Treatment of textile dyehouse

wastewater by TiO2 photocatalysis,” Water Research, vol. 40, no. 6, pp. 1276–1286, 2006.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 161

23M. Sala and M. C. Gutiérrez-Bouzán, “Electrochemical techniques in textile processes and

wastewater treatment,” International Journal of Photoenergy, vol. 2012, Article ID 629103, 12

pages, 2012. 24J. Easton, Colour in Dye house Effluent, Alden Press,Oxford,UK, 1995. 25B.W.Manning, C. E. Cerniglia, and T.W. Federle, “Metabolism of the benzidine-based azo dye

direct black 38 by human intestinal microbiota,”Applied and Environmental Microbiology, vol.

50, no. 1, pp. 10–15, 1985. 26E. R. Bandala, M. A. Peláez, A. J. Garc´ıa-López, M. J. Salgado, and G. Moeller,

“Photocatalytic decolourisation of synthetic and real textile wastewater containing benzidine-

based azo dyes,” Chemical Engineering and Processing, vol. 47, pp. 169–176, 2008. 27U. Pagga and D. Brown, “The degradation of dyestuffs. Part II: behaviour of dyestuffs in

aerobic biodegradation tests,” Chemosphere, vol. 15, no. 4, pp. 479–491, 1986. 28C. M. Carliell, S. J. Barclay, N. Naidoo, C. A. Buckley, D. A. Mulholland, and E. Senior,

“Microbial decolourisation of a reactive azo dye under anaerobic conditions,” Water SA, vol.

21, no. 1, pp. 61–69, 1995. 29M. Marcucci, I. Ciabatti, A. Matteucci, and G. Vernaglione, “Membrane technologies applied

to textile wastewater treatment,” Annals of the New York Academy of Sciences, vol. 984, pp.

53–64, 2003. 30V. J. P. Vilar, L. X. Pinho, A. M. A. Pintor, and R. A. R. Boaventura, “Treatment of textile

wastewaters by solar-driven advanced oxidation processes,” Solar Energy, vol. 85, no. 9, pp.

1927–1934, 2011. 31R. S.Malato, G. J. Blanco, R.M. I.Maldonado et al., “Engineering of solar photocatalytic

collectors,” Solar Energy, vol. 77, no. 5, pp. 513–524, 2004. 32C. Guillard, H. Lachheb, A. Houas, M. Ksibi, E. Elaloui, and J. Herrmann, “Influence of

chemical structure of dyes, of pH and of inorganic salts on their photocatalytic degradation by

TiO2 comparison of the efficiency of powder and supported TiO2,” Journal of Photochemistry

and Photobiology A: Chemistry, vol. 158, no. 1, pp. 27–36, 2003. 33C. Chen, X. Li, W. Ma, J. Zhao, H. Hidaka, and N. Serpone, “Effect of transition metal ions on

the TiO2-assisted photodegradation of dyes under visible irradiation: a probe for the interfacial

electron transfer process and reaction mechanism,” The Journal of Physical Chemistry B, vol.

106, no. 2, pp. 318–324, 2002. 34B. Neppolian, H. C. Choi, S. Sakthivel, B. Arabindoo, and V. Murugesan, “Solar light induced

and TiO2 assisted degradation of textile dye reactive blue 4,” Chemosphere, vol. 46, no. 8, pp.

1173–1181, 2002. 35X. Zhang, D. Wang, and J. C. Diniz da Costa, “Recent progress on fabrication of

photocatalytic membranes for water treatment,” Catalysis Today, vol. 230, pp. 47–54, 2014. 36X. Zhang, T. Zhang, J. Ng, and D. D. Sun, “High-Performance Multifunctional TiO2 Nanowire

UltrafiltrationMembrane with a Hierarchical Layer Structure forWater Treatment,” Advanced

Functional Materials, vol. 19, no. 23, pp. 3731–3736, 2009. 37X. Zhang, J. H. Pan, A. J. Du, J. Ng, D. D. Sun, and J. O. Leckie, “Fabrication and

photocatalytic activity of porous TiO2 nanowire microspheres by surfactant-mediated spray

drying process,” Materials Research Bulletin, vol. 44, no. 5, pp. 1070–1076, 2009.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 162

HIGIJENSKA ISPRAVNOST VODOSNABDIJEVANJA OPĆINE BIHAĆ

Huska Jukić1, Haris Kapidžić2, Asmir Aldžić 3

Visoka zdravstvena škola, Bihać1 ,3 , Zavod za Javno zdravstvo USK-a2

Ključne riječi: voda za piće, sanitacija, snabdijevanje vodom, vodovodni sistem.

SAŽETAK

Način snabdijevanja stanovništva vodom za piće i njena zdravstvena ispravnost, ali i adekvatno

odvođenje otpadnih voda u domaćinstvima, tzv. osnovna sanitacija, ključ su za rješavanje

većine zaraznih bolesti u svijetu. Najsigurniju vodu pije onaj dio stanovništva koji je vezan na

javne vodovodne sisteme i to one veće, zbog strožeg režima kontrole vode. S druge strane,

nije manje važno ispravno odvođenje otpadnih voda, u užem zdravstvenom smislu, ali i u širem

socijalnom kontekstu. Zato veoma zabrinjava činjenica da u svijetu 2,6 milijardi ljudi još

uvijek nema odgovarajuću sanitaciju.

Iako je općenito pristup vodi, putem vodovodnih sistema u BiH zadovoljavajući, siromašni su i u

ovom pogledu u težem položaju. Većina od 20 % siromašnih domaćinstava nije uključena u

sistem javnog vodosnabdijevanja, što se odnosi čak i na siromašne u urbanim sredinama.

1. UVOD

Voda je osnovni gradivni element svakog organizma. Ona je neophodna za odigravanje

vitalnih biohemijskih procesa, što se potvrđuje njenim prisustvom do 70 % u biosferi i u

našem organizmu. Voda održava potreban hidrostatski i osmotski pritisak u našem organizmu i

omogućava vodno – mineralni metabolizam.(1)

Voda, iz aspekta komunalne higijene, predstavlja jedan od najbitnijih faktora za život i zdravlje

pojedinca i komunalnih aglomeracija.(2)

Za normalno funkcionisanje organizma i održavanje života neophodno je svakodnevno unošenje

vode. Za zadovoljavanje osnovnih fizioloških potreba potrebno je unošenje 2 – 3 litre vode



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 163

dnevno. Osim fizioloških, voda ima veliki sanitarni i ekonomski značaj, te je kao takva

značajna za privredni razvoj zemlje.(1)

Oko dvije trećine svjetske populacije nema na raspolaganju ni 50 l vode na dan.

Nedostatak vode tijesno je povezan sa pojavama epidemija, gladi i smrti.(3)

Činjenica da postoji tzv. kriza vode čini se apsurdnom s obzirom na to da je 70 % naše planete

pod vodenim površinama. Međutim, 98 % ove vode je slano i stoga neupotrebljivo za piće i u

poljoprivredi (desalinizacija je tehnički jednostavna ali izuzetno skupa).

Najveći dio svježe vode nalazi se u lednicima ili u dubini Zemljine kore, a samo je 0,14 %

(rijeka i jezera) lako iskoristivo..

Hemijsko zagađivanje površinskih voda i tla odražava se i na kvalitet dubinskih voda. Za

razliku od rijeka i jezera u kojima postoje procesi autopurifikacije, eliminacija polutanata iz

dubinskih slojeva je izuzetno teška i skupa, često i nemoguća.

Pod higijenski ispravnom vodom za piće podrazumijevamo vodu koja zadovoljava sljedeće

preglede:

• lokalnu inspekciju vodnog objekta;

• fizički pregled vode;

• mikroskopsko – biološki pregled vode;

• bakteriološki pregled vode;

• hemijski pregled vode.

2. CILJEVI I ZADACI ISTRAŽIVANJA

1. Izvršiti snimanje higijensko – sanitarnog stanja vodosnabdijevanja na području

općine Bihać u 2010., 2011. i 2012. godini;

2. Utvrditi mikrobiološke karakteristike vode centralnog vodovoda općine Bihać u 2010.

2011. i 2012. godini;

3. Utvrditi hemijske karakteristike vode centralnog gradskog vodovoda općine Bihać

u 2010. 2011. i 2012. godini;

4. Definisati ulogu diplomiranog sanitarnog inžinjera u oblasti vodosnabdijevanja.


3.1. Materijal

Materijal koji se koristio za izradu diplomskog rada je stručna literatura, kao i literatura i podaci

dobijeni iz J.P. Vodovod Bihać, na osnovu kojih je izvršena i retrospektivna analiza rezultata

za 2010., 2011. i 2012. godinu.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 164

3.2. Metode

Posmatrani rezultati su se odnosili kako na bakteriološku ispravnost vode za piće, tako i na

fizičko – hemijsku ispravnost u obimu osnovnog i periodičnog pregleda vode.

Dobijeni rezultati su prikazani tabelarno i grafički, a u njima su prikazani uzorci i njihove

vrijednosti po godinama za koje se vršila.

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

4.1. Higijensko – sanitarno stanje vodosnabdijevanja na području općine Bihać u 2010.,

2011. i 2012. godini

Na vodovodni sistem je u 2010. godini bilo priključeno 19 613 potrošača. Ukupan broj

potrošača u 2011. i 2012. godini je bio u porastu: 19 720 u 2011. i 23 445 u 2012. godini.

Ukupno povećanje potrošača u vodovodnom sistemu Bihać se ostvaruje zahvaljujući uvećanju

broja potrošača u kategoriji „Fizička lica – individualno stanovanje“, gdje je u 2012. godini

broj priključaka uvećan za 27, 70 % u odnosu na 2010. godinu.

U kategoriji „Fizička lica – kolektivno stanovanje“ broj priključaka u 2012. je manji u

odnosu na 2010. godinu za 2 %, a u kategoriji „Pravna lica“ broj priključaka je u padu od

čak 10, 74 %.

Tabela br. 1: Broj potrošača u vodovodnom sistemu općine Bihać

KATEGORIJA BROJ PRIKLJUČAKA

2010. 2011

.

2012.

PRAVNA LICA 1 089 988 972

FIZIČKA LICA – individualno stanovanje 14 517 14 683 18 544

FIZIČKA LICA – kolektivno stanovanje 4 007 4 049 3 929

UKUPNO 19 613 19 720 23 445

Sistem vodosnabdijevanja općine Bihać je izuzetno velikog obima i procjenjuje se da

snabdijeva više od 65 000 stanovnika. Mreža je podjeljena u 9 operativnih zona, od čega

je 5 locirano u gradu Bihaću i bližim prigradskim naseljima (centralni sistem

vodosnabdijevanja), što je prikazano na slici br. 2.

J.P. „Vodovod“ Biahć je zadužen za održavanje 20 rezervoara (ukupnog kapaciteta 7995 m3) i

10 pumpnih i booster stanica.

Mreža se snabdijeva iz 6 različitih izvora. Glavna izvorišta pitke vode za grad Bihać su

Klokot i Privilica, ali se dio grada snabdijeva i sa izvorišta Trbljenik – Žegar.

Postoje još tri izvorišta (Ostrovica, Toplica i Gata) koja se koriste u zasebnim vodovodnim



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 165

sistemima.

Prikaz trenutnog stanja dat je zasebno za svaki od sistema vodosnabdijevanja, koji trenutno

egzistiraju na području općine, i to:

• centralni gradski sistem za vodosnabdijevanje Bihaća;

• vodovodni podsistem Kulen Vakuf – Ostrovica;

• vodovodni podsistem Orašac – Toplica;

• vodovodni podsistem Gata.

4.2. Mikrobiološke karakteristike vode centralnog gradskog vodovoda

Tabela br. 2: Osnovna bakteriološka analiza za 2010., 2011. i 2012. godinu

GODINA BROJ UZETIH

UZORAKA

BROJ ISPRAVNIH

UZORAKA

BROJ

NEISPRAVNIH

UZORAKA

2010 450 421 29

2011 438 424 14

2012 423 402 21

Za osnovnu bakteriološku analizu na području općine Bihać u 2010. godini je uzeto 450 uzoraka

vode sa različitih punktova, od čega je 421 ispravan uzorak, a 29 neispravnih. U 2011. godini

je uzeto 438 uzoraka, od čega je ispravnih 424, a neispravnih 14. U 2012. godini broj uzetih

uzoraka je bio 423 od kojih su 402 uzorka bila ispravna a 21 neispravan.

4.3. Hemijske karakteristike vode centralnog gradskog vodovoda općine Bihać u 2010.,

2011. i 2012.godini

Tabela br. 3: Osnovna fizičko – hemijska analiza za 2010., 2011. i 2012. godinu

GODINA BROJ UZETIH

UZORAKA

BROJ ISPRAVNIH

UZORAKA

BROJ

NEISPRAVNIH

UZORAKA

2010 649 550 99

2011 438 409 29

2012 432 378 54

Za osnovnu fizičko – hemijsku analizu u 2010. godini je uzeto 649 uzoraka, od kojih jeb550

ispravnih, a 99 neispravnih uzoraka. U 2011. godini od 438 uzoraka, 409 uzoraka je bilo



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 166

ispravno, dok je bilo 29 neispravnih uzoraka. Za 2012. godinu su uzeta 432 uzorka od kojih je

378 ispravnih a 54 neispravna uzorka.

4.4. Uloga diplomiranog sanitarnog inžinjera u oblasti vodosnabdijevanja

Uloga sanitarnog inžinjera u kontroli mikrobiološki ispravne vode je:

• u kontroli vodnih objekata;

• u upravljanju sanitarno – tehničkog stanja lokalnih vodnih objekata;

• u nadzoru nad zdravstvenom ispravnošću vode iz lokalnih vodnih objekata;

• u ukazivanju na tehničku opremljenost vodnih objekata;

• u poboljšanju nadzora vodnih objekata.

Zona sanitarnog posmatranja obuhvata svu teritoriju na kojoj žive potrošači vode iz tog objekta.

Na njoj se budno prati epidemiološka situacija u pogledu kretanja crijevnih zaraznih bolesti,

kontroliše se higijensko stanje svih objekata mogućih potencijalnih zagađivača.

5. DISKUSIJA

Voda je uslov za život. Bez hrane čovjek može da preživi oko 8 nedelja, a nedostatak vode

skraćuje preživljavanje na samo nekoliko dana. Količina i raspored tjelesne vode je regulisan,

voda nema rezerve u ljudskom organizmu. Male promjene u količini i rasporedu tjelesne vode

mogu ugroziti život. Pored svoje pozitivne uloge, voda može da ima vrlo nepovoljan uticaj na

život i zdravlje čovjeka. Značaj vode u prenošenju i širenju zaraznih bolesti bio je poznat još u

Starom vijeku. Napori za snabdijevanje stanovništva dovoljnom količinom higijenski ispravne

vode su u isto vrijeme i borba protiv mnogih, a naročito crijevnih zaraznih oboljenja, koja još

uvijek predstavljaju važan socijalno – ekonomski i medicinski problem. Prema podacima WHO

svake godine u svijetu oko 500 miliona ljudi oboli od nepoznatih bolesti zbog upotrebe

bakteriološki neispravne vode, od kojih 10 miliona umire, a od ovog broja polovina pripada

dječijem uzrastu. Činjenica da postoji tzv. kriza vode, čini se apsurdnom s obzirom na to da je 70

% naše planete pod vodenim površinama. Međutim, 98 % ove vode je slano i stoga

neupotrebljivo za piće i u poljoprivredi (desalinizacija je tehnički jednostavna ali izuzetno

skupa). Najveći dio svježe vode nalazi se u lednicima ili dubini Zemljine kore, a samo je 0,14 %

(rijeka i jezera) lako iskoristivo. Prema porijeklu voda može biti: atmosferska, površinska,

dubinska. Za vodosnabdijevanje se koriste površinske vode, izvori ili dubinski slojevi

hidrogeološkog sistema (voda iznad prvog nepropustljivog sloja na dubini od 10 – 20 do 100 m).

Kvalitet prirodnih voda procjenjuje se na osnovu količine suspendovanih materija, suhog

ostatka, rastvorenog kisika, potrošnje kisika, vidljivih otpadnih materija, boje, mirisa, pH itd.

Kvalitet vode za piće zavisi prije svega od izvora i njegove zaštite, a zatim od načina prerade

vode i održavanja distributivnog sistema. Prije nego što se izabere izvor veoma je važno znati da

li je kvalitet sirove vode zadovoljavajući i da li može preradom da se poboljša tako da voda bude

pogodna za piće.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 167

Izvor koji se ekploatiše treba da se zaštiti od zagađenja, što je uvijek bolje nego da se voda

naknadno pročišćava. Da bi se izvorište zaštitilo, treba strogo kontrolisati ispuštanje

kanalizacionih otpadnih voda i poljoprivrednog otpada, uz lociranje mjesta za odlaganje smeća i

toksičnog otpada. Pod higijenski ispravnom vodom za piće podrazumijevamo vodu koja

zadovoljava sljedeće preglede: lokalnu inspekciju vodnog objekta, fizički pregled

vode, mikroskopsko – biološki pregled vode, hemijski pregled vode. Svaki od ovih pregleda ima

odgovarajući značaj, tako da se higijenska ispravnost posmatra u sklopu ovih pregleda i

regulisana je Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (Sl. Glasnik BiH, broj 40,

2010. god.). Ovim Pravilnikom se reguliše javno snabdijevanje stanovništva vodom za piće, više

od 5 domaćinstava, odnosno više od 20 stanovnika koji se snabdijevaju iz vlastitih objekata.

Higijenska ispravnost vode za piće utvrđuje se osnovnim, proširenim i periodičnim pregledom,

pregledom iz novih vodozahvata, kao i na osnovu higijensko – epidemioloških indikacija.

Osnovni pregled je obavezno sadržan u svim ostalim pregledima. U toku 2010., 2011. i 2012.

godine za periodičnu bakteriološku analizu su uzeta 43 uzorka izvorske vode na svih 6 izvorišta,

od čega je 17 uzoraka odgovaralo propisima dok 26 uzoraka nije zadovoljavalo. Isti broj uzoraka

je uzet i za periodičnu fizičko – hemijsku analizu, od čega je 40 uzoraka odgovaralo propisima, a

3 uzorka nisu odgovarala. Za osnovnu bakteriološku analizu u toku 2010., 2011. i 2012. godine

uzeto je 1311 uzoraka, od čega je odgovaralo 1247 uzoraka, a 64 uzorka su bila

nezadovoljavajuća. Za osnovnu fizičko – hemijsku analizu je uzeto 1519 uzoraka gdje je 1337

uzoraka zadovoljavalo pravilnik, a 182 uzorka nisu.

6. ZAKLJUČAK

Na osnovu istraživanja provedenih u ovom radu, mogu se izvesti sljedeći zaključci:

Na vodovodni sistem je u 2010. godini bilo priključeno 19 613 potrošača. Ukupan broj

potrošača u 2011. i 2012 godini je bio u porastu: 19 720 u 2011. i 23 445 u 2012. godini.

Ukupno povećanje broja potrošača u kategoriji „Fizička lica - individualno stanovanje“ gdje je u

2012. godini broj priključaka uvećan za 27,70 % u odnosu na 2010. godinu. U kategoriji

„Fizička lica – kolektivno stanovanje“ broj priključaka u 2012. godini je manji u odnosu na

2010. godinu za 2 %, a u kategoriji „Pravna lica“ broj priključaka je u padu od čak 10,74 %.

Voda zahvaćena na Klokotu se pumpa/transportuje u dva pravca – liveno željeznim

cjevovodom DN 350 mm u rezervoar Komarac i PVC cjevovodom DN 250 mm u rezervoar

Klokotska Glavica. Voda se iz rezervoara komarac azbest – cementnim cjevovodom DN 350

mm distribuira u užu gradsku mrežu, te usputno naselje Klokot. Voda zahvaćena na Privilici se

pumpa u dva smjera – DCI cjevovodom DN 350 mm u rezervoar Debeljača – novi i PVC

cjevovodom DN 250 mm, DN 200 mm i DN 150 mm prema rezervoaru Sokolac – novi, odnosno

booster stanici Sokolac i rezervoaru Sokolac – stari, te dalje prema naseljima iz Južne zone.

Za osnovnu bakteriološku analizu na području općine Bihać u 2010. godini je uzeto 450

uzoraka vode s različitih punktova, od čega je 421 ispravan uzorak, a 29



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 168

neispravnih. U 2011. godini je uzeto 438 uzoraka, od čega je ispravnih 424, a neispravnih 14. U

2012. godini broj uzetih uzoraka je bio 423, od kojih su 402 uzorka bila ispravna, a 21

neispravan.

Za periodičnu bakteriološku analizu na području općine Bihać u 2010. godini je uzeto 13

uzoraka izvorske vode na svih 6 izvorišta, od tog broja 2 uzorka zadovoljavaju Pravilnik,

dok 11 uzoraka ne zadovoljava.

U toku 2011. godine za istu analizu je uzeto 17 uzoraka, od kojih 6 odgovara Pravilniku, dok

11 ne odgovara.

U 2012. godini uzeto je 13 uzoraka od kojih 9 odgovara propisanom Pravilniku, a 4 ne

odgovaraju.

Za osnovnu fizičko – hemijsku analizu u 2010. godini je uzeto 649 uzoraka, od kojih 550

ispravnih, a 99 neispravnih uzoraka. U 2010. godini od 438 uzoraka, 409 uzoraka je bilo

ispravnih, dok je 29 neispravnih uzoraka. Za 2012. godinu su uzeta 432 uzorka, od kojih je

378 ispravnih, a 54 neispravna uzorka. Za periodičnu fizičko – hemijsku analizu u toku

2010. godine je uzeto 13 uzoraka od čega je 10 bilo ispravnih, a tri uzorka su bila neispravna.

U 2011. godini za istu analizu je uzeto 17 uzoraka i svi su zadovoljavali Pravilnik

(tabela br. 11), kao i 13 uzoraka uzetih u toku 2012. godine.

7. LITERATURA

1. Ćatović A., Kasumović M., Ćatović S. Higijena. Bihać: Univerzitet u Bihaću, 2004.

2. Valić F. Zdravstvena ekologija. Zagreb: Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,

1990.

3. Mayer D. Voda – Od nastanka do upotrebe. Zagreb: Prosvjeta, 2004.

4. Vučijak B., Ćerić A., Silajdžić I., Midžić Kurtagić S. Voda za život. Sarajevo: Institut

za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu, 2011.

5. Srebrenović D. Hidrologija. U: Tehnička enciklopedija. 6 knjiga. Zagreb:

Leksikografski zavod, 1979.

6. Jusupović F. Higijena pitke vode. Sarajevo: Fakultet zdravstvenih studija, 2008.

7. Tedeschi S. Zaštita voda. Zagreb: Hrvatsko društvo građevinskih inžinjera, 1997.

8. Glavač V. Uvod u globalnu ekologiju. Zagreb: Državna uprava za zaštitu okoliša i

Hrvatske šume, 1999.

9. WHO. Geneva. Guidelines for drinking water quality. Third edition, Volume 1. 2004.

10. Studija vodosnabdijevanja općine Bihać, Knjiga 2: Master plan

vodosnabdijevanja, Institut za hidrologiju Građevinskog fakulteta u Sarajevu.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 169

SANITARNO – HIGIJENSKA SITUACIJA NA OPŠTINI BIHAĆ U 2012. GODINI

Huska Jukić1, Elma Mustafić2, Nermin Pračić3, Asmir Aldžić 1

Visoka zdravstvena škola, Bihać1,4 , Zavod za Javno zdravstvo USK-a2, Biotehnički fakultet, Bihać3

Ključne riječi: životna sredina, zagađenje, voda, vazduh, otpad.

SAŽETAK:

Uticaji iz životne sredine na zdravlje se odnose na sve fizičke, biološke i hemijske vanjske

faktore koji utiču na individuu, na njeno zdravlje, ali i ponašanje. To obuhvata procjenu i

kontrolu svih faktora iz životne sredine koji potencijalno mogu uticati na zdravlje. Sve mjere su

usmjerene u pravcu stvaranja uslova koji će podržavati zdravlje i prevenirati pojavu bolesti.

Aktivnosti čovjeka su dovele do velikih promjena u prirodnom okruženju. Čovjek je u mnogome

mijenjao životni prostor, kako bi osigurao zadovoljavanje rastućih potreba za resursima,

primarno hranom i vodom.

Danas su najveći izazovi za zdravlje ljudi zagađen vazduh, voda, zemljište, nepravilno

odlaganje komunalnog i opasnog otpada, pesticidi, radiološka kontaminacija, UV zračenje,

buka, globalna promjena klime, itd.

1. UVOD

Životna sredina ili okvir života obuhvata sve ono što okružuje organizam i neposredno ili

posredno djeluje na njegovo stanje, rast, dužinu života i mnoge druge faktore. To su : zrak,

tlo, voda, vegetacija i ostali živi i neživi svijet koji egzistira u tri sredine, međusobno

povezane u dinamičnu ravnotežu.

Pod životnom sredinom organizama (pa i čovjeka) podrazumijeva se skup raznovrsnih

ekoloških faktora ili odgovarajućih elemenata spoljašnje sredine (fizičke, hemijske, biološke

prirode pa i antropogene) u odgovarajućem prostornom okviru koji neprekidno djeluje na

organizme i za koji su vezani svojim životnim potrebama. Kompleks elemenata ili faktora



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 170

životne sredine neophodnih organizmu čine uslove opstanka ili životne uslove sredine.

Životna sredina nije samo statičan prostor već sve ono što nas okružuje, sa svom svojom

dinamikom i interakcijama. Upravo iz tog razloga je pitanje zagađenja životne sredine,

odnosno utvrđivanja nivoa zagađenja komplikovan i istovremeno značajan proces. Naime,

zagađujuća supstanca rijetko ostaje samo na mjestu njenog ispuštanja (unošenja) u životnu

sredinu. Transport i transformacija zagađujuće supstance često onemogućavaju određivanje

vremena i mjesta zagađivanja. Dovoljno je pomenuti procese kao što su kruženje vode u

prirodi, cikluse ugljika, azota i sumpora, pa da postane jasno da su glavni putevi kojima se

obavlja transport zagađujućih supstanci voda i vazduh.

Glavni primjeri transporta zagađujućih supstanci u hidrosferi i atmosferi su pojava kisele

kiše.(1)

Voda se u prirodi najčešće onečišćuje ispuštanjem otpadnih voda iz industrije ili naselja,

ali se ne smiju zanemariti i odlagališta krutog otpada koja onečišćuju ne samo površinske vode

nego i podzemne.(2)

Prema podacima WHO svake godine u svijetu oko 500 miliona ljudi oboli od nepoznatih

bolesti, zbog upotrebe bakteriološki neispravne vode od kojih 10 miliona umire, a od ovog broja

polovina pripada dječijem uzrastu.(3)

Stav današnjeg čovjeka prema otpadu nije posvuda jednak i ovisi o stepenu civilizacije,

industrijskoj razvijenosti zajednice i naseljenosti područja. Poljoprivredno stanovništvo,

pogotovo ono siromašno ne osjeća problem otpada, jer otpatke iskorištava u najvećoj mjeri, pa

tako i kruti otpad, preradom, ponovnom upotrebom, pretvaranjem u stočnu hranu i gorivo ili

zajedno sa stajskim otpadom u kompost.

2. CILJEVI I ZADACI ISTRAŽIVANJA

1. Snimiti higijensko – sanitarne karakteristike vodosnabdijevanja opštine Bihać;

2. Utvrditi tehničke aspekte upravljanja otpadom na opštini Bihać;

3. Analizirati stanje aerozagađenja, jonizirajućeg zračenja, stanje groblja, pijaca i

prehrane;

4. Definisati mjesto i ulogu diplomiranog sanitarnog inžinjera u ovoj oblasti.


3.1. Materijal

Materijal koji se koristio za izradu diplomskog rada je navedena literatura, kao i dobijeni

podaci iz ustanova čija područja rada su obuhvaćena u izradi ovog diplomskog rada.

3.2. Metode

Analize zdravstvene ispravnosti vode na opštini Bihać dobijene iz Zavoda za javno zdravstvo



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 171

USK – a. Rađena su terenska ispitivanja upravljanja otpadom na opštini Bihać, te anketno

istraživanje sprovedeno u JP „Vodovod“, JKP „Komrad“, JU „Stanouprava“, Zavodu za

prostorno uređenje opštine Bihać, komunalnoj inspekciji opštine Bihać, službi za komunalne

djelatnosti opštine Bihać, Zavodu za javno zdravstvo USK – a te Kantonalnoj upravi za

inspekcijske poslove USK – a. Rezultati izvršenih analiza su prikazane grafički i tabelarno.

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

4.1. Sanitarno – higijenske i demografske karakteristike opštine Bihać

Bihać je grad i središte istoimene općine u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine te

upravni centar Unsko-sanskog kantona. Površina općine iznosi 900 km². Do 1995. godine

površina općine iznosila je 689 km² da bi, po zaključenju Dejtonskog sporazuma, dio

prijeratne općine Drvar bio pripojen općini Bihać. Prema popisu iz 1991. godine, općina je

brojala 70.732 stanovnika, a prema službenim podacima broj stanovnika 2003. godine iznosio je

60.707.

Bihać je smješten u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i privredno je, administrativno

i kulturno središte Unsko-sanskog kantona. Na zapadu Bihać graniči sa općinama RH Hrvatske

Donji Lapac i Plitvička jezera - Korenica, na sjeveru sa općinom Cazin, na istoku sa općinama

Bosanska Krupa i Bosanski Petrovac, a na jugu sa općinom Drvar.

Bihać je smješten u Bihaćkom polju, odno planina Plješevice i Grmeč i brda Debeljača.

Kroz njega protiču rijeka Una i njene pritoke Klokot i Privilica.

Reljef bihaćke općine većinom se sastoji od polja, brežuljaka i planina srednje visine.

Velik dio bihaćke općine bogat je izvorima, potocima, rijekama i podzemnim vodama. Klima je

uglavnom umjereno-kontinentalna i umjereno-planinska, uz male promjene zbog zračnih masa.

Ljeta su vrlo topla i suha, uz rijetke kratke ili duge pljuskove, a zime hladne s puno padavina,

većinom kišnih. Tokom kalendarske godine oko 80 dana ima temperaturu nižu od nule.

Javno preduzeće Vodovod je društvo s ograničenom odgovornošću, (JP Vodovod d.o.o.

Bihać) osnovano od strane Općine Bihać, koje obavlja djelatnost vodosnabdijevanja i odvođenja

otpadnih voda.

Sistem vodosnabdijevanja Općine Bihać je izuzetno velikog obima i procjenjuje se da

snabdijeva više od 65.000 stanovnika. Mreža je podijeljena u 9 operativnih zona, od čega je

pet locirano u gradu Bihaću i bližim prigradskim naseljima (centralni sistem

vodosnabdijevanja).

4.2. Tehnički aspekti upravljanja otpadom na opštini Bihać

U ovom trenutku, na području općine Bihać, ne postoji niti jedna sanitarna deponija, a otpad

se odlaže uglavnom na deponiju Gorjevac - Kruškovača na kojoj se vrši polu - kontrolirano

deponiranje, ili na divlje deponije.

Osim u općenito vizualno lošem prizoru, neposredni utjecaj deponije na okoliš ogleda se u:



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 172

• neugodnom mirisu koji potječe od smrada otpada i deponijskih plinova

• emisijama prašine koja biva raznesena u zrak

• zagađenju atmosfere, jer deponijski plin sadrži metan u ugljik dioksid

• zagađenju površinskih i podzemnih voda procjednim vodama

• zagađenje okolnog zemljišta teškim metalima, pesticidima i drugim opasnim

spojevima

• izvoru zaraze za ljude koji na odlagalištima traće korisne komponente iz otpada koje

mogu prodati (npr. stari papir, PET ambalaža, metali i sl.)

• izvoru zaraze za životinje i insekte koji traže hranu (npr. mačke, psi lutalice, štakori,

divlje životinje, ptice…)

4.3. Stanje aerozagađenja, jonizirajućeg zračenja, stanje groblja, pijaca i prehrane

u opštini Bihać

Na temelju istraživanja koje je sprovedeno pomoću anketnog obrasca, došlo se do rezultata da

na podrucju opštine Bihać postoje industije dvije prehrmbenog tipa, a to su mljekara „Meggle“

d.o.o., „Bihaćka pivovara“ d.d. koje zbog svoje djelatnosti ne spadaju u aerozagađivače i dvije

industrije neprehranbenog tipa „Bira Bihać“ d.d., „Austrotherm“ d.o.o. koje imaju ugrađene

filtere za pročišćavanje, te samim tim ne zagađuju zrak.

Navedene ne prehranbene industije su pravilno locirane u odnosu na naselja. Mjerenje

aerozagađenja se ne vrši na području opštine Bihać.

Istraživanja sprovedena pomoću anketnog obrasca, došlo se do rezultata da se na području

opštine Bihać ne vrši kontrola i nadzor nad izvorima jonizirajućeg zračenja.

Prema podacima dobijenim iz Zavoda za prostorno uređenje, došlo se do rezultata da na

području opštine Bihać u nadležnosti JKP „Komrad“ postoji jedno ljudsko groblje, a to je

gradsko groblje „Humci“, dok su ostala groblja na području opštine Bihać u nadležnosti vjerskih

zajednica i nezna im se tačan broj. Gradsko groblje „Humci“ zadovoljava osnovni sanitarno-

higijenski minimum (voda za piće, isparcelisanost i uređenost groblja: prilazni putevi i staze

među grovima). Mrtvačnica za čuvanje lešova do sahrane ne postoji u nadležnosti JKP

„Komrad“, već se leševi čuvaju do sahrane u mrtvačnici KB „dr. Irfan Ljubijankić“. Groblje je

udaljeno od naselja 150 m.

Stočno groblje postoji na području opštine Bihać i smješteno je na lokaciji „Gorjevac-

Kruškovača“. Sa životinjama uginulim od zaraznih bolesti se provodi pravilan tretman,sto znači

da se prije zakopavanja, životinje raskomadaju i preliju koncentriranom otopinom hlornog

kreča, koža se rasiječe na više mjesta i prelije katranom,a tako se spriječava upotreba zaraženog

mesa od strane skitnica. Klaonice ne postoje na području opštine Bihać.

Iz podataka službe za komunalne djelatnosti opštine Bihać, utvrđeno je da postoje dvije

pijace. Tržnica smještena na trgu M. Tita i pijaca u naselju Prekounje. Obje pijace

zadovoljavaju osnovne sanitarno- higijenske propise, odnosno posjeduju ogradjenu i

asfaltiranu površinu, pitku vodu i dva javna klozeta. Stočnu pijacu u nadleznosti JKP „Komrad“

opština Bihać ne posjeduje.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 173

Laboratorijsku kontrolu živežnih namirnica na području opštine Bihać vrši JU „ Zavod za javno

zdravstvo USK“.

Saradnja sa sanitarnom inspekcijom u pogledu nadzora na živežnim namirnicama je

zadovoljavajuća, uzorkovanje živežnih namirnica u opštini Bihać sprovodi kantonalni

sanitarni inspektor, uzimanjem redovnih uzoraka ili na zahtjev stranke, jer isti ne postoji

zaposlen pri opštini Bihać.

4.4. Uloga diplomiranog sanitarnog inžinjera u ovoj oblasti

Naziv sanitarni znači zdravstveni, higijenski, a potiče od latinske riječi "sanitas", što

znači zdravlje. Sanitarno inžinjerstvo je struka koja se bavi očuvanjem i unaprijeđenjem zdravlja

pojedinca, obitelji i društva, te prevencijom bolesti, što se obavlja primjenom mjera za

održavanje higijensko - sanitarne i epidemiološke razine u radnoj i životnoj okolini ljudi.

Kompetencije sanitarnog inžinjera su:

- koordinacija i praćenje higijensko - epidemiološke situacije, te preduzimanjem

odgovarajućih preventivnih mjera na užem ili širem regionu;

- rad u higijensko - epidemiološkom timu na spriječavanju i suzbijanju zaraznih bolesti na

svim nivoima zdravstvene zaštite;

- rad na poslovima DDD;

- učešće u timu za spriječavanje i suzbijanje intrahospitalnih infekcija;

- mjerenje određenih zagađivača u atmosferi;

- mjerenje svih mikroklimatskih faktora;

- higijensko - sanitarni nadzor u objektima za proizvodnju i promet živežnih namirnica;

- sanitarno - inspekcijski nadzor u oblasti komunalne higijene;

- sanitarno - higijenski nadzor u rekreativno - banjskim objektima;

- higijensko - sanitarni nadzor i predlaganje mjera za otklanjanje utvrđenih nedostataka u

ostalim javnim objektima;

- preventivni sanitarni nadzor;

- higijenska i mikrobiološka laboratorijska kontrola živežnih namirnica, vode i predmeta

opšte upotrebe;

- praćenje ekoloških faktora;

- zdravstveno - vaspitni rad u domenu okolinskog zdravlja na svim nivoima i u svim

oblastima obrazovanja.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 174

5. DISKUSIJA

Planiranje naselja je dugo bilo na marginama interprofesionalnih rasprava. Krajem 19. stoljeća

teško da je itko pridavao veće značenje utjecaju stanovanja na zdravlje. Međutim, danas,

gotovo stoljeće poslije, napretkom javnog zdravstva, naglasak na zdravlje nacije vodi

prepoznavanju problema stanovanja i njegova utjecaja na zdravlje ljudi. Nezdravo stanovanje

rezultira velikim brojem ljudi koji pate od bolesti koje su se mogle spriječiti, invalidnosti i

prerane smrti. SZO je definirala značajke koje izravno ili neizravno utječu na fizičko ili

mentalno zdravlje ljudi, a neke od njih su: zaštita od infekcija, osiguranje higijenski ispravne

vode, higijenski odvod kanalizacije, higijensko otklanjanje krutih tvari, zaštita od životinja

prenosnika bolesti, zaštita od zračenja, pravilna prehrana.

Voda u prirodi najčešće se onečišćuje ispuštanjem otpadnih voda iz industrije ili naselja, ali

ne smije se zanemariti utjecaj oborinske vode, koja ispire poljoprivredne površine,

prometne površine, kao i odlagališta krutog otpada. Zaštita vode je regulisana Zakonom

o zaštiti vode na nivou entiteta. Cilj ovog zakona je obezbjeđenje održive upotrebe

voda radi očuvanja i poboljšanja njihovog kvaliteta u svrhu sprovođenja njihovih

ekonomskih, društvenih i ekoloških funkcija. Otpadne vode se u najvećem broju slučajeva

ispuštaju bez prečišćavanja direktno u najbliže vodotoke ili čak u podzemlje (oko

90%). Najveći broj uređaja za tretman industrijskih otpadnih voda ne funkcioniše zbog

nedostatka opreme i teškog stanja u privredi. Ovakav odnos prema vodi, kao

nezamjenjivom prirodnom resursu znatno je ugrozio njen kvalitet i potencijalne mogućnosti

korištenja za različite namjene. Zbog toga u narednom periodu ovom problemu treba

posvetiti dužnu pažnju.

Okolinski prihvatljivo upravljanje otpadom vrši se preduzimanjem svih neophodnih mjera

koje osiguravaju tretman i odlaganje otpada bez ugrožavanja zdravlja ljudi i bez štetnih

uticaja po okoliš, kao i bez uzrokovanja značajnog rizika po prirodu i komponente

okoliša. Upravljanje otpadom u BiH najčešće nije riješeno i nije uređeno na okolinski

prihvatljiv način, zbog čega otpad značajno opterećuje sve komponente okoliša i

ugrožava zdravlje ljudi u mnogim područjima. Otpad predstavlja jedan od prioritetnih

problema zaštite okoliša u BIH. Pozitivan učinak u rješavanju održivog zbrinjavanja otpada i

upravljanja otpadom predstavljaju kapitalni dokumenti - Strategije upravljanja otpadom u

Bosni i Hercegovini i Strategija upravljanja otpadom Općine Bihać, međutim, zbog neslaganja

oko odabira lokacije općina Bihać već tri godine ne može izgraditi sanitarnu deponiju, za koju

su odobrena sredstva i potrebna dokumentacija.

Da bi se riješili problemi aerozagađenja neophodno je praćenje i istraživanje kvaliteta

zraka. Proučavanje kvaliteta zraka ima za cilj kontrolu i smanjenje koncentracije zagađujućih

supstanci u zraku. Do kojeg nivoa je poželjno to smanjenje zavisi od uspostavljenih

standarda kvaliteta zraka. Oni se određuju na osnovu uticaja zagađujućih supstanci na

čovjekovo zdravlje i ekosistem. Praćenje kvaliteta zraka se vrši na lokalnom, nacionalnom i

globalnom nivou. U ovaj proces su uključene organizacije nacionalnog i međunarodnog



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 175

karaktera.

Radioaktivnost je sposobnost nekih atomskih jezgra da se spontano raspadaju. Pri tom jezgra

oslobađa višak energije prelazeći u stabilno ili stabilnije stanje zračenjem alfa čestica, beta

čestica ili gama čestica. U svakom okolišu postoji tzv. prirodni fon, odnosno razina

radioaktivnosti koja potiče od prirodnih izvora. U savremenom je svijetu taj osnovni fon

znatno povišen zahvaljujući brojnim tehnološkim modifikatorima koji proizilaze iz različitih

oblika ljudske djelatnosti. Zato danas govorimo o tehnološki povišenoj radioaktivnosti.

Groblja kako ljudska, tako i stočna prilikom izgradnje moraju zadovoljavati osnovne sanitarno

– higijenske prilke, kao što su voda za piće, isparcelisanost, uređenost groblja, moraju

biti adekvatno udaljeni od naselja, kako bi se spriječila moguća zagađenja. Kad se radi o

stočnom groblju, zakonom je propisan tretman uginulih životinja prije zakopavanja, kako bi se

spriječile moguće zaraze i upotreba zaraženog mesa od strane skitnica.

Kad je riječ o pijacama (tržnicama), također je bitno istaknuti da moraju zadovoljavati

sanitarno – higijenske propise, odnosno da su ograđene, betonirane ili asfaltirane, da

posjeduju pitku vodu i javni klozet.

Snabdijevanje dovoljnim količinama zdravstveno ispravne hrane i pravilna prehrana je jedan

od osnovnih temelja zdravlja stanovništva. Za osiguranje i zaštitu zdravlja hrana mora biti ne

samo odgovarajućeg prehrambenog sastava, nego treba biti i zdravstveno ispravna, odnosno,

ne smije sadržavati štetne bološke, hemijske i fizikalne komponente kao posljedicu

neadekvatnih higijenskih uvjeta proizvodnje, prerade i pripreme, industrijskog onečišćenja

okoliša i neadekvatnih agrotehničkih i veterinarskih mjera, u količinama koje mogu biti

opasne za zdravlje ljudi. Kontrola zdravstvene ispravnosti hrane hrane se vrši prema Zakonu o

zdravstvenoj ispravnosti živežnih namirnica i predmeta opće upotrebe ("Službeni list RBiH",

broj 2/92 i 13/94).

6. ZAKLJUČAK

Na osnovu istraživanja provedenih u ovom radu, mogu se izvesti slijedeći zaključci:

1. Glavna izvorišta pitke vode za grad Bihać su Klokot i Privilica, ali se dio grada

snabdijeva i sa izvorišta Trbljenik-Žegar. Postoje još tri izvorišta (Ostrovica, Toplica i Gata)

koja se koriste u zasebnim vodovodnim sistemima. Oko 98% anketiranih domaćinstava su

korisnici usluga Vodovoda, dok 2% nisu korisnici. Vodosnabdijevanje iz Vodovoda je

redovno za 89% ispitanika, dok je 9% kazalo da nemaju redovno vodosnabdijevanje, a 2% nije

odgovorilo na pitanje. Na osnovu podataka o proizvodnji i potrošnji vode, ukupna količina

neobračunate vode tokom 2012. godine je iznosila prosječno 12.563 m3/dan. Izraženo u

procentima od ukupne proizvodnje, neobračunata količina vode je iznosila 60,00 %. (Tabela

br. 2) Na osnovu periodične bakteriološke analize vode u 2012- toj godini, je utvrđeno da

od 13 uzetih uzoraka vode na svih 6 izvorišta, 9 uzoraka ne odgovara, a 4

odgovaraju. (Tabela br.3) Periodična fizičko- hemijska analiza pokazala je da je u toku

2012. godine uzeto 13 uzoraka na svih 6 izvorišta za fizičko – hemijsku analizu i da



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 176

svi uzorci odgovaraju Pravilniku. (Tabela br. 4)

Za osnovnu bakteriološku analizu vode u 2012. godini, uzeto je 423 uzorka vode, od kojih su

402 uzorka bila ispravna, a 21 neispravan. Za osnovnu fizičko – hemijsku analizu vode je

uzeto 432 uzorka, od čega je 378 ispravnih uzoraka, a 54 neispravna. (Tabela br. 5)

2. Sistem upravljanja otpadom na području opštine Bihać je u nadležnosti opštine Bihać. U

opštini Bihać javno komunalno poduzeće zaduženo za upravljanje otpadom je JKP „Komrad“.

Broj korisnika usluga je 15245. (Tabela br. 7) Organizovano sakupljanje i odvoz komunalnog i

drugog otpada vrši se prema programu odvoza, 6 dana u sedmici. Struktura komunalnog

otpada na opštini Bihać je 25% papir, 20% kuhinjski otpad, 11% plastika i folija, po 10%

staklo i drvo, 8% tekstil, po 5% pijesak i sitniji otpad od 20 mm, 4% koža, 2% metal.

(Dijagram br. 1) Sastav otpada na opštini Bihać je komunalni otpad 77,8%, industrijski otpad

21,8%, kabasti otpad 0,3%, a medicinski 0,1%. (Dijagram br. 2) Količina otpada procjenjena u

2012. godini iznosila je 44, 589, 67 tona. (Tabela br. 8)

3.Na temelju istraživanja koje je sprovedeno pomoću anketnog obrasca, došlo se do

rezultata da na podrucju opštine Bihać postoje industije dvije prehrmbenog tipa, a to su

mljekara „Meggle“ d.o.o., „Bihaćka pivovara“ d.d. koje zbog svoje djelatnosti ne spadaju u

aerozagađivače i dvije industrije neprehrambenog tipa „Bira Bihać“ d.d., „Austrotherm“

d.o.o. koje imaju ugrađene filtere za pročišćavanje, te samim tim ne zagađuju zrak. Navedene

neprehrambene industrije su pravilno locirane u odnosu na naselja. Mjerenje aerozagađenja se

ne vrši na području opštine Bihać.

4.Istraživanja sprovedena pomoću anketnog obrasca, došlo se do rezultata da se na

području opštine Bihać ne vrši kontrola i nadzor nad izvorima jonizirajućeg zračenja.

5. Prema podacima dobijenim iz Zavoda za prostorno uređenje, došlo se do rezultata da na

području opštine Bihać u nadležnosti JKP „Komrad“ postoji jedno ljudsko groblje, a to je

gradsko groblje „Humci“, dok su ostala groblja na području opštine Bihać u nadležnosti

vjerskih zajednica i ne zna im se tačan broj. Gradsko groblje „Humci“ zadovoljava

osnovni sanitarno- higijenski minimum. Mrtvačnica za čuvanje lešova do sahrane ne postoji u

nadležnosti JKP „Komrad“, već se leševi čuvaju do sahrane u mrtvačnici KB „dr. Irfan

Ljubijankić“. Groblje je udaljeno od naselja 150 m. Stočno groblje postoji na području opštine

Bihać i smješteno je na lokaciji „Gorjevac- Kruškovača“.

6. Iz podataka službe za komunalne djelatnosti opštine Bihać, utvrđeno je da postoje

dvije pijace. Tržnica smještena na trgu M. Tita i pijaca u naselju Prekounje. Obje pijace

zadovoljavaju osnovne sanitarno - higijenske propise. Stočnu pijacu u nadležnosti

JKP „ Komrad“ opština Bihać ne posjeduje.

7. Laboratorijsku kontrolu živežnih namirnica na području opštine Bihać vrši JU „ Zavod za

javno zdravstvo USK“. Saradnja sa sanitarnom inspekcijom u pogledu nadzora na živežnim

namirnicama je zadovoljavajuća, uzorkovanje živežnih namirnica u opštini Bihać sprovodi

kantonalni sanitarni inspektor, uzimanjem redovnih uzoraka ili na zahtjev stranke, jer

sanitarni inspektor ne postoji zaposlen pri opštini Bihać.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 177

7. LITERATURA

1. Glavač V., 2001. Uvod u globalnu ekologiju, Hrvatska sveučilišna naklada,

ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja; pučko otvoreno učilište, Zagreb.

2. Senta A., Preka N. Zdravstvena ekologija: Opskrba vodom za piće. U: Fedor Valić i

suradnici. Zagreb: Medicinska naklada, 2001.

3. WHO. Geneva. Guidelines for drinking water quality. Third edition, Volume 1

2004.

4. Zebec M., Senta A. Zdravstvena ekologija: Odlaganje krutog otpada. U: Fedor Valić i


5. Valić F., Cigula M.. Zdravstvena ekologija: Onečišćenje zraka. U: Fedor Valić i


6. Jusupović F. Higijena pitke vode. Sarajevo: Fakultet zdravstvenih studija, 2008.

7. Zebec M.. Zdravstvena ekologija: Kloriranje vode. U: Fedor Valić i suradnici.

Zagreb: Medicinska naklada, 2001.

8. Senta A. Zdravstvena ekologija: Odvodnja i čišćenje otpadnih voda. U: Fedor Valić i


9. Studija izvodljivosti upravljanja otpadom na području općine Bihać - finalni nacrt

10. Master plan i Studija izvodivosti odvodnje i preciscavanja otpadnih voda

11. Welah, B.E. : Ekological effects of waste water. Cambridge: Cambridge

University Press, 1980.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 178

SNABDIJEVANJE GRADA BANJA LUKA VODOM ZA PIĆE

Jelena Slijepčević Babić 1, Amanda Kadirić 2, Ljiljana Stojanovic Bjelić 3 ,

Panevropski univerzitet Aperion1,Pere Krece 13, [email protected]

Panevropski univerzitet Aperion2,Pere Krece 13 [email protected]


Ključne riječi: voda, Stari pogon- Banja Luka, Vodovod- Banja Luka, fizičko –hemijska

analiza vode, mikrobiološka analiza vode, kvalitet vode, rijeka Vrbas

SAŽETAK:

Voda je temelj života i osnovni sastojak svakog živog bića. Raznovrsna svakodnevna upotreba

vode u životu čovjeka, njen ogroman značaj, prije svega kao prvorazredne i neophodne životne

namirnice, a potom i kao vektora za prenošenje niza, katkad vrlo opasnih zaraza, nužno je

dovela do neposrednog i stalnog nadzora nad svim vodama. U daljem tekstu biće više riječi o

zdravstveno-higijenskoj ispravnosti vode za piće „Vodovod“ a.d. Banja Luka-Stari pogon. Grad

Banja Luka snabdjeva se vodom za piće sa tri izvorišta: prirodnog vrela „Subotica“, prirodno

filtrirane vode „Stari Pogon“, odnosno bunarski sistem i postrojenje za kondicioniranje

površinske vode „Novi pogon“. Rezultati ispitivanja odnose se na mjesece jun, juli i avgust

2012.godine, kada je i mogućnost zagađenja najveća. Podaci ispitivanja fizičko-hemijske i

mikrobiološke ispravnosti vode dobijeni su iz laboratorije „Vodovod“ a.d. Banja Luka i to

fizičko-hemijske i mikrobiološke analize vode za piće kao finalnog proizvoda. Kroz urađene

analize stiče se uvid u higijensku ispravnost vode za piće kao finalnog proizvoda kao i

usklađenost sa zakonskom regulativom u oblasti kontrole higijenske ispravnosti vode za piće.

Vidljivo je iz rezultata ispitivanja da postojeći sistem kondicioniranja u potpunosti obezbjeđuje

ispravnost vode za piće pri dosadašnjem opterećenju rijeke Vrbas.





ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 179

1. UVOD

Procjenjeno je da oko 1,1 milijardi ljudi nema pristup pijaćoj vodi, 2,5 milijardi nema

obezbjeđene elementarne sanitarne uslove, a više od 5 miliona ljudi godišnje umire od bolesti

koje su uzrokovane zagađenom vodom. Bližimo se vremenu kada će potreba za vodom premašiti

zalihe. Dakle, postavlja se pitanje, šta možemo da učinimo sa vodom? Odgovor je vrlo jasan-da

je štitimo i štedimo svaki dan, na svakom mjestu i u svakoj prilici. Sve veća potrošnja vode za

piće sa jedne strane i sve intenzivnije zagađivanje voda i vodonosnog zemljišta otpadnim

vodama i materijama sa druge strane, nametnulo je potrebu sto hitnije i sveobuhvatnije U

današnjoj političko-teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske, koja se sastoji od opština i

gradova, grad Banja Luka (ranije opština) najveća je političkoteritorijalna jedinica sa 1.239 km²

površine i predstavlja politički, administrativni, finansijski, univerzitetski i kulturni centar

Republike Srpske. Banja Luka se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Republike Srpske.Grad leži u

dolini rijeke Vrbas u tektonskoj uvali pravca sjeveroistok-jugozapad. Preciznije, kako teritorija

grada Banja Luka ima pravougaoni oblik u pravcu sjever-jug, tako istočni dio grada pripada

slivnom području rijeke Vrbasa, a zapadni, manji dio grada pripada slivu rijeke Gomjenice.

Rijeka Vrbas se na udaljenosti od oko 50 km sjeverno od Banje Luke ulijeva u rijeku Savu. Veći

dio područja Banje Luke pripada slivu Vrbasa, a manji dio na zapadu slivu rijeke Gomjenice.

Vrbas teče sredinom grada i na užem gradskom području prima pritoke Suturliju, Crkvenu i

Vrbanju. Banja Luka je podignuta sa obje strane rijeke Vrbas, na mjestu gdje ova rijeka iz svojih

klisura, tjesnaca i klanaca gubi osobine gorske rijeke i ulazi u niziju kroz koju pravi svoj put ka

ušću u Savu. Vrbas teče sredinom grada i na gradskom području prima pritoke: Suturliju,

Crkvenu i Vrbanju, a 50 km sjeverno od Banja Luke ulijeva se u rijeku Savu. Na svom putu

rijeka Vrbas usijeca kompozitnu dolinu, prolazeći kroz Skopljansku kotlinu, Vinačku klisuru,

Jajačku kotlinu, kanjonsku dolinu Tjesno, banjalučku kotlinu, a donjim tokom preko svoje

makroplavine Lijevče polje. Geološki sastav sliva Vrbasa prilično je raznolik, kako po starosti

formacija (od starijeg paleozojika do kvartera) tako i u vrsti stijena koje ga izgrađuju

(metamorfne, sedimentne i eruptivne) kao i rudonosne formacije.

Slika 1. Rijeka Vrbas na izlazu iz kanjona prije vodozahvata



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 180

Površina slivnog područja rijeke Vrbas je oko 6000 km² a dužina glavnog toka je 256 km.

Rijeka.Vode sa dobrim statusom kakav je Vrbas karakterišu opšti elementi u kojima vrijednosti

elemenata biološkog kvaliteta pokazuju vrlo malo odstupanje koje je rezultat ljudske aktivnosti,

ali su odstupanja mala u odnosu na neporemećene uslove. Biološki elementi takvih voda su takvi

da vrijednosti elemenata biološkog kvaliteta vrlo malo odstupaju od neporemećenih uslova kao

posljedica ljudskih aktivnosti; postoji blaga promjena sastava i abundance taksona fitoplanktona,

makrofita i fitobentosa, kao i faune bentičkih beskičmenjaka, zooplanktona i riba u odnosu na tip

specifične zajednice. Fizičko-hemijski elementi su takvi da temperatura, pH, alkalitet, kiseonik,

sadržaj ukupnih mineralnih materija i sadržaj nutrijenata ne prelaze granične vrijednosti

dijapazona koji obezbjeđuje funkcionosanje tip-specifičnog ekosistema i postizanje vrijednosti

navedene za elemente biološkog sistema.Specifični prioritetni polutanti su u koncentracijama

koje ne prelaze vrijednosti standarda kvaliteta, a ostali specifični polutanti su u koncentracijama

koje ne prelaze vrijednosti standarda kvaliteta. Posmatrajući parametre kvaliteta vode rijeke

Vrbas po lokalitetima, prije grada, kroz grad i na izlazu iz grada lako se mogu uočiti uticaji koje

grad ima na ovaj vodotok. Pogoršanje kvaliteta vode rijeke Vrbas nizvodno od „zelenog“ mosta i

velikog ispusta gradske kanalizacije u rijeku, zatim nizvodno od Vitaminke i Pivare je više nego

očigledno. Ovo su samo lokaliteti na kojima je pogoršanje vode rijeke Vrbas najočiglednije, jer i

na ostalim mjernim profilima je primjećeno pogoršanje kvaliteta vode kako se ide nizvodno kroz

grad i nizvodno od grada. Ukupno opterećenje rijeke Vrbas na podrucju grada Banja Luka iznosi

400.000 EBS sa učešćem od 250.000 EBS sanitarnih otpadnih voda i 150.000 EBS industrijskih

otpadnih voda (podaci su preuzeti iz Izvještaja o zagađivačima rijeke Vrbas od područja zahvata

za Vodovod sa tačnim nazivom zagađivača iz kanalizacije i po drugom osnovu sa Programom

sanacije zagađivača, broj 09-338-sl./08 od 13.05.2008. godine, Odjeljenje za inspekcijske

poslove, Vodna inspekcija). Količina otpadnih voda iznosi oko 2,5 m3/s.Analizom dostupnih

podataka može se zaključiti da se negativan uticaj predmetnog prostora na vodotoke rijeka

Vrbasa i Vrbanje pretežno ogleda u zagađenju vodotoka sa otpadnim vodama, pri čemu sanitarne

otpadne vode fekalnog porijekla imaju dominantniji uticaj od zagađenja sa industrijskim

otpadnim vodama.Osim ispuštanja otpadnih voda različitog porijekla direktno u rijeku Vrbas,

Vrbanju i ostale manje vodotoke koji se ulijevaju u Vrbas i Vrbanju, prisutna je i pojava

nedozvoljenog odlaganja čvrstog otpada različitog sastava na obale vodotoka i u same vodotoke.

Jedan dio manjih vodotoka ima djelimično kanalisane i uređene tokove. Veći dio vodotoka je

neuređen, obrastao šibljem, te se na obalama odlaže komunalni i industrijski otpad (papir, staklo,

olupine vozila, razni uređaji, ambalaža hemijskih preparata za zaštitu bilja, uginule životinje,

sadržaji septičkih jama i ostalo). Na teritoriji grada Banja Luka ne postoji kontinuirani sistem

kontrole i praćenja kvaliteta voda u vodotocima, a samim tim i adekvatna statistička baza

podataka. Kanalizacionim sistemom je djelimično pokriveno urbano područje grada Banjaluke,

pri čemu se komunalne i industrijske otpadna vode odvode u rijeku Vrbas, Vrbanju i manje

vodotoke prisutne na predmetnom području. Na predmetnom prostoru ne postoji izgrađen

centralni sistem za preradu otpadnih voda. Određena količina industrijskih otpadnih voda se

tretira u postrojenjima za tretman otpadnih voda, a jedan dio se putem kanalizacije direktno

ispušta u recipijent. Izgrađena postrojenja za tretman industrijskih otpadnih voda u okviru

pojedinih industrijskih pogona se nalaze u lošem funkcionalnom stanju, te sama tehnologija



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 181

tretmana otpadnih voda ne zadovoljava u potpunosti odgovarajuće kriterijume. Uzimajući u obzir

prethodno navedeno može se konstatovati da prestanak ili značajno smanjene privredne

aktivnosti, pogotovo nekadašnjih većih privrednih subjekata (Čajavec, Incel, Sintetik) ima za

posljedicu da industrijske otpadne vode predstavljaju manji dio ukupnih otpadnih voda grada

Banjaluke. Sa druge strane, širenje stambenih naselja, pri čemu kanalizacioni sistem nije pratio

razvoj naselja, dovelo je do povećanja opterećenja prostora sa komunalnim otpadnim vodama.

Nepostojanje centralnog uređaja za prečišćavanje otpadnih voda sa područja grada Banja Luka,

pri čemu se otpadne vode odvode do rijeke Vrbas bez prethodnog tretmana, predstavlja

najznačajniji i najizraženiji negativni uticaj na površinske vodotoke.


Grad Banja Luka snabdjeva se vodom za piće sa tri izvorišta:

Prirodnog vrela „Subotica“- gravitacioni vodovod

Prirodno filtrirane vode „Stari pogon“-crpni vodovod, odnosno bunarski sistem

Uređaja za kondicioniranje površinske vode“Novi pogon“

Kvalitet vode za piće iz bunarskog sistema posmatran je kroz tromjesečni period,odnosno ljetni

kvartal (Jun, Jul, Avgust) jer je u ovom periodu mogućnost zagađenja najveća. Kao

reprezentativan uzet je cjevovod 400, jedan od tri cjevovoda bunarskog sistema, koji ujedno

ima najveći protok vode. U radu su korišteni podaci ispitivanja fizičko-hemijske i mikrobiološke

ispravnosti vode, dobijenih iz laboratorije „VODOVODA“ a.d. Banja Luka za period II kvartal

(ljetni period), fizičko-hemijske i mikrobiološke analize vode za piće kao finalnog proizvoda.

Kroz urađene analize stiče se uvid u higijensku ispravnost vode za piće kao finalnog proizvoda

kao i usklađenost sa zakonskom regulativom u oblasti kontrole higijenske ispravnosti vode za

piće. U laboratorijama „Vodovod“-a a.d. Banja Luka i Institutu za zaštitu zdravlja Republike

Srpske redovno se kontroliše higijenska ispravnost vode za piće u hemijskom i mikrobiološkom

pogledu, kao i kvalitet sirove vode. Kontrola kvaliteta se odvija prema Rješenju nadležne

zdravstveno- sanitarne inspekcije koje je izdato u skladu sa odredbama Pravilnika o higijenskoj

ispravnosti vode za piće (Službeni glasnik Republike Srpske br. 40/03). Prema izdatom rješenju

obaveza Vodovoda je da obezbjedi ispitivanje higijenske ispravnosti vode za piće sistematskim

vršenjem osnovnih i periodičnih pregleda. Godišnje se analizira oko 6000 uzoraka vode, od čega

se cca 5500 odnosi samo na uzorke vode za piće.Kontrola kvaliteta sirove vode na vodozahvatu

Novoselija, prečišćene vode iz rezervoara vode za piće kao i kontrola uzoraka vode sa

distibutivne mreže na slavinama kod potrošaća obavlja se na više nivoa. Prvi je pogonska

kontrola koja se sastoji u praćenju manjeg broja parametara potrebnih za vođenje proizvodnog

procesa tokom 24 sata a ujedno su i indikacija za poduzimanje mjera vanredne kontrole ukoliko

se ukaže potrebnim. Drugi nivo kontrole je od strane laboratorija Sektora kvaliteta vode i

ekologije, koji je na nivou preduzeća i radi neovisno od proizvodnje. Kvalitet vode u hemijskom

i mikrobiološkom pogledu ispituje se putem osnovnih, proširenih i periodićnih pregleda. Viši

nivo kontrole obavlja se u nekoliko laboratorija. Javnozdravstvenu kontrolu u hemijskom i



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 182

mikrobiološkom pogledu obavlja Institut za zaštitu zdravlja Republike Srpske u Banja Luci,

prema sklopljenom ugovoru . Osim svakodnevne kontrole, u sklopu periodičnih pregleda,

kvalitet vode ispituje se i u verifikovanim zdravstvenim i drugim validnim ustanovama van

Banja Luke .U Gradski zavod za javno zdravlje – Beograd dostavljaju se uzorci vode na

analizu specifičnih organskih toksičnih i organskih visokorizičnih prioritetnih materija kao i

drugih organskih i naorganskih toksičnih materija. Ispitivanje radioaktivnosti obavlja se od

strane Instituta za nuklearne nauke-Vinča u Beogradu. Virusološke analize radi Hrvatski

zavod za javno zdravstvo u Zagrebu a biološki monitoring kompletnog vodovodnog sistema

(od vodozahvata do slavine potrošača) obavlja Biološki institut „ Siniša Stanković“ iz Beograda

ili Biološki institut sa Prirodno- matematičkog fakulteta u Novom Sadu. Higijenska ispravnost

vode za piće potvrđuje se kontrolom i od strane nadležne sanitarne inspekcije koja angažuje

laboratorij Instituta za zaštitu zdravlja RS ili neku drugu validnu zdravstvenu ustanovu.

Laboratorijski nalazi prispjeli iz svih spomenutih ustanova redovno se dostavljaju na uvid

nadležnoj sanitarnoj inspekciji tako da ona ima pun nadzor nad kvalitetom vode za piće i

mjerodavna je da da konačnu ocjenu kao i da upozori javnost o eventualnim problemima. Voda

za piće na izlazu iz oba proizvodna pogona samo higijenski ispravna može se distribuirati

potrošačima, zbog čega je podvrgnuta permanentnoj kontroli kvaliteta. Kontrola higijenske

ispravnosti vode “ Vodovoda“ Banja Luka odvija se višestruko: kontinuirana pogonska kontrola

odvija se tokom 24 sata dok traje proizvodnja. Tokom trajanja procesa, u određenim vremenskim

intervalima, redovno se kontroliše sirova voda, međufazni uzorci i finalni proizvod. Na osnovu

rezultata mutnoće i sadržaja rezidualnog hlora reguliše se doziranje hemikalija u procesu

prečišćavanja. Drugi stepen kontrole obavlja Sektor kontrole kvaliteta vode unutar kojeg postoji

hemijski mikrobiološki labaratorij. Kontroli kvaliteta podvrgnuti su :

-uzorci sirove vode koja ulazi u proces prečišćavanja (rijeka Vrbas)

-prečišćene vode tj. uzorci vode za piće sa svih polaznih cjevovoda kojima se voda otprema do

potrošača, kao i

-uzorci vode sa distributivne mreže, na slavinama potrošača.

Prema broju ES , (ekvivalentni stanovnik (ES) jeste potrošnja vode od 100 lit. na dan) definisan

je broj uzoraka vode za kontrolu. Banjalučki vodovod je svrstan u grupu 200.000-400.000 (ES),

prema njemu potrebno je mjesečno napraviti 15 osnovnih i 6 periodičnih pregleda.


Prema rezultatima ispitivanja fizičko –hemijskih pokazatelja, kvalitet vode rijeke Vrbas je

zadovoljavajući.Vrijednosti parametara kiseoničkog režima (BPK5 i HPK, koncetracija

rastvorenog kiseonika) kreću se u granicama karakterističnim za vode niskog stepena organskog

zagađenja. Temperatura vode je u periodu od juna do avgusta bila u rasponu od 12,4 do 19,9

C.PH vrijednost se kretala u intervalu od 7,64 do 7,75,bez amonijaka,željeza i

mangana.Vrijednost nitrata.Vrijednost nitrata u ovom vremenskom periodu je bila stabilna,i

kretala se od 2,7 mg / l NO3 do 3,5 mg /l NO3,bez nitrita. Voda je bez ukusa i mirisa, sto je

karakteristično za vodu za piće. Bitno je pomenuti da se hlorni broj u „Vodovodu“ Banja Luka



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 183

kreće u intervalu od 0,5 do 0,7,dok se koncentracija rezidualnog hlora na polaznom cjevovodu

400 kreće u intervalu od 0,35 do 0,40 mg / l., što se vidi iz priloga. Mutnoća se kretala u

intervalu od 0,05 do 0,41 NTU.Sistem za kondicioniranje vode u „Vodovodu“ Banja Luka

uglavnom uspješno uspijeva da riješi porast mutnoće kako bi dezinfekcija bila uspješna a samim

tim i kvalitet vode zadovoljavajući i to posebno u mikrobiološkom pogledu. Kod tretmana vode

potrebno je voditi računa da se ne stvore nepoželjni uslovi koji mogu biti u vezi sa prisustvom

algi. Posebna pažnja zbog toga usmjerena je na infiltracione bazen(bunarski sistem) koji

predstavljaju idealno mjesto za visoku produkciju algi jer su pod direktnim sunčevim

osvjetljenjem,čije bujanje ima efekat zapušavanja filterskog sloja, gdje može doći do raspadanja i

oslobađanja ćelijski jedinjenja koja mogu indukovati pojavu nepoželjnog mirisa i ukusa u vodi

za piće. Za prevazilaženje ovog problema neophodno je uspostavljanje optimalnog tehnološkog

tretmana i čišćenje infiltracionog bazena. Čišćenje se odvija skidanjem kolmiranog sloja čija

debljina zavisi os dubine kolmacije, a prema napravljenom programu i mjerama sanitarnog

nadzora u cilju zaštite kvaliteta podzemnih voda. Posmatrajući mikrobiološke rezultate svih

uzoraka vode sa polaznog cjevovoda Φ 400 iz laboratorije „Vodovod“ Banja Luka za tri mjeseca

2012. godine, od ukupno pregledanih 79 uzoraka jedan nije zadovoljio propisane normative.

Prema najnovijim direktivama EU No.98/83/EC za vodu za piće, procenat od 5 % bakteriološki

neispravnih nalaza koji se može tolerisati treba posmatrati kao prosječni godišnji procenat i

odnosi se samo na uzorke vode sa prisutnim koliformnim bakterijama. Za isti broj uzoraka vode

za piće, sa sadržajem koliformnih bakterija u II kvartalu 2012. godine od ukupno 79 pregldanih

uzoraka nijedan nije sadrzavao koliformne bakterije. U periodu od juna do avgusta 2012. godine,

od pregledanih 79 uzoraka zabilježen je samo jedan slučaj pojave sulfidoredukujućih klostridija i

to u avgustu kad je tepmeratura vode bila 19,3 C.

4. ZAKLJUČAK

U sadašnjim uslovima voda rijeke Vrbas na vodozahvatu Novoselija nalazi se između I i II klase

kvaliteta vode, što predstavlja veoma dobru sirovinu za proizvodnju vode u svrhu snadbjevanja

stanovništva higijenski ispravnom vodom za piće.Nisu zabilježeni sadržaji toksičnih materija

koji bi doveli u pitanje zahvatanje vode rijeke Vrbas na profilu Novoselija.U vandrednim

situacijama potrebna je velika opretnost i dobra organizacija kontrole kvaliteta vode jer se

vodozahvat Novoselija nalazi između dvije veoma frekventne saobraćajnice, od kojih je jedna

magistralna u pravcu mora , na dionici Banja Luka – Jajce. Opasnost od nemilih događaja uvijek

je prisutna i do sada je bilo samo par slučajeva zbog kojih je morala da se uvede vandredna

kontrola kvaliteta vode, ponekad i kraći zastoji u proizvodnji i isporuci vode za piće. Problemi

mogu nastati i kada hidroelektrane vrše pražnjenje akumulacije zbog remonta ili prinudnih

zastoja radi opravke kvarova. S obzirom na veliki stepan samoprečišćavanja rijeke Vrbas,

zahvaljujući velikoj udaljenosti gradova uzvodno i akumulacije Bočac, u narednom periodu se ne

očekuje značajna degradacija kvaliteta sirove vode, pod uslovom da se zaustavi dalja izgradnja u

zonama sanitarne zaštite i realizuje projekat izgradnje kanalizacione mreže u zaštitnoj zoni

izvorišta.Radi obezbjeđenja dovoljih količina higijenski ispravne vode za piće treba dati prioritet



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 184

sanitarno-tehničkim mjerama u cilju zaštite izvorišta i očuvanja kvaliteta sirove

vode.Nesumljivo, jedna od najefikasnijih mjera za očuvanje kvaliteta površinskih voda jeste

izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, koja su nažalost rijetka ili ih nema. Nizak

procenat neispravnih uzoraka vode za piće odnosi se uglavnom samo na blaži porastom

mutnoće.Kontrola ispravnosti pojedinih faza kondicioniranja vrši se kontinuirano u pogonskom

internom laboratoriju.Vidljivo je iz rezultata ispitivanja da postojeći sistem kondicioniranja u

potpunosti obezbjeđuje ispravnost vode za piće pri dosadašnjem opterećenju rijeke Vrbas.Ulažu

se veliki napori ne samo da se proizvede voda propisanog kvaliteta već da se dobar kvalitet i

održi na cijeloj gradskoj mreži.

5. LITERATURA

1. Antonić B.,Marjanović N.,Grujić R (2011).,:Metodi fizičko-hemijskih analiza namirnica i

vode, Apeiron, Banja Luka

2. Đukić Z. i Zmijanjac M.(2003): Kvalitet vode banjalučkog vodovoda sa aspakta hemijske

kontrole, Zbornik radova, Upravljanje kvalitetom vode, gubici vode i racionalna potrošnja vode

u vodovodnim sistemima- tehnologija i mjerni uređaji, Pale, Jahorina,

3. Petar M.(2003): Sanitarno- bakteriološke karaktristike sirove i pitke vode Banjalučkog

vodovoda, Zbornik radova, Upravljanje kvalitetom vode, gubici vode i racionalna potrošnja vode

u vodovodnim sistemima- tehnologija i mjerni uređaji, Pale, Jahorina,

4. Antonić B. (1985): Snabdijevanje grada Banja Luke vodom za piće, Specijalistički rad ,

Sarajevo

5. Monografija (2000): Devedeset godina banjalučkog vodovoda, Banja

6. Dalmacija B. i dr. (2000): Kontrola kvaliteta voda u okviru upravljanja kvalitetom, Prirodno-

matematički fakultet, Institut za hemiju, Novi Sad.

7. Kocijančić I. R.(2002): Higijena, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd,



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 185

ZAŠTITA I KVALITET RIJEKE VRBAS U PERIODU 2013-2014

Ljiljana Stojanovic Bjelic1 , Dragana Neškovic Markic2, Branislav Mihajlovic3 Željka Šobot4


J.P."DEP-OT"2, d.o.o., Bulevar vojvode Živojina Mišića 23,[email protected]


J.P."DEP-OT"4 d.o.o., Bulevar vojvode Živojina Mišića 23, [email protected]

Ključne riječi: zaštita voda, sliv, kvalitet voda, Vrbas

SAŽETAK:

Zaštita voda predstavlja ozbiljan problem u čitavom svetu. Evropa je to pitanje prihvatila kroz

EU direktivu za vode i kroz integralni pristup upravljanja vodama to pitanje drži pod kontrolom.

Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine je kroz Novi zakon o vodama prihvatila

pristup i u okviru programa Dunavske konvencije preko pilot projekta Vrbas, nastoji da

implementira Direktivu i da primenjuje na ostale slivove. Cilj rada je da se sagledaju osetljiva

mesta i predloži celovit ekološki pristup koji bi u kontinuitetu omogućio da se dostigne

zadovoljavajući status voda. Takvim pristupom uočena su tri osetljiva lokaliteta: Novoselija

(uzvodno od Banja Luke), Delibašino selo (nizvodno od Banja Luke) i Razboj (lokalitet ušća

Vrbasa u reku Savu). Rezultati rada će poslužiti u rešavanju problema ostalih slivova u Bosni i

Hercegovini. U zaključku rada daju se preporuke koje će pomoći da Republika Srpska i Bosna i

Hercegovina ispune obaveze kada je u pitanju sliv Vrbasa.

1. UVOD

U prirodi ne postoji hemijski čista voda. Raznim antropogenim djelovanjem se zagađuje voda.

Sa druge strane, čovjekov život se ne može zamisliti bez vode – njegova dnevna potreba se kreće

između 35 i 50 g/ kg tjelesne težine. Rijeka Vrbas izvire pod planinom Zec (obronak Vranice),

na nadmorskoj visini 1700 m. Sliv rijeke Vrbas zauzima zapadni dio Bosne i Hercegovine,



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 186

odnosno centralni dio Dinarskog masiva. Površina sliva iznosi 6386 km2, što je 12,5% površine

Bosne i Hercegovine, odnosno oko 7% od ukupne slivne površine rijeke Save. Vrbas je rijeka

koja po osnovi svojih prirodnih karakteristika terena protiče kroz dva različita područja, jednim

djelom brdskim a drugim (zadnjim) djelom ravničarskim područjem. Južne i zapadne granice

sliva Vrbasa leže u području krša. Vrbas ima 36 direktnih pritoka dužih od 10 km, a

najznačajnije pritoke Vrbasa su Pliva, Crna Rijeka, Ugar i Vrbanja. Vrbas ima jako izražene

oscilacije protoka (visok u proljeće i jesen, a nizak u zimskim i ljetnjim periodima). Kada je u

pitanju kvalitet voda u slivu Vrbasa treba naglasiti da je do 1990. godine kontrola bila redovna i

da je provođena na 8 profila (7 na Vrbasu i 1 na Vrbanji). Sada se kontrola vrši na entitetskom

nivou. Zbog rada industrijskih pogona koji su generisali ogromno zagađenje u periodu do rata

(1992. god.) analize na mjernim profilima iza Jajca i Banja Luke su pokazivale veliku

disproporciju između zakonom zahtjevanog i stvarnog kvaliteta. U velikom broju slučajeva na

tim profilima rezultati su bili često van klase propisane Uredbom o kategorizaciji vodotoka.

Današnja situacija se razlikuje od predratne jer su veliki industrijski zagađivači trajno obustavili

proizvodnju i na kvalitet voda u ovom slivu najveći uticaj imaju urbane aglomeracije. Cilj ovog

rada je da se novim, originalnim rezultatima dobije podloga za konkretne segmente zaštite

kvaliteta voda u slivu rijeke Vrbas. Ovo je veoma značajno, jer sada na slivu rijeke Vrbas ne

postoji ni jedan uređaj za prečišćavanje gradskih otpadnih voda, niti su istraživane izrazito

visoke autopurifikacione sposobnosti Vrbasa.

2. EKSPERIMENTALNI DIO

Da bi se odgovorilo na pitanje mogućnosti zaštite voda sliva rijeke Vrbas vršena su dvogodišnja

ispitivanja i to u periodu 2013-2014. godine na tri lokaliteta: Novoselija (uzvodno od Banja

Luke), Delibašino selo (nizvodno od Banja Luke) i Razboj (ušće rijeke Vrbas u Savu). S

obzirom, da je to jako složen i zahtjevan posao, ocjenili smo da ne zanemarujući osnovni

koncept, pažnju fokusiramo na ova tri lokaliteta, koji su karakteristični za ovaj sliv. Razlog za

izbor ovih lokacija je zato što se neraspolaže podacima o kvalitetu voda za sliv Vrbasa i što su

izabrani lokaliteti izrazito osjetljive tačke.

Lokalitet Banja Luka uzvodno je izuzetno značajan, jer se putem regionalnog vodovoda Banja

Luka, koji koristi vodu rijeke Vrbas uzvodno od Banja Luke (Novoselija) snabdjevaju vodom za

piće tri opštine (Banja Luka, Čelinac i Laktaši). Kao izvorište vode za piće, taj lokalitet je

osjetljiva tačka što je regulisano Zakonom o vodama i predstavlja mjerno mjesto koje se u

kontinuitetu mora kontrolisati i održavati propisani kvalitet.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 187

Slika 1. Lokalitet Novoselija

Lokalitet Banja Luka nizvodno odražava stanje kvaliteta vode rijeke Vrbas nakon prijema

otpadnih voda samog grada i pripadajuće industrije.

Slika 2. Lokalitet Delibašino selo

Treći lokalitet, ušće Vrbasa u rijeku Savu mora biti stalno kontrolisan i upravljan radi

bileteralnih odnosa sa Republikom Hrvatskom i obaveza vezanih za Dunavsku konvenciju.

Slika.3. Lokalitet Razboj

Praćenje kvaliteta voda rijeke Vrbas se sprovodi od 1976. godine. Kontinuirano praćenje

kvaliteta i kvantiteta gornjeg toka sliva rijeke Vrbas je prekinuto 1992. godine, a ponovo

uspostavljeno 2004. godine.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 188

Da bi se napravila približna ocjena kvaliteta voda rijeke Vrbas analizirani su sljedeći parametri:

ukupna tvrdoća kao CaCO3 (g/m3), ukupni alkalitet kao CaCO3 (g/m3), suspendovane materije

(g/m3), HPK (kiseonik iz KMnO4) (g/m3) i BPK5 (g/m3). Navedeni parametri mogu da ukažu na

zagađenje rijeke Vrbas, kao i stanje životne sredine ispitivanog lokaliteta riječnog bazena rijeke

Vrbas.

Kvalitet vode se vrednuje na osnovu vrijednosti za HPK koji je izračunat iz utroška kalijum-

permanganata. BPK5 predstavlja količinu kiseonika izraženu u mg O2/l koja se utroši za

oksidaciju organskih materija pod dejstvom aerobnih mikroorganizama u određenom

vremenskom intervalu (5, 21 ili 28 dana) na 20°C i u tami.Tvrdoća vode predstavlja prisustvo

rastvorenih soli kalcijuma i magnezijuma. Alkalitet vode je posljedica prisustva soli slabih

kiselina odnosno može se definisati kao sposobnost vode da neutrališe jaku kiselinu. Postoji p- i

m-alkalitet. Ukupni alkalitet (m-alkalitet) je jednak zbiru karbonatnog (KA), bikarbonatnog (BA)

i hidroksidnog (HA) alkaliteta (m = KA+BA+HA). p-alkalitet je jednak zbiru polovine

karbonatnog alkaliteta i ukupnog hidroksidnog alkaliteta (p = ½KA+HA). Republički

hidrometeorološki zavod Bosne i Hercegovine je pratio kvalitet voda na području Bosne i

Hercegovine sve do početka proteklog rata. Po završetku ratnih dejstava praćenje kvaliteta voda

za potrebe direkcije za vode Republike Srpske vrši Institut za vode iz Bijeljine.

3. REZULTATI I DISKUSIJA REZULTATA

Rezultati dvogodišnjih ispitivanja sa srednjim mjesečnim vrijednostima su predstavljeni u

Tabelama 1-3.U Tabeli 1. su dati rezultati mjerenja prosječnih mjesečnih ispitivanja za mjerno

mjesto Novoselija uzvodno od Banjaluke. Mjerenja su izvršena u Institutu za vode Bijeljina

2013. i 2014. godine.

Tabela 1. Prosječni mjesečni rezultati ispitivanja za period 2013-2014. godina, mjerno mjesto Novoselija

2013. godina

Ukupna

tvrdoća

mg

CaCO3/m3

Ukupni

alkalitet

g CaCO3/m3

Ukupne

suspendovane

materije g/m3

HPK

g/ m3

BPK5

g/m3

maj 211 ± 6,8 191 ± 9 4,6 ± 0,5 ˂ 5,0 0,94±0,16

jul 202 ± 7 200 ± 9 4,4 ± 0,5 ˂ 5,0 ˂ 0,5

avgust 181 ± 8 193 ± 9 4,8 ± 0,5 ˂ 5,0 0,97±0,16

septembar 238 ± 7 206 ± 10 3,8 ± 0,4 ˂ 5,0 1,35±0,22

2014. godina

maj 236 ± 7 184 ± 9 1,6 ± 0,2 ˂ 5,0 1,30±0,22

jul 229 ± 7 190 ± 9 3,40 ± 0,30 ˂ 5,0 0,88±0,15

avgust 190 ± 6 192 ± 9 5,5 ± 0,6 ˂ 5,0 0,84±0,14

septembar 232 ± 7 191 ± 9 3,4 ± 0,3 ˂ 5,0 ˂ 0,5



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 189

Iz Tabele 1. se može vidjeti da je najveća ukupna tvrdoća na mjernom mjestu Novoselija

zabilježena u septembru 2013. godine i iznosi 238 ± 7 g CaCO3/m3, a najmanja ukupna tvrdoća

na istoj lokaciji zabilježena je i iznosi 181 ± 8 g CaCO3/m3 u avgustu iste godine. Odakle se

može zaključiti da je voda na ispitivanom području po rezultatima ukupne tvrdoće između

srednje meke i srednje tvrde. Ukupni alkalitet najveću vrijednost ima u septembru 2013. godine i

iznosi 206 ± 10 g CaCO3/m3, a najmanju vrijednost ima u maju 2014. godine i iznosi 184 ± 9 g

CaCO3/m3. U 2014. godini ukupni alkalitet ima približno iste vrijednosti. Ukupne suspendovane

materije najmanju vrijednost na lokalitetu Novoselija pokazuju u maju 2014. godine i iznose 1,6

± 0,2 g/m3 , a najveća vrijednost je 5,5 ± 0,6 g/m3 u avgustu iste godine. U 2013. godini na

lokalitetu Novoselija ukupne suspendovane materije imaju približne vrijednosti. Prosječne

vrijednosti za HPK u obe ispitivane godine su ujednačene i iznose 5,0 g/m3. Vrijednost BPK5

varira od mjeseca do mjeseca u obe ispitivane godine. Minimalne, iste vrijednosti pokazuje u

julu 2013. godine i septembru 2014. godine i iznosi 0,5 g/m3, a najveću vrijednost pokazuje u

septembru 2014. godine i iznosi 1,35±0,22 g/m3.

U Tabeli 2. su dati rezultati mjerenja prosječnih mjesečnih ispitivanja za mjerno mjesto

Delibašino selo nizvodno od Banjaluke.

Tabela 2. Prosječni mjesečni rezultati ispitivanja za perid 2013-2014. godina, mjerno mjesto Delibašino selo

2013. godina

Ukupna

tvrdoća

g CaCO3/m3

Ukupni

alkalitet

gCaCO3/m3

Ukupne

suspendovane

materije g/m3

HPK

g/m3

BPK5

g/m3

maj 207± 6,7 189 ± 9 6,4 ± 0,7 ˂ 5,0 1,57±0,26

jul 217 ± 7 193 ± 9 7,4 ± 0,8 ˂ 5,0 1,67±0,28

avgust 239 ± 8 196 ± 9 1 ± 0,1 ˂ 5,0 3,16±0,53

septembar 238 ± 7 196 ± 9 25,6 ± 2,6 ˂ 13,4±1,1 5,64±0,94

2014. godina

maj 225 ± 7 191 ± 9 ˂ 1,0 ˂ 5,0 0,81±0,13

jul 233 ± 7 193 ± 9 3,2 ± 0,30 ˂ 7,0±0,7 1,51±0,25

avgust 224 ± 7 192 ± 9 1,2 ± 0,1 ˂ 5,0 3,02±0,50

septembar 233 ± 7 186 ± 9 3,0 ± 0,3 ˂ 13,5±1,3 3,51± 0,53

Analizirajući dobijene rezultate iz Tabele 2. može se vidjeti da je ukupna tvrdoća na mjernom

mjestu Delibašino selo najveću vrijednost 239 ± 8 g CaCO3/m3 imala u avgustu 2013. godine, a

najmanja vrijednost je zabilježena u maju 2013. godine i iznosi 207 ± 6,7 g CaCO3/m3. Na

ispitivanom području po rezultatima ukupne tvrdoće voda je između srednje meke i srednje

tvrde. Ukupni alkalitet najveću vrijednost ima u avgustu i septembru 2013. godine i iznosi 196 ±

9 g CaCO3/m3, a najmanju vrijednost ima u septembru 2011. godine i iznosi 186 ± 9 g

CaCO3/m3. Ukupne suspendovane materije najmanju vrijednost na lokalitetu Delibašino selo

pokazuju u maju 2014. godine i iznose 1,0 g/m3 , a najveća vrijednost je 25,6 ± 2,6 g/m3 u



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 190

septembru 2013. godine. U obe ispitivane godine na lokalitetu Delibašino selo ukupne

suspendovane materije imaju promjenljive vrijednosti iz mjeseca u mjesec, sa naglim porastom,

odnosno padom. Prosječne vrijednosti za HPK u obe ispitivane godine su promjenljive, u maju,

julu i avgustu 2013. Godine bile su ujednačene i iznose 5,0 g/ m3, kao i u maju i avgustu 2014.

godine. Najveća vrijednost HPK je zabilježena 13,5±1,3 g/m3 u septembru 2014. godine.

Vrijednost BPK5 varira od mjeseca do mjeseca u obe ispitivane godine. Minimalne, vrijednosti

pokazuje u maju 2014. godine i iznosi 0,81±0,13 g/m3, a najveću vrijednost pokazuje u

septembru 2013. godine i iznosi 5,64±0,94 g/m3.

Rezultati mjerenja prosječnih mjesečnih ispitivanja za mjerno mjesto Razboj, ušće Vrbasa u

rjeku Savu dati su u Tabeli 3. Mjerenja su izvršena u Institutu za vode Bijeljina 2013. i 2014.

godine.

Tabela br. 3. Prosječni mjesečni rezultati ispitivanja za perid 2013-2014. godina, mjerno mjesto Razboj

2013. godina

Ukupna

tvrdoća

g CaCO3/m3

Ukupni

alkalitet

CaCO3/m3

Ukupne

suspendovane

materije g/m3

HPK

g/m3

BPK5

g/m3

Maj 214 ± 7 189 ± 9 40,4 ± 4,2 5,0 2,23±0,37

Jul 221 ± 7 204 ± 9 33,8 ± 3,5 5,0 1,86±0,31

Avgust 230 ± 7 191 ± 9 9,8 ± 1,0 ˂ 5,0 1,64±0,27

Septembar 234 ± 7 204 ± 9 14,4 ± 1,5 ˂ 5,0 0,89±0,154

2014. godina

Maj 205 ± 7 181 ± 9 25,2 ± 2,6 7,20±0,78 2,37±0,39

Jul 231 ± 7 193 ± 9 7,2 ± 0,7 5,0 1,12±0,19

Avgust 222 ± 7 193 ± 9 8,6 ± 0,9 8,80±0,86 1,35±0,22

Septembar 240 ± 8 199 ± 9 2,8 ± 0,3 7,54±0,82 1,61± 0,27

Dobijeni rezultati iz Tabele 3. pokazuju da ukupna tvrdoća na mjernom mjestu Razboj najveću

vrijednost ima 240±8 g CaCO3/m3, u septembru 2013. godine, a najmanja vrijednost je

zabilježena u maju 2014. godine i iznosi 205 ± 7 g CaCO3/m3. Na ispitivanom području po

rezultatima ukupne tvrdoće voda je između srednje meke i srednje tvrde. Ukupni alkalitet

najveću vrijednost ima u julu i septembru 2013. godine i iznosi 204 ± 9 g CaCO3/m3, a najmanju

vrijednost ima u maju 2014. godine i iznosi 181 ± 9 g CaCO3/m3. Ukupne suspendovane materije

najmanju vrijednost na lokalitetu Razboj pokazuju u septembru 2014. godine i iznose 2,8 ± 0,3

g/m3, a najveća vrijednost je 40,4 ± 4,2 g/m3, u maju 2013. godine. U obe ispitivane godine na

lokalitetu Razboj ukupne suspendovane materije imaju promjenljive vrijednosti iz mjeseca u

mjesec, sa naglim padom, odnosno porastom. Prosječne vrijednosti za HPK u 2013. godini su

ujednačene i iznose 5,0 g/m3, što pokazuje i najmanju vrijednost za HPK, dok su u 2014. godini

bile promjenljive sa najvećom vrijednošću 8,80±0,86 g/ m3 u avgustu. Vrijednost BPK5 varira od

mjeseca do mjeseca u obe ispitivane godine. Minimalne, vrijednosti pokazuje u julu 2014.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 191

godine i iznosi 1,12±0,19 g/ m3, a najveću vrijednost pokazuje u maju 2014. godine i iznosi

2,37±0,39g/ m3.

Rezultati naših istraživanja, koji su rezultat mjerenja u četiri mjeseca (maj, juli, avgust i

septembar) u toku 2013. i 2014. godine pokazuju dosta ujednačene vrijednosti ali i razlike koje

su predhodno uočene, a odnose se na suspendovane materije, BPK5 i HPK. Pojava velikih

koncentracija organskog zagađenja je rezultat uticaja uzvodnih zagađivača (vjerovatno naselja

Karanovac ) i s obzirom na nezadovoljavanje kvaliteta vode prema graničnim vrijednostima

Uredbe o kategorizaciji i klasifikaciji vodotoka Republike Srpske, da bi se poboljšao kvalitet

ovih parametara potrebno je posvetiti posebnu pažnju. Pregled naših rezultata iako nepotpun i

nedovoljan za uspostavljanje cjelokupne slike o stanju i o statusu voda Vrbasa predstavlja dobar

početak ka uspostavljanju monitoringa voda i davanju potencijalnih rješenja koji će kroz

integralno upravljanje vodama zadovoljiti traženi status voda. U tom smislu samo kroz čitav set

mjera različitog karaktera i njihovom integracijom ovaj sliv će ispuniti tražene uslove a što je

naročito bitno poslužiti kao model ostalim slivovima Bosne i Hercegovine.

4. ZAKLJUČAK

Na osnovu dobijenih rezultata može se zaključiti:

1. Rijeka Vrbas i njen sliv predstavljaju značajan dio vodnog bogatstva Bosne i

Hercegovine.

2. Ispitivanje kvaliteta voda rijeke Vrbas izvodi Institut za vode iz Bijeljine i to na mjestima

nizvodno od entitetske granice.

3. U slivu rijeke Vrbas naseljena mjesta i gradovine posjeduje uređaj za kondicioniranje

gradskih otpadnih voda.

4. Grad Banja Luka nema dovoljno razvijenu kanalizacionu mrežu niti uređaje za prečišćavanjnje

otpadnih voda, a to se odnosi i na industriju, zahtjevani kvalitet voda na ovom lokalitetu direktno

utiče na sistem kanalizacije kao i dimenzioniranje i izgradnju sistema prečišćavanja otpadnih voda.

5. Zaštita voda sliva rijeke Vrbas mora se bazirati na integralnom principu sa racionalno postavljenim

faznim rješenjima, respektujući princip od izvorišta prema ušću.

6. U cilju zaštite izvorišta Novoselija, neophodno je zaoštriti pitanje zaštite zone pa se preporučuje

izgradnja uređaja za prečišćavanje otpadnih voda na lokalitetu Karanovac .

7. Hitno je potrebno uspostavljanje monitoring sistema na čitavom toku reke Vrbas kao i na njegovim

pritokama i to uz potpuno pridržavanje EU okvirne direktive za vode i dunavske konvencije.

8. Potrebno je intezivirati aktivnosti na daljnom osposobljavanju laboratorija (referentna laboratorija

Republika Srpska/Bosna i Hercegovina) i da se u potpunosti uključe u redovni monitoring i

praćenja statusa voda na način kako to zahtjeva ICPDAR.

9. Bazirajući se na preporukama i direktivama EU potrebno je početi aktivnosti oko izgradnje gradskih

uređaja za prečišćavanje otpadnih voda, vodeći računa o fazama implementacije.

10. U skladu sa procesom pridruživanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji, putem nadležnih organa

Republika Srpska/Bosna i Hercegovina će se kandidovati za Evropske predpristupne finansijske



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 192

fondove radi izgradnje uređaja za prečišćavanje otpadnih voda.

11. Pitanje informisanosti i uključivanja javnosti u sve aktivnosti vezane za integralno

upravljanje vodama i pitanje kvaliteta voda, potrebno je posvetiti veliku pažnju. U tom

smislu dijalog i partnerstvo sa određenim nevladinim organizacijama je od prvorazednog

značaja.

5. LITERATURA

1. Jakšić, B. (2005): "Vodno bogatstvo Bosne i Hercegovine i briga o njemu", Prvi

međunarodni kongres "Ekologija, zdravlje, rad, sport", Zbornik radova, Banja Luka

2. Jakšić, B., Sopić, D., Subotić, S. (1993): "Hidroenergetski potencijal slivova Vrbasa i Une i

njihovo daljnje racionalno korištenje", I Savjetovanje o energetici Republike Srpske i

Republike Srpske Krajine, Zbornik radova, Banja Luka

3. Đuković J.,Đukić B.,Lazić D.Marsenić M.(2000): Tehnologija vode, Beograd.

4. Republička direkcija za vode Bijeljina, "Okvirni plan razvoja vodoprivrede Republike

Srpske"

5. Dalmacija B.(2000): Kontrola kvaliteta voda u okviru upravljanja kvalitetom, Novi Sad.

6. Dalmacija B.(2001): Kontrola kvaliteta voda,Novi Sad.

7. Ilić P., Janjuš Z.Stojanović Lj.(2008): Nacionalna regulativa o kvalitetu vazduha Republike

Srpske.Drugi međunarodni kongres: Ekologija, zdravlje,rad, sport.

8. Murano, K.,Hatakeyama,S.,Mizogucki, T.,Kuba,N.(1995): Water Air and Soil Pollution

85,1915-1920



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 193

NISKOTEMPERATURNI ASFALT I RECIKLIRANI ASFALT (RAP) KAO ''ZELENA

TEHNOLOGIJA''

Mirsada Selmić, Edis Softić

Univerzitet u Bihaću - Tehnički fakultet Bihać,

Dr. Irfana Ljubijankića bb, 77000 Bihać, Bosna i Hercegovina


Ključne riječi: niskotemperaturni asfalt, RAP, staklenički plinovi, zaštita okoliša, ušteda

energije, zeleni efekt

SAŽETAK:

Zagađenje okoliša i ograničene količine prirodnih resursa predstavljaju jedan od najvećih

problema današnjice, zbog čega se pristupilo novim tehnologijama proizvodnje asfalta. Novi

zakoni potiču na recikliranje, te smanjivanje proizvodnje stakleničkih plinova i otpada.

Niskotemperaturni asfalt nudi korist u pogledu manjih troškova i zaštite okoliša jer smanjuje

emisiju stakleničkih plinova, i potrebno je manje energije za njegovu proizvodnju, a samim tim i

ugradnju. S druge strane, korištenje starog asfalta smanjuje potražnju za novim kamenim

agregatima, te se kombinacijom RAP-a i niskotemperaturnih asfalta povećava ''zeleni'' efekt ove

tehnologije.

1. UVOD

Zašita okoliša čini sastavni dio privrednog i društvenog razvoja skoro svake zemlje, tako da se

danas manje više, svi bave tim pitanjem, i načinima njegovog rješavanja. Jedan od najbitnijih

sporazuma koji se bavi upravo tim pitanjem je Kyoto protokol, potpisan 1997. godine, a u kojem

se države koje su potpisale sporazum obavezuju na smanjenje emisije stakleničkih plinova u

periodu do 2012. godine za 5%. Kao odgovor na Kyoto protokol, u niskogradnji se sredinom



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 194

1990-ih godina razvijaju niskotemperaturne tehnologije u proizvodnji asfalta. Naravno, zaštita

okoliša podrazumijeva i recikliranje materijala, tako da su se razvile i tehnologije recikliranja

asfalta, pri čemu takav asfalt zajedno sa niskotemperaturnim asfaltom daje dobitnu kombinaciju.

U ovom radu su prikazani pozitivni uticaji niskotemperaturnog i recikliranog asfalta na okoliš, te

smo pokazali da s pravom nose naziv ''zelena tehnologija''.

2. POSTUPCI SNIŽAVANJA TEMPERATURE NISKOTEMPERATURNOG ASFALTA

Proizvodnja niskotemperaturnog asfalta obuhvata širok raspon tehnologija koje su se razvijale

kako bi se smanjila temperatura i energija pri proizvodnji i ugradnji vrućih asfalta. To snižavanje

temperature je moguće uz korištenje asfaltnih emulzija, pjenastih procesa i dodavanjem aditiva

koji pospješuju obradivost asfalta pri nižim temperaturama. Razlikujemo četiri tehnologije

proizvodnje niskotemperaturnog asfalta [8]:

- Pjenasti proces : ubrizgavanje hladne vode u toplo asfaltno vezivo čime se smanjuje

krutost mješavine i povećava njena obradivost. Takva mješavina se može nanositi pri

temperaturi od 110°C.

- Dodavanje mineralnih aditiva u mješavinu ( zeoliti, hidratizirani mikroporozni

aluminoslilikati). Temperatura nanošenja je od 120°C do 145°C.

- Dodavanje organskih aditiva, parafina i spojeva estera u mješavinu snižava viskoznost

asfalta s tim da on zadržava krutost. Nanošenje je moguće pri manjim temperaturam do

120°C.

- Dodavanje hemijskih aditiva dopušta zbijanje i nanošenje pri manjim temperaturama.

Hemijski aditivi ne mijenjaju viskozitet bitumena. Oni reguliraju i smanjuju sile trenja

između agregata i bitumena, pri temperaturama između 85 °C i 140 °C [1] .

3. PREDNOSTI NISKOTEMPERATURNOG ASFALTA

Prednosti niskotemperaturnih tehnologija proizvodnje su jako velike, gledajući s ekonomskog,

ekološkog, socijalnog i društvenog aspekta, kao i u pogledu održivog razvoja i zaštite okoliša.

Postavlja se pitanje da li je niskotemperaurni asfalt troškovno učinkovit? Odgovor na to je

pozitivan. Manja temperatura ugradnje zahtijeva manji utrošak energije. Samim tim je i manja

potrošnja goriva za zagrijavanje agregata, i to na kraju rezultira manjom potrošnjom novčanih

sredstava. Dakle, ekonomski kriterij je zadovoljen. Gledano s ekološkog aspekta i zaštite okoliša,

niskotemperaturni asfalt se ugrađuje pri temperaturi 20 – 40 °C nižoj od temperature pri ugradnji

vrućeg asfalta. To je uvjetovalo manju potrošnju energije (30 do 60 % ), nižu temperaturu

miješanja, manju emisiju stakleničkih plinova, te poboljšane uvjete rada za radnike. Istraživanja

su pokazala da se za svako smanjenje temperature od 12 °C smanji i emisija štetnih plinova za

otprilike 50 % [1]. Kao što je već rečeno, manja potrošnja energije uzrokuje i manju potrošnju

goriva. Ušteda goriva varira od 20-35 %, za neke tehnologije, čak i do 50%. Također, hladna

mješavina omogućava prevoženje na udaljenije lokacije, tako da je i sama proizvodnja



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 195

učinkovitija, a ugradnja je olakšana zbog nižih temperatura, čime se stvaraju bolji uslovi za sam

rad pri asfaltiranju. Niskotemperaturni asfalt se hladi sporije, te samim tim produžuje sezonu

asfalterskih radova, i omogućuje asfaltiranje noću, pri nižim temperaturama. Ono što je veoma

bitno je to da su uslovi rada mnogo bolji i zdraviji s niskotemperaturnim tehnologijama. Radnici

udišu mnogo manje štetnih para i prašine, i naravno, toplina radnog okruženja je reducirana [9].

Pošto se u radu fokusiramo na pozitivne osobine niskotemperaturnog asfalta u pogledu zaštite

okoliša, izdvojit ćemo samo dvije prednosti ovakve tehnologije, a to su smanjenje emisije i

ušteda goriva i energije.

3.1. SMANJENJE EMISIJE

Zbog niže temperature proizvodnje, potrebno je i manje goriva za zagrijavanje agregata. Iz toga

proizilazi smanjena emisija stakleničkih plinova, međutim to smanjenje ovisi o velikom broju

faktora. Kada je u pitanju nisktotemperaturni asfalt, značajan broj smanjenja emisija plinova je

zabilježen u literaturama, te se raspolaže sa sljedećim podacima [1]:

- Smanjenja emisije CO2 su od 20 do 40% , smanjenja emisije SO2 su između 20 i 35%,

smanjenja emisije isparljivih organskih materija (VOC) dostiže i 50%, smanjenja emisije

karbon monoksida (CO) je od 10 do 30% a smanjenja emisije nitratnih oksida (NOx)

mogu biti od 60 do 70%.

- Pojedinačno ispuštanje čestica varira od 20 do 55% i ovisi o nekoliko faktora, kao što je

upotreba goriva. Tehnologije koje rezultiraju većim smanjenjem temperature imaju veća

smanjena emisije štetnih plinova.

- Testiranja aerosola/ para i policikličkih aromatskih ugljikovodika su pokazala redukcije

od 30 do 50%.

Tabela 1: Smanjenja emisije štetnih plinova [3]

Emisija Norveška Italija Holandija Francuska

CO2 31.5 30-40 15-30 23

SO2 ND 35 ND 18

VOC ND 50 ND 19

CO 28.5 10-30 ND ND

NOX 61.5 60-70 ND 18*

Prašina 54.0 25-55 ND ND

ND – nije dostupno

*Zabilježeno kao NO2

Na sljedećoj slici je prikazana emisija štetnih plinova prilikom prevoza vruće asfaltne mješavine.

Lijevo, kamion prevozi vruću asfaltnu mješavinu zagrijanu do 160°C a desno, kamion prevozi



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 196

niskotemperaturni asfalt zagrijan do 121°C. Zamjećujemo veliku emisiju štetnih plinova na

lijevom kamionu.

Slika 1. Emisija štetnih plinova pri prevozu vruće asfaltne mješavine [4]

3.2. UŠTEDA GORIVA I ENERGIJE

Ušteda energije je jedna od najvećih prednosti niskotemperaturnih asfalta. Snižavanjem

temperature proizvodnje može se uštediti energija i do 30%, a samim tim snižava se i cijena

proizvodnje asfalta, s tim da mogu postojati dodatni trošovi ovisno o metodi koja se koristi,

aditivima i/ili izmjeni opreme [5]. Uštede goriva mogu biti veće od 50% korištenjem

niskoenergetskog asfalta (LEA) u kojem se agregat zagrijava do tačke ključanja vode [3].

Smanjenje temperature proizvodnje sa 165 °C za vrući asfalt na 130 °C za niskotemperaturni

asfalt uštedi između 2 i 4 litre goriva po toni mješavine. Ako uzmemo za primjer da je u SAD-u

2010. godine proizvedeno 42 miliona tona niskotemperaturnog asfalta, dolazimo do podatka da

je ušteđeno približno 133 miliona litara goriva [2] .

4. RECIKLIRANI ASFALT I KOMBINACIJA WMA/RAP

Danas postoji mnogo dostupnog otpada koji se može reciklirati i koristiti kao agregat, mineralna

ispuna, baza u asfaltnim primjena te se na taj način omogućuje očuvanje prirodnih resursa,

smanjuje se negativni utjecaj rudarske i prerađivačke industrije takvih materijala. Pored

ekoloških dobrobiti, recikliranje omogućava uštedu novca. Ta ušteda se očituje kroz manju

cijenu recikliranih materijala, koja je često samo cijena transporta, ili kroz izostanak naknada za

odlaganje [8]. Da bi spriječili prekomjerne eksploatacije prirodnih resursa, EU je najavila do

2020. godine obaveznu reciklažu barem 70% građevinskog otpada.

Korištenje niskotemperaturnog asfalta u kombinaciji sa recikliranim asfaltom je svakako dobitna

kombinacija. Ukoliko na sve gore navedene prednosti WMA dodamo i mogućnost recikliranja,



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 197

tj. smanjenje eksploatacije prirodnih resursa i smanjenje gomilanja otpada, kombinacija

WMA/RAP dobiva vrlo visoke ocjene u pogledu održivog razvoja i zaštite okoliša. Niže

temperature omogućuju manje starenje bitumena tokom proizvodnje asfalta. Mješavina

proizvedena niskotemperaturnom tehnologijom s dodatkom RAP-a je dovoljno kruta i otporna na

pojavu kolotraga i ima zadovoljavajuća visko-elastična svojstva i nije podložna pucanju.

Proizvodnja recikliranog asfalta niskotemperaturnim postupkom eliminiše plavu emisiju dima.

Kao što su mnoga istraživanja i pokazala, WMA i RAP su sinergijska asfaltna mješavina koja

poboljšava ponašanje kolnika i daje znatne uštede troškova i štiti okoliš te je samim tim i

opravdala naziv ˝zelena tehnologija˝ [6].

5. PRIMJERI IZ PRAKSE

5.1. ASPHA-MIN

Eurovia je razvila ekološki postupak koji omogućuje da se, zahvaljujući aditivu aspha-minu,

smanji temperatura proizvodnje i ugradnje asfalta, a da se ne izgube njegova mehanička svojstva.

Za ovu tehnologiju proizvodnje, prilagođene većini vrsta asfalta, potrebna je uobičajena oprema

za cestogradnju. Aspha-min odgovara za većinu vrsta asfalta, kako za habajući tako i za nosivi

sloj bez obzira na vrstu korištenog veziva, bio on modificiran ili ne. Svojstva mjerena in situ

jednaka su onima kakva imaju klasična rješenja i jamče dugotrajnost materijala. Prednosti su:

Smanjenje temperature proizvodnje za 30 °C

Smanjenje ispuštanja stakleničkih plinova za 18 do 25 %

U tijeku proizvodnje uštedi se do 20 % energije

Bez dima i neugodnih mirisa

Tehnologija do sada dokazana s ugrađenih 800 000 tona

Hidratizirani zeolit aspha-min je prah koji sadrži oko 20 % vode u kristaliziranom obliku. Kada

sušeni granulat dođe u doticaj s vrućim bitumenom postupno se oslobađa voda omogućujući na

taj način da se dobije smjesa s kojom je izuzetno lako raditi na temperaturi za 30 °C nižoj od one

koju imaju klasični asfalti. Smjesom se lako rukuje kod ugradnje [7].

Tabela 2: Smanjenje emisije plinova korištenjem aspha-mina [7]

Smanjenje ispuštanja plinova u atmosferu

NO2 – SO2 > 18 %

CO2 > 20%

COV > 19%



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 198

Mjere poduzete na asfaltnim bazama su pokazale značajno smanjenje ispuštanja plinova u

atmosferu i potrošnje energije.

Asfalti koji sadrže aspha-min mogu se u potpunosti reciklirati u obliku asfaltnih agregata. Na

gradilištu autoceste (A81), za habajući sloj klase 3 i debljine 6 cm dobiveni su sljedeći podaci :

Tabela 3: Rezultati ispitivanja aspha-mina na gradilištu autoceste A81 [7]

bez aspha-mina s aspha-minom

Udio šupljina(%) (NF P

98-250-5)

6,5 7,3

Modul Krutosti (MPa) na

15 °C i 10 Hz(NF EN

12697-26)

10410 11370

PMT(mm) (NF EN ISO

13473-1)

0,98 1,03

6. ZAKLJUČAK

Kroz rad su prikazani pozitivni utjecaji niskotemperaturnog asfalta na okoliš, te njegove

prednosti s ekološkog, ekonomskog i društvenog aspekta. Kroz primjere je pokazano da su

korištenjem niskotemperaturnog asfalta moguće uštede novca, goriva, energije, produljuje se

vrijeme ugradnje, smanjuje se emisija štetnih plinova, omogućavaju se bolji uvjeti rada te se

poboljšava sama proizvodnja takvog asfalta. Da bi se povećala efikasnost niskotemperaturnog

asfalta u pogledu održivog razvoja i zaštite okoliša, u takvu mješavinu se dodaje reciklirani

asfalt, čime se smanjuje potrošnja prirodnih resursa. Zakonska regulativa potiče na recikliranje i

smanjenje emisije stakleničkih plinova, te je asfaltna industrija primorana iznalaziti načine za

izvršavanje tih zakonskih obaveza. Upravo je niskotemperaturni asfalt jedan od tih načina.

Slobodno možemo reći da je danas asfalt ''zeleniji'' nego ikad, te sve više zemalja uvodi ovu

tehnologiju u svoju industriju. Firme su prepoznale ovu tehnologiju kao efikasnu i kao jedan od

ideala održivog razvoja te se nadamo da će i kod nas, u Bosni i Hercegovini, zaživjeti ovakav

način proizvodnje.

7. LITERATURA

[1] European Asphalt Pavement Association – Position Paper: The use of Warm Mix Asphalt,

Brussels, 2014., p.1-11

[2] Every Day Counts, Warm Mix Asphalt (WMA), U.S. Department of Transportation,

Federal Highway Administration, 2010.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 199

[3] Group of authors: Warm-Mix Asphalt: European Practice, International Technology

Scanning Program, 2008.,p.1-17

[4] Corrigan M.; Newcomb D.; Bennert T.: From Hot to Warm, Public Roads ( Vol. 74, No.

1.), 2010.

[5] Kristjansdottir O.: Warm Mix Asphalt for Cold Weather Paving, Master Thesis,

University of Washington, 2006., p. 3

[6] http://www.ncat.us/newsroom/wma-rap-combo.html (24.05.2015.)

[7] http://www.tegra.hr/?task=group&gid=5&aid=7 (22.05.2015.)

[8] Dokšanović T.; Farkaš M.; Njegovanović N.: Tržišna prihvatljivost građevinskog

materijala s malim udjelom ugljika – Dio I: Materijal i mogućnosti smanjenja utjecaja na

okoliš, e-GFOS, Vol. 4, No.6, 2013.

[9] Tech Briefs, CTI Technology Transfer Center; The Many Benefits of Warm Mix Asphalt,

University of Connecticut, School of Engineering, 2011-6

http://www.ncat.us/newsroom/wma-rap-combo.html

http://www.tegra.hr/?task=group&gid=5&aid=7



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 200

PRESENTATION OF PROJECT: „SURVEILLANCE OF INVASIVE AND NATIVE

MOSQUITO VECTORS AND PATHOGENS THEY TRANSMIT IN MONTENEGRO“ -

LOVCEN 2014-2017

Pajović Igor1, Petrić Dušan2, Bellini Romeo3, Salasan Cosmin4, Dottori Michele5, Quarrie

Stephen1, Petrović Tamaš6, Dragićević Snežana7, Pajović Ljiljana1 and Latinović Nedeljko1

1University of Montenegro, Biotechnical faculty, Mihaila Lalića 15, Podgorica, Montenegro

(e-mail: [email protected]) 2 University of Novi Sad, Faculty of Agriculture, Trg Dositeja Obradovića 8, Novi Sad, Serbia

3 Centro Agricoltura Ambiente, Via Argini Nord 3351, 40014 Località Castello dei Ronchi - Crevalcore (Bologna),

Italy 4Banat University of Agricultural Sciences and Veterinary Medicine "King Michael I of Romania", Calea Aradului

119, 1900 - Timisoara, Romania 5 Istituto Zooprofilattico Sperimentale Reggio Emilia, Via Bianchi 9, 25121 Brescia , Italy

6Scientific Veterinary Institute “Novi Sad”, Rumenački put 20, Novi Sad, Serbia

7Natural History Museum of Montenegro, Trg Vojvode Bećir Bega Osmanagića 16, Podgorica, Montenegro

Key words: LOVCEN Project, mosquitoes, vectors, mosquitoes born diseases

ABSTRACT:

The Project is action based on excange of knowledge and in situ trainings plus procurement of

the equipment and materials needed for survey on mosquitoes vectors and mosquitoe born

diseases. Action directed to mosquito vectors in sence of appearance of West Nile Virus in

Montenegro and raising threat of appearance new invasive mosqiuto species such as Ae.

aegypti.




ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 201

1. INTRODUCTION

In addition to their importance to human and animal health, mosquito (vector) - borne

diseases (MBD) are fascinating systems to study. The involvement of multiple species whose

biologies and life cycles cover differing space and time scales makes it extremely difficult to

predict epidemics. A single environmental factor may have opposite impacts on the system at

different points in time. Patchiness at different geographical scales may have very different

causes, so it is important to identify abundance and distribution of target mosquito vector (MV)

species. Interdisciplinary collaboration is essential for studying such systems, but this requires

awareness of the differences between disciplines and the ability to effectively communicate with

each other. It is only by forming multi-disciplinary groups to focus on specific MV-host-

pathogen systems that we will be able to answer the most interesting (and pressing) problems in

our field (Moore 2008).

In spite of globalization trends, researchers have become "closed" in their ever smaller

communication circles which are not limited by state or national borders but by the professional

language and way of thinking. Thus, by the beginning of the 21th century, the scientific

community has been faced with problems in communication within its own confines.

Furthermore, instead of improving interdisciplinary communication in the aim of better

knowledge exchange the whole problem has been shown little regard, and interdisciplinarity has

in many spheres acquired a "one-dimensional" form. This often leads to significant errors and

erred concepts. The Montenegrin Consortium Members (MCM) has, for this reason, worked on

the development of a holistic research concept based on laws that depict the complex interaction

of multiple organisms — vector, vertebrate host, pathogen — in space and time, weather and

climate influence on human health.

Presently, 45% of the total human population of Europe, as well as their domestic and

companion animals are exposed to the risk of vector-borne diseases (VBD) (Petrić et al. 2012).

A plethora of intrinsic biological and extrinsic environmental factors affect the relationship

among pathogens, vectors and hosts, in a constantly changing environment. Although their most

significant clinical effects are often on the human population, the main infection sources are

dependent on vectors, animal reservoirs and environmental factors. Hence, their surveillance and

control require integrated knowledge, efficient and standardized methods, and awareness among

researchers, academic educators and policy-makers as well as well-trained young scientists and

students.

The treat of MBD in Europe has increased in latest years. The recent locally transmitted

dengue cases reported in France and Croatia in 2010 and in the Autonomous Region of Madeira

(Portugal) in 2012-2013 have shown that dengue transmission is possible in different areas of

Europe where Stegomyia albopicta [Aedes albopictus] and St. aegypti [Ae. aegypti] are present.

The outbreak of chikungunya fever in Italy in 2007 and sporadic cases of chikungunya fever in

France in 2010 have proven that Europe is vulnerable to “tropical” MBD diseases outbreaks.

In a sense, arboviruses and other VBD epidemics are like floods, hurricanes, or

tornadoes: they occur sporadically, but their precise time and location cannot be predicted

(Beasley et al., 2013). Emergence/re-emergence of vectors and VBD experienced in Europe and



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 202

worldwide in the last 10 years is associated with three main drivers: a) insecticide and drug

resistance; b) demographic and social changes (i.e. growing human population, urbanization,

globalisation and increasing of transport of animals and humans); c) climate change (i.e.

increased global surface temperature, rising sea level, decreased arctic and alpine snow and ice

covers) and other environmental transformations (e.g. landscape use, intensive agriculture, urban

agriculture and mitigation of climate change effects).

Losses caused by nuisance and diseases transmitted by insect vectors could be many fold

greater that investment in related research and control. A cost-of-illness analysis performed on

the chikungunya epidemic on La Réunion island (2005–2006, 204 000 cases) estimated the total

cost of medical expenses at 43.9 million €, of which 60% was attributable to direct medical costs

and 40% to the disease related loss of productivity. This represents 56.10 € per island inhabitant.

Besides medical costs, similarly high expenditures were involved in combating the disease

(including vector control measures). VBD outbreaks may also affect blood supplies and organ

donations. These costs can be compared to cost of activities currently supported by the Emilia-

Romagna region of Italy, where 5.5 million € were spent in 2011 on a prevention plan for dengue

and chikungunya (including the direct costs associated to monitoring, control and information).

This represents 1.4 € per person in the area at risk. In the Upper Rhine Valley, benefit of

nuisance mosquito control to the welfare of the society in this region is 3.8 fold higher than the

investment (Schaffner et al., 2012).

2. RESULTS AND DISCUSSION

After almos thirty years of gap in research of vectors and vector born diseases in

Montenegro, financed by World Bank over Ministry of Science of Montenegro, middle scale

three years Project LOVCEN, dedicated to mosquitoes and MBD survey, starts at June 2014.

Between early eities of last century and 2014. one smal skale Project dedicated only to Aedes

albopictus were launched in Montenegro (2012-2015) with limited sources and apropriate to the

sources with limited results (Pajović et al., 2013). Anyway based partly on the results on that

project new LOVCEN Project is made as apropriate mixture of collaborative scientific research,

capacity development, technological innovativeness, interdisciplinarity, mobility of researchers

as well as cooperation with business sector and market perspectives.

2.1. Consortium

The research team of LOVCEN Project is made by over 30 researchers from 11

institutions; ten licenced scientific institutions and one partner from business.

The members of researcher team are from four Montenegrin institutions: (a) Biotechnical

Faculty, University of Montenegro (BTF) – entomology, invasive and native mosquito survey;

(b) Institute for Hydrometeorology and Seismology (IHMS) – meteorology, climatology; (c)

Institute for Public Health (IPH) – vectors transmiting infectious diseases; (d) Natural History

Museum (NHM) – biology, environment protection, social impact survey. As well as one not

research but small/medium business enterprise from Montenegro - Company Hemko, Podgorica

that will be developing products for non-chemical invasive and indigenous mosquito control.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 203

Behing them six international partners are chosen for activities. Three from WBC region

– (a) Faculty of Agriculture, University of Novi Sad, Serbia (FoA) – mosquito identification,

indigenous mosquitoes monitoring, non-chemical mosquito control methods, climate and

environmental change assessment, mobile phone application software in mosquito monitoring;

(b) Faculty of Medicine, University of Novi Sad, Serbia (FoM) – mosquitoes born diseases in

human; (c) Research Institute for Veterinary Medicine; Novi Sad, Serbia (NIV) - monitoring of

zoonosis. And three from EU – (a) Banat University of Agricultural Sciences and Veterinary

Medicine "King Michael I of Romania" – Timisoara, Romania (USAMVBT) - socio-economic

impact and policy recommendation; (b) Centro Agricoltura Ambiente "G. Nicoli" - Bologna,

Italy (CAA) – invasive mosquitoes monitoring, sterile insect technique (SIT) application; (c)

Istituto Zooprofilattico Sperimentale della Lombardia e dell’ Emilia Romagna “Bruno Ubertini”

Brescia, Italy (IZSLER) - human and animal arbovirus detection.

Only 3-4 researchers from each thematic group are included in LOVCEN Project. But

much more staff and resources from the institutions mentioned above are involved in kind

(engagement of staff not financed from the LOVCEN, infrastructure, equipment - e.g. mass

breeding invasive mosquitoes for the SIT application, etc.) in Project realization.

The action plan of the Project is implemented by local management team (LMT)

(composed by BFT staff) in cooperation with the international partner institutions and

stakeholders as consultants. Advisory and quality control function is done by a Project

Management Team (PMT) with 9 members - two work package leaders Dr. Romeo Bellini CAA,

WP1 leader and Prof. Dušan Petrić FoA, WP2 leader; top scientists from partner institutions,

covering main research fields Dr. Michele Dottori, veterinary medicine, IZSLER; Prof. Cosmin

Salasan, socio-economic impact and policy development, USAMVBT; Dr. Tamaš Petrović,

arbovirus detection, NIV; government - representative of Ministry of Health; quality assessment

Prof. Stephen Quarrie, external research management expert; stakeholder enterprise (e.g. Luštica

Development) and NGO's, e.g. DIV.

2.2. Structure of the LOVCEN Project

The LOVCEN project is combining diverse set of activities grouped in four work

packages:

WP1 Collaborative research on native/invasive mosquitoes and pathogens they transmit

in Montenegro and development of non-chemical control measures - WP1a Surveillance of

invasive and native mosquito; WP1b Mobile phone application for surveillance of invasive and

indigenous species (KOMARAC); WP1c Detection of pathogens in mosquitoes and humans;

WP1d Social Impact and Policy Recommendation; WP1e SIT and other non-pesticide control

methods; WP1f Climate change impact on MV and MBD, adaptation and mitigation.

WP2 Twinning through exchange of know-how and experience and dissemination

activities - WP2a Training visits of researchers from Montenegro to international partner

institutions; WP2b Know-how visits of researchers from Montenegro to research partnering;

WP2c Hosting foreign institutions representatives for in situ training; WP2d Active participation

of the applicant's research staff at international conferences; WP2e Introduction of teaching on



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 204

MV and MBD; WP2f Designing LOVCEN web site; WP2g Internal dissemination meetings;

WP2h Preparing web pages and brochures; WP2i "Laboratory open days"; WP2j Public (radio,

TV, newspapers) appearances; WP2k Dissemination and feedback on stakeholders opinions;

WP2l Community participation in mosquito surveillance and control.

WP3 Acquisition of research equipment and innovation capacity building - WP3a

Acquisition of research equipment; WP3b Innovation Capacity Building.

WP4 Management, which will be horizontally connected.

We propose top quality innovative research that represent both cutting edge of RTD for

Europe: (a) Application of SIT in invasive mosquito control – small scale trials conducted in

Italy, Montenegro will be the second country in Europe to adopt this technology. (b)

Implementation of the newly released European Centre for Diseases Prevention and Control

(ECDC) “Guidelines for the surveillance of invasive mosquitoes in Europe” (Schaffner et al.,

2012) – Guidelines are until now implemented in Belgium (2013), Italy and Greece (2014) under

the scope of LIFE CONOPS project (LIFE CONOPS, 2013). (c) Mobile phone application for

surveillance of invasive and indigenous species – consortium partners agreed to apply this

innovative approach in October 2013 after call for HERIC-CRDS was launched, interestingly at

the end of November 2013, at European Network for Arthropod Vector Surveillance for Human

Public Health (VBORNET) Annual General Meeting, the Europe first mobile phone application

for surveying St. albopicta “iMoustique” was presented (Chouin 2013). (d) Evaluation of novel

non-chemical, biodegradable materials for control of mosquito larvae. And novelties for

Montenegro: (a) Identification of mosquito species present in Montenegro and their distribution -

last study on indigenous mosquito species in Montenegro was confined to Durmitor mountain 30

years ago. (b) Identification of mosquito vector species – never conducted in Montenegro. (c)

Detection of pathogens carried by mosquito vector species – new for Montenegro. (d) Modelling

of climate changes influence on MV and MBD - new for Montenegro. (e) Survey, dissemination

and feedback on stakeholder’s opinions about direction of the research in vector borne disease

prevention – never accomplished in Montenegro.

The research proposed in WP1 complemented by tasks in WP2 and WP3 is targeting 5

out of 5 major critical needs in vector biology and management of vector-borne disease: (1)

enhanced surveillance methods and data analysis; (2) broader integration of scientific sub

disciplines (e.g., vector biology, clinical research, natural and social environmental biology,

climatology); (3) expanded training opportunities; (4) novel intervention tools and (5) improved

disease prevention strategies (Luckhart et al., 2010). In summary of the Workshop “Vector-

Borne Diseases: Understanding the Environmental, Human Health, and Ecological Connections”

organized by Institute of Medicine, National Academy of Sciences USA, the same requirements

were prioritized (Lemon et al., 2008).

2.3. Project objectives

The main strategic objective of LOVCEN Project is establishment of functional system

for surveillance and recording of distribution of MV and MBD. Not less important objective is

development of the capacities for risk assessment and new tools for non-chemical vector control.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 205

Further improvement of research capacities of Montenegro partners by collaborative research,

twinning through exchange of know-how and experience with leading EU and regional research

institutions. Strengthening of human resources as well as reinforcement of infrastructural and

material assets. And establishment of the strategic international partnerships on RTD in

MBD/human health. Expanding and reinforcing the network to provide increased opportunities

of involvement in new Horizon 2020 proposals. Gaining practical skills and competences in

project management and research planning to provide conditions for Montenegro partners to

reach a level of EU research institutions in the applied domain. Bridging the gap between

research and the market. Establishing the Montenegro partners as a innovative engine that will

contribute to strengthening of the education and research in Montenegro.

Specific objectives will be achieved by collaborative research; twinning through

exchange of know-how and experience with EU and WBC institutions; acquisition,

development, maintenance and upgrading of research equipment; innovation capacity building

and various dissemination and promotional activities to research community, policy makers and

stakeholders. LOVCEN Project will provide the stimulus to improve internal communications

amongst the four research institutions from Montenegro through regular meetings discussing

Project activities and progress.

Improved research capacity will enable the reserch institutions form Montenegro to

provide expert services to State and business enteties dealing with control of MV and

environmental issues by providing with services such as know-how in: surveillance, monitoring

and risk assessment programme to prevent introduction of or spreading of invasive vector

species and vector born disease, non-chemical mosquito control methods, numerical weather

prediction, climate simulation and estimation of impact of climate change on agriculture and

human health. By organizing the training courses in invasive species monitoring and control,

climate change impact assessment studies, mosquito surveillance by the mobile phone network,

Project is stimulating development and growth in Montenegro, development of public services

and well being of all citizens in the country. In this way, it contribute to overall economic and

social development of Montenegro.

3. CONCLUSIONS

Mosquito vectors and mosquito-borne diseases are raising threat to Europe, which impact

strength is difficult to predict. The main infection sources are dependent on vector and

environmental factors; hence the best choice for prevention and control of diseases is

surveillance and control of mosquito vectors. For this reason, their surveillance and control

require efficient and appropriately standardized methods, integrated knowledge and awareness

among researchers, academic educators and policy-makers as well as well-trained scientists.

The LOVCEN Project aims to promote all of these values and apply them in the field of

vector mosquitoes and mosquito-borne pathogens (viruses, bacteria, protozoa and nematodes).

The main idea that led us to propose Project is to endorse objectives such exchange of

knowledge and methodologies, improve higher education, facilitate training of next generation

experts, improve the national policies, produce innovation and disseminate the related scientific



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 206

information under the umbrella of surveillance of mosquito vectors and diseases they transmit.

This will lead to further improvement of the MCM research and innovation capacities through

collaborative research with prestigious Europeans centers, exchange of experience and

knowledge, strengthening of human, infrastructural and material resources, establishing the

strategic international research partnerships on RTD in vector/pathogen surveillance and control,

monitoring and predictions and getting prepared for Horizon 2020.

Great deal of information that will be available after accomplishment of foreseen research

plan will be novel to Montenegro as well as important gap filling information for currently

running European projects VectorNet supported by European Food Safety Agency (ESFA) and

European Centre for Disease Prevention and Control (ECDC). The project will also provide

important scientific contribution to the new COST action TD1303 “European Network for

Neglected Vectors and Vector-Borne Infections - EurNegVec”.

The overall action of the LOVCEN project will have the following impacts on: (a)

providing the top quality research results of international significance and filling the gap of

knowledge about MV and MBD that exist for this part of Europe; (b) enhancing integration of

the MCM research entity in the Horizon 2020 project calls; (c) accelerating the setting up of

sustainable partnerships between MCM and the competitive international entities boosting

international cooperation contributing to socio-economic needs of Montenegro and (d) upgrading

MCM educational capacity and capability (human potential, training of research staff,

improvement of research and management, scientific equipment).

Anyhow, web site, quality papers, networking, conference do not necessarily positively

change human’s minds or contributes to community’s well being. Following their research,

MCM researchers are able to paint pretty black painting of the future if invasive mosquito

species and diseases they transmit are not mitigated and surveillance and control measures are

neglected. Nonetheless, politicians are quite ignorant to our warnings. Instead, NGO’s could be

able to increase awareness on MV/MBD impact, surveillance and control measures starting from

grass roots. NGO’s could influence common people to change their attitude to this issues.

Consequently, State administration would be “forced” to invest more efforts in supporting

projects designed to ease adverse effects of mosquitoes on human and animal health, and at the

end of the day improve the quality of life of all citizens.

The LOVCEN Project will also involve stakeholders which are not parts of the

consortium of partnering institutions, such as representatives of: (a) related EU projects; (b) the

Ministry of Health (that already endorsed the project); (c) the Ministry of Sustainible

development and Tourism (that already endorsed the project); (d) Faculty of Medicine,

University of Podgorica and (e) Veterinary Laboratory of Montenegro. Some of mentioned

institutions had already expressed their interest in: (i) giving the project visibility in their

networks (e.g. VectorNet, EurNegVec) and contribute actively in dissemination activities; and

(ii) identifying possibilities to link LOVCEN with similar existing initiatives that promote

innovation and research interactions with legislation.

How we see MCM institutions at the end of the LOVCEN project? Through the optics of

the future status we see MCM as an innovative and dynamic centre of excellence of the

University of Podgorica that is: (a) providing incentive working environment and satisfaction to



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 207

its members, (b) doing cutting-edge interdisciplinary research with high innovation outcome, (c)

competitive with the best in Europe, (d) attracting visiting researchers from around Europe and

(e) making the research more relevant to the needs of Montenegrin society and stakeholders. To

do that, we will concentrate efforts towards taking our science and scientists into the ERA,

following our commitment to raise the international profile of our research; develop

interdisciplinary understanding and strengthen internal institutional collaboration within MCM;

become national leader in research excellence; public engagement and science awareness

activities, improve continuously the quality of our research.

4. LITERATURE

[1] Beasley, D.W., Barrett, A.D., Tesh, R. B. (2013), Resurgence of West Nile neurologic

disease in the United States in 2012: What happened? What needs to be done? Antiviral

research, 99, 1-5.

[2] Chouin, S. (2013), Community participation in surveying Aedes albopictus in France,

with novel tool “iMoustique”, Annual General Meeting of European Network for

Arthropod Vector Surveillance for Human Public Health (VBORNET), p. 4-5.

(http://www.eidatlantique.eu)

[3] Lemon, S.M., Sparling, P.F., Hamburg, M.A., Relman, D.A., Choffnes E.R., Mack, A.

(2008), Vector-Borne Diseases: Understanding the Environmental, Human Health, and

Ecological Connections, in Proceedings of I.o. Medicine (ed.) Washington, p. 327.

[4] Luckhart, S., Lindsay, S.W., James, A.A., Scott, T.W. (2010) Reframing Critical

Needs in Vector Biology and Management of Vector-Borne Disease, PLoS Negl Trop Dis

4(2): e566. doi:10.1371/journal.pntd.0000566

[5] Michaelakis, A. (2013-2017) LIFE CONOPS, (http://www.conops.gr/?lang=en).

[6] Moore, C.G. (2008), Interdisciplinary research in the ecology of vector-borne

diseases: Opportunities and needs, Journal of vector ecology, 33(2): 218-224.

[7] Pajović, I., Petrić, D., Bellini, R., Dragićević, S., Pajović, Lj (2013), Stegomyia

albopicta Skuse, 1894 (Diptera: Culicidae) on Luštica peninsula 2011-2012

(Montenegro), Archives of biological science, Vol. 65 (3), p. 829-838.

[8] Petrić, D., Zgomba, M., Bellini R., Becker N. (2012), Surveillance of Mosquito

Populations: A Key Element to Understanding the Spread of Invasive Vector Species and

Vector-Borne Diseases in Europe, in: D. Mihailović (ed.), Essays on Fundamental and

Applied Environmental Topics, Nova Science Publishers, New York, pp. 192-224.

[9] Schaffner, F., Bellini, R., Petrić D., Scholte E.-J. (2012), Guidelines for the

surveillance of invasive mosquitoes in Europe, Marrama (ed.) Scientific publication,

European Centre for Disease Prevention and Control, Stockholm, Sweden, p. 95.

http://www.eidatlantique.eu/

http://www.conops.gr/?lang=en



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 208

KRITERIJI ZA ODABIR TEHNOLOGIJE ZA OBRADU KOMUNALNIH OTPADNIH

VODA

Kekić Edin1, Osman Perviz 1, Ifet Šišić1, Hotić Samira1

1Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet,


Ključne riječi: pregledi, bilansi, projektni tokovi

SAŽETAK:

Živeći i radeći čovjek produkuje različita svojstva zagađenja tečnog i čvrstog porijekla. Kada je riječ o

prečišćavanju zagađenih voda, cilj nam je da se one po svom štetnom djelovanju neutrališu i bezbjedno

disponiraju, kako ne bih došlo do ugrožavanja kvaliteta čovjekove okoline, a prije svega vodne sfere.

Sakupljanje zagađene vode(influent) odgovarajućim kanalizacionim objektima - kanalizacijom,

transportujemo što brže do mjesta tretmana, odnosno dispozicije i ispuštamo u odgovarajući recepijent

(prijemnik). Za uspješno izvršavanje zadataka prečiščćavanja zagađenih voda nužno je znati njihovu

količinu, vrstu, kvalitet, metode i procese prečišćavanja, te uslove recipijenta. U praksi prečišćavanje

zagađenih voda najčešće se koristi mehaničko i biološko prečišćavanje, a ponekad i hemijsko, uključujući

i dezinfekciju efluenta. Hemijski procesi su naročito prisutni u prečišćavanju zagađenih procesa

industrije.

Prečišćavanje zagađenih voda vrši se najčešće u postrojenjima (rjeđe u prirodnim uslovima), - složenom

skupu građevina, građevinskih objekata u koje su smješteni odgovarajuća oprema, uređaji i automatika

za čije funkcionisanje je potreban odgovarajući utrošak energije (najčešće električne), raznih hemikalija,

te kvalifikovani personal za vođenje pogona i eksploataciju postrojenja, ispuštanje zagađenih voda,

neprečišćenih ili nedovoljno prečišćenih u vodni recipijent, mada na najjednostavniji način i

najekonomičniji način dispozicije, može izazvati niz uzročno povezanih posljedica koje nanose štetu i

ograničavaju njegovo korištenje.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 209

1. KRITERIJI ZA IZBOR TEHNOLOGIJE OBRADE OTPADNIH VODA

1. Ulazni podaci za projektiranje

1.1. Hidrauličko opterećenje UPOV-a

1.2. Organsko opterećenje UPOV-a

2. Zahtjevi propisa

3. Zahtjevi obzirom na karakteristike recepijenta

4. Potrebni stupanj prečišćavanja i potreba za kakvoćom mulja

5. Karakteristike otpadne vode

6. Moguća tehnološka rješenja

7. Analiza varijanti (Multikriterijska analiza)

Tehnološko rješenja treba da omogući investitoru da se odluči koja opcija tretmana otpadnih voda

će biti primjenjena s obzirom na tehničke i operativne aspekte, investicijske troškove kao i troškove

pogona i održavanja. Pri izboru tehnologije potrebno je voditi računa o stepenu složenosti rada

postrojenja i razmotriti varijantu koja ne iziskuje prevelike pogonske troškove i složen sistem upravljanja

i održavanja. Princip da se odmah opredjelimo za sistem prečišćavanja u postupku sa aktivnim muljem

treba uvažiti, te kod postavljanja varijanti najprije izvršiti grubu eliminaciju pojedinih rješenja opisno, a

zatim definirati dvije do tri osnovne varijante koje treba analizirati.

Varijante treba da zadovolje neke osnovne principe:

-lokaciju,

,

2. ODABIR TEHNOLOGIJE PREČIŠĆAVANJA OTPADNIH VODA

Tehnologije prečiščavanja koje se u postupku odabira razmatraju,za pravilan odabir,nužno je kao

ulazne parametre imati cjelovite analize fizikalno hemijskih parametara otpadne vode koja bi se



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 210

prečišćavala na odabranoj tehnologiji za obradu otpadnih voda.Rezultati takve analize pokazuju

da postoji nekoliko faktora koje se mora uzeti u obzir prilikom odabira tehnologija obrade za

zasebne primjene: karakteristike influenta, izlazne granice navedene u dozvoli, pouzdanost

tretmana i pouzdanost potrebna da se dosljedno postižu parametri prečiščavanja iz dozvole,

fleksibilnost i prilagodljivost sistema, operativnost, energetska učinkovitost, kapitalni troškovi,

troškovi pogona i održavanja, potencijal za buduće regulatorne mjere, kao i fizičkih ograničenja

(veličina objekta, zemljišta, dostupnost, itd.).

Istraživanja pokazuju da korištenjem višekriterijalne analize,kao i drugih kriterija može se pouzdano

odabrati napovoljnija tehnologija za obradu komunalnih otpadnih voda. U sljedećoj tabeli su navedeni

parametri koji se boduju za svaku od analiziranih tehnologija kod odabira tehnologije za obradu

komunalnih otpadnih voda.

Tabela 1. Pojednostavljena višekriterijska analiza

Parametar

Stabilnost kakvoće efluenta

Količina viška mulja

Jednostavnost izvedbe

Jednostavnost nadogradnje

Jednostavnost upravljanja

Jednostavnost održavanja

Mogućnosti upravljivosti

Stabilnost procesa vezana uz varijacije protoka

Stabilnost procesa vezan uz rad u zimskom periodu umjesecima

Efikasnost rada u slučaju kvara ključnog dijela opreme

Mogućnost pojave neugodnih mirisa

Potreba za stručnom radnom snagom

Zauzeće prostora za obradu voda

Površina za obradu mulja

Pouzdanost tehnologije

3. ZAKLJUČAK

Na osnovu višekriterijalne analize ,kao i na osnovu navedenih drugih kriterija može se sasvim pouzdano u

postupku odabira tehnologije za obradu komunalnih otpadnih voda odabrati najpovoljnija tehnologija.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 211

4. LITERATURA

1. Andersson, J. L., S. L. Bastviken, and K. S. Tonderski. (2005); Free water surface wetlands

for wastewater treatment in Sweden: Nitrogen and phosphorus removal. Water Science and

Technology 51, pp 39-46.

2. A.Đukić, B.Babić, D.Ljubisavljević, (2004); Prečišćavanje otpadnih voda; Beograd. R.

Srbija.

3. B.Vučijak, A.Ćerić, I. Silajdžić, S.Midžić Kurtagić.(2011); Voda za život: Osnove

integriranog upravljanja vodnim resursima. Sarajevo, BiH.

4. Jahić, Munir B.,(2007); Komunalna infrastruktura, sanitarno inžinjerstvo; Bihać, R.BiH.

5. Jure Margeta.,(2007); Oborinske i otpadne vode: teret onečišćenja, mjere zaštite; Split,

R.Hrvatska.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 212

KOROZIJA I OKOLIŠ

Begić Razija1, Imamović Azra2

1Tehnički fakultet Bihać, Univerzitet u Bihaću, B&H, [email protected]

2Farmaceutski fakultet Sarajevo, Univerzitet u Sarajevu, B&H, [email protected]

Ključne riječi: korozija, konstrukcioni materijali, štete, zaštita, okoliš

SAŽETAK:

Korozija je proces razaranja konstrukcionih materijala pod uticajem fizikalno hemijskih

procesa. Ni jedan materijal nije u potunosti inertan i svi podliježu uticaju korozivnog djelovanja.

Procjene šteta u gospodarstvu nastalih usljed nenamjernog razaranja konstrukcionih materijala

i uništavanjem ljudskih dobara usljed korozije su ogromne i u zadnjem desetljeću iznose

približno 3,1 % bruto nacionalnog dohotka u SAD-u, što iznosi 276 milijardi US $, što je 1000

US $ po glavi stanovnika godišnje. Ovi pokazatelji se odnose na direktnu štetu uzrokovanu

korozijom, dok sekundarne štete nastale usljed korozije npr., nesreće, ugroženost zdravlja ljudi,

gubici u proizvodnji, teške ekološke katastrofe, propadanje kulturne baštine isl., nisu obuhvaćene

ovim pokazateljima. Zaštita konstrukcionih materijala se nameće kao skupo, ali neizbježno

riješenje koje može dovesti do velikih novčanih ušteda, a što je najvažnije dovodi do zaštite

ekološkog sistema i iz navedenih razloga, posebno u zadnje vrijeme, razvijen je velik broj metoda

zaštite konstrukcionih materijala od degradacije korozijom.

1. UVOD

Korozija (lat. corrodere-nagristi), se može definirati kao nenamjerno razaranje konstrukcionih

materijala uzrokovano fizikalnim, hemijskim, i biološkim agensima iz okoliša. Korozijski

procesi, koji se svakodnevno susreću i koji predstavljaju pretvaranje velikog broja korisnih

metala u nekorisne spojeve, pa i štetne korozijske produkte, u suštini su spontani procesi između

metala i komponenata okoline pri čemu metali prelaze u termodinamički stabilnije stanje [1].





ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 213

KLASIFIKACIJA KOROZIJSKIH PROCESA

MEHANIZAM

PROCESA

MEDIJ

GEOMETRI-

JSKI OBLIK

KOROZI-

JSKOG

RAZARANJA

OPŠTA

HEMIJSKA KOROZIJA

EKEKTROHEMIJSKA KOROZIJA

LOKALNA

SELEKTIVNA

INTERKRISTA-

LNA

PJEGASTA

RUPIČASTA

POTPOVRŠINSKA

KONTAKTNA

GALVANSKA KOROZIJA

(bimetalna)

KOROZIJA U PROCJEPU

1.1. Podjela korozijskih procesa

Opšta podjela korozijskih procesa je prikazana na slici 1.

Slika 1: Klasifikacija korozijskih procesa

Do hemijske korozije dolazi u neelektrolitima, tj., u medijima koji ne provode el. struju,

spajanjem metala s kisikom iz vrućih plinova (O, Cl, S, N), a to se najčešće događa pri radu

uređaja na visokim temperaturama (zavarivanju, toplinskoj obradi itd.) i djelovanjem

neelektrolita na metale i legure kao što su organske tvari (npr. razaranje metala u nafti pod

uticajem S ili njegovih spojeva) i sl.

Do elektrohemijske korozije dolazi na metalima i legurama dodiru s elektrolitima kao što su

voda i vodene otopine kiselina, lužina i soli, pri čemu se odvijaju reakcije oksidacije i redukcije.

Oksidacija je reakcija kojom neka tvar ili skupina tvari (reducens) oslobađa elektrone, pri čemu

nastaje druga tvar ili skupina tvari. Redukcija je reakcija kojom neka tvar ili skupina tvari

(oksidans) veže elektrone, pri čemu nastaje druga tvar ili skupina tvari.

Procesi koji prate elektrohemijsku koroziju su:

1. Anodni proces (oksidacija ili ionizacija metala)

- otapanje metala i

- stvaranje elektrona (1):



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 214

Me → Me2++ 2e- (1)

2. Katodni proces, redukcija H+ ili vodikova depolarizacija, trošenje elektrona (2):

2H++ 2e-→2H → H2↑ (2)

2. Katodni proces, redukcija O2 ili kisikova depolarizacija (3):

O2+ 2H2O + 4e- → 4OH- (3)

Opšta korozija zahvata čitavu izloženu površinu metala i može biti ravnomjerna i

neravnomjerna. Prosječna brzina korozije zavisi i od sastava atmosfere u kojoj se metalna

konstrukcija nalazi. Gradska atmosfera je ispunjena zagađenjima različitog porijekla i složenog

hemijskog sastava u odnosu na atmosferu gradova ili naselja u ruralnoj oblasti te se na osnovu

podataka (tabela 1) može zaključiti da je prosječna brzina korozije veća u gradskoj atmosferi.

Korozija je izraženija u morskoj atmosferi koja je ispunjena sa solju. Iako Al, Cu idr., kao

obojeni metali imaju prirodnu zaštitu od korozije u vidu sloja oksida i oni brže korodiraju u

gradskoj i morskoj atmosferi, dok ugljični čelik najbrže korodira (tabela 1) [1].

Tabela 1: Prosječne brzine korozije u različitim atmosferama

GRADSKA

ATMOSFERA

mm/god

MORSKA

ATMOSFERA

MM/GOD

RURALNA

ATMOSFERA

MM/GOD

Al 0,0008 O,0007 0,000025

Cu 0,001175 0,0013 0,000575

Monel 0,001325 0,000175 0,000125

Zn 0,00505 0,00075 0,00085

Ugljični čelik 0,12

Lokalna korozija zahvata samo neke dijelove izložene površine metala i može biti, pjegasta,

rupičasta ili piting korozija, potpovršinska i kontaktna korozija. Ostali korozijski pojavni oblici

kao što su, galvanska (bimetalna), interkristalna, selektivna, napetosna, mikrobiološki poticana,

te korozija u procijepu i dr. spadaju prema svom pojavnom obliku i u lokalne korozijske procese.

2. TROŠKOVI KOROZIJE

Čelik je materijal koji se najviše upotrebljava kod izrade raznih konstrukcija, pa je njegovo

korozijsko ponašanje i antikorozivnu zaštitu potrebno dobro poznavati. Korozija smanjuje

upotrebnu vrijednost čelika, skraćuje vijek trajanja konstrukcija, poskupljuje njihovo održavanje,



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 215

uzrokuje gubitke u proizvodnji, zastoje u radu, havarije, nesreće i sl. [2]. Ekonomsko značenje

korozije čelika je veliko i ono raste s industrijalizacijom privrede. Stvarnu štetu nastalu zbog

korozije na čeličnim konstrukcijama je teško izračunati jer osim direktnih šteta uključuje i

indirektne štete koje su velike. U direktne troškove izazvane korozijom spadaju troškovi zamjene

korodirane opreme, troškovi održavanja i provođenja zaštite od korozije. U indirektne troškove

izazvane korozijom spadaju, havarije (npr. eksplozije, požari, potonuća brodova isl.), smanjenje

proizvodne efikasnosti, predimenzioniranje konstrukcija, gubitak ljudskih života, onečišćenje

okoliša, predimenzioniranje konstrukcija, nemogućnost odabira drugih materijala, onečišćenje,

kontaminacija proizvoda, gubitak proizvoda (curenje tankova i cjevovoda), skraćenje vijeka

trajanja proizvodne opreme, zaustavljanje proizvodnje (npr. prekid proizvodnje energije),

gubitak estetskog izgleda proizvoda itd. Primjer direktnih troškova korozije za pojedine

privredne sektore za SAD je prikazan na sl. 1.

Slika 2: Direktni troškovi korozije za pojedine privredne sektore u SAD-u [2]



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 216

Prema navedenim podacima može se vidjeti da ni jedan sektor privrede nije bez dodatnih

troškova izazvanih korozijom, najveće direktne troškove iziskuju vodovod i kanalizacija u iznosu

od 36 milijardi američkih dolara.

Primjer udjela indirektnih troškova uzrokovanih djelovanjem korozivnih procesa na

konstrukcione materijale izražen u bruto društvenom proizvodu za SAD-e iznosi 3,1 % ili 276

milijardi US $ ili 1000 US $ po stanovniku godišnje. Troškovi korozije u odnosu na ostale

troškove u privredi SAD-a su prikazani na dijagramu (slika 2) [2].

Slika 2: Troškovi korozije u odnosu na ostale troškove u privredi

Može se zaključiti da su troškovi korozije u odnosu na ostale troškove u privredi zastupljeni u

značajnom procentu. Nakon ovakvih analiza uočeno je polje u kom se pružaju velike mogućnosti

za ekonomske uštede, a time i zaštitu čovjeka i okoline.

3. ZAŠTITA OD KOROZIJE

Da bi došlo do pojave korozije ili procesa oštećenja čelične konstrukcije, mora u promatranom

sistemu postojati hemijska, mehanička, biološka ili neka druga pokretačka sila. Ona je uzrok

štetne pojave ili procesa, a njenom djelovanju se opiru fizikalni i hemijski otpori. Korištenjem

raznih tehnologija antikorozivne zaštite, upravo se ti otpori povećavaju i usporavaju tok

korozijskih procesa. Iz navedenog proizlazi veliki značaj pravovremene i kvalitetne zaštite od

korozije, a istraživanja pokazuju da se četvrtina šteta od korozije može spriječiti primjenom

suvremenih tehnologija zaštite. Najpoznatije metode zaštite od korozije su:

1. Prevlake, koje mogu biti anorganske (metalne i nemetalne) i organske (nemetalne).



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 217

Primarna svrha prevlaka je zaštita od korozije, a sekundarna svrha može biti postizanje određinih

fizikalnih osobina površine, zaštita od mehaničkog trošenja, postizanje estetskog dojma,

povećanje dimenzija istrošenih dijelova odnosno popravak loših proizvoda. Kada se materijal

štiti prevlakama potrebno je izvršiti pripremu podloge, nanijeti podlogu i obraditi prevlaku [1].

Nanošenje prevlake se može izvesti hemijskim, fizikalnim i elektrolitskim postupkom.

Metalne prevlake mogu biti katodne i anodne. Katodne prevlake imaju pozitivniji el. potencijal

od metala na koji se nanose, npr. Au, Ni, Ag, Cr, Pb i Sn na ugljičnom čeliku. Metal zaštićuju

mehanički. Anodne prevlake imaju negativniji el. potencijal od metala na koji se nanose, npr. Zn,

Cd na ugljičnom čeliku metal zaštićuju mehanički i elektrohemijski. Dobre su i kada nisu

kompaktne. Djeluju kao katodni protektori. Postupci nanošenja metalnih prevlaka su prikazani u

tabeli 2.

Tabela 2: Postupci nanošenja metalnih prevlaka

POSTUPCI NANOŠENJA METALNIH PREVLAKA

FIZIKALNI ELEKTROHEMIJSKI HEMIJSKI

-Vruće uranjanje

-Metalizacija

Prskanje

-Platiranje

-Nataljivanje

-Navarivanje

-Oblaganje

-Lemljenje

-Ljepljenje

Galvanotehnika -Ionska zamjena

-Katalitička redukcija

2. Elektrohemijske metode zaštite (metal se održava ili u pasivnom stanju ili u imunom stanju,

npr. katodna zaštita). Metal se održava ili u pasivnom stanju (u području potencijala pasivacije)

ili u imunom stanju (pri potencijalima nižim od stacionarnih) kada ne korodira. Katodna zaštita

se postiže snižavanje elektrodnog potencijala, tj. pomakom el. potencijala metala u negativnom

smjeru. Anodna zaštita se postiže povišenjem elektrodnog potencijala, tj. pomakom el.

potencijala metala u pozitivnom smjeru.

3. Zaštita od korozije promjenom okolnosti, (npr. primjena inhibitora korozije). Postiže se

potpunom zamjenom medija promjenama koncentracije, pritiska, temperature, brzine kretanja,

smanjenjem ili izbjegavanjem naprezanja i primjenom inhibitora. Inhibitori su tvari anorganskog

ili organskog porijekla koje u vrlo malim koncentracijama smanjuju brzinu korozije do

tehnološki prihvatljivih vrijednosti prema načinu djelovanja mogu biti, anodni, katodni i

kombinirani [6,7].

4. Oblikovanje i konstrukcijske mjere su važni za postizanje željenih osobina zaštite organskim

prevlakama jer osiguravaju otjecanja vode izbjegavaju gomilanja zavara [3].

5. Odabirom konstrukcijskih materijala (s gledišta korozijske postojanosti).



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 218

Najzastupljenija metoda zaštite čeličnih konstrukcija od korozije je primjenom premaza.

Tehnologija zaštite primjenom premaza vrlo je zahtjevna i značajan je faktor u osiguranju

kvalitete konstrukcija u cijelini. Današnji trend su vodotopivi i vodorazrjedivi premazi, premazi s

visokom suhom tvari, praškasti premazi, te premazi koji otvrdnjavaju zračenjem [2]. Njihov

razvoj i sve veća primjena posebno su intenzivirani zbog zakonskih odredbi koje ograničavaju

Korozija je važan faktor u privredi svake zemlje jer uzrokuje velike novčane gubitke pored

ostalih troškova koje izazivaju i ostale vrste degradacije koje se odnose na konstrukcijske

materijale [4].

3.1. Korozija i okoliš

Okoliš je sve što nas okružuje uključujući i žive i nežive faktore. Osjetljiv je na sve promjene.

Svako narušavanje prirodne ravnoteže ima štetne posljedice. Ljudi zagađuju svoju okolinu i ljudi

snose posljedice tog zagađenja, bilo direktno udisnjem zagađenog zraka i konzumiranjem

nekvalitetne vode ili indirektno preko hranidbenog lanca kada zagađenja u zraku, vodi i tlu

prelaze u biljke, zatim u životinje i konačno do čovjeka koji to konzumira. Postoje razni izvori

štetnog utiecaja na okoliš među kojima su i produkti korozije i zaštite od korozije [2]. Zaštita od

korozije ima za cilj čuvanje upotrebne vrijednosti predmeta, dekorativnog izgleda kao i očuvanje

vrijednosti sirovine iz koje se predmeti izrađuju. Korozijskom zaštitom ujedno se štiti i okoliš od

produkata korozije kao i od prevelikog otpada sirovina i tvari. S druge strane, metode zaštite od

korozije upotrebom materijala mogu voditi opterećenju okoliša. Međusobni utjecaj zaštite od

korozije i okoliša može se shvatiti kao promjenjivo djelovanje. Treba procijeniti kolika je

prednost zaštite metala u odnosu na eventualne štete nanešene okolišu [2]. Štetni učinci pojedinih

tvari kao produkata korozije, kao i tvari koje se koriste u zaštiti materijala od korozije na čovjeka

i njegov okoliš su brojni, izazivaju kratkotrajne i dugotrajne zdravstvene probleme, akutne i

hronične bolesti, dovoljno je reći da su mnogi od njih kancerogeni za ljudski organizam.

4. ZAKLJUČAK

Proces korozije čini skup hemijskih i elektrohemijskih promjena tokom kojih metal prelazi iz

elementarnog stanja u spojeve u kojima se najčešće nalazi u prirodi. Prema tome to je

ireverzibilan proces, suprotan proizvodnji metala iz ruda. Metali egzotermno reagiraju s

okolinom i prelaze u stabilnije spojeve (okside i dr.) iz kojih su dobiveni. Prirodna težnja metala

je da reagiraju s drugim tvarima i odgovarajućim oslobađanjem energije prelaze u stanja niže

energije. Smanjivanje slobodne energije je pokretačka sila procesa korozije. Zaštita materijala

nameće se kao skupo, ali neizbježno rješenje. Svaki od tih postupaka zaštite je potencijalni

zagađivač okoliša. U ne tako davnoj prošlosti metode zaštite od korozije promatrane su samo s

aspekta njihove djelotvornosti dok je ekološka prihvatljivost bila zanemarivana pa su korištene

mnoge supstance otrovne za ljude, kao i za biljni i životinjski svijet. Danas su za mnoge

postupke zaštite od korozije doneseni zakoni koji zabranjuju upotrebu toksičnih tvari te

reguliraju emisije otpadnih tvari iz tih procesa. Osim toga različite strukovne i ekološke



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 219

organizacije nude savjete kako u raznim industrijama i obrtima smanjiti emisiju tvari štetnih za

ljude i okoliš. Često su ovi savjeti u skladu s načelim čistije proizvodnje, što znači da ekološki

povoljniji način rada ne donosi nužno gubitke onom koji ga primjenjuje, već štaviše, zbog

racionalnijeg pristupa iskorištenjum sirovina i energije može donijeti značajne uštede [2].

5. LITERATURA

[1] I. Juraga, V.Alar, V. Šimunović, I. Stojanović , Korozija i metode zaštite od korozije,

Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, 2009.

[2] E. Stupnišek Lisac, H. Otmačić Ćurković, Korozija i okoliš, Fakultet hemijskog

inžinjerstva i tehnologije, Sveučilište u Zagrebu, 2015.

[3] M. Opalić, Oblikovanje obzirom na koroziju, Fakultet strojarstva i brodogradnje

Sveučilišta u Zagrebu, 2010.

[4]. D. Bjegović, Zaštita metala od korozije, Građevinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu,

2011.

[5]. G. Jelić Mrčelić, Korozija i zaštita materijala, Pomorski fakultet, Split, 2010/ 11.

[6]. D. Bjegović, Mehanizam korozije metala, Građevinski fakultet, Sveučilište u

Zagrebu, 2011.

[7]. L.Pomenić, Zaštita metrijala, Tehnički fakultet, Sveučilište u Rijeci, 2011.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 220

BIOLOŠKA RAZGRADNJA OTPADNE VODE MLJEKARE

Selimović Adna1, Spahić Dajra1, Skenderović Maida1, Čančar Šehzada1, Mehanović Elma1,

Husić Elvira1



Ključne riječi: otpadna voda mljekare, biološka razgradnja, pokazatelji organskog

onečišćenja

SAŽETAK:

Otpadne vode mljekarske industrije sadrže, ovisno o proizvodnom programu, ostatke sirovog i

pasteriziranog mlijeka, maslaca, sira, jogurta, vrhnja, dijelove ambalaže, plastike, sredstava za

pranje i čišćenje, sumporne kiseline, mliječne kiseline, ostatke raznih proizvoda koji su se

nalazili na ispitivanju u laboratoriju, mehanička ulja i masti, talog iz separatora, razne

strugotine i otpatke, amonijak itd. Sastav i količina otpada ovisi od tehničko-tehnološke

discipline, te isti ne smije odlaziti u kanalizaciju, već u uređaj za pročišćavanje otpadnih voda.

Predmet ovog istraživanja je biološka razgradnja otpadnih voda mljekarske industrije.

Parametri koje smo pratili prilikom biološke razgradnje su HPK (hemijska potrošnja kisika),

BPK (biološka potrošnja kisika) i uklanjanje fosfata iz otpadne vode (velika koncentracija

fosfata u otpadnim vodama uzrokuje bujanje biljnog svijeta). U pokusima je korišten aktivni mulj

sa uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Parametri su mjereni svakih sat vremena kroz 4

sata, te nakon 24 sata. Suha tvar mulja iznosila je 3,4 mg/L. Brzina razgradnje organskih

sastojaka izražena kao HPK vrijednost u početnoj fazi pokusa iznosila je 451,75 mg/L,h.

Koncentracija fosfata sa početnih 118 mg/L nakon 24 sata biološke razgradnje smanjila se na

vrijednost od 84 mg/L. Otopljeni kisik se tokom biološke razgradnje potrošio, te je njegova

koncentracija na kraju pokusa iznosila 2,7 mg/L. Provedbom ovog pokusa u laboratorijskim



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 221

uvjetima dokazali smo da je primjenom biološkog postupaka obrade otpadne vode pomoću

aktivnog mulja moguće pročistiti otpadne vode mljekare, koje se kao takve dalje mogu ispustiti u

kanalizacioni sistem ili prirodni recipijent.

1. UVOD

Konstantno povećanje potrošnje vode povezano je sa povećanjem stanovništva i

industralizacijom zemlje. S tim povećane su i količine otpadne vode (Šćiban, 2013). Mljekarska

industrija troši velike količine vode, koja je nužno potrebna u raznim tehnološkim obradama i

preradama (Kostić i sur., 2009). U proizvodima mljekarske, kao i prehrambene industrije, ne

smije biti nedopuštenih količina štetnih i opasnih tvari. Otpadna voda iz mljekare je opterećena

raznim onečišćivačima i prije ispuštanja u vodotokove mora proći određene mjere pročišćavanja.

Zagađenost otpadnih voda mljekarske industrije može varirati od jako agresivnih do voda sa

blagim aciditetom, odnosno alkalitetom (Špirić, 1977.). U F BIH sistema za prikupljanje i

pročišćavanje nema, pa se otpadna voda ispušta direktno u najbliži recipijent. U istraživanju smo

pratili biološku obradu otpadne vode mljekare pomoću aktivnog mulja, s akcentom na HPK

(hemijska potrošnja kisika), BPK5 (biološka potrošnja kisika kroz pet dana) i fosfate. Postupak

sa aktivnim muljem koristi se za uklanjanje otopljenih i koloidnih biorazgradivih organskih tvari

(Nicholas, 1996). Visoki nivoi HPK i visoke koncentracije suspendiranih materija mogu

predstavljati problem u otpadnim vodama iz ove industrije, kao također i prisustvo ostalih

zagađujućih materija kao što su fosfor, azot i hloridi (Landeka et al., 2010.).

Cilj ovog istraživanja bio je da se uklone tvari organskog porijekla izraženi kao HPK i BPK5,

kao i da se smanji koncentracija fosfata. U istraživanju se koristila mikrobna kultura bogata

nitrifikantima, a koja je prethodno prilagođena na otpadnu vodu mljekarske industrije.

2. MATERIJAL I METODA RADA

U procesu biološke razgradnje korištena je otpadna voda mljekare, pri čemu se proces

nitrifikacije provodio u aerobnim uvjetima. Biološku razgradnju otpadne vode mljekare pratili

smo preko specifičnih parametara: HPK, BPK5 i fosfata, i to svakih sat vremena kroz četiri sata

te nakon 24h. U istraživanjima je korištena otpadna voda mljekare čija je početna HPK

vrijednost 2180 mg/L, a BPK5 1231 mg/L. U pokusima je korišten aktivni mulj sa uređaja za

pročišćavanje otpadnih voda. Svi analitički pokazatelji određivani su metodama koje propisuje

APHA (APHA, 1998). Za određivanje koncentracije HPK-vrijednosti upotrebljen je

Spektrofotometar photoLab® 6600 UV-VIS, proizvod tvrtke WTW i grijaće tijelo

Thermoreaktor CR 2200, proizvod tvrtke WTW. Za određivanje pH-vrijednosti i temperature pri

provedbi pokusa upotrebljena je elektroda za pH i temperaturu SensoDirect 150, Lovibona. Za

određivanje koncentracije otopljenog kisika upotrebljena je kisikova elektroda SensoDirect 150,

Lovibona. Svi pokusi su provedeni u laboratorijskom reaktoru volumena 2 litre.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 222

3. REZULTATI

U radu su prikazani rezultati mjerenja tokom biološke obrade otpadne vode mljekare. U Tabeli 1

su dati fizičko-hemijski pokazatelji kvaliteta otpadne vode.

Tabela 1. Fizičko-hemijski pokazatelji kvaliteta otpadne vode mljekare Pokazatelji onečišćenja Koncentracija

Boja Bijela

Miris Jak miris

Temperatura (°C) 13

pH 4,03

Elektroprovodljivost (µS) 340

Mutnoća (NTU) 201

Zasićenost kisikom (%) 8,1

Otopljeni kisik (mg/L) 3,5

Ukupni ostatak (mg/L) 1921

Suspendirane tvari (mg/L) 471

Ukupna tvrdoća (mgCaCO3/L) 1100,176

Amonijak (mg/L) 22,2

Nitriti (mg/L) 0,42

Nitrati (mg/L) 46,2

Ukupni dušik (mg/L) 49

Fosfati (mg/L) 118

Utrošak KMnO4 (mg/L) 599,28

HPK (mgO2/L) 2180

BPK5 (mgO2/L) 1231

HPK/BPK5 1,77

U pokusima je korišten aktivni mulj sa uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. U aktivnom

mulju je tehnikom nakupljanja nitrifikanata priređena mješovita mikrobna kultura koja je

pokazala sposobnost nitrifikacije. Pokusi su provedeni tako što je na 1L suspenzije sa muljem

dodana 1L otpadne vode mljekare. Primijećeno je da u pokusima dolazi do razgradnje organskih

sastojaka izraženih kao HPK i BPK5, kao i do smanjenja koncentracije fosfata i potrošnje

otopljenog kisika. Kroz pokuse je praćena biorazgradnja otpadne vode. Parametri su mjereni

svakih sat vremena kroz 4 sata, te nakon 24 sata. Suha tvar mulja iznosila je 3,4 mg/L.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 223

Grafikon 1. Promjena koncentracije HPK vrijednosti tokom biorazgradnje otpadne vode

mljekare

Grafikon 2. Promjena koncentracije fosfata tokom biorazgradnje otpadne vode mljekare

Grafikon 3. Promjena koncentracije BPK5 tokom biorazgradnje otpadne vode mljekare



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 224

Nakon procesa nitrifikacije došlo je do promjene boje otpadne vode, što se vidi na sljedećoj slici:

Slika 1. Boja otpadne vode mljekare nakon i prije biološke obrade

4. DISKUSIJA

U radu je prikazana biološka obrada otpadne vode mljekare pomoću aktivnog mulja u toku 24h.

Na Grafikonu 1 je prikazana razgradnja organske materije izražena kao HPK. Brzina razgradnje

organske materije u prva četiri sata iznosila je 451,75 mg/L. HPK je količina O2 ekvivalentna

potrošenom dihromatu za oksidaciju organskih materija i oksidabilnog dijela neorganskih

materija u određenoj zapremini površinske ili otpadne vode koja se ispituje. (Stanković i sur.,

1984). Kod fosfata koji su prikazani na Grafikonu 2 brzina razgradnje iznosila je 5,25 mg/L u

toku prva 4 sata. Na Grafikonu 3 je prikazan BPK5. Brzina razgradnje organske materije kod

BPK5 iznosila je 45,83 mgO2/L u toku 24 sata. HPK vrijednost se smanjila za 1964,66 mgO2/L

što je bitan pokazatelj da je došlo do oksidacije organskih komponenata i da su organske tvari u

vodi biodegradibilne. Također u velikoj mjeri se smanjila vrijednost BPK5 i to za 1100 mgO2/L.

I kod fosfata je došlo do promjene u koncentraciji. U toku biološke razgradnje vrijednost fosfata

za 24 sata se smanjila za 34 mg/L. Otopljeni kisik se tokom biološke razgradnje potrošio, te je

njegova koncentracija nakon 24 sata iznosila 2,7 mg/L.

5. ZAKLJUČAK

Predmet ovog istraživanja je biološka razgradnja otpadnih voda mljekarske industrije.

* Parametri koje smo pratili prilikom biološke razgradnje su HPK (hemijska potrošnja kisika),

BPK (biološka potrošnja kisika) i uklanjanje fosfata iz otpadne vode (velika koncentracija fosfata

u otpadnim vodama uzrokuje bujanje biljnog svijeta).

* U pokusima je korišten aktivni mulj sa uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Parametri su

mjereni svakih sat vremena kroz 4 sata, te nakon 24 sata. Suha tvar mulja iznosila je 3,4 mg/L.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 225

Brzina razgradnje organskih sastojaka izražena kao HPK vrijednost u početnoj fazi pokusa

iznosila je 451,75 mg/L,h.

* Koncentracija fosfata sa početnih 118 mg/L nakon 24 sata biološke razgradnje smanjila se na

vrijednost od 84 mg/L. Otopljeni kisik se tokom biološke razgradnje potrošio, te je njegova

koncentracija na kraju pokusa iznosila 2,7 mg/L.

* Provedbom ovog pokusa u laboratorijskim uvjetima dokazali smo da je primjenom biološkog

postupaka obrade otpadne vode pomoću aktivnog mulja moguće pročistiti otpadne vode

mljekare, koje se kao takve dalje mogu ispustiti u kanalizacioni sistem ili prirodni recipijent.

6. LITERATURA

1. APHA, AWWA, WPCF (1998) Standard methods for examination of water and wastewater.

American Public Health Association, Washington, DC.

2. Kostić, I., Perović, J., Anđelović, T. (2009) Korelacija HPK i BPK5 parametara organskih

supstanci poznate strukture u vodi. Niš.

3. Landeka Dragičević, T., Zanoški Hren, M., Grgas, D., Buzdum, I., Čurlin, M. (2010) The

potential of diary wastewater. Mljekarstvo 60, Vol. 3, pp. 191-197

4. Nicholas, P. C. (1996) Biotechnology for waste and wastewater treatment. Noyes Publications,

New Jersey.

5. Stanković, B., Jorgović-Kremzer, J., Drakulić-Đinđić, S. (1984) Analitička hemija sa

praktikumom. Beograd.

6. Šćiban, M., Kukić, D., Klašnja, M., Prodanović, J. (2013) Aeracija kao postupak uklanjanja

amonijaka iz otpadne vode fabrike kvasca. Savremene tehnologije 2013, Vol.2, 1 , str.. 15-19.

7. Špirić, M. (1977) Razmatranje otpadnih voda mljekarske industrije. Mljekarstvo 27, Vol. 6,

pp. 132-143.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 226

BIOLOŠKO UKLANJANJE AMONIJAKA IZ OTPADNE VODE PORIJEKLOM IZ

MLJEKARSKE INDUSTRIJE

Dervišević Šejla1, Harbaš Irma1, Mustedanagić Jasmina1, Semanić Murisa1, Ljutić Anela1,

Smajić Mirela1



Ključne riječi: otpadna voda mljekare, aktivni mulj, nitrifikacija

SAŽETAK:

Predmet ovog istraživanja je biološka razgradnja amonijaka iz otpadne vode porijeklom iz

mljekarske industrije. U otpadnoj vodi mljekarske industrije prisutni su različiti sastojci

organskog porijekla, ali i povećana koncentracija spojeva s dušikom. U procesu biološke

razgradnje korišten je aktivni mulj sa uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. U aktivnom mulju

je tehnikom nakupljanja nitrifikanata priređena mješovita mikrobna kultura koja je pokazala

sposobnost nitrifikacije. Pokusi su rađeni u laboratoriji Biotehničkog fakulteta, a provedeni su

tako što je na 1L suspenzije sa muljem dodana 1L otpadne vode mljekare. Primijećeno je da

dolazi do potpune oksidacije amonijaka u nitrite, a produženom aeracijom i do oksidacije nitrita

u nitrate. U istraživanju procesa nitrifikacije brzina uklanjanja amonijaka u početnoj fazi pokusa

iznosila je 3,25 mg/L,h. Najveća koncentracija nitrita od 0,71 mg/L je određena nakon dva sata

nitrifikacije kada je pH vrijednost dosegla najnižu tačku, poznatu kao „amonijeva dolina“ (3,8).

Nakon potpune nitrifikacije koncentracija nitrata NO3-N je iznosila 18,6 mg/L. Pokus je

proveden u uvjetima temperature 23±2.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 227

1. UVOD

Otpadne vode mljekarske industrije sastoje se od mlječnih sastojaka otopljenih u vodi ili

deterdžentima. Otpaci u otpadnim vodama uključuju emulgirane mliječne masti, bjelančevine,

laktozu, soli mliječne kiseline, vitamine, enzime, razne elemente u tragovima i različite količine

sredstava za čišćenje, uključujući fosfate i razne druge površinski aktivne tvari. Zagađenost

otpadnih voda mljekarske industrije može varirati od jako agresivnih voda do voda sa blagim

aciditetom odnosno alkalitetom. Kvaliteta otpadnih voda ovisi o tehnološkom procesu proizvodnje.

U analiziranoj otpadnoj vodi mljekarske industrije utvrdili smo povećanu koncentraciju sastojaka

organskog porijekla, kao i povećanu koncentraciju spojeva sa dušikom. U toku biološke obrade sa

aktivnim muljem proveli smo proces nitrifikacije. U aktivnom mulju je tehnikom nakupljanja

nitrifikanata priređena mješovita mikrobna kultura koja je pokazala sposobnost nitrifikacije.

Aktivni mulj sastoji se od bakerija, protozoa, algi, kvasaca i metazoa povezanih sa suspendiranim

česticama u nakupine koje se zovu pahuljice ili flokule. Biološki postupak aktivnim muljem je

postupak koji se provodi u aeracijskom bioreaktoru gdje aerobni mikroorganizmi svojom

biohemijskom aktivnošću oksidiraju organske tvari prisutne u otpadnoj vodi. Autotrofi u aktivnom

mulju imaju važnu ulogu u biološkoj obradi otpadnih voda, posebno u procesu nitrifikacije. U

usporedbi sa heterotrofima u aktivnom mulju, podaci o rastu, održavanju i nastajanju autotrofa su

još uvijek rijetki (Bing – Jie i sur., 2008). Biološko uklanjanje sastojaka s dušikom postiže se

primjenom procesa aerobne oksidacije amonijaka, odnosno aerobne autotrofne nitrifikacije i

anoksične (fakultativno-anaerobne) denitrifikacije (Horan, 1996). Amonijak oksidirajuće bakterije

(AOB), poput: Nitrosomonas, Nitrosospira i Nitrosococcus, prevode amonijak do nitrita. Nitrit

oksidirajuće bakterije (NOB), poput: Nitrobacter, Nitrospira, Nitrococcus i Nitrospina, nadalje

prevode nitrit do nitrata (Henze i sur., 2002). Tokom biološke obrade primijećeno je da dolazi do

potpune oksidacije amonijaka u nitrite, a produženom aeracijom i do oksidacije nitrita u nitrate.

Nakon obrade ustanovljeno je da se ovakva voda može ispustiti u sistem javne kanalizacije, jer je

krajnja koncentracija nitrata iznosila 18,6, a maksimalna dozvoljena koncentracija nitrata po

Uredbi o uvjetima ispuštanja otpadnih voda u prirodne recipijente i sisteme javne kanalizacije iz

2012. godine je 50 mg/L (Službene novine F BiH, 04/12).

Osnovni cilj ovog istraživanja bio je definiranje operacijskih uvjeta vođenja biološkog procesa

obrade otpadne vode mljekarske industrije tokom kontinuiranog procesa, te uklanjanje

amonijakalnog dušika procesom nitrifikacije u otpadnoj vodi, a u skladu sa važećom zakonskom

regulativom.


U istraživanju je korištena otpadna voda porijeklom iz mljekarske industrije, koja je imala visoke

koncentracije organskog zagađenja. U pokusima je korišten aktivni mulj sa uređaja za

pročišćavanje otpadnih voda. Omjer aktivnog mulja i otpadne vode je 1:1 (1L suspenzije mulja i

1L otpadne vode). Aktivni mulj je pokazao sposobnost razgradnje organskih tvari u vodi pri



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 228

čemu dolazi i do oksidacije amonijaka. Cijeli proces nitrifikacije provodio se u aerobnim

uslovima. Aerobni uvjeti su ostvareni prozračivanjem sadržaja reaktora i to dovođenjem zraka uz

pomoć akvarijske pumpe. Aktivnost mikrobne kulture za uklanjanje sastojaka sa dušikom, a

naročito amonijakalnog dušika, određena je mjerenjem koncentracije amonijakalnog dušika,

nitrita, nitrata, pH vrijednosti, koncentracije otopljenog kisika i koncentracije mikrobne biomase.

Svi analitički pokazatelji određivani su metodama koje propisuje APHA (APHA, 1998).

3. REZULTATI

U radu su prikazani rezultati mjerenja tokom biološke obrade otpadne vode mljekarske

industrije. U Tabeli 1 su dati fizičko-hemijski parametri kojima se utvrđuje kvalitet otpadne vode

prema Uredbi o uslovima ispuštanja otpadnih voda u prirodne recipijente i sisteme javne

kanalizacije (Službene novine F BiH, 04/12).

Tabela 1. Fizičko-hemijski pokazatelji kvaliteta otpadne vode mljekare Pokazatelji onečišćenja Koncentracija

Boja Bijela

Miris Jak miris

Temperatura (°C) 13

pH 4,03

Elektroprovodljivost (µS) 340

Mutnoća (NTU) 201

Zasićenost kisikom (%) 8,1

Otopljeni kisik (mg/L) 3,5

Ukupni ostatak (mg/L) 1921

Suspendirane tvari (mg/L) 471

Ukupna tvrdoća (mgCaCO3/L) 1100,176

Amonijak (mg/L) 22,2

Nitriti (mg/L) 0,42

Nitrati (mg/L) 46,2

Ukupni dušik (mg/L) 49

Fosfati (mg/L) 118

Utrošak KMnO4 (mg/L) 599,28

HPK (mgO2/L) 2180

BPK5 (mgO2/L) 1231

HPK/BPK5 1,77



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 229

Grafikon 1. Promjene koncentracije amonijaka tokom biorazgradnje otpadne vode

Grafikon 2. Promjene koncentracije nitrita tokom biorazgradnje otpadne vode



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 230

Grafikon 3. Promjene koncentracije nitrata tokom biorazgradnje otpadne vode

4. DISKUSIJA

U radu je prikazano biološko uklanjanje amonijaka iz otpadne vode porijeklom iz mljekarske

industrije. U pokusima je korišten aktivni mulj sa uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.

Provedbom postupka autotrofne nitrifikacije, gdje autotrofne bakterije koriste anorganski izvor

ugljika, u otpadnoj vodi je kroz 24 sata u potpunosti uklonjen amonijak, odnosno sa početne

koncentracija NH4-N od 22,2 mg/L na vrijednost NH4-N 0 mg/L. Tokom oksidacije amonijaka

došlo je do nakupljanja nitrita i nitrata. U istraživanju procesa nitrifikacije brzina uklanjanja

amonijaka u početnoj fazi pokusa iznosila je 3,25 mg/L,h. Najveća koncentracija nitrita od 0,71

mg/L je određena nakon dva sata nitrifikacije kada je pH vrijednost dosegla najnižu tačku,

poznatu kao „amonijeva dolina“ (3,8). Nakon potpune nitrifikacije koncentracija nitrata NO3-N

je iznosila 18,6 mg/L.

5. ZAKLJUČAK

Na osnovu dobivenih rezultata nakon biorazgradnje otpadne vode porijeklom iz mljekarske

industrije, doneseni su sljedeći zaključci:

- Provedbom postupka autotrofne nitrifikacije, gdje autotrofne bakterije koriste anorganski

izvor ugljika, u otpadnoj vodi je kroz 24 sata u potpunosti uklonjen amonijak, odnosno sa

početne koncentracija NH4-N od 22,2 mg/L na vrijednost NH4-N 0 mg/L.

- Tokom oksidacije amonijaka došlo je do nakupljanja nitrita i nitrata U istraživanju

procesa nitrifikacije brzina uklanjanja amonijaka u početnoj fazi pokusa iznosila je 3,25

mg/L,h.



ISSN 2303-5889

Bihać, 04. i 05. Juni, 2015. 231

- Najveća koncentracija nitrita od 0,71 mg/L je određena nakon dva sata nitrifikacije kada

je pH vrijednost dosegla najnižu tačku, poznatu kao „amonijeva dolina“ (3,8). Nakon

potpune nitrifikacije koncentracija nitrata NO3-N je iznosila 18,6 mg/L.

- Osnovni cilj ovog istraživanja bio je definiranje operacijskih uvjeta vođenja biološkog

procesa obrade otpadne vode mljekarske industrije tokom kontinuiranog procesa, te

uklanjanje amonijakalnog dušika procesom nitrifikacije u otpadnoj vodi, a u skladu sa

važećom zakonskom regulativom.

6. LITERATURA

1. APHA (1998) Standard Methods for the Examination of Wastewater and Wastewater



2. Bing-Jie, N., Fang, F., Wen-Ming, X, Han-Qing, Y. (2008) Growth, maintenance and product

formation of autotrophs in activated sludge: Taking the nitrite-oxidizing bacteria as an example.

Water research 42. pp 4261 – 4270.

3. Henze, M., Harremoës, P., La Cour Jansen, J., Arvin, E. (2002) Wastewater Treatement.

Biological and Chemical Processes. 3. Ed. pp 89 - 108.

4. Horan, N.J. (1996) Biological wastewater Treatment System-Theory and Operation. John

Wiley & Sons, New York.

5. Službene novine Federacije BiH (2012) Uredba o uvjetima ispuštanja otpadnih voda u

prirodne recipijente i sistem javne kanalizacije. Broj 04/12.

Treći naučno-stručni-skup sa međunarodnim učešćem ''5. juni - Svjetski dan zaštite okoliša"

''5. juni - Svjetski dan zaštite okoliša"

Bihać, 04. i 05. juni 2015.

Ekopak je neprofitna kompanija osnovana 2011. godine s ciljem da u ime svojih klijenata

proizvođača ambalaže, uvoznika, punilaca, distributera i trgovaca, preuzme odgovornost za

ispunjenje zakonskih obaveza za reciklažu i iskorištenje ambalažnog otpada u Federaciji BiH.

Dobijanjem dozvole od strane Federalnog ministarstva okoliša 29.05.2012. godine postali

smo prvi i vodeći operater sistema upravljanja ambalažnim otpadom u Bosni i Hercegovini.

Naš rad je zasnovan na najboljim EU praksama iz ove oblasti, ali i na visokim standardima

poslovanja, u skladu sa standardima osnivača.



Bihać, 04. i 05. juni 2015.

OPĆINA BIHAĆ



Bihać, 04. i 05. juni 2015.

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, VODOPRIVREDE I

ŠUMARSTVA USK-a



Bihać, 04. i 05. juni 2015.

Bihaćka pivovara d.d. osnovana je 1990. godine. Instalirani kapacitet pivare je 250.000

hl/god. Već u samomom početku svog rada pivovara je pridobila poklonike zlatno-žutog

osvježavajućeg pića, jer se kvalitet proizvoda, proizvedenog po licenci i nadzoru dokazanih

čeških stručnjaka, tradicionalnom proizvodnjom vrhunskog ´lagerª piva, mogao osjetiti i u

nepcima običnog konzumenta. Bihaćka pivovara je suvremena tvornica zahvaljujući, prije

svega, vrhunskoj tehnologiji proizvodnje, koja osigurava visoku kvalitetu i osobene

karakteristike naših proizvoda, što potvrđuju i najbolje ocjene Instituta za ispitivanje kvaliteta

zemalja evropske unije.

Bihaćka pivovara d.d. vrhunskom kvalitetu svojih proizvoda, prije svega, ima zahvaliti

besprijekorno čistoj prirodno izvorskoj i, kako joj samo ime kaže lijepoj vodi sa izvorišta

«Lipa voda», a što je i najvažniji sastojak proizvoda kao što su Vrhunsko svijetlo odležano

pivo “PREMINGER” te tradicionalno i nešto «laganije» pivo “UNSKI BISER”. Osim vode i

piva, proizvodni asortiman obuhvata i osvježavajuće gazirane i negazirane bezalkoholne

napitke „JAMP“ i „FRIZY“.



Bihać, 04. i 05. juni 2015.

Poduzeće MEGGLE Mljekara d.o.o. Bihać registrirano je u Kantonalnom sudu Bihać 05.03.2002.

godine. Osnovna djelatnost je proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda. Izrađen je i u primjeni je

sistem upravljanja kvalitetom ISO 9001:2000 i koncept po HACCP direktivama analiza rizika

kontrolom kritičnih točaka. Proizvodnja se odvija na lokaciji ukupne površine od 13.200 m² u okviru

kojeg se nalazi 2.000 m² proizvodnog prostora sa odgovarajućom opremom za proizvodnju i kontrolu

proizvoda. Sa svojim proizvodima i uslugama MEGGLE je zastupljeno na prostorima BiH, HR, MK,

AL, KS, MNE. Dosadašnji plasman proizvoda prednjačio je na tržištu BiH.

Namjere MEGGLE-a da i dalje ulaže u BiH su s tim dokazane, te pružaju sigurnost našim radnicima i

našim vrijednim poljoprivrednim proizvođačima.



Bihać, 04. i 05. juni 2015.

VELIKA KALDUŠA

Kompanija "Regeneracija d.o.o." Velika Kladuša osnovana je 2005. godine. Osnovna

djelatnost je proizvodnja i instaliranje uređaja za pročišćavanje otpadnih i oborinskih voda i

izradu vodovodnih sistema. Do danas je kompanija proširila svoju djelatnost na odvodnju

puteva i mostova.



Bihać, 04. i 05. juni 2015.

treći naučno stručni skup sa međunarodnim...

Documents