TRADICIONALNO ZANATSTVO U BOSNI I HERCEGOVINITradicionalno zanatstvo je pretea proizvodnom zanatstvu, a proizvodno zanatstvo je na naim prostorima poelo da se javlja od poetka 20. stoljea. Zanat je ljudski rad kojim pojedinci ili grupe obrauju ili prerauju pojedine sirovine ili predmete dovodei ih u stanje i oblik korisne za iroku upotrebu. Zanatlijom zovemo onoga koji od toga rada ivi, a ne i onoga koji umije sam da napravi neki proizvod-ukoliko se ne bavi tim poslom kao stalnim zanimanjem od koga ivi. PRERADA METALA KOVAI (ar. haddadan) su izraivali razne predmete od eljeza koji su se mogli izraivati pomoi kovakog mijeha bez vodenog pogona. Izraivali su: -poljoprivredne alatke (raonici, lopate, motike, trnokopi-budaci, kose srpovi) -konjsku opremu ( emovi, uzengije, eagije, potkovice) -alat raznih obrtika (utije-pegle, velike i male makaze abadijama i terzijama,ekie zlatarima, sabljarima) KLINARI (elengiri) kovali su klince i druge sitnije predmete. Klinci su se prodavali na oku. Prema upotrebi klinci se dijele na: nalunae (za pravljenje naluna), parmakae (za prikivanje parmaka-ograda bae, dvorita), baskijae (za prikivanje baskija-vrljika ioka),direkae ili hrastovnjae (za prikivanje greda i palamare) do pola i vie metara dugake, a upotrbljavali su se i za gradnju mostova, oni su se prodavali po komadu. Klinari su izraivali i tzv. pule kojima su bogatai ukraavali sokakna vrata, kao i vrata onih soba koje su sluile za reprezentaciju. BRAVADIJE su kovali brave, katance i kljueve. Izraivali su velike i male brave. Postojale su dvije vrste velikih brava: jedne su se mogle zakljuavati iznutra i izvana, a druge samo izvana. Prve su se udarale na sokana i hajatna vrata, a druge na sobna, imale su kaparu na unutranjoj strani kojom se soba mogla nou zakapariti. Takve sobne brave imale su dva jezika, jednim se soba zakljuavala, a drugim kaparila. Male brave udarale su se na sanduke i na dulafe. Katancima su se obino zatvarali duani i one prostorije na kojima je bila ereza. Glavno obiljeje starih brava i katanaca je da ih svaki klju nije mogao otkljuati. NALADIJE (ar.-per.-tur.) su kovale nale ili potkove za izme. SABLJARI ILI KLIJE su kovali, popravljali i otrili sablje. Sablje su se nosile na gajtanu o ramenu. Vezivanje sablje za gajtan bio je posao kazaza. Sablje su se uvozile iz raznih krajeva. Za one koje su se uvozile iz Njemake upotrebljavao se naziv alamankama. Sablje su okivane u srebro. to je vlasnik bio bogatiji i na veem poloaju, sablja mu je bila skupocjenija. (1777. g. procijenjena je jedna sablja emerlija-krivoija na 121 gro, a za taj novac se mogla kupiti jedna manja kua). BIAKIJE ILI NOARI (tur.) su izraivali sve vrste noeva, poev od klopaca do handara. Osim toga izraivali su i kalentree-tim su se noevima zarezivali kalemi od trske kojom se pisalo arapsko pismo. Imao je kratku otricu, a drak mu je bio dva puta dui od otrice. No se cijenio po vrsti materijala, izradi kavzi i korica. Kod boljih noeva drak noa se okivao somovom i slonovom kosti, a kod slabijih se u tu svrhu upotrebljavalo drvo i roina. Somovina se nabavljala iz Rusije, a slonovau su donosile hadije. Okov drke zvao se kavze. Mogle su biti crne i bijele boje, a kod posebnih noeva kavze su pravljene od koralja i ti su noevi bili na cijeni. Kavze su se spajale na vrhu drke noa haermom, a to je bilo djelo hamerdije. Kod nekih noeva haerma je bila i pozlaena. Kore noa bile su lijepo izraene i ukraene, a izraivali su ih koredije. TUFEKIJE ILI PUKARI (per.-tur.) nisu nikada pravili puke, nego su ih samo opremali (kundaili) i popravljali. Dijelovi puaka i gotove puke su se uvozile. ZILDIJE ILI ZVONARI (per-tur.) su izraivali razne predmete od bronze (tua) i ute mjedi (tombaka), kao i zvona, svijenjake ili irake, havane, utege, kandila, zile (vrsta muzikog1

instrumenta). Njihov alat se sastojao od ekia, nakovnja, prese, ajar tasova za mjerenje utega, mijehova i raznih kalupa. KANTARDIJE (lat. sprava za mjerenje teine, vaga-kantar) su dobile ime po kantaru glavnom proizvodu. Osim toga oni su pravili i tzv. kantar-terezije i terezije koje se od kantara razlikuju po tome to je ovdje za polugu kantara privezana sa tri lanca posuda slina dubljoj tepsiji. I kantar i kantar-terezija su jednokrake vage, a dvokrake vage su terezije, a utezi su drami. Izraivali su se mali (mjere do 50 oka) i veliki kantari (mjere do 100 i vie oka). KAZANDIJE (per.-tur.) su kovali razne predmete od bakra, prije svega za jelo, pie i vodu, a KALAJDIJE su te predmete prevlaili kalajem ili kositrom. Ovaj obrt u BiH je doao zajedno sa Turcima i odrao se do danas. Svi njihovi proizvodi prema upotrebi mogu se svrstati u nekoliko skupina: kazani i haranije (turska rije)-manji bakreni kazan ili povei kotao kuhinjsko sue: tendere (erpe) razne vrste i veliine, tave,kuplideta (za varenje hrane), tepsije za hljeb i pite, ase, sahani, leneri i meterizi za serviranje hrane, eviri (za prepiranje biljne i ienje zrnaste hrane) sue za donoenje i dranje vode: ugumi, ibrici, surahije, ae sue za kahvu: kahveni ibrici, dezve, zarfovi, kutije za kahvu i eer, saksije ili mangale sue za pranje rublja: razni kazani i haranije za odvaru rublja, leeni, tekneta za ispiranje za rasvjetu: iraci (svijenjaci) i fenjeri zvani muemalije naprave za destilaciju: imbek (za destilaciju ljekovitih trava) i rakijski kazan proizvidi za brijanice: leeni (gr. lavor za umivanje) Sue se nije samo kalajisalo, nego i ornamentiralo. Obino su se ornamentirale tepsije, ibrici, leeni, zarfovi i ibrici za kahvu. Ornamente su crtale tom poslu vjete kazandije, a graviranje je bio posao ena i djevojaka, a to su radile mahoim po kuanma. Pored opih naziva kazandija i kalajdija, ovi obrtnici su nazivani jo i po predmetima koje su izraivali, npr. ibrikija, fenjerdija, tasat idr. KUJUNDIJE ILI ZLATARI (tur.) kovali su razne predmete koji slue kao nakit: prstenje, pavte, toke, belenzuke (tur. narukvica od pletenih lania), halhale (ar. narukvica), kovali su i razne predmete ze crkve i manastire. Jedno vrijeme kovali su i igle. U svakom kujundijdkom duanu bilo je malo grno gdje se topilo zlato i srebro. Zlatarski alat se sastojao od jednog malog nakovnja, ekia, klijeta, terede, male turpije, zumbe-probojnice kalupa JALDUZDIJE (tur. jalduz-pozlaen) bavili su se pozlatom iskljuivo bakrenih stvari. HAEMERDIJE (tur.) zanatlija koji pravi haerme. Haerma je srebrni dio na drku noa s gornje strane. TENEEDIJE ili LIMARI (per. tenee- lim) bili su iskljuivo idovi. Ovaj obrt mlaeg je datuma i javlja se poetkom 19. st. Limari su izraivali razne predmete od lima ili teneeta, kao to su: kutije za kahvu, eer, razno posue, aice za arene fenjere itd. Potroai njihivih proizvoda bili su najsiromaniji slojevi.

2

PRERADA KOE Zasnivala se na domaim proizvodima i domaim poluproizvodima.Temeljila se na sirovinama iz stoarstva i lova na krznaice. Sirova koa se preraivala u radionicama koje se zovu tabhane, a zanatlije se nazivaju tabaci. Tabake proizvode dalje su preraivali sarai i izmedije. S preradom krzna bavili su se krznari ili urije. TABACI (ar. tabak-koar) su obrtnici koji se bave tavljenjem koe od domaih ivotinja, dvopapkara preivaa, te tavljenjem konjske, magaree i pasje koe. Tabaki obrt poeo se razvijati u Sarajevu krajem 15. St. (1489.g.). a do kraja 17. St. razvio se jo u 22 grada: Novi Pazar, Pljevlja, ajnie, Foa, Jele, Viegrad, Rogatica, Srebrenica, Nova Kasaba, Tuzla, Teanj, Banja Luka, Jajce, Livno, Travnik, Zenica, Visoko, Fojnica, Konjic, Mostar i Stolac. Tabaci su izraivali: on, usele, bujer-usele, bijelu mjeinu, kajsar, apliju, tire i tokmakai. Za tavljenje koe upotrebljavao se ruj, ika i loj. on se pravio od tekih, a usele od lakih goveih, pa i teleih koa. Bujer-usele izraivao se od istih koa kao i usele, a razlika je u tome, to je usele bijele, a bujer-usele kestenjaste boje. Boja za bujer-usele pravila se od crvenog jabukovog i krukovog lista i bila je stalna do izdera. on slui za potplate, a usele i za lice i za potplate krajinikih opanaka. Mjeina je proizvod uinjene ovije, a kajsar i sahtijan kozije koe. Tire je slino debelom koncu i sluilo je za aranje i ukraavanje raznih proizvoda sarakog obrta. Pravilo se u Visokom i bilo je zeleno, a uvozno iz Carigrada zvalo se umi-tire i bilo je srebrnaste boje. Tokmakai se pravio samo od volovskih koa tavljenih u loju. To je ustvari bio maarski nain tavljenja koe, koji je bio poznat i sarajevskim tabacima. U jednoj tabhani preraivalo se 5-20.000. komada koa. Sahtijan, mjeina i kajsar slagao se u ture po 10 komada, a 10 komada ona zvalo se nobet. Na svaku kou udarao je tabak koji ju je radio svoj znak nian. Taj znak se udarao na nalije koe. Kajsar, bijeli sahtijan i bijela mjeina izvozili su se u Austriju, Francusku i Njemaku. SARAI ili SEDLARI (ar.serdun-sedlo) spadaju meu najvanije i najbrojnije obrtnike u Sarajevu.Spominju se prvi put 1489.g. Izraivali su konjsku opremu, te razne predmete za potrebe stanovnitva. Od konjske opreme najvanije je sedlo po kome su se i prozvali sarai. Drveni kostur sedla zove se kaltak. Jabuka na prednjem dijelu sedla zove se unka, a naslonja na zadnjemdijelu sedla arka. Donji dio sedla poiven je keetom , izraenim od govee dlake. Na unka i arka naticao se ul- vrsta ebeta, a preko njega ili preko samog sedla naticala se i haa djelo terzije (tur. vezeni konjski pokriva kojim se pokriva sedlo i konjske sapi). Na arka su se stavljale bisage, a na unka kuburluci(tur. kona torba u kojoj se dre kubure), takoe djelo saraa. Oni su pravili uzde, dizgine i pletene kandije. Nakit na konjskoj opremi zove se raht. Uzde su najee bile ukraene kitama od svile, koje su izraivali kazazi. Na uzdi je bilo i drugih ukrasa koje su izraivale kujundije. Za potrebe stanovnitva izraivali su razne predmete, kao to su: bensilah-irok koni opasa koji sprijeda ima vie pregrada za papire, novac, duhankesu, noeve oruje i dr.,duhanske kese pravljene od volovskih mjehura, kresivae-posebne kese u kojima se nosio kremen, akmak i trud za pripsaljivaje lula, keharakesa u kojoj se nosio novac i koja se zatvarala pomou dvije zatvorene pantljike od koe, arpeljkona torba koja se nosila o kraem kaiuna ramenu, fiekluci-manje kone torbice u kojima su se nosili naboji (fieci), ila-manja torbica u kojoj se nosio barut, putnika sinija-sofra Od obue sarai su izraivali tzv.sarajevske ili krajinike opanke. Po veliini bilo je 10 vrsta opanaka, i to: karunii (najmanji), maorii, mali, srednji i veliki u testetu, ispod enskih, enski, ulojci, batali i preko batali. SAGRDIJA (tur.) zanatlija koji se bavi struganjem dlake sa goveih, ovijih i kozijih koa, a zatim su te koe sjekli na odreene dimenzije. KEEDIJE su zanatlije koje su od te dlake pravile keeta, kojima su se postavljala sedla.3

Od istog materijala pravile su se i kape zvane ulah. Zatim, dlakom su nalagani i jastuci koji stoje uza zid po minderu. Keedije i sagrdije javljaju se u Sarajevu izmeu 1489. I 1530.g. NALUNDIJE su pravili muke i enske nalune. Nalundijski posao bio je vrlo lagan, jer su drva za nalune kupovali gotova i na njih samo prikivali kaie. Drvo za nalune se pravilo u Pazariu, to je bio zimski posao seljaka. Drvo za muke nalune bilo je od bukovine, a za enske od javorovine. Najstariju vijest o ovom obrtu nalazimi u defteru od 1489.g. OPANARI su pravili opanke od sirove i tavljene koe. Najjednostavniji su se zvali putravci. Opanari su sami inili tavili kou tako to su je nekoliko dana kiselili u tekuoj vodi, a zatim je stavljali u sefiju cementirani bazen ukopan u zemlju. U sefiju je moglo da stane oko 20 koa. Koe se pospu sa 3 kg zagaenog krea i s malo luga, a zatim se natope vodom. Nakon 15 dana koe se izvade i s njih se skida dlaka i mesina. Ovaj proces se naziva fargovanje. Poslije toga koe se peru u tri vode da se s njih odstrani kre, a zatim se stavljaju u drvenu posudu ciluk izraenu od hrastove duge. Ova posuda ima funkciju hambae, velikog drvenog korita izraenog od jednog debla. U ciluk se stavljaju mlaka voda i samljevena hrastova iarka. Na jednu goveu koi stavljalo se od 3 do 5 kg iarke. Tu se koe zagrijavaju nedjelju dana I mijeaju nekoliko puta. Topla voda obezbjeuje se tako to se voda grabi iz ciluka, zagrijava na kazanu i ponovo vraa. Taj ciklus se ponavlja dva puta, tj. osmi dan se stavlja nova voda i iarke. Poslije toga koe se stavljaju na motke da se prosue, zatim se na podu savijaju i sijeku u onove koji se ponovo tave u buretu. Njihovo tavljenje traje 2 do 3 nedjelje. IZMEDIJE su izraivale, osim opanaka, svu ostalu muku i ensku obuu: izme; papue; tomake; mestve(tur.)-vrsta duboke obue od mekane koe sa vrlo tankim donom bez peta. Oblae se na gole noge i na arape. Slue kao kuna cipela, a pri izlasku na ulicu navlae se firale; firale-plitke kone cipele. Firale, papue i izme pravile su se od kajsara, a sva ostala obua od utog sahtijana i ute mjeine. ute izme nosile su iskljuivo udate ene. Na izme i papue prikivale su se i nale. uti sahtijan i mjeina, glavni materijal izmedija uvozio se uglavnom iz Skoplja, te u manjoj mjeri iz Carigrada. Kajsar (crveni sahtijan) dolazio je iz Skadra. KRPEDIJE bavili su se krpljenjem obue, a to su radili po tzv. krevetima. Spominju se prvi put u jednoj ispravi iz 1632.g. Kreve-vrsta najprimitivnijeg duana u kojem su radili najsiromaniji obrtnici, krpedije i sl. TERLUKIJE pravili su terluke ili teluke. To su sveane papue od sahtijana ili kajsara po licu izvezene zlatom ili svilom, a nosile su ih ene i djevojke kao kunu obuu. KUNDURDIJE ili CIPELARI (grka rije koju su preuzeli Turci) najmlai obrt, razvio se poslije reorganizacije Zemaljske uprave i vojske,-obrtnici koji su pravili cipele. URIJE ili KRZNARI (tur.) zanatlije koje prave odjevne predmete od krzna: urak-krzneni ogrta, postavljen samurom; moe biti kratki (uri) i dugi. Nosili su ih imuniji ljudi. urdija- krznom postavljeni kratki i dugi kaput, irokih rukava.Nosili su je i mukarci i ene. Lice enske urdije bilo je od kadife, a muke od ohe.

4

PRERADA TEKSTILA Preraivale su se sirovine i poluproizvodi iz ivotinjskog i biljnog svijeta. Sirovine ivotinjskog porijekla su: vuna, kostrijet, dlaka sa goveih koa i predena svila. Sirovine biljnog porijekla su: lan, konoplja i pamuk. Predena svila, nepredeni i predeni pamuk su uvozni artikli, a ostalo domai proizvodi. oha i sve vrste tkanina potrebne za najvei dio muke i enske odjee su uvozni artikli. Od vune su se tkala ebad i sukno, od kostrijeti pravili su se mutapi, od lana tkalo se platno, a od konoplje plela su se uad i julari. Od predene svile proizvodila se razna pozamenterija, nepredenim pamukom nalagali su se jorgani i neke vrste zimske odjee, a od predenog pamuka pravio se konac za neke vrste pozamenterije i tkalo se platno za rublje i druge kune potrebe, Domae sukno nije podmirivalo potrebe gradskog i seoskog stanmovnitva, pa su se uvozili ajak i aba. EBEDIJE (tur.) obrtnik koji proizvodi ili prodaje ebad. Osim domaih bila su u upotrebi i domaa ebad, zvana jambol ebe. Ona su bila znatno skuplja od domaih, a od domaih su se razlikovala po tome to su s nalija bila glatka, a s lica rutava. Vunu koju su dobijali od tabaka najprije bi ispucao pucar ili hala, da iz nje istjera svu prainu , a zatim se vuna prela na osnovu i potku, to je bio posao ena. Predenje vune zvalo se pojimanje i od takve vune ebedije su tkale ebad. Osim obinih ebedije su tkale:ege- ebe kojim su se prekrivale sapi tovarnog konja, a po njoj se udarao pokrovac da se kinica lake cijedi; podmetke-ebe koje se stavlja ispod samara ili sedla; ulove-ebe na kome su s lica mnoge rese da se kinica bolje cijedi, a njime se pokrivalo sedlo i sapi jahaeg konja, bilo je obino obojeno crnom bojom ili se tkalo od crne vune. Stan na kome su se tkala ebad bio je poloen horizontalno, kao i onaj na kome se tkao bez, dok je stan kod mutabdija bio postavljen vertikalno. Otkana ebad valjala su se u stupama. Stupe su pravljene pri izvoru rijeke ili jaeg potoka gdje je voda bistra i ista. MUTABDIJE (per.-tur.)-dlakar su obrtnici koji predu kostrijet (kozija dlaka) i od te pree tkaju pokrovce ili mutafe, zobnice, bisage, harare, kolane, debre Oni su tkali i tzv. okolice koje su se sterale po minderima, a odgovarale su jajgijama u kuama bogatih. Svi ovi predmeti, osim okolica bili su vezani za tovarnog konja. Pokrovac je u siromanijim kuama sluio umjesto ilima. ABADIJE (ar.-tur.) suknari-su obrtnici koji izrauju odjevne predmete od sukna. Glavni materijal abadija je dosta grubo domae sukno, zatim neto finije zvano ajaki najfinije aba. ajak se uvozio iz Bugarske, a aba iz Soluna i Male Azije. Za sve tri vrste sukna upotrebljavala se prvenstveno jagnjea vuna i pastrma (vuna od ovaca koje se kolju podjesen). Otkano sukne se valjalo u stupama. Prvi spomen stupama u naim krajevima nalazimo u povelji iz 1299.g. Po boji sukno je bilo bijelo, crno i crveno, dok je aba ukaste, medene, ali i crvene boje. Osim sukna, abadije su upotrebljavale jae platno kao postavu, zvano adorbez, a uvozilo se iz Carigrada. Abahija-pokriva za konja od sukna, a stavljao se i preko sedla. BOJADIJE su obrtnici koji boje sukno i druge tkanine. Najstariji spomen ovim obrtnicima datira iz 1531. g. Bojadije su spravljale crvenu boju od biljke ruj, a crnu od zelene galice. Vuna se bojila u bakrenim kazanima od 150 do 200 kg. Proces bojenja traje 24 h uz temperaturu od 900. Ranije su se kazani zagrijavali pomou drva, a u novije vrijeme pomou uglja. Hlaenje obojene vune traje 24 h, a onda nastaje proces suenja. HALAI (ar.) pucar, drndar- su obrtnici koji se bave pucanjem pamuka i nalaganjem tzv. debelih anterija, jorgana, hrki i beluka. Prvu vijest o halaima nalazimo u defteru iz 1489.g. Halai (pucari) nisu imali duane, nego su idui od kue do kue pucali vunu ebedijama i privatnicima za nalaganje dueka i ilteta. U nekim mjestima Hercegovine (Trebinje) pucara zovu i kartar, jer se kae vunu kartati i vunu eljati. Alat halaa sastojao se od srga na koji je nategnuta tetiva i mohaljice. Osim toga, imali su i grebene za eljanje lana, a pucari jo i terah (zanatlijska klupa). JORGANDIJE obrtnici koji proivaju i iju jorgane. Jorgani su se nazivali imenom tkanine od koje je napravljeno lice, npr. atlas, kuma, lahur Jorgani od 1 m2 povrine nazivali su se pamuklije i u njih su se zamotavala novoroenad i njime su se pokrivale beike. Alat jorgandija5

sastojao se od igle i makaza. Jastuci, dueci i ilteta nalagali su se i pucanom vunom, a isto tako i minderi u kuama bogatijih ljudi. JAMAKIJE ili PLATNARI obrtnici koji su se bavili tkanjem platna (beza). Prema osnovi i potki bilo je vie vrta beza i to: burunduk-svileni til, tanka tkanina kojom se pokriva mladino lice na svadbi; eree-vrsta domaeg tankog pamunog ili svilenog tkanja; melez-bijelo pamuno platno, platno otkano u dva nita; kami i uzvod. Pored platna za rublje tkale su se mahrame, bohe i drolje. Materijal za tkanje je pamuna ica koja se uvozila, a alat su: ekrk i vito ili vitli za sukanje pamune ice na mosure za snovanje ili na cijevi za tkanje, zatim snovae za pripremanje osnove i stan za tkanje. KAZAZI ili POSAMENTIERER (per.-svilar) su obrtnici kojoi su izraivali od svile i vune, a kasnije i od pamuka razne predmete za ukraavanje odjee i konjske opreme: zeh, gajtan, konce, dugmad, podveze, razne kitePrvi spomen kazazima je iz 1530.g. TERZIJE (per.) ili KROJAI-zanatlije koji su krojili i ili muka i enska odijela od raznih tkanina (vune, pamuka, svile) osim domaeg sukna. Izraivali su: -akire -fermene vrsta prsluka od ohe, kadife ili ajaka izvezen gajtanima, sprijeda sasvim otvoren I ne skopava se. -demadane (per.)-zatvoreni prsluk koji se preklapa na prsima, -jeerme (tur.)-vrsta prsluka, dio starinske muke i enske narodne nonje (kratak haljetak bez rukava koji je dosezao do iznad struka. Sprijeda je imala maloproduene peovekoji su se preklapali I kopali. -gunjeve, urkove -dubeta (ar.)- dugi kaput -libade (ar.)-vrsta tankog nepostavljenog kaputa irokih rukava, po kroju see do vee koljena -hrke (ar.)-pamukom naloen i proiven poludugi kaput -beluke (per.-tur.)-enski prsluk -binjie (tur.)-iroki kaput od ohe sa irokim rukavima i postavljen krznom -dolame (tur.)-starinska muka gornja haljina od ohe sa obinim ili razrezanim rukavima -ferede (ar.)-enski zavitak na licu -duge i kratke anterije -evkene (tur.)-kratak vezeni kaput u kojeg su rukavi iroki i razrezani i vise niz ruke ili lea, a ne oblae se -muke i enske alvare (per.)-iroke hlae -dimije (gr.) bile su vrlo iroke I s naborima oko struka. Oko pojasa vezale su se ukurom od svilenog gajtana ili beza koji je uvuen u porub. Nogavice su bile vrlo iroke I duge do lanaka, a ispod koljena su se vezale uzicom. Svi proizvodi izraivali su se rukom. Meu terzijama bilo je majstora koji su znali lijepo i vestri. Vez se nalazio na fermenima, kratkim gunjevima, demadanima, akirama. Bilo je majstora koji su radili samo smarlamu, tj. po narudbi, a bilo je i onih koji su radili samo pazariju (konfekciju). ARAKIJADIJE (tur.) ili KAPARI-zanatlije koji su izraivali razne kape od najrazliitijih vrsta tkanina, kao I od koe. Ovih obrtnika bilo je u Sarajevu jo od 16. St., a pripadali su meu imunije obrtnike. AMIDIJE (ar.)-zanatlije koji su pravili I ukraavali amije. amije ili marame su od tanke tkanine, kvadratnog oblika, bijele boje, ukraene tampanim cvjetnim motivima rasporeenim u blizini rubova. Po rubovima amije su ukraene ipkom. Uvozile su se iz Istambula, a kasnije, poinju ih izraivati I domai majstori amidije -TAIJE (tur.) ili KLESARI zanatlije koje su izraivale razne proizvode od kamena, kao to su: stupovi, niani, korita, emetai (mali kameni zid iz koga je tekla voda, a stajao je nad koritom),6

kurne (malo korito u banji), ploe kojima su poploane avlije, okviri I pragovi prozora, vrata, kunih I duanskih magaza DOGRAMADIJE (tur.)rezbar ili drvodjelja zanatlije koji su izraivali razne proizvode od drveta, kao to su: vrata, prozori sa muepcima I kapcima, kamarije (verande), klupe za sjedenje, dulafe, duekluke DUNERI ili DULGERI ili NEDARI (per.) graditelj, tesar i zidar ujedno. Te zanatlije su bile u mogunosti da naprave malu bosansku kuu od temelja do ljemena. KOLTUKIJE (tur.)- su zanatlije iji rad odgovara dananim tapecirerima. Oni su pravili mindere, jastuke po minderima, ilteta I jajgije (tur. platneni prostira po minderu). Minderi I jastuci su nalagani vunom ili slamom, a kod najsiromanijih I kukuruzovinom. Minderi I kalupi jastuka pravili su se I od isporenih vrea, dok su se za lice jastuka uzimale najrazliitije vrste raznobojnih tkanina, poev od prostog ita do ohe, svile I kadife. BARDAKIJE su obrtnici koji su pravili glineno posue: bardaci, testije, male i velike ase, sahani, upovi, saksije

7