toplinska ovojnica zgrade – problemi i rješenja u...
TRANSCRIPT
37
Toplinska ovojnica zgrade - problemi i rješenja u praksi B. Milovanović
Toplinska ovojnica zgrade – problemi i rješenja u praksi
Bojan Milovanović, dipl. ing. građ.Zavod za materijale, Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Najveći utjecaj na kvalitetu zgrade u smislu energetske učinkovitosti ima ovojnica zgrade, i to ne samo
vrste upotrijebljenih materijala već i izvedba pojedinih detalja. Tijekom posljednjih 20 godina došlo je do
značajne evolucije standarda projektiranja i izvođenja toplinske zaštite vanjske ovojnice zgrade. Od stanja s
kraja 1980-ih godina kada se toplinska zaštita vanjske ovojnice počela razmatrati, ali se na nju pri projekti-
ranju nije obraćalo puno pozornosti, obično samo kod velikih građevina, preko stanja kad je vanjska ovojnica
uvedena u 6 bitnih zahtjeva za građevinu, pa do činjenice kada se razgovara o obnovi u prošlosti izvedenih
ovojnica.
U Hrvatskoj postoji mnogo primjera lošega izvođenja građevinskih radova, zbog nedostatka potrebno-
ga znanja, pritisaka rokova izvođenja, pokušaja uštede na materijalu i drugih razloga. Pri tome niti vanjska
ovojnica zgrada nije iznimka, te je moguće nabrojiti nekoliko primjera kod kojih je došlo do opasnih padova
dijelova fasada zbog korištenja neprimjerenih materijala te nepoštivanja pravila struke i preporučene tehno-
logije gradnje.
Iskustvo je pokazalo kako je za kvalitetno izvođenje radova potrebno imati kvalifi ciranu radnu snagu,
odgovarajuću opremu, a isto tako treba biti motiviran za kvalitetan rad te se mora ostvariti dobra komunika-
cija i informiranje svih sudionika u građenju.
U radu su prikazani oblici građevinskih šteta koji se javljaju u zgradama s višim stupnjem toplinske zaštite.
Ukratko su opisane i najčešće metode kontrole kvalitete izvedbe i mjerenja za utvrđivanje energijskog svoj-
stva zgrade: mjerenje zrakopropusnosti (Blower Door Test) i korištenje infracrvene termografi je.
1. UVOD
Od građevinskoga sektora se očekuje veliki do-
prinos u ostvarenju ciljeva Europske unije do 2020.
godine, koji obuhvaćaju smanjenje emisije CO2 za
20%, korištenje 20% energije iz obnovljivih izvora
i smanjenje potrošnje primarne energije za 20%
povećanjem energetske učinkovitosti.
Pri provođenju mjera poboljšanja vanjske ovojnice
zgrade, potrebno se pridržavati postojeće zakonske
regulative. Kao i u svakome drugome slučaju proces
se dijeli na proces projektiranja i izvođenje radova s
kvalitetnim materijalima. Građevinski sektor i prateća
industrija trebaju biti spremni za rekonstrukcije koji-
ma se ostvaruje visoka energijska učinkovitost, kao
i izvođenje novih zgrada sa što manjom potrošnjom
energije. Iz navedenoga slijedi kako postoji potreba za
stručnim usavršavanjem, certifi ciranjem i povećanjem
broja stručno osposobljenih radnika koji će sudjelova-
ti u izvođenju zgrada s malom potrošnjom energije.
Postoje mnogobrojne inicijative Europske unije
koje potiču stvaranje preduvjeta za ostvarivanje
zadanih ciljeva. To obuhvaća razvoj i implemen-
taciju inovativnih rješenja u području energetske
učinkovitosti, investiranje u obnovljive izvore, ener-
gijsko certifi ciranje zgrada te sustave usavršavanja i
vrjednovanja kvalifi cirane radne snage na tržištu. Re-
publika Hrvatska, ali i mnoge stručne i profesional-
ne udruge i komore, prepoznale su važnost dodatne
izobrazbe i osposobljavanja inženjera i radnika. Uz
postojanje mnogih problema može se tvrditi da se
krenulo pravim putem u smjeru poboljšanja kvalitete
gradnje i poboljšanja energetske učinkovitosti u pro-
cesu projektiranja.
Najveći utjecaj na kvalitetu zgrade u smislu ener-
getske učinkovitosti ima ovojnica zgrade, i to ne samo
vrste upotrijebljenih materijala već i izvedba pojedi-
nih detalja [1]. Za kvalitetno izvođenje radova, rad-
nik mora imati potrebnu kvalifi kaciju, odgovarajuću
opremu, a isto tako treba biti motiviran za kvalitetan
38
B. Milovanović Toplinska ovojnica zgrade - problemi i rješenja u praksi
rad te se mora ostvariti dobra komunikacija i infor-
miranje svih sudionika u građenju.
2. OBLICI GRAĐEVINSKIH ŠTETA U ZGRADAMA
U Hrvatskoj postoji mnogo primjera lošega
izvođenja građevinskih radova, zbog nedostatka
potrebnoga znanja, pritisaka rokova izvođenja,
pokušaja uštede na materijalu i drugih razloga.
Niti vanjska ovojnica nije iznimka, te je moguće
nabrojiti nekoliko primjera kod kojih je došlo do
opas nih padova dijelova fasada zbog korištenja ne-
primjerenih materijala te nepoštivanja pravila struke
i preporučene tehnologije gradnje, slika 1. Isto tako
ima i postojećih zgrada kod kojih se može pronaći
problem dotrajalosti vanjske ovojnice pa dolazi do
procurivanja vode kroz građevne dijelove, te uslijed
kristalizacije mineralnih tvari ili pak smrzavanja i
odmrzavanja dolazi do propadanja.
Vlaga je čimbenik koji najviše smanjuje kvalite-
tu građevnih dijelova zgrade i njenih konstrukcijskih
elemenata. Studije pokazuju da je kod problema
sa zgradama, u 70% slučajeva direktni ili indirektni
uzročnik vlaga. Površinska kondenzacija i problemi
s difuzijom vodene pare mogu se pojaviti i kod no-
vih, još neuseljenih objekata, osobito ako je zgrada
„zatvorena“ prije potpunog isušivanja građevinske
vlage zaostale u materijalima konstrukcija i obloga.
Ovakvi slučajevi se događaju ukoliko se izvede to-
plinska izolacija od toplinsko-izolacijskih materijala
s visokim koefi cijentom difuzije vodene pare, kao što
je ekspandirani polistiren, paronepropusni vanjski
završni slojevi žbuke i/ili ukoliko se ugrade prozo-
ri s nekoliko slojeva brtvi koji zajedno sprječavaju
isušivanje konstrukcije, ova problematika bit će do-
datno objašnjena u daljnjemu tekstu.
Tijekom posljednjih nekoliko godina došlo je do
povećane aktivnosti oko poboljšanja energetske
učinkovitosti postojećih zgrada, posebno uslijed
pojačane promidžbe svih prednosti, ali i povećanja
troškova za grijanje i hlađenje prostora.
Slika 1. Nekoliko primjera propadanja vanjske ovojnice zgrade
Slika 2: Razvoj gljivica i plijesni zbog kondenzacije
vodene pare unutar krovišta
Slika 3: Razvoj gljivica zbog kondenzacije
vodene pare oko prozora
39
Toplinska ovojnica zgrade - problemi i rješenja u praksi B. Milovanović
Pokazalo se, međutim da implementacija mje-
ra za poboljšanje energetskog svojstva zgrada u
slučaju nestručne izvedbe može uzrokovati proble-
me najčešće vezane uz kondenzaciju vodene pare
unutar građevnih dijelova zgrada (slika 2), povećanje
relativne vlažnosti u zgradi (slika 3) i veći utjecaj to-
plinskih mostova na ukupnu potrošnju energije.
Najčešće pritužbe dolaze prema proizvođačima
stolarije, zbog toga što dolazi do rošenja unutarnje
površine stakala, odnosno općenito povećanja re-
lativne vlažnosti i smanjenja kvalitete zraka u pro-
storiji.
Navedeni problemi se događaju iz jednostavnog
razloga što se promjenom stolarije novom stolarijom
visoke kvalitete mijenja dinamika fi zikalnih procesa
između unutarnjega i vanjskoga prostora. Preciznije
se može reći kako se smanjuje zrakopropusnost
vanjske ovojnice zgrade, odnosno smanjuje se broj
izmjena zraka u prostoriji. Bolje brtvljenje nove sto-
larije uzrokuje povećanje relativne vlažnosti zraka u
prostoriji, što u kombinaciji s činjenicom da se bez
ugradnje toplinske izolacije zadržava jednaka tem-
peratura unutarnje površine zidova dovodi do kon-
denzacije vodene pare.
Poznata je činjenica da jedna četveročlana obi-
telj dnevno proizvede/pošalje u svoj životni prostor
prosječno 10 litara vode u obliku vodene pare zbog
kuhanja, kupanja, pranja rublja, evapotranspira-
cijom s biljaka i izdisanja vlažnoga zraka. Ukoliko se
zabrtvi vanjska ovojnica zgrade, nije moguće držati
konstantnom razinu relativne vlažnosti zraka u razini
oko 60%, što je ugodna razina pri sobnim tempe-
raturama za čovjeka. Navedeni problem se rješava
prirodnim provjetravanjem prostora, što je nepo-
voljno u pogledu gubitaka topline ili pak ugradnjom
mehaničke ventilacije po mogućnosti s ugrađenom
rekuperacijom topline zbog što manjih toplinskih
gubitaka.
Dodatni problem se javlja zbog brze gradnje i
useljavanja u novoizgrađene objekte koji su prema
vanjskom prostoru zabrtvljeni jeftinijim materijalima
poput ekspandiranog polistirena, a koji ima relativno
visok koefi cijent difuzije vodene pare. Ovo rezulti-
ra činjenicom da se građevni dijelovi isušuju prema
unutarnjem prostoru te time povećavaju vlažnost
zraka.
Prirodni proces izmjene topline i vlage između
unutarnjega i vanjskoga prostora ne može se potpu-
no zaustaviti. Građevne dijelove zbog toga treba
projektirati na način da se osigura ispravan fi zikalni
proces, odnosno proces koji neće dopustiti konden-
zaciju vodene pare u građevnom dijelu ili na njemu
u mjeri koja može izazvati građevinsku štetu. Samim
fi zikalnim svojstvima i fi zikalnom ponašanju mate-
rijala u konstrukciji i međuodnosu nekoliko različitih
materijala ne pridaje se dovoljno pozornosti pri
projektiranju i izvođenju objekata. Ovo obično reme-
ti fi zikalne procese u građevnim dijelovima, prolaz
topline, vlage i toplinski rad, koji se događaju uslijed
različitih unutarnjih i vanjskih klimatskih uvjeta, što
uzrokuje građevinske štete.
Znanje u projektiranju, ali i izvođenju vanjske
ovojnice zgrade, posebno se ističe kod zgrada vi-
soke razine toplinske zaštite, kod kojih do većega
izražaja dolazi rješavanje detalja, kao što su toplinski
mostovi ili pak proboji na vanjskoj ovojnici zgrade.
Toplinski mostovi su mjesta u oplošju grija-
noga dijela zgrade gdje se toplinski tok povećava
radi promjene materijala, debljine ili geometrije
građevnog dijela, slika 4.
Slika 4. Termografska slika jasno ukazuje
na lošije toplinski izolirane površine
Općenito se može zaključiti da se s povećanjem
razine toplinske zaštite povećava važnost projekti-
ranja i izvedbe detalja, koji kod takvih zgrada uko-
liko su nesmotreno izvedeni mogu uzrokovati pojavu
građevinske štete u obliku pojave plijesni ili korozije
(propadanja) materijala unutar građevnih dijelova
zgrada.
Uz vanjsku klimu (temperatura i relativna vlažnost
zraka) 5 glavnih parametara upravlja unutrašnjom
površinskom kondenzacijom i razvojem gljivica:
1. „Toplinska kvaliteta“ obodnih građevnih dijelova
zgrade koja je predstavljena toplinskim otporom,
toplinskim mostovima, geometrijom i unutrašnjim
površinskim otporom, što je u proračunu defi nira-
no faktorom temperature na unutrašnjoj površini
- fRsi
;
2. Interni dotok vlage koji utječe na temperaturu
ro sišta u zraku na kontaktnoj unutrašnjoj plohi
zida;
3. Unutrašnja temperatura zraka, u pravilu je kritič-
nija niža sobna temperatura, posebno za pro-
storije sa smanjenim, isprekidanim grijanjem ili u
negrijanim prostorijama gdje vodena para može
ući iz susjednih grijanih prostorija;
40
B. Milovanović Toplinska ovojnica zgrade - problemi i rješenja u praksi
4. Sustav grijanja, koji utječe na gibanje zraka i tem-
peraturnu distribuciju,
5. Položaj opreme u prostoru, onemogućeno kruže-
nje zraka između namještaja i vanjskoga zida
uzrokuje pojavu gljivica i plijesni.
Jedna od osnovnih pretpostavki izgradnje vrlo
niskoenergetskih kuća, kao što su pasivne kuće
ili pak gotovo nul-energetske kuće je što veće
smanjenje gubitaka energije kroz vanjsku ovojnicu
zgrade te kroz tehničke sustave zgrade, zbog čega
se pasivna kuća kao takva u široj javnosti opisuje
kao “kuća termosica”. Ova pretpostavka je samo
približno točna, jer izvođenje građevnih dijelova zgra-
da sa što debljim slojem toplinske izolacije u slučaju
pasivnih kuća, te izvedba gotovo potpuno zrakotijes-
nih zgrada nadopunjuje se izvođenjem mehaničke
ventilacije zgrade, pri čemu se koriste uređaji vrlo
visoke učinkovitosti, što pridonosi smanjenju gubi-
taka topline kroz sustav.
Postizanje što bolje zrakonepropusnosti vanjske
ovojnice zgrade važno je iz dva razloga, kontrole
ventilacijskih toplinskih gubitaka, pri čemu je bitno
što manje zraka izgubiti kroz vanjsku ovojnicu, od-
nosno što više zraka provesti kroz sustav za reku-
peraciju topline, što utječe i na učinkovitost sustava
ventilacije. Drugi razlog je što zrak koji prolazi kroz
vanjsku ovojnicu, procuruje kroz vanjsku ovojnicu i
sa sobom nosi veliku količinu vodene pare. U trenu-
tku kada se vodena para u sloju toplinske izolacije
ohladi na temperaturu zasićenja, ona se kondenzira.
Povećanje vlažnosti sloja toplinske izolacije znatno
utječe na sama toplinska svojstva. Povećanje udje-
la vode u toplinskoj izolaciji povećava i koefi cijent
provođenja topline, što povećava ukupne gubitke
topline kroz vanjsku ovojnicu. Povećana vlažnost u
sloju toplinske izolacije pogodna je za razvoj gljivica
i plijesni, što uzrokuje propadanje ne samo sloja izo-
lacije, nego i propadanje nosive konstrukcije zgra-
de. Postojanje gljivica i plijesni također smanjuje
i udobnost života u samoj zgradi, zbog njihovoga
alergenoga djelovanja te uzrokovanja pojedinih bo-
lesti.
Opisana problematika može se poduprijeti
istraživanjem [5] u kojemu je pokazano da se kroz
zrakopropusnu konstrukciju (broj izmjena zraka u
prostoriji pri razlici tlakova od 50 Pa jednak je n50
=
3,5 izmjene u sat vremena) djelovanjem difuzije dne-
vno transportira 360 g/m2 vodene pare, a procuri-
vanjem zraka kroz rešku širine 1 mm duljine 1 m pri
razlici tlakova od 2 Pa transportira se i do 2,5 l vode.
S druge strane, u slučaju zrakonepropusne vanjske
ovojnice zgrade (n50
= 0,6 1/h), uz otpor difuzije vo-
dene pare građevnog dijela sd = 10 m, difuzijom vo-
dene pare transportira se 1 g/dan/m2 vodene pare
(slika 5).
Gubici energije kroz zrakopropusnu vanjsku
ovojnicu prikazani su u istraživanju projekta Passnet
[5], pri čemu je sa slike 6 jasno vidljiva linearna ovis-
nost broja izmjena zraka u prostoriji pri razlici priti-
saka od 50 Pa dobivena ispitivanjem Blower door
metodom i toplinskih gubitaka tijekom jedne godine.
Na slici je crvenim pravokutnikom označen najveći
dopušteni broj izmjena zraka u prostoriji ukoliko ona
nema sustav mehaničke ventilacije u usporedbi sa
zahtjevom za pasivnu kuću.
Kako bi se približno prikazao utjecaj gubitaka to-
pline kroz vanjsku ovojnicu zgrade zbog procurivanja
zraka, prikazat će se primjer iz Belgije i Njemačke,
gdje je istraživanjima procijenjeno da se zbog zrako-
propusnosti gubici topline povećavaju za oko 10%.
Pokazalo se da je u navedenim zemljama korist od
kvalitetne izvedbe zrakonepropusne ovojnice zgra-
de slična instalaciji solarnih kolektora. U Francuskoj
je utjecaj zrakonepropusnosti vanjske ovojnice pro-
cijenjen na potrebu dodatnih 2 do 5 kWh/m2/a za
grijanje po jediničnoj promjeni broja n50
[6].
Slika 5: Odnos zrakopropusnosti ovojnice
i količine difundirane vodene pare [5]
Slika 6: Odnos zrakonepropusnosti
i toplinskih gubitaka zgrade [5]
41
Toplinska ovojnica zgrade - problemi i rješenja u praksi B. Milovanović
Važno je također napomenuti da zrakopropus-
nost nije problem samo u hladnim klimatskim uvjeti-
ma. U toplim klimatskim uvjetima, uz svoj mali utje-
caj na potrebu energije za grijanje prostora, zrako-
propusnost veći utjecaj ima na potrebnu energiju za
hlađenje zgrade, pogotovo ukoliko je zgrada klima-
tizirana.
3. METODE KONTROLE KVALITETE IZVEDBE ZGRADE
3.1. METODA ISPITIVANJA
ZRAKOPROPUSNOSTI - BLOWER
DOOR
Zrakopropusnost vanjske ovojnice zgrade mo-
že se defi nirati kao otpor prolasku zraka iz unu traš-
njosti zgrade ili ulasku vanjskoga, hladnoga zraka u
unutrašnjost zgrade kroz pukotine, šupljine i druga
mjesta koja su nastala nenamjernim propustima, a
nikako kroz sustav ventilacije. Ovakav prolaz zraka,
naziva se infi ltracija, te je uzrokovan razlikom pritiska s
obje strane vanjske ovojnice koji nastaje zbog razlike u
temperaturi zraka, pritiska vjetra i zbog mehaničkoga
ventilacijskoga sustava. S mjeriteljskoga stajališta,
mjerenje zrakopropusnosti je problem mjerenja pro-
toka zraka kroz vanjsku ovojnicu kao funkcije razlike
tlakova s obje strane ovojnice. Blower Door uređaj,
slika 7 se koristi za stvaranje prisilne razlike tlakova
između unutrašnjosti zgrade i vanjskoga prostora.
Standardna razlika tlakova koja se koristi za
ocjenu zrakopropusnosti zgrade je 50 Pa (nadtlak
ili podtlak), što je zapravo ekvivalentno djelovanju
vjetra brzine 35 km/h na sve strane zgrade istodob-
no. Razlika tlakova od 50 Pa je dovoljno velika da
se nadvlada šum mjerenja i drugi nepovoljni utje-
caji koji utječu na točnost mjerenja, a uzrokovani su
promjenama temperature zraka tijekom mjerenja ili
djelovanjem slaboga vjetra. Zbog toga je metoda re-
lativno točna i ponovljiva.
Preporuča se provođenje ispitivanja zrakopro-
pusnosti vanjske ovojnice zgrade prije izvođenja
završnih radova i samoga završetka radova na zgra-
di. Cilj preporuke je povećanje kvalitete izvođenja
radova na zrakonepropusnoj ovojnici zgrade te
ispravljanje postojećih grešaka u izvođenju koje su
neminovne, na što brži i jeftiniji način, dok bi ostva-
rivanje zrakonepropusnosti nakon završetka radova
znatno poskupjelo i zakompliciralo postupak ot-
klanjanja nedostataka.
Samo lociranje mjesta infi ltracije zraka u građevne
dijelove zgrada tijekom provođenja ispitivanja meto-
dom Blower Door moguće je korištenjem anemome-
a) b) c)
Slika 8: Vizualizacija mjesta infi ltracije korištenjem: a) anemometra, b) hladnoga dima, c) IC termografi jom
Slika 7: Blower Door uređaj
42
B. Milovanović Toplinska ovojnica zgrade - problemi i rješenja u praksi
tra, hladnoga dima ili metodom infracrvene termo-
grafi je, slika 8.
Kako bi se rezultati dobiveni ispitivanjem meto-
dom Blower Door približili shvaćanju opće javnosti i
pokazala važnost kvalitetne izvedbe svakoga poje-
dinoga detalja potrebno je izračunati ekvivalentnu
infi ltracijsku površinu – ELA (Equivalent Leakage
Area). ELA je površina otvora oštrih rubova kroz koji
postoji laminarno strujanje zraka i koje je ekvivalent-
no strujanju zraka kroz sumu površina svih propusta
na vanjskoj ovojnici zgrade uslijed jednakih uvjeta
razlike tlaka s obje strane građevnih dijelova zgra-
de [8]. ELA može biti samo korisna orijentacijska
vrijed nost, ali ništa više od toga, zbog toga što je
ona samo aerodinamički ekvivalentna površina do-
bivena na osnovi mnogih pretpostavki.
Na primjeru ispitivanja obiteljske kuće volumena
unutarnjega zraka V = 420 m3 i korisne površine Ak
= 173,63 m2, dok je površina vanjske ovojnice zgra-
de jednaka 342,66 m2, izmjeren je protok zraka pri
razlici tlakova od 50 Pa od 1.259 m3/h, što je dalo
vrijednost n50
= 3,00. Proračun ekvivalentne infi l-
tracijske površine ELA dobivena je vrijednost ELA
= 628 cm2, što je jednako 0,018% površine vanjske
ovojnice zgrade.
Kao što je pokazano u poglavlju 4. i na slici 5,
vrijednost za veličinu n50
= 3,00 uzrokuje relativno
velike toplinske gubitke od 17,4 kWh/m2a. Dobiveni
rezultati za veličinu ELA = 628 cm2 (0,018% površine
vanjske ovojnice zgrade) ukazuju na potrebu detalj-
ne i kvalitetne izvedbe svih pa i najsitnijih detalja,
potrebu za striktnom kontrolom kvalitete izvedbe
zrakonepropusne ovojnice zgrada, pogotovo vrlo
niskoenergetskih zgrada (pasivnih i/ili gotovo nul-
energetskih zgrada), što je moguće postići jedino
ispitivanjem in-situ.
Najčešće greške izvođenja zrakonepropusne ba-
rijere, kao što su propusti na nastavcima barijere,
propusti oko proboja same barijere, oštećenja ba-
rijere, korištenje neprikladnih rješenja razvodnih ku-
tija, cijevi za kablove, loša ugradnja stolarije i slični
propusti (slika 9).
Ukoliko se opisane greške izvođenja ne korigiraju,
s vremenom one neminovno uzrokuju građevinsku
)
) ) a) b) c)
Slika 9: Loše izvođenje detalja zbog čega dolazi do infi ltracije zraka u građevne dijelove zgrade: a) loša ugradnja
stolarije, b) loš detalj proboja barijere, c) oštećenje barijere.
Slika 10: Termogram vanjske ovojnice zgrade i geometrijskog toplinskog mosta
43
Toplinska ovojnica zgrade - problemi i rješenja u praksi B. Milovanović
štetu unutar građevnih dijelova zgrade, što je po-
sebno izraženo kod vrlo niskoenergetskih zgrada,
koje se u široj javnosti percipiraju kao bezuvjetno
vrlo kvalitetne zgrade.
3.2. METODA INFRACRVENE
TERMOGRAFIJE
Korištenjem metode infracrvene termografi je
moguće je nakon izvedbe toplinske izolacije vanjske
ovojnice zgrade provjeriti kvalitetu izvedbe toplin-
ske ovojnice te potvrditi učinkovitost rješenja za
smanjenje toplinskih mostova, postojanje mogućih
područja sa smanjenim slojem izolacije i vlažnih
područja (slika 10).
Infracrvena termografi ja može se pouzdano kori-
stiti samo kao kvalitativna metoda u kontroli kvalitete
izvedbe zgrada. Kvantitativno mjerenje koefi cijenata
prolaska topline U nije moguće korištenjem termo-
grafi je zbog toga što su stvarni uvjeti prolaska to-
pline nestacionarni te samo u iznimnim slučajevima
jednodimenzionalni. Navedeno je u suprotnosti s
teorijskim pretpostavkama proračuna koefi cijenta
prolaska topline U kod kojega se uzima stacionarni
toplinski tok i jednodimenzionalni proračun.
4. ZAKLJUČAK
Postupak energetskog certifi ciranja zgrade može
se promatrati i kao postupak potvrđivanja suklad-
nosti proizvoda, pri čemu je proizvod zgrada, a
utvrđuje se njezino energetsko svojstvo na temelju
provedenih propisanih analiza i uz primjenu propi-
sanih normi.
S druge strane, dobrovoljna kontrola kvalitete
može se interpretirati kao inzistiranje investitora na
energetskoj obnovi postojećih objekata (smanjenje
potrošnje 10 puta) ili pak na izvođenju novih nisko-
energetskih ili pasivnih zgrada zbog nepostojanja
propisa za izvođenje ovakvih zgrada, već samo pri-
mjera najbolje prakse izvedenih zgrada.
Poboljšanje kvalitete postiže se ukoliko se slije-
di nekoliko jednostavnih pravila, holističko projekti-
ranje postaje standard, te je neizbježno kod projek-
tiranja niskoenergetskih i pasivnih zgrada. Potrebno
je unaprijed promišljati detalje kako bi se izbjegli
problemi i improvizacija prilikom izvođenja, jer vrije-
di pravilo da improvizacija često rezultira problemi-
ma. Izvođenje radova potrebno je povjeriti iskusnim
i obrazovanim radnicima koji razumiju posljedice ne-
marne ili loše gradnje te koristiti kvalitetne proizvode
primjerene za specifi čnu upotrebu.
Kod izvođenja vanjske ovojnice zgrada, a posebi-
ce se to odnosi na vrlo niskoenergetske zgrade, svi
sudionici u gradnji trebali bi biti ovlašteni za izvođenje
objekata čime bi se dokazalo njihovo poznavanje
načina izvođenja (najboljih primjera), poznavanje teh-
nologije izvedbe pri čemu radnici trebaju imati spe-
cijalizirane kvalifi kacije. Pri tome je potrebno uspo-
staviti sustav u kojemu oni svojim ugledom i/ili mate-
rijalno odgovaraju za konačni proizvod, zgradu.
Važnost navedenoga potvrđuje se procesima
koji se provode u 30 zemalja Europe, odnosno de-
fi niranjem trenutnoga stanja radnika u graditeljstvu,
trenutnih i budućih potreba, a sve s ciljem smanjenja
šteta nastalih zbog nekvalifi cirane radne snage.
Pripremaju se programi edukacije i usavršavanja
građevinskih radnika i instalatera u gradnji vrlo
niskoenergetskih zgrada. Republika Hrvatska u
navedenome procesu sudjeluje kroz projekt CRO-
SKILLS (BUILDUP Skills Croatia).
5. LITERATURA
1. Mikulić, D., Štirmer, N., Milovanović, B.,
Banjad Pečur, I.: Energijsko certifi ciranje zgra-
da, Građevinar: časopis Hrvatskog saveza
građevinskih inženjera, 62 (2010), 12; 1087. -
1096.
2. Direktiva 2010/31/EU o energijskom svojstvu
zgrada, http://eur-lex.europa.eu-/LexUriServ/
LexUriServ.do?uri=OJ:L:2010:153:0013:0035:
EN:PDF
3. Borković, Ž.: Vodič kroz energetski efi kasnu gra-
dnju; Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog
uređenja i graditeljstva, Energetski institut Hrvoje
Požar, Zagreb, 2005.
4. Pravilnik o energetskom certifi ciranju zgrada,
Narodne novine, 36/10.
5. “Passive house seminar for professionals from
the building sector”, Inteligent Energy Europe
Project Passnet.
6. G. Guyot, PG Schild, R. Carrié:“ Stimulation of
good building and ductwork airtightness throu-
gh EPBD”, Assessment and Improvement of the
EPBD Impact (for new buildings and building re-
novation) ASIEPI IEE project Report, April, 2010.
7. HRN EN 13829:2002: „Thermal performance
of buildings - Determination of air permeability
of buildings - Fan pressurization method“ (ISO
9972:1996, modifi ed; EN 13829:2000).
8. D. G. Colliver: „A predictive method to determine
the leakage area needed in residences for IAQ
control by infi ltration“, „Dublin 2000: 20 20 Vi-
sion”, Chartered Institution of Building Services
Engineers (CIBSE), 2000.
44
B. Milovanović Toplinska ovojnica zgrade - problemi i rješenja u praksi
BUILDING ENVELOPE – PROBLEMS AND SOLUTIONS IN PRACTICE
Bojan Milovanović, graduated civil engineerFaculty of Civil Engineering, University of Zagreb, Department of Materials
Summary
The greatest impact on the quality of the building in terms of energy effi ciency has the building envelope and not only
the types of materials used for construction but also the detailing. Over the last 20 years there has been a signifi cant
evolution of design and performance of thermal protection of the building envelope. From the situation at the end of
the 1980s when thermal protection began to be considered more seriously in the design process, but wasn´t taken very
seriously, usually only in large buildings. After that the problem of the building envelope was introduced among 6 essen-
tial requirements for the building, while during the past years there is more and more work done and money invested in
refurbishing the existing building facades.
In Croatia, there are many examples of poor construction, due to the lack of necessary knowledge, deadlines, saving
on material used and other reasons. Building envelope is no exception and it is possible to list a few examples where
there has been a dangerous parts of the facade falling to the ground due to the use of inappropriate materials, non-
compliance with the rules of the profession and recommended construction technologies.
The experience has shown that for the quality construction works, it is necessary to have a skilled workforce and
proper equipment. Workers need to be properly motivated and have a good communication and information with all
participants in the construction process.
In this paper, different forms of construction damages that occur in very low energy buildings are shown. The most
common methods of quality control and performance measurement for determining the energy performance of the
building are shown: airtightness measurement (Blower Door Test) and the use of infrared thermography.