toma akvinski i problem metafizike

8/19/2019 Toma Akvinski i Problem Metafizike

1/10

84

85

JUB V PREM ISTINI

TOM KVINSKI

I

NJEGOVO

DJELO

TOM KVINSKI I PROBLEM MET FIZIKE

Emerich Coreth

DI

Innsbruck

1. Uz

pro lem

Metafizike

Metafizika stalno budi zanimanje jer izvire iz covjekove biti koja nadila zi

i sebe i svijet. Ali metafizika je filozofski problem kojem se uvijek iznova

raspravlja. U nase doba rrietafizika se uglavnom ocjenjuje kao nesto sto je pre-

vladano, sto pripada proslosti. Govori se

0

smrti metafizike i navijesta

se

postmetafizicko doba . Takvo shvacanje ne proizlazi sarno iz pozitivist ickag

duha modeme znanosti, nego, naprotiv, i iz misljenja 0 bitku M. Heideggera,

koji

je

odbacio svekoliku metafiziku predaje jer on a navodno, misli sarno na

bice, a bitak je zaboravila . Stoga je ona sarna u osnovi nihilizarn jer s

bitkom nema nista zajednicko .l Na njezino mjesto treba stupiti novo misl jenje

o bitku koje se u isti mah suprotstavlja prigovoru daje Heideggerova filozo-

fija u konacnici nihilizarn u kojem bitak nestaje u nistavilu.

Heideggerovo naucavanje

0

nadvladavanju metafizike, cesto pogresna

shvaceno, naiSlo je na sirok odjek. Ako je

on

rekao da

je

metafizika u osnovi

nihiIizarn , njegovi radikalni nasljednici djelomice opet padaju u gotovo

ne-

modemu postmodemu , u pravi, oCiti nihilizarn. Mnogi pak koji govore a

svrsetku metafizike , takoder teolozi koji pod pritiskom duha vremena hvale

oslobodenje teologije od metafizike, ne znaju cemu govore, sto je to metafi-

zika i sto ona i u nase doba treba biti.

Pomutnja je jos veca zbog svega onoga sto se danas naziva metafizikom:

nova ezotericnost, pseudomistika, transcendentalna meditacija itd. Sve to iz-

laze metafiziku nesporazumima i dovodi je na zao glas, ali do same stroke

uopce ne dopire.

Cini se, ipak, kako se danas javlja misaoni povratak metafizici. Sve zna-

nosti nailaze'na osnovna pitanja na koja sarne vise nisu kadre odgovoriti. Takoder

se pojavljuje velika potreba za svjetonazorskom orijentacijom u pluralistic-

nom svijetu koji se, zbog napretka znanosti i tehnike, strmoglavo mijenja, ali

ne Ijesava probleme covjecanstva, nego ih, stovise, katkad i zaostrava. Stoga

se neizbjezno postavljaju metafizicka pitanja. Sto to

znaCi?

Razumijevarno li svaki uvid, koji nadilazi ono sto je neposredno dan a,

kao metafizicki, onda nece niti jedna znanstvena spoznaja

proCi

bez takvih

teoretskih implikacija iIi pretpostavki. 0 njirna treba filozofski reflektirati,

analizirati ih i obrazloziti. Cisti empirizarn iIi pozitivizam vise ne vrijede.

1Usp. M. HEIDEGGER, Nietzsches Wort

Gatt

ist toC,

u: Holzwege

Frankfurt, 1950.,

napose str. 244. '


2/10

86

87

LJUB V PREM ISTINI

Nameeu se nova pitanja koja sezu dalje, ada pri tom ipak ne dosezu opsezan

metafizicki obzor, pa stoga nisu kadre analiticnim metodama adekvatno do

kuCiti i obrazloziti metafizicke spoznaje. .

Ako pak metafiziku razumijemo, blize njezinu klasicnom pojmu, kao zna

nost 0 ejelokupnoj stvarnosti, javit ee se teznja da je pod utjeeajem suvremene

znanosti i epistemologije razvijemo kao sintezu ili pregled svih pojedinacnih

gledista pod kojima, bilo u obicnom zivotu bilo u pojedinim znanostima, spo

znajemo i promat ramo stvamost,2 Medutim, niti njihov zbroj, koliko ga moze

mo dosegnuti (sto je prakticki'nemoguee), ipak neee nikad dohvatiti ejelinu.

Jos od Kanta ejelina sv'ijeta nije iskustvenadatost , nego

je

regulativna ideja.

Pa

se istom onda sveukupna stvarnost niposto ne moze dokuciti sintezom isku

stvenih stajaIista. Medutim, niti bi mnozina raznih stajalista, niti njihovo

medudjelovanje iIi sinteza bile moguee

kad

ne bismo pretpostavili neko

nadredeno jedinstvo koje obuhvaeasvekoliku rnnozinu. Metafizikaj e kao zna

nost 0 cjelovitosti moguca jedino ako je pojmimo kao osnovnu znanost koja ne

obuhvaea sveukupnost pod jednim empirijskim i kategorijalnim, nego u pr

yom redu pod transeedentnim, doslovee univerzalnim vidikom i nadvisuje sve

pojedinacne vidike.

Do takvog, pak, sveobuhvatnog vidika stvarnosti ne dopiremo tek nekom

filozofskom apstrakcijom, nego

je

vee unaprijed nazocno u nasoj misIi, govo

rn i djelovanju, i u njima se, doduse uglavnom netematski, kao spoznaja pro

vodi i ostvaruje. O va

je

Cinjenica jedan od prauvida filozofije. Stalno se bavi

mo onim sto jest , i 0 cemu znamo da jest . Vee Anaksimandar govori 0 bieu

to on) i pri tom misIi

na

sve sto jest . Parmenid zeli pojmiti i razumjeti ejelo

kupnos t bitka . Ovaj smjer djeluje dalje preko Platona na Aristote1a koji kao

predmet metafizike, svoje prve filozofije kao osnovne i ukupne znanosti, po

stavlja biCe, ukoliko je biee to on he

on:

Met. 4, 1 1003 a

21

i s1.). Aristotel

je time metafizici dao smjer kao filozofiji bitka. Takoder, vee

je

on znao da se

biCe kazuje na mnogo RaCina pollachos legetai: ibid., 33 i drugdje) i tako je

udario temelj analognom razurnijevanju bitka, ne same iskaza 0 bieu, nego i

realnih vrsta bivstvovanja svega onoga sto jest.

2 Metafizika kao filozofija bitka kod Tome Akvinskoga

2.1 O dAristot ela do Tome

Ipak nije Aristotel, nego tek Toma Akvinski, doduse na aristotelskim ko

rijenima, metafiziku doista razumio i utemeljio kao filozofiju bitka. Kod Ari

2

Talco npr. H. SCHMIDINGER, Metaphysik. Ein Grundkurs, Stuttgart; 2000., infor

rnativno vri jedan rad, ali, buduCi da izbjegava pojarn bitka, ne dosde

rnetafizicku spoznaju

nego istorn zeli, uz pornoc hipotetskih ekstrapolacija iIi postulata,

doCi

do izjava 0 cjelo

kupnoj stvarnosti.

TOM

KVINSKI

I

NJEGOVO DJELO

stotela se nalaze dva smjera misli koji ne dolaze do ejelov'itog jedirtstva.

N

a

jednoj je strani uvid 0 odnosu izmedu zbiljnosti energeia) i moguenosti y-

namis), uvid koji prozima Citavu njegovu filozofiju i primjenjuje se na sva

podrucja stvarnosti. Taj je uvid temelj za prevladavanje antinomije

izmedu

bitka i nastanka (Parmenid i Heraklit), i vainiji je nego, na primjer, dvojstvo

materije i forme, koja je poseban slucaj moguenostl i zbiljnosti. S pravom se

moze aristotelsku filozofiju nazvati metafizikom zbiljnosti i moguenosti.

Na

drugoj

je

strani

uvidu

biee, tocnije biee kao biee kao fonnalni

pred-

met obiectum formale) metafizike. Aristotel ze1i sve sto jest iIi sto nastaje

istraziti pod ovim vidikom: sto

je

njemu kao bieu vlastito pa stoga pripada

svim biCima, makar narnnogovrsne nacine pollachos). Ipak jos se onaj te -

meljni odnos zbiljnosti i moguenosti ne razumijeva kao zbiljski odnos, zbilj-

nost kao zbiljska stvarnost, moguenost kao zbiljska moguenost. Filozo fija zbi-

ljnosti i moguenostijos nije pravametafizika bitka.

, To se ne zbiva niti u vremenu koje slijedi niti u neoplatonizmu niti kad

Augustina ni u augustinskoj predajl ranoga srednjeg vijeka. To ee se zbiti tek

kod Tome Akvinskoga, kojiee prihvatiti aristotelsku misao, ali ee je razviti

korak dalje u metafiziku bitka.

2:2

Bitak

i

bit

, Toma preuzima Aristotelovu definieiju metafizike kao znanosti

0

bieu

,, ukoliko je biee ens inquantum est ens), ali je dosljednoprovodi do kraja. Za

, njega je biee id quod est In Met. 4, 1) iIi id quod habet esse In Met. 12, 1

i drugdje), nomen entisimponitur

ab

ipso aetu essendi Sent.

8,1,1

i drugdje).

Na taj je nacin biee vee, povrh Aristotelove misli, povezano s bitkom esse), a

bitak se razumijeva kao zbiljnost bivstvovanja actus essendi).

Toma slijedi Aristotelov nauk 0 zbiljnosti i moguenosti i n a razne ga naCi

ne primjenjuje: na odnose izmedu materi je i forme, sU)Jstaneije i akeidenta, na

sve nastajanje i djelovanje, prije svega - a to je ovdje novo i presudno - na

odnos izmedu bitka i biti esse t essentia).

Na

taj

naCin

Toma nadilazi

kod

Aristotelajos uvijek otvoreno dv'ojstvo izmedu nauka 0 zbiljnosti i mogueno

sti te filozofije bitka koju Toma shvaea i produbljuje tako sto zbiljnost i mo-

guenost nisu same prihvaeeni u filozofiju

0

bitku nego se ona na njima temelji

i shvaea.

Za

Tomu je sve sto postoji biee po bitku koji tom bieu pridolazi. Bitakpak

biea jest zbiljnost bivstvovanja actus essendi), tj. nutarnje poceloaktualne

stvarnosti, ne samo u smislu postojanja (egzistencije), nego i svih pozitivnih

sadrzaja iIi odredenja koje bieu po naravi pripadaju (bit) i mogu se

0

njemu

iskazati. Ako je bitak zbiljnost bivstvovanja actus essendi), onda su i sva poziti

vna odredenja, koje Toma naziva savrsenstvima perfectiones), upravo

savrsenstva bivstvovanja perfectiones esseruli), utemeljena u bitku i usposta

vljena Cinom bivstvovanja (usp. Summa theol.

I

q. 4,

a. 2).


3/10

88

89

LJUB V

PREM ISTINI

Sve stvari naseg iskustva

su

konacne, ogranicene u bitku (entia finita).

Jedna stvar nije neka druga; postoje stupnjevi bivstvovanja. Ograniceno bice.

nije sam

Cisti

bitak, nego je odvojeno od njega svojom ogranicenom biti

(es-

sentiafinita). Bit je pocelo neke omedenosti kojomje bice postavljeno u svoju

vrstu postojanja. Bicu pridolazi bitak, ali prema mjeri njegove ogranicene biti.

Bit nema od sebe bitak. Bit je odredena i omedena mogucnost bivstvovanja

(potentia essendi)

nasuprot zbiljskom bivstvovanju

(actus essendi).

Bitak kao

takav ne pretpostavlja neko odredeno omedenje; ono je u ogranicenoj biti. Oboje

su

konstitutivna pocela realnog i konkretnog bica, te se stoga oboje s obzirom

na bitak (ontoloski) razumijevaju kao mogucnost i zbiljnost bitka.

2.3. Sam bitak (ipsum esse)

Iz toga sIijedi: Ako

je

bitak upravo on sam i ako nije omeden nikakvom

ogranicenom biti, onda je on apsolutno nuzna Prastvarnost (nemoguce je da

bitak ne bude), ali ujedno i neomedena punina svih pozitivnih sadrzaja i

savrsenstva bitka (bitak ne iskljucuje bitak). Sve sto je kao pozitivna odredenost

iIi svojstvo bica uopce moguce, tj. sto je s obzirom na bitak moguce, ponajprije

je nuino neomedena stvarnost: Bog je za Tomu sam bitak (ipsum esse).

Govorimo Ii 0

Boijoj

biti , misIimo na ono sto on jest. To pak ne

moie

biti neko ogranicavajuce pocelo u obliku omedene stvarnosti i ne moie se

razlikovati od

Boijega

bitka. Bitak i bit su u njemu, kako Toma istice, posve

istovjetni: Bog je svoja bit, a njegova bit je sam bitak kao takav (essentia sua

est suum esse: Summa theol. I q. 3 a. 4). Ako je u tom bitku samome sva

mogucnost bivovanja vjecna i neomedena stvarnost, onda u Bogu preegzisti

ra sve sto

je

u stvorenom svijetu moguce, i to ne samo (formalno) kao skup

zamisli 0 nekom mogucem svijetu, nego vec (realno i fundamentalno) ujedin

stvu i stvarnosti samoga bitka.

Ovoj definiciji Boije biti Toma cesto pridodaje rijec samostojan : ip

sum esse subsistens

(Summa theol.

I q. 4, a. 2 i drugdje). Tim pojmom se

izrice da Boiji bitak postoji sam u sebi, tj. opstoji na

naCin

supstancije u sebi ,

a ne u necemu drugome. Bog nije opcenit, svim biCima zajednicki bitak

(esse

commune),

koji je rasprsen u svijetu i i bi se u stvarima svijeta istom trebao

ostvariti. Tomaj asno odjeljuje Boiji bitak od neoplatonicarske emanacije i od

panteistickih misIi 0 nekom Boijem samoostvarenju u svijetu (kasnije sve do

Hegela). Ne, Bog postoji kao punina bitka u sebi samome, u apsolutnoj tran

scendentnosti povrh svih ogranicenih bica, kojajedino po njegovoj stvoriteljskoj

moCi

imaju svoju zbiljnost u obliku kontingentnog udionistva u Bozjem bitku.

Na

taj naCin Toma uvelike nadilaziAristotelov pojam Boga (Met. 12), koji

doduse dostiie Cistu zbiljnost nepokrenutog pokretnika , koji

je

kao misljenje

koje misIi 0 sebi iIi spoznaja koja poznaje samu sebe

(noesis noeseos)

umski

potpuno priseban - pri sebi, ali ne u nas i u svijetu. On poCiva u vjecno blaienoj

sreCi

duhovnog posjedovanja samoga sebe, aIi niti je stvorio svijet niti je u

TOM KVINSKI

NJEGOVO

DJELO

njemu i dalje na djelu. On je tek svrha svijeta koja, privlaceCi k sebi, sve

drzi

u

pokretu. Jos je veoma daleko od iivog, osobnog i slobodnog Boga Stvoritel ja

krscanske vjere.

Njega

je

na jasan naCin pojmio

sv.

Toma Akvinski i to

je

njegova

jedin-

stvena zasluga. Pojam ipsum esse , pravo shvacen, najvisi je, najdubokou m

niji i sadriajno najbogatiji pojam Boga koji je filozofska misao ikad izgradila .

Time je Toma preuzeo najbolju tradiciju od Platona i Aristotela preko Plotina i

Augustina (kod kojeg se vec nalaze rijeCi ipsum esse ), ali

ju

je shvatio i

objasnio na nov

naCin

unutar dosljednog sustava svoje misIi

0

bitku: kao Cistu

zbiljnost bitka koja, bez nekog ogranicenja mogucnoscu, nuino i beskonacno

jest.

Sam bitak kao takav je apstraktna formula koju cemo pravo razumjeti

istom onda kad upoznamo intelektualnu pozadinu i kadje ispunimo sadriajem

i zivotno razvijemo.

To

Cini vec i Toma, ali isto tako u apstraktnim napucima:

U Bogu su savrsenstva svih stvari; stoga se i naziva sveobuhvatno

(universa-

liter)

savrsenim

(Summa theol.

I

q.

4, a. 2). Svako savrsenstvo u uCinku [

.. .

]

virtualno pretpostoji u tvomom uzroku [ ... J BuduCi

daje

Bog prvi tvorni

uzrok

svih stvari, savrsenstva svih stvari trebaju u njemu pretpostojati na uzviseniji

naCin

(secundum eminentiorem modum) (ibid.).

SamBoiji bitak ukljucuje u

sebe zivot i mudrost jer njemu koji samostalno postoji ne moie nedostajati

nijedno od savrsenstva bivstvovanja

(ibid.,

ad 3). MogIi bismo iivotu i

mu-

drosti dodati i dobrotu i ljepotu, moc i slobodu, ljubav i milosrde - sve vredno

te osobnog i drustvenog zivota, koje se ontoloski pokazuju kao pravi stupnjevi

bitka

(perfectiones essendl).

Sve su one u Bogu, Bitku samome , nuino i na

naCin nadilazenja, vjecna i beskonacna stvarnost.

Dakle; to je cjelovit metafizicko-ontoloski pogled na stvarnost kod Tome

Akvinskoga. On metafiziku od pocetka razumije kao filozofiju bitka, koja sve

sto jest shvaca kao bice

(sub ratione entis)

, bice utemeljuje na bitku

(actus

essendi)

i povezuje ga s prvim temeljem bitka, samim bitkom kao takvim

(ip-

sum esse). Ne moramo vise sIijediti misao

daje to

Bog koji, teoloski gledano,

nije sarno Stvoritelj svijeta, nego se oCituje i kao Bog Objave, Otkupljenja u

Kristu, Posvecenja i Dovrsenja u Duhu Svetom, tj. kao r o j s t v ~ n Bog. Ostajemo

pri metafizickom.gledistu.

3 Gubitak misli bitku

3.1 Kasna skolastika

i

novijafilozofija

Ubrzo nakon Tome njegov uvid u bitak kao pocelo svekolike zbiljske stvar

nosti i savrsenosti u filozofiji vise nece biti shvacen. To ne vrijedi sarno za

skotizam (nakon Duns Skota) i za nominaIizam (medu sljedbenicima Vilima

Ockhama) koji su via modema kasnoga srednjeg vijeka i na pocetku novog

doba. To vrijedi i za sam tomizam koji je od XVI. do XVII. stoljeca izgraden u


4/10

90

9

JUB V

PREM

ISTINI

skolski sustav. Veliki tumaCi

sv.

Tonie, pa ni Kajetan, ne dopiru vise do njego-

va razumijevanja bitka. Prevladava esencijalisticki i s obzirom na pojmove,

formalisticki naCin rnisljenja koji vise nije kadar prodrijeti do bitka kao pocela

svega postojeeega.

To vrijedi i za Francisca Suareza, Cije Disputationes metaphysicae (1597.)

saiimaju i

na

spekulativan naCin nastavljaju tradiciju skolasticke filozofije.

On

poznaje sarno pojmovnu razliku distinctio rationis) izmedu "essentia" i "exi-

stentia", a ne utemeljuje njihovo dvojstvo u bitku esse) kao nadredenom pocelu

jedinstva. Njegova metafizika, jos uvijek znatno bolja od mnogo toga sto je

dalje zivjeloka o "so.arezijanska" skblskafilozofija, imala je dalekosezan utjecaj

na rnisao ranoga novog vijeka.

Njoj je Tornino shvaeanje bitka bilo jedva poznato, a metafizicki pojam

bitka opeenito bio je uglavnom odbacen. Descartesov, Spinozin i Leibniiov

racioIializarn ne poznaje pojam bitka. Christian Wolff shvaea, doduse, metafi-

ziku na temelju kIasicne predaje kao znanost

0

bieu kao bieu, ali ne utemeljuje

je u stvarnom bitku, nego u mogueoj biti, a moguee je ono sto se racionalno

moze zarnisliti bez protuslovlja;

0

bitku ovdje nije rijec. Istom Lockeov iHu-

meov empirizarn doslovce ne poznaju nikakva pojma

0

bitku ni vrijednost onoga

sto jest s obzirom na bitak; bitak se rastace u svezanj osjetilnih dojmova. S

obzirom

na

bitak

"nema

tu nista". Ovdje je Heideggerov prigovor

0

zaboravu

bitka pun pogodak.

3.2 Kant i njegovo naslijede

Sve to djeluje i na Kanta koji reducira bitak na Cisto razumski pojarn

b

postojanju

Dasein, Existenz).

Kod njega pojarn, kao kategorija rnisljenja, za

uspostavljanje predmeta iskustva nema objektivnu, nego sarno subjektivnu

vrijednost. Treba

Ii

transcendentalni subjekt, Cisti "rnislim" kao takav, napravi-

ti sintezu misli i predodzbe, ondaje to transcendentalni uvjetmoguenosti spoz-

navanja. Ne mozemo vise pitati "je" Ii on ili "nije", jer on ne predstavlja pred-

met naSeg iskustva. Ako su ideje Cistoga uma "dusa, svijet i Bog" tek najvisa

p o c e l j ~ d i n s t v

istom se onda u pravom srnislu ne moze pitati "je su" Ii one

iIi

"nisu" jer se ne mogu zarnijetiti pomoeu predodzbe. Ako napoko n dodemo do

Boga

kao najviseg uvjeta svih uvjeta, onda je on "ens real issimum", ali u Cisto

esencijalist ickom smislu: kao ideja punine svih savrsenstva, te stoga kao "ide -

al Cistoga uma". Iz toga za Kanta ne slijedi da ona kao apsolutni bitak nuzno

postoji. To bi vee bilo "kategorijalno" rnisljenje koje bi Boga htjelo pretvoriti u

neku stvar naseg iskustva. Bitka u bezuvjetnom, te stoga "transcendentnom"

srnislu vise nema, niti kao bitka ogranicenog i kontigentnog biea ens ab alio)

niti kao sarnog apsolutnog bitka koji nuzno od sarna seb e

jest

ens a se). Bitak

je

umu umakao. Metafizika nije moguea jer bi joj se moglo pristupiti jedino

kao filozofiji

0

bitku.

TOM KVINSKII NJEGOVO

DclELO

Stoga za njemacki idealizarn prvo pocelo na kojem se sve temelji neee

biti

bitak, nego rnisljenje autonomnog uma koje sarno sebe postavlja ka o apsolut-

no, sve ostalo uspostavlja iz sebe i opet u sebi preuzima kako bi postalo "apso-

lutnim duhom" (Hegel). Brzo ee, doduse, ovaj zacarani krug uma, koji se

sam

imanentno razvija, biti probijen. Kasni Fichte (od 1801., dakle rnnogo prije

glavnih Hegelovih spisa) dolazi do spoznaje da svako znanje pretpostavlja bi -

tak, a znanje kao apsolutno znanje pretpostavlja apsolutni bitak. Govori ca lc

0

"metafizici i ontologiji". Schelling u kasnijem razdoblju (vee od 1827.,

napose

u filozofiji Objave) dolazi do slicnog uvida kako svekoliko rnisljenje zahtijeva

"bitak prije uma" i "izvan uma", pa stoga mora pretpostaviti apsolutan bitak ne

sarno kao prvo pocelo logicke dedukcije (u negativnoj filozofiji), ne go takoder

stvarnog i zivoga Boga kao "Gospodara bitka". Ovi su rnislioeiprevladali

stu umsku imanentnost i doprli su do zbiIjskoga bitka. Ipak njihova polazista

za filozofiju bitka (tek poslije objavljene) nisu mogle dobiti na vrijednosti pred

nadmoenim Hegel om koji bitak, dovodeCi ga do nistaviIa, dokida u apsolut-

nom znanju i zeli

ga

pojrniti kao razvojnu tocku "apsolutnog duha" koji dolazi

k sebi. S bitkom "tu nema nista".

Raznovrsne se posljedice javljaju, metafizika bitka vise ne postoji. Poziti-

vizam i materijalizarn ne morarno ni sporninjati, ali ni neokantizarn ni

neoide-

alizam uopee ne postavljaju pitanje 0 bitku. Husserl izriCito tumaCi svoju feno-

menologiju kao "eidetsku" znanost, tj. ka o Cistu filozofiju

0

bitima.

Ona

ne -

dvojbeno ima svoje zasluge u pailjivoj analizi fenomena, ali bitak iIi egzisten-

cija ostaju iskIjuceni; fenomenologija se ogranicava na opis i analizu esen-

cijalnih struktura fenomena.

4 Nova misao bitku

4.1 Heideggerovo pitanje

0

bitku

Jasno

je

zasto se M. Heidegger taka odlucnousprotivio filozofiji biti i

bkrenuo se rnisli

0

bitku, od Ciste esencije okrenuo se egzistenciji. On egzi-

stenciju razumijeva, slijedeCi Kierkegaarda, kao ljudsko postojanje, tocnije

ontoloski naCin·bitka kakav se u tom postojanju oCituje. Njegov ponavljani

prigovor

da je

metafizika podlegla "zaboravu bitka" donekIe

je

opravdan,

on

ga, medutim, prosiruje na Citavu povijest metafizike i time ga cini upitnim i s

obzirom

na

povijest filozofije.i s obzirom

na

sadrzaj.

Tocno je

da

se vee od Platona u zapadnoj filozofiji moze pronaCi skIonost

k promisljanju

0

bitima. No nju je vee nadisao Aristotel, a

jos

dosljednije Toma

. Akvinski. Tocno je takoder da u povijesti filozofije, vee u kasnom

srednjem

vijeku, a posebice u novom vijeku, prevladavajednostrani esencijalizarn

koji

ee u Husserlovoj fenomenologiji veoma doCi do izrazaja i protiv toga

ee

odluc-

no ustati Heidegger.


5/10

92

93

LJUB V PREM ISTINI

Za nadvladavanje esencijalizma i dopiranje do bitka Heideggerovo je

polaziste

u

Sein un d Zeit), doduse, plodno: treba se vratiti razumijevanju bitka

covjekove egzistencije da bismo u temelju samosvijesti i onih

Cina

kojima se

covjek ostvaruje upravo kao covjek otkrili izvomi "smisao bitka". Heidegger

naznacuje pravac transcendentalnog utemeljenja metafizike upozoravanjem na

.apriorno znanje 0 bitku koje sadriava svaki duhovni, sebesvjesni Cin kao uvjet

svoje moguenosti.

~ e i e g g e r

medutim, ide drugim putom. On razumijevanje bitka utemeljuje

na pOJmu vremena: kao buduenost (kojoj dopustam da mi dode), kao ono sto

je

bilo (a sto nije sarno proSlo nego je postalo bieem) i kao sadasnjost (tocka

presjeka izmedu budueeg i onoga sto je bilo). Ovo troje, pak, pokazuju ni stavnost

covjekova postojanja: to je bitak usmjeren prema smrti

(Sein zum Tad),

on je

bacenost i propalost.

Tu

se nista ne odnosi na bitak. "Ljudska egzistencija

a-

sein)

znaCi prisutnost u nistavilu."3

Kako se, medutim, iz zamisli 0 "razdvojenosti" dimenzija vremena moze

objasniti "prisebnost" duha, svjetlo svijesti, te time izvorno razumijevanje bi

tka, ostaje (nakon teksta u

Sein und Zeit)

potpuno nejasno. Svijest u znanju 0

bitku ne moze se temeljiti na razliCitosti vremena, nego jedino na istovjetnosti

bitka i znanja u duhovnom

Cinu

uma. Nasuprot tome Heidegger postavlja

odlucujueu misao 0 razumijevanju bitka kao vremena, i ta ee misao imati teske

posljedice. Njegovo ce se razumijevanje kasnije tumaGiti kao povijest bitka

koja tvori zavrsni obzir razumijevanja. Bitak, kate on, u cjelokupnoj povijesti

metafizike nije bio promisljan u tom smislu te je ona podlegla zaboravu bitka.

Vrlo brzo

su

se predstavnici klasicne metafizike usprotivili (napose E.

Gilson,4 G. Siewe rth

5

i drugi), priznajuCi doduse daje prigovor djelomice opra

vdan, posebice s obzirom na novovjekovnu filozofiju, ali nije valjan prije sve

ga s obzirom n a Tomu Akvinskoga. On je znao za bitak, jasno je razlikovao

biee

(ens)

i bitak

(esse)

i razvio je dubokoumnu metafiziku bitka.

Koliko god ovo stoji, moramo upozoriti da Heidegger izrazom "bitak"

misli na nesto sasvim drugo negoli svekolika klasicna metafizika. Za nj

je

"smi

sao bitka" vrijeme, a povijest, povijest bitka kao sudbina bitka, zadnji je obzor

svega zbivanja i razumijevanja koji se ne moze vise istrazivati. Ovakav je nauk,

. doduse, stavio povijest u prvi plan i dao povijesnim promisljanjima i herme

neutickom razumijevanju vrijedne poticaje (npr. "hermeneuticki krug"), ali

niposto nije kadar nadomjestiti ili nadiCi metafizicko promisljanje bitka. Na

protiv, povijesnom mijenom on dokida svekoliku vainost bitka i vodi u histo

ristijski relativizam koji, jer je u bitku utemeljen, ne moze biti radikalniji.

3 M.

HEIDEGGER, Was ist Metaphysik?, Frankfurt, 71955., str. 35.

4 E. GILSON, L etre et [,essence, Paris, 1948.

5

G. SIEWERTH, Das Schicksal der Metaphysik von Thomas zu Heidegger, Einsie

deln. 1959.

ii: (rOMA

KVINSKII

NJEGOVO DJELO

;

Pitanje je, takoder, moze

i

se "smisao bitka" svesti na bilo koje drug o, no

~ i p k

kategorijarna ograniceno, odredenje, makar to takoder bilo vrijeme i

po -

.dvijest. pa i Heidegger kaze 0 bitku: Onje on sam"6, sto pak znaGi da ne prima

"odredenja od drugdje i ne moze se na nesto drugo reducirati. Medutim, upravo

lise to zbiva ako bitak tumaCimo kao vrijeme i povijest, ako ga na njima temelji-

;mo, a transcendentni bitak - koji nadilazi vrijeme i povijest - vee unaprijed

Jiskljucujemo. Tako je bitak kao bitak promasen. Heidegger u tome sam

po-

dlijeze zaboravu bitka. Zaboravlja

iIi

potiskuje ono

lito

"bitak" u metafizick om

"smislu doista znaGi. Za takvo misljenje 0 povijesti bitka, jos viSe negoli za

.svekoliku metafiziku, vrijedi da "tu s bitkom nema nista". Nihilizarn, premda

jos blago prikriven, medu Heideggerovim nasljednicima postat ee oW.

4.2 Novija metafizika

Heidegger

je

zasigumo dao vrijedne poticaje za razmisljanje koje

je

vodi-

10 dalje. Ali s obzirom na metafiziku njegovo je djelovanje dvojako. S jedne

je

strane njegova misao 0 nadvladavanju i svrsetku metafizike pronasla mnoge

sljedbenike. "Smrt metafizike" i "postmetafizicko doba" postale

su

gotovo

. krilatice posljednjih desetljeea sve do kOljenite destrukcije ili dekon struiranj a

1. Derrida) metafizike, koje zavrsavaju u nihilizmu. .

S druge strane Heideggerovo intenzivno pitanje 0 bitku djelovalo je kao

izazov i poticaj takoder u prostoru metafizickog promisljanja (napose

kod

krseanskih filozofa). Trebalo je, pa i u raspravi s Heideggerom, jos vise prorni

sliti

0

bitku da bismo ga nanovo otkrili kao temelj i srediste cijele metafizike.

Taj

je

zarnah iznova vodio k velikom misliocu 0 bitku, Tomi Akvinskom (vis e

negoli k uobicajenom skolskom tomizmu).

Bitakje

nanovo prepoznat kao ac-

tus essendi".

Nije se sarno pojavio Citav niz povijesno temeljitijih studija 0 Tominoj

filozofiji, nego se ovaj zamah uskoro povezao s novim nastojanjem oko tran

scendentalno-filozofijskoga utemeljenja metafizike, tj. ne sarno povratkom Tomi

nego i Kantu i kantovskoj filozofiji. Novi je put zacrtalo djelo Belgijanca J.

Marechala

7

koji se dao na to da, preuzimanjem transcendentalne metode, "Kanta

pomocu Kanta" nadvlada, a metafiziku u Tominu smislu) nanovo utemelji.

Taj

se pokusaj nasiroko odrazio, i u Belgiji i Francuskoj,8 a i na njem ackom

6

M. HEIDEGGER, mer den Hurnanisrnus,

u:

PiatonsLehre von der Wahrheit,

Bern,

1947., str. 76.

7

J.

MARECHAL,

Le point de depart de la meraphysique, 5 svezaka: 1.-3. sv. od

1922., 3Briissel-Paris, 1944; sv. 4, 1947.; sustavno najvainiji: sv. 5, Le Thomisme devant la

philosophie critique, 21949.

8

Usp. H. JACOBS,

Die

franzosischsprachige Marechal-Schule:

L.

Malevez, A. Gre

goire, J. Defever, G. Isaye, J. Javaux, E. Dirv en u. a., u:

Christliche Philosophie im katho-

lischenDenken des 19. un

20

lahrhunderts (izd. E. CORETH i dr.), sv. 2,

Graz

,1988., str.

470-484 (Literatura).


6/10

94

95

JUBAV PREMA

ISTINI

govomom podrucju. Posebice

se

isticu

1. B.

Lotz

9

i K. Rahner

o

koji

a n ~ c h a -

loy postupak povezuju s Heideggerovim promisljanjem. bitka. Slican smjer

naznacuje u angloamerickom prostoru djelo Kanadanina B. Lonergana,

koji

se, relativno neovisno 0

a n ~ c h a l u

te isto tako slobodan od Heideggerova

utjecaja, dao na transcendentalrio utemeljivanje metafizicke misIi (prema sv.

Tomi). Njegovo djelo, u nas malo poznato, pokrenulo je, prije svega u Americi

(Kanada i SAD), Lonerganovu skolu koja ima znatan utjecaj te bi i u Europi

zasluzivala vise pozomosti.

Ovakvom nastojanju samse i ja, proucavajuCi Kanta, napose njemacki

idealizam, Heideggera i druge, jednoc prikljuCio i pokusao metafiziku meto

dicki nanovo utemeljiti u klasicnom smislu, u skladu s predajom, i u glavnim

je crtama sustavno razviti.

12

OsvrcuCi se na to, zelim kratko istaknuti one vi

dike koji mi se Cine najvaznijima.

1

Metafizika nije apstraktan sustav pojmova daleko od zivotai nego se

tice cjeIine covjekove egzistencije. Tumacenje bitka ujedno

je

covjekovo tu

macenje samoga sebe kao bica s umnom, duhovnom naravi. U metafizici

treba

9

J. B. LOTZ, posebice: Das Urteil und das Sein. Eine Grundlegung der Metaphysik,

Pullach

bei

Miinchen, 1957., i mnogi drugi spisi. Usp. ISTI, Joseph Marechal (1878-1944),

u:

Christliche Philosophie,

sv. 2 (vidi

biljdku

8), str. 453-469.

10 K. RAHNER,

Geist ill Welt ur

Metaphysik der endlichen Erkenntnis bei Thomas

von Aquin, Innsbruck. 1939., Miinchen, 21957.; jo§ vaznije: ISTI, Horer des Wortes. Zur

Grundlegung einer Religionsphilosophie, Miinchen, 1941.,21963.;

ISri,

Grundkurs des

Glaubens. Einfiihrung in den

Begriff

des Christentums, Freiburg, 1976. (i sljedeca izdanja).

Toliko 0 temeljnim filozofskim djelima koja ce biti objavljena u novom izdanju sabranih

djela, ne spominjuCi sada Rahnerove opsezne teolo§ke spise. Usp. E. CORETH, Philo

sophische Grundlagen

der

Theologie Karl Rahners, u: ISTI, Beitriige zur Christlichen Phi

losophie (izd. Chr. KANZIAN), Innsbruck, 1999., str. 373-384.

11 B. J. F.

LONERGAN,

posebice: Insight. A study of human understandig, London,

21958. (i iduca izdanja), i dr. 0 tome vidi: St. W ARNDT, Bernard J.

F.

Lonergan (1904

1984), u:. Christliche Philosophie, sv. 2 (vidi bilje§ku 8), str. 753-770. 0 prijateljskoj ra

spravi izmedu

Lonerganai mene

usp. B. LONERGAN, Metaphysics as

Horizon (0 mojem

djelu Metaphysik, 1961.), u: Gregorianum 44 (1963.), str. 307-318 (vise imta nanovo izda

no). K tome: E. CORETH, Unmittelbarkeit und Vermittlung des Seins. Versuch einer Ari

twort

an B. 1.

F.

Lonergan, u:

Zeitschrift fUr katholische Theologie

92

(1970.), str. 313

327., sada i u: Beitriige zur Christlichen Philosophie (izd. Chr.

KANZIAN),

Innsbruck,

1999;, str. 248-261.

12

E, CORETH, Metaphysik. Eine methodisch-systematische Grundlegung, Innsbruck,

1961.,31980.;

0 tome

poslije: GrundrifJ der Metaphysik, Innsbruck, 1994.; nedavno

i:

Bei

triigezur Christlichen Philosophie

(izd. Chr. KANZIAN), Innsbruck, 1999., i dr. 0 cjelo

Iaipnom razvoju od Marechala naovamo vidi napose: O. MUCK,

Die transzendentale Metho

de in der scholastischen Philosophie der Gegenwart, Innsbruck, 1964.; ISTI, Die deutsch

sprachige Marechal-Schule- Transzendentalphilosophie als Metaphysik: 1. B. Lotz, K.

Rahner, W Brugger, E Coreth u.a., u: Christliche Philosophiesv. 2 (bilj. 8), str. 590-622

(Literatura).

TOMA

AKVINSKI

I NclEGOVO

DclELO

pokazati da covjek zivi, razmislja i djeluje na temelju izvomog razumijevanja

bitka, tj. da su osnovni metafizicki uvidiimplici tno - bolje: netematski - sa

drzani ili pretpostavljeni u svim duhovnim Cinima kao livjet njihove mog ucno

.sti. ZeIimo Ii ih tematski spoznati, potrebno

nam je transcendentalno

promisljanje i objasnjavanje koje se ne moze postiCi samo pomocu analize

jezika iii pojmova jer nije rijec 0 logickim implikacijama, nego 0 izvrsenom

znanju iii ostvarenoj spoznaji koju treba istom pojmovno iskazati.

2)

Da

bi

to

postigIi Marechal, a tako i Lotz i Lonergan, kao polaziSte

uzi

maju umski sud koji, kao tvrdnja, zeli bezuvjetno vrijediti. Nasuprot tome

j a

sam kao polaziste uzeo pitanje - bolje: postavljanje pitanja, - i

to

iz jednostav

nog,

Cisto

metodickog razloga: u svakom slucaju moram pitati, u najmanju

ruku

morampostaviti pitanjekako eu zapoceti1

3

• A ipak

sei

s tog polazista,

kao

i kod suda, moze orisati bezuvjetan vrijednosni obzor, i taj obzor mozemo.

oznaCiti kao obzor bitka koji se iskazuje u logicki transcendentnom i analo

gnom pojmu bitka.

3) Uzmemo

Ii

kao osnovni pojam metafizike pojam ])itka ili biea(ens) kao

. necega sto jest , ne treba ga razumje tite k kao najprazniju apstrakciju,

nego

mu moramo pristupi ti operat ivno , tj. iz realnog Cinjenja:kao onome 0 cemu

postavljamo pitanje(sto

je

to?), sto spoznajemo (da jest i kako jest), 0 cemu·

tvrcJ.i.ino

da

je

istinito Uest

takO )14.

Biee ne

znaCi

kantovski

Ding an sich

stoje

predmetni nesporazum), nego ono

0

cemu mozemo postaviti pitanje i sto moze

mospoznat i (znati) i sto mozemo priznati (ustvrditi),

noeton

kod Aristotela,

intelligibile

kod Tome,

ito, buduCi

da postavljanje pitanja nema granica, u

sveobuhvatnom smislu: rasprostire se koliko i bitak.

4

Postavljanje pitanja kao polaziste pokazuje se valjanim i zbog toga sto

jasno oCituje i dinamicni element spoznavanja i teznje. Pitati mogu 0 svemu i

preko svih granica. Odatle Se otvarabezuvjetan i bezgranican obzor koji - pi

tajuCi

0 onome sto jest , i znajuCi za ono sto jest - mozemo oznaCiti

kao

obzor bitka u

kojem

se biee kaojedno, istinito, dobro moze istraziti u svojim

temeljima i osnovnim zakonitostima.

Pokazati obzorje bitka koje je otvoreno duhovriom, umskom bicu, bilo mi

je vaznije nego Ii uteme1jiti metafiziku pomoeu diferencirane spoznajne teo

rije (kao Marechal i Lonergan), jer

nasaje

spoznaja oduvijek duhovna, umska

spoznaja i vodi je provedeno znanje

0

bitku, nazocno u

Cinu

spoznavanja. Nema

neke izdvojene osjetilne spoznaje kojap.e bi bila u sluzbi uma; pa i svaka re

13 Izbor ovakva polazista

povezanje

s Heideggerovim pitanjem

0

bitku kao i s

djelom

K.

Rahnera Horer des Wortes

(bilj. 10). No, ja

sam

postavljanje pitanja podrobnije ispitao

s obzirom na uvjete njegove mogucnosti, da bih na taj naCin metodicki utemeljio metafi

ziku.

14 Operativni vidik posebice je istaknuo B. Lonergan; usp. O. MUCK, Die transzen

dentale Methode (biIj. 12).


7/10

97

;

I

r

i

.

Ii

I

i '

>j l

Ii

I.

I

96

LJUBAV

PREMA

ISTINI

fleksija 0 spoznavanju je umski tin koji podlijeze uvjetima duhovne, umske

spoznaje, tj. nalazi se u obzoru bitka.

5 Povrh toga (za razliku od Marechala i Lonergana), zahvaljujuCi poti

caju koji mi dade M. Heidegger i cijela filozofija egzistencije, ponajvise K.

Rahner, meni je vazno da ovdje nije rijec tek 0 teoretskoj spoznaji, pa

ni

0 tome

da metafiziku potvrdimo kao znanost (kako god znanost razumjeli), nego da

je rijec 0 titavu i zivome covjeku, 0 njegovoj teznji, 0 njegoyu htijenju i djelo

vanju,

0

temelju i smislu njegove egzistencije, pa stoga i

0

transcendentnoj

dimenziji njegova bica koje moze pronaCi svoj svrhu i ispunjenje jedino u ap

solutnome bitku samome .

Ovakav vidik metafizike kao filozofije bitka pokazuje da ne moramo u

svemu biti vezani uz strogi tomizam (osobno to nisam) kako bismo Tomino

razumijevanje bitka unijeli u probleme i metode suvremene filozofije i kako

bismo ga u tom okviru plodonosno vrednovali.

Kao zakljucak kaiimo tek ovo: U nase vrijeme, dok p r l z ~ m o u novo

doba koje jos nema ime, vise se ne govori 0 svrsetku metafizike. Cini se da se

potreba za metafizickom spoznajom i orijentacijom nanovo probudila. Gotovo

bismo se mogli odvaziti govoriti

0

uskrsnueu metafizike , kako je to Peter

Wust vee 1920.

15

godine utinio, naznacujuCi viSe zelju, a ne njezino ispunjenje.

Medutim, uopce nije upitanju da u nase doba, koje opterecuju teskoce svjetskih

razmjera, pluralizam i gubitak orijentacije, potreba za metafizikom iznova oZi:

ljava. Ceznemo za metafizikom kao temeljnom i cjelokupnom znanoseu kOJa

se ne gubi u osjeeajima ili mitsko-mistickim predodzbama, nego je zasnovana

na takvim uvjerenjima

0

covjeku i njegovu svijetu u sveukupnosti bitka, koje

mozemo razumski shvatiti i odgovomo prihvatiti. Ova je sveukupnost spoznat

ljiva jedino kao stvamost bitka, ako bitak shvacamo kao bitak svega sto po

stoji, acovjeka poimamo kao bice koje, s duhovnom s ~ i j e s e u i s p o z ~ j o ~ u

slobodi i odgovomosti, zivi i treba se razviti na bezuvJetnom obzorJu

b l t k ~

usmjeren i upucen na apsolutan i neizmjeran sam bitak kao takav. Metafl

zika

je

moguca jedino kao fIlozofija bitka, jedino tako moze izvrsiti svoju za

dacu u sadasnjosti i u buduenosti.

s njemackog preveo

Niko We I

15

usp. Gesammelte Werke 10 svezaka, izd. W. VERNEKOHL i

dr.,

.Munster, 1963:

1969., sv.

1.

K tome: H. WESTHOFF, Peter Wust (1884-1940), u: hnstllche Phllosophle

(bilj. 8), sv 3, Graz, 1990., str. 112-128 (Literatura).

.TOMA AKVINSKI I NJEGOVO DJELO

Zusammenfassling

Thomas no das Problem der Metyphysik

1m

Artikel gibt der Autor einen geschichtlichen Uberblick der Sein sfra ge

im philosophischen Denken und zum AbschluB nennt er die wichtigstenAspekte

. aus seinem eigenem Versuch, die Metaphysik im Sinne ihrer klassichen Tradi-

tion methodisch neu zu begrtinden und in Grundztigen systemathisch zu

ent-

falten.

1m

Mittelpunkt des Aritkels steht die Seins-Philosophie von Thomas

von Aquin in derdas Sein als Seinsakt (actus essendi) und zwar als Sein alles

Seiennden und als das Sein selbst in Gott (ipsum esse) verstanden wird. Tho-

mas entscheidender Beitrag ist die Anwendug der Akt-Potenzlehre von

Aristo-

te1es auf

das Verhaltnis von Sein und Wesen. In der neueren Metaphysik

hat

besonders die Auseinandersetzung mit Heideggers Vorwurf, ganze Phi losophie

geschiehte sei der Seinsvergessenheit verfallen, von neuem zum Thomas ge-

ftihrt. 1. Marechal, 1. B. Lotz,

K

Rahner und B. Lonergan untemahmen eine

transzendentale Begrtindung metaphysischen Denkens nach Thomas. Einem

solchen Bemtihen schlieB sich auch E. Coreth selbst an, wobei er die

Frage,

bzw. das Fragen des Menschen zum Ansatz genommen hatte.


8/10


9/10


10/10

toma akvinski i problem metafizike

Documents