Nastavni program iz predmeta

TJELESNA I ZDRAVSTVENA KULTURA

Ivan Granić, prof.

2

SADRŽAJ 1. Uvod 3 2. Cilj tjelesne i zdravstvene kulture u programu visokog obrazovanja 4 3. Sastavnice tjelesne i zdravstvene kulture u programu visokog obrazovanja 4 3.1. Obrazovna sastavnica 4 3.2. Antropološka sastavnica 4 3.3. Odgojna sastavnica 5 4. Zadaće tjelesne i zdravstvene kulture u programu visokog obrazovanja 5 5. Sedmo razvojno razdoblje (18-25 godina) 5 5.1. Obrazovne zadaće 6 5.2. Antropološke zadaće 6 5.3. Odgojne zadaće 6 6. Nastavni programi tjelesne i zdravstvene kulture na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu 6 6.1. Osnovni programi tjelesne i zdravstvene kulture 9 6.2. Posebni programi tjelesne i zdravstvene kulture 11 6.3. Programi za studente s posebnim potrebama 13 6.4. Izborni programi 16 7. Osnovna teorijska znanja iz Tjelesne i zdravstvene kulture 18 8. Nastava TZK - programirana tjelesna aktivnost u funkciji zdravlja 18 9. Kontrola intenziteta rada – Karvonenova formula 22 10. Važnost motoričkih i funkcionalnih sposobnosti 24 11. Osnovne smjernice za pravilnu prehranu 27 12. Način praćenja kvalitete i uspješnosti izvedbe programa tjelesne i zdravstvene kulture 28 13. Zaključak 28 14. Sport na FESB-u 29 15. Literatura 30 15.1 Korištena literatura 28 15.2 Preporučena literatura 28

3

1. Uvod Poštovane kolege, programi nastave tjelesne i zdravstvene kulture usklađeni su sa postojećom regulativom, statusom predmeta i materijalnim uvjetima te se kao takvi provode na svim studijskim smjerovima stručnog, preddiplomskog, diplomskog i poslije diplomskog studija na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu.. Fakultet elektrotehnike strojarstva i brodogradnje kao sastavnica Sveučilišta temeljem Statuta Sveučilišta obvezuje se u okviru svoje nastavne aktivnosti promicati tjelovježbu i studentski šport. Nastava i izvannastavne djelatnosti studenata iz tjelesne i zdravstvene kulture, sporta i rekreacije ustrojavaju se i izvode izvan satnice utvrđene ukupnim radnim obvezama. Nastava i programi tjelesne i zdravstvene kulture nisu obvezni, međutim, logično se podrazumijeva odgovornost svakog studenta koji se na takvu aktivnost prijavi da će je i pohađati. Dakle, programi nemaju niti fakultativni niti izborni karakter, ali se svakako obveze koji proizlaze iz prava studenata i obveza nastavnika sukladno primjenjuju i na ovaj kolegij. Programi se formiraju na osnovu prethodnog iskustva o vrsti i tipu kinezioloških aktivnosti za koje se studenti zainteresirani, ali i na osnovu inicijative dijela studenata, dovoljnih za formiranje grupe za bavljenje takvom aktivnosti. Uvažavajući bio-psihosocijalne potrebe studenata i razvojno razdoblje u kojem se studenti nalaze napravljen je program tjelesne i zdravstvene kulture koji je usklađen sa postojećom regulativom i materijalnim uvjetima.

4

2. Cilj tjelesne i zdravstvene kulture u programu visokog obrazovanja Zdravlje i pravilan tjelesni razvoj osnov su i preduvjet za sve ljudske aktivnosti, pa skladno razvijanje svih antropoloških karakteristika studenata ima osobitu važnost u ovoj etapi odgojno obrazovnog procesa ali i njihovog razvoja. Cilj je adekvatnim kineziološkim aktivnostima zadovoljiti bio-psihosocijalne potrebe studenata za kretanjem kao izrazom zadovoljavanja općih potreba kojima se uvećavaju adaptivne i stvaralačke sposobnosti u suvremenim uvjetima života i rada. Pored toga cilj je da se studentima prenose bazične informacije o značenju tjelesne i zdravstvene kulture za zdravlje, radne i druge sposobnosti neophodne za human način života suvremenog čovjeka. Takve aktivnosti imaju za cilj (1) učenje novih konvencionalnih motoričkih znanja, (2) usavršavanje temeljnih teorijskih i praktičnih kinezioloških znanja, (3) utvrđivanje interesa studenata, antropoloških obilježja i motoričke informiranosti (4) sprečavanje procesa preranog pada osobina, sposobnosti i motoričkih znanja uslijed nedostatne tjelesne aktivnosti (5) osposobljavanje studenata za individualno tjelesno vježbanje (6) promicanje sportske kulture i (7) unapređenje socijalne komunikacije. 3. Sastavnice tjelesne i zdravstvene kulture u programu visokog obrazovanja

Tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje zbog svoga značenja za skladan razvoj antropoloških obilježja studenata jedinstveno je po mogućnostima i posebnostima. To pretpostavlja da nastava tjelesne i zdravstvene kulture treba biti primjerena razvojnim značajkama studenata, koje ovaj program u cijelosti uzima u obzir. Sukladno tome redovita nastava tjelesne i zdravstvene kulture u visokom obrazovanju je usmjerena prema optimalnom usavršavanju motoričkih znanja i unapređenju sposobnosti i osobina koje su presudne za uspješnost u studiju te učinkovitom obavljanju odabranog poziva.

Program tjelesne i zdravstvene kulture u visokom obrazovanju je nadogradnja na temeljne postavke tjelesnog i zdravstvenog odgojno-obrazovnoga područja programa srednje škole. Program određuju obrazovna, antropološka i odgojna sastavnica koje su međusobno povezane.

3.1. Obrazovna sastavnica se odnosi na usavršavanje teorijskih i praktičnih motoričkih znanja sadržanih u programu tjelesne i zdravstvene kulture u srednjoj školi. Osim navedenog obrazovna sastavnica omogućuje zainteresiranim studentima učenje novih teorijskih i praktičnih motoričkih znanja koja u odgojno-obrazovnom sustavu do visokog obrazovanja nisu bila sadržana u nastavnim programima. Program upotpunjuju znanja o očuvanju i unapređenju zdravlja i značaju svakodnevnog tjelesnog vježbanja. Za studente koji pokazuju poseban interes ovaj program omogućuje uključivanje u programe sportske poduke u izbornoj kineziološkoj aktivnosti.

3.2. Antropološka sastavnica tjelesne i zdravstvene kulture u visokom obrazovanju odnosi se na sustavno i trajno održavanje i unapređenje morfoloških, motoričkih i funkcionalnih obilježja studenata. Razvojno razdoblje studenata karakterizira sve rašireniji «sedentarni način života» koji potiskuje potrebu za kretanjem i istodobno može negativno utjecati na zdravlje organizma. Primjerenim programima tjelesnog vježbanja može se utjecati na sastav tijela, odnosno povoljan odnos mišićne mase i potkožnog masnog tkiva, a sve u cilju prevencije pretilosti. Smanjeno kretanje negativno utječe na funkcionalne sposobnosti organskih sustava. Stručnom i kontinuiranom provedbom tjelesnog vježbanja u okviru redovite nastave tjelesne i zdravstvene kulture pozitivno se djeluje na rad krvožilnog i dišnog sustava. Pritom stručno provedeni procesi tjelesnog vježbanja unapređuju i održavaju motoričke sposobnosti čime se povećava mogućnost očuvanja zdravlja i uspjeha u studiju.

5

3.3. Odgojna sastavnica tjelesne i zdravstvene kulture podrazumijeva poticanje pozitivnih vrijednosti studenata prema tjelesnom vježbanju, a u svrhu njihova osposobljavanja za samoinicijativno cijelo-životno tjelesno vježbanje. Studenti koji imaju poseban interes učlanjuju se u studentske sportske udruge na visokom učilištu radi sudjelovanja u sportskim natjecanjima s ciljem razvijanja interesa za osobni napredak u različitim sportskim aktivnostima. Odgojna sastavnica odnosi se na unapređenje sportske kulture koju studenti upoznaju u okviru nastavnih programskih sadržaja izborne kineziološke aktivnosti te sudjelovanjem na sportskim natjecanjima. 4. Zadaće tjelesne i zdravstvene kulture

Zadaće tjelesne i zdravstvene kulture u visokom obrazovanju trajno su usmjerene

prema: o Usvajanju teorijskih i praktičnih motoričkih znanja u svrhu osposobljavanja studenata

za samostalno tjelesno vježbanje. o Povezivanje interesa studenata prema određenim kineziološkim aktivnostima u svrhu

zadovoljavanja potreba za kretanjem. o Usvajanju znanja o značaju svakodnevnog tjelesnog vježbanja u svrhu utjecaja na

antropološka obilježja te postizanja uspjeha u studiju i budućem zanimanju. o Isticanju značaja zdravstvene kulture u svrhu očuvanja i unapređenja zdravlja. o Upoznavanje s rizicima štetnosti po zdravlje kod raznih ovisnosti. o Promicanju značaja kvalitetne prehrane pri intelektualnim i tjelesnim naporima. o Praćenju sastava tijela i prevenciji pretilosti. o Informiranju studenata o rezultatima dosadašnjih istraživanja o zdravlju. o Osposobljavanju za timski rad. o Uključivanju studenata u sportska natjecanja s ciljem razvijanja interesa za osobni

napredak u različitim sportskim aktivnostima. o Uključivanju studenata u programe sportske poduke.

5. Sedmo razvojno razdoblje (od 18. do 25. godina) Podjela razvojnih razdoblja tijekom osnovnog i srednjeg obrazovanja egzaktno određuje visoko obrazovanje kao sedmo razvojno razdoblje (od 18. do 25 godine). Prateći krivulju razvoja, osnovna značajka ovog razdoblja je dosegnuti plato rasta i razvoja. Kineziološkim aktivnostima tijekom ovog razvojnog razdoblja možemo značajno utjecati na jedinstvo (homeostatičnost organizma) što je pretpostavka za uspješno komuniciranje čovjeka i okoline, posebno u uvjetima sve manjeg motoričkog aktiviteta. Znanost i tehnika omogućile su suvremenom čovjeku da lakše, udobnije i kulturnije živi, ali su mu istodobno poremetile prirodnu ravnotežu organizma i počele narušavati njegov biološki status. Zbog smanjenih tjelesnih napora i nedovoljnog kretanja osiromašuje motorička funkcija čovjeka, što negativno utječe na harmoničan razvoj i zdravlje organizma, budući je kretanje pozitivan stimulans za razvijanje funkcionalnih sposobnosti organizma u cjelini. Tjelesna neaktivnost uzrokuje smanjivanja opće funkcionalne sposobnosti organizma. Narušena biološka ravnoteža organizma izražava se ne samo u smanjivanju funkcionalnih sposobnosti (od koje mnoge ne dostižu ni genetičku uvjetovanu granicu), nego i u smanjivanju stupnja adaptacije organizma na najrazličitije utjecaje. Umanjene funkcionalne sposobnosti organskih sustava ne znače bolest u užem smislu, ali su ozbiljna poremetnja zdravlja, koja se ogleda u smanjenju radnih kapaciteta velikog broja studenata i postaju ozbiljan problem za pojedinca ali i njegov budući rad.

6

S obzirom na karakteristike sedmog razvojnog razdoblja, posebne zadaće nastavnog plana i programa dijelimo na obrazovne, antropološke i odgojne.

5.1. Obrazovne zadaće podrazumijevaju usvajanje osnovnih kinezioloških znanja o značaju kineziološke

aktivnosti i utjecaju tjelesnog vježbanja na zdravlje. Slijede znanja koja sadrže kineziološke upute o utjecaju izborne kineziološke aktivnosti na transformaciju i održavanje kondicijske pripreme studenata te znanja o postupcima za utvrđivanje inicijalnih, tranzitivnih i finalnih stanja u procesu vježbanja.. Za to razdoblje kao posljednje razdoblje u kojem se provodi „redovita“ nastava tjelesne i zdravstvene kulture nezaobilazna su znanja o osnovnoj strukturi treninga u funkciji samostalnog vježbanja.

5.2. Antropološke zadaće nastave tjelesne i zdravstvene kulture su usmjerene na održavanje i kontrolu

vrijednosti koje se odnose na: 1) regulaciju tjelesne mase, odnosno redukciju potkožnog masnog tkiva, 2) povećanje mišićne mase, 3) vršne vrijednosti gustoće kostiju, 4) optimalno programiranje rada u svrhu utjecaja na motoričke i 5) funkcionalne sposobnosti. Očekivane pozitivne promjene i realizacija pojedinih antropoloških zadaća mogu pridonijeti kvalitetnijem rješavanju svakodnevnih zadataka tijekom studija, jačanju imuniteta i prevenciji povreda.

5.3. Odgojne zadaće tjelesne i zdravstvene kulture odnose se na razvoj sposobnosti upravljanja vlastitim

reakcijama u raznim situacijama, a s time u vezi podizanjem razine tolerancije na frustracije. Primjenom adekvatnih kinezioloških aktivnosti može se pozitivno utjecati na poticanje i usmjeravanje dimenzija koje reguliraju modalitete ponašanja. Pozitivno se može djelovati na različite oblike anksioznosti i usmjeravanje agresivnosti do konstruktivnih vrijednosti. Informiranjem o značaju svakodnevnog tjelesnog vježbanja, pravilnoj prehrani, osobnoj higijeni, sportskoj odjeći i obući i ponašanju na sportskim borilištima, odgojno se može utjecati na formiranju navike vježbanja u svrhu unapređenja zdravlja, radne učinkovitosti i kvalitete života. 6. Nastavni programi tjelesne i zdravstvene kulture na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu

Povezivanje preferencija studenata prema određenim kineziološkima aktivnostima u svrhu zadovoljenja potrebe za kretanjem i kvalitete emocionalnog života i zdravlja uvjetovalo je potrebu izrade nastavnog programa temeljem većeg broja kriterija:

1. objektivna provedivost nastavnih programa u materijalnim uvjetima Fakulteta elektrotehnike strojarstva i brodogradnje,

2. primjerenost programa s obzirom na prethodno usvojena motorička znanja i zdravstveni status,

3. korisnost programa za svakodnevni život i buduće zvanje, 4. utjecaj programa na antropološka obilježja studenata, 5. sigurnost provedbe programa.

Plan i program tjelesne i zdravstvene kulture na FESB-u izrađen je u skladu s interesima i potrebama studenata. Tjelesna i zdravstvena kultura je kolegij koji se na Fakultetu provodi izvoditi kao izborni predmet (modul) s obzirom na interes studenata tijekom cijelog studija na svim studijskim smjerovima i godinama Program tjelesne i zdravstvene kulture na FESB-u podijeljen je na nekoliko nastavnih programa kojima je zajednička karakteristika izbor kineziološke aktivnosti tijekom akademske godine. Konceptualno ovaj nastavni program nadovezuje se na programske

7

sadržaje nastave tjelesne i zdravstvene kulture u srednjoj školi. Za njih se studenti opredjeljuju s obzirom na interes, stupanj usvojenosti motoričkih znanja, razinu sposobnosti i prema stanju zdravlja.

Kineziološke aktivnosti su grupirane u četiri sljedeća programa (A-D): A Osnovni programi B Posebni programi C Programi za studente s posebnim potrebama D Izborni programi.

Za sve programe predložene su kineziološke aktivnosti s obzirom na utvrđen interes studenata.

Temeljna postavka ovog plana i programa uzima u obzir biološke i psihosociološke različitosti između studenata i studentica. Zbog toga redovita nastava tjelesne i zdravstvene kulture sa stajališta znanstvenih i stručnih spoznaja i provedbe u osnovnoj i srednjoj školi, trebala bi biti organizirana posebno za studentice te posebno za studente ukoliko se mogu osigurati kvalitetni uvjeti rada.

Svi programi provode se u fondu od 30 sati u jednom semestru, odnosno 60 sati tijekom akademske godine. Programi za studente s posebnim potrebama provode se u istom fondu sati u prilagođenom obliku u dogovoru s liječnikom i predmetnim nastavnikom.

Studentima se omogućuje višestruki izbor programa i veća frekvencija od predviđene ukoliko svojom zainteresiranošću ne opterećuju termin za studente kojima je izabrani program jedini izbor. Studentima je posebnim dogovorom omogućeno korištenje nekih programa i izvan satnice tjelesne i zdravstvene kulture sa ciljem povećanja frekvencije podražaja na optimalnu razinu u cilju ispunjenja zadaća tjelesne i zdravstvene kulture ali i osobnih potreba studenata, bilo da su one plod zdravstvenih, emocionalnih ili kinezioloških razloga.

Svi ponuđeni programi rezultat su dogovora sa Upravom fakulteta a sve obzirom na

ograničavajuće faktore kao što su kineziološki prioriteti, masovnost, materijalni uvjeti i sl. A Programski sadržaji osnovnih programa

Atletika Plivanje Fitness Nogomet Vaterpolo Veslanje Stolni tenis Tenis

8

B Posebni programi

Košarka Odbojka Rukomet Pilates Šah Skijanje Picigin

C Programi za studente s posebnim potrebama

Prilagođeno veslanje – za studente invalide (poseban dogovor sa komisijom HOO-a za prilagođeno veslanje) Svi programski sadržaji za koji studenti sa osobnim potrebama iskažu interes i ne postoji prepreka da ga mogu smisleno upražnjavati.

D Izborni programi.

Jedrenje Judo Ronjenje na dah Badminton Osnove borilačkih sportova Plesne strukture Ture

9

6.1. A. Osnovni programi Osnovni program sadrži bazične motoričke strukture pojedinih kinezioloških aktivnosti koje su studenti-ice usvojili tijekom školovanja. Sadržaj osnovnog programa određuje se na osnovu interesa studenata i raspoloživih uvjeta rada.

Okvirni sadržaji kinezioloških aktivnosti Osnovnog programa

ATLETIKA

Klasifikacija atletskih disciplina. Utjecaj programa atletike na razvoj antropoloških karakteristika odraslih. Trenažne atletske vježbe za opću kondicijsku pripremu. Struktura atletskog treninga (sadržaji, organizacija i provedba). Usvajanje informacija o značajnim karakteristikama individualnog rekreativnog treninga atletike i primjeni u slobodno vrijeme i nakon studija. Organizacija i provedba atletskih natjecanja na fakultetu i sveučilištu.

PLIVANJE

Provjera znanja plivanja. Cilj nastavnog programa je usavršavanje tehnika plivanja (kraul, leđno, prsno i delfin), startnih skokova i okreta. Upute o dužini i frekvenciji zaveslaja u pojedinoj tehnici, individualnost zaveslaja, metode treninga; intervalni, sprint i druge vrste. Upute o učincima aerobnog, anaerobnog i treninga sprinta. Informacije o praćenju intenziteta rada mjerenjem frekvencije srca. Studenti će dobiti upute o pravilnom izvođenju trenažnih vježbi na suhom za razvoj i unapređenje aerobne i anaerobne izdržljivosti, brzine, snage, koordinacije i gibljivosti. Korištenje pomagala u plivanju. Obuka neplivača. Pomoć unesrećenom u vodi. Sudjelovanje na natjecanjima na razini fakulteta i Sveučilišta

STOLNI TENIS

Studente početnike osposobiti za samostalnu igru, učenjem osnovnih elemenata tehnike (forhend i bekend, servis, imitacija pravilnog pokreta) te kombinacijom osnovnih elemenata u igri. Upoznati studente o tehničkoj pripremi. Istovremeno kineziološkim operatorima utjecati na dominantne motoričke sposobnosti u stolnom tenisu: brzinu, izdržljivost, snagu, koordinaciju, agilnost, ravnotežu i funkcionalne sposobnosti. Studenti koji posjeduju višu razinu motoričkih znanja usavršavat će tehniku elemenata radi efikasnije igre i upoznati nova taktička znanja (servis i vraćanje servisa, sistemi igre u napadu i obrani, taktika u igri protiv napada, taktika u igri protiv obrane). Osim osnovne kondicijske pripreme studenti će dobiti upute o kineziološkim operatorima specifične kondicijske pripreme i primjeni stolnoteniskih kondicijskih vježbi s partnerom. Organizirati na razini fakulteta turnire u stolnom tenisu. Uputiti i poticati studente da se uključe u organizaciju i sustav rekreativnih liga u stolnom tenisu.

TENIS

Studente početnike osposobiti za samostalnu igru usvajanjem osnovnih elemenata tehnike (forhend, bekend, servis, smeš, volej). Upoznati studente s nekim specifičnim elementima tehnike i osnovama taktike igre: napadom nakon servisa, napadom s osnovne crte i iz osnovnog polja te taktikom obrane nakon prijema servisa. Osnovna pravila tenisa. Vrste reketa i podloga. Način izbora teniske opreme. Za studente koji posjeduju višu razinu motoričkih znanja o tenisu primijenit će se kineziološki operatori koji pridonose usavršavanju elemenata tehnike na kojima se temelje individualni taktičko-situacijski elementi igre. Osposobiti studente za igru parova. Usavršavati tempo igru, pokrivanje prostora te napadačku igru na mreži. Primjenjivati će se kompleksi trenažnih operatora za razvoj i održavanje bazičnih i specifičnih funkcionalno-motoričkih sposobnosti. Osobito isticati i povezivati značaj igračke inteligencije, koncentracije, vizualizacije, motivacije i kontrole psihološkog pritiska s obzirom na specifičnosti budućeg zanimanja. Provoditi različite sustave natjecanja među studentima, upoznati ih s organizacijom tenis turnira te sustavom poduke i edukacije za učitelje tenisa.

NOGOMET

Modificirani način malog nogometa u otvorenim i zatvorenim prostorima. Struktura nogometnog treninga (sadržaji i organizacija). Informirati studente o kineziološkim operatorima koji djeluju na razvoj snage i gibljivosti u svrhu prevencije ozljeda u igri. Cilj nastave nogometa je usavršiti kretne strukture nogometa. Studenti će dobiti upute o specifičnosti igračkih mjesta i opterećenjima na pojedinim pozicijama. Vježbama specifične kondicijske pripreme: izvođenje dodavanje-vođenje-šut sprintom brzinama, kombinacijama proboja po boku te integracijom ostalih tehničko-taktičkih elemenata

10

situacijske kondicijske pripreme, studenti će usavršiti potrebne vještine za učinkovitu igru. Studentice će upoznati osnove nogometne škole. Informirati studente-ice o razlikama u trenažnom procesu s obzirom na spol. Kružnim i staničnim oblicima rada upoznati studente s kineziološkim operatorima osnovne i višestrane kondicijske pripreme. U suradnji sa zainteresiranim studentima organizirati turnire na razini fakulteta u malom nogometu radi formiranja nogometne ekipe fakulteta u svrhu sudjelovanja na sveučilišnom natjecanju. Uputiti studente u sustav studentskih nogometnih natjecanja i liga. Vođenje momčadi, suđenje utakmice.

VESLANJE

Studenti će steći osnovna znanja kako ući u čamac, držanje vesla, o tehnici zaveslaja (fazama zaveslaja), usklađenost brzine zahvata i brzine čamca. Osnovnom kondicijskom pripremom utjecati na razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti dominantnih u veslanju. Upoznavanje rada na ergometru, simulatoru veslanja na suhom. Regatna pravila veslanja: vrste čamaca i natjecanja. Održavanje čamaca i vesala. Stjecanje znanja o rimen tehnici i rimen disciplinama Usavršavanje tehnike zaveslaja rimen tehnikom i informacije o taktici veslanja u osmercu – sveučilišnoj disciplini, ai i ostalim disciplinama. Studenti će dobiti upute o veslačkom treningu u teretani, pravilnost izvođenja trenažnih vježbi i osnove o intenzitetu rada. Upoznati će ostale kineziološke aktivnosti koje su zastupljene u treningu veslača: trčanje, biciklizam, plivanje, skijaško trčanje i druge. Poticati na organizaciju i sudjelovanje na natjecanjima u duatlonu i triatlonu. Sudjelovanje na studentskim regatama.

VATERPOLO

Studenti početnici ce upoznati osnovne strukture gibanja u vaterpolu (vaterpolski kraul, leđni vaterpolski kraul, start, promjena pravca gibanja, zaustavljanje, iskakanje iz vode) i osnovne elemente tehnike s loptom (držanje, podizanje, hvatanje, dodavanje, šutiranje). Studenti ce dobiti upute o specifičnosti igračkih mjesta. Upute o prevenciji ozljeda u vaterpolu. Studenti koji posjeduju višu razinu motoričkih znanja usavršiti ce tehničke elemente s loptom i strukture gibanja u vodi. Specifičnom i situacijskom kondicijskom pripremom unaprijediti ce tehniku i efikasnost izvođenja elemenata u igri. Uputiti studente o elementima taktike igre u obrani i u napadu. Organizirati prijateljske utakmice i poticati na sudjelovanje na sveučilišnim natjecanjima.

FITNESS

Teorijsko-praktična znanja o podjeli i ciljevima fitness programa: grupni fitness programi (aerobni programi, programi za razvoj snage i mišićne izdržljivosti ili programi s opterećenjem, programi za razvoj fleksibilnosti) vježbe sa i bez opterećenja, cardio-fitnes programi te ostale fitness programe s obzirom na prethodno utvrđeni interes studenata. Stjecanje informacija o pravilnosti izvođenja pojedinih vježbi, doziranju intenziteta i volumena opterećenja, planiranju i provedbi individualnih programa vježbanja izvan nastave i u slobodno vrijeme. Postupci za utvrđivanje inicijalnih, tranzitivnih i finalnih stanja polaznika pojedinog fitnes programa. Informacije o rezultatima istraživanja primjene pojedinih fitnes programa i njihovog utjecaja na razvoj antropoloških obilježja i zdravlje korisnika. Studenti će usvojiti osnove o klasifikaciji sadržaja fitnes programa te osnovna znanja o trenažnom procesu pojedinog fitnes programa. Odabirom jednog od grupnih fitness programa aerobike (Aero-box, Shape-up, Tae-bo, Body-mox, Step aerobika, Power-step i sl.) uz pratnju odgovarajuće glazbe različitog tempa i vrste utjecati će se na razvoj opće aerobne i mišićne izdržljivosti, repetativnu snagu svih mišićnih skupina, koordinaciju, ravnotežu, osjećaj za ritam i fleksibilnost. Aerobika je kineziološka aktivnost za koju postoji najveći interes osobito kod studentica. Primarni ciljevi aerobike u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture su sljedeći: razvoj i unapređenje zdravstvenog statusa, razvoj aerobnih sposobnosti, redukcija potkožnog masnog tkiva, oblikovanje pojedinih mišićnih skupina, razvoj motoričkih sposobnosti te učvršćivanje i jačanje koštano zglobnih i tetivnih segmenata lokomotornog sustava.

11

6.2. B. Posebni programi Programi sadrže kineziološke aktivnosti složenijih struktura gibanja i koje su informativno zastupljene u nastavnom programu srednje škole. Studenti početnici u izbornoj kineziološkoj aktivnosti posebnog programa će upoznati osnovna teorijska i praktična kineziološka znanja. Studenti koji posjeduju višu razinu motoričkih znanja iz izborne kineziološke aktivnosti posebnog programa usavršit će složenija tehničko – taktička kineziološka znanja. Program omogućuje zainteresiranim studentima uključivanje u sportske udruge radi sudjelovanja na sportskim natjecanjima i programe sportske poduke.

Okvirni sadržaji kinezioloških aktivnosti Posebnih programa

KOŠARKA

Ponavljanje i usavršavanje osnovnih elemenata tehnike napada (držanje lopte, stav sa i bez lopte, startna kretanja i skokovi, vođenje lopte na mjestu i u kretanju, promjena pravca i brzine kretanja bez lopte i kod vođenja lopte, hvatanje lopte i dodavanje lopte iz mjesta i u kretanju, ubacivanje lopte u koš iz mjesta, u kretanju i iz skoka) i obrane (stavovi u obrani, kretanje u stavu i kombinirana kretanja, skokovi, oduzimanje i izbijanje lopte, sprečavanje ubacivanja). Osnove individualne taktike napada i obrane. Struktura košarkaškog treninga (sadržaji i organizacija). U suradnji sa zainteresiranim studentima organizirati natjecanja u košarci na razini fakulteta radi provjere motoričkih znanja i sposobnosti te formiranja košarkaške ekipe fakulteta u svrhu sudjelovanja na sveučilišnom natjecanju.

ODBOJKA

Ponavljanje i usavršavanje kretnih struktura odbojkaških tehnika i odbojkaških faza igre: servis, prijem servisa, dizanje, smeč, blok, obrana polja, dizanje u protunapadu, smeč u protunapadu) i odbojkaških stavova. Za pravilnost izvedbe navedenih tehničkih elemenata ključni elementi su pravilno trčanje u raznim pravcima te skokovi i udarci po lopti. Kineziološkim operatorima utjecati će se na razvoj i unapređenje dominantnih motoričkih i funkcionalnih sposobnosti u odbojci: eksplozivnu snagu, repetitivnu snagu, agilnost, gibljivost i aerobnu i anaerobnu izdržljivost. Za studente koji posjeduju višu razinu motoričkih znanja na osnovu analize kretanja i izvedbe tehničkih elemenata kreirati će se vježbe koje mogu pridonijeti kvaliteti izvedbe. Vježbanje i usavršavanje tehničkih elemenata primjenjivati će se u igri; 1:1, 2:2, 3:3, 4:4, 6;6. U suradnji sa zainteresiranim studentima organizirati odbojkaške turnire na razini fakulteta radi provjere motoričkih znanja i sposobnosti te formiranja odbojkaške ekipe fakulteta u svrhu sudjelovanja na sveučilišnom natjecanju.

RUKOMET

Nastava rukometa usmjerena je na ponavljanje i usavršavanje rukometnog stava, kretanja igrača bez lopte, držanja lopte, primanje i dodavanje lopte, kretanje igrača s loptom, šutiranje na gol različitim načinima s različitih igračkih pozicija u napadu (pozicije vanjskih napadača, krilnih pozicija, pozicija kružnog napadača) i tehnika vratara. Sustav igre u obrani: Sustav individualne obrane (na svojoj polovici igrališta i «presing» na čitavom igralištu). Sustav grupne zonske obrane - plitke i duboke obrane (6:0, 3:2:1, 4:2) Sustav igre u napadu – napad i protunapad na neorganiziranu obranu, napad na organiziranu obranu, kombinacije u napadu, napad na brojčano oslabljenu obranu, brojčano oslabljeni napad na organiziranu obranu. Informirati i poticati studente na uključivanje u ekipu i sudjelovanje na studentskim turnirima i sveučilišnim natjecanjima. Za studente koji posjeduju višu razinu motoričkih znanja na osnovu analize kretanja i izvedbe tehničkih elemenata predložiti programe vježbi koje mogu pridonijeti kvaliteti izvedbe rukometne igre. Vježbama specifične i situacijske kondicijske pripreme osposobiti studente za usavršavanje potrebnih vještina i kvalitetu u igri.

PILATES

Vježbe iz ovog programa usmjerene su na upoznavanje studenata na iznimno popularan program vježbanja koji je prije 90 godina osmislio Joseph H. Pilates spajajući elemente istočnjačkih i zapadnjačkih metoda vježbanja, a sve u svrhu rehabilitacije kako bi ojačao svoj duh i tijelo s obzirom da je i sam bolovao. Pilates je namijenjen svim dobnim skupinama bez obzira na tjelesnu pripremljenost. Pravilno

12

disanje također je jedna od osnova pilates metode, ono nas opušta, pročišćava krvotok, čini vitalnijima. Ništa manje bitna nije ni činjenica da ova metoda vježbanja oslobađa tijelo od stresa i umora čime se usporava proces starenja, a tijelo izgleda zdravo i vitalno.

SKIJANJE

Studente početnike osposobiti za samostalno bavljenje skijanjem, a studente koji posjeduju višu razinu motoričkih znanja o skijanju upoznati s organizacijom sportske poduke za učitelje skijanja. Nastavni proces poduke skijanja odvijat će se kroz jednodnevne, vikend ili višednevne škole skijanja s ciljem usvajanja i usavršavanja tehnike skijaških likova i elemenata osnovne, napredne i takmičarske škole skijanja. Studenti će upoznati znanja o skijaškim tehnikama: plužnoj tehnici (pluženje ravno, plužni zavoj i plužni luk), paralelnoj tehnici (spust ravno, spust koso, zavoj k brijegu, osnovni zavoj, osnovno i brzo vijuganje) i carving i prijestupnoj tehnici (paralelni i klizački korak). Primjenjivat će se kompleksi trenažnih operatora za razvoj i održavanje bazičnih i specifičnih funkcionalno-motoričkih sposobnosti (prije odlaska i za vrijeme boravka na snijegu). Važnost pripreme i primjena trenažnog procesa prije odlaska na skijanje. Podjela skijanja na alpske i nordijske discipline. Opasnosti u planinskim zimskim uvjetima. Ozljede, uzroci i prevencija.

PICIGIN Povijesni razvoj i nastanak Picigina, njegove specifičnosti i osebujnosti, utjecaj na motoričke sposobnosti. Elementi igre i zakonitosti. Studenti-ice će usvojiti nova znanja i unaprijediti vještine potrebne za igranje i natjecanje.

ŠAH

Studenti početnici će steći osnovna znanja o pravilima šahovske igre, načinu ponašanja za vrijeme šahovske partije te o zadržavanju koncentracije kako bi se postigao čim bolji rezultat. Također će usvojiti osnovnu tehniku igre šaha. Studenti koji posjeduju višu razinu znanja bit će podijeljeni u 2 skupine prema razini znanja i vještina. Prva skupina će razvijati uspješnost u igri na radu završnica, otvaranja i središnjica šahovske partije, dok druga skupina radi na šahovskoj strategiji i taktici.

13

6.3. C. Kineziološke aktivnosti studenata s posebnim potrebama

Okvirni sadržaji kinezioloških aktivnosti studenata s Posebnim potrebama Katedra za kineziologiju brine i skrbi za studente/ice s invaliditetom i studente/ice s posebnim potrebama. Timski rad (nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture, Dom zdravlja, Kineziološki fakultet – Zavod za opću i primijenjenu kineziologiju – Katedra za kineziološku rekreaciju i kineziterapiju – Hrvatski zavod za javno zdravstvo) je oduvijek bio prisutan. Programi imaju višestruku odgojno-obrazovnu, rehabilitacijsku, utilitarnu i psihosocijalnu vrijednost. Navedene vrijednosti su u funkciji humanizacije obrazovnog procesa studenata. Programi tjelesne i zdravstvene kulture se izrađuju prema zdravstvenom stanju i utvrđenoj dijagnozi svakog studenta. Klasifikacija posebnih potreba je usklađena s Međunarodnom klasifikacijom bolesti i srodnih zdravstvenih problema, sukladno desetoj reviziji (MKB-10) koje propisuje Svjetska zdravstvena organizacija (WHO, 1992; HZJZ). Temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju nadležni liječnik visokog učilišta može studenta/icu u akademskoj godini osloboditi od nastave tjelesne i zdravstvene kulture na više načina i to prema vremenu trajanja i intenzitetu programa:

- trajno ili privremeno - djelomično ili potpuno

Studentima na osnovu utvrđenog zdravstvenog stanja, inicijalnog antropološkog statusa i interesa studenata-ica, program tjelesne i zdravstvene kulture predlaže nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture u dogovoru s nadležnim liječnikom visokog učilišta na početku svakog semestra. Svaki student treba imati osobni karton u koji se bilježe svi relevantni pokazatelji na osnovi kojih se može pratiti realizacija programa i transformacijski procesi tijekom svakog semestra te uraditi potrebne promjene u programu rada. Na kraju svake akademske godine na osnovu bilješki studenta i praćenja i vrednovanja njegovog rada, nastavnik i liječnik pripremaju izvješće radi usporedbe početnog i finalnog stanja studenta-ice te vrednovanju postignutih rezultata nakon provedenog programa i utjecaja na zdravstveno stanje studenta. S obzirom da nije moguće izraditi određen program za svaku pojedinu bolest, navedene su osnovne kineziološke aktivnosti koje su indicirane za pojedine grupe bolesti. Istodobno je upozoreno na kineziološke aktivnosti i uvjete rada koji su kontraindicirani za pojedine grupe bolesti.

PRILAGOĐENO VESLANJE

Prilagođeno veslanje je veslanje za osobe s invalidnošću Prilagođeno znači da je oprema „prilagođena“ sportašima, a ne da im je „prilagođen“ sam sport. Prilagođenim se veslanjem bave i žene i muškarci. Donosi cijeli niz kako fizičkih tako i psihičkih dobrobiti svojim korisnicima a prisutan je kao jedina mogućnost za osobe (studente) sa invaliditetom sa kojima se mogu natjecateljski baviti studenti (invalidi) na sveučilište, prethodno ispunivši određene kriteriji za kategorizaciju.

14

S obzirom da nije moguće izraditi određen program za svaku pojedinu bolest, navedene su osnovne kineziološke aktivnosti koje su indicirane za pojedine grupe bolesti. Istodobno je upozoreno na kineziološke aktivnosti i uvjete rada koji su kontraindicirani za pojedine grupe bolesti. Naziv grupe bolesti i šifra prema MKB-10

Indicirani kineziološke aktivnosti

Kontraindicirane aktivnosti i uvjeti rada

01. Zarazne i parazitarne bolesti (A00-B99)

Prilagođeni prirodni oblici kretanja, trenažne vježbe bez opterećenja

Statička opterećenja, vježbanje u hladnom, prašnjavom i zagušljivom prostoru

02. Novotvorine (C00-D48) Prilagođeni prirodni oblici kretanja i vježbe manipuliranja vlastitim tijelom

Statička opterećenja, aktivnosti koje sadrže eksplozivne pokrete

03. Bolesti krvi i krvotvornog sustava, te određene bolesti imunološkog sustava (D50-D89)

Prirodni oblici kretanja, prilagođeni elementi sportske igre i plesne strukture niskog do srednjeg intenziteta.

Statička opterećenja, izbjegavati prostore s velikim temperaturnim razlikama

04. Endokrine bolesti, bolesti prehrane i metabolizma (E00-E90)

Prirodni oblici kretanja, trenažne vježbe bez opterećenja, plesne strukture, plivanje

Vježbe koje se izvode na visini i vježbe koje sadrže nagle promjene položaja tijela

05. Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja (F00-F99)

Prirodni oblici kretanja, prilagođeni elementi sportske igre, vježbe koje su namijenjene razvoju koordinacije, ravnoteže, orijentacijsko kretanje, plesne strukture Savjetovalište s liječnikom

Aktivnosti koje potiču izrazito uzbuđenje, napetost i agresivnost

06. Bolesti živčanog sustava (G00-G99)

Prirodni oblici kretanja, prilagođene sportske igre, plesne strukture niskog do srednjeg intenziteta

Vježbe koje se izvode na visini i vježbe koje sadrže nagle promjene položaja tijela

07. Bolesti oka i očnih adneksa (H00-H59)

Hodanje, trčanje niskog intenziteta, vježbe jačanja i istezanja, plesne strukture

Statička opterećenja, borilački sportovi, aktivnosti u vodi

08. Bolesti uha i mastoidnog nastavka (H60-H95)

Prirodni oblici kretanja, prilagođeni elementi sportske igre, orijentacijsko kretanje, plesne strukture

Aktivnosti u vodi, intenzivne vježbe koje podižu temperaturu tijela

09. Bolesti cirkulacijskog sustava (I00-I99)

Hodanja, trenažne vježbe bez opterećenja, plesne strukture

statička naprezanja, vježbe s teretom

10. Bolesti dišnog sustava (J00-J99)

Trenažne vježbe bez opterećenja uz pravilan ritam disanja, hodanja, prilagođene elementarne i sportske igre

Vježbanje u hladnom, prašnjavom i zagušljivom prostoru

11. Bolesti probavnog sustava (K00-K93)

Hodanje, trčanje niskog intenziteta, elementarne i prilagođene sportske igre, plivanje, plesne strukture

Aktivnosti koji sadrže eksplozivne pokrete

12. Bolesti kože i potkožnog tkiva (L00-L99)

Prilagođeni prirodni oblici kretanja, trenažne vježbe za jačanje i istezanje velikih mišićnih skupina na svježem zraku Individualni pristup

vježbanje u hladnom, prašnjavom i zagušljivom prostoru, vježbe u bazenima

13. Bolesti mišićno – koštanog sustava i vezivnog tkiva (M00-M99)

Plivanje, trenažne vježbe bez opterećenja, prilagođene elementarne i sportske igre

Skokovi, poskoci, trčanja, nagle promjene kretanja, vježbe s vanjskim opterećenjima

14. Bolesti genito urinarnog sustava (N00-N99)

Kineziološke aktivnosti niskog do srednjeg intenziteta koje se izvode u optimalnim temperaturnim uvjetima

aktivnosti koje sadrže eksplozivne pokreta, aktivnosti u vodi

15

15. Trudnoća, porođaj i babinje (O00-O99)

Hodanja umjerenim tempom, vježbe disanja i opuštanja u sjedećem i ležećem položaju, edukacija o prehrani Savjetovalište s liječnikom

Trčanja, skokovi, poskoci, vježbe s opterećenjima

16. Određena stanja nastala u perinatalnom razdoblju (P00-P96)

Hodanja umjerenim tempom, vježbe disanja i opuštanja u sjedećem i ležećem položaju

Trčanja, skokovi, poskoci, vježbe s opterećenjima

17. Kongenitalne (prirođene) malformacije, deformiteti i kromosomske abnormalnosti Q00-Q99)

Vježbe umjerenog do srednjeg intenziteta, vježbe disanja, opuštanja i labavljenja, elementi pojedinih sportskih igara, vježbe s malim opterećenjima (ovisno o kojim se malformacijama radi)

Vježbe s velikim opterećenjima, eksplozivne vježbe, statičke vježbe (ovisno o kojim se malformacijama radi)

18. Simptomi, znakovi i abnormalni klinički i laboratorijski nalazi neuvršteni drugamo R00-R99)

Hodanja umjerenim tempom, vježbe disanja, opuštanja. Pojedini elementi sportskih igara (ovisno o dijagnozi)

Dugotrajno i naporno vježbanje, vježbe s vanjskim opterećenjima, vježbe koje imaju elemente eksplozivne snage (ovisno o dijagnozi)

19. Ozljede, otrovanja i ostale posljedice vanjskih uzroka (S00-T98)

Posebno odabrani i prilagođeni: prirodni oblici kretanja, trenažne vježbe za jačanje i istezanje velikih mišićnih skupina s ili bez opterećenja, vježbanje u vodi

Statička opterećenja i uvjete rada koji mogu prouzročiti tegobe

20. Vanjski uzroci morbiditeta i mortaliteta (V01-Y98)

Vježbe opuštanja, disanja. Vježbe s malim opterećenjima, savjetovalište s liječnikom (ovisno o dijagnozi)

Vježbe statičkog i dinamičkog naprezanja

21. Čimbenici koji utječu na stanje zdravlja i kontakt sa zdravstvenom službom (Z00-Z99)

Vježbe niskog do umjerenog opterećenja, hodanja umjerenim tempom, vježbe manipulacije vlastitim tijelom

Statička opterećenja, aktivnosti koje sadrže eksplozivne pokrete, aktivnosti koje zahtijevaju veliki angažman

16

6.4. D. Izborni programi Programi su namijenjeni studentima svih godina studija. Na osnovu utvrđenih interesa studenata na prijedlog predmetnog nastavnika, Uprava Fakulteta donosi odluku i kriterije o organizaciji, provedbi i vrednovanju predložene kineziološke aktivnosti kao izbornog predmeta (modula). Zadaće izbornog programa usmjerene su na:

o Usavršavanje teorijskih i praktičnih motoričkih znanja u izbornoj kineziološkoj aktivnosti.

o Promicanje tjelesne aktivnosti kao stila života u svrhu postizanja optimalnog stanja zdravlja i unapređenja kvalitete života.

o Upoznavanje kinezioloških aktivnosti koje su međuprogramski povezane s programom studija.

o Stjecanje teorijskih znanja o sustavu izbornog sporta i programima sportske poduke u svrhu osposobljavanja za voditelja ili suca.

o Osposobljavanje studenata za pomoć u izvođenju redovite nastave tjelesne i zdravstvene kulture.

Okvirni sadržaji kinezioloških aktivnosti Izbornog programa

JEDRENJE

U sklopu programa nastave jedrenja osim o samom jedrenju uči se i o životu na brodu i životu na moru, u skladu s prirodom. Teorijska i praktična nastava usko su povezane. Dnevni program nastave jedrenja obuhvaća jednosatna predavanja na kojima se usvajaju nova teorijska znanja. Nakon predavanja slijedi cjelodnevno jedrenje tijekom kojeg se stečena teorijska znanja primjenjuju u praksi. Praktična nastava jedrenja odvija se na 10-metarskim jedrilicama tipa Adriatic 1020 i Val 35. Pozicije članova posade na jedrilici i njihovi zadaci. Stjecanje osnovnih znanja o fizici i aerodinamici jedrenja. Kako se nazivaju smjerovi jedrenja te dijelovi broda i jedara. Trimanje broda i jedara, zamjena i kraćenje jedara. Uvježbavanje osnovnih manevara u jedrenju. Izbjegavanje sudara na moru i tehnike sidrenja. Čvorovi. Upoznavanje s osnovama meteorologije i osnovama jedriličarskih natjecanja – regata. Za studente koji posjeduju višu razinu znanja: Nakon provjere znanja, studenti koji već imaju dosta jedriličarskog iskustva pristupaju naprednijem programu nastave jedrenja u sklopu kojeg uče o navigaciji, noćnom jedrenju, jedrenju sa spinakerom te o manevriranju jedrilicom u luci i pristajanju.

RONJENJE NA DAH

Povijesni pregled ronjenje na dah i ronjenja sa autonomnom opremom. Stjecanje teorijskih znanja iz fizike, fiziologije i medicine ronjenja. Prva pomoć. Upotrebe ronilačke opreme korištenje, čuvanje i održavanje. Teorija ronjena na dah, tehnike zarona. Teorija ronjenja sa autonomnom opremom, vježbe u podvodnom ambijentu te savladavanje svih praktičnih vježbi. Plan urona i korištenje ronilačkih tablica. Struktura treninga za razvoj sposobnosti važnih za uspješno i sigurno ronjenje

JUDO

Judo kao olimpijski i sveučilišni sport. Pravila judo borbe. Strukturalna analiza juda; Usvajanje i ponavljanje osnova tehnika juda: stavovi, kretanja, zahvati, padovi, bacanja, poluge, gušenja, zahvati držanja, blokade i elementi samoobrane. Analiza utjecaja različitih osobina, sposobnosti i znanja na uspješnost u borbi. Karakteristike izvođenja tehnike juda u pokretu i borbenim uvjetima te različitih vrsta obrana od napada u stojećem stavu i parteru, kombinacija tehnika stojećeg stava i partera. Utvrđivanje i uočavanje pogrešaka u izvedbi tehničkih elemenata. Ispravljanje istih s odgovarajućim metodskim vježbama i postupcima. Razvoj sposobnosti i osobina neophodnih za uspjeh u judu. Artikulacija sata vježbanja s različitim karakteristikama opterećenja. Tjelesna (specijalna i situacijska), tehničko-taktička, psihološka i teorijska priprema judaša na visokim učilištima.

BADMINTON Pravila badmintona. Osnovni elementi tehnike udaraca reketom: držanje reketa, forhend udarac ispod ruke, beck hend udarac ispod ruke, visoki servis, kratki servis, forhend-lob iznad glave, beckhend udarci iznad ruke, udarci na mreži, drive udarac, smeč udarac.

17

Kretanja po terenu: u smjeru naprijed-natrag, kretanja u četiri kuta, kineska kretanja, kretanja u igri parova-izmjena igrača. Fizička priprema u badmintonu. Taktika u pojedinačnoj igri: anticipacija, korištenje centralne pozicije, važnost promjene ritma i brzine. Osnovna taktika u igri parova: važnost servisa, napadački stil igre, važnost obrane, kretanja u prijelazu iz obrane u napad. Osnovna taktika u mješovitim parovima: specifičnosti igre u mješovitim parovima.

OSNOVE BORILAČKIH SPORTOVA

Studente početnike: osposobiti u osnovama borilačkih sportova (judo, karate i samoobrana). Studenti mogu usvojiti osnovna motorička znanja: stavovi, tehnika kretanja, tehnika padova, tehnika hvatova i tehnika bacanja, blokade, udarci i poluge. S obzirom na strukturu pokreta za pravilno izvođenje osnovnih motoričkih znanja iz borilačkih sportova potrebno je primijeniti kineziološke operatore: za razvoj snažne izdržljivosti (kružni trening), vježbe za poboljšanje dugotrajne izdržljivosti (trčanja dužih dionica, vožnja bicikla), serije sprintova i ponavljajućih skokova za razvoj kratkotrajne izdržljivosti i eksplozivne snage, te vježbe za unapređenje koordinacije, agilnosti, ravnoteže i gibljivosti. Studenti će unaprijediti motoričke i funkcionalne sposobnosti i steći osnovna motorička znanja samoobrane te na taj način unaprijediti sposobnost snalaženja i vještine sprečavanja i izbjegavanja opasnih situacija. Studenti će usvojiti osnovna načela borilačkih sportova. Utjecaj borilačkih sportova na antropološka obilježja. Upute o rekreativnom bavljenju borilačkim sportovima nakon završetka studija. Studenti koji posjeduju višu razinu znanja: Specifičnim metodičkim postupcima usavršavati tehniku elemenata iz juda: hvatovi i padovi, zahvati držanja, gušenja, poluge te situacijskih borbenih elemenata udaraca rukom i nogom i obrane od udaraca - blokada iz karatea. Trenažnim vježbama namijenjenim za razvoj brzine i koordinacije utjecati na dinamiku pokreta i učinkovitost u borbi.

PLESNE STRUKTURE

U okviru društvenih plesova studenti će usavršiti korake standardnih i latinoameričkih plesova. Cilj nastave narodnih plesova je učenje i usavršavanje koraka i gibanja iz različitih plesnih zona. Informirati o kineziološkim operatorima usmjerenim na razvoj funkcionalnih sposobnosti i unapređenje motoričkih sposobnosti, osobito koordinacije, koordinacije u ritmu, ravnoteže, brzine, eksplozivne snage i gibljivost. Organizirati plesne priredbe u svrhu predstavljanja studentskih plesnih postignuća i promicanja plesne kulture. Studente koji posjeduju višu razinu motoričkih znanja uključiti u rad studentskih društva i klubova u svrhu sudjelovanja na kulturno-umjetničkim priredbama i natjecanjima. Uloga narodnih plesova u kulturnom i društvenom životu. Karakteristike pojedinih plesnih zona (koraci i gibanja, glazbeni instrumenti i karakteristična odjeća/nošnja). Povijesni razvoj standardnih i latinoameričkih plesova te plesni bonton. Glazbeni izrazi (ritam, tempo, zvuk, dinamika).

PLANINARSKO - PJEŠAČKE TURE

Cilj nastave planinarsko pješačkih tura je usmjeren na promicanje tjelesnog kretanja u prirodi. Informirati studente o kontinuiranim varijabilnim opterećenjima, primjerenom hodanju i penjanju s obzirom na različite uvjete na terenu. Upute o utjecaju hodanja i penjanja na razvoj opće aerobne i mišićne izdržljivosti. Oblici provedbe: vikend tura, tura sa zadanim vremenom trajanja, ture sa zadanim smjerom kretanja, igre u prirodi i natjecanje u orijentacijskom kretanju. Upute o osnovama planinarske škole, planinarskoj opremi, ponašanju i opasnostima u planini, prvoj pomoći u planini, zaštiti prirode i ekologiji. Za studente koji posjeduju veća znanja o planinarenju: Uputiti u osnove čitanja planinarske karte, markaciji staza, orijentaciji, snalaženju u planini i osnovama signalizacije. Informacije o organizaciji planinarstva u Hrvatskoj, informirati o alpinizmu i školi penjanja na umjetnim stijenama.

18

7. Osnovna teorijska znanja iz Tjelesne i zdravstvene kulture Nastava tjelesne i zdravstvene kulture je upravljani proces vježbanja, odnosno proces u kojem je značajan protok informacija između studenta-ice i nastavnika. Da bi proces upravljanja bio kvalitetan, potrebno je poznavati osnovne zakonitosti procesa vježbanja: 1. Utvrditi cilj vježbanja kako bi se znalo što, kako i koliko vježbati, jer vježbanje kao i svaki rad bez cilja, bez određene svrhe, zapravo je besmisleni rad. Mnoge osobine i sposobnosti o kojima ovisi uspjeh u bilo kojoj aktivnosti mogu biti izmijenjene utjecajem učenja i vježbanja 2. Definiranje stanja subjekta – kvantitativna i kvalitativna obilježja ljudskih sposobnosti i osobina, motoričkih znanja i stanje zdravlja 3. Utvrđivanje faktora ograničenja: endogenih i egzogenih endogena: koeficijent urođenosti pojednih osobina i sposobnosti, stanje zdravlja egzogeni: raspoloživo vrijeme, uvjeti rada, vrijednosni sustav o značaju vježbanja 4. Izbor sadržaja (aktivnosti) – ŠTO vježbati, ŠTO vježbati na pojedinom satu – potrebno je poznavati svrhu svake vježbe, zadatka... Svaka aktivnost djeluje na veći broj osobina i sposobnosti i to u različitim odnosima. Nije važno samo poznavati na što neki sadržaj djeluje, nego treba spoznati i moguće nuspojave: pozitivne i negativne. 5. Intenzitet i trajanje rada – ako je cilj vježbanje unapređenje tjelesne snage - potrebno je primjeniti aktivnosti i intenzitet vježbanja kojim možemo utjecati na adaptabilne procese. Osim intenziteta vježbanja na razvoj osobina i sposobnosti utječu i intervali u kojima se ponavlja proces vježbanja i ukupno trajanje procesa vježbanja. 6. Organizacija procesa vježbanja – vježbati od prve do posljednje minute raspoloživog vremena, poštivajući zakonitosti napora i odmora. 7. Analiza efekata vježbanja – procjena ostvarenja cilja: promjene ili zadržavanje stanja osobina, sposobnosti i motoričkih znanja te procjena stanja zdravlja i odgoja (formirati navike o potrebi vježbanja te poticati vrijednosti zdravog načina života). 8. Nastava TZK - programirana tjelesna aktivnost u funkciji zdravlja Da bi proces tjelesnog vježbanja bio u funkciji zdravlja, on mora biti programiran, jer ako se provodi po zakonu slučaja taj process može ljudskom zdravlju biti jedanko štetan koliko i koristan. Ljudskom zdravlju najviše šteti odsutnost kretanja, s obzirom da se bez mišićne aktivnosti ne mogu optimalno razviti sposobnosti, osobine i usvojiti motorička znanja koja pridonose zdravlju. (Mraković, 1995.) Nastava tjelesne i zdravstvene kulture je programirana te je u funkciji zdravlja s obzirom da se provodi na osnovu sljedećih uvjeta: 1. utvrđivanje realnog cilja ili svrhe vježbanja s obzirom na interes pojedinca i zdravstveno stanje te čimbenike ograničenja (uvjeti rada, organizacija slobodnog vremena i drugo) i 2. utvrđivanje optimalnih sadržaja, volumena opterećenja i modaliteta rada. Mnogobrojna dosadašnja istraživanja o utjecaju tjelesne aktivnosti na zdravlje, upozoravaju i dokazuju povoljno djelovanje tjelesne aktivnosti na mnoga područja manifestnog zdravlja (psihičko, fizičko i socijalno) (prema Heimer i sur., 1995.). Brojna su istraživanja o povezanosti nedostatne tjelesne aktivnosti (hipokinezije) i koronarnih bolesti srca. Većina ih upućuje na zaključak da hipokinezija dodatno pridonosi nastanku koronarnih bolesti srca. Rizik kod neaktivnih osoba je 2-3 puta veći nego kod aktivnih. Istraživanja o povezanosti tjelesnog vježbanja i malignih bolesti pokazuju da je pojava raka debelog crijeva mnogo rjeđa kod tjelesno aktivnih osoba. Mogući razlozi su svakako u različitoj prehrani, ali je značajan razlog i povećan motilitet³ crijeva aktivnih osoba, što pridonosi smanjenom djelovanju otrovnih tvari koje mogu uzrokovati malignost.

19

Utvrđeno je također da se kod aktivnih žena rjeđe javljaju karcinomi dojke i reproduktivnog sustava, što se propisuje nižoj razini estrogena u krvi žena koje provode dugotrajne aktivnosti. Dobro je poznato i prihvaćeno djelovanje tjelesne aktivnosti tipa izdržljivosti na neke oblike dijabetisa. U razmatranju djelovanja tjelesnog vježbanja na organizam potrebno je istaknuti njezin utjecaj na metaboličke čimbenike koji se odražavaju na strukturi i izgledu tijela. Uz odgovarajući prehrambeni status, unos kalcija i hormonalnu ravnotežu, primjerenom tjelesnom aktivnošću pridonosimo usporenju smanjenja gustoće kostiju, odnosno prevenciji osteoporoze. Psihološki status bitno utječe na svakodnevni život i uspješnost u realizaciji zacrtanih ciljeva. Povećanje samopouzdanja uzrokuje i povećanje vlastitog zadovoljstva, ali i uravnoteženje ili poboljšanje odnosa s okolinom. Dugotrajna intenzivna aktivnost povisuje moždanu aktivnost te povećava u mozgu lučenje beta-endorfina, čime se poboljšava raspoloženje. Na osnovu navedenog možemo zaključiti kako pravilno primjenjena tjelesna aktivnost odgovarajućeg oblika, intenziteta, trajanja i učestalosti izvanredno pozitivno djeluje na očuvanje i unapređenje zdravlja, funkcionalnih, radnih i obrambenih sposobnosti organizma. S obzirom na istraživanja provedena na Sveučilištu u Zagrebu (2000.-2004.) i rezultate istraživanja na jednom od zagrebačkih fakulteta (Agronomskom), evidentno je da 72 - 80% studenata osim obvezne nastave tjelesne i zdravstvene kulture u slobodno vrijeme ne sudjeluje u sportskorekreativnim programima. Stoga je nastava na Fakultetu koja se provodi kao programiran proces uz navedene zakonitosti jedinstvena s obzirom da može pridonjeti učenju o značaju i utjecaju tjelesnog vježbanja te istodobno provedbom nastavnog plana i programa utjecati na zdravstveni status studenata. Sat tjelesne i zdravstvene kulture je zaokružena cjelina primjerenog fiziološkog napora. U strukturi sata tjelesne i zdravstvene kulture razlikujemo: a/uvodni b/pripremni c/glavni d/završni dio sata. Svaki dio sata ima egzaktne ciljeve i zadaće. Tijekom dosadašnjeg rada primjetili smo da studenti nisu dovoljno upoznati s svrhom navedenih dijelova sata, stoga u tekstu koji slijedi ukratko ćemo vas upoznati zašto je potrebno zagrijavanje na početku sata, koja je uloga opće pripremnih vježbi, specifičnosti glavnog dijela sata s obzirom na izbor kineziološke aktivnosti te na kraju zašto i kako pravilno izvoditi vježbe istezanja. a/Uvodni dio sata Zagrijavanje ima veliku važnost koja se odnosi na postizanje optimalne ravnoteže rada mišićnog, srčanožilnog, dišnog i živčanog sustava. Kvalitetno zagrijavanje pridonosi prevenciji ozljede te istodobno priprema tijelo za za intenzivnije vježbanje. Fiziološke promjene koje nastaju tijekom zagrijavanja su: - povećana tjelesna temperatura ( 1-2°C), ovisno o osobnoj termoregulaciji obično se javlja znojenje - povećan optok krvi kroz aktivne mišiće, a time opskrba mišića kisikom koji je potreban za nastanak energije - smanjenje mišićne viskoznosti, bolja prokrvljenost mišića pospješuje njegovu elastičnost poboljšana živčana provodljivost – brzina prijenosa živčanih impulsa.

20

Osim toga primjenom vježbi zagrijavanja prevenira se mogućnost povrede te se osoba psihološki priprema za veće napore u glavnom dijelu sata. Prije svakog vježbanja potrebno je napraviti zagrijavanje u aerobnom režimu rada primjenjujući sljedeće aktivnosti; hodanje, niski - visoki skip, trčanje sa zabacivanjem potkoljenica ili preskakanje vijače i sl. Preskakanje vijače može biti u mjestu: proizvoljno, sunožno, jednonožno, sunožni poskoci s jedne noge na drugu, sunožni poskoci s križanjem ruku, preskakanje u počučnju, trčanje kroz vijaču, kombinacija sunožnih preskoka sa i bez međuposkoka i sl. Pažnja ! Često se događa da odmah na početku sata počnete raditi prevelikim intenzitetom bez prethodnog zagrijavanja te se veći broj studenata tuži na bol u lijevom dijelu trbušne šupljine. To je bol u slezeni, koja uslijed iznenadnih napora svojim kontrakcijama opskrbljuje krvni optok dodatnom količinom krvi što se često osjeti kao bol. Intenzivna bol često dovodi do prekida aktivnosti. Stoga je važno naglasiti da je zagrijavanje i postupno uvođenje u aktivnost od izuzetne važnosti za normalni rad organizma i zadovoljstvo tijekom tjelesnog vježbanja. Nakon uvodnog dijela sata u kojem se provodi zagrijavanje, slijedi pripremni dio sata koji sadrži unaprijed pripremljen kompleks opće pripremnih vježbi. Opće pripremne vježbe karakterizira precizna struktura kretanja: početni stav, egzaktna izvedba, točno određen završetak vježbe te potreban broj ponavljanja. Pravilno izvođenje vježbi i kontrola pokreta tijekom izvedbe pridonose ostvarenju zadaće, pripremi velikih mišićnih skupina na veći intenzitet rada u glavnom dijelu sata.

21

Slika 1. Primjer kompleksa opće pripremnih vježbi vježbi

Poslije zagrijavanja i opće pripremnih vježbi preporučuju se vježbe istezanja (slika 2.) u trajanju 10 – 15 sekundi kako bi se mišići, zglobovi i ligamenti pripremili za određene napore i zaštitili od ozljeda. Nakon što ste pripremili organizam na napore spremni ste na učenje i usavršavanje znanja i vještina iz izabrane kineziološke aktivnosti te unapređenje pojednih motoričkih sposobnosti o kojima najviše ovisi uspjeh u izabranoj aktivnosti. Glavni dio sata se razlikuje s obzirom na izabranu kineziološku aktivnost. U nastavnom planu i programu Fakulteta glavni dio sata za studente-ice koji su izabrali sportske igre izvode se vježbe ponavljanja i učenje osnovnih elemenata tehnike napada i obrane, taktike napada i obrane te pravila igre. U aerobiku u glavnom satu se podiže opterećenje na način da se primjenjuju pokreti s velikim amplitudama uz istodobno kombinaciju poskoka i trčećih koraka koji se slažu u jednostavnu koreografiju i ponavljaju različitim tempom.

22

U teretani je zastupljen kružni trening snage u kojem je raspored takav da opterećuje različite mišićne skupine jednu za drugom uz mogućnost primjene dopunskih vježbi. Vježbanjem u teretani možemo utjecati na povećanje snage i jakosti mišića cijelog tijela, oblikovati mišiće na način da se smanjuje potkožno masno tkivo, a povećava mišićna masa. Zadatke u teretani izvodit ćete s obzirom na: vrijeme, broj ponavljanja i broj ponavljanja u jedinici vremena. Opterećenje tijekom ak. godine povećavamo na sljedeće načine: duljim izvođenjem zadatka, većim opterećenjem, povećanim brojem zadataka i skraćenjem odmora. Za razvoj snage upotrebljavamo vježbe u kojima kao opterećenje koristimo: težinu vlastitog tijela, težinu jednoručnih utega (bučica) i težinu na trenažeru. U glavnom dijelu sata kinezioloških aktivnosti sadržanih u nastavnom planu i programu provode se vježbe učenja i ponavljanja specifičnih elemenata izborne kineziološke aktivnosti. Tijekom glavnog dijela sata studenti-ice stječu znanja o važnosti primjerenog intenziteta rada te se upoznaju s pojmom «trening zona». 9. Kontrola intenziteta rada – Karvonenova formula Mnogi ljudi vježbaju mjesecima i godinama, a da nema poželjnih promjena, to je zbog toga što se ne zna kojim intenzitetom (naporom) bi trebalo vježbati. Intenzitet opterećenja najlakše je kontrolirati vrijednošću pulsa. Puls označava broj kontrakcija srca u minuti i mjeri se na karotidnoj arteriji – na vratu ili na radijalnoj arteriji – iznad zapešća na podlaktici na strani palca s dva ili tri prsta (nikad se ne mjeri palcem). Prosječni puls u mirovanju iznosi cca 70-80. Općenito, osobe s boljom kondicijom imaju niži puls u mirovanju. Između visine srčanog pulsa – frekvencije srca (FS) i intenziteta vježbanja postoji linearni odnos: što je vježbanje intenzivnije, povećava se broj srčanih otkucaja. Potrebno je utvrditi maksimalni srčani puls (max FS) koji se određuje prema starosnoj dobi sljedećom formulom:

220 - godine = max FS Na primjer: 220 - 21 (godina) = 199 bpm (max FS) 199 srčanih otkucaja u minuti je maksimalno dozvoljen broj otkucaja za osobu staru 21 godinu. Ne preporuča se vježbati na maksimalnoj razini opterećenja jer se tijelo izlaže izuzetnom stresu i izaziva se ekstremni zamor. Zatim je potrebno odlučiti kojim intenzitetom i trajanjem trebamo vježbati s obzirom na cilj koji se želi postići. Na taj način se odredi trening zona (TZ). Na primjer:

- zagrijavanje 50-60% max FS - niže aerobno opterećenje 60-70% max FS - više aerobno opterećenje 60-80% max FS - viša razina kondicije 70-85% max FS - natjecateljska opterećenja 85-100% max FS

Izmjeri se puls. Svaka osoba može izračunati visinu pulsa poželjnu u određenoj trening zoni (TZ).

220 - godine = max TZ max FS x % opterećenja = TZ Na primjer: 220 - 21 = 199 bpm

23

199 x 0,60 = 119 bpm Ako osoba stara 21 godinu želi trenirati sa 60% mogućeg vlastitog maksimalnog opterećenja, visina njena pulsa tijekom vježbanja trebala bi se održavati na cca. 119 srčanih otkucaja. Da bi vježbač provjerio trenutnu vrijednost pulsa (npr. nakon 10 minuta trčanja), pronalazi arteriju i unutar 10 sec. broji puls od 1 na dalje. Dobiveni broj se množi sa 6 čime se dobiva vrijednost radnog pulsa u 1 minuti. Za vrijeme mjerenja pulsa nakon intenzivnog vježbanja važno je kretati se, tj. hodati, a ne naglo stati. Praćenje srčanog pulsa omogućuje vježbaču vježbanje u optimalnoj zoni opterećenja s obzirom na dob i cilj koji želi postići. U završnom dijelu sata uglavnom se primjenjuju vježbe opuštanja i istezanja. Cilj ovog dijela sata je smirenje organizma do vrijednosti jednakih na početku sata. Osobito je važno ostaviti dovoljno vremena za vježbe istezanja za sve grupe mišića koje su bile opterećene tijekom vježbanja. Pravilno izvedenim vježbama istezanja na kraju sata u trajanju minimalo 20 sekundi za svaku vježbu možemo značano utjecati na brži i učinkovitiji oporavak. Pravilnim izvođenjem pojednih vježbi istezanja značajno možemo utjecati na: o elastičnost mišića, tetiva i ligamenata o cirkulaciju o veći opseg kretnji u zglobu o koncentraciju o smanjenje napetosti o smanjenje umora mišića nakon treninga. o smanjenje opasnosti od ozljeda mišića, tetiva, ligamenata i zglobova. Učinkovitost vježbi istezanja ovisi o sljedećim preduvjetima: 1. Obvezno zagrijavanje velikih mišićnih skupina (8- 10 minuta) 2. Vježbe izvoditi polako i kontrolirano do točke lagane napetosti. Pretjerano istezanje može uzrokovati bol i oštećenja mišićnih vlakana uz postupan gubitak elastičnosti. 3. Zadržavanje položaja uz posebnu pozornost na grupu mišića koju istežemo traje 15-30 sekundi, ovisno o namjeni vježbe i stupnju pripremljenosti. 4. Tijekom izvođenja pojedine vježbe disanje treba biti ravnomjerno i kontrolirano.

24

Slika 2. Kompleks statičkih vježbi istezanja (Anderson, 1997.) (Izvor: Kondrič M., G. Furjan-Mandić: Fizička

priprema stolnotenisača 10. Važnost motoričkih i funkcionalnih sposobnosti Motoričke sposobnosti sudjeluju u riješavanju motoričkih zadataka i odgovorne su za kretanje. Osnovne motoričke sposobnosti su: snaga, izdržljivost, brzina, gibljivost, koordinacija, preciznost i ravnoteža. Primjerenim i kontinuiranim tjelesnim vježbanjem možemo značajno utjecati na održavanje i unapređenje pojednih motoričkih sposobnosti. U dobi od 18 godina i više možemo u većoj mjeri utjecati na unapređenje snage i izdržljivosti. Snaga je sposobnost savladavanja različitih otpora. Ima nizak koeficijent urođenosti stoga se tijekom cijelog života može značajno utjecati na unapređenje ove sposobnosti. Vrste snage moguće je definirati s različitih točki gledišta. Snagu dijelimo na opću (misli se na cijelo tijelo), lokalnu (određena mišićna skupina), statičku, dinamičku, maksimalnu snagu (snaga koju mišić razvije pri maksimalnoj voljnoj kontrakciji), eksplozivnu snagu (sposobnost brzog ispoljavanja snage) i repetitivnu (sposobnost dugotrajnog odupiranja određenom otporu). Na početku treninga snage često se javljaju negativni učinci mišićnog umora tzv. “muskelfiber”. Mišićni umor je prije svega posljedica nedovoljnog zagrijavanja i relaksacije nakon vježbanja, a najčešće se javlja kao rezultat prevelikog opterećenja i neprimjerenog izbora pojednih vježbi. Stoga je značajno naglasiti važnost postepenog povećanja opterećenja. Upala mišića (“muskelfiber”) se u pravilu najviše osjeti 24 sata nakon vježbanja. Liječnici povezuju upalu mišića s ozljedama mišićnih stanica i vezivnog tkiva, te se kao rezultat na tom mjestu javlja bolna mišićna oteklina. Pri pojavi upale mišića, nije dobro prekinuti s

25

vježbanjem, već kao što je dokazano, treba nastaviti s vježbanjem umjerenog intenziteta kako bi se smanjile mišićne otekline. Brzina je motorička sposobnost brzog reagiranja i izvođenja jednog ili više pokreta kojim se savladava što duži put u što kraćem vremenu. Tri su različita tipa brzine: brizna reakcije, frekvencija pokreta i brzina pojedinačnih pokreta. Ova sposobnost je u velikoj mjeri urođena te se u dobi od 18 godina i više, može održavati na dostignutoj razini. U nastavnom programu tjelesne i zdravstvene kulture planirane su vježbe kojima možemo utjecati na brzinu, a to su vježbe starta iz različitih položaja: visoki start, niski start, visoki start – okrenut leđima s obzirom na smjer kretanja, iz ležanja na leđima, iz ležećeg položaja na trbuhu ….te razne štafetne igre i elementarne igre. Izdržljivost je sposobnost ponavljanja neke aktivnosti određenog intenziteta u što dužem vremenu. Za razvoj i poboljšanje izdržljivosti primjenjuju se aktivnosti koje karakterizira dugotrajno i kontinuirano opterećenje. Izdržljivost se smatra jednom od najvažnijih komponenti fizičke pripreme. Potrebna je u većoj ili manjoj mjeri u provođenju bilo koje tjelesne aktivnosti u svakodnevnom životu. Ima izuzetno veliki značaj za opće zdravstveno stanje čovjeka, a budući da ima nizak koeficijent urođenosti, redovitim, pravilnim i ciljanim vježbanjem može se razvijati tijekom cijeloga života. Sportovi u kojima je izdržljivost aerobnog kapaciteta značajnije zastupljena su: trčanja na duge staze, trčanje na kardio spravama u teretani, aerobika, biciklizam, plivanje i sl. Gibljivost je sposobnost izvođenja maksimalne amplitude pokreta u jednom ili više zglobova. Metode za razvoj gibljivosti su metoda statičkog istezanja (stretching) i dinamičkog (balističkog) istezanja. Jedan od najboljih načina kako povećati gibljivost je statičko istezanje – stretching. Zadržavanje pravilne pozicije (minimalno 10 sekundi, optimalno 20 sekundi) bez dodatnog gibanja smanjuje se mogućnost pretjeranog istezanja mišića koje ponekad može dovesti do ozljede mišićnih vlakana. Reakcija mišića na istezanje leži u njegovoj velikoj sposobnosti adaptacije. Učinci vježbi vidljivi su nakon dužeg vremena sustavnog vježbanja. Redovnim izvođenjem vježbi istezanja, gibljivost možemo uspješno održavati kroz cijeli život. U nastavnom planu i programu navedenih kinezioloških aktivnosti izvode se svaki puta vježbe istezanja za mišićne skupine koje su bile najviše opterećene tijekom sata. Koordinacija još je popularno nazivamo motoričkom inteligencijom. Definiramo je kao sposobnost centralnog živčanog sustava u upravljanju lokomotornim (sustavom za kretanje) sustavom ili njegovim pojedinim dijelovima u svrhu usklađivanja složenih kretnji. Koeficijent urođenosti je velik. Najbolji rezultati u razvoju koordinacije postižu se u ranijoj životnoj dobi. U nastavnom planu i programu u svrhu održavanja ove sposobnosti predloženo je učenje novih raznolikih struktura kretanja te izvođenje poznatih gibanja u izmijenjenim uvjetima. Ravnoteža je sposobnost održavanja željenog stava pod utjecajem gravitacije. Za percipiranje vlastitog položaja u prostoru kao receptor služi vestibularni aparat, koji se nalazi u labirintu unutrašnjeg uha, a njime se zapaža smijer dijelovanja sile teže, ubrzanje, usporenje i rotacija tijela. Klizanje i koturaljkanje te borilački sportovi samo su neke od kinezioloških aktivnosti nastavnog programa u kojima dominira ova sposobnost. Preciznost je sposobnost živčanog sustava u kontroliranju fine intramuskularne koordinacije. Za precizno izvođenje pokreta potreban je dobar kinestetički osjećaj cilja, procjena i kontrola gibanja na određenom putu i vrijeme koncentracije. U nastavnom programu Fakulteta streljaštvo je jedna od kinezioloških aktivnosti kojom se može unaprijediti ova motorička sposobnost. Pod utjecajem tjelesnog vježbanja mogu se mijenjati funkcionalne sposobnosti, odnosno sposobnosti primitka i transporta energije, sposobnost povećanja raspona regulacije, sposobnost uspostavljanja ravnoteže nakon napora i sposobnost rada tzv. dug kisika. Energetska potreba organizma za tjelesnu aktivnost, ovisi o intenzitetu, trajanju i vrsti

26

aktivnosti. Rad koji je kratkotrajan (do 2 minute), a intenzivan, najčešće koristi energiju iz anaerobnih izvora, dok dugotrajnije aktivnosti koriste energiju iz aerobnih izvora. Anaerobna aktivnosti Maksimalna aktivnost temeljena na dobivanju energije bez prisustva kisika traje u prosjeku 60-90 sekundi. Ukupna količina energije koja se može osloboditi na ovaj način iz uskladištenih izvora predstavlja anaerobni energetski kapacitet. Uz anaerobni kapacitet vezane su kratkotrajne aktivnosti visokog intenziteta kao npr. bacanja, skokovi, sprintevi… Aerobne aktivnosti Aerobni energetski kapacitet označava maksimalni protok energije. Uz prisustvo kisika oslobađa se velika količina energije u mirovanju i pri aktivnosti dužeg trajanja, a ne previsokog intenziteta, te se aktivnosti nazivaju aerobnima. Važno je da intenzitet rada ne prelazi sposobnost prijenosnog sustava za kisik. Uz aerobni kapacitet vezane su dugotrajne aktivnosti npr. trčanja na srednje i duge razdaljine, biciklizam, veslanje. Većina sportova u većoj ili manjoj mjeri koristi oba energetska sustava: košarka, rukomet, vaterpolo, odbojka, tenis, stolni tenis, badminton i sl., koje imaju faze rada visokog intenziteta i kratkog trajanja (sprint preko igrališta, skok, brzo plivanje) i aerobnog režima rada kroz cijelu utakmicu ili meč (1-2 sata). Disanje tijekom opterećenja Disanje tijekom opterećenja omogućuje opskrbu pluća, srca i mozga kisikom. Ispravna tehnika disanja (prema Jukić i Marković, 2005.) može prevenirati pojavu vrtoglavice, dezorijentacije te naglog povišenja tlaka…) Najčešće se pod pravilnim disanjem podrazumijeva ravnomjeran udisaj tijekom cijele tzv. ekscentrične – popuštajuće faze i izdisaj u tzv. koncentričnoj – svladavajućoj fazi nekog pokreta koji se ponavlja. Problem – trend opadanja sposobnosti Posljedice nedostatka tjelesne aktivnosti uzrokuju stalno opadanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. Usporedimo li danas visinu djece s prethodnim generacijama možemo zapaziti generacijski trend rasta u visinu, što se propisuje akcelracijskim promjenama. Paralelno s porastom u visinu, raste težina no većinom ne zbog mišićne mase nego zbog težine kostiju i porasta tzv. balastne mase. Slaba muskulatura pri normalnoj težini može održati osobu u uspravnom položaju, no sve učestalija pojava prekomjerne tjelesne težine, odnosno balastne maste (potkožnog masnog tkiva) uzrokuje razne deformacije poput ravnih stopala, bolove i deformitete kralježnice i koljena i drugo. Istodobno, uslijed nedostatka tjelesne aktivnosti opada i funkcija organa odgovornih za transport energije, posebno krvožilnog i dišnog sustava, a s time u vezi i funkcije drugih unutarnjih organa koji osim što rade na nižoj razini, lakše obolijevaju. (Mraković, 1997.) Opća je značajka motoričkih i funkcionalnih sposobnosti hrvatske populacije da s uzrastom opadaju, umjesto da rastu. Nije isključeno da 9-godišnjaci koji su stalno u pokretu imaju neke motoričke i funkcionalne sposobnosti veće nego 18-godišnjaci koji ne vježbaju. “Kako se tijekom života vježbanjem može značajno utjecati na funkcionalne i motoričke sposobnosti, nije isključeno da neki 60-godišnjaci koji vježbaju imaju te sposobnosti veće od 20-godišnjaka koji ne vježbaju.” (Mraković, 1997.)

27

11. Osnovne smjernice za pravilnu prehranu Svakodnevnom prehranom naš bi organizam morao dobiti sve što mu je potrebno za zdrav rast, razvoj i obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Ugljikohidrati i masnoće osnovne su hranjive tvari i glavni izvori energije, bjelančevine su potrebne za za rast i razvoj, a vitamini, minerali, enzimi i balastne tvari nužni su za regulaciju čitavog niza metaboličkih procesa. Najbolja garancija da će naš organizam dobiti sve što mu je potrebno za zdravlje i dobru kondiciju je raznolika prehrana, bogata svim navedenim sastojcima. Neprimjerena i manjkava prehrana uzročnikom je sve većeg broja oboljenja: dijabetes, srčane bolesti, pretilost, visoki krvni tlak i druge koje svoje korijene vuku, između ostalog, i iz neprimjerenog načina života i loših prehrambenih navika. Ubrzani životni ritam, običaji da se nešto pojede “s nogu”, različiti oblici “fast food”- a, samo su neki od uzroka zbog kojih - iako svjesni važnosti zdrave hrane – loše jedemo. Danas se u stvari nalazimo u gotovo paradoksalnoj situaciji: iznimno bogata ponuda namirnica koja ne može u potpunosti zadovoljiti zahtjeve organizma. Četiri osnovne skupine hrane su: žitarice i proizvodi od žitarica, voće i povrće, mlijeko i mliječni proizvodi, te meso i zamjene za meso. Pravilnim kombiniranjem namirnica iz navedenih skupina planira se prehrambeni unos čovjeka u ovisnosti o dobi, spolu, tjelesnoj masi, energetskim potrebama i posebnim potrebama uvjetovanim određenim bolestima i stanjima. Osnovni okvir za planiranje prehrane predstavlja piramida pravilne prehrane koja je podložna modifikacijama.

Slika 3. Piramida prehrane za mršavljenje i oblikovanje tijela (prema Body Shaper)

28

Predlažemo vam da prihvatite ovu piramidu uz sljedeće napomene:

o ne preskačite doručak (doručkujte žitarice, bio – pecivo, yogurt, voće) o izbjegavajte fast food o viši unos maslinovog ulja i ribe o manji unos crvenog mesa o bogatstvo povrća i voća te orašastih plodova i sjemenki o dajte prednost cjelovitim žitaricama o dnevno treba konzumirati 5 ili više obrota raznolikog i raznobojnog voća i povrća o smanjite unos slatkiša i hrane bogate rafiniranim šećerom o smanjite unos soli i hrane bogate natrijem o dajte prednost sirovoj i neprerađenoj hrani o čitajte deklaracije na proizvodima o izbjegavajte zaslađena gazirana pića o dnevno popijte 1,5 litara vode o pijte zeleni čaj o alkoholna pića konzumirajte u minimalnim količinama

12. Praćenje i vrednovanje rada u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi na FESB-u Praćenje i vrednovanje rada u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi na visokim učilištima može se provoditi na nekoliko načina: 1. Praćenje zdravstvenog statusa studenata analizom rezultata obveznih sistematskih pregleda koji se provode u suradnji s liječnicima. 2. Praćenje motoričkih znanja i sposobnosti u izbornoj aktivnosti, osobito motoričkih znanja i sposobnosti koje mogu utjecati na uspjeh u budućem zanimanju. 3. Praćenje i vrednovanja rada na osnovu analize rezultata upitnika o interesima studenata, razine dosadašnjih sportskih postignuća i trenutne angažiranosti u sportsko rekreativnim aktivnostima. 4. Praćenje trenutne angažiranosti u sportu i interesa studenata za sudjelovanje na studentskim sportskim natjecanjima i sportskim priredbama. 13. Zaključak Redovnim pohađanjem nastave tjelesne i zdravstvene kulture i vježbanjem u slobodno vrijeme, ukupno u fondu od 3- 4 puta tjedno možemo pozitivno utjecati na antropološka obilježja, motorička znanja i stanje zdravlja. Spoznajne (intelektualne) sposobnosti možemo donekle razvijati pod utjecajem tjelesnog vježbanja s obzirom da su pojedine motoričke sposobnosti u pozitivnoj korelaciji sa spoznajnim funkcijama. Ovaj utjecaj je zastupljen i kasnije u životu u vidu dužeg zadržavanja na dostignutoj razini, boljeg korištenja te sprečavanja aterosklerotičnih i drugih negativnih pojava i stanja. (Mraković, 1997). Važno je vježbati kroz cijeli život i shvatiti vježbanje kao nezamjenjivi dio opće kulture !

29

Ovaj Nastavni plan i program izrađen je i prilagođen za studente Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu, na temelju Programa radne grupe Udruge nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture Sveučilišta u Zagrebu, a koji je dobio pozitivno mišljenje Stručnog povjerenstva Fakulteta za kineziologiju, Sveučilišta u Zagrebu. 14. SPORT NA FESB-u S početkom nastave tjelesne i zdravstvene kulture na Fakultetu je počela s radom Sportska sekcija koja je okupljala sve studente i studentice koji su se željeli baviti sportom izvan nastave te predstavljati Fakultet na prijateljskim turnirima i sveučilišnim natjecanjima. Marljivost, srčanost i fair play su glavne karakteristike naših studenata na sportskim borilištima. Jedan korak naprijed koji je usko povezan s novim Zakonom o športu će biti osnivanje Sportske udruge na FESB-u koja će osim studenata okupljati i sve zainteresirane djelatnike Fakulteta. U okviru Udruge organizirati će se sportske sekcije za koje postoji najveći interes studenata FESB-a: veslanje, mali nogomet, košarka, odbojka, rukomet, plivanje, atletika, streljaštvo, stolni tenis, te sekcija plesnih struktura. Osnovni problem kojeg pokušavamo svakim danom kvalitetnije riješiti je nedostatak prostora za treninge (osobito za sportske igre) te problem usklađivanja slobodnog vremena studenata s vremenom za treninge. Ekipe FESB-a čine studenti svih godina studija tako da su navedeni problemi još kompleksniji. FESB u konkurenciji visokih učilišta koji su u sastavu Sveučilišta u Splitu, već tradicionalno zauzima visoku poziciju, te je stalno prisutan na svim sportskim natjecanjima. Nepisano je pravilo da studijski programi na našem Fakultetu spadaju u teže na Sveučilištu pa su time i obveze studenata veće, ali i pored toga uz stalno aktivno sudjelovanje na natjecanjima izrazito smo ponosni i zadovoljni postignutim rezultatima, a naročitu pristupom naših studenata u natjecanjima na kojima je osjetnost da su pripadnici jedne velike, uže zajednice, ali isto tako i šire kada kao pripadnici reprezentacija Sveučilišta brane boje Sveučilišta na državnom i međunarodnim natjecanjima. Sportska udruga će tradicionalno organizirati nekoliko turnira za studente i djelatnike FESB-a: o Malonogometni turnir i kup o Božićna i dr. prigodna sportska događanja o Turnir u stolnom tenisu o Turnir Fakulteta u šahu o Turnir u basketu o Revijalne utakmice „Električara“ i „Strojara“ iz različitih sportskih aktivnosti (nogomet, košarka, vaterpoo). Ovom prilikom pozivamo sve zainteresirane studente i studentice da se na početku akademske godine uključe u rad Sportske udruge, odnosno sekciju izbornog sporta.

30

15. Literatura 15.1 Korištena literatura

1. Austoker, J., D. Sanders, G. Fowler (1994). Smoking and cancer: smoking cessation. BMJ, 308 (6942):1478-82.

2. Fishbein, M., Triandis, H.C., Kanfer, F.H., Becker, M., Middlestadt, S.E., Eichler, A. (2001). Factor influencing behaviour and behaviour change. In Baum, A., Revenson, T.A., Singer, J.E. eds. Handbook of Health Psychology, pp 3-17, Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum

3. Heimer S., M. Mišigoj-Duraković, M. Tonković-Lojović (1995) Tjelesna aktivnost u zaštiti i unapređenju zdravlja. U. Zbornik radova 4. ljetne škole pedagoga fizičke kulture, 18-21.

4. Kondrič M., G. Furjan – Mandić (2002.) Fizička priprema stolnotenisača, Zagrebački športski savez, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

5. Lu, R., Mackay, J., Niu, S., Peto, R. (2000). Tobacco: the Growing Epidemic. London, Springer – Verlag.

6. Malina R. M., Bouchard, C., Bar-Or O., (2004.) Human Kinetics. 7. Milanović D., M. Kolman i sur. (1993.) Priručnik za trenere, Fakultet za fizičku

kulturu u Zagrebu. 8. Milanović D. i sur. (1996.) Fitness, Međunarodno savjetovanje o fitnessu, Zagrebački

sajam športa, Fakultet za fizičku kulturu u Zagrebu. 9. Miller, P. (1997). Family structure, personality, drinking, smoking and illictic drug

use: A study of UK teenagers. Drug and Alcohol Dependence, 45, 121-129. 10. Mindell E. (2003) Biblija vrhunske forme. Leo Comerce d.o.o., Rijeka 11. Mraković, M. (1995) Programirana tjelesna aktivnost u funkciji zdravlja, U: Zbornik

radova 4. ljetne škole pedagoga fizičke kulture Republike Hrvatske, str. 15-17. 12. Mraković, M. (1997) Uvod u sistematsku kineziologiju, Fakultet za fizičku kulturu u

Zagrebu – 4. izdanje “Živjeti zdravo” Povjerenstvo za promicanje pravilne prehrane i tjelesne aktivnosti Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, 2003.

15.2. Preporučena literatura

1. Brundle, F. (1988). Badminton. Hrvatski badmintonski savez. 2. Colwin C. M. (1998). Plivanje. Gopal d.o.o. Zagreb 3. Hartnik, A.E. (1997). Pištolji i revolveri, enciklopedija. Zagreb: Veble Commerce. 4. Janković V., Marelić N. (1995.) Odbojka, Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u

Zagrebu 5. Kondrat, V., O. Kondrat (1975). Osnovi klizanja na ledu. 6. Malić, Z. (1999). Rukomet – pogled s klupe, Kustoš. Zagreb 7. Metikoš, D. Prot, F., Furjan-Mandić G., Kristić, K. (1997). Suvremena aerobika.

Zbornik radova međunarodnog znanstveno-stručnog savjetovanja, 6. zagrebački sajam sporta, Fakultet za fizičku kulturu, Zagreb.

8. Milanović, D., E. Hofman, V. Puhanić, V. Šnajder (1986.) Atletika – znanstvene osnove. Fakultet za fizičku kulturu u Zagrebu.

9. Nottingham, S., F. J. Fedel (1997). Fitness In-line skating. Human Kinetics. 10. Poljak (1996). Hrvatske planine – planinarsko turistički vodič, Golden marketing. 11. Sertić H. (2004). Osnove borilačkih sportova, Kineziološki fakultet Sveučilišta u

Zagrebu

31

12. Sertić, H. (2003). Kondicijska priprema strijelaca. U: D. Milanović i I. Jukić (ur.) Zbornik radova međunarodnog znanstveno – stručnog skupa “Kondicijska priprema sportaša” (542-549) Zagreb, Kineziološki fakultet i Zagrebački športski savez.

13. Šnajder V. (1995). Od starta do cilja, Školske novine, Zagreb 14. Šnajder V. (1997). Hodanje i trčanje u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi, Fakultet za

fizičku kulturu u Zagrebu 15. Tocigl, I. (1998). Košarkaški udžbenik. Fakultet prirodnoslovno-matematičkih

znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu, Zavod za fizičku kulturu u Splitu. 16. Volčanšek, B. (1996). Sportsko plivanje. (Udžbenik) Fakultet za fizičku kulturu,

Zagreb. 17. Volčanšek, B. (2002). Bit plivanja. (udžbenik) Kineziološki fakultet, Zagreb. 18. Zbornik radova“Suvremena aerobika” (1997.) Međunarodno znanstveno stručno

savjetovanje, 6. Zagrebački sajam športa 19. DBF. Badminton u školi (2000). Badminton u školi. Hrvatski badmintonski savez.